HRP20030647A2

HRP20030647A2 - Isoxazoline derivatives as anti-depressants

Info

Publication number: HRP20030647A2
Application number: HR20030647A
Authority: HR
Inventors: Jose; Francisco; Manuel; Pastor-Fernandez Joaquin; Antonius; Godelieve; Xavier; Margaretha; Thomas
Original assignee: Janssen Pharmaceutica N.V.
Priority date: 2001-02-21
Filing date: 2003-08-12
Publication date: 2005-06-30
Also published as: ES2271230T3; DE60214138D1; PT1368358E; CZ20032515A3; JP2004518748A; JP3953424B2; KR100848898B1; BG107984A; SI1368358T1; MY137836A; WO2002066484A1; NZ526741A; BR0207433A; CA2437505C; ATE337322T1; NO20033700D0; KR20030076590A; HUP0303270A2; US7169786B2; DK1368358T3

Description

Izum se odnosi na supstituirane derivate izoksazolina koji imaju antidepresivno djelovanje i/ili anksiolitičko djelovanje i/ili djelovanje nadzora tjelesne mase, na postupke njihova pripravljanja, farmaceutske pripravke koji ih sadrže i njihovu uporabu u medicini, naročito za liječenje depresije, anksioznosti, poremećaja povezanih sa stresom pridruženih depresiji i/ili anksioznosti i poremećaja tjelesne mase koji uključuju anoreksiju nervozu i bulimiju.

Izum se također odnosi na novu kombinaciju supstituiranih derivata izoksazolina koji imaju antidepresivno djelovanje i/ili anksiolitičko djelovanje i/ili djelovanje nadzora tjelesne mase s antidepresivima, anksioliticima i/ili antipsihotocima.

Derivati tetrahidronaftalena i indana koji pokazuju antidepresivno djelovanje poznati su iz EP-361 577B1. Ti spojevi su tipični blokeri vraćanja monoamina s dodatnim antagonističkim djelovanjem prema α2-adrenoceptoru te pokazuju antidepresivno djelovanje, a da pritom nisu sedativni.

Problemi povezani sa spojevima u skladu sa saznanjima u struci su znatne nuspojave kao što su mučnina, uzbuđenje, povećana brzina rada srca i smanjena spolna funkcija. Nadalje, nužno je dulje vrijeme, posebno 3-4 tjedna, prije nego što započne reakcija.

Svrha je predloženog izuma da pruži nove derivate spojeva koji imaju antidepresivno i/ili anksiolitičko djelovanje i/ili djelovanje nadzora tjelesne mase, naročito spojeva koji ne pokazuju prije spomenute nedostatke.

Predloženi izum odnosi se na nove derivate izoksazolina u skladu s općom Formulom (I)

[image]

njihove farmaceutski prihvatljive kiselinske ili bazne adicijske soli, njihove stereokemijski izomerne oblike i njihov N-oksidni oblik, pri čemu:

X je CH2, N-R7, S ili O;

R7 je izabran iz skupine koju čine vodik, alkil, fenil, fenilalkil, alkilkarbonil, alkiloksikarbonil i mono- i dialkilaminokarbonil, gdje fenilne i alkilne skupine mogu biti supstituirane s jednim ili više halo atoma;

R1 i R2 je svaki, međusobno nezavisno, izabran iz skupine koju čine vodik, hidroksi, cijano, halo, OSO2H, OSO2CH3, fenil, fenilalkil, alkiloksi, alkiloksialkiloksi, alkiloksialkiloksialkiloksi, tetrahidrofuraniloksi, alkilkarboniloksi, alkiltio, alkiloksialkilkarboniloksi, piridinilkarboniloksi, alkilkarboniloksialkiloksi, alkiloksikarboniloksi, alkeniloksi, alkenilkarboniloksi i mono- i dialkilaminoalkiloksi, alkilni i arilni radikali su moguće supstituirani s jednim ili više hidroksi ili halo atoma ili amino skupina; ili

R1 i R2 mogu se uzeti zajedno i oblikovati dvovalentni radikal -R1-R2- izabran iz skupine -CH2-CH2-O-, -O-CH2-CH2-, -O-CH2-O-, -CH2-O-CH2- i -O-CH2-CH2-O-;

a i b su asimetrični centri;

(CH2)m je ravni ugljikovodični lanac od m ugljikovih atoma, m je cijeli broj u rasponu od 1 do 4;

Pir je moguće supstituirani radikal u skladu s bilo kojom formulom (IIa), (IIb) ili (IIc)

[image]

pri čemu je:

svaki R8 međusobno nezavisno izabran iz skupine koju čine vodik, hidroksi, amino, nitro, cijano, halo i alkil;

n je cijeli broj u rasponu od 1 do 5;

R9 je izabran iz skupine koju čine vodik, alkil i formil;

i predstavlja moguće supstituirani aromatski homociklički ili heterociklički prstenasti sistem s moguće supstituiranim i djelomično ili potpuno hidrogeniranim ugljikovodičnim lancem od 1 do 6 atoma s kojim je spomenuti prstenasti sistem vezan na Pir radikal i od koji može sadržavati jedan ili više heteroatoma izabrana iz skupine O, N i S.

Posebno, izum se odnosi na spojeve u skladu s formulom (I) u kojima je R3 radikal u skladu s bilo kojom od formula (IIIa), (IIIb) i (IIIc)

[image]

u kojem je:

d jednostruka veza dok je Z dvovalentni radikal izabran iz skupine koju čine –CH2-, -C(=O)-, -CH(OH), -C(=N-OH)-, -CH(alkil)-, -O-, -S-, -S(=O), -NH- i -SH-; ili d je dvostruka veza dok je Z trovalentni radikal formule =CH- ili =C(alkil)-;

A je 5- ili 6-eročlani aromatski homociklički ili heterociklički prsten, izabran iz skupine koju čine fenil, piranil, piridinil, pirazinil, pirimidinil, piridazinil, tienil, izotiazolil, pirolil, imidazolil, pirazolil, furanil, oksadiazolil i izoksazolil;

P je cijeli broj u rasponu od 0 do 4;

q je cijeli broj u rasponu od 0 do 7;

R4 je izabran iz skupine koju čine vodik, alkil, fenil, bifenil, naftil, halo i cijano, alkilni i arilni radikali su moguće supstituirani s jednim ili više hidroksi ili halo atoma ili amino skupina;

R5 je jednak R4; ili

R4 i R5 mogu se uzeti zajedno i oblikovati dvovalentni radikal -R4-R5- izabran iz skupine koju čine –CH2-, =CH-, -CH2-CH2-, -CH=CH-, -O-, -NH-, =N-, -S-, -CH2N(-alkil)-, -CH=N-, -CH2O- i -OCH2-;

svaki R6 je međusobno nezavisno izabran iz skupine vodika, hidroksi, amino, nitro, cijano, halo, karboksila, alkila, fenila, alkiloksi, feniloksi, alkilkarboniloksi, alkiloksikarbonila, alkiltio, mono- i dialkilamino, alkilkarbonilamino, mono- i dialkilaminokarbonila, mono- i dialkilaminokarbontloksi, mono- i dialkilaminoalkiloksi, alkila i arilnih radikala koji su moguće supstituirani s jednim ili više hidroksi ili halo atoma ili amino skupina; ili

dva susjedna radikala R6 mogu se uzeti zajedno i oblikovati dvovalentni radikal -R6-R6- izabran iz skupine -CH2-CH2-O-, -O-CH2-CH2-, -O-CH2-C(=O)-, -O-CH2-O-, -CH2-O-CH2-, -O-CH2-CH2-O-, -CH=CH-CH=CH-, -CH=CH-CH=N-, -CH=CH-N=CH-, -CH=N-CH=CH-, -N=CH-CH=CH-, -CH2-CH2-CH2-, -CH2-CH2-C(=O)- i -CH2-CH2-CH2-CH2-; i

R10 je izabran iz skupine koju čine vodik, alkil, fenilalkil i fenil.

Povoljno je da se izum odnosi na one spojeve u kojima je X=O ili NH; oba R1 i R2 su alkiloksi; m=1; Pir je radikal u skladu s formulom (IIa) u kojem je R8 vodik i n=4; R3 je radikal u skladu s formulom (IIIb) u kojem je Z =CH-, d je dvostruka veza, A je fenilni prsten. R4 je alkil i R10 je vodik.

Još povoljnije je da se izum odnosi na spojeve u kojima je X=O, oba R1 i R2 su metoksi; m=1; Pir je radikal u skladu s formulom (IIa) u kojem je R8 vodik, a n=4; R3 je radikal u skladu s formulom (IIIb) u kojem je Z =CH-, d je dvostruka veza, A je fenilni prsten, R4 je metil i R10 je vodik.

U okviru ove prijave, alkil definira zasićene ugljikovodične radikale ravnog ili razgranatog lanca koji imaju od 1 do 6 ugljikovih atoma, primjerice, metil, etil, propil, butil, 1-metilpropil, 1,1-dimetiletil, pentil, heksil; ili alkil definira cikličke zasićene ugljikovodične radikale koji imaju od 3 do 6 ugljikovih atoma, na primjer, ciklopropil, metilciklopropil, ciklobutil, ciklopentil i cikloheksil. Halo znači fluoro, kloro, bromo i jodo. Alkilni radikali moguće supstituirani s jednim ili više halo atoma su na primjer polihaloalkilni radikali, primjerice, difluorometil i trifluorometil.

Farmaceutski prihvatljive soli definirane su tako da uključuju terapeutski aktivne netoksične adicijske oblike soli koje spojevi formule (I) mogu oblikovati. Spomenute soli mogu se dobiti obradom bazičnog oblika spojeva u skladu s formulom (I) s odgovarajućim kiselinama, primjerice, anorganskim kiselinama, na primjer, halovodičnim kiselinama, posebno, klorovodičnom kiselinom, bromovodičnom kiselinom, sulfatnom kiselinom, nitratnom kiselinom i fosfatnom kiselinom; organskim kiselinama, primjerice octenom kiselinom, hidroksioctenom kiselinom, propan kiselinom, mliječnom kiselinom, piruvinskom kiselinom, oksalnom kiselinom, malonskom kiselinom, jantarnom kiselinom, maleinskom kiselinom, fumarnom kiselinom, jabučnom kiselinom, vinskom kiselinom, limunskom kiselinom, metansulfonskom kiselinom, etansulfonskom kiselinom, benzensulfonskom kiselinom, p-toluensulfonskom kiselinom, ciklaminskom kiselinom, salicilnom kiselinom, p-aminosalicilnom kiselinom i pamoinskom kiselinom.

Spojevi u skladu s formulom (I) koji sadrže kiselinske protone mogu se također pretvoriti u njihove terapeutski aktivne netoksične metalne ili aminske adicijske oblike soli obradom s odgovarajućim organskim i anorganskim bazama. Prikladni bazični oblici soli obuhvaćaju, primjerice, amonijeve soli, soli alkalijskih i zemnoalkalijskih metala, posebno litijeve, natrijeve, kalijeve, magnezijeve i kalcijeve soli, soli s organskim bazama, npr. benzatinske, N-metil-D-glukaminske, hidraminske soli i soli s aminokiselinama, primjerice argininom i lizinom.

Obrnuto, spomenuti oblici soli mogu se pretvoriti u slobodne oblike obradom s odgovarajućom bazom ili kiselinom.

Pojam adicijska sol, kako se rabi u okviru ove prijave, također obuhvaća solvate koje spojevi u skladu s formulom (I) kao i njihove soli, mogu oblikovati. Takvi solvati su, primjerice, hidrati i alkoholati.

Podrazumijeva se da N-oksidni oblici spojeva u prema formuli (I) obuhvaćaju one spojeve formule (I) u kojima je jedan ili nekoliko dušikovih atoma oksidirano u takozvani N-oksid, posebno, one N-okside u kojima je jedan ili više dušika piperazinilnog radikala N-oksidirano.

Pojam «stereokemijski izomerni oblici» kako se prethodno rabi definira sve moguće izomerne oblike koje spojevi formule (I) mogu imati. Ako drugačije nije navedeno ili naznačeno, kemijski naziv spojeva označava smjesu svih mogućih stereokemijski izomernih oblika, spomenute smjese sadrže sve dijastereomere i enantiomere bazične molekularne strukture. Posebno, stereogenski centri mogu imati R- ili S-konfiguraciju; supstituenti na bivalentnim cikličkim (djelomično) zasićenim radikalima mogu imati bilo cis- ili trans-konfiguraciju. Spojevi koji uključuju dvostruke veze mogu imati E ili Z-stereokemijski oblik na spomenutoj dvostrukoj vezi. Stereokemijski izomerni oblici spojeva formule (I) očigledno se nalaze unutar dosega ovog izuma.

Slijedeći CAS nomenklaturu, kada su dva stereogenska centra poznate apsolutne konfiguracije prisutna u molekuli, pripisana im je oznaka R ili S (na osnovi Cahn-Ingold-Prelog sekvencijskog pravila) kiralnom centru s najnižim brojem, referentnom centru. Konfiguracija drugog stereogenskog centra naznačena je uporabom relativnih oznaka [R*,R*] ili [R*,S*],gdje je R* uvijek označen kao referentni centar, [R*,R*] označuju centre iste kiralnosti, a [R*,S*] označava centre različite kiralnosti. Na primjer, kiralni centar s najnižim brojem u molekuli ima S konfiguraciju, a drugi centar je R, stereo oznaka bila bi S-[R*,S*]. Ako se rabe «α» i «β»: položaj supstituenta najvišeg prioriteta na asimetričnom ugljikovom atomu u prstenu koji ima najniži broj u prstenu, proizvoljno je uvijek u «α» položaju središnje ravnine određene prstenom. Položaj supstituenta najvišeg prioriteta na drugom asimetričnom ugljikovom atomu u prstenu (vodikov atom u spojevima formule (I)) prema položaju supstituenta najvišeg prioriteta na referentnom atomu označen je s «α», ako je na istoj strani središnje ravnine određene prstenom, ili «β», ako je na drugoj strani središnje ravnine određene prstenom.

Spojevi formule (I) i neki od intermedijara u svojoj strukturi imaju najmanje dva stereogenska centra, označena redom a i b u formuli (I). Zbog metode koja se slijedi za sintezu tricikličkog sistema, konfiguracija ta dva asimetrična centra a i b je unaprijed određena, tako da relativna konfiguracija centra a je S*, a centra b je R*.

Izum također obuhvaća derivate (obično se nazivaju «predlijekovi») farmakološki aktivnih spojeva u skladu s izumom, koji se razgrađuju in vivo kako bi se dobili spojevi u skladu s izumom. Predlijekovi su obično (ali ne uvijek) slabiji na ciljnim receptorima od spojeva na koje se razgrađuju, Predlijekovi su naročito korisni kada željeni spoj ima kemijska ili fizička svojstva zbog kojih je njegovo primanje teško ili nedjelotvorno. Primjerice, željeni spoj može biti samo malo topljiv, može se slabo prenositi kroz epitel sluznice, ili može imati nepovoljno kratko vrijeme poluraspada u plazmi. Daljnja diskusija o predlijekovima može se pronaći u Stella, V.J. et al., «Prodrugs», Drug Delivery Systems, 1985, pp. 112-176, i Drugs, 1985, 29, pp. 455-473.

Predlijekovi farmakološki aktivnih spojeva u skladu s izumom općenito će biti spojevi u skladu s formulom (I), njihove farmaceutski prihvatljive kiselinske ili bazične adicijske soli, njihovi stereokemijski izomerni oblici i njihovi N-oksidni oblici, koji imaju kiselinsku skupinu koja je esterificirana ili amidirana. Uključene u takve esterificirane kiselinske skupine su skupine formule -COOR*, gdje je R* C1-6-alkil, fenil, benzil ili jedna od sljedećih skupina:

[image]

Amidirane skupine uključuju skupine formule –CONRyRz, u kojima je Ry H, C1-6-alkil, fenil ili benzil i Rz je -OH, H, C1-6-alkil, fenil ili benzil.

Spojevi u skladu s izumom koji imaju amino skupinu mogu se izvesti s ketonom ili aldehidom kao što je formaldehid kako bi se oblikovala Mannich baza. Baza će hidrolizirati kinetikom prvog reda u vodenoj otopini.

Spojevi formule (I) kako su pripravljeni u dolje opisanim procesima mogu se sintetizirati u obliku racemskih smjesa enantiomera koji se međusobno mogu razdvojiti slijedeći u struci poznate procedure razlučivanja. Racemski spojevi formule (I) mogu se pretvoriti u odgovarajuće dijastereomerne oblike soli reakcijom s odgovarajućom kiralnom kiselinom. Spomenuti dijastereomerni oblici soli dalje se razdvajaju, primjerice, selektivnom ili frakcijskom kristalizacijom te se pomoću alkalija iz njih se oslobađaju enantiomeri. Alternativni način odvajanja enantiomernih oblika spojeva formule (I) uključuje tekućinsku kromatografiju pomoću kiralne stacionarne faze. Spomenuti čisti stereokemijski izomerni oblici mogu se također dobiti iz odgovarajućih čistih stereokemijski izomernih oblika odgovarajućih početnih materijala, uz uvjet da se reakcija odvija stereospecifično. Ako se želi dobiti određeni stereoizomer, povoljno je spomenuti spoj sintetizirati stereospecifičnim metodama pripravljanja. Te metode će povoljno upotrijebiti enantiomerno čiste početne materijale.

Spojevi u skladu s izumom neočekivano su pokazali da djeluju inhibicijski na selektivno vraćanje serotonina u kombinaciji s dodatnim antagonističkim djelovanjem na α2-adrenoreceptor te imaju snažno antidepresivno djelovanje i/ili anksiolitičko djelovanje i/ili djelovanje nadzora tjelesne mase a da nisu sedativi. Također, u pogledu njihova djelovanja kao inhibitora selektivnog vraćanja serotonina kao i antagonističkog djelovanja na αz-adrenoreceptor, spojevi u skladu s izumom također su prikladni za liječenje i/ili profilaksu bolesti u kojima bilo pojedinačno djelovanje ili kombinacija spomenutih djelovanja može biti od terapeutske koristi. Posebno, spojevi u skladu s izumom mogu biti prikladni za liječenje i/ili profilaksu kod sljedećih bolesti:

• Središnjeg živčanog sustava, uključujući:

• Poremećaji raspoloženja, posebno uključujući glavni depresivni poremećaj, depresiju sa ili bez psihotičnih svojstava, katatoničkih svojstava, melankoličnih svojstava, atipičnih svojstava nastalih nakon poroda, i u slučaju ponovnih epizoda, sa ili bez sezonskog obrasca, distimični poremećaj, bipolarni I poremećaj, bipolarni II poremećaj, ciklotimični poremećaj, ponovni kratki depresivni poremećaj, miješani afektivni poremećaj, bipolarni poremećaj koji drugačije nije specificiran, poremećaj ponašanja uslijed općeg zdravstvenog stanja, poremećaj ponašanja uslijed uzimanja droge, poremećaj ponašanja koji drugačije nije specificiran, sezonski afektivni poremećaj i predmenstrualni disforični poremećaji.

• Anksiozni poremećaji, uključujući napad panike, agorafobiju, napad panike bez agorafobije, agorafobiju bez povijesti napada panike, specifičnu fobiju, socijalnu fobiju, opsesivno-kompulzivni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj, akutni stresni poremećaj, općeniti anksiozni poremećaj, anksiozni poremećaj uslijed općeg zdravstvenog stanja, anksiozni poremećaj uslijed uzimanja droge, i anksiozni poremećaj koji nije drugačije specificiran.

• Stresni poremećaji povezani s depresijom i/ili anksioznošću, uključujući akutnu stresnu reakciju, poremećaje prilagodbe (depresivnu reakciju kratkog djelovanja, depresivnu reakciju produženog djelovanja, pomiješanu aksioznost i depresivnu reakciju, poremećaj prilagodbe s prevladavajućim poremećajem emocija i ponašanja, poremećaj prilagodbe s ostalim specifičnim prevladavajućim simptomima) i ostale reakcije na ozbiljan stres.

• Demencija, amnezični poremećaji i kognitivni poremećaji koji drugačije nisu specificirani, posebno demencija uzrokovana degenerativnim poremećajima, lezijama, traumom, infekcijama, vaskularnim poremećajima, toksinima, anoksijom, nedostatkom vitamina ili endokrinim poremećajima, ili amnezičnim poremećajima uzrokovanim alkoholom ili ostalim uzrocima nedostatak tiamina, oštećenjem bilateralnog temporalnog režnja uslijed encefalitisa uzrokovanog Herpes simplexom i ostalih graničnih encefalitisa, gubitka neurona uslijed anoksije/hipoglikemije/ozbiljnih konvulzija i kirurškog zahvata, degeneracijskih poremećaja, vaskularnih poremećaja ili patologije oko ventrikla III.

• Kognitivni poremećaji uslijed kognitivnog oštećenja koje je rezultat medicinskih stanja.

• Poremećaji ličnosti, uključujući paranoidni poremećaj ličnosti, shizoidni poremećaj ličnosti, shizotipični poremećaj ličnosti, antisocijalni poremećaj ličnosti, granični poremećaj ličnosti, histrionski poremećaj ličnosti, narcisoidni poremećaj ličnosti, izbjegavajući poremećaj ličnosti, ovisni poremećaj ličnosti, opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti i poremećaj ličnosti koji drugačije nije specificiran.

• Shizoafektivni poremećaji koji su rezultat različitih uzročnika, uključujući shizoafektivne poremećaje maničnog tipa, depresivnog tipa, ili miješanog tipa, paranoidnu, dezorganiziranu, katatoničku, nediferenciranu i rezidualnu shizofreniju, shizofreniformni poremećaj, Shizoafektivni poremećaj, paranoidni poremećaj, kratki psihotični poremećaj, podijeljeni psihotični poremećaj, psihotični poremećaj nastao uzimanjem droga i psihotični poremećaj koji nije drugačije specificiran.

• Akinezija, akinetično-rigidni sindromi, diskinezija i parkinsonizam nastao zbog uzimanja lijekova, Gilles de la Tourette-ov sindrom i njegovi simptomi, drhtavica, koreja, mvoclonus, tikovi i distonija.

• Poremećaj pomanjkanja pažnje/hiperaktivni poremećaj (ADHD).

• Parkinsonova bolest, Parkinsonizam nastao uzimanjem lijekova, post-encefalitični Parkinsonizam, progresivna supranuklearna kljenut, višestruka sistemska atrofija, kortikobazalna degeneracija, kompleks parkinsonizam-ALS demencija i kalcifikacija bazalnih ganglija.

• Demencija Alzheimerovog tipa, s ranim ili kasnim nastupom, s depresivnim raspoloženjem.

• Poremećaji ponašanja i vladanja u demencije i mentalne retardacije, uključujući nemir i uzbuđenost.

• Ekstrapiramidalni poremećaji kretanja.

• Downov sindrom.

• Akatizija.

• Poremećaji u prehrani, uključujući anoreksiju nervozu, atipičnu anoreksiju nervozu, bulimiju nervozu, atipičnu bulimiju nervozu, prekomjereno uzimanje hrane zajedno s ostalim fiziološkim poremećajima, povraćanje povezano s ostalim fiziološkim poremećajima i nespecifični poremećaji u prehrani.

• Demencija povezana s AIDS-om.

• Stanja kronične boli, uključujući neuropatsku bol, bol uslijed upale, bol zbog karcinoma i postoperativnu bol koja slijedi nakon kirurškog zahvata, uključujući kirurški zahvat na zubima. Te indikacije također mogu uključiti akutnu bol, bol skeletnih mišića, bol donjeg dijela leđa, bol gornjih ekstremiteta, fibromialgiju i sindrome miofascijalne boli, orpfascialna bol, abdominalnu bol, fantomsku bol, trigeminalnu neuralgiju i atipičnu bol lica, oštećenje korijena živca i araknoiditis, gerijatrijsku bol, središnju bol i upalnu bol.

• Neurodegeneracijske bolesti, uključujući Alzheimerovu bolest, Huntingtonovu koreju, Creuzfeld-Jacob-ovu bolest, Pick-ovu bolest, poremećaje demijelinizacije, kao što je multipla skleroza i ALS, ostale neuropatije i neuralgiju, multiplu sklerozu, amiotrofnu lateralnu sklerozu, udar i ozljedu glave.

• Poremećaje ovisnosti, uključujući:

• Ovisnost o drogi ili zlouporaba sa ili bez fiziološke ovisnosti, posebno kada je droga alkohol, amfetamini, tvari slične amfetaminima, kofein, kanabis, kokain, halucinogene tvari, inhalacijske tvari, nikotin, opioidi, fenciklidin, spojevi slični fenciklidinu, sedativi-hipnotici, benzodiazepini i/ili ostale tvari, posebno korisne za liječenje od ovisnosti o gornjim tvarima i delirija nastalog uslijed odvikavanja od alkohola.

• Poremećaji raspoloženja nastali posebno zbog uzimanja alkohola, amfetamina, kofeina, kanabisa, kokaina, halucinogena, inhalacijskih sredstava, nikotina, opioida, fenciklidina, sedativa, hipnotika, anksiolitika i ostalih tvari.

• Anksiozni poremećaji nastali naročito zbog uzimanja alkohola, amfetamina, kofeina, kanabisa, kokaina, halucinogena, inhalacijskih sredstava, nikotina, opioida, fenciklidina, sedativa, hipnotika, anksiolitika i ostalih tvari i poremećaji prilagodbe s anksioznošću.

• Prestanak pušenja.

• Kontrola tjelesne težine, uključujući pretilost.

• Poremećaji spavanja i nemiri, uključujući:

• Disomnije i/ili parasomnije kao primarni poremećaji spavanja, poremećaji spavanja povezani s drugim mentalnim poremećajem, poremećaj spavanja nastao zbog općeg zdravstvenog stanja i poremećaj spavanja nastao uslijed uzimanja droga.

• Poremećaji srčanog ritma.

• Poboljšanje kvalitete spavanja.

• Spolna disfunkcija, uključujući poremećaje spolnih želja, poremećaje spolnog uzbuđivanja, poremećaje orgazma, pojave boli pri spolnom odnosu, spolnu disfunkciju nastalu zbog općeg zdravstvenog stanja, spolnu disfunkciju nastalu zbog uzimanja droga i spolnu disfunkciju koja nije drugačije specificirana.

Predloženi izum stoga se također odnosi na spojeve formule (I) kako su gore definirani, njihove farmaceutski prihvatljive kiselinske ili bazične adicijske soli, stereokemijski izomerne oblike, N-oksidne oblike, kao i njihove predlijekove. Nadalje, predloženi izum također se odnosi na uporabu spoja formule (I), njegove farmaceutski prihvatljive kiselinske ili bazične adicijske soli, stereokemijski izomernih oblika, N-oksidnih oblika kao i predlijekova za proizvodnju lijeka za liječenje depresije, anksioznosti, poremećaja tjelesne težine ili općenito, bilo koje od gore spomenutih bolesti.

Spojevi u skladu s izumom također mogu biti prikladni za dodatno liječenje i/ili profilaksu gore navedenih bolesti u kombinaciji s antidepresivima, anksioliticima i/ili antipsihoticima koji su trenutno dostupni ili u razvoju ili će postati dostupni u budućnosti, kako bi se poboljšala djelotvornost i/ili nastup djelovanja. To je vrednovano u modelima glodavaca kod kojih su se antidepresivi, anksiolitici i/ili antipsihotici pokazali aktivnima. Na primjer, spojevi su vrednovani u kombinaciji s antidepresivima, anksioliticima i/ili antipsihoticima za slabljenje hipertermije uzrokovane stresom.

Izum se stoga također odnosi na farmaceutski pripravak koji uključuje spojeve u skladu s izumom i jedan ili više ostalih spojeva izabranih iz skupine antidepresiva, anksiolitika i antipsihotika kao i na uporabu takvog pripravka za proizvodnju lijeka za poboljšanje djelotvornosti i/ili nastupa djelovanja u liječenju depresije i/ili anksioznosti.

Studije vezanja in vitro receptora i nosača neuroprijenosnika te prijenosa signala upotrijebljene su za procjenu antagonističkog djelovanja predloženih spojeva na α2-adrenoreceptor te inhibicijsko djelovanje na vraćanje serotonina (5-HT) iz sinapse u neuron. Kao pokazatelji prodiranja u središnji živčani sustav i moći blokiranja α2-adrenoreceptora i nosača serotonina, redom, mogu se primijeniti ex vivo zauzetost α2-adrenoreceptora i nosača serotonina. Kao pokazatelji antagonističkog djelovanja na α2-adrenoreceptor in vivo, mogu se primijeniti preokret gubitka refleksa uspravnosti, opažen u štakora nakon subkutanog injektiranja ili oralne doze spoja prije intravenoznog davanja medetomidina (medetomidin-test). Kao indikator inhibicijskog djelovanja na vraćanje serotonina (5-HT) iz sinapse u neuron, može se upotrijebiti inhibicija tresenja glave i ekscitacije u štakora, opažena nakon subkutanog injektiranja ili oralnog davanja spoja prije subkutanog davanja p-kloroamfetamina (pCA-test).

Izum se također odnosi na pripravak koji uključuje farmaceutski prihvatljiv prijenosnik i, kao aktivni sastojak, terapeutski djelotvornu količinu spoja u skladu s izumom. Spojevi iz izuma ili bilo koja njihova podgrupa mogu se u svrhu davanja formulirati u različite farmaceutske oblike. Kao prikladni pripravci mogu se navesti svi koji se uobičajeno koriste za sistemsko davanje lijekova. Kako bi se pripravili farmaceutski pripravci iz ovog izuma, djelotvorna količina određenog spoja, moguće u obliku adicijske soli, kao aktivni sastojak temeljito se pomiješa s farmaceutski prihvatljivim prijenosnikom, koji prijenosnik može poprimiti različite oblike, ovisno o obliku željenog pripravka za davanje. Ti farmaceutski pripravci poželjni su u jediničnom obliku doziranja, posebno za oralno, rektalno, perkutano davanje, davanje parenteralnom injekcijom ili inhalacijom. Primjerice, pri pripravljanju pripravaka za oralni oblik doziranja, može se upotrijebiti bilo koje od uobičajenih farmaceutskih sredstava kao što je, primjerice, voda, glikoli, ulja, alkoholi i slično u slučaju oralnih tekućih pripravaka kao što su suspenzije, sirupi, eliksiri, emulzije i otopine; ili krutih prijenosnika kao što su škrobovi, šećeri, kaolin, razrjeđivači, lubrikanti, veziva, sredstva za razgradnju i slično u slučaju prašaka, pilula, kapsula i tableta. Zbog jednostavnosti davanja, tablete i kapsule predstavljaju najpovoljniji oblik oralnog doziranja u kojem slučaju se očigledno koriste kruti farmaceutski prijenosnici. Za parenteralne pripravke, prijenosnik će općenito uključiti sterilnu vodu, barem velikim dijelom, iako se mogu dodati ostali sastojci kako bi se pospješila topljivost. Primjerice, mogu se pripraviti injekcijske otopine u kojima prijenosnik uključuje slanu otopinu, otopinu glukoze ili smjesu slane otopine i otopine glukoze. Također se mogu pripraviti injekcijske suspenzije u kojima se mogu upotrijebiti odgovarajući tekući prijenosnici, suspenzijska sredstva i slično. Također su uključeni kruti oblici pripravaka koji se neposredno prije uporabe trebaju pretvoriti u tekući oblik pripravaka. U pripravcima prikladnim za perkutano davanje, prijenosnik može sadržavati sredstvo za poboljšanje prodiranja i/ili prikladno sredstvo za vlaženje, moguće kombinirano s odgovarajućim dodacima bilo koje prirode u malim omjerima, koji dodaci ne djeluju štetno na kožu. Spomenuti dodaci mogu olakšati nanošenje na kožu i/ili mogu biti korisni za pripravljanje željenih pripravaka. Ti pripravci mogu se davati na različite načine, npr. transdermalnim flasterom, kao flaster ili kao mast.

Posebno je povoljno formulirati gore spomenute farmaceutske pripravke u jediničnom obliku doziranja radi jednostavnosti davanja i jedinstvenosti doze. Jedinični oblik doziranja kako se ovdje rabi odnosi se na fizički razdvojene jedinice prikladne za jedinične doze, svaka jedinica sadrži prethodno određenu količinu aktivnog sastojka izračunatu kako bi se proizvelo željeno terapeutsko djelovanje zajedno s potrebnim farmaceutskim prijenosnikom. Primjeri takvih jediničnih oblika doziranja su tablete {uključujući zarezane tablete ili obložene tablete), kapsule, pilule, paketići praška, oblatne, supozitoriji, injekcijske otopine ili suspenzije i slično, i njihove odvojene višestruke doze.

Spojevi u skladu s izumom mogu se općenito pripraviti u koracima, od kojih je svaki poznat osobi vičnoj struci.

Posebno, spojevi prema formuli (I) s Pir-radikalom u skladu s formulom (IIa) mogu se pripraviti reakcijom nukleofilne supstitucije sa supstituiranim piperazinom prema formuli (V) na intermedijaru formule (IV). Te reakcije mogu se izvoditi u reakcijski inertnom otapalu kao što je dioksan, metilizobutilketon ili N,N'-dimetilformamid, u prisutnosti odgovarajuće baze kao što je kalijev karbonat, natrijev karbonat ili trietilamin, ili čak bez baze, koristeći u potonjem slučaju višak reagensa formule (V). Prikladne temperature reakcije kreću se u rasponu između 100°C i 150°C.

[image]

U spoju (IV), L predstavlja bilo koju prikladnu izlaznu skupinu, posebno halo, kao što je kloro, bromo ili jodo ili sulfoniloksi, kao što je metilsulfoniloksi ili 4-metilbenzensulfoniloksi.

Spojevi prema formuli (I) s Pir-radikalom prema formuli (IIa) također se mogu pripraviti prema reakcijskoj shemi u 2 koraka u kojoj intermedijar formule (IV) najprije reagira sa supstituiranim piperazinom prema formuli (VII) nakon čega se u molekulu uvodi radikal R3. Uvjeti reakcije slični su onim opisanim iznad za spojeve formule (VI).

[image]

U spoju (IV), L predstavlja bilo koju prikladnu reaktivnu izlaznu skupinu, posebno, halo, kao što je kloro, bromo ili jodo ili sulfoniloksi, kao što je metilsulfoniloksi ili 4-metilbenzensulfoniloksi.

U intermedijamom spoju (VII), jedna od dušikovih funkcionalnih skupina također se može protektirati, npr. tert-butiloksikarbonilnom skupinom.

[image]

U spoju (IX), L predstavlja bilo koju prikladnu reaktivnu izlaznu skupinu, posebno halo, kao što je kloro, bromo ili jodo ili sulfoniloksi, kao što je metilsulfoniloksi ili 4-metilbenzensulfoniloksi. R3-CHO također se može upotrijebiti kao spoj (IX).

Spojevi u skladu s formulom (I) s Pir-radikalom prema formuli (IIa) također se mogu pripraviti prema reakcijskoj shemi u 2 koraka u kojoj intermedijar formule (VIII) reagira s kiselinom prema formuli (X), a zatim daljnjom redukcijom karbonilne funkcionalne skupine intermedijara (XI). Reakcije koraka 1 mogu se izvoditi u reakcijski inertnom otapalu, kao što je kloroform, diklorometan, tetrahidrofuran, dimetilformamid ili njihova smjesa, koristeći bilo koju metodu poznatu osobi vičnoj struci pomoću kondenzacijskih reagensa kao što je 1,1'-karbonildiimidazol, N,N'-dicikloheksilkarbodiimid ili prethodnim pretvaranjem karboksilne kiseline formule (X) u njezin odgovarajući kiselinski klorid. Reakcije prikazane u koraku 2 mogu se izvesti pomoću odgovarajućeg redukcijskog sredstva, kao što je litij-aluminij hidrid ili aluminijev hidrid, u odgovarajućem otapalu, primjerice, tetrahidrofuranu. Općenito, te reakcije izvode se na temperaturi u rasponu između -20°C i sobne temperature.

[image]

U intermedijarnim spojevima (XI) i (XII), A-skupina predstavlja moguće supstituirani homociklički ili heterociklički prstenasti sistem uključujući djelomično ili potpuno hidrogenirani ugljikovodični lanac od maksimalno 5 atoma od kojih jedan ili više ugljikovih atoma može biti zamijenjeno s jednim ili više atoma izabrana iz skupine koju čine kisik, dušik i sumpor, s kojim je prstenasti sistem vezan na Pir radikal definiran iznad.

Supstituenti R1 i R2 mogu se promijeniti ili pretvoriti jedan u drugi metodama koje su dobro poznate u struci, kao što je demetiliranje, aciliranje, esterifikacija, aminiranje i amidiranje.

Početni materijali i neki od intermedijara su spojevi koji su ili tržišno dostupni ili se mogu pripraviti u skladu s uobičajenim reakcijskim procedurama općenito poznatim u struci. Primjerice, intermedijari formule (IV) u kojima je X=O mogu se pripraviti prema sljedećoj reakcijskoj shemi (shema 1):

Shema 1

[image]

U intermedijarnom spoju (XIV), L predstavlja bilo koju prikladnu reaktivnu izlaznu skupinu, posebno halo, kao što je kloro, bromo ili jodo ili sulfoniloksi, kao što je metilsulfoniloksi ili 4-metilbenzensulfoniloksi. Nadalje, Alk u intermedijarnom spoju (XIV) predstavlja bilo koju C1-6-alkilnu skupinu, posebno etil-skupinu, a m je definiran kao u formuli (I).

Intermedijari prema formuli (IV) u kojima je X=NH također se mogu pripraviti na ekvivalentan način prema koraku 1, uz uvjet da je intermedijarni spoj (XIII) zamijenjen sa svojim aminskim analogonom (XVI), poželjno s aminskom skupinom protektiranom s npr. COFC3-skupinom. Alkiliranje se može izvesti u reakcijski inertnom otapalu, primjerice, tetrahidrofuranu ili dimetilformamidu, u prisutnosti jake baze, kao što je natrijev ili kalijev hidrid, i uz dodatak kruna-etera, kao što je 18-kruna-6 ili 15-kruna-5. Prikladne reakcijske temperature kreću se u rasponu između sobne temperature i 60°C.

[image]

Intermedijari formule (XVII) pretvoreni su u oksime formule (XVIII) primjenom u struci poznatih tehnika, kao što je uporaba hidroksilamin hidroklorida u prisutnosti NaHCO3 ili piridina u reakcijski inertnom otapalu, primjerice etanolu. Intermedijar (XVIII) je oksidiran u svoj nitrilni oksid i podvrgnut in situ intramolekularnoj cikloadiciji, dajući spoj formule (XIX). Ova oksidacija može se izvesti pomoću otopine natrijeva hipoklorita u prisutnosti trietilamina u inertnom otapalu kao što je diklorometan na sobnoj temperaturi. Oksidacija se također može izvesti pomoću Kloramin-T (N-kloro-4-metil-benzensulfonamida, natrijeve soli), miješanjem i zagrijavanjem u otapalu kao što je refluksirajući etanol. Na tom stupnju oblikuju se dva stereocentra a i b formule (I).

[image]

Pripravljanje spoja formule (XX) može se postići primjenom procedura koje su poznate u struci, primjerice redukcijom karbonilnog spoja formule (XIX) u prisutnosti odgovarajućeg redukcijskog sredstva, na primjer, natrijeva borohidrida u prikladnom otapalu, kao što je voda, alkohol, tetrahidrofuran ili njegova smjesa, općenito na sobnoj temperaturi.

[image]

Intermedijar formule (IV) može se pripraviti iz intermedijara formule (XX) primjenom standardnih tehnika. Prema tome, reakcija s metansulfonil-kloridom ili 4-metilbenzensulfonil-kloridom u prisutnosti baze, kao što je trietilamin, u reakcijski inertnom otapalu, primjerice, diklorometanu, na reakcijskoj temperaturi u rasponu između 0°C i sobne temperature, dovodi do odgovarajućeg sulfoniloksi intermedijarnog derivata (IV). Odgovarajući halo-derivat također se može pripraviti, npr. obradom intermedijara formule (XX) s trifenilfosfinom, u prisutnosti tetraklorometana, u reakcijski inertnom otapalu, kao što je tetrahidrofuran, uz miješanje i refluksiranje smjese.

[image]

Očigledno je da u prethodnoj i sljedećim reakcijama, reakcijski produkti mogu se izolirati iz reakcijskog medija i, ako je potrebno, dalje pročistiti prema metodologiji koja je općenito poznata u struci kao što je ekstrakcija, kristalizacija i kromatografija. Dalje je očigledno da reakcijski produkti koji postoje u više od jednog enantiomernog oblika, mogu se izolirati iz smjese poznatim tehnikama, posebno preparativnom tankoslojnom kromatografijom, kao što je preparativna HPLC. Tipično, intermedijarni spojevi (IV) i konačni spojevi u skladu s formulom (I) mogu se odvojiti na svoje enantiomerne oblike.

Spojevi u skladu s izumom u kojima je X=CH2 mogu se pripraviti prema sljedećoj reakcijskoj shemi (shema 2) u kojoj je intermedijarni spoj prema formuli (V) prvo N-alkiliran s dihaloderivatom formule (XX) pomoću standardnih tehnika, u prisutnosti ili odsutnosti baze i u inertnom reakcijskom otapalu, kao Što je kloroform, diklorometan ili 1,2-dikloroetan, i na reakcijskim temperaturama između sobne temperature i 80°C dajući intermedijar formule (XXI). Aldehid formule (XXII) reagirao je s tert-butilaminom u aprotičnom otapalu kao što je toluen, miješajući i zagrijavajući na refluksnoj temperaturi uz uklanjanje vode pomoću standardnog uređaja, kao što je Dean-Stark separator vode dajući imin formule (XXIV). C-alkiliranje intermedijarnog spoja formule (XXIV) s intermedijarom formule (XXI) može se postići u prisutnosti alkil-litijeva derivata, kao što je n-butillitij, u inertnoj atmosferi i u suhom inertnom otapalu, kao što je tetrahidrofuran, na niskim temperaturama u rasponu između -78°C i 0°C, dajući intermedijar formule (XXV). Intermedijarni spoj formule (XXVI) može se pripraviti reakcijom spoja formule (XXV) s hidroksilaminom, u prisutnosti baze kao što je natrijev hidrogenkarbonat, u otapalu kao što je niži alkil-alkohol kao što je etanol, općenito na sobnoj temperaturi. Konačno, oksidacija oksimskog derivata formule (XXVI) u njegov nitrilni oksid i daljnja in situ cikloadicija kako bi se dobio spoj formule (XXVII), može se postići sličnim standardnim tehnikama kao što su one opisane gore za intermedijar formule (XVIII) kako bi se dobili spojevi formule (XIX).

Shema 2

[image]

Očigledno je da se gore izneseni reakcijski koraci mogu prilagoditi prema specifičnim produktima reakcije. Izneseni reakcijski koraci mogu se izvesti na bilo koji način poznat stručnjaku, uključujući u otopini ili kao reakcije čvrstih faza, tijekom potonjih reakcijski produkti su vezani na materijal smole te su u završnom koraku cijepanja oslobođeni iz materijala smole. Primjeri takvih ostvarenja i prilagodbi izneseni su u daljnjim primjerima u ovoj prijavi.

Spoj 3,3a,4,5-tetrahidronafto[1,2-c]izoksazol-3-octena kiselina (formula (IV) u kojoj je svaki R1 i R2 H, m=O, X=CH2 i L=COOH) iznesen u Synthetic Communications, 27(16), 2733-2742 (1997) kao intermedijar za sintezu protuupalnih, analgezičnih i antipiretičkih spojeva, izuzet je iz zaštite patenta.

Sljedeći primjeri ilustriraju predloženi izum bez njegova ograničavanja.

Eksperimentalni dio

Sistem označavanja ugljikova prstena za spojeve prema formuli (I) koji se rabe u ovoj prijavi je kako slijedi:

[image]

Za neke spojeve apsolutna stereokemijska konfiguracija stereogenskog ugljikova atoma u njima nije eksperimentalno određena. U tim slučajevima stereokemijski izomerni oblik prvi izoliran označen je s "A", a drugi s "B", bez daljnjeg osvrta na stvarnu stereokemijsku konfiguraciju. Međutim, osoba vična struci može nedvosmisleno karakterizirati spomenute "A" i "B" izomerne oblike koristeći metode koje su poznate u struci, primjerice rendgensku difrakciju. Stereogenski centri a i b u formuli (I) redom imaju brojeve prstenova 3a i 3.

Od sada pa nadalje, "DMF" definiran je kao N,N-dimetilformamid, "DIPE" definiran je kao diizopropileter, a "THF" kao tetrahidrofuran.

A. Pripravljanje intermedijarnih spojeva

Primjer A1.a

[image]

Pripravljanje intermedijara 1

Otopina metil-estera 4-bromo-2-buten kiseline (0.1647 mol) u DMF (50 ml) dodana je kap po kap smjesi 2-hidroksi-4,5-dimetoksi-benzaldehida (0.0823 mol) i K2CO3 (0.01647 mol) u DMF (200 ml). Reakcijska smjesa miješana je 2 sata na sobnoj temperaturi, profiltrirana, a filtrat uparen do suhog. Ostatak je ispran u 10% vodenoj otopini NaOH, zatim ekstrahiran s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj je isušen (Na2SO4), profiltriran, a otapalo upareno. Ostatak je ispran s dietil-eterom, zatim isušen čime je dobiveno: 20 g intermedijara 1 (87%).

Primjer A1.b

[image]

Pripravljanje intermedijara 2

Hidroksilamin (0.045 mol) dodan je otopini intermedijara 1 (0.041 mol) u etanolu (150 ml). Dodan je piridin (57 ml). Reakcijska smjesa miješana je 2 sata na sobnoj temperaturi, zatim izlivena u vodu te zakiseljena s koncentriranom HCl. Ova smjesa ekstrahirana je s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj je isušen (Na2SO4), profiltriran, a otapalo upareno. Donos: 11.7 g (96%, sirovi donos). Uzorak (2 g) pročišćen je visokodjelotvornom tekućinskom kromatografijom preko silikagela (eluens: CH2Cl2/CH3OH 95/5). Čista frakcija je skupljena, a otapalo upareno. Ostatak je ispran s dietil-eterom, zatim isušen. Donos: 0.9 g intermedijara 2.

Primjer A1.c

[image]

Pripravljanje intermedijara 3

NaOCl, 5% (130 ml) dodan je kap po kap smjesi intermedijara 2 (0.037 mol) i Et3N (1 ml) u CH2Cl2 (220 ml). Reakcijska smjesa miješana je 4 sata na sobnoj temperaturi, zatim isprana s vodom, isušena (Na2SO4), profiltrirana, a filtrat uparen. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom preko silikagela (eluens: CH2Cl2/2-propanon 100/0 i 95/5). Željene frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 5.8 g (54%, upotrijebljeno u sljedećem koraku bez daljnjeg pročišćavanja). Uzorak (2 g) rekristaliziran je iz EtOAc. Talog je odfiltriran i isušen. Donos: 1.7 g intermedijara 3.

Primjer A1.d

[image]

Pripravljanje intermedijara 4

NaBH4 (0.043 mol) dodan je u obrocima otopini intermedijara 3 (0.017 mol) u THF (50 ml) i H2O (5 ml), smjesa je miješana i ohlađena na ledenoj kupelji. Rezultirajuća reakcijska smjesa miješana je 2 sata na sobnoj temperaturi. Dodan je 2-propanon, uz miješanje 30 min. Reakcijska smjesa isprana je s vodom te ekstrahirana s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj ispran je s lugom, isušen (Na2SO4), profiltriran, a otapalo upareno. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom preko silikagela (eluens: CH2Cl2/CH3OH 95/5) i visokodjelotvornom tekućinskom kromatografijom preko silikagela (eluens: CH2Cl2/CH3OH 98/2). Čiste frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Uzorak (1.8 g) obrađen je s dietil-eterom, zatim isušen. Donos: 1.2 g intermedijara 4 (59%).

Primjer A1.e

[image]

Pripravljanje intermedijara 5

Et3N (0.016 mol) dodan je otopini intermedijara 4 (pripravljenog prema A3)(0.0109 mol) u CH2Cl2 (60 ml). Smjesa je ohlađena u ledenoj kupelji. Dodan je metansulfonilklorid (0.012 mol), a rezultirajuća smjesa miješana 30 min. Smjesa je zatim isprana s vodom, isušena (Na2SO4), profiltrirana, a otapalo upareno. Donos: 3.5 g intermedijara 5 (82%, upotrijebljen u sljedećem reakcijskom koraku bez daljnjeg pročišćavanja).

Primjer A1.f

[image]

Pripravljanje intermedijara 6

Reakcija u atmosferi N2. BBr3 (0.04368 mol) dodan je kap po kap promiješanoj otopini intermedijara 5 (pripravljenoj prema A1.e) (0.00873 mol) u CH2Cl2 (100 ml), ohlađenoj do -78°C. Reakcijska smjesa ostavljena je da se ugrije do -40°C te je miješanje nastavljeno 2 sata na -40°C. Smjesa je zatim izlivena u ledenu vodu te ekstrahirana s CH2Cl2, Odvojeni organski sloj je isušen (MgSO4), profiltriran, a otapalo upareno. Ostatak je pročišćen flash kolonskom kromatografijom preko silikagela (eluens: CH2Cl2/CH3OH 97/3), zatim s HPLC (eluens: CH2Cl2/CH3OH 99.5/0.5 do 90/10). Dvije frakcije produkata su skupljene, a njihovo otapalo upareno. Donos: 0.750 g intermedijara 6 (26%).

Primjer A1.g

[image]

Pripravljanje intermedijara 7

Smjesa intermedijara 5 (pripravljenog prema A1d) (0.0422 mol) i piperazina (0.1267 mol) u 1,4-dioksanu (15 ml) miješana je 2 sata na 100°C. Otapalo je upareno. Ostatak je ispran s vodom te ekstrahiran s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj je isušen (Na2SO4), profiltriran, a otapalo upareno. Donos: 13 g intermedijara 7 (NMR: 85%).

Primjer A1.h

[image]

Pripravljanje intermedijara 8

Intermedijar 5 (pripravljen prema A1.e)(200 g, 0.58 mol) odvojen je na svoje enantiomere kiralnom kolonskom kromatografijom na koloni LC110-2 sa stacionarnom fazom CHIRALPAK-AD (2000 g, tlak pakiranja: 45 bar, raspon detektora: 2.56, valna duljina: 240 nm, temperatura: 30°C; injekcijska otopina: 200 g u 8.4 L CH3CN; zatim je dodano 19.6 L metanola (+ 2% etanola) te profiltrirano; injekcijski volumen: 700 ml; eluens: CH3OH/CH3CN 70/30 v/v). Dvije frakcije produkata su skupljene, a njihovo otapalo upareno. Donos: 95 g intermedijara 8.

Primjer A1.i

[image]

Pripravljanje intermedijara 9

Smjesa intermedijara 8 (pripravljenog prema A1.h) (0.0728 mol) i l-(tert-butiloksikarbonil)piperazina (0.087 mol) u dioksanu (500 ml) miješana je i refluksirana 48 sati. Otapalo je upareno te je dodan CH2Cl2. Također su dodani H2O i NaOH (50%) te je smjesa ekstrahirana s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj je isušen (MgSO4), a otapalo upareno u vakuumu. Donos: intermedijar 9.

Primjer A1.j

[image]

Pripravljanje intermedijara 10

Smjesa intermedijara 9 (0.00318 mol) i 2,2, 2-trifluoroctene kiseline (189 ml) u CH2Cl2 (500 ml) miješana je 1 sat na sobnoj temperaturi. Otapalo je upareno, a ostatak otopljen u CH2Cl2. Dodan je NaOH (50%) te je smjesa ekstrahirana. Odvojeni organski sloj je isušen (MgSO4), profiltriran, a otapalo upareno u vakuumu. Ostatak je pročišćen kratkom kolonskom kromatografijom na silikagelu (eluens: CH2Cl2/(MeOH/NH3) 100/0; 95/5). Čiste frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 14.32 g intermedijara 10 (59%).

Primjer A1.k

[image]

Pripravljanje intermedijara 11

Smjesa intermedijara 10 (0.00599 mol), 1-kloro-2-propanona (0.00599 mol) i K2CO3 (0.01199 mol) u DMF (200 ml) miješana je 24 sata na sobnoj temperaturi. Otapalo je upareno. Ostatak je otopljen u CH2Cl2, Organska otopina je isprana s vodom, isušena (MgSO4), profiltrirana, a otapalo upareno u vakuumu. Donos: (kvantitativni donos) intermedijar 11.

Primjer A1.l

[image]

Pripravljanje intermedijara 12

Reakcija u atmosferi N2. Smjesa 3,4-dihidro-2-naftalenkarboksilne kiseline (0.0043 mol) i 1,1'-karbonilbis[1H-imidazol] (0.0047 mol) u CH2Cl2, suha je miješana jedan sat na sobnoj temperaturi. Otopina intermedijara 7 (pripravljena prema A1.g)(0.0043 mol) u CH2Cl2, dodana je suha te je rezultirajuća reakcijska smjesa miješana oko 24 sata na sobnoj temperaturi. Otopina je isprana s vodom, zatim ekstrahirana s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj je isušen (Na2SO4), profiltriran, a otapalo upareno. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (eluens: CH2Cl2/CH3OH 97/3). Čiste frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 0.4 g intermedijara 12 (22%).

Primjer A1.m

[image]

Pripravljanje intermedijara 13

Eteniltrifenilfosfonijev bromid (0.0025 mol) dodan je otopini intermedijara 7 (pripravljenog prema A1.g)(0.003 mol) u CH2Cl2 (20 ml). Reakcijska smjesa miješana je 4 sata na sobnoj temperaturi. Otapalo je upareno pod smanjenim tlakom. Donos: 2.2 g intermedijara 13, upotrijebljenog u sljedećem koraku bez daljnjeg pročišćavanja.

Primjer A1.n

[image]

Pripravljanje intermedijara 14

U otopinu (E)-3-jodo-2-metilpropen kiseline (0.009 mol) u CH2Cl2, suhu (100 ml) na sobnoj temperaturi u struji N2, dodan je 1,1'-karbonilbis[1H-imidazol](0.0099 mol). Smjesa je miješana 1 sat, zatim je dodan intermedijar 7 (pripravljen prema A1.g)(0.009 mol). Reakcijska smjesa miješana je na sobnoj temperaturi 16 sati, isprana s H2O i lugom, isušena (Na2SO4), a otapalo upareno pod smanjenim tlakom. Ostatak (bijela pjena) pročišćen je kratkom otvorenom kromatografijom na silikagelu (eluens: CH2Cl2/MeOH 99/1). Čiste frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 3.82 g intermedijara 14 (bijela krutina, 81%).

Primjer A1.o

[image]

Pripravljanje intermedijara 15

Otopina LiAlH4, 1.0 M/THF (0.00848 mol) u THF (100 ml) miješana je i refluksirana u struji Na na -20°C. U jednom obroku dodan je AlCl3 (0.0093 mol) te je rezultirajuća smjesa miješana na -20°C 10 minuta. Dodana je kap po kap otopina intermedijara 14 (pripravljenog prema A1.n)(0.0077 mol) u THF (100 ml) te je rezultirajuća smjesa miješana na -20°C 1 sat. Kap po kap dodana je zasićena otopina NH4Cl 20% na -10°C te je reakcijska smjesa ostavljena da se zagrije do sobne temperature. Suspenziji je dodana H2O te je ekstrahirano s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj je isušen (Na2SO4), a otapalo upareno pod smanjenim tlakom. Ostatak je obrađen s Et3O i isušen. Donos: 3.73 g intermedijara 15 (bijela krutina, 94%).

Primjer A1.p

[image]

Pripravljanje intermedijara 16

Smjesa intermedijara 7 (pripravljenog prema A1.g)(0.015 mol), 1-kloro-2-propanona (0.015 mol) i K2CO3 (0.030 mol) u CH3CN (60 ml) miješana je 24 sata na sobnoj temperaturi. Otapalo je upareno. Ostatak je razdijeljen između vode i CH2Cl2. Odvojeni organski sloj je isušen (Na2SO4), profiltriran, a otapalo upareno. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (eluens: CH2Cl2/CH3OH 95/5). Čiste frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 4.79 g intermedijara 16 (82%).

Primjer A1.q

[image]

Pripravljanje intermedijara 17

NaBH4 (0.0128 mol) u obrocima je dodan otopini intermedijara 16 (pripravljenog prema A1.p) i H2O (3.2 ml) u THF (40.5 ml), na 0°C. Reakcijska smjesa miješana je preko noći na sobnoj temperaturi, zatim obrađena s 10% vodenom otopinom NH4Cl. Ta je smjesa ekstrahirana s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj je isušen, profiltriran, a otapalo upareno. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (eluens: CH2Cl2/CH3OH 97/3). Željene frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 1.6 g intermedijara 17 (80%).

Primjer A1.r

[image]

Pripravljanje intermedijara 18

Intermedijar 7 (pripravljen prema A1.g)(0.03 mol) otopljen je u CH3CN (200 ml) te je dodan K2CO3 (0.27 ml). Dodan je oksiranmetanol (0.27 mol) te je reakcijska smjesa miješana preko vikenda na 60°C. Otapalo je upareno u vakuumu. Ostatak je razdijeljen između vode i CH2Cl2. Organski sloj je odvojen, isušen (Na2SO4), profiltriran, a otapalo upareno pod smanjenim tlakom. Ostatak je pročišćen preparativnom HPLC ((1) eluens: CH2Cl2/(CH3OH/NH3) 95/5, zatim (2) eluens: CH2Cl2/CH3OH 90/10). Frakcije produkta su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 7.5 g (61%) čistog intermedijara 18 i 3.5 g smjese početnog materijala i ciljnog spoja 1/1.

Primjer A1.s

[image]

Pripravljanje intermedijara 19

Intermedijar 18 (pripravljen prema A1.r)(0.0012 mol) otopljen je u CH2Cl2 (20 ml). Dodana je otopina natrijeve soli perjodatne kiseline (0.0024 mol) u NaHCO3/H2O (q.s.), a rezultirajuća reakcijska smjesa snažno miješana 2 sata.

Primjer A2.a

[image]

Pripravljanje intermedijara 20

Reakcija u atmosferi N2. Otopina 2,2,2-trifluoro-N-(2-formilfenil)-acetamida, (0.1869 mol) u DMF (375 ml) dodana je kap po kap u NaH (0.2055 mol) u DMF (375 ml). Smjesa je miješana 30 min. na sobnoj temperaturi. Dodana je kap po kap otopina metil-estera 4-bromo-3-buten kiseline (0.2803 mol) u DMF (200 ml). Zatim je dodan 18-kruna-6 (katalitička količina). Rezultirajuća reakcijska smjesa miješana je 2 sata na 60°C, zatim preko noći na sobnoj temperaturi. Otapalo je upareno. Ostatak je ispran s vodom te ekstrahiran s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj je isušen (Na2SO4), profiltriran, a otapalo upareno. Ostatak je pročišćen otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (eluens: CH2Cl2/heksan 90/10, 100/0 i s CH2Cl2/2-propanonom 96/4, 90/10 i 80/20). Čiste frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 44.37 g intermedijara 20 (75%, upotrijebljeno u sljedećem koraku, bez daljnjeg pročišćavanja).

Primjer A2.b

[image]

Pripravljanje intermedijara 21

Hidroksilamin (0.169 mol) i piridin (0.211 mol) dodani su otopini intermedijara 20 (pripravljenog prema A2.a)(0.1407 mol) u etanolu (450 ml) te je rezultirajuća smjesa miješana 3 sata na sobnoj temperaturi. Smjesa je isprana s 10% otopinom limunske kiseline, zatim ekstrahirana s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj je isušen (Na2SO4), profiltriran, a otapalo upareno. Donos: 45.76 g intermedijara 21 (98%, upotrijebljeno u sljedećem koraku, bez daljnjeg pročišćavanja).

Primjer A2.c

[image]

Pripravljanje intermedijara 22

Smjesa intermedijara 21 (pripravljenog prema A2.b)(0.0658 mol) i N-kloro-4-metil-benzensulfonamida, natrijeve soli (0.0658 mol) u etanolu (500 ml) miješana je i refluksirana 2 sata. Smjesa je koncentrirana u vakuumu, profiltrirana preko dijatomejske zemlje, a filtrat ispran s vodom i lugom, zatim ekstrahiran s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj je isušen (NaaSO4), profiltriran, a otapalo upareno. Ostatak je pročišćen otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (eluens: CH2Cl2/2-propanon 100/0, 96/4, 90/10 i 80/20). Željene frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Ostatak (sirup) je kristaliziran iz heksana, zatim ispran s DIPE te isušen. Donos: 12.32 g intermedijara 22 (57%).

Primjer A2.d

[image]

Pripravljanje intermedijara 23

NaBH4 (0.0289 mol) dodan je kap po kap smjesi intermedijara 22 (pripravljenog prema A2.c)(0.0116 mol) u THF (81 ml) i H2O (6.8 ml), smjesa je miješana i ohlađena u ledenoj kupelji. Rezultirajuća reakcijska smjesa miješana je preko noći na sobnoj temperaturi. Smjesa je obrađena sa zasićenom vodenom otopinom NH4Cl, zatim ekstrahirana s EtOAc. Odvojeni organski sloj je isušen (Na2SO4), profiltriran, a otapalo upareno. Ostatak je ispran s CH2Cl2, zatim rekristaliziran is EtOAc. Talog je odfiltriran i isušen. Donos: 0.9 g intermedijara 23 (38%).

Primjer A2.e

[image]

Pripravljanje intermedijara 24

Smjesa intermedijara 23 (pripravljenog prema A2.d) (0.001468 mol) i trifenilfosfina (0.001909 mol) u tetraklorometanu (30 ml) i THF (20 ml) miješana je i refluksirana 3 sata. Otapalo je upareno do suhog. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (eluens: CH2Cl2/heksan 90/10, zatim 100/0). Željene frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Ostatak je kristaliziran iz metanola. Talog je odfiltriran i isušen. Donos: 2.6 g intermedijara 24 (79%).

Primjer A3.a

[image]

Pripravljanje intermedijara 25

1,1-Dimetil 1-piperazinkarboksilat (0.02 mol) dodan je kap po kap otopini 1,4-dikloro-2-butena (0.025 mol) u CHCl3 (60 ml). Reakcijska smjesa miješana je 24 sata na sobnoj temperaturi, zatim miješana i refluksirana 24 sata. Reakcija je prekinuta sa zasićenom vodenom otopinom NaHCO3, isušena (Na2SO4), profiltrirana, a otapalo upareno. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (eluens: CH2Cl2/EtOAc). Čiste frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 2.2 g intermedijara 25 (40%).

Primjer A3.b

[image]

Pripravljanje intermedijara 26

Reakcija je izvedena u struji Na. Smjesa NH, 60% (0.0579 mol) i 18-kruna-6 (kat. kol.) u THF (25 ml) je ohlađena. U obrocima je dodana smjesa 2-amino-4,5-dimetoksibenzaldehida (0.0579 mol) u THF (50 ml). Reakcija je miješana na sobnoj temperaturi 30 min. U obrocima je dodana smjesa intermedijara 25 (pripravljenog prema A3.a)(0.0386 mol) u THF (50 ml). Smjesa je miješana na sobnoj temperaturi 3 dana, a zatim obrađena s NH4Cl (10%). Smjesa je ekstrahirana s CH2Cl2. Organski sloj je odvojen, isušen, profiltriran, a otapalo upareno do suhog. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom (eluens: CH2Cl2/CH3OH 99/1 i 98/2). Čiste frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 5.5 g intermedijara 26 (23%).

Primjer A3.c

[image]

Pripravljanje intermedijara 27

Reakcija je izvedena u struji N2. Smjesa intermedijara 26 (pripravljenog prema A2.b)(0.02 mol) u THF (80 ml) i 18-kruna-6 (kat. kol.) dodana je u obrocima smjesi NaH, 60% (0.03 mol) u THF (20 ml). Smjesa je miješana na sobnoj temperaturi 20 min. te je u obrocima dodan anhidrid trifluoroctene kiseline (0.022 mol), smjesa je miješana na sobnoj temperaturi 3 sata, obrađena s otopinom NH4Cl (20%) te ekstrahirana s CH2Cl2, aotapalo upareno do suhog. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (CH2Cl2/CH3OH 99/1 i 98/2). čiste frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 5.3 g interraedijara 27 (58%).

Primjer A3.d

[image]

Pripravljanje intermedijara 28

Smjesa intermedijara 27 (pripravljenog prema A3.c) (0.0115 mol), hidroksilamina (0.0126 mol) i NaHCO3 (0.023 mol) uetanolu, aps. (60 ml) miješana je na sobnoj temperaturi 24 sata, odfiltrirana, a otapalo upareno do suhog. Donos: 5.8 g intermedijara 28 (95%).

Primjer A3.e

[image]

Pripravljanje intermedijara 29

1-Kloro-2,5-piroliđindion (0.0272 mol) dodan je u obrocima otopini intermedijara 28 (pripravljenog prema A3.d) (0.0109 mol) u CH2Cl2 (100 ml). Smjesa je miješana na sobnoj temperaturi 2 sata. Kap po kap dodan je Et3N (0.0272 mol). Smjesa je miješana na sobnoj temperaturi preko noći, reakcija je prekinuta s K2CO3, 10% otopinom, zatim ekstrahirana, a otapalo upareno do suhog. Donos: intermedijar 29.

Primjer A3.f

[image]

Pripravljanje intermedijara 30

Smjesa intermedijara 29 (pripravljenog prema A3.e)(0.0109 mol) i LiOH (0.0119 mol) u H2O (17.5 ml) i 1,4-dioksanu (70 ml) miješana je na sobnoj temperaturi 3 sata. Smjesa je obrađena s otopinom NaOH (2N) te ekstrahirana s CH2Cl2. Otapalo je upareno do suhog. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (CH2Cl2/CH3OH 98/2). Čiste frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 2.07 g intermedijara 30 (45%).

Primjer A3.g

[image]

Pripravljanje intermedijara 31

Trifluoroctena kiselina (7.9 ml) dodana je kap po kap otopini intermedijara 30 (0.0047 mol) u CH2Cl2 (33 ml). Smjesa je miješana na sobnoj temperaturi 3 sata, ohlađena i zalužena s 50% otopinom NaOH. Smjesa je ekstrahirana, a otapalo upareno do suhog. Donos: 1.6 g spoja 31 (100%).

Primjer A4.a

[image]

Pripravljanje intermedijara 32

1,4-Dikloro-2-buten (0.03 mol) dodan je smjesi 1-(2-naftilmetil)piperazina (0.025 mol) i NaHCO3 (0.025 mol) u CH2Cl2 (75 ml). Reakcijska smjesa miješana je 24 sata na sobnoj temperaturi. Krutina je odfiltrirana, isprana s još CH2Cl2, organska otopina isprana s 10% otopinom Na2CO3, isušena (Na2SO4), profiltrirana, a otapalo upareno. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (CH2Cl2/EtOAc/2-propanon) . čiste frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 3.4 g intermedijara 32 (43%).

Primjer A4.b

[image]

Pripravljanje intermedijara 33

Otopina NS (0.0546 mol) i tert-Butilamina (0.0983 mol) u toluenu (75 ml) miješana je i refluksirana 24 sata pomoću Dean-Spark separatora vode. Otapalo je upareno. Ostatak pročišćen destilacijom (t.v. pri 0.5 mm Hg: 75°C) . Donos: 8.1 g intermedijara 33 (72%).

Primjer A4.c

[image]

Pripravljanje intermedijara 34

Reakcija u atmosferi Na- n-BuLi (0.014 mol) dodan je kap po kap otopini intermedijara 33 (pripravljenog prema A4.a)(0.0125 mol) i 2,2,6,6-tetrametilpiperidina (0.0012 mol) u THF, suhom (25 ml) i miješana na -78°C. Smjesa je miješana 3 sata na -10°C. U obrocima je dodana otopina intermedijara 32 (pripravljenog prema A4.b)(0.0083 mol) u THF, suhom (25 ml), na -10°C. Reakcijska smjesa miješana je 24 sata na sobnoj temperaturi, reakcija je zatim prekinuta s NH4Cl (10%), a organski sloj odvojen. Vodeni sloj ekstrahiran je s CH2Cl2. Kombinirani organski slojevi su isušeni (Na2SO4), profiltrirani, a otapalo upareno. Donos: 5.6 g intermedijara 34 (100%).

Primjer A4.d

[image]

Pripravljanje intermedijara 35

NaHCO3 (0.015 mol) i hidroksilamin (0.0125 mol) dodani su otopini intermedijara 34 (pripravljenog prema A4.c)(0.0083 mol) u etanolu, aps. (50 ml). Reakcijska smjesa miješana je 24 sata na sobnoj temperaturi. Dodan je CH2Cl2 te je krutina odfiltrirana i isprana s CH2Cl2. Otapalo je upareno. Ostatak je otopljen u CH2Cl2 i ispran s 10% Na2CO3 i s lugom. Organski sloj je odvojen, isušen (Na2SO4), profiltriran, a otapalo upareno. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (CH2Cl2/EtOAc/2-propanon). Čiste frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 0.9 g intermedijara 35 (24%).

Primjer A5.a

[image]

Pripravljanje intermedijara 36

Smjesa A (0.029 mol) i intermedijara 5 (pripravljenog prema A1.e) (0.0058 mol) u 1,4-dioksanu (5 ml) miješana je 6 sati na 100°C. Otapalo je upareno. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (CH2Cl2/CH3OH 98/2-97/3). Frakcije produkta su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 3.3 g intermedijara 36.

Primjer A5.b

[image]

Pripravljanje spoja 37

Trifluoroctena kiselina (11.7 ml) dodana je kap po kap otopini intermedijara 36 (pripravljenog prema A5.f)(0.0071 mol) u CHCl3 (50 ml), a rezultirajuća reakcijska smjesa miješana 3 sata na ± 10°C. Reakcijska smjesa je ohlađena, zatim dalje alkalizirana s 50% NaOH. Smjesa je ekstrahirana, a otapalo ekstrakta upareno. Donos: 2.5 g intermedijara 37 (kvantitativni donos/upotrijebljeno u sljedećem reakcijskom koraku, bez daljnjeg pročišćavanja).

B. Pripravljanje konačnih spojeva

Primjer B1.a

[image]

Pripravljanje spoja 1

Smjesa intermedijara 5 (pripravljenog prema A1.e)(0.0291 mol) i 1-(3-fenil-2-propenil)-piperazina, (0.0582 mol) zagrijavana je 2 sata na 100°C. Sirova reakcijska smjesa isprana je s vodom te ekstrahirana s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj je isušen (Na2SO4), profiltriran, a otapalo upareno. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (eluens: CH2Cl2/CH3OH 95/5) i s HPLC na silikagelu (eluens: CH2Cl2/CH3OH 80/20). Čiste frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Ova frakcija razdvojena je na svoje optičke enantiomere kiralnom kolonskom kromatografijom na Chiralpak AD (eluens: C2H5OH/CH3CN 90/10). Enantiomerne frakcije (B) su skupljene, a otapalo upareno. Ostatak je otopljen u metanolu i pretvoren u klorovodičnu sol (1:2). Talog je odfiltriran i isušen. Donos: 2.47 g spoja 1.

Primjer B1.b

[image]

Pripravljanje spoja 2

Smjesa intermedijara 5 (pripravljenog prema A1.e)(0.0044 mol) i (3-fenil-2-propenil)-piperazina (0.0087 mol) miješana je 2 sata na 100°C. Reakcijska smjesa pročišćena je kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (eluens: CH2Cl2/CH3OH 95/5), zatim visokodjelotvornom tekućinskom kromatografijom na silikagelu (eluens: CH2Cl2/CH3OH 96/4). Čiste frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Ostatak (1.4 g) obrađen je s dietil-eterom, zatim isušen. Donos: 1.2 g spoja 2 (60%).

Primjer B1.c

[image]

Pripravljanje spoja 3

Smjesa intermedijara 6 (0.00227 mol), (E) 1-(2-metil-3-fenil-2-propenil)-piperazina (0.00273 mol) i NaHCO3 (0.00455 mol) u dioksanu (30 ml) miješana je i refluksirana 48 sati. Otapalo je upareno. Ostatak je otopljen u CH2Cl2. Organska otopina je isprana s vodom, isušena (MgSO4), profiltrirana, a otapalo upareno. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (CH2Cl2/ (CH3OH/NH3) 99/1), zatim s HPLC (eluens: CH2Cl2/CH3OH 99.5/0.5 do 98/2). Željene frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 0.17 g spoja 3.

Primjer B1.d

[image]

Pripravljanje spoja 4

Smjesa intermedijara 8 (pripravljenog prema A1.h) (0.0058 mol i [image] (0.0116 mol) u dioksanu (10 ml) miješana je i refluksirana 8 sati, zatim miješana preko noći na sobnoj temperaturi te miješana i refluksirana 18 sati. Smjesa je obrađena s H2O i ekstrahirana s CH2Cl2. Otapalo odvojenog organskog sloja je upareno. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom (eluens: CH2Cl2/CH3OH 95/5), zatim visokodjelotvornom tekućinskom kromatografijom na silikagelu (eluens: CH2Cl2/MeOH 97/3). Željene frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Ostatak je obrađen s dietil-eterom, zatim isušen. Donos: 0.9 g spoja 4 (33%).

Primjer B1.e

[image]

Pripravljanje spoja 5

Smjesa intermedijara 10 (pripravljenog prema A1.i) (0.0029 mol), [image] (0.0058 mol), AcOH (0.48 g) i (AcO)3BHNa (0.4 g) u 1,2-dikloroetanu (20 ml) miješana je i refluksirana preko noći. Smjesa je obrađena s H2O te ekstrahirana. Otapalo odvojenog organskog sloja je upareno. Ostatak je pročišćen kratkom kolonskom kromatografijom na silikagelu (CH2Cl2/MeOH 97/3). Željene frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Ostatak je obrađen s dietil-eterom, zatim isušen. Donos: 1.07 g spoja 5 (82%).

Primjer B1.f

[image]

Pripravljanje spoja 6

Smjesa spoja 3 (pripravljenog prema pr. B1) (0.00020 mol), acetilklorida (0.00024 mol) i Et3N (0.00061 mol) u kloroformu (10 ml) miješana je na sobnoj temperaturi 2 sata. Dodana je voda te je ta smjesa ekstrahirana s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj je isušen (MgSO4), profiltriran, a otapalo upareno u vakuumu. Ostatak je pročišćen s CC-TLC na Chromatotron-u (eluens: CH2Cl2/CH3OH 97/3; zatim 99/1). Željene frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 0.022 g spoja 6.

Primjer B1.g

[image]

Pripravljanje spoja 7

[image]

Pripravljanje spoja 8

Spoj 2 (pripravljen prema B1.b)(0.0022 mol) razdvojen je i pročišćen na svoje optičke enantiomere kiralnom kolonskom kromatografijom na Chiralpak AD (eluens: C2H5OH/CH3CN 90/10). Dvije frakcijske skupine su skupljene, a njihovo otapalo upareno. Donos: ± 1.5 g frakcije 1 (LCI čistoća: > 99.5%) i ± 1.5 g frakcije 2 (LCI čistoća: > 99.5%). Frakcija 1 kristalizirala je obradom s heksanom, uz miješanje preko noći. Talog je odfiltriran i isušen. Donos: 1.0.8 g spoja 7 (masna krutina). Frakcija 2 kristalizirala je obradom s EtOAc, uz miješanje preko noći. Talog je odfiltriran i isušen. Donos: 0.54 g spoja 8 (masna krutina).

Primjer B2.a

[image]

Pripravljanje spoja 9

Smjesa intermedijara 24 (pripravljenog prema A2.e)(0.0022 mol), 1-(2-naftalenilmetil)-piperazina, (0.0044 mol) i KI (katalitičke količine) u 1,4-dioksanu (2.5 ml) miješana je i refluksirana preko noći. Reakcijska smjesa isprana je s vodom te je ta smjesa ekstrahirana s CH2Cl2. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (CH2Cl2/CH3OH 98/2), zatim s HPLC (eluens: CH2Cl2/ (CH3OH/NH3) 96/4). Čiste frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Ostatak je obrađen s DIPE, odfiltriran i isušen. Donos: 0.3 g spoja 9 (30%).

Primjer B2.b

[image]

Pripravljanje spoja 10

Reakcija u atmosferi N2. Otopina spoja 9 (pripravljenog prema B2.a) (0.0012 mol) u THF, suhom (3 ml) i 18-kruna-6 (katalitička količina) polagano je dodana otopini NaH, 60% (0.0018 mol) u THF, suhom (2 ml). Reakcijska smjesa miješana je 30 min na sobnoj temperaturi, dodan je kap po kap acetilklorid (0.0013 mol) te je reakcijska smjesa miješana 3 sata na sobnoj temperaturi. Reakcijska smjesa obrađena je s vodenim NH4Cl te ekstrahirana s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj je isušen, profiltriran, a otapalo upareno. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (CH2Cl2/CH3OH 98/2), zatim s HPLC (eluens: CH2Cl2/(CH3OH/NH3) 98/2). Čiste frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 0.26 g spoja 10 (52%).

Primjer B3.a

[image]

Pripravljanje spoja 11

Smjesa intermedijara 31 (pripravljenog prema A3.g)(0.0045 mol), (E)-(3-kloro-2-metil-1-propenil)-benzena (0.0037 mol) i K2CO3 (0.0037 mol) u DMF (15 ml) miješana je na 70°C 2 sata. Smjesa je isprana s vodom te ekstrahirana s CH2Cl2. Organski sloj je odvojen, isušen, profiltriran, a otapalo upareno. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (CH2Cl2/CH3OH 98/2). Željene frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Ostatak je ponovo pročišćen s HPLC (eluens: CH2Cl2/(CH3OH/NH3) 98/2). Čiste frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Ostatak je obrađen s DIPE. Talog je odfiltriran i isušen. Donos: 0.34 g spoja 11 (20%) .

Primjer B3.b

[image]

Pripravljanje spoja 12

[image]

Pripravljanje spoja 13

Spoj 11 (pripravljen prema B3.a)(0.00605 mol) pročišćen je visokodjelotvornom tekućinskom kromatografijom na Chiralcel OJ (eluens: heksan/MeOH/EtOH 20/24/56). Željene frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Donos: frakcije A i B. Frakcija A pročišćena je visokodjelotvornom tekućinskom kromatografijom na RP BDS C18 (eluens: (0.5%NH4OAc u H2O/CH3CN (90/10)) /MeOH 70/30). čiste frakcije su skupljene, a organsko otapalo upareno. Vodeni sloj ekstrahiran je s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj je isušen (MgSO4), profiltriran, a otapalo upareno. Ostatak je miješan u heksanu, a talog odfiltriran. Donos: 0.69 g spoja 12. Frakcija B pročišćena je visokodjelotvornom tekućinskom kromatografijom na RP BDS C18 (eluens: (0.5%NH4OAc u H2O/CH3CN(90/10))/MeOH 70/30). čiste frakcije su skupljene, a organsko otapalo upareno. Vodeni sloj ekstrahiran je s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj je isušen (MgSO4), profiltriran, a otapalo upareno. Ostatak je miješan u heksanu, a talog odfiltriran. Donos: 0.67 g spoja 13.

Primjer 4

[image]

Pripravljanje spoja 14

Reakcija je načinjena u krutoj fazi pomoću Quest 210 sintetizatora (Argonaut Technologies, San Carlos, USA). N,N-diizopropiletilamin (0.0036 mol) dodan je suspenziji.

[image] (0.0006 mol) u acetonitrilu (4 ml). Dodan je 1-(2-Klorofenilmetil)piperazin (0.0012 mol) te je rezultirajuća reakcijska smjesa miješana 20 sati na 80°C. Sadržaj reakcijske posude zatim je filtriran, a filtrat uparen. Ostatak je pročišćen s HPLC. Čiste frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 0.102 g spoja 14.

Primjer B5.a

[image]

Pripravljanje spoja 15

Smjesa intermedijara 7 (pripravljenog prema A1.g)(0.0036 mol), 2-(bromometil)naftalena (0.0055 mol) i K2CO3 (0.0055 mol) u MIK (15 ml) miješana je ± 24 sata na 100°C. Sirova reakcijska smjesa isprana je s vodom, zatim ekstrahirana s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj je isušen (Na2SO4), profiltriran, a otapalo upareno. Ostatak je pročišćen visokodjelotvornom tekućinskom kromatografijom na silikagelu (2x) ((I) eluens: CH2Cl2/CH3OH 95/5; (II) eluens: CH2Cl2/ (CH3OH/NH3) 98/2). Čiste frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 0.2 g spoja 15 (11%).

Primjer B5.b

[image]

Pripravljanje spoja 16

[image]

Pripravljanje spoja 17

Spoj 15 (pripravljen prema B5.a)(0.0106 mol) razdvojen je na svoje enantiomere kolonskom kromatografijom (eluens: heksan/C2H5OH gradijent 30/70 do 0/100; kolona: CHIRALPAK AD 1000 A 20 μm DIACEL). Dvije čiste frakcije su skupljene, a njihova otapala uparena. Ostatak je otopljen u CH3OH i pretvoren u klorovodičnu sol (1:2). Talog je odfiltriran i isušen. Donos: 2.08 g spoja 16 (36%) i 2.19 g spoja 17 (38%).

Primjer B6

[image]

Pripravljanje spoja 18

Smjesa intermedijara 7 (pripravljenog prema A1.g)(0.0045 mol), 2-metil-3-(3-tienil)-2-propenala (0.00675 mol), NaBH(OAc)3 (0.00675 mol) i HOAc (2 kapi) u 1,2-dikloroetanu (30 ml) miješana je preko noći na sobnoj temperaturi. Dodana je zasićena vodena otopina NH4Cl te je ta smjesa ekstrahirana s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj je isušen (MgSO4), profiltriran, a otapalo upareno u vakuumu. Ostatak je pročišćen flash kolonskom kromatografijom na silikagelu (eluens: CH2Cl2/(CH3OH/NH3) 97/3), zatim s HPLC (eluens: CH2Cl2/(CH3OH/NH3) 99/1 do 98/2). Frakcije produkta su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 0.965 g spoja 18 (46%; sadrži također 3% izomera (Z)!).

Primjer B7

[image]

Pripravljanje intermedijara 19

Smjesa intermedijara 10 (pripravljenog prema A1.j)(0.003 mol), 4-klorobenzaldehida (0.0045 mol) i (AcO)3BHN3 (0.0045 mol) u 1,2-dikloroetanu (30 ml) miješana je i refluksirana 2 sata na sobnoj temperaturi. Dodana je zasićena vodena otopina NH4Cl te je smjesa ekstrahirana s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj je isušen (MgSO4), profiltriran, a otapalo upareno u vakuumu. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (CH2Cl2, (MeOH/NH3) 97/3). Željene frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Ostatak je istaložen iz DIPE. Donos: 1.180 g spoja 19 (57%).

Primjer B8

[image]

Pripravljanje spoja 20

Smjesa [image] (0.00036 mol), 2-metilbenzaldehida (0.00108 mol) i NaOCH3, 30% u CH3CN (0.00108 mol) u CH3OH, suhom (8 ml) miješana je 16 sati na 65°C (reakcija je izvedena u čvrstoj fazi pomoću Quest 210 sintetizatora (Argonaut Technologies, San Carlos, USA)). Smjese su profiltrirane, a filtrat pročišćen s HPLC (eluens: CH2Cl2/(CH3OH/NH3) 98/2). Željene frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 0.032 g spoja 20.

Primjer B9

[image]

Pripravljanje spoja 21

Reakcija u atmosferi N2. Otopina LiAlH4, 1M/THF (0.8 ml) miješana je na -20°C. U jednom obroku dodan je AlCl3 (0.0009 mol). Rezultirajuća otopina miješana je 10 min na -20°C. Kap po kap dodana je otopina intermedijara 12 (pripravljenog prema A1.1)(0.0008 mol) u THF, suhom (5 ml) te je rezultirajuća smjesa miješana jedan sat na -20°C. Zatim je pažljivo dodana zasićena vodena otopina NH4Cl. Reakcijska smjesa isprana je s vodom, zatim ekstrahirana s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj je isušen (Na2S04) , profiltriran, a otapalo upareno. Ostatak je obrađen s eterom. Ostatak (0.13 g) pročišćen je s CC-TLC na Chromatron-u (eluens: CH2Cl2/CH3OH 97/3). Čiste frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 0.09 g spoja 21 (30%).

Primjer B10

[image]

Pripravljanje spoja 22

Reakcija u struji N2. Smjesa intermedijara 13 (pripravljenog prema A1.m) (0.001 mol) u CH3OH, suhom (20 ml), miješana je na sobnoj temperaturi. Dodan je NaOCH3, 30% u CH3OH (0.002 mol). Dodan je 5-indankarboksaldehid (0.002 mol) te je rezultirajuća reakcijska smjesa miješana i refluksirana 16 sati. Reakcijska smjesa ostavljena je da se ohladi do sobne temperature. Dodan je 20% NH4Cl te je smjesa ekstrahirana s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj ispran je s vodom, s lugom, isušen (Na2SO4), profiltriran, a otapalo upareno pod smanjenim tlakom. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom i CC-TLC (eluens: CH2Cl2/CH3OH 98/2). Frakcije produkta su skupljene, a otapalo upareno. Ostatak (1.4 g) obrađen je s dietil-eterom, zatim isušen. Donos: 0.035 g spoja 22 (7.5%, svjetlosmeđe krutine).

Primjer B11

[image]

Pripravljanje spoja 23

Smjesa intermedijara 15 (pripravljenog prema A1.o)(0.00136 mol), 2-(trimetilstanil)piridina (0.0027 mol) i Pd(PPh3)4(0.00013 mol) u toluenu (20 ml) zagrijavana je do 100°C. Reakcijska smjesa miješana je 16 sati te je ostavljena da se ohladi do sobne temperature. Dodana je H2O te je smjesa ekstrahirana s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj je skupljen, ispran s H2O i lugom, isušen (Na2SO4), a otapalo upareno pod smanjenim tlakom. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (eluens: CH2Cl2/MeOH 98/2). Čista frakcija je skupljena, a otapalo upareno. Rezultirajući ostatak pročišćen je s CC-TLC na Chromatron-u (eluens: CH2Cl2/MeOH 98/2). čista frakcija je skupljena, a otapalo upareno. Donos: 0.044 g spoja 23 (svjetlosmeđa krutina, 7%).

Primjer B12

[image]

Pripravljanje spoja 24

Reakcija u atmosferi N2. n-BuLi, 2.5M u heksanu (0.0062 mol) dodan je kap po kap promiješanoj otopini (p-fluorbenzil) trifenilfosfonijeva klorida (0.0062 mol) u THF (20 ml). Smjesa je miješana 15 min. Dodana je kap po kap otopina intermedijara 11 (pripravljenog prema A1.k)(0.00514 mol) u THF (20 ml). Reakcijska smjesa miješana je 16 sati na 50°C. Dodana je voda te je ova smjesa ekstrahirana s Et2O. Odvojeni organski sloj je isušen (MgSO4), profiltriran, a otapalo upareno u vakuumu. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (CH2Cl2/CH3OH 97/3), zatim s HPLC (eluens: CH2Cl2/ (CH3OH/NH3) 99/1) kako bi se odvojili (E)/(Z) izomeri. Dvije frakcije produkata su skupljene, a njihovo otapalo upareno. Donos: 0.651 g spoja 24 (26%, (E)).

Primjer B13

[image]

Pripravljanje spoja 25

Smola [image] (0.0016 mol; 1.5 mmol/g) suspendirana je u THF. Dodano je 1.6 M BuLi (0.0015 mol) te je smjesa miješana 15 min. Smjesa je profiltrirana, a filtarski kolač (smola) ispran s bezvodnim THF (3x). Smola je suspendirana u THF (5 ral). Dodan je intermedijar 19 (pripravljen prema A1.s)(0.0004 mol) te je reakcijska smjesa miješana preko noći na 100°C. Smjesa je ohlađena, profiltrirana, a filtrat uparen u vakuumu. Ostatak je pročišćen preparativnom HPLC (eluens: CH2Cl2/ (CH3OH/NH3) 97/3). Frakcije produkta su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 0.168 g spoja 25.

Primjer B14

[image]

Pripravljanje spoja 26

Smjesa intermedijara 16 (pripravljenog prema A1.p)(0.0025 mol), benzenamina (0.0028 mol) i NaBH4 (0.0028 mol) u HOAc (50 ml) miješana je 2 sata na sobnoj temperaturi. Dodana je vodena otopina NH4OH. Smjesa je ekstrahirana s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj je isušen (MgSO4), profiltriran, a otapalo upareno u vakuumu. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (eluens: CH2Cl2/(CH3OH/NHa) 99/1), zatim flash kolonskom kromatografijom na silikagelu (eluens: CH2Cl2/ (CH3OH/NH3) 98/2). Frakcije produkta su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 0.181 g spoja 26 (15%).

Primjer B15

[image]

Pripravljanje spoja 27

[image] (0.0018 mol) dodan je kap po kap otopini intermedijara 17 (pripravljenog prema A1.q)(0.0012 mol), 3-fluorfenola (0.0018 mol) i PPh3, pol. (0.0024 mol) u THF, suhom (10 ml), u atmosferi N2. Reakcijska smjesa miješana je preko noći na sobnoj temperaturi. Smjesa je profiltrirana, isprana s CH2Cl2 i CHaOH, a otapalo upareno. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (eluens: CH2Cl2/EtOAc 2/1 i CH2Cl2/CH3OH 96/4), zatim flash kolonskom kromatografijom na silikagelu (eluens: CH2Cl2/CH3OH 97/3). Frakcije produkta su skupljene, a otapalo upareno. Donos: 0.29 g spoja 27 (50%).

Primjer B16

[image]

Pripravljanje spoja 28

NaClO (4%)(0.005 mol) dodan je otopini intermedijara 35 (pripravljenog prema A4.d) (0.002 mol) u CH2Cl2 (10 ml). Reakcijska smjesa miješana je 4 sata na sobnoj temperaturi. Dodan je Et3N (0.004 mol) te je reakcijska smjesa miješana 24 sata na sobnoj temperaturi. Organski sloj je odvojen, ispran s Na2SO4 (10%), isušen (Na2SO4), profiltriran, a otapalo upareno. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (eluens: EtOAc i CH2Cl2/CH3OH 95/5). Željene frakcije su skupljene, a otapalo upareno. Ostatak je obrađen u dietil-eteru, profiltriran kroz dijatomejsku zemlju, a filtrat uparen. Ostatak je otopljen u dietil-eteru i pretvoren u klorovodičnu sol (1:2). Talog je odfiltriran, ispran s 2-propanonom i dietil-eterom te isušen. Donos: 0.15 g spoja 28 (15%).

Primjer B17

[image]

Pripravljanje spoja 29

Smjesa intermedijara 37 (pripravljenog prema A5.g)(0.006 mol) i 2-(bromometil)naftalena (0.003 mol) u dioksanu (40 ml) miješana je na 100°C 6 sati, zatim preko noći na sobnoj temperaturi. Reakcijska smjesa obrađena je s 10% vodenom otopinom K2CO3, zatim ekstrahirana s CH2Cl2. Odvojeni organski sloj je uparen. Ostatak je pročišćen kratkom otvorenom kolonskom kromatografijom na silikagelu (eluens: CH2Cl2/CH3OH 95/5 i 90/10 i CH2Cl2/(CH3OH/NH3) 95/5). Frakcije produkta su skupljene, a otapalo upareno. Ostatak (1.49 g) obrađen je s dietil-eterom, zatim isušen. Donos: 0.8 g spoja 29 (53%).

U sljedećim tablicama (tablice 1-5)prikazani su brojni spojevi pripravljeni prema bilo kojem od primjera iznad. Također je ispitano farmakološko djelovanje svih spojeva.

Tablica 1:

[image]

C. Farmakološki primjeri

Primjer C1:

Eksperiment vezanja za podtipove α2-adrenergičkog receptora i za 5-HT nosač

Općenito

Međudjelovanje spojeva formule (I) s hα2-receptcrima i h5-HT-nosačima vrednovano je eksperimentima vezanja radioaktivnog liganda in vitro. Općenito, niska koncentracija radioaktivnog liganda s velikim afinitetom vezanja na određeni receptor ili nosač inkubirana je s uzorkom pripravka tkiva obogaćenim posebno s tim receptorom ili nosačem ili s pripravkom stanica koje ekspresiraju klonirane humane receptore u puferiranom mediju. Tijekom inkubacije, radioaktivni ligand veže se na receptor ili nosač. Kada se postigne ravnoteža vezanja, receptor na koji je vezan radioaktivni ligand odvoji se od onog na koji je vezan neradioaktivni ligand te se mjeri radioaktivnost na receptoru ili nosaču. Međudjelovanje testnih spojeva s receptorom vrednovano je u eksperimentima kompetitivnog vezanja. Različite koncentracije dodane su inkubacijskoj smjesi koja je sadržavala pripravak receptora ili nosača i radioaktivni ligand. Testni spoj proporcionalno njegovom afinitetu vezanja i koncentraciji inhibira vezanje radioaktivnog liganda. Radioaktivni ligand upotrijebljen za vezanje na hα2A, hα2B i hα2C receptore bio je [3H]-raulwolscine, a za h5-HT nosač [3H]paroksetin.

Stanična kultura i pripravljenje membrane

CHO stanice, u koje je stabilno transfektiran humani adrenergički α2A-, α2B- ili α2C- receptor cDNA, uzgajane su u Dulbecco-ovom modificiranom Eagle-ovom mediju (DMEM)/smjesa nutrijenata Ham F12 (omjer 1:1)(Gibco, Gent-Belgium) u kojem se nalazi 10% fetalnog goveđeg seruma umrtvljenog toplinom (Life Technologies, Merelbeke-Belgium) i antibiotici (100 IJ/ml penicilina G, 100 μg/ml streptomicin sulfata, 110 μg/ml piruvinske kiseline i 100 μg/ml L-glutamina). Dan prije skupljanja, u stanice je dodan 5 mM natrijev borat. Nakon 80-90% konfluiranja, stanice su sastrugane u slanu otopinu puferiranu fosfatom bez Ca2+ i Mg2+ i skupljene centrifugom na 1500 x g 10 min. Stanice su homogenizirane u Tris-HCl 50 mM pomoću Ultraturrax homogenizatora i centrifugirane 10 min na 23,500 x g. Ponovnim suspendiranjem i ponovnom homogenizacijom jednom je ispran pelet, a konačni pelet ponovno suspendiran u Tris-HCl, razdijeljen u 1 ml-ske alikvote i pohranjen na -70°C.

Eksperiment vezanja za podtipove α2-adrenergičkog receptora

Membarne su odleđene i ponovno homogenizirane u inkubacijskom puferu (glicilglicin 25 mM, pH 8.0). U ukupnom volumenu od 500 μl, 2-10 μg proteina inkubirano je s [3H]raulwolscina (NET-722) (New England Nuclear, USA) (1 nM konačne koncentracije) sa ili bez kompetitora 60 min pri 25°C brzom filtracijom preko GF/B filtera pomoću uređaja Filtermate 196 (Packard, Meriden, CT). Filteri su obilno isplahnuti s ledeno hladnim puferom za ispiranje (Tris-HCl 50 mM, pH 7.4). Radioaktivnost vezana na filter određena je scintilacijskim brojanjem u Topcount (Packard, Meriden, CT), a rezultati izraženi kao komadi/minuti (counts per minute, cpm) . Nespecifično vezanje određeno je u prisutnosti 1 μM oksimetazolina za hα2A- i hαB-receptore i 1 μM spiroxatrina za hα2C-receptore.

Eksperiment vezanja za 5-HT nosač

Humane pločaste membrane (Oceanix Biosciences Corporation, Hanover, MD, USA) odleđene su, razrjeđene u puferu (Tris-HCl 50 mM, 120 mM NaCl i 5 mM KCl) i brzo (maks. 3 s) homogenizirane s Ultraturrax homogenizatorom. U ukupnom volumenu od 250 μL, 50-100 μg proteina inkubirano je s [3H]paroxetina (NET-869)(New England Nuclear, USA)(0.5 nM konačna koncentracija) sa ili bez kompetitora 60 min na 25oC. Inkubacija je zaustavljena brzom filtracijom inkubacijske smjese preko GF/B filtera, prethodno navlaženog s 0.1% polietilenaminom, pomoću uređaja Filtermate 196 (Packard, Meriden, CT). Filteri su obilno isplahnuti s ledeno hladnim puferom, a radioaktivnost vezana na filter određena je scintilacijskim brojanjem u Topcount (Packard, Meriden, CT). Podaci su izraženi kao cpm. Nespecifično vezanje određeno je pomoću Imipramina (pri 1 μM konačne koncentracije).

Analiza podataka i rezultati

Podaci iz ispitivanja u prisutnosti spoja izračunati su kao postotak ukupnog vezanja izmjerenog u odsutnosti testnog spoja. Inhibicijske krivulje, u kojima je prikazan postotak ukupnog vezanja prema log vrijednosti koncentracije testnog spoja, automatski su generirane, a sigmodalne inhbicijske krivulje podešene su pomoću nelinearne regresije. pIC50 vrijednosti testnih spojeva izvedene su iz pojedinačnih krivulja.

Svi spojevi u skladu s formulom (I) djelovali su inhibicijski barem na hα2A mjestu (ali također često i na hα2B i hα2C mjestima) te istovremeno na mjestu 5-HT nosača s više od 50% (pIC50) pri rasponu koncentracije testnog spoja između 10-6 M i 10-9 M, na način ovisan o koncentraciji. U tablici 6 dani su rezultati in vitro studija za odabrani broj spojeva, koji pokriva većinu različitih ostvarenja formule (I).

Tablica 6

Neki rezulati in vitro eksperimenata (pIC50-vrijednosti). n.d.: nije određeno.

[image]

Primjer C2:

In vivo eksperiment antagonističkog djelovanja na α2-adrenoreceptor i inhibicijskog djelovanja na vraćanje serotonina (5-HT) iz sinapse u neuron

A. Medetomidin-test

Nastup i završetak gubitka uspravnosti induciraneg medetomidinom (0.10 mg/kg, i.v.) bilježen je na mužjacima Wiga štakora izgladnjivanim preko noći (200-250 g). Vrednovan je intenzitet gubitka uspravnosti: 0 = normalno ponašanje, 1 = blaga ataksija, 2 = naglašena ataksija, 3 = gubitak uspravnosti za period < 5 min, 4 = gubitak uspravnosti za period > 5 min. Testni spoj ili otapalo davan je u standardnim uvjetima (s.c. ili p.o.) Ih prije medetomidina. Kriterij za antagonističke djelovanje lijeka: (1) antagonističke djelovanje na gubitak uspravnosti: trajanje = 0 min (1.4% lažnih pozitivnih kontrola; n = 74)(2) obrnuta ataksija: rezultat < 2 (0% lažnih pozitivnih kontrola). Kriterij za potencijaciju induciranu lijekom: gubitak refleksa uspravnosti tijekom perioda duljeg od 120 min (0% lažnih pozitivnih kontrola). Antagonisti α2-adrenoreceptora koji djeluju na središnji živčani sustav ili stimulansi ponašanja djeluju protiv gubitka uspravnosti; sedativni spojevi mogu rezultirati produljenjem.

Načinjena su sljedeća promatranja: nastup gubitka uspravnosti (min), prestanak gubitka uspravnosti (min) i intenzitet gubitka uspravnosti (ocjena 0-4). Promatranja su načinjena l h nakon s.c. (otopine) ili p.o. (suspenzije) davanja, redom. Početna doza bila je 10 mg/kg (Reference: Berger, U.V., Grzanna, R., Molliver, M.E., Exp. Neurol. 103, 111-115 (1989), Fuller, R.W., Perry, K.W., Molloy, B.B., Eur. J. Pharmacol. 33, 119-124 (1975) i Lassen, B.J., Psychopharmacol. 57, 15-1-153 (1978)).

B. pCA-test

Korišteni su mužjaci Wiga štakora (tjelesna masa: 200 ± 20 g). Jedan sat nakon davanja testnog spoja ili otapala, otopina pCA injektirana je subkutano (5 mg/kg; 10 ml/kg). Četrdeset i pet minuta nakon injektiranja pCA, brojani su trzaji glavama (HTW) te je ocijenjena ekscitacija (EXC) tijekom tri uzastopna 5-minutna intervala, počevši 45, 50 i 55 minuta nakon pCA-davanja. Ocjene je dala osoba vična struci prema ljestvici intenziteta: 0 = odsutno ili sumnjivo, 1 = prisutno, 2 = naglašeno, 3 = maksimalno. Za statističku analizu, kumulirani podaci o trzajima glavama tijekom 15 minutnog promatranja. Za ostale pojave, uzeta je vrijednost medijana za tri 5 minutna intervala.

Izvedena su standardna promatranja 1 h nakon s.c. ili p.o. davanja. Početna doza bila je općenito 10 mg/kg. Doze su početno davane 2 životinjama. Kada je opaženo djelovanje za obje životinje tijekom barem jednog promatranja, spoj je smatran aktivnim i testiranje je ponovljeno s 4 puta nižim dozama. Kada je djelovanje opaženo samo u jedne od dvije životinje, testirana je još jedna životinja. Kada je opaženo djelovanje u te dodatne životinje, spoj je također smatran aktivnim i testiranje ponovljeno s 4 puta nižom dozom. U svim ostalim slučajevima spoj je smatran neaktivnim za određeni način doziranja (Referenca: Janssen, P.A.J., Niemegeers, C.J.E., Avrouters, F., Schellekens, K.H.L., Megens, A.A.H.P., Meert, T.FJ. Pharmacol. Exp. Therap. 244, 685-693 (1988)).

Rezultati

Veliki broj spojeva u skladu s izumom djelovao je na središnji živčani sustav (minimalna djelotvorna doza) i u medetomidin-testu i pCA-testu u manje ili jednako 10 mg/kg.

Primjer C3:

Ispitivanje vezanja [355]GTPγS

Membrane CHO stanične linije koja ekspresira hct2A-adrenoreceptor odleđene su i ponovno homogenizirane u 20 mM Hepes puferu. Inkubacijski medij sastojao se od: 20 mM Hepes pufera, pH 7.5, 1 μM GDP, 3 mM MgCl2, 100 mM NaCl, 0.25 nM [35S]GTPγS i 10 μg proteina po jažici na mikrotitarskoj ploči od 96 jažica. 20 min. prije [35S]GTPγS dodani su antagonisti i referentni agonist noradrenalin (3 μM). Inkubacija (20 min, 37°C) završena je brzom filtracijom kroz GF/B filtere, a vezanje kvantificirano scintilacijskim brojanjem.

Rezultati

Svi spojevi u skladu s izumom vrednovani u ispitivanju vezanja GTPγS nisu pokazali značajna povećanja vezanja [35S]GTPγS na hα2A receptor sve do 10 μM. Svi spojevi vrednovani u ispitivanju mogli su inhibirati povećanja vezanja hα2A-adrenoreceptor inducirana noradrenalinom, pokazujući pri tome antagonističku prirodu za taj receptor.

Claims

1. Spoj, naznačen time, da ima opću Formulu (I) [image] njegove farmaceutski prihvatljive kiselinske ili bazne adicijske soli, njegovi stereokemijski izomerni oblici i njegov N-oksidni oblik, pri čemu: X je CH2, N-R7, S ili O; R7 je izabran iz skupine koju čine vodik, alkil, fenil, fenilalkil, alkilkarbonil, alkiloksikarbonil i mono- i dialkilaminokarbonil, gdje fenilne i alkilne skupine mogu biti supstituirane s jednim ili više halo atoma; R1 i R2 je svaki, međusobno nezavisno, izabran iz skupine koju čine vodik, hidroksi, cijano, halo, OSO2H, OSO2CH3, fenil, fenilalkil, alkiloksi, alkiloksialkiloksi, alkiloksialkiloksialkiloksi, tetrahidrofuraniloksi, alkilkarboniloksi, alkiltio, alkiloksialkilkarboniloksi, piridinilkarboniloksi, alkilkarboniloksialkiloksi, alkiloksikarboniloksi, alkeniloksi, alkenilkarboniloksi i mono- i dialkilaminoalkiloksi, alkilni i arilni radikali su moguće supstituirani s jednim ili više hidroksi ili halo atoma ili amino skupina; ili R1 i R2 mogu se uzeti zajedno i oblikovati dvovalentni radikal –R1-R2- izabran iz skupine -CH2-CH2-O-, -O-CH2-CH2-, -O-CH2-O-, -CH2-O-CH2- i -O-CH2-CH2-O-; a i b su asimetrični centri; (CH2)m je ravni ugljikovodični lanac od m ugljikovih atoma, m je cijeli broj u rasponu od 1 do 4; Pir je moguće supstituirani radikal u skladu s bilo kojom formulom (IIa), (IIb) ili (IIc) [image] pri čemu: svaki R8 je međusobno nezavisno izabran iz skupine koju čine vodik, hidroksi, amino, nitro, cijano, halo i alkil; n je cijeli broj u rasponu od 1 do 5; R9 je izabran iz skupine koju čine vodik, alkil i formil; i predstavlja moguće supstituirani aromatski homociklički ili heterociklički prstenasti sistem s moguće supstituiranim i djelomično ili potpuno hidrogeniranim ugljikovodičnim lancem od 1 do 6 atoma s kojim je spomenuti prstenasti sistem vezan na Pir radikal i od koji može sadržavati jedan ili više heteroatoma izabrana iz skupine O, N i S.

2. Spoj u skladu s patentnim zahtjevom 1, naznačen time, da je R3 radikal u skladu s bilo kojom od Formula (III) [image] u kojima je: d jednostruka veza dok je Z dvovalentni radikal izabran iz skupine koju čine -CH2-, -C(=O)-, -CH(OH), -C(=N-OH)-, -CH(alkil)-, -O-, -S-, -S(=O), -NH- i -SH-; ili d je dvostruka veza dok je Z trovalentni radikal formule =CH- ili =C(alkil)-; A je 5- ili 6-eročlani aromatski homociklički ili heterociklički prsten, izabran iz skupine koju čine fenil, piranil, piridinil, pirazinil, pirimidinil, piridazinil, tienil, izotiazolil, pirolil, imidazolil, pirazolil, furanil, oksadiazolil i izoksazolil; p je cijeli broj u rasponu od 0 do 4; q je cijeli broj u rasponu od 0 do 7; R4 je izabran iz skupine koju čine vodik, alkil, fenil, bifenil, naftil, halo i cijano, alkilni i arilni radikali su moguće supstituirani s jednim ili više hidroksi ili halo atoma ili amino skupina; R5 je jednak R4; ili R4 i R5 mogu se uzeti zajedno i oblikovati dvovalentni radikal -R4-R5- izabran iz skupine koju čine -CH2-, =CH-, -CH2-CH2-, -CH=CH-, -O-, -NH-, =N-, -S-, -CH2N(-alkil)-, -CH=N-, -CH2O- i -OCH2-; svaki R6 je međusobno nezavisno izabran iz skupine vodika, hidroksi, amino, nitro, cijano, halo, karboksila, alkila, fenila, alkiloksi, feniloksi, alkilkarboniloksi, alkiloksikarbonila, alkiltio, mono- i dialkilamino, alkilkarbonilamino, mono- i dialkilaminokarbonila, mono- i dialkilaminokarboniloksi, mono- i dialkilaminoalkiloksi, alkila i arilnih radikala koji su moguće supstituirani s jednim ili više hidroksi ili halo atoma ili amino skupina; ili dva susjedna radikala R6 mogu se uzeti zajedno i oblikovati dvovalentni radikal -R6-R6- izabran iz skupine -CH2-CH2-O-, -O-CH2-CH2-, -O-CH2-C(=O)-, -O-CH2-O-, -CH2-O-CH2-, -O-CH2-CH2-O-, -CH=CH-CH=CH-, -CH=CH-CH=N-, -CH=CH-N=CH-, -CH=N-CH=CH-, -N=CH-CH=CH-, -CH2-CH2-CH2-, -CH2-CH2-C(=O)- i -CH2-CH2-CH2-CH2-; i R10 je izabran iz skupine koju čine vodik, alkil, fenilalkil i fenil.

3. Spoj u skladu s patentnim zahtjevom 2, naznačen tima, da X=O ili NH; R1 i R2 su oba alkiloksi; m=1; Pir je radikal u skladu s Formulom (IIa) u kojoj je R8 vodik i n=4; R3 je radikal u skladu s Formulom (IIIb) gdje je Z =CH-, d je dvostruka veza, A je fenilni prsten, R4 je alkil i R10 je vodik.

4. Spoj u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 1-3, naznačen time, da je za uporabu kao lijek.

5. Spoj, naznačen time, da je razgrađen in vivo kako bi se dobio spoj u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 1-3.

6. Farmaceutski pripravak, naznačen time, da uključuje farmaceutski prihvatljivi prijenosnik i, kao aktivni sastojak, terapeutski djelotvornu količinu spoja u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 1-3 ili spoja u skladu s patentnim zahtjevom 5.

7. Postupak za pravljenje farmaceutskog pripravka u skladu s patentnim zahtjevom 6, naznačen time, da uključuje miješanje spoja skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 1-3 ili spoja u skladu s patentnim zahtjevom 5 i farmaceutski prihvatljivog prijenosnika.

8. Uporaba spoja u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 1-3 ili spoja u skladu s patentnim zahtjevom 5, naznačena time, da služi za izradu lijeka za liječenje depresije, anksioznosti i poremećaja tjelesne mase.

9. Farmaceutski pripravak, naznačen time, da uključuje farmaceutski prihvatljivi prijenosnik i, kao aktivni sastojak, terapeutski djelotvornu količinu spoja u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 1-3 ili spoja u skladu s patentnim zahtjevom 5 i jedan ili više spojeva izabranih iz skupine antidepresiva, anksiolitika i antipsihotika.

10. Uporaba farmaceutskog pripravka u skladu s patentnim zahtjevom 9, naznačena time, da služi za izradu lijeka za poboljšavanje djelotvornosti i/ili nastupa djelovanja u liječenju depresije, anksioznosti i poremećaja tjelesne mase.

11. Uporaba spoja u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 1-3 ili spoja u skladu s patentnim zahtjevom 5, naznačena time, da služi za izradu lijeka za liječenje depresije, anksioznosti i poremećaja tjelesne mase, pri čemu se spomenuto liječenje uključuje simultano ili uzastopno davanje spoja u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 1-3 ili spoja u skladu s patentnim zahtjevom 5 ili jednog ili više spojeva izabranih iz skupine antidepresiva, anksiolitika i antipsihotika.

12. Uporaba jednog ili više spojeva izabranih iz skupine antidepresiva, anksiolitika i antipsihotika, naznačena time, da služi za izradu lijeka za liječenje depresije, anksioznosti i poremećaja tjelesne mase, pri čemu se spomenuto liječenje uključuje simultano ili uzastopno davanje jednog ili više spojeva izabranih iz skupine antidepresiva, anksiolitika i antipsihotika te spoja u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 1-3 ili spoja u skladu s patentnim zahtjevom 5.

13. Uporaba farmaceutskog pripravka u skladu s patentnim zahtjevom 9, naznačena time, da služi za poboljšavanje djelotvornosti i/ili nastupa djelovanja u liječenju depresije, anksioznosti i poremećaja tjelesne mase.

14. Postupak za pravljenje farmaceutskog pripravka u skladu s patentnim zahtjevom 9, naznačen time, da uključuje miješanje spoja skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 1-3 ili spoja u skladu s patentnim zahtjevom 5 i spoja izabranog iz skupine antidepresiva, anksiolitika i antipsihotika farmaceutski prihvatljivog prijenosnika.

15. Postupak za pripravljanje spoja u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 1-3, naznačen time, da spoj u skladu s Formulom (IV) reagira sa spojem u skladu s Formulom (V) ili Formulom (VII).

16. Spoj, naznačen time, da ima opću Formulu (IV) [image] pri čemu su R1, R2, Kim definirani kao u Formuli (I) i L je izlazna skupina, isključujući 3,3a,4,5-tetrahidronafto[1,2-c]izoksazol-3-octenu kiselinu.

17. Spoj, naznačen time, da ima opću Formulu (VIII) [image] pri čemu su R1, R2, X, m, R8 i n definirani kao u Formuli (I).

18. Spoj u skladu s patentnim zahtjevom 16, naznačen time, da je L izabran iz skupine koju čine OSO2C6H4 (CH3), OSO2CH3, Cl, Br i I.