RS60217B1 - Dijagnostički testovi i kompleti za detekciju folatnog receptora 1 - Google Patents
Dijagnostički testovi i kompleti za detekciju folatnog receptora 1Info
- Publication number
- RS60217B1 RS60217B1 RS20200501A RSP20200501A RS60217B1 RS 60217 B1 RS60217 B1 RS 60217B1 RS 20200501 A RS20200501 A RS 20200501A RS P20200501 A RSP20200501 A RS P20200501A RS 60217 B1 RS60217 B1 RS 60217B1
- Authority
- RS
- Serbia
- Prior art keywords
- folr1
- antibody
- antigen
- seq
- polypeptide
- Prior art date
Links
Classifications
-
- G—PHYSICS
- G01—MEASURING; TESTING
- G01N—INVESTIGATING OR ANALYSING MATERIALS BY DETERMINING THEIR CHEMICAL OR PHYSICAL PROPERTIES
- G01N33/00—Investigating or analysing materials by specific methods not covered by groups G01N1/00 - G01N31/00
- G01N33/48—Biological material, e.g. blood, urine; Haemocytometers
- G01N33/50—Chemical analysis of biological material, e.g. blood, urine; Testing involving biospecific ligand binding methods; Immunological testing
- G01N33/53—Immunoassay; Biospecific binding assay; Materials therefor
- G01N33/575—Immunoassay; Biospecific binding assay; Materials therefor for cancer
- G01N33/5758—Immunoassay; Biospecific binding assay; Materials therefor for cancer involving compounds serving as markers for tumours, cancers or neoplasias, e.g. cellular determinants, receptors, heat shock/stress proteins, A-protein, oligosaccharides or metabolites
- G01N33/5759—Immunoassay; Biospecific binding assay; Materials therefor for cancer involving compounds serving as markers for tumours, cancers or neoplasias, e.g. cellular determinants, receptors, heat shock/stress proteins, A-protein, oligosaccharides or metabolites involving compounds localised on the membrane of tumour or cancer cells
-
- A—HUMAN NECESSITIES
- A61—MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
- A61K—PREPARATIONS FOR MEDICAL, DENTAL OR TOILETRY PURPOSES
- A61K47/00—Medicinal preparations characterised by the non-active ingredients used, e.g. carriers or inert additives; Targeting or modifying agents chemically bound to the active ingredient
- A61K47/50—Medicinal preparations characterised by the non-active ingredients used, e.g. carriers or inert additives; Targeting or modifying agents chemically bound to the active ingredient the non-active ingredient being chemically bound to the active ingredient, e.g. polymer-drug conjugates
- A61K47/51—Medicinal preparations characterised by the non-active ingredients used, e.g. carriers or inert additives; Targeting or modifying agents chemically bound to the active ingredient the non-active ingredient being chemically bound to the active ingredient, e.g. polymer-drug conjugates the non-active ingredient being a modifying agent
- A61K47/68—Medicinal preparations characterised by the non-active ingredients used, e.g. carriers or inert additives; Targeting or modifying agents chemically bound to the active ingredient the non-active ingredient being chemically bound to the active ingredient, e.g. polymer-drug conjugates the non-active ingredient being a modifying agent the modifying agent being an antibody, an immunoglobulin or a fragment thereof, e.g. an Fc-fragment
- A61K47/6835—Medicinal preparations characterised by the non-active ingredients used, e.g. carriers or inert additives; Targeting or modifying agents chemically bound to the active ingredient the non-active ingredient being chemically bound to the active ingredient, e.g. polymer-drug conjugates the non-active ingredient being a modifying agent the modifying agent being an antibody, an immunoglobulin or a fragment thereof, e.g. an Fc-fragment the modifying agent being an antibody or an immunoglobulin bearing at least one antigen-binding site
- A61K47/6849—Medicinal preparations characterised by the non-active ingredients used, e.g. carriers or inert additives; Targeting or modifying agents chemically bound to the active ingredient the non-active ingredient being chemically bound to the active ingredient, e.g. polymer-drug conjugates the non-active ingredient being a modifying agent the modifying agent being an antibody, an immunoglobulin or a fragment thereof, e.g. an Fc-fragment the modifying agent being an antibody or an immunoglobulin bearing at least one antigen-binding site the antibody targeting a receptor, a cell surface antigen or a cell surface determinant
-
- A—HUMAN NECESSITIES
- A61—MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
- A61P—SPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
- A61P35/00—Antineoplastic agents
-
- C—CHEMISTRY; METALLURGY
- C07—ORGANIC CHEMISTRY
- C07K—PEPTIDES
- C07K16/00—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies
- C07K16/18—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans
- C07K16/28—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans against receptors, cell surface antigens or cell surface determinants
-
- C—CHEMISTRY; METALLURGY
- C07—ORGANIC CHEMISTRY
- C07K—PEPTIDES
- C07K16/00—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies
- C07K16/18—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans
- C07K16/28—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans against receptors, cell surface antigens or cell surface determinants
- C07K16/30—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans against receptors, cell surface antigens or cell surface determinants from tumour cells
-
- C—CHEMISTRY; METALLURGY
- C07—ORGANIC CHEMISTRY
- C07K—PEPTIDES
- C07K16/00—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies
- C07K16/18—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans
- C07K16/28—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans against receptors, cell surface antigens or cell surface determinants
- C07K16/30—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans against receptors, cell surface antigens or cell surface determinants from tumour cells
- C07K16/3015—Breast
-
- C—CHEMISTRY; METALLURGY
- C07—ORGANIC CHEMISTRY
- C07K—PEPTIDES
- C07K16/00—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies
- C07K16/18—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans
- C07K16/28—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans against receptors, cell surface antigens or cell surface determinants
- C07K16/30—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans against receptors, cell surface antigens or cell surface determinants from tumour cells
- C07K16/3023—Lung
-
- C—CHEMISTRY; METALLURGY
- C07—ORGANIC CHEMISTRY
- C07K—PEPTIDES
- C07K16/00—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies
- C07K16/18—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans
- C07K16/28—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans against receptors, cell surface antigens or cell surface determinants
- C07K16/30—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans against receptors, cell surface antigens or cell surface determinants from tumour cells
- C07K16/303—Liver or Pancreas
-
- C—CHEMISTRY; METALLURGY
- C07—ORGANIC CHEMISTRY
- C07K—PEPTIDES
- C07K16/00—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies
- C07K16/18—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans
- C07K16/28—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans against receptors, cell surface antigens or cell surface determinants
- C07K16/30—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans against receptors, cell surface antigens or cell surface determinants from tumour cells
- C07K16/3069—Reproductive system, e.g. ovaria, uterus, testes, prostate
-
- G—PHYSICS
- G01—MEASURING; TESTING
- G01N—INVESTIGATING OR ANALYSING MATERIALS BY DETERMINING THEIR CHEMICAL OR PHYSICAL PROPERTIES
- G01N33/00—Investigating or analysing materials by specific methods not covered by groups G01N1/00 - G01N31/00
- G01N33/48—Biological material, e.g. blood, urine; Haemocytometers
- G01N33/50—Chemical analysis of biological material, e.g. blood, urine; Testing involving biospecific ligand binding methods; Immunological testing
- G01N33/53—Immunoassay; Biospecific binding assay; Materials therefor
- G01N33/566—Immunoassay; Biospecific binding assay; Materials therefor using specific carrier or receptor proteins as ligand binding reagents where possible specific carrier or receptor proteins are classified with their target compounds
-
- G—PHYSICS
- G01—MEASURING; TESTING
- G01N—INVESTIGATING OR ANALYSING MATERIALS BY DETERMINING THEIR CHEMICAL OR PHYSICAL PROPERTIES
- G01N33/00—Investigating or analysing materials by specific methods not covered by groups G01N1/00 - G01N31/00
- G01N33/48—Biological material, e.g. blood, urine; Haemocytometers
- G01N33/50—Chemical analysis of biological material, e.g. blood, urine; Testing involving biospecific ligand binding methods; Immunological testing
- G01N33/53—Immunoassay; Biospecific binding assay; Materials therefor
- G01N33/575—Immunoassay; Biospecific binding assay; Materials therefor for cancer
-
- C—CHEMISTRY; METALLURGY
- C07—ORGANIC CHEMISTRY
- C07K—PEPTIDES
- C07K2317/00—Immunoglobulins specific features
- C07K2317/20—Immunoglobulins specific features characterized by taxonomic origin
- C07K2317/21—Immunoglobulins specific features characterized by taxonomic origin from primates, e.g. man
-
- C—CHEMISTRY; METALLURGY
- C07—ORGANIC CHEMISTRY
- C07K—PEPTIDES
- C07K2317/00—Immunoglobulins specific features
- C07K2317/20—Immunoglobulins specific features characterized by taxonomic origin
- C07K2317/24—Immunoglobulins specific features characterized by taxonomic origin containing regions, domains or residues from different species, e.g. chimeric, humanized or veneered
-
- C—CHEMISTRY; METALLURGY
- C07—ORGANIC CHEMISTRY
- C07K—PEPTIDES
- C07K2317/00—Immunoglobulins specific features
- C07K2317/30—Immunoglobulins specific features characterized by aspects of specificity or valency
- C07K2317/33—Crossreactivity, e.g. for species or epitope, or lack of said crossreactivity
-
- C—CHEMISTRY; METALLURGY
- C07—ORGANIC CHEMISTRY
- C07K—PEPTIDES
- C07K2317/00—Immunoglobulins specific features
- C07K2317/40—Immunoglobulins specific features characterized by post-translational modification
- C07K2317/41—Glycosylation, sialylation, or fucosylation
-
- C—CHEMISTRY; METALLURGY
- C07—ORGANIC CHEMISTRY
- C07K—PEPTIDES
- C07K2317/00—Immunoglobulins specific features
- C07K2317/50—Immunoglobulins specific features characterized by immunoglobulin fragments
- C07K2317/56—Immunoglobulins specific features characterized by immunoglobulin fragments variable (Fv) region, i.e. VH and/or VL
- C07K2317/565—Complementarity determining region [CDR]
-
- C—CHEMISTRY; METALLURGY
- C07—ORGANIC CHEMISTRY
- C07K—PEPTIDES
- C07K2317/00—Immunoglobulins specific features
- C07K2317/70—Immunoglobulins specific features characterized by effect upon binding to a cell or to an antigen
- C07K2317/73—Inducing cell death, e.g. apoptosis, necrosis or inhibition of cell proliferation
-
- C—CHEMISTRY; METALLURGY
- C07—ORGANIC CHEMISTRY
- C07K—PEPTIDES
- C07K2317/00—Immunoglobulins specific features
- C07K2317/70—Immunoglobulins specific features characterized by effect upon binding to a cell or to an antigen
- C07K2317/73—Inducing cell death, e.g. apoptosis, necrosis or inhibition of cell proliferation
- C07K2317/732—Antibody-dependent cellular cytotoxicity [ADCC]
-
- C—CHEMISTRY; METALLURGY
- C07—ORGANIC CHEMISTRY
- C07K—PEPTIDES
- C07K2317/00—Immunoglobulins specific features
- C07K2317/70—Immunoglobulins specific features characterized by effect upon binding to a cell or to an antigen
- C07K2317/76—Antagonist effect on antigen, e.g. neutralization or inhibition of binding
-
- C—CHEMISTRY; METALLURGY
- C07—ORGANIC CHEMISTRY
- C07K—PEPTIDES
- C07K2317/00—Immunoglobulins specific features
- C07K2317/70—Immunoglobulins specific features characterized by effect upon binding to a cell or to an antigen
- C07K2317/77—Internalization into the cell
-
- C—CHEMISTRY; METALLURGY
- C07—ORGANIC CHEMISTRY
- C07K—PEPTIDES
- C07K2317/00—Immunoglobulins specific features
- C07K2317/80—Immunoglobulins specific features remaining in the (producing) cell, i.e. intracellular antibodies or intrabodies
-
- C—CHEMISTRY; METALLURGY
- C07—ORGANIC CHEMISTRY
- C07K—PEPTIDES
- C07K2317/00—Immunoglobulins specific features
- C07K2317/90—Immunoglobulins specific features characterized by (pharmaco)kinetic aspects or by stability of the immunoglobulin
- C07K2317/92—Affinity (KD), association rate (Ka), dissociation rate (Kd) or EC50 value
-
- G—PHYSICS
- G01—MEASURING; TESTING
- G01N—INVESTIGATING OR ANALYSING MATERIALS BY DETERMINING THEIR CHEMICAL OR PHYSICAL PROPERTIES
- G01N2333/00—Assays involving biological materials from specific organisms or of a specific nature
- G01N2333/435—Assays involving biological materials from specific organisms or of a specific nature from animals; from humans
- G01N2333/705—Assays involving receptors, cell surface antigens or cell surface determinants
Landscapes
- Health & Medical Sciences (AREA)
- Chemical & Material Sciences (AREA)
- Life Sciences & Earth Sciences (AREA)
- Immunology (AREA)
- Organic Chemistry (AREA)
- Molecular Biology (AREA)
- Medicinal Chemistry (AREA)
- General Health & Medical Sciences (AREA)
- Engineering & Computer Science (AREA)
- Cell Biology (AREA)
- Biochemistry (AREA)
- Genetics & Genomics (AREA)
- Biophysics (AREA)
- Proteomics, Peptides & Aminoacids (AREA)
- Biomedical Technology (AREA)
- Hematology (AREA)
- Urology & Nephrology (AREA)
- Microbiology (AREA)
- Analytical Chemistry (AREA)
- Pathology (AREA)
- General Physics & Mathematics (AREA)
- Physics & Mathematics (AREA)
- Biotechnology (AREA)
- Food Science & Technology (AREA)
- Public Health (AREA)
- Animal Behavior & Ethology (AREA)
- Pharmacology & Pharmacy (AREA)
- Veterinary Medicine (AREA)
- Bioinformatics & Cheminformatics (AREA)
- Epidemiology (AREA)
- Reproductive Health (AREA)
- Gastroenterology & Hepatology (AREA)
- Gynecology & Obstetrics (AREA)
- Pregnancy & Childbirth (AREA)
- Chemical Kinetics & Catalysis (AREA)
- General Chemical & Material Sciences (AREA)
- Nuclear Medicine, Radiotherapy & Molecular Imaging (AREA)
- Peptides Or Proteins (AREA)
- Medicines Containing Antibodies Or Antigens For Use As Internal Diagnostic Agents (AREA)
- Oncology (AREA)
Description
OBLAST PRONALASKA
[0001] Oblast ovog pronalaska se odnosi na specifična antitela koja se vezuju za humani folatni receptor 1 (FOLR1) ili njihove antigen-vezujuće fragmente, postupke detekcije FOLR1, postupke pravljenja antitela, imunotest komplet za detekciju FOLR1, aktivni agens koji sadrži antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje se specifično vezuje za FOLR1 za upotrebu u postupku lečenja kancera koji sadrži detekciju FOLR1.
POZADINA PRONALASKA
[0002] Kancer je jedan od vodećih uzroka smrti u razvijenom svetu, sa preko milion ljudi kojima je dijagnostikovan rak i 500.000 smrti godišnje samo u Sjedinjenim Državama. Sveukupno, procenjuje se da će više od 1 od 3 osobe razviti neki oblik kancera tokom svog života. Postoji više od 200 različitih tipova kancera, od kojih četiri - dojke, pluća, kolorektalni i prostate - čine više od polovine svih novih slučajeva (Jemal et al., 2003, Cancer J. Clin.53:5-26).
[0003] Folatni receptor 1 (FOLR1), takođe poznat i kao folatni receptor-alfa ili folat-vezujući protein, je N-glikozilovani protein eksprimiran na ćelijskoj plazma membrani. FOLR1 ima visok afinitet za folnu kiselinu i za nekoliko redukovanih derivata folne kiseline. FOLR1 posreduje u isporuci fiziološkog folata, 5-metiltetrahidrofolata, u unutrašnjost ćelija.
[0004] FOLR1 je prekomerno eksprimiran kod velike većine kancera jajnika, kao i kod mnogih kancera materice, endometrijuma, pankreasa, bubrega, pluća, i dojke, dok je ekspresija FOLR1 u normalnim tkivima ograničena na apikalnu membranu epitelnih ćelija u proksimalnim kanalićima bubrega, alveolarne pneumocite pluća, bešiku, testise, horoidni pleksus, i tiroideu (Weitman SD, et al., Cancer Res 52: 3396-3401 (1992); Antony AC, Annu Rev Nutr 16: 501-521 (1996); Kalli KR, et al., Ginecol Oncol 108: 619-626 (2008)). Ovaj obrazac ekspresije FOLR1 čini ga poželjnim ciljem za terapiju kancera usmerenu prema FOLR1.
[0005] Budući da je kancer jajnika uobičajeno asimptomatski do uznapredovale faze, često je dijagnostikovan u kasnoj fazi i ima lošu prognozu kada se leči trenutno dostupnim procedurama, uobičajeno hemioterapijskim lekovima nakon hirurškog uklanjanja mase (von Gruenigen V et al., Cancer 112: 2221-2227 (2008); Ayhan A et al., Am J Obstet Ginecol 196: 81 e81-86 (2007); Harry VN et al., Obstet Ginecol Surv 64: 548-560 (2009)). Stoga postoji jasna neispunjena medicinska potreba za efikasnijim terapeuticima za kancere jajnika.
[0006] WO 2011/106528 objavljuje antitela i imunokonjugate za folatni receptor 1 i njihovu upotrebu kao dijagnostika i u lečenju tumora. Neki prethodni testovi koji se upotrebljavaju za detekciju oslobođenog FOLR1 nisu dovoljno specifični za FOLR1. Na primer, neki testovi ne razlikuju FOLR1 od ostalih članova porodice folatnih receptora (FOLR2, 3 i 4) ili izveštavaju o vrednostima za ukupan FBP (folat-vezujući protein). Pored toga, neki testovi zahtevaju da humani uzorci (npr. plazma) budu pred-tretirani korakom ispiranja slabom kiselinom kako bi došlo do disocijacije folne kiseline sa receptora. Neki rezultati testa mogu takođe biti netačni usled kompetitivnih efekata između terapije antitelom i dijagnostičkih antitela. Pored toga, mnogi komercijalno dostupni kompleti su tradicionalno nepouzdani i u svojim reagensima, i u svojoj stabilnosti od partije do partije. Procene ovih kompleta dale su vrlo mešovite rezultate, i namenjeni su samo za upotrebu u istraživanju. Mnogi zahtevaju da humani uzorak pre analize bude pred-razblažen kako bi se smanjila verovatnoća lažnih pozitivnosti usled "efekta matriksa". Stoga, postoji jasna potreba za visoko osetljivim i tačnim dijagnostičkim testovima kao pratiocem za terapije zasnovane na FOLR1.
SAŽETAK PRONALASKA
[0007] Predmetni pronalazak obezbeđuje antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje se specifično vezuje za FOLR1 pri čemu navedeno antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment sadrži VH-CDRl, VH-CDR2, VH-CDR3, VL-CDR1, VL-CDR2 i VL-CDR3 aminokiselinske sekvence: SEQ ID NO: 1, 2, i 3 i SEQ ID NO: 13, 14, i 15, poželjno navedeno antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment sadrži aminokiselinske sekvence: SEQ ID NO: 25 i SEQ ID NO: 29. Antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment mogu biti murinsko, ne-humano, humanizovano, himerno ili sa novom površinom. Predmetni pronalazak obezbeđuje polipeptid koji specifično vezuje FOLR1, pri čemu navedeni polipeptid sadrži sekvence: SEQ ID NO: 1, 2, i 3 i SEQ ID NO: 13, 14, i 15. Predmetni pronalazak obezbeđuje molekul nukleinske kiseline koji kodira antitelo, njegov antigen-vezujući fragment, ili iznad označeni polipeptid. Predmetni pronalazak obezbeđuje postupak detekcije proteina FOLR1 u uzorku koji sadrži dovođenje u kontakt navedenog uzorka sa antitelom, njegovim antigen- vezujućim fragmentom ili iznad označenim polipeptidom. Predmetni pronalazak obezbeđuje izolovanu ćeliju koja proizvodi antitelo, njegov antigen-vezujući fragment, ili iznad označeni polipeptid. Predmetni pronalazak obezbeđuje postupak pravljenja antitela, njegovog antigen- vezujućeg fragmenta, ili iznad označenog polipeptida, koji sadrži (a) kultivisanje iznad označene ćelije; i (b) izolovanje navedenog antitela, njegovog antigen-vezujućeg fragmenta, ili polipeptida iz navedene kultivisane ćelije. Predmetni pronalazak obezbeđuje imunski test komplet za detekciju proteina FOLR1 u uzorku, i kit sadrži: (a) prvi reagens, pri čemu je prvi reagens antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment označen iznad ili iznad označeni polipeptid, i (b) drugi reagens, pri čemu je drugi reagens, reagens za detekciju. Predmetni pronalazak obezbeđuje antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment označen iznad ili iznad označeni polipeptid za upotrebu u postupku dijagnostikovanja kancera.
[0008] Predmetni pronalazak obezbeđuje postupke za detekciju FOLR1 u uzorku i mogu biti upotrebljeni, na primer, za stratifikaciju pacijenata. Objavljen je postupak lečenja pacijenta koji ima bolest posredovanu folatnim receptorom 1 koji sadrži: (a) merenje nivoa ekspresije oslobođenog folatnog receptora 1 (FOLR1) ili FOLR1 na cirkulišućoj ćeliji tumora (CTC) u uzorku uzetom od pacijenta, u odnosu na nivo oslobođenog ili CTC FOLR1 u referentnom uzorku, upotrebom antitela ili njegovog antigen-vezujućeg fragmenta koji nekompetitivno inhibira vezivanje huMov19 antitela za FOLR1; i (b) primenu pacijentu fiksne doze antitela ili njegovog antigen-vezujućeg fragmenta koje modulira aktivnost FOLR1 ukoliko je oslobođen ili CTC FOLR1 nivo kod pacijenta povišen; pri čemu fiksna doza antitela ili njegovog fragmenta efikasno leči bolest ili poremećaj.
[0009] Objavljen je postupak lečenja pacijenta koji ima FOLR1-posredovanu bolest ili poremećaj koji sadrži: (a) primenu pacijentu koji ima FOLR1-posredovanu bolest ili poremećaj fiksne doze antitela ili njegovog antigen-vezujućeg fragmenta koji modulira aktivnost FOLR1; (b) merenje nivoa ekspresije oslobođenog ili CTC FOLR1 u odnosu na nivo FOLR1 u referentnom uzorku, upotrebom antitela ili njegovog antigen-vezujućeg fragmenta koji nekompetitivno inhibira vezivanje huMov19 antitela za FOLR1; i (c) povećanje količine ili učestalosti naknadnih fiksnih doza ukoliko je oslobođeni ili CTC FOLR1 nivo kod pacijenta povišen; pri čemu povećanje (npr. pošto povećana ćelijska smrt rezultira povećanim otpuštanjem oslobođenog FOLR1) ili smanjenje nivoa FOLR1 kod pacijenta ukazuje na efikasnost lečenja. Količina ili učestalost naknadnih fiksnih doza može se povećati ukoliko je oslobođeni ili CTC FOLR1 nivo kod pacijenta smanjen.
[0010] Objavljen je postupak smanjenja ekspresije FOLR1 kod pacijenta koji sadrži: (a) merenje nivoa oslobođenog ili CTC FOLR1 u uzorku uzetom od pacijenta koji ima FOLR1-posredovanu bolest ili poremećaj, u poređenju sa nivoom FOLR1 u referentnom uzorku upotrebom antitela ili njegovog antigen-vezujućeg fragmenta koje nekompetitivno inhibira vezivanje huMov19 antitela za FOLR1; i (b) primenu pacijentu fiksne doze antitela ili njegovog antigen-vezujućeg fragmenta koje modulira aktivnost FOLR1 ukoliko je nivo oslobođenog ili CTC FOLR1 kod pacijenta povišen; pri čemu primena antitela ili njegovog antigen-vezujućeg fragmenta povećava (npr. pošto povećana ćelijska smrt rezultira povećanim otpuštanjem oslobođenog FOLR1) ili smanjuje FOLR1 pacijenta.
[0011] Objavljen je postupak smanjenja ekspresije FOLR1 kod pacijenta koji sadrži: (a) primenu pacijentu koji ima FOLR1-posredovanu bolest ili poremećaj fiksne doze antitela ili njegovog antigen-vezujućeg fragmenta koji modulira aktivnost FOLR1; (b) merenje nivoa oslobođenog ili CTC FOLR1 kod pacijenta u odnosu na nivo FOLR1 u referentnom uzorku; i (c) povećanje količine ili učestalosti naknadnih fiksnih doza ukoliko je nivo oslobođenog ili CTC FOLR1 kod pacijenta povišen; pri čemu primena antitela ili njegovog antigen-vezujućeg fragmenta povećava (npr. pošto povećana ćelijska smrt rezultira povećanim otpuštanjem oslobođenog FOLR1) ili smanjuje nivoe FOLR1 kod pacijenta.
[0012] Bolest može biti kancer. Kancer može biti kancer sa povišenim FOLR1 odabran iz grupe koja se sastoji od: kancera jajnika, nesitnoćelijskog kancera pluća, kancera materice, endometrijuma, pankreasa, bubrega, pluća, i dojke. Kancer može biti kancer jajnika koji je rezistentan na platinu ili otporan na platinu.
[0013] Objavljen je postupak praćenja terapijske efikasnosti fiksne doze antitela ili njegovog antigen-vezujućeg fragmenta koji modulira aktivnost FOLR1 kod pacijenta koji sadrži: (a) merenje prvog nivoa oslobođenog ili CTC FOLR1 u uzorku uzetom od pacijenta koji ima FOLR1-posredovanu bolest ili poremećaj upotrebom antitela ili njegovog antigen-vezujućeg fragmenta koji nekompetitivno inhibira vezivanje huMov19 antitela za FOLR1; (b) primenu pacijentu fiksne doze antitela ili njegovog antigen-vezujućeg fragmenta koji modulira aktivnost FOLR1; (c) merenje drugog nivoa oslobođenog ili CTC FOLR1 u uzorku uzetom od pacijenta posle primene antitela upotrebom antitela ili njegovog antigen-vezujućeg fragmenta koji nekompetitivno inhibira vezivanje huMov19 antitela za FOLR1; i (d) poređenje drugog nivoa FOLR1 sa prvim nivoom FOLR1; pri čemu povećanje (npr. pošto povećana ćelijska smrt rezultira povećanim otpuštanjem oslobođenog FOLR1) ili smanjenje između prvog i drugog rezultata FOLR1 ukazuje na terapijsku efikasnost.
[0014] Nivo ekspresije FOLR1 može se izmeriti u telesnoj tečnosti. Telesna tečnost može biti ascites tečnost. Telesna tečnost može biti serum, krv, ili plazma. Nivo ekspresije FOLR1 može se izmeriti u uzorku periferne krvi.
[0015] Pacijent može imati kancer. Kancer može biti kancer sa povišenim FOLR1 odabran iz grupe koja se sastoji od kancera jajnika, nesitnoćelijskog kancera pluća, kancera materice, endometrijuma, pankreasa, bubrega, pluća, i dojke. Kancer može biti kancer jajnika koji je rezistentan na platinu ili otporan na platinu.
[0016] Ekspresija FOLR1 može se meriti upotrebom najmanje jednog dodatnog anti-FOLR1 antitela ili njegovog antigen-vezujućeg fragmenta. Ekspresija FOLR1 može se meriti upotrebom dva anti-FOLR1 antitela ili njihovih antigen-vezujućih fragmenta. Antitelo može biti murinsko, himerno, humanizovano, ili humano antitelo. Antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment mogu se vezati za humani folatni receptor 1 sa Kd od oko 1,0 do oko 10 nM. Antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment mogu se vezati za humani folatni receptor 1 sa Kd od oko 0,5 nM do oko 5 nM. U drugom primeru izvođenja, afinitet vezivanja meri se citometrijom, Biacore, ELISA, ili radioimunotestom. Citometrija može biti protočna citometrija.
[0017] Antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment može da ne vezuje folatni receptor 2 ili folatni receptor 3.
[0018] Najmanje jedno antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment može biti vezan za čvrstu podlogu. Najmanje jedno antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment može biti vezan na mikrotitarsku ploču. Najmanje jedno antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment može sadržati agens za detekciju. Agens za detekciju može biti hromogeni agens za detekciju, fluorogeni agens za detekciju, enzimski agens za detekciju, ili elektrohemiluminescentni agens za detekciju. Agens za detekciju može biti peroksidaza rena (HRP).
[0019] Nivoi FOLR1 mogu se odrediti upotrebom enzim vezanog imunosorbent testa (ELISA), ili citometrije (npr. protočne citometrije). ELISA može biti sendvič ELISA.
[0020] Najmanje jedno antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment može se specifično vezati za isti FOLR1 epitop kao antitelo odabrano iz grupe koja se sastoji od: (a) antitela koje sadrži polipeptid SEQ ID NO: 25 i polipeptid SEQ ID NO: 29; (b) antitela koje sadrži polipeptid SEQ ID NO: 26 i polipeptid SEQ ID NO: 30; (c) antitela koje sadrži polipeptid SEQ ID NO: 27 i polipeptid SEQ ID NO: 31; i (d) antitela koje sadrži polipeptid SEQ ID NO: 28 i polipeptid SEQ ID NO: 32.
[0021] Najmanje jedno antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment može se specifično vezati za FOLR1, pri čemu antitelo ili njegov fragment kompetitivno inhibira FOLR1 vezivanje antitela odabranog iz grupe koja se sastoji od: (a) antitela koje sadrži polipeptid SEQ ID NO: 25 i polipeptid SEQ ID NO: 29; (b) antitela koje sadrži polipeptid SEQ ID NO: 26 i polipeptid SEQ ID NO: 30; (c) antitela koje sadrži polipeptid SEQ ID NO: 27 i polipeptid SEQ ID NO: 31; i (d) antitela koje sadrži polipeptid SEQ ID NO: 28 i polipeptid SEQ ID NO: 32.
[0022] Najmanje jedno antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment specifično se vezuje za FOLR1, pri čemu antitelo može sadržati polipeptidne sekvence odabrane iz grupe koja se sastoji od: (a) SEQ ID NO: 1, 2, i 3 i SEQ ID NO: 13, 14, i 15; (b) SEQ ID NO: 4, 5, i 6 i SEQ ID NO: 16, 17, i 18; (c) SEQ ID NO: 7, 8, i 9 i SEQ ID NO: 19, 20, i 21; (d) SEQ ID NO: 10, 11, i 12 i SEQ ID NO: 22, 23, i 24; i (e) varijanti (a) do (d) koje sadrže 1, 2, 3, ili 4 konzervativne aminokiselinske supstitucije.
[0023] Najmanje jedno antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment može biti detektabilno obeleženo.
[0024] Primenjeno antitelo može sadržati FOLR1 antitelo huMov19.
[0025] Može se primeniti huMov19 kao antitelo majtansinoid konjugat. Antitelo majtansinoid konjugat može sadržati majtansinoid DM4 i odvojivi sulfo-SPDB linker (IMGN853).
[0026] Objavljen je postupak lečenja pacijenta koji ima FOLR1-posredovanu bolest ili poremećaj koji sadrži: (a) primenu pacijentu koji ima FOLR1-posredovanu bolest ili poremećaj fiksne doze antitela ili njegovog antigen-vezujućeg fragmenta koji modulira aktivnost FOLR1; (b) dostavljanje uzorka uzetog od pacijenta za merenje nivoa ekspresije FOLR1; (c) određivanje na osnovu rezultata merenja da li je nivo oslobođenog ili CTC FOLR1 kod pacijenta povišen u odnosu na nivo FOLR1 u referentnom uzorku; i, (d) povećanje količine ili učestalosti naknadnih fiksnih doza ukoliko je nivo oslobođenog ili CTC FOLR1 kod pacijenta povišen.
[0027] Objavljen je postupak lečenja pacijenta koji ima FOLR1-posredovanu bolest ili poremećaj koji sadrži: (a) primenu pacijentu koji ima FOLR1-posredovanu bolest ili poremećaj fiksne doze antitela ili njegovog antigen-vezujućeg fragmenta koji modulira aktivnost FOLR1; (b) dostavljanje uzorka uzetog od pacijenta za merenje nivoa oslobođenog ili CTC FOLR1 i poređenje sa nivoom FOLR1 u referentnom uzorku; i (c) povećanje količine ili učestalosti naknadnih fiksnih doza ukoliko je nivo oslobođenog ili CTC FOLR1 kod pacijenta povišen; pri čemu povećanje (npr. pošto povećana ćelijska smrt rezultira povećanim otpuštanjem oslobođenog FOLR1) ili smanjenje nivoa FOLR1 kod pacijenta ukazuje na efikasnost lečenja.
[0028] Primenjeno antitelo može sadržati FOLR1 antitelo huMov19. Može se primeniti huMov19 kao antitelo majtansinoid konjugat. Antitelo majtansinoid konjugat može sadržati majtansinoid DM4 i odvojivi sulfo-SPDB linker (IMGN853).
[0029] Objavljen je postupak lečenja pacijenta koji ima FOLR1-posredovanu bolest ili poremećaj, koji sadrži: (a) dobijanje uzorka od pacijenta koji ima FOLR1-posredovanu bolest ili poremećaj, gde je pacijent primio fiksnu dozu antitela ili njegovog antigen-vezujućeg fragmenta koje modulira aktivnost FOLR1; (b) merenje nivoa oslobođenog ili CTC FOLR1 iz uzorka upotrebom antitela ili njegovog antigen-vezujućeg fragmenta koje nekompetitivno inhibira vezivanje huMov19 antitela za FOLR1; (c) određivanje da li je nivo oslobođenog ili CTC FOLR1 kod pacijenta povišen u odnosu na nivo FOLR1 u referentnom uzorku; (d) upućivanje pružaoca zdravstvene usluge da poveća količinu ili učestalost naknadnih fiksnih doza ukoliko je nivo oslobođenog ili CTC FOLR1 kod pacijenta povišen; pri čemu povećanje (npr. pošto povećana ćelijska smrt rezultira povećanim otpuštanjem oslobođenog FOLR1) ili smanjenje nivoa FOLR1 kod pacijenta ukazuje na efikasnost lečenja.
[0030] Objavljen je imunski test komplet za detekciju oslobođenog ili CTC FOLR1 u uzorku, komplet koji sadrži: (a) antitelo za hvatanje prema humanom FOLR1, pri čemu antitelo za hvatanje ili njegov antigen-vezujući fragment nekompetitivno inhibira vezivanje huMov19 za FOLR1, i (b) reagens za detekciju. Komplet može dodatno sadržati čvrstu podlogu za reagens za hvatanje. Reagens za hvatanje se može imobilizovati na čvrstoj podlozi. Reagens za hvatanje može biti obložen na mikrotitarskoj ploči. Agens za detekciju može biti drugo FOLR1 antitelo. Prvo i/ili drugo FOLR1 antitelo mogu sadržati polipeptidne sekvence odabrane iz grupe koja se sastoji od: (a) SEQ ID NO: 1, 2, i 3 i SEQ ID NO: 13, 14, i 15; (b) SEQ ID NO: 4, 5, i 6 i SEQ ID NO: 16, 17, i 18; (c) SEQ ID NO: 7, 8, i 9 i SEQ ID NO: 19, 20, i 21; (d) SEQ ID NO: 10, 11, i 12 i SEQ ID NO: 22, 23, i 24; i (e) varijanti (a) do (d) koje sadrže 1, 2, 3, ili 4 konzervativne aminokiselinske supstitucije.
[0031] Reagens za detekciju može se detektovati upotrebom antitela specifičnog za vrstu. Komplet dodatno može sadržati sredstva za detekciju za antitela koja se mogu detektovati. Sredstva za detekciju mogu biti kolorimetrijska. Komplet može dodatno sadržati FOLR1 polipeptid kao standard antigena. FOLR1 polipeptid može biti FOLR1-Fc.
[0032] Objavljeno je antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje se specifično vezuje za isti FOLR1 epitop kao antitelo odabrano iz grupe koja se sastoji od: (a) antitela koje sadrži polipeptid SEQ ID NO: 25 i polipeptid SEQ ID NO: 29; (b) antitela koje sadrži polipeptid SEQ ID NO: 26 i polipeptid SEQ ID NO: 30; (c) antitela koje sadrži polipeptid SEQ ID NO: 27 i polipeptid SEQ ID NO: 31; i (d) antitela koje sadrži polipeptid SEQ ID NO: 28 i polipeptid SEQ ID NO: 32.
[0033] Objavljeno je antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje se specifično vezuje za FOLR1, pri čemu antitelo ili njegov fragment kompetitivno inhibira vezivanje za FOLR1 antitela odabranog iz grupe koja se sastoji od: (a) antitela koje sadrži polipeptid SEQ ID NO: 25 i polipeptid SEQ ID NO: 29; (b) antitela koje sadrži polipeptid SEQ ID NO: 26 i polipeptid SEQ ID NO: 30; (c) antitela koje sadrži polipeptid SEQ ID NO: 27 i polipeptid SEQ ID NO: 31; i (d) antitela koje sadrži polipeptid SEQ ID NO: 28 i polipeptid SEQ ID NO: 32.
[0034] Pronalazak obezbeđuje antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje se specifično vezuje za FOLR1, pri čemu antitelo sadrži polipeptidne sekvence: SEQ ID NO: 1, 2, i 3 i SEQ ID NO: 13, 14, i 15. Objavljeno je antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje se specifično vezuje za FOLR1, pri čemu antitelo sadrži polipeptidne sekvence (a) SEQ ID NO: 4, 5, i 6 i SEQ ID NO: 16, 17, i 18; (b) SEQ ID NO: 7, 8, i 9 i SEQ ID NO: 19, 20, i 21; (c) SEQ ID NO: 10, 11, i 12 i SEQ ID NO: 22, 23, i 24; i (d) varijante (a) do (c) koje sadrže 1, 2, 3, ili 4 konzervativne aminokiselinske supstitucije.
[0035] Objavljeno je antitelo koje sadrži najmanje polipeptidne sekvence koje su najmanje 90% identične polipeptidnim sekvencama odabranim iz grupe koja se sastoji od: (a) SEQ ID NO: 25 i SEQ ID NO: 29; (b) SEQ ID NO: 26 i SEQ ID NO: 30; (c) SEQ ID NO: 27 i SEQ ID NO: 31; i (d) SEQ ID NO: 28 i SEQ ID NO: 32. Polipeptidne sekvence mogu biti najmanje 95% identične polipeptidnim sekvencama odabranim iz grupe koja se sastoji od: (a) SEQ ID NO: 25 i SEQ ID NO: 29; (b) SEQ ID NO: 26 i SEQ ID NO: 30; (c) SEQ ID NO: 27 i SEQ ID NO: 31; i (d) SEQ ID NO: 28 i SEQ ID NO: 32. Polipeptidne sekvence mogu biti najmanje 99% identične polipeptidnim sekvencama odabranim iz grupe koja se sastoji od: (a) SEQ ID NO: 25 i SEQ ID NO: 29; (b) SEQ ID NO: 26 i SEQ ID NO: 30; (c) SEQ ID NO: 27 i SEQ ID NO: 31; i (d) SEQ ID NO: 28 i SEQ ID NO: 32.
[0036] U jednom primeru izvođenja, antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment su murinsko, ne-humano, humanizovano, himerno, ili sa novom površinom. U drugom primeru izvođenja, antitelo se vezuje za humani FOLR1, ali ne za FOLR2 ili FOLR3. U drugom primeru izvođenja, antitelo je antitelo pune dužine ili antigen-vezujući fragment. U drugom primeru izvođenja, antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment sadrži Fab, Fab', F(ab')2, Fd, jednolančani Fv ili scFv, disulfidno povezani Fv, V-NAR domen, IgNar, intratelo, IgG ΔCH2, minitelo, F(ab')3, tetratelo, triatelo, diatelo, monodomensko antitelo, DVD-Ig, Fcab, mAb2, (scFv)2, ili scFv-Fc.
[0037] Pronalazak takođe obezbeđuje polipeptid koji specifično vezuje FOLR1, pri čemu polipeptid sadrži sekvence: SEQ ID NO: 1, 2, i 3 i SEQ ID NO: 13, 14, i 15. Objavljen je polipeptid koji specifično vezuje FOLR1, pri čemu polipeptid sadrži sekvence (a) SEQ ID NO: 4, 5, i 6 i SEQ ID NO: 16, 17, i 18; (b) SEQ ID NO: 7, 8, i 9 i SEQ ID NO: 19, 20, i 21; (c) SEQ ID NO: 10, 11, i 12 i SEQ ID NO: 22, 23, i 24; i (d) varijante (a) do (c) koje sadrže 1, 2, 3, ili 4 konzervativne aminokiselinske supstitucije. Objavljen je polipeptid koji sadrži sekvence koje su najmanje 90% identične sekvencama odabranim iz grupe koja se sastoji od: (a) SEQ ID NO: 25 i SEQ ID NO: 29; (b) SEQ ID NO: 26 i SEQ ID NO: 30; (c) SEQ ID NO: 27 i SEQ ID NO: 31; i (d) SEQ ID NO: 28 i SEQ ID NO: 32. Sekvence mogu biti najmanje 95% identične sekvencama odabranim iz grupe koja se sastoji od: (a) SEQ ID NO: 25 i SEQ ID NO: 29; (b) SEQ ID NO: 26 i SEQ ID NO: 30; (c) SEQ ID NO: 27 i SEQ ID NO: 31; i (d) SEQ ID NO: 28 i SEQ ID NO: 32. Sekvence mogu biti najmanje 99% identične sekvencama odabranim iz grupe koja se sastoji od: (a) SEQ ID NO: 25 i SEQ ID NO: 29; (b) SEQ ID NO: 26 i SEQ ID NO: 30; (c) SEQ ID NO: 27 i SEQ ID NO: 31; i (d) SEQ ID NO: 28 i SEQ ID NO: 32.
[0038] Antitelo ili polipeptid mogu se vezati za humani folatni receptor 1 sa Kd od oko 1,0 do oko 10 nM. Antitelo ili polipeptid mogu se vezati za humani folatni receptor 1 sa Kd od oko 1,0 nM ili boljim. Afinitet vezivanja može se meriti citometrijom, Biacore, ELISA, ili radioimunotestom. Citometrija može biti protočna citometrija.
[0039] Pronalazak takođe obezbeđuje postupak detekcije ekspresije FOLR1 u uzorku koji sadrži dovođenje u kontakt uzorka sa antitelom ili njegovim antigen-vezujućim fragmentom ili polipeptidom pronalaska. U drugom primeru izvođenja, antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment je detektabilno obeležen. U drugom primeru izvođenja, obeleživač je odabran iz grupe koja se sastoji od imunofluorescentnog obeleživača, hemiluminescentnog obeleživača, fosforescentnog obeleživača, enzimskog obeleživača, radioobeleživača, avidina/biotina, koloidnih čestica zlata, obojenih čestica i magnetnih čestica. U drugom primeru izvođenja, ekspresija FOLR1 je određena radioimunotestom, western blot testom, imunofluorescentnim testom, enzimskim imunotestom, imunoprecipitacionim testom, hemiluminescentnim testom, ili imunohistohemijskim testom. U drugom primeru izvođenja, ekspresija FOLR1 je određena upotrebom testa cirkulišuće ćelije tumora (CTC), gde su CTC obogaćene iz uzorka krvi, plazme, ili seruma i obojene za ekspresiju FOLR1 upotrebom antitela ili njegovog antigen-vezujućeg fragmenta pronalaska. Neograničavajući primeri antitela korisnih za CTC test uključuju FR1-9 i FR1-13. CTC testovi koji upotrebljavaju antitela predmetnog pronalaska mogu biti korisni za identifikaciju subjekta koji verovatno reaguje na terapiju zasnovanu na FOLR1.
[0040] Pronalazak takođe obezbeđuje izolovanu ćeliju koja proizvodi antitelo ili njegov antigenvezujući fragment ili polipeptid pronalaska.
[0041] Pronalazak takođe obezbeđuje postupak pravljenja antitela ili njegovog antigenvezujućeg fragmenta, ili polipeptida pronalaska koji sadrži (a) kultivisanje ćelije koja eksprimira antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment, ili polipeptid pronalaska, i (b) izolovanje antitela ili antigen-vezujućeg fragmenta, ili polipeptida pronalaska iz navedene kultivisane ćelije.
[0042] Objavljen je aktivni agens koji sadrži antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje modulira aktivnost FOLR1 za upotrebu u postupku za lečenje kancera, pri čemu je povećana ekspresija proteina FOLR1 izmerena u kancerskom uzorku od subjekta upotrebom antitela, njegovog antigen-vezujućeg fragmenta, ili polipeptida koji je ovde obezbeđen pre primene aktivnog agensa.
[0043] Objavljen je aktivni agens koji sadrži antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje modulira aktivnost FOLR1 za upotrebu u postupku za lečenje FOLR1-posredovane bolesti ili poremećaja, koji sadrži: (a) merenje nivoa proteina FOLR1 u uzorku pacijenta upotrebom antitela, njegovog antigen-vezujućeg fragmenta, ili polipeptida koji je ovde obezbeđen; i (b) primenu pacijentu fiksne doze aktivnog agensa ukoliko je nivo proteina FOLR1 kod pacijenta povišen u odnosu na referentni nivo proteina FOLR1.
[0044] Objavljen je aktivni agens koji sadrži antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje modulira aktivnost FOLR1 za upotrebu u postupku za lečenje FOLR1-posredovane bolesti ili poremećaja, koji sadrži: (a) primenu pacijentu koji ima FOLR1-posredovanu bolest ili poremećaj fiksne doze aktivnog agensa; (b) merenje nivoa proteina FOLR1 kod pacijenta upotrebom antitela, njegovog antigen-vezujućeg fragmenta, ili polipeptida koji je ovde obezbeđen; i (c) povećanje količine ili učestalosti naknadnih fiksnih doza ukoliko je nivo proteina FOLR1 kod pacijenta povišen u odnosu na referentni nivo proteina FOLR1.
[0045] Objavljen je aktivni agens koji sadrži antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje modulira aktivnost FOLR1 za upotrebu u postupku za lečenje FOLR1-posredovane bolesti ili poremećaja, pri čemu (a) nivo proteina FOLR1 izmeren u uzorku uzetom od pacijenta se upoređuje sa referentnim nivoom proteina FOLR1 upotrebom antitela, njegovog antigenvezujućeg fragmenta ili polipeptida koji je ovde obezbeđen; i (b) fiksna doza aktivnog agensa se primenjuje ukoliko je nivo proteina FOLR1 kod pacijenta povišen u odnosu na referentni nivo proteina FOLR1, pri čemu primena aktivnog agensa smanjuje nivo proteina FOLR1.
[0046] Objavljen je aktivni agens koji sadrži antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje modulira aktivnost FOLR1 za upotrebu u postupku za lečenje FOLR1-posredovane bolesti ili poremećaja, pri čemu su ćelije koje eksprimiraju FOLR1 kod pacijenta smanjene, pri čemu (a) fiksna doza aktivnog agensa primenjuje se pacijentu; (b) nivo proteina FOLR1 izmeren u uzorku dobijenom od pacijenta je upoređen sa referentnim nivoom proteina FOLR1 upotrebom antitela, njegovog antigen-vezujućeg fragmenta, ili polipeptida koji je ovde obezbeđen; i (c) količina ili učestalost naknadnih fiksnih doza se povećava ukoliko je nivo proteina FOLR1 kod pacijenta povišen u odnosu na referentni nivo proteina FOLR1; pri čemu primena aktivnog agensa smanjuje nivo proteina FOLR1.
[0047] Objavljen je aktivni agens koji sadrži antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje modulira aktivnost FOLR1 za upotrebu u postupku za praćenje terapijske efikasnosti fiksne doze aktivnog agensa kod pacijenta koji sadrži: (a) merenje prvog nivoa proteina FOLR1 u uzorku pacijenta koji ima FOLR1-posredovanu bolest ili poremećaj upotrebom antitela, njegovog antigen-vezujućeg fragmenta, ili polipeptida koji je ovde obezbeđen; (b) primenu pacijentu fiksne doze aktivnog agensa; (c) merenje drugog nivoa proteina FOLR1 u uzorku uzetom od pacijenta nakon primene aktivnog agensa upotrebom antitela, njegovog antigen-vezujućeg fragmenta, ili polipeptida koji je ovde obezbeđen; i (d) poređenje drugog nivoa proteina FOLR1 sa prvim nivoom proteina FOLR1; pri čemu smanjenje između prvog i drugog nivoa proteina FOLR1 ukazuje na efikasnost lečenja.
[0048] Objavljen je aktivni agens koji sadrži antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje modulira aktivnost FOLR1 za upotrebu u postupku za lečenje FOLR1-posredovane bolesti ili poremećaja kod pacijenta, koji sadrži: (a) primenu fiksne doze aktivnog agensa pacijentu koji ima FOLR1-posredovanu bolest ili poremećaj; (b) dostavljanje uzorka uzetog od pacijenta za merenje nivoa proteina FOLR1 upotrebom antitela, njegovog antigen-vezujućeg fragmenta, ili polipeptida koji je ovde obezbeđen; (c) određivanje iz rezultata merenja da li je nivo proteina FOLR1 kod pacijenta povišen u odnosu na referentni nivo proteina FOLR1; i (d) povećanje količine i/ili učestalosti naknadnih fiksnih doza ukoliko je nivo proteina FOLR1 kod pacijenta povišen u odnosu na referentni nivo proteina FOLR1.
[0049] Objavljen je aktivni agens koji sadrži antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje modulira aktivnost FOLR1 za upotrebu u postupku za lečenje FOLR1-posredovane bolesti ili poremećaja, koji sadrži: (a) primenu fiksne doze aktivnog agensa pacijentu koji ima FOLR1-posredovanu bolest ili poremećaj; (b) dostavljenje uzorka uzetog od pacijenta za merenje nivoa proteina FOLR1 upotrebom antitela, njegovog antigen-vezujućeg fragmenta, ili polipeptida koji je ovde obezbeđen i poređenje izmerenog nivoa proteina FOLR1 sa referentnim nivoom proteina FOLR1; i (c) povećanje količine ili učestalosti naknadnih fiksnih doza ukoliko je nivo proteina FOLR1 kod pacijenta povišen u odnosu na referentni nivo proteina FOLR1; pri čemu smanjenje nivoa FOLR1 kod pacijenta ukazuje na efikasnost lečenja.
[0050] Objavljen je aktivni agens koji sadrži antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje modulira aktivnost FOLR1 za upotrebu u postupku za lečenje FOLR1-posredovane bolesti ili poremećaja, koji sadrži: (a) dobijanje uzorka od pacijenta koji ima FOLR1-posredovanu bolest ili poremećaj, gde je pacijent primio fiksnu dozu aktivnog agensa; (b) merenje nivoa proteina FOLR1 iz uzorka upotrebom antitela, njegovog antigen-vezujućeg fragmenta, ili polipeptida koji je ovde obezbeđen; (c) određivanje da li je nivo proteina FOLR1 kod pacijenta povišen u odnosu na referentni nivo proteina FOLR1; (d) povećanje ili upućivanje pružaoca zdravstvene usluge da poveća količinu i/ili učestalost naknadnih fiksnih doza ukoliko je nivo proteina FOLR1 kod pacijenta povišen u odnosu na referentni nivo proteina FOLR1; pri čemu smanjenje FOLR1 kod pacijenta ukazuje na efikasnost lečenja.
[0051] Objavljen je aktivni agens koji sadrži antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje modulira aktivnost FOLR1 za upotrebu u postupku za lečenje FOLR1-posredovane bolesti ili poremećaja pri čemu je povećana ekspresija FOLR1 merena u uzorku subjekta upotrebom antitela, njegovog antigen-vezujućeg fragmenta, ili polipeptida koji je ovde obezbeđen pre primene aktivnog agensa.
[0052] Izmereni protein FOLR1 može biti oslobođen FOLR1. Izmereni protein FOLR1 može biti na cirkulišućoj ćeliji tumora.
[0053] Nivo proteina FOLR1 može se izmeriti u telesnoj tečnosti. Telesna tečnost može biti ascites tečnost. Telesna tečnost može biti serum, krv, ili plazma. U nekim primerima izvođenja, nivo proteina FOLR1 se meri u uzorku periferne krvi.
[0054] FOLR1-posredovana bolest ili poremećaj u aspektima aktivnog agensa sadrži antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje modulira aktivnost FOLR1 za upotrebu u postupku lečenja gore obeleženom je kancer. Stoga, pacijent ima kancer. Kancer može biti kancer sa povišenim FOLR1 odabran iz grupe koja se sastoji od: kancera jajnika, nesitnoćelijskog kancera pluća, kancera materice, endometrijuma, pankreasa, bubrega, pluća, i dojke. Kancer jajnika može biti rezistentan na platinu ili otporan na platinu. Kancer pluća može biti nesitnoćelijski kancer pluća (NSCLC). Kancer može biti kancer endometrijuma.
[0055] Nivo proteina FOLR1 može se meriti upotrebom dva različita antitela ili njihovih antigen-vezujućih fragmenata, ili polipeptida koji specifično vezuju FOLR1. Antitelo, njegov antigen-vezujući fragment, ili polipeptid upotrebljen da detektuje protein FOLR1 može biti vezan za čvrstu podlogu. Čvrsta podloga može biti mikrotitar ploča.
[0056] Antitelo, njegov antigen-vezujući fragment, ili polipeptid koji se upotrebljava da detektuje protein FOLR1 može sadržati agens za detekciju. Agens za detekciju može biti hromogeni agens za detekciju, fluorogeni agens za detekciju, enzimski agens za detekciju ili elektrohemiluminescentni agens za detekciju. Agens za detekciju može biti peroksidaza rena (HRP).
[0057] Nivoi proteina FOLR1 mogu se odrediti upotrebom enzim vezanog imunosorbent testa (ELISA), ili citometrije (npr. protočne citometrije). ELISA može biti sendvič ELISA.
[0058] Objavljeno je da aktivni agens sadrži FOLR1 antitelo huMov19. HuMov19 može biti konjugovano za citotoksični agens. HuMov19 se može primeniti kao antitelo majtansinoid konjugat koji dodatno sadrži majtansinoid DM4 i odvojivi sulfo-SPDB linker (IMGN853).
[0059] Objavljeno je antitelo, njegov antigen-vezujući fragment, ili polipeptid za upotrebu kao dijagnostik.
[0060] Objavljeno je antitelo, njegov antigen-vezujući fragment, ili polipeptid obezbeđen u, npr. antitelu ili njegovom antigen-vezujućem fragmentu koje nekompetitivno inhibira vezivanje za FOLR1 aktivnog agensa koji sadrži antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje modulira aktivnost FOLR1, za upotrebu u lečenju FOLR1-posredovane bolesti ili poremećaja sa aktivnim agensom koji sadrži antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje modulira aktivnost FOLR1 i/ili za praćenje terapijske efikasnosti fiksne doze aktivnog agensa koji sadrži antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje modulira FOLR1 aktivnost.
[0061] Objavljeno je antitelo, njegov antigen-vezujući fragment, ili polipeptid za upotrebu u postupku dijagnoze (i) FOLR1-posredovane bolesti ili poremećaja i/ili (ii) odgovora na lečenje FOLR1-posredovane bolesti ili poremećaja sa fiksnom dozom aktivnog agensa koji sadrži antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje modulira aktivnost FOLR1 i/ili (iii) terapijsku efikasnost lečenja sa fiksnom dozom aktivnog agensa koji sadrži antitelo ili njegov antigenvezujući fragment koje modulira aktivnost FOLR1. Antitelo, njegov antigen-vezujući fragment, ili polipeptid mogu biti za upotrebu u postupku za dijagnozu kancera kod pacijenta koji od njega pati. Kancer može biti povezan sa povišenim nivoom FOLR1. Antitelo, njegov antigen-vezujući fragment, ili polipeptid mogu sadržati agens za detekciju. Agens za detekciju može biti hromogeni agens za detekciju, fluorogeni agens za detekciju, enzimski agens za detekciju ili elektrohemiluminescentni agens za detekciju.
[0062] Objavljeni su postupci u kojima je FOLR1-posredovana bolest kancer, pri čemu aktivni agens sadrži IMGN853, i pri čemu se nivo oslobođenog proteina FOLR1 meri upotrebom ELISA testa upotrebom najmanje dva anti-FOLR1 antitela koja nekompetitivno inhibiraju vezivanje aktivnog agensa za FOLR1, pri čemu svako od najmanje dva anti-FOLR1 sadrži aminokiselinske sekvence odabrane iz grupe koja se sastoji od: (a) SEQ ID NO: 1, 2, i 3 i SEQ ID NO: 13, 14, i 15; (b) SEQ ID NO: 4, 5, i 6 i SEQ ID NO: 16, 17, i 18; (c) SEQ ID NO: 7, 8, i 9 i SEQ ID NO: 19, 20, i 21; i (d) SEQ ID NO: 10, 11, i 12 i SEQ ID NO: 22, 23, i 24.
[0063] Objavljeni su postupci u kojima je FOLR1-posredovana bolest kancer, pri čemu aktivni agens sadrži IMGN853, pri čemu anti-FOLR1 antitelo koje nekompetitivno inhibira vezivanje aktivnog agensa za FOLR1 sadrži aminokiselinske sekvence (a) SEQ ID NO: 1, 2, i 3 i SEQ ID NO: 13, 14, i 15; (b) SEQ ID NO: 4, 5, i 6 i SEQ ID NO: 16, 17, i 18; (c) SEQ ID NO: 7, 8, i 9 i SEQ ID NO: 19, 20, i 21; ili (d) SEQ ID NO: 10, 11, i 12 i SEQ ID NO: 22, 23, i 24; i pri čemu se protein FOLR1 detektuje citometrijom.
[0064] U postupcima, kancer može biti kancer jajnika. Kancer jajnika može biti rezistentan na platinu ili otporan na platinu. Kancer može biti NSCLC. Kancer može biti kancer endometrijuma.
[0065] Objavljeni su aktivni agensi pri čemu je FOLR1-posredovana bolest kancer, pri čemu aktivni agens sadrži IMGN853, i pri čemu se nivo oslobođenog proteina FOLR1 meri upotrebom ELISA testa upotrebom najmanje dva anti-FOLR1 antitela koja nekompetitivno inhibiraju vezivanje aktivnog agensa za FOLR1, pri čemu svako od najmanje dva anti-FOLR1 sadrži aminokiselinske sekvence odabrane iz grupe koja se sastoji od: (a) SEQ ID NO: 1, 2, i 3 i SEQ ID NO: 13, 14, i 15; (b) SEQ ID NO: 4, 5, i 6 i SEQ ID NO: 16, 17, i 18; (c) SEQ ID NO: 7, 8, i 9 i SEQ ID NO: 19, 20, i 21; i (d) SEQ ID NO: 10, 11, i 12 i SEQ ID NO: 22, 23, i 24.
[0066] Objavljeni su aktivni agensi pri čemu je FOLR1-posredovana bolest kancer, pri čemu aktivni agens sadrži IMGN853, i pri čemu se nivo oslobođenog proteina FOLR1 meri upotrebom ELISA testa upotrebom najmanje dva anti-FOLR1 antitela koja nekompetitivno inhibiraju vezivanje aktivnog agensa za FOLR1, pri čemu svako od najmanje dva anti-FOLR1 sadrži aminokiselinske sekvence odabrane iz grupe koja se sastoji od: (a) SEQ ID NO: 1, 2, i 3 i SEQ ID NO: 13, 14, i 15; (b) SEQ ID NO: 4, 5, i 6 i SEQ ID NO: 16, 17, i 18; (c) SEQ ID NO: 7, 8, i 9 i SEQ ID NO: 19, 20, i 21; i (d) SEQ ID NO: 10, 11, i 12 i SEQ ID NO: 22, 23, i 24.
[0067] U pogledu aktivnih agenasa, kancer može biti kancer jajnika. Kancer jajnika može biti rezistentan na platinu ili otporan na platinu. Kancer može biti NSCLC. Kancer može biti kancer endometrijuma.
[0068] Objavljen je postupak lečenja kancera koji sadrži primenu aktivnog agensa koji sadrži antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje modulira aktivnost FOLR1 pacijentu sa povišenim nivoom oslobođenog proteina FOLR1 u odnosu na referentni nivo proteina FOLR1, pri čemu su nivoi proteina FOLR1 kod pacijenta mereni upotrebom antitela, antigen-vezujućeg fragmenta, ili polipeptida.
[0069] Objavljen je postupak lečenja kancera koji sadrži primenu aktivnog agensa koji sadrži antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje modulira aktivnost FOLR1 pacijentu sa povišenim nivoom proteina FOLR1 na cirkulišućim ćelijama tumora u odnosu na referentni nivo proteina FOLR1, pri čemu su nivoi proteina FOLR1 kod pacijenta mereni upotrebom antitela, antigen-vezujućeg fragmenta, ili polipeptida koji je ovde obezbeđen. Aktivni agens može sadržati IMGN853. Kancer može biti kancer jajnika. Kancer jajnika može biti rezistentan na platinu ili otporan na platinu. Kancer može biti NSCLC. Kancer može biti kancer endometrijuma.
[0070] Objavljena je upotreba antitela, njegovog antigen-vezujućeg fragmenta, ili polipeptida koji je ovde obezbeđen ili kao što je objavljeno za merenje nivoa proteina FOLR1 u uzorku in vitro.
KRATAK OPIS CRTEŽA
[0071]
Slika 1. Šematski prikaz testa oslobođenog antigena FOLR1.
Slika 2. (A) Šematski prikaz Mov19 kompetitivnog ELISA testa. (B) Određivanje afiniteta vezivanja muFR1-13 pomoću sendvič ELISA upotrebom Mov19.
Slika 3. (A) Šematski prikaz direktnog kompetitivnog vezivanja ELISA za određivanje nekompetitivnih epitopa koji vezuju FOLR1. (B) Log transformisani grafikon rezultata kompentitivnih ELISA za pregledanje za interferenciju vezivanja anti-FOLR1 antitela sa Mov19. Slika 4. Log transformisani grafikon rezultata kompentitivnih ELISA za pregledanje za interferenciju vezivanja anti-FOLR1 antitela sa muFR1-13.
Slika 5. Afinitet vezivanja anti-FOLR1 antitela pomoću sendvič ELISA.
Slika 6. Afinitet vezivanja FR1-13 pomoću i (A) protočne citometrije i (B) sendvič ELISA.
Slika 7. Log transformisani grafikon rezultata za (A) vezivanje antitela za FOLR2 i (B) FOLR3 pomoću sendvič ELISA.
Slika 8. Uticaj prethodno vezane folne kiseline za FOLR1 na detekciju oslobođenog FOLR1 antigena upotrebom FR1-9 i FR1-13.
Slika 9. Analiza uzoraka humanog ascitesa na prisustvo FOLR1 i prisustvo interferirajućih test proteina.
Slika 10. Analiza puliranih uzoraka normalne humane plazme na prisustvo FOLR1 i prisustvo interferirajućih test proteina.
Slika 11. Određivanje koncentracije FOLR1 u uzorcima plazme humanog pacijenta sa kancerom jajnika upotrebom FOLR1 sendvič ELISA.
Slika 12. Šematski prikaz interpolacije količine FOLR1 u uzorku pacijenta na osnovu fitovane krive odgovora 4PL sigmoidalne doze serijski razblaženog standarda prečišćenog FOLR1-Fc fuzionog proteina.
Slika 13. Titracija anti-FOLR1 antitela upotrebom ćelijskih linija sa opsegom nivoa ekspresije FOLR1. Za svaku ćelijsku liniju i razblaženje izvršeno je bojenje u tri ponavljanja. Srednja vrednost intenziteta fluorescencije (MFI) je merena za ekspresiju FRA i izračunat je prosek i prikazan u tabeli (greška predstavlja SEM).
Slika 14. Histogrami koji prikazuju ekspresiju FOLR1 u ćelijskim linijama upotrebom optimalnih razblaženja anti-FOLR1 antitela.
Slika 15. Grafikon prikazuje kompeticiju između anti-FOLR1 antitela i IMGN853.
DETALJAN OPIS PRONALASKA
[0072] Predmetni pronalazak obezbeđuje novi postupak za detekciju oslobođenog humanog folatnog receptora 1 (FOLR1) ili FOLR1 na cirkulišućim ćelijama tumora u uzorku pacijenta. FOLR1 se može detektovati upotrebom antitela koja nekompetitivno inhibiraju vezivanje anti-FOLR1 aktivnog agensa (npr. aktivnog agensa koji sadrži huMov19 antitelo) za FOLR1. Antitela koja nekompetitivno inhibiraju vezivanje anti-FOLR1 aktivnog agensa su posebno korisna u detekciji FOLR1 (npr. oslobođenog FOLR1 ili FOLR1 na cirkulišućim ćelijama tumora) u uzorcima pacijenata koji su lečeni sa anti-FOLR1 aktivnim agensom. Oslobođen FOLR1 ili FOLR1 na cirkulišućim ćelijama tumora mogu se upotrebljavati za praćenje ili određivanje terapijske efikasnosti, ili verovatnoće odgovora na lečenje kancera okarakterisanih prekomernom ekspresijom FOLR1. Takođe su objavljeni novi FOLR1-vezujući polipeptidi, kao što su antitela, koji su korisni u postupcima detekcije oslobođenog FOLR1 kao i dodatni postupci detekcije FOLR1 (npr. IHC za membranski vezan i FOLR1 povezan sa ćelijom i CTC testovi). Takođe su obezbeđeni srodni polipeptidi i polinukleotidi, kompozicije koje sadrže FOLR1-vezujuće agense, i postupci za pravljenje FOLR1-vezujućih agenasa. Pored toga, ovde obezbeđeni postupci mogu se upotrebljavati za stratifikaciju pacijenata.
I. Definicije
[0073] Kako bi se olakšalo razumevanje predmetnog pronalaska, ispod je definisan niz termina i fraza.
[0074] Termini "humani folatni receptor 1", "FOLR1" ili "folatni receptor alfa (FR-α)", kako se ovde upotrebljavaju, označavaju bilo koji nativni humani FOLR1, osim ukoliko nije drugačije naznačeno. Stoga, svi ovi termini mogu označavati bilo protein ili sekvencu nukleinske kiseline kako je ovde naznačeno. Termin "FOLR1" obuhvata neobrađen FOLR1 "pune dužine" kao i bilo koji oblik FOLR1 koji je rezultat obrade unutar ćelije. Termin takođe obuhvata FOLR1 varijante koje se javljaju u prirodi, npr. splajs varijante (osim onih varijanti koje obuhvataju FOLR2, FOLR3, ili FOLR4), alelne varijante i izoforme. Ovde opisani polipeptidi FOLR1 mogu biti izolovani iz različitih izvora, kao što je iz tipova humanog tkiva ili iz drugog izvora, ili pripremljeni rekombinantnim ili sintetičkim postupcima. Primeri sekvenci FOLR1 uključuju, ali nisu ograničeni na NCBI referentne brojeve P15328, NP_001092242.1, AAX29268.1, AAX37119.1, NP_057937.1, i NP_057936.1. Sekvenca humanog FOLR1 je sledeća:
MAQRMTTQLLLLLVWVAVVGEAQTRIAWARTELLNVCMNAKHHKEKPGPEDKLHEQ CRPWRKNACCSTNTSQEAHKDVSYLYRFNWNHCGEMAPACKRHFIQDTCLYECSPNL GPWIQQVDQSWRKERVLNVPLCKEDCEQWWEDCRTSYTCKSNWHKGWNWTSGFNKC AVGAACQPFHFYFPTPTVLCNEIWTHSYKVSNYSRGSGRCIQMWFDPAQGNPNEEVAR FYAAAMSGAGPWAAWPFLLSLALMLLWLLS (SEQ ID NO: 49).
[0075] Termini "oslobođen antigen" i "oslobođen FOLR1" ovde se upotrebljavaju naizmenično. Ovi termini označavaju protein FOLR1 koji je solubilan i koji nije povezan sa ćelijom. Može uključivati vanćelijski domen (ECD) i glikozilfosfatidil inozitol (GPI) linker. Oslobođen FOLR1 može uključivati samo ECD. FOLR1 uključuje signalni peptid (aminokiseline 1-24) proteinski lanac FOLR1 (aminokiseline 25-233 ili 234) i propeptid koji se može odvojiti (aminokiseline 235 do 257). Oslobođen FOLR može uključivati aminokiseline 1 do 257, 1 do 233, 1 do 234, 25 do 233, 25 do 234 ili bilo koje druge njihove fragmente. U nekim primerima izvođenja signalna sekvenca je odvojena. ECD i GPI deo mogu biti ugrađeni u membranu (npr. solubilni lipidni splav). Oslobođeni FOLR1 može uključivati aminokiseline 1-233 ili njihov fragment.
[0076] Termin "antitelo" znači molekul imunoglobulina koji prepoznaje i specifično se vezuje za cilj, kao što je protein, polipeptid, peptid, ugljeni hidrat, polinukleotid, lipid ili kombinacije prethodnih preko najmanje jednog mesta za prepoznavanje antigena unutar varijabilnog regiona molekula imunoglobulina. Kako se ovde upotrebljava, termin "antitelo" obuhvata intaktna poliklonalna antitela, intaktna monoklonalna antitela, fragmente antitela (kao što su Fab, Fab', F(ab')2, i Fv fragmenti), jednolančane Fv (scFv) mutante, multispecifična antitela kao što su bispecifična antitela, himerna antitela, humanizovana antitela, humana antitela, fuzione proteine koji sadrže deo antigenog determinisanja antitela, i bilo koji drugi modifikovani molekul imunoglobulina koji sadrži mesto za prepoznavanje antigena sve dok antitela pokazuju željenu biološku aktivnost. Antitelo može biti od bilo koje od pet glavnih klasa imunoglobulina: IgA, IgD, IgE, IgG, i IgM, ili njihovih subklasa (izotipova) (npr. IgG1, IgG2, IgG3, IgG4, IgA1 i IgA2), na osnovu identiteta njihovih konstantnih domena teškog lanca koji se označavaju kao alfa, delta, epsilon, gama, i mu, respektivno. Različite klase imunoglobulina imaju različite i dobro poznate subjedinične strukture i trodimenzionalne konfiguracije. Antitela mogu biti gola ili konjugovana za druge molekule kao što su toksini, radioizotopi, itd.
[0077] Antitelo može biti antitelo koje se ne javlja u prirodi. Antitelo može biti prečišćeno od prirodnih sastojaka. Antitelo može biti proizvedeno rekombinantno. Antitelo može biti proizvedeno od strane hibridoma.
[0078] "Blokirajuće" antitelo ili "antagonist" antitelo je ono koje inhibira ili redukuje biološku aktivnost antigena za koji se vezuje, kao što je FOLR1. Blokirajuća antitela ili antagonist antitela mogu značajno ili potpuno inhibirati biološku aktivnost antigena. Poželjno je da se biološka aktivnost redukuje za 10%, 20%, 30%, 50%, 70%, 80%, 90%, 95%, ili čak 100%.
[0079] Termin "anti-FOLR1 antitelo" ili "antitelo koje se vezuje za FOLR1" označava antitelo koje je sposobno da vezuje FOLR1 sa dovoljnim afinitetom tako da je antitelo korisno kao dijagnostički i/ili terapijski agens u ciljnom delovanju na FOLR1. Stepen vezivanja anti-FOLR1 antitela za nesrodni, ne-FOLR1 protein je manji od oko 10% od vezivanja antitela za FOLR1 mereno, na primer, radioimunotestom (RIA). Antitelo koje se vezuje za FOLR1 može imati konstantu disocijacije (Kd) od ≤1 μM, ≤100 nM, ≤10 nM, ≤1 nM, ili ≤0,1 nM. Anti-FOLR1 antitelo ne može da vezuje FOLR2, FOLR3, FOLR4, ili folnu kiselinu. Pri tome, antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje se specifično vezuje za FOLR1 predmetnog pronalaska sadrži VH-CDR1, VH-CDR2, VH-CDR3, VL-CDR1, VL-CDR2 i VL-CDR3 aminokiselinske sekvence: SEQ ID NO: 1, 2, i 3 i SEQ ID NO: 13, 14, i 15. Poželjno, antitelo ili njegov antigenvezujući fragment sadrži aminokiselinske sekvence: SEQ ID NO: 25 i SEQ ID NO: 29.
[0080] Termin "fragment antitela" označava deo intaktnog antitela i označava antigene determinišuće varijabilne regione intaktnog antitela. Primeri fragmenata antitela uključuju, ali nisu ograničeni na, Fab, Fab', F(ab')2, i Fv fragmente, linearna antitela, jednolančana antitela, i multispecifična antitela koja su formirana iz fragmenata antitela. Termin "monoklonalno antitelo" kako se ovde upotrebljava označava antitelo dobijeno iz populacije suštinski homogenih antitela, tj. pojedinačna antitela koja čine populaciju su identična osim mogućih mutacija, npr.
mutacija koje se javljaju u prirodi, koje mogu biti prisutne u manjim količinama. Stoga, modifikator "monoklonalni" ukazuje da karakter antitela nije kao smeša diskretnih antitela. Takvo monoklonalno antitelo može uobičajeno da uključuje antitelo koje sadrži polipeptidnu sekvencu koja vezuje cilj, pri čemu je polipeptidna sekvenca koja se vezuje za cilj dobijena postupkom koji uključuje selekciju jedne polipeptidne sekvence koja se vezuje za cilj od mnoštva polipeptidnih sekvenci. Na primer, postupak selekcije može biti selekcija jedinstvenog klona od mnoštva klonova, kao što je pul klonova hibridoma, klonova faga ili rekombinantnih DNK klonova. Treba razumeti da odabrana sekvenca koja se vezuje za cilj može biti dodatno izmenjena, na primer, kako bi se poboljšao afinitet za cilj, humanizovala sekvenca koja se vezuje za cilj, poboljšala njena proizvodnja u ćelijskoj kulturi, redukovala njena imunogenost in vivo, kako bi se stvorilo multispecifično antitelo, itd., i da je antitelo koje sadrži izmenjenu sekvencu koja se vezuje za cilj takođe monoklonalno antitelo ovog pronalaska ili kako je objavljeno. Za razliku od preparata poliklonalnih antitela, koji uobičajeno uključuju različita antitela usmerena prema različitim determinantima (epitopima), svako monoklonalno antitelo preparata monoklonalnog antitela usmereno je prema jednoj determinanti antigena. Pored svojih specifičnosti, prednost preparata monoklonalnih antitela je u tome što uobičajeno nisu kontaminirani drugim imunoglobulinima.
[0081] Modifikator "monoklonalni" ukazuje na karakter antitela kao dobijeno iz suštinski homogene populacije antitela, i ne treba ga tumačiti kao da zahteva proizvodnju antitela bilo kojim određenim postupkom. Na primer, monoklonalna antitela koja će biti upotrebljena u skladu sa predmetnim pronalaskom ili kako je objavljeno mogu se napraviti različitim tehnikama, uključujući, na primer, hibridoma postupak (npr. Kohler i Milstein, Nature, 256:495-97 (1975); Hongo et al., Hybridoma, 14 (3): 253-260 (1995), Harlow et al,, Antibodies: A Laboratory Manual, (Cold Spring Harbor Laboratory Press, 2nd ed.1988); Hammerling et al., u: Monoclonal Antibodies and T-Cell Hybridomas 563-681 (Elsevier, N.Y., 1981)), rekombinantnim DNK postupcima (videti npr. SAD patent br. 4,816,567), fag-displej tehnologijama (videti, npr. Clackson et al., Nature, 352: 624-628 (1991); Marks et al., J. Mol. Biol. 222: 581-597 (1992); Sidhu et al., J. Mol., Biol.338(2): 299-310 (2004); Lee et al., J. Mol. Biol. 340(5): 1073-1093 (2004); Fellouse, Proc. Natl. Acad. Sci. USA 101(34): 12467-12472 (2004); i Lee et al., J. Immunol, Methods 284(1-2): 119-132 (2004), i tehnologijama za proizvodnju humanih ili antitela sličnim humanim u životinjama koje imaju delove ili sve humane imunoglobulinske lokuse ili gene koji kodiraju humane imunoglobulinske sekvence (videti npr. WO 1998/24893; WO 1996/34096; WO 1996/33735; WO 1991/10741; Jakobovits et al., Proc. Natl. Acad. Sci. USA 90: 2551 (1993); Jakobovits et al., Nature 362: 255-258 (1993); Bruggemann et al., Year in Immunol. 7:33 (1993); SAD patenti br. 5,545,807; 5,545,806; 5,569,825; 5,625,126; 5,633,425; i 5,661,016; Marks et al., Bio/Technology 10: 779-783 (1992); Lonberg et al., Nature 368: 856-859 (1994); Morrison, Nature 368: 812-813 (1994); Fishwild et al., Nature Biotechnol. 14: 845-851 (1996); Neuberger, Nature Biotechnol. 14: 826 (1996); i Lonberg i Huszar, Intern. Rev. Immunol. 13: 65-93 (1995).
[0082] Termin "humanizovano antitelo" označava oblike ne-humanih (npr. murina) antitela koja su specifični imunoglobulinski lanci, himerni imunoglobulini, ili njihovi fragmenti koji sadrže minimalne ne-humane (npr. murina) sekvence. Uobičajeno, humanizovana antitela su humani imunoglobulini u kojima su ostaci iz regiona koji određuju komplementarnost (CDR) zamenjeni ostacima iz CDR ne-humane vrste (npr. miš, pacov, zec, hrčak) koji imaju željenu specifičnost, afinitet, i sposobnost (Jones et al., 1986, Nature, 321:522-525; Riechmann et al., 1988, Nature, 332:323-327; Verhoeyen et al., 1988, Science, 239:1534-1536). U nekim slučajevima, ostaci Fv regiona okvira (FR) humanog imunoglobulina zamenjuju se odgovarajućim ostacima u antitelu iz ne-humane vrste koja ima željenu specifičnost, afinitet, i sposobnost. Humanizovano antitelo može se dodatno modifikovati supstitucijom dodatnih ostataka bilo u Fv regionu okvira i/ili unutar zamenjenih ne-humanih ostataka kako bi se rafinisali i optimizovali specifičnost, afinitet, i/ili sposobnost antitela. Uopšteno, humanizovano antitelo će sadržati suštinski sve od najmanje jednog, i uobičajeno dva ili tri, varijabilna domena koji sadrže sve ili suštinski sve CDR regione koji odgovaraju ne-humanom imunoglobulinu dok su svi ili suštinski svi FR regioni oni iz humane imunoglobulinske konsenzus sekvence. Humanizovano antitelo takođe može sadržati najmanje deo konstantnog regiona ili domena imunoglobulina (Fc), uobičajeno onog od humanog imunoglobulina. Primeri postupaka koji se upotrebljavaju za generisanje humanizovanih antitela su opisani u SAD patentu br. 5,225,539 ili 5,639,641. "Stvaranje nove površine" antitela uglavnom uključuje identifikaciju površinskih ostataka regiona okvira varijabilnog regiona i u lakim i teškim lancima i njihovu zamenu humanim ekvivalentima. Postupci za stvaranje nove površine antitela su navedeni, na primer u Roguska et al., Proc. Natl. Acad. Sci., USA, 91(3):969-973 (1994) i Roguska et al., Protein Eng.9(10):895-904 (1996).
[0083] "Varijabilni region" antitela označava varijabilni region lakog lanca antitela ili varijabilni region teškog lanca antitela, bilo pojedinačno ili u kombinaciji. I varijabilni regioni teškog i lakog lanca se sastoje od četiri regiona okvira (FR) povezanih sa tri regiona koja određuju komplementarnost (CDR) takođe poznata kao hipervarijabilni regioni. CDR-ovi u svakom lancu se drže zajedno u neposrednoj blizini FR i, s CDR-ovima iz drugog lanca, doprinose formiranju antigen-vezujućeg mesta antitela. Postoje najmanje dve tehnike za determinaciju CDR: (1) pristup zasnovan na varijabilnosti sekvenci među vrstama (tj., Kabat et al., Sequences of Proteins of Immunological Interest, (5th ed., 1991, National Institutes of Health, Bethesda Md.)); i (2) pristup zasnovan na kristalografskim studijama antigen-antitelo kompleksa (Al-lazikani et al., (1997) J. Molec. Biol. 273:927-948)). Pored toga, kombinacije ova dva pristupa se ponekad upotrebljavaju u struci za determinaciju CDR.
[0084] Kabat sistem numerisanja se uobičajeno upotrebljava kada se označava ostatak u varijabilnom domenu (približno ostaci 1-107 lakog lanca i ostaci 1-113 teškog lanca) (npr. Kabat et al., Sequences of Immunological Interest, 5th Ed. Public Health Sevice, National Institutes of Health, Bethesda Md. (1991)).
[0085] Numeracija pozicije aminokiseline kao po Kabatu, označava sistem numerisanja koji se upotrebljava za varijabilne domene teškog lanca ili varijabilne domene lakog lanca kompilacije antitela u Kabat et al., Sequences of Proteins of Immunological Interest, 5th Ed., Public Health Sevice, National Institutes of Health, Bethesda Md. (1991). Upotrebom ovog sistema numerisanja, stvarna linearna aminokiselinska sekvenca može sadržati manje ili dodatne aminokiseline koje odgovaraju skraćenju, ili inseriranju u, FR ili CDR varijabilnog domena. Na primer, varijabilni domen teškog lanca može uključivati jedan insert aminokiseline (ostatak 52a u skladu sa Kabatom) posle ostatka 52 H2 i inserirane ostatke (npr. ostatke 82a, 82b, i 82c, itd. u skladu sa Kabatom) posle ostatka 82 FR teškog lanca. Kabatova numeracija ostataka može biti determinisana za dato antitelo poravnanjem u regionima homologije sekvence antitela sa "standardnom" Kabat numerisanom sekvencom. Chothia umesto toga označava lokacije strukturnih petlji (Chothia i Lesk J. Mol. Biol. 196:901 -917 (1987)). Kraj Chothia CDR-H1 petlje kada se numeriše upotrebom Kabatove konvencije o numerisanju varira između H32 i H34, u zavisnosti od dužine petlje (to je zato što Kabat šema numerisanja postavlja inserte na H35A i H35B; ukoliko ni 35A ni 35B nisu prisutni, petlja se završava na 32; ukoliko je samo 35A prisutan, petlja se završava na 33; ukoliko su i 35A i 35B prisutni, petlja se završava na 34). AbM hipervarijabilni regioni predstavljaju kompromis između Kabat CDR-ova i Chothia strukturnih petlji, i upotrebljava ih Oxford Molecular softver za modeliranje AbM antitela.
[0086] Termin "humano antitelo" znači antitelo proizvedeno od strane čoveka ili antitelo koje ima aminokiselinsku sekvencu koja odgovara antitelu proizvedenom od strane čoveka koje je napravljeno upotrebom bilo koje tehnike poznate u struci. Ova definicija humanog antitela uključuje intaktna ili antitela pune dužine, njihove fragmente, i/ili antitela koja sadrže najmanje jedan humani polipeptid teškog i/ili lakog lanca kao što je, na primer, antitelo koje sadrži polipeptide lakog lanca murina i humanog teškog lanca.
[0087] Termin "himerna antitela" označava antitela pri čemu je aminokiselinska sekvenca molekula imunoglobulina izvedena od dve ili više vrsta. Uobičajeno, varijabilni region i lakog i teškog lanca odgovara varijabilnom regionu antitela izvedenih od jedne vrste sisara (npr. miš, pacov, zec, itd.) sa željenom specifičnošću, afinitetom, i sposobnošću, dok su konstantni regioni homologi sekvencama u antitelima izvedenim od druge (uobičajeno čoveka) kako bi se izbeglo izazivanje imunskog odgovora kod te vrste.
[0088] Termin "epitop" ili "antigena determinanta" se ovde upotrebljava naizmenično i označava onaj deo antigena sposoban da bude prepoznat i specifično vezan određenim antitelom. Kada je antigen polipeptid, epitopi se mogu formirati i od susednih aminokiselina i nesusednih aminokiselina koje su pozicionirane jedna uz drugu tercijarnim savijanjem proteina. Epitopi formirani od susednih aminokiselina uobičajeno se zadržavaju nakon denaturacije proteina, dok se epitopi formirani tercijarnim savijanjem uobičajeno gube nakon denaturacije proteina. Epitop uobičajeno uključuje najmanje 3, i uobičajenije, najmanje 5 ili 8-10 aminokiselina u jedinstvenoj prostornoj konformaciji.
[0089] "Afinitet vezivanja" uopšteno označava jačinu ukupnog zbira nekovalentnih interakcija između jednog mesta vezivanja molekula (npr. antitela) i njegovog vezujućeg partnera (npr. antigena). Ukoliko nije drugačije naznačeno, kako se ovde upotrebljava, "afinitet vezivanja" označava svojstveni afinitet vezivanja koji odražava 1:1 interakciju između članova vezujućeg para (npr. antitela i antigena). Afinitet molekula X za njegovog partnera Y uopšteno može biti predstavljen konstantom disocijacije (Kd). Afinitet se može meriti uobičajenim postupcima poznatim u struci, uključujući one opisane ovde. Antitela niskog afiniteta načelno vezuju antigen sporo i imaju tendenciju da lako disociraju, dok antitela visokog afiniteta načelno vezuju antigen brže i imaju tendenciju da duže ostanu vezana. U struci su poznati razni postupci za merenje afiniteta vezivanja, od kojih se bilo koji može upotrebiti u svrhu predmetnog pronalaska ili kako je objavljeno. Specifični ilustrativni primeri izvođenja su ovde opisani.
[0090] "Ili bolje" kada se ovde upotrebljava da označi afinitet vezivanja označava jače vezivanje između molekula i njegovog vezujućeg partnera. "Ili bolje" kada se ovde upotrebljava označava jače vezivanje, predstavljeno manjom brojčanom Kd vrednošću. Na primer, antitelo koje ima afinitet za antigen od "0,6 nM ili bolji", afinitet antitela za antigen je <0,6 nM, tj.0,59 nM, 0,58 nM, 0,57 nM itd. ili bilo koja vrednost manja od 0,6 nM. Afinitet antitela kako je određeno pomoću Kd može biti između oko 10<-3>do oko 10<-12>M, između oko 10<-6>do oko 10<-11>M, između oko 10<-6>do oko 10<-10>M, između oko 10<-6>do oko 10<-9>M, između oko 10<-6>do oko 10<-8>M, ili između oko 10<-6>do oko 10<-7>M.
[0091] Fraza "suštinski sličan", ili "suštinski isti", kako se ovde upotrebljava, označava dovoljno visok stepen sličnosti između dve numeričke vrednosti (uglavnom jedne povezane sa antitelom, i druge povezane sa referentnim/komparativnim antitelom) tako da će stručnjak u oblasti smatrati da je razlika između dve vrednosti mala ili da nema biološki i/ili statistički značaj u kontekstu bioloških karakteristika merenih navedenim vrednostima (npr. Kd vrednosti). Razlika između navedene dve vrednosti je manja od oko 50%, manja od oko 40%, manja od oko 30%, manja od oko 20%, ili manja od oko 10%, kao funkcija vrednosti za referentno/komparativno antitelo.
[0092] Polipeptid, antitelo, polinukleotid, vektor, ćelija, ili kompozicija koja je "izolovana" je polipeptid, antitelo, polinukleotid, vektor, ćelija, ili kompozicija koja je u obliku koji se ne nalazi u prirodi. Izolovani polipeptidi, antitela, polinukleotidi, vektori, ćelije ili kompozicije uključuju one koje su prečišćene do te mere da više nisu u obliku u kojem se nalaze u prirodi. Antitelo, polinukleotid, vektor, ćelija, ili kompozicija koja je izolovana može biti suštinski čista.
[0093] Kako se ovde upotrebljava, "suštinski čist" označava materijal koji je najmanje 50% čist (tj. bez kontaminanata), najmanje 90% čist, najmanje 95% čist, najmanje 98% čist, ili najmanje 99% čist.
[0094] Termin "povećana ekspresija" FOLR1 označava uzorak koji sadrži povišen nivo ekspresije FOLR1 u poređenju sa referentnim uzorkom, referentnim nivoom FOLR1 ili prethodnim nivoom FOLR1 koji je detektovan kod istog subjekta. Stoga, na primer, "povećan nivo proteina FOLR1" u uzorku pacijenta može imati nivoe proteina FOLR1 koji su viši od nivoa proteina FOLR1 u referentnom uzorku koji nije kancer. "Povećan nivo proteina FOLR1" u uzorku pacijenta takođe može, na primer, imati nivoe proteina FOLR1 koji su jednaki nivoima proteina FOLR1 u uzorku kancera. "Povećan nivo proteina FOLR1" može se detektovati pri čemu je nivo proteina FOLR1 kod pacijenta najmanje oko 5%, najmanje oko 10%, najmanje oko 15%, najmanje oko 20 %, ili najmanje oko 25%, najmanje oko 30%, ili najmanje oko 50% viši od, na primer, prethodnog nivoa FOLR1 koji je detektovan kod istog subjekta. U testovima cirkulišućih ćelija tumora, "povećani nivo proteina FOLR1" može da označava uzorke u kojima je FOLR1 detektovan na većem procentu ćelija ili uzorke u kojima je FOLR1 detektovan u višim nivoima na ćelijama. Stoga, "povećan nivo proteina FOLR1" može se detektovati u CTC testovima gde najmanje oko 5%, najmanje oko 10%, najmanje oko 15%, najmanje oko 20%, ili najmanje oko 25%, najmanje oko 30%, ili najmanje oko 50% više ćelija pokazuje ekspresiju FOLR1. Pored toga, "povećan nivo proteina FOLR1" može se detektovati u CTC testovima gde je najmanje oko 5%, najmanje oko 10%, najmanje oko 15%, najmanje oko 20%, ili najmanje oko 25%, najmanje oko 30%, ili najmanje oko 50% više FOLR1 detektovano na ćelijama.
[0095] "Referentni uzorak" može se upotrebljavati za korelaciju i upoređivanje rezultata dobijenih postupcima iz testnog uzorka. Referentni uzorci mogu biti ćelije (npr. ćelijske linije, ćelijski peleti), telesne tečnosti, ili tkivo. Nivo FOLR1 u "referentnom uzorku" može biti apsolutna ili relativna količina, raspon količine, minimalna i/ili maksimalna količina, srednja vrednost količine, i/ili medijana količine FOLR1. "Referentni uzorak" takođe može poslužiti kao početna ekspresija FOLR1 sa kojom se upoređuje testni uzorak. "Referentni uzorak" može uključivati prethodni uzorak ili početni uzorak od istog pacijenta, normalnu referencu ili referencu od relevantne populacije pacijenata. Uglavnom, nivoi FOLR1 se izražavaju kao vrednosti na standardnoj krivi. Standardna kriva je kvantitativni postupak iscrtavanja podataka testa kako bi se utvrdila koncentracija FOLR1 u uzorku. Referentni uzorak može biti standard antigena koji sadrži prečišćeni FOLR1 ili FOLR1-Fc. Dijagnostički postupci uključuju poređenje između nivoa ekspresije FOLR1 u testnom uzorku i "referentne vrednosti" ili "referentnog nivoa". Referentna vrednost može biti nivo ekspresije FOLR1 u referentnom uzorku. Referentna vrednost može biti unapred određena vrednost i takođe može biti određena iz referentnih uzoraka (npr. kontrolnih bioloških uzoraka) testiranih paralelno sa testnim uzorcima. Referentna vrednost može biti jedna granična vrednost, kao što je medijana ili srednja vrednost ili opseg vrednosti, kao što je interval pouzdanosti. Referentne vrednosti mogu se utvrditi za različite podgrupe pojedinaca, kao što su osobe predisponirane za kancer, osobe koje imaju rani ili kasni stadijum kancera, muškarci i/ili žene, ili osobe koje su podvrgnute lečenju kancera. Primeri normalnih referentnih uzoraka ili vrednosti i pozitivni referentni uzorci ili vrednosti su ovde opisani.
[0096] Termin "primarno antitelo" ovde označava antitelo koje se specifično vezuje za ciljni proteinski antigen u uzorku. Primarno antitelo je uglavnom prvo antitelo upotrebljeno u ELISA testu. Primarno antitelo može biti jedino antitelo upotrebljeno u IHC proceduri. Termin "sekundarno antitelo" ovde označava antitelo koje se specifično vezuje za primarno antitelo, čime formira most između primarnog antitela i sledećeg reagensa, ako ga ima. Sekundarno antitelo je uglavnom drugo antitelo upotrebljeno u imunohistohemijskoj proceduri.
[0097] Kako se ovde upotrebljava, "imunohistohemija" označava histohemijske i imunološke postupke koji se upotrebljavaju za analizu, na primer, ćelija ili tkiva. Stoga se termini "imunohistohemija", "imunocitohemija", i "imunohemija" upotrebljavaju naizmenično.
[0098] "Uzorak" ili "biološki uzorak" je biološkog porekla, kao što je od eukariotskih organizama. Uzorak može biti humani uzorak, ali se mogu upotrebljavati i uzorci životinja. Neograničavajući izvori uzorka uključuju čvrsto tkivo, aspirate biopsije, ascites, tečne ekstrakte, krv, plazmu, serum, spinalnu tečnost, limfnu tečnost, spoljne delove kože, respiratorne, intestinalne, i genitourinarne traktove, suze, pljuvačku, mleko, tumore, organe, ćelijske kulture i/ili sastojke ćelijske kulture, na primer. Predmetni pronalazak je posebno koristan za uzorke kancera koji uobičajeno sadrže telesne tečnosti, poput ascitesa, gde je količina dostupnog materijala mala. Postupak se može upotrebljavati za ispitivanje aspekta ekspresije FOLR1 ili stanja uzorka, uključujući, ali ne ograničavajući se na, upoređivanje različitih tipova ćelija ili tkiva, upoređivanje različitih faza razvića, i otkrivanje ili određivanje prisustva i/ili tipa bolesti ili abnormalnosti.
[0099] Kako se ovde upotrebljava, termin "reagens za hvatanje" označava reagens koji je sposoban da vezuje i hvata ciljni molekul u uzorku tako da pod pogodnim uslovima, kompleks reagens za hvatanje-ciljni molekul može da se odvoji od ostatka uzorka. Reagens za hvatanje može biti imobilizovan. Reagens za hvatanje u sendvič imunskom testu može biti antitelo ili smeša različitih antitela prema ciljnom antigenu.
[0100] Kako se ovde upotrebljava, termin "antitelo koje se može detektovati" označava antitelo koje je sposobno da bude detektovano bilo direktno preko obeleživača amplifikovanog sredstvima za detekciju, ili indirektno preko, na primer, drugog antitela koje je obeleženo. Za direktno obeležavanje, antitelo je uobičajeno konjugovano za deo koji se može detektovati nekim sredstvom. Antitelo koje se može detektovati može biti biotinilisano antitelo.
[0101] Reč "obeleživač" kada se ovde upotrebljava označava jedinjenje koje se može detektovati ili kompoziciju koja je konjugovana direktno ili indirektno za antitelo tako da se stvara "obeleženo" antitelo. Obeleživač se može sam po sebi detektovati (npr. radioizotopski obeleživači ili fluorescentni obeleživači) ili, u slučaju enzimskog obeleživača, može katalizovati hemijsku promenu jedinjenja supstrata ili kompozicije koja se može detektovati.
[0102] Kako se ovde upotrebljava, termin "sredstva za detekciju" označava deo ili tehniku koja se upotrebljava za detekciju prisustva antitela koje se može detektovati u ELISA ovde i uključuje agense za detekciju koji amplifikuju imobilizovan obeleživač kao što je obeleživač uhvaćen na mikrotitar ploči. Sredstva za detekciju mogu biti fluorimetrijski agens za detekciju, kao što su avidin ili streptavidin.
[0103] Uobičajeno "sendvič ELISA" primenjuje sledeće korake: (1) mikrotitar ploča je obložena antitelom za hvatanje; (2) dodaje se uzorak, i svaki prisutan antigen se vezuje za antitelo za hvatanje; (3) dodaje se antitelo za detekciju i vezuje se za antigen; (4) dodaje se enzimski-vezano sekundarno antitelo i vezuje se za antitelo za detekciju; i (5) dodaje se supstrat i pretvara se enzimom u oblik koji se može detektovati.
[0104] Pod "korelirati" ili "korelirajuće" podrazumeva se upoređivanje, na bilo koji način, performanse i/ili rezultata prve analize sa performansom i/ili rezultatima druge analize. Na primer, neko može da upotrebi rezultate prve analize u obavljanju druge analize i/ili može da upotrebi rezultate prve analize kako bi odredio da li treba izvršiti drugu analizu i/ili može da uporedi rezultate prve analize sa rezultatima druge analize. Povećana ekspresija FOLR1 može korelirati sa povećanom verovatnoćom delotvornosti FOLR1 usmerene anti-kancer terapije.
[0105] Termini "kancer" i "kancerski" označavaju ili opisuju fiziološko stanje kod sisara u kojem je populacija ćelija okarakterisana neregulisanim ćelijskim rastom. Primeri kancera uključuju, ali nisu ograničeni na, karcinom, limfom, blastom, sarkom i leukemiju. Konkretniji primeri takvih kancera uključuju kancere endotelskog, mezenhimskog, ili epitelskog porekla, kao što su kancer pluća (npr. kancer pločastih ćelija, sitnoćelijski kancer pluća, nesitnoćelijski kancer pluća, adenokarcinom pluća, mezoteliom, i skvamozni karcinom pluća), kancer peritoneuma (npr. primarni peritonealni), hepatoćelijski kancer, kancer gastrointestinalnog trakta, kancer pankreasa, glioblastom, kancer grlića materice, kancer jajnika, kancer jetre, kancer mokraćne bešike, hepatom, kancer dojke, kancer debelog creva, kolorektalni kancer, endometrijalni (npr. adenokarcinom endometrijuma) ili karcinom materice, karcinom pljuvačne žlezde, kancer bubrega, kancer jetre, kancer prostate, kancer vulve, kancer štitne žlezde, hepatični karcinom, kancer mozga (npr. glioblastom, tumori horoidnog pleksusa) i različite tipove kancera glave i vrata, i takođe tumore krvnih sudova i falopijalnih tuba. Kanceri takođe obuhvataju kancere koji sadrže ćelije koje imaju povišen nivo ekspresije FOLR1. Takvi kanceri sa povišenim FOLR1 uključuju, ali nisu ograničeni na, kancer jajnika, nesitnoćelijski kancer pluća, kancer materice, endometrijuma, pankreasa, bubrega, pluća, i dojke.
[0106] "Tumor" i "neoplazma" označavaju bilo koju masu tkiva koja rezultuje od prekomernog ćelijskog rasta ili proliferacije, bilo benigne (nekancerske) ili maligne (kancerske), uključujući prekancerske lezije.
[0107] Termini "ćelija kancera", "tumorska ćelija", i gramatički ekvivalenti označavaju ukupnu populaciju ćelija koje potiču od tumora ili prekancerske lezije, uključujući i netumorigene ćelije, koje čine najveći deo populacije tumorskih ćelija, i tumorigene matične ćelije (matične ćelije kancera). Kako se ovde upotrebljava, termin "tumorska ćelija" će biti modifikovan terminom "netumorigena" kada označava isključivo one ćelije tumora kojima nedostaje sposobnost obnavljanja i diferencijacije kako bi se te ćelije tumora razlikovale od matičnih ćelija kancera.
[0108] Termin "subjekt" označava bilo koju životinju (npr. sisara), uključujući, ali ne ograničavajući se na ljude, ne-humane primate, glodare, i slično, koja će biti primalac određenog lečenja. Uobičajeno, termini "subjekt" i "pacijent" ovde se upotrebljavaju naizmenično u odnosu na humani subjekt.
[0109] Termin "farmaceutska formulacija" označava preparat koji je u takvom obliku da dozvoljava da biološka aktivnost aktivnog sastojka bude efikasna, i koji ne sadrži dodatne komponente koje su neprihvatljivo toksične za subjekt kome će se formulacija primeniti. Takva formulacija može biti sterilna.
[0110] "Efikasna količina" antitela kako je ovde objavljeno je količina dovoljna da se izvrši specifično navedena svrha. "Efikasna količina" može biti određena empirijski i rutinski, u odnosu na navedenu svrhu.
[0111] Termin "terapijski efikasna količina" ili "fiksna doza" označava količinu antitela ili drugog leka efikasnog za "lečenje" bolesti ili poremećaja kod subjekta ili sisara. U slučaju kancera, terapijski efikasna količina leka može redukovati broj ćelija kancera; redukovati veličinu tumora; inhibirati (tj. usporiti do određene mere i u određenom kontekstu, zaustaviti) infiltraciju ćelija kancera u periferne organe; inhibirati (tj. usporiti do određene mere i u određenom kontekstu, zaustaviti) metastazu tumora; inhibirati, u određenoj meri, rast tumora; ublažiti do određene mere jedan ili više simptoma povezanih sa kancerom; i/ili rezultirati povoljnim odgovorom, kao što su povećano preživljavanje bez progresije (PFS), preživljavanje bez bolesti (DFS), ili ukupno preživljavanje (OS), potpuni odgovor (CR), delimični odgovor (PR), ili, u nekim slučajeva, stabilna bolest (SD), smanjenje progresivne bolesti (PD), redukovano vreme do progresije (TTP), smanjenje CA125 u slučaju kancera jajnika, ili bilo koje njihove kombinacije. Videti ovde definiciju "lečiti". U meri u kojoj lek može sprečiti rast i/ili uništiti postojeće ćelije kancera, može biti citostatski i/ili citotoksičan. "Profilaktički efikasna količina" označava količinu koja je efikasna, u dozama i tokom vremenskog perioda koji je neophodan za postizanje željenog profilaktičkog rezultata. Uobičajeno ali ne nužno, pošto se profilaktička doza upotrebljava kod subjekata pre bolesti ili u ranijem stadijumu bolesti, profilaktički efikasna količina biće manja od terapijski efikasne količine.
[0112] PFS, DFS, i OS se mogu meriti pomoću standarda koje su postavili Nacionalni institut za kancer i SAD agencija za hranu i lekove za odobravanje novih lekova. Videti Johnson et al., (2003) J. Clin. Oncol.21(7):1404-1411.
[0113] "Preživljavanje bez progresije" (PFS) označava vreme od uključivanja do progresije bolesti ili smrti. PFS se uobičajeno meri upotrebom Kaplan-Majerovog (Kaplan-Meier) postupka i kriterijuma za ocenu odgovora kod čvrstih tumora (Response Evaluation Criteria in Solid Tumors - RECIST) 1.1 standardima. Uopšteno, preživljavanje bez progresije označava situaciju u kojoj pacijent ostaje živ, bez da se kancer pogorša.
[0114] "Vreme do progresije tumora" (TTP) se definiše kao vreme od uključivanja do progresije bolesti. TTP se uobičajeno meri upotrebom RECIST 1.1 kriterijuma.
[0115] "Potpuni odgovor" ili "potpuna remisija" ili "CR" ukazuje na nestanak svih znakova tumora ili kancera kao odgovor na lečenje. To ne znači uvek da je kancer izlečen.
[0116] "Delimični odgovor" ili "PR" označava smanjenje veličine ili zapremine jednog ili više tumora ili lezija, ili obima kancera u telu, kao odgovor na lečenje.
[0117] "Stabilna bolest" označava bolest bez progresije ili recidiva. Kod stabilne bolesti ne postoji ni dovoljno skupljanje tumora kako bi se kvalifikovala kao delimični odgovor niti dovoljno povećanje tumora da bi se kvalifikovala kao progresivna bolest.
[0118] "Progresivna bolest" označava pojavu još jedne nove lezije ili tumora i/ili nedvosmislenu progresiju postojećih ne-ciljnih lezija. Progresivna bolest takođe može označavati rast tumora za više od 20 procenata od početka lečenja, bilo zbog povećanja mase ili zbog širenja tumora.
[0119] "Preživljavanje bez bolesti" (DFS) označava dužinu vremena tokom i nakon tretmana u kome pacijent ostaje bez bolesti.
[0120] "Ukupno preživljavanje" (OS) označava vreme od uključivanja pacijenta do smrti ili cenzurisano na datum kad je poznato da je poslednji put bio živ. OS uključuje produženje očekivanog životnog veka u poređenju sa naivnim ili nelečenim pojedincima ili pacijentima. Ukupno preživljavanje označava situaciju u kojoj pacijent ostaje živ određeni vremenski period , kao što je jedna godina, pet godina, itd., npr. od trenutka dijagnoze ili lečenja.
[0121] "Smanjenje nivoa CA125" može se proceniti u skladu sa smernicama Ginekološke intergrupe za kancer (GCIG). Na primer, nivoi CA125 mogu se izmeriti pre lečenja kako bi se utvrdio početni nivo CA125. Nivoi CA125 mogu se meriti jednom ili više puta tokom ili nakon lečenja, a smanjenje nivoa CA125 tokom vremena u poređenju sa početnim nivoom smatra se smanjenjem nivoa CA125.
[0122] Termini kao što su "lečiti" ili "lečenje" ili "tretirati" ili "ublažavanje" ili "ublažiti" označavaju i 1) terapijske mere koje leče, usporavaju, smanjuju simptome, i/ili zaustavljaju progresiju dijagnostikovanog patološkog stanja ili poremećaja i 2) profilaktičke ili preventivne mere koje sprečavaju i/ili usporavaju razvoj ciljnog patološkog stanja ili poremećaja. Stoga, oni kojima je potrebno lečenje uključuju one koji već imaju poremećaj; one sklone poremećaju; i one kod kojih poremećaj treba da se spreči. Subjekt se može uspešno "lečiti" od kancera u skladu sa postupcima koji su obuhvaćeni predmetnim pronalaskom ili kako je objavljeno ukoliko pacijent pokazuje jedno ili više od sledećeg: redukciju kaheksije, povećanje vremena preživljavanja, produženje vremena do progresije tumora, redukciju tumorske mase, redukciju opterećenja tumora i/ili produženje vremena do metastaziranja tumora, vremena do recidiva tumora, odgovora tumora, potpunog odgovora, delimičnog odgovora, stabilne bolesti, do progresivne bolesti, preživljavanja bez progresije (PFS), ukupnog preživljavanja (OS), svaki meren pomoću standarda koje su postavili Nacionalni institut za kancer i SAD agencija za hranu i lekove za odobravanje novih lekova. Videti Johnson et al, (2003) J. Clin. Oncol.21(7):1404-1411.
[0123] "Polinukleotid" ili "nukleinska kiselina", kako se ovde upotrebljavaju naizmenično, označavaju polimere nukleotida bilo koje dužine, i uključuju DNK i RNK. Nukleotidi mogu biti dezoksiribonukleotidi, ribonukleotidi, modifikovani nukleotidi ili baze, i/ili njihovi analozi, ili bilo koji supstrat koji se može ugraditi u polimer pomoću DNK ili RNK polimeraze. Polinukleotid može sadržati modifikovane nukleotide, kao što su metilovani nukleotidi i njihovi analozi. Ukoliko je prisutna, modifikacija nukleotidne strukture može se omogućiti pre ili posle sklapanja polimera. Sekvenca nukleotida može biti prekinuta ne-nukleotidnim komponentama. Polinukleotid se može dodatno modifikovati posle polimerizacije, kao što je konjugacijom sa komponentom za obeležavanje. Ostali tipovi modifikacija uključuju, na primer, "kape", supstituciju jednog ili više nukleotida koji se javljaju u prirodi sa analogom, internukleotidne modifikacije kao što su, na primer, one sa nenaelektrisanim vezama (npr. metil fosfonati, fosfotriestri, fosfoamidati, kabamati, itd.) i sa naelektrisanim vezama (npr. fosforotioati, fosforoditioati, itd.), one koje sadrže privezane delove, kao što su, na primer, proteini (npr. nukleaze, toksini, antitela, signalni peptidi, pli-L-lizin, itd.), one sa interkalatorima (npr. akridin, psoralen, itd.), one koji sadrže helatore (npr. metali, radioaktivni metali, bor, oksidativni metali, itd.), one koji sadrže alkilatore, one sa modifikovanim vezama (npr. alfa anomerne nukleinske kiseline, itd.), kao i nemodifikovani oblici polinukleotid(a). Dalje, bilo koja od hidroksilnih grupa uobičajeno prisutnih u šećerima može biti zamenjena, na primer, fosfonatnim grupama, fosfatnim grupama, zaštićena standardnim zaštitnim grupama, ili aktivirana da pripremi dodatne veze za dodatne nukleotide, ili se može konjugovati za čvrste podloge. 5' i 3' terminalna OH može biti fosforilisana ili supstituisana aminima ili ostacima organske "capping" grupe od 1 do 20 atoma ugljenika. Ostali hidroksili se takođe mogu prevesti u standardne zaštitne grupe. Polinukleotidi takođe mogu sadržati analogne oblike šećera riboze ili dezoksiriboze koji su uglavnom poznati u struci, uključujući, na primer, 2'-O-metil-, 2'-O-alil, 2'-fluoro- ili 2'-azidoribozu, analoge karbocikličnog šećera, alfa-anomerne šećere, epimerne šećere kao što su arabinoza, ksiloze ili liksoze, piranozne šećere, furanozne šećere, sedoheptuloze, aciklične analoge i analoge abaznih nukleozida kao što je metil ribozid. Jedna ili više fosfodiestarskih veza mogu se zameniti alternativnim veznim grupama. Ove alternativne vezne grupe uključuju, ali nisu ograničene na, materije u kojima je fosfat zamenjen sa P(O)S ("tioat"), P(S)S ("ditioat"), (O)NR2("amidat"), P(O)R, P(O)OR', CO ili CH2("formacetal"), u kome je svaki R ili R' nezavisno H ili supstituisani ili nesupstituisani alkil (1-20 C) koji opciono sadrži etar (--O--) vezu, aril, alkenil, cikloalkil, cikloalkenil ili araldil. Ne moraju sve veze u polinukleotidu biti identične. Prethodni opis se odnosi na sve ovde označene polinukleotide, uključujući RNK i DNK.
[0124] Termin "vektor" znači konstrukt, koji je sposoban da isporuči, i eksprimira jedan ili više gen(a) ili sekvencu(i) koji su od interesa u ćeliju domaćina. Primeri vektora uključuju, ali nisu ograničeni na, virusne vektore, ekspresione vektore gole DNK ili RNK, plazmide, kozmidne ili fagne vektore, DNK ili RNK ekspresione vektore povezane sa katjonskim kondenzacionim agensima, DNK ili RNK ekspresione vektore inkapsulirane u lipozomima, i određene eukariotske ćelije, kao što su proizvođač ćelije.
[0125] Termini "polipeptid", "peptid", i "protein" ovde se upotrebljavaju naizmenično za označavanje polimera aminokiselina bilo koje dužine. Polimer može biti linearan ili razgranat, može sadržati modifikovane aminokiseline, i može biti prekinut ne-aminokiselinama. Termini takođe obuhvataju aminokiselinski polimer koji je modifikovan prirodno ili pomoću intervencije; na primer, formiranjem disulfidne veze, glikozilacijom, lipidacijom, acetilacijom, fosforilacijom, ili bilo kojom drugom manipulacijom ili modifikacijom, kao što je konjugacija sa komponentom za obeležavanje. U definiciju su takođe uključeni, na primer, polipeptidi koji sadrže jedan ili više analoga aminokiseline (uključujući, na primer, neprirodne aminokiseline, itd.), kao i druge modifikacije poznate u struci. Razumljivo je da, pošto su polipeptidi ovog pronalaska ili kako je objavljeno zasnovani na antitelima, shodno tome polipeptidi se mogu javiti kao pojedinačni ili povezani lanci. Polipeptid, peptid, ili protein mogu biti oni koji se ne javljaju u prirodi. Polipeptid, peptid, ili protein mogu biti prečišćeni od drugih komponenti koje se javljaju u prirodi. Polipeptid, peptid, ili protein mogu biti rekombinantno proizvedeni.
[0126] Termini "identični" ili procentualna "identičnost" u kontekstu dve ili više nukleinskih kiselina ili polipeptida, označavaju dve ili više sekvenci ili podsekvenci koje su iste ili imaju određeni procenat nukleotida ili aminokiselinskih ostataka koji su isti, kada se upoređuju i poravnaju (uvodeći razmake, ukoliko je potrebno) za maksimalnu korespodenciju, ne uzimajući u obzir bilo kakve konzervativne aminokiselinske supstitucije kao deo identičnosti sekvence. Procentualna identičnost može se izmeriti upotrebom softvera za upoređivanje sekvenci ili algoritama ili pomoću vizuelne inspekcije. U struci su poznati razni algoritmi i softver koji se mogu upotrebljavati za dobijanje poravnanja aminokiselinskih ili nukleotidnih sekvenci. Jedan takav neograničavajući primer algoritma za poravnanje sekvence je algoritam opisan u Karlin et al, 1990, Proc. Natl. Acad. Sci., 87:2264-2268, kako je modifikovan u Karlin et al., 1993, Proc. Natl. Acad. Sci., 90:5873-5877, i ugrađen u programe NBLAST i XBLAST (Altschul et al., 1991, Nucleic Acids Res., 25:3389-3402). Gapped BLAST može se upotrebiti kako je opisano u Altschul et al., 1997, Nucleic Acids Res. 25:3389-3402. BLAST-2, WU-BLAST-2 (Altschul et al., 1996, Methods in Enzymology, 266:460-480), ALIGN, ALIGN-2 (Genentech, South San Francisko, Kalifornija) ili Megalign (DNASTAR) su dodatni javno dostupni softverski programi koji se mogu upotrebiti za poravnanje sekvenci. Procentualna identičnost između dve nukleotidne sekvence može se odrediti upotrebom GAP programa u GCG softveru (npr. upotrebom NWSgapdna.CMP matriksa i razmakne težine od 40, 50, 60, 70, ili 90 i dužinske težine od 1, 2, 3, 4, 5, ili 6). GAP program u softverskom paketu GCG, koji uključuje Needleman i Wunsch algoritam (J. Mol. Biol. (48):444-453 (1970)) može se upotrebiti za određivanje procentualne identičnosti između dve aminokiselinske sekvence (npr. upotrebom bilo Blossum 62 matriksa ili PAM250 matriksa, i zazorne težine od 16, 14, 12, 10, 8, 6, ili 4 i dužinske težine od 1, 2, 3, 4, 5). Alternativno, procentualna identičnost između nukleotidnih ili aminokiselinskih sekvenci može se odrediti upotrebom Myers i Miller algoritma (CABIOS, 4:11-17 (1989)). Na primer, procentualna identičnost može se odrediti upotrebom ALIGN programa (verzija 2.0) i upotrebom PAM 120 sa tablicom ostataka, penal dužine razmaka 12 i penal razmaka 4. Odgovarajući parametri za maksimalno poravnanje po određenom softveru za poravnanje može odrediti stručnjak u oblasti. Mogu se upotrebiti zadati parametri softvera za poravnanje. Procentualna identičnost "X" prve aminokiselinske sekvence prema drugoj aminokiselinskoj sekvenci može se izračunati kao 100 x (Y/Z), gde je Y broj aminokiselinskih ostataka ocenjenih kao identično podudarni u poravnanju prve i druge sekvence (poravnata vizuelnom inspekcijom ili određenim programom za poravnanje sekvenci) i Z je ukupan broj ostataka u drugoj sekvenci. Ukoliko je dužina prve sekvence duža od druge sekvence, procentualna identičnost prve sekvence prema drugoj sekvenci biće duža od procentualne identičnosti druge sekvence prema prvoj sekvenci.
[0127] Kao neograničavajući primer, da li neki određeni polinukleotid ima određeni procenat identičnosti sekvence (npr. najmanje 80% identičan, najmanje 85% identičan, najmanje 90% identičan, i opciono, najmanje 95%, 96%, 97%, 98%, ili 99% identičan) prema referentnoj sekvenci može se odrediti upotrebom Bestfit programa (Wisconsin Sequence Analysis Package, Verzija 8 za Unix, Genetics Computer Group, University Research Park, 575 Science Drive, Madison, WI 53711). Bestfit upotrebljava algoritam lokalne homologije Smith i Waterman, Advances in Applied Mathematics 2: 482 489 (1981), kako bi pronašao najbolji segment homologije između dve sekvence. Kada se upotrebljava Bestfit ili bilo koji drugi program za poravnanje sekvenci kako bi se utvrdilo da li je određena sekvenca, na primer, 95% identična prema referentnoj sekvenci, parametri se postavljaju tako da se procenat identičnosti izračunava preko cele dužine referentne nukleotidne sekvence i da su dozvoljeni razmaci u homologiji do 5% ukupnog broja nukleotida u referentnoj sekvenci.
[0128] Dve nukleinske kiseline ili polipeptidi mogu biti suštinski identični, što znači da imaju najmanje 70%, najmanje 75%, najmanje 80%, najmanje 85%, najmanje 90%, a u nekim kontekstima najmanje 95%, 96%, 97%, 98%, 99% nukleotida ili aminokiselinskih ostataka identično, kada se uporedi i poravna za maksimalnu korespodenciju, kako je mereno upotrebom algoritma za poređenje sekvenci ili vizuelnom inspekcijom. Identičnost može postojati preko regiona sekvenci koji je najmanje oko 10, oko 20, oko 40-60 ostataka u dužini ili bilo koje integralne vrednosti između njih, ili preko dužeg regiona od 60-80 ostataka, najmanje oko 90-100 ostataka, ili su sekvence suštinski identične preko cele dužine sekvenci koje se upoređuju, kao što je na primer kodirujući region nukleotidne sekvence.
[0129] "Konzervativna aminokiselinska supstitucija" je ona u kojoj je jedan aminokiselinski ostatak zamenjen drugim aminokiselinskim ostatkom koji ima sličan bočni lanac. Porodice aminokiselinskih ostataka sa sličnim bočnim lancima su definisane u struci, uključujući bazne bočne lance (npr. lizin, arginin, histidin), kisele bočne lance (npr. asparaginska kiselina, glutaminska kiselina), nenaelektrisane polarne bočne lance (npr. asparagin, glutamin, serin, treonin, tirozin, cistein), nepolarne bočne lance (npr. glicin, alanin, valin, leucin, izoleucin, prolin, fenilalanin, metionin, triptofan), beta-razgranate bočne lance (npr. treonin, valin, izoleucin) i aromatične bočne lance (npr. tirozin, fenilalanin, triptofan, histidin). Na primer, supstitucija fenilalanina tirozinom je konzervativna supstitucija. Konzervativne supstitucije u sekvencama polipeptida i antitela ne smeju da ukinu vezivanje polipeptida ili antitela koje sadrže aminokiselinsku sekvencu, za antigen(e), tj. FOLR1 za koji se polipeptid ili antitelo vezuje. Postupci identifikacije nukleotidnih i aminokiselinskih konzervativnih supstitucija koje ne eliminišu antigen-vezivanje dobro su poznati u struci (videti, na primer, Brummell et al., Biochem, 32: 1180-1187 (1993): Kobayashi et al., Protein Eng. 12(10):879-884 (1999); i Burks et al., Proc. Natl. Acad. Sci. USA 94:412-417 (1997)).
[0130] Kako se upotrebljava u predmetnoj objavi i patentnim zahtevima, određeni i neodređeni članovi jednine uključuju oblike množine, osim ukoliko kontekst jasno ne diktira drugačije.
[0131] Podrazumeva se da gde god je materija ovde opisana jezikom "sadrži", takođe je obezbeđena inače analogna materija opisana terminima "sastoji se od" i/ili "uglavnom se sastoji od".
[0132] Termin "i/ili" kako se upotrebljava u frazi kao što je "A i/ili B" ovde je namenjeno da uključi i "A i B", "A ili B", "A", i "B". Slično tome, termin "i/ili" kako se upotrebljava u frazi kao što je "A, B, i/ili C" je namenjen da obuhvatiti svaku od sledećih materija: A, B, i C; A, B, ili C; A ili C; A ili B; B ili C; A i C; A i B; B i C; A (sam); B (sam); i C (sam).
II. Test oslobođenog antigena
[0133] Antitelo majtansinoid konjugat (AMC), IMGN853, sadrži monoklonalno antitelo koje vezuje FOLR1, huMov19 (M9346A), konjugovano za majtansinoid, DM4 (N(2')-deacetil-N2'-(4-merkapto-4-metil-1-oksopentil)-majtansin), prikačeno preko odvojivog sulfo-SPDB (Nsukcinimidil 4-(2-piridilditio)-2-sulfobutanoat) linkera. IMGN853 i huMov19 opisani su u SAD pri. pub. br. 2012/0009181. FOLR1 antigen sadrži jedan epitop prepoznat od Mov19. Antitelo huMov19 može sadržati teške i lake lance sa sledećim sekvencama:
SEQ ID NO: 46: huMov19 vHC QVQLVQSGAEVVKPGASVKISCKASGYTFTGYFMNWVKQSPGQSLEWIGRIHPYDGDT FYNQKFQGKATLTVDKSSNTAHMELLSLTSEDFAVYYCTRYDGSRAMDYWGQGTTVT VSS SEQ ID NO: 47 - huMov19 vLCv1.00 DIVLTQSPLSLAVSLGQPAIISCKASQSVSFAGTSLMHWYHQKPGQQPRLLIYRASNLEA GVPDRFSGSGSKTDFTLNISPVEAEDAATYYCQQSREYPYTFGGGTKLEIKR SEQ ID NO: 48 - huMov19 vLCv1.60 DIVLTQSPLSLAVSLGQPAIISCKASQSVSFAGTSLMHWYHQKPGQQPRLLIYRASNLEA GVPDRFSGSGSKTDFTLTISPVEAEDAATYYCQQSREYPYTFGGGTKLEIKR.
[0134] Anti-FOLR1 aktivni agens kao što je IMGN853 može modulirati aktivnost FOLR1, na primer smanjuje aktivnost proteina FOLR1.
[0135] IMGN853 je trenutno u kliničkom razvoju za različite terapijske indikacije koje uključuju FOLR1 pozitivni kancer jajnika, nesitnoćelijski kancer pluća, endometrioidni kancer, kancer bubrega, i druge epitelne malignitete. Kanceri jajnika pokazuju najveću penetrantnost FOLR1 i smatraju se glavnim indikacijama za lečenje sa IMGN853 (Antony AC. Ann Rev Nutr 16:501-21 (1996); Yuan Y et al., Hum Pathol 40(10):1453-1460 (2009)).
[0136] Merenje nivoa cirkulišućeg antigena u uzorcima plazme pacijenta (oslobođeni antigen) može pomoći u identifikovanju populacije pacijenata koja će verovatnije odgovoriti na lečenje AMC-om. Izveštava se da visoki nivoi oslobođenog antigena značajno utiču na farmakokinetiku terapijskih antitela (Tolcher A. et al., 20th Symposium on Molecular Targets and Cancer Therapeutics; October 21-24, 2008; Ženeva, Švajcarska: EORTC-NCI-AACR, pl63, #514; Baselga J. et al., J Clin Oncol 14:737-744 (1996)). Verovatno je da će nivoi oslobođenog antigena iz uzoraka plazme pacijenata biti varijabilni u zavisnosti od faktora kao što su cilj antigena, indikacije bolesti, i toka bolesti. Trenutno su nivoi oslobođenog antigena u indikacijama bolesti za IMGN853 nedovoljno ispitani dok je korelacija sa ekspresijom u čvrstom tumoru ograničena. Iako je zabeleženo povišenje FOLR1 u adenokarcinomima jajnika, podaci ukazuju da on nije povišen kod drugih indikacija FOLR1+tumora, kao što je sitnoćelijski karcinom pluća (Mantovani LT, et al. Eur J Cancer 30A(3):363-9 (1994); Basal E, et al., PLoS ONE 4(7): e6292 (2009)). Predmetni postupak omogućava detekciju FOLR1 receptora u prisustvu visoke folne kiseline. Prethodni testovi su upotrebljavali Mov19 u dizajniranju testa. Pošto IMGN853 sadrži Mov19, od vitalnog je značaja da postupak detektuje FOLR1 u prisustvu ili odsustvu Mov19 gde se IMGN853 primenjuje pre detekcije FOLR1. Prethodni testovi koji upotrebljavaju Mov19 imaju kompetitivne efekte i detektovaće značajno manje ili nimalo FOLR1 kod pacijenata koji primaju IMGN853 lečenje.
[0137] Postupak za detekciju FOLR1 u humanim uzorcima tečnosti može upotrebiti tradicionalni sendvič ELISA format (Slika 1). Postupak može upotrebiti agens za hvatanje (tj. antitelo, drugi protein) na FOLR1 prikačen za čvrstu podlogu. Čvrsta podloga može biti mikrotitar ploča. Ovome se dodaje uzorak (ascites tečnosti, krv, serum, plazma, itd.) bez razblaživanja, i detektuje se pomoću drugačijeg agensa za detekciju (drugačije antitelo ili protein), koje ne ometa vezivanje prvog agensa za hvatanje. Agens za detekciju se zatim detektuje upotrebom sekundarnog agensa za detekciju (biotin/streptavidin, anti-humano sekundarno mono ili poliklonalno antitelo, itd.) koji se može vezati više od jednog puta za prvi agens za detekciju, amplifikujući tako signal detekcije. Sekundarni agens za detekciju se potom kvantifikuje upotrebom nekih drugih sredstava (npr. TMB/peroksidaza, scintilaciono brojanje, fluorescentne probe, itd.). Pored toga, test detektuje FOLR1 i na njega ne utiče negativno prisustvo Mov19, IMGN853, ostalih članova FOLR1 porodice, ili folne kiseline.
[0138] Testovi kako su objavljeni uključuju testove i za selekciju pacijenata koji ispunjavaju uslove da prime terapiju zasnovanu na FOLR1 i testove za praćenje odgovora pacijenta. Testovi za predviđanje odgovora sprovode se pre selekcije terapije, i nivoi oslobođenog FOLR1 mogu uticati na odluke o terapiji. Za praćenje odgovora pacijenta, test se izvodi na početku terapije radi utvrđivanja početnih (ili unapred određenih) nivoa FOLR1 u uzorku. Potom se testira isti uzorak i nivoi FOLR1 se porede sa početnim ili unapred određenim nivoima. Kako se ovde upotrebljava, termin "unapred određeni nivo" označava uglavnom graničnu vrednost analize koja se upotrebljava za procenu dijagnostičkih rezultata poređenjem rezultata testa sa unapred određenim nivoom, i gde je unapred određeni nivo povezan ili u vezi sa različitim kliničkim parametrima (npr. praćenje da li je subjekt koji se leči lekom postigao efikasan nivo leka u krvi, praćenje odgovora subjekta koji prima lečenje protiv kancera lekom protiv kancera, praćenje odgovora tumora kod subjekta koji prima lečenje za navedeni tumor, itd.). Unapred određeni nivo može biti ili apsolutna vrednost ili vrednost normalizovana oduzimanjem vrednosti dobijene od pacijenta pre početka terapije. Primer unapred određenog nivoa koji se može upotrebiti je početni nivo dobijen od jednog ili više subjekata koji opciono boluju od jedne ili više bolesti ili stanja. Poređenje (ili informaciona analiza) nivoa testiranog biomarkera sa osnovnim ili unapred određenim nivoom može se izvršiti automatizovanim sistemom, kao što je softverski program ili obaveštajni sistem koji je deo, ili je kompatibilan sa, opremom (npr. računarskom platformom) na kojoj se test vrši. Alternativno, ovo poređenje ili informacionu analizu može uraditi lekar. Gde nivoi ostaju isti ili se smanjuju, terapija može biti efikasna i može se nastaviti. Gde dođe do značajnog povećanja preko početnog nivoa (ili unapred određenog nivoa), pacijent možda ne reaguje. Povećanje nivoa oslobođenog FOLR1 može ukazivati na povećanu ćelijsku smrt i povećano otpuštanje oslobođenog FOLR1. Povećanje oslobođenog FOLR1 može ukazivati na terapijsku efikasnost. U skladu sa tim, može se izmeriti oslobođeni FOLR1 i može se meriti ćelijska smrt. Testovi za merenje ćelijske smrti poznati su u struci i uključuju, na primer, detekciju M30-antigena (kaspazom odvojeni citokeratin), markere oštećenja DNK kao što je γ-H2AX, ili morfološke odlike ćelija kao što su fragmentisani i/ili kondenzovani DAPI-obojeni nukleusi.
[0139] Testovi inkorporisani pomoću predmetnog pronalaska ili kako su objavljeni mogu se izvesti bilo kojim test postupcima za proteine. Korisni test postupci za proteine su dobro poznati u struci i uključuju postupke imunotesta koji podrazumevaju vezivanje specifičnog neobeleženog ili obeleženog antitela ili proteina za eksprimirani protein ili fragment FOLR1. Korisni postupci imunotesta uključuju i testove faze rastvora sprovedene upotrebom bilo kog formata poznatog u struci, kao što je, ali ne ograničavajući se na, Biacore, vremenski uslovljen fluorescentni energetski transfer (TR-FRET), ELISA format (sendvič, kompetitivna inhibicija unapred i unazad) ili format fluorescentne polarizacije, ili testove čvrste faze kao što je imunohistohemija. FOLR1-vezujući agensi obezbeđeni ispod su posebno korisni za ove postupke imunotesta.
III. FOLR1-vezujući agensi
[0140] Objavljeni su agensi koji specifično vezuju humani FOLR1. Ovi agensi su ovde označeni kao "FOLR1-vezujući agensi".
[0141] FOLR1-vezujući agensi uključuju FOLR1-vezujuće agense koji sadrže CDR sekvence teškog i lakog lanca muFR1-9, muFR1-13, muFR1-53, muFR1-62, i muFR1-64. CDR sekvence muFR1-9, muFR1-13, muFR1-53, i muFR1-62 su opisane u Tabelama 1 i 2 ispod. Prema tome, muFR1-9 je u skladu sa pronalaskom.
Tabela 1: CDR aminokiselinske sekvence varijabilnog teškog lanca
Tabela 2: CDR aminokiselinske sekvence varijabilnog lakog lanca
[0142] FOLR1-vezujući molekuli mogu biti antitela ili antigen-vezujući fragmenti koji se specifično vezuju za FOLR1 koji sadrže CDR muFR1-9, muFR1-13, muFR1-53, muFR1-62, ili muFR1-64 sa do četiri (tj.0, 1, 2, 3, ili 4) konzervativne aminokiselinske supstitucije po CDR-u.
[0143] Polipeptidi mogu sadržati jedan od pojedinačnih varijabilnih lakih lanaca ili varijabilnih teških lanaca opisanih ovde. Antitela i polipeptidi mogu takođe sadržati i varijabilni laki lanac i varijabilni teški lanac. Sekvence varijabilnog lakog lanca i varijabilnog teškog lanca murinskih antitela muFR1-9, muFR1-13, muFR1-53, i muFR1-62 su obezbeđene u Tabelama 3 i 4 ispod. Prema tome, antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment predmetnog pronalaska sadrži aminokiselinske sekvence: SEQ ID NO: 25 i SEQ ID NO: 29,
Tabela 3: Aminokiselinske sekvence varijabilnog teškog lanca
Tabela 4: Aminokiselinske sekvence varijabilnog lakog lanca
[0144] Objavljeni su polipeptidi koji sadrže: (a) polipeptid koji ima najmanje oko 90% identičnosti sekvence sa SEQ ID NO: 25-28; i/ili (b) polipeptid koji ima najmanje oko 90% identičnosti sekvence sa SEQ ID NO: 29-32. Polipeptid može sadržati polipeptid koji ima najmanje oko 95%, najmanje oko 96%, najmanje oko 97%, najmanje oko 98%, ili najmanje oko 99% identičnosti sekvence sa SEQ ID NO: 25-32. Stoga, polipeptid može sadržati (a) polipeptid koji ima najmanje oko 95% identičnosti sekvence sa SEQ ID NO: 25-28, i/ili (b) polipeptid koji ima najmanje oko 95% identičnosti sekvence sa SEQ ID NO: 29-32. Polipeptid može sadržati (a) polipeptid koji ima aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 25-28; i/ili (b) polipeptid koji ima aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 29-32. Polipeptid može biti antitelo i/ili polipeptid koji specifično vezuje FOLR1. Polipeptid može biti murinsko, himerno, ili humanizovano antitelo koje specifično vezuje FOLR1. Polipeptid koji ima određeni procenat identičnosti sekvence sa SEQ ID NO: 25-32 može se razlikovati od SEQ ID NO: 25-32 samo u konzervativnim aminokiselinskim supstitucijama.
[0145] Polipeptidi mogu sadržati jedan od pojedinačnih lakih lanaca ili teških lanaca opisanih ovde. Antitela i polipeptidi mogu takođe sadržati i laki lanac i teški lanac. Laki lanac i sekvence varijabilnog lanca murinskih antitela muFR1-9, muFR1-13, muFR1-53, i muFR1-62 obezbeđene su u Tabelama 5 i 6 ispod.
Tabela 5: Aminokiselinske sekvence pune dužine teškog lanca
Tabela 6: Aminokiselinske sekvence pune dužine lakog lanca
[0146] Objavljeni su polipeptidi koji sadrže: (a) polipeptid koji ima najmanje oko 90% identičnosti sekvence sa SEQ ID NO: 33-36; i/ili (b) polipeptid koji ima najmanje oko 90% identičnosti sekvence sa SEQ ID NO: 37-40. Polipeptid može sadržati polipeptid koji ima najmanje oko 95%, najmanje oko 96%, najmanje oko 97%, najmanje oko 98%, ili najmanje oko 99% identičnosti sekvence sa SEQ ID NO: 33-40. Stoga, polipeptid može sadržati (a) polipeptid koji ima najmanje oko 95% identičnosti sekvence sa SEQ ID NO: 33-36, i/ili (b) polipeptid koji ima najmanje oko 95% identičnosti sekvence sa SEQ ID NO: 37-40. Polipeptid može sadržati (a) polipeptid koji ima aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 33-36; i/ili (b) polipeptid koji ima aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 37-40. Polipeptid može biti antitelo i/ili polipeptid koji specifično vezuje FOLR1. Polipeptid može biti murinsko, himerno, ili humanizovano antitelo koje specifično vezuje FOLR1. Polipeptid koji ima određeni procenat identičnosti sekvence sa SEQ ID NO: 33-40 može se razlikovati od SEQ ID NO: 33-40 samo u konzervativnim aminokiselinskim supstitucijama.
[0147] Afinitet ili aviditet antitela za antigen se može odrediti eksperimentalno upotrebom bilo kog pogodnog postupka dobro poznatog u struci, npr. citometrijom (uključujući protočnu citometriju), enzim vezanim imunosorbent testom (ELISA), ili radioimunotestom (RIA), ili kinetikom (npr. spektroskopska (BIACORE ™) analiza rezonance površinskog plazmona). Testovi direktnog vezivanja kao i formati testova kompetitivnog vezivanja mogu se jednostavno primeniti. Videti, na primer, Berzofsky, et al., "Antibody-Antigen Interactions", In Fundamental Immunology, Paul, W. E., Ed., Raven Press: New York, N.Y. (1984); Kuby, Janis Immunology, W. H. Freeman and Company: New York, N.Y. (1992); i ovde opisane postupke. Izmereni afinitet određene antitelo-antigen interakcije može varirati ukoliko se meri pod različitim uslovima (npr. koncentracija soli, pH, temperatura). Stoga se merenja afiniteta i drugih antigenvezujućih parametara (npr. KD ili Kd, Kon, Koff) čine pomoću standardizovanih rastvora antitela i antigena, i standardizovanog pufera, kao što je poznato u struci i kao što je ovde opisan pufer.
[0148] U jednom aspektu, testovi vezivanja se mogu izvesti upotrebom citometrije (npr. protočne citometrije) na ćelijama koje eksprimiraju FOLR1 antigen na površini. Na primer, FOLR1-pozitivne ćelije kao što su SKOV3 su inkubirane sa različitim koncentracijama anti-FOLR1 antitela upotrebom 1x10<5>ćelija po uzorku u 100 μL FACS pufera (RPMI-1640 medijum dopunjen sa 2% normalnog kozjeg seruma). Potom, ćelije su peletovane (istaložene), isprane, i inkubirane tokom 1 sata sa 100 μL FITC-konjugovanim kozjim-anti-mišjim ili kozjim-antihumanim IgG antitelom (kao što je ono koje je moguće dobaviti od, na primer, Jackson Laboratory, 6 μg/mL u FACS puferu). Ćelije su ponovo peletovane, isprane FACS puferom i resuspendovane u 200 μL PBS koji sadrži 1% formaldehida. Uzorci su dobijeni, na primer, upotrebom FACSCalibur protočnog citometra sa HTS samplerom za više bunarčića i analizirane upotrebom CellQuest Pro (svi iz BD Biosciences, San Diego, SAD). Za svaki uzorak, srednja vrednost intenziteta fluorescencije za FL1 (MFI) je eksportovana i nacrtana u odnosu na koncentraciju antitela u polu-log nacrtu kako bi se generisala kriva vezivanja. Sigmoidna kriva doza-odgovor je fitovana za krive vezivanja i EC50 vrednosti su izračunate upotrebom programa kao što je GraphPad Prism v4 sa zadatim parametrima (GraphPad software, San Diego, CA). EC50 vrednosti mogu biti upotrebljene kao mera za očiglednu konstantu disocijacije "Kd" ili "KD" za svako antitelo.
[0149] Monoklonalna antitela se mogu pripremiti upotrebom hibridoma postupaka, kao što su oni opisani od strane Kohler i Milstein (1975) Nature 256:495. Upotrebom hibridoma postupka, miš, hrčak, ili druga odgovarajuća životinja domaćin, imunizuje se kako je opisano iznad kako bi se izazvala proizvodnja antitela od strane limfocita koja će se specifično vezati za imunizujući antigen. Limfociti se takođe mogu imunizovati in vitro. Nakon imunizacije, limfociti se izoluju i fuzionišu sa pogodnom mijeloma ćelijskom linijom upotrebom, na primer, polietilen glikola, kako bi se formirale hibridoma ćelije koje se mogu izdvojiti od nefuzionisanih limfocita i mijeloma ćelija. Hibridomi koji proizvode monoklonalna antitela usmerena specifično prema izabranom antigenu kao što je određeno imunoprecipitacijom, imunoblotingom, ili testom in vitro vezivanja (npr. radioimunotestom (RIA); enzim vezanim imunosorbent testom (ELISA)) mogu se zatim propagirati ili in vitro kulturom upotrebom standardnih postupaka (Goding, Monoclonal Antibodies: Principles and Practice, Academic Press, 1986) ili in vivo kao ascites tumori u životinjama. Monoklonalna antitela se potom mogu prečistiti iz medijuma kulture ili ascites tečnosti kako je opisano za poliklonalna antitela.
[0150] Alternativno monoklonalna antitela se takođe mogu napraviti upotrebom postupaka rekombinantne DNK opisanih u SAD patentu 4,816,567. Polinukleotidi koji kodiraju monoklonalno antitelo se izoluju iz zrelih B-ćelija ili hibridoma ćelija, kao što je RT-PCR upotrebom oligonukleotidnih prajmera koji specifično amplifikuju gene koji kodiraju teške i lake lance antitela, i njihova sekvenca se određuje upotrebom konvencionalnih procedura. Izolovani polinukleotidi koji kodiraju teške i lake lance se zatim kloniraju u pogodne ekspresione vektore, koji kada se transfektuju u ćelije domaćina kao što su ćelije E. coli, simian COS ćelije, ćelije jajnika kineskog hrčka (CHO), ili mijeloma ćelije koje inače ne proizvode imunoglobulinski protein, dovode do toga da ćelije domaćina stvaraju monoklonalna antitela. Takođe, rekombinantna monoklonalna antitela ili njihovi fragmenti željene vrste mogu se izolovati iz biblioteka pokaznih faga koje eksprimiraju CDR željene vrste kako je opisano (McCafferty et al., 1990, Nature, 348:552-554; Clackson et al., 1991, Nature, 352:624-628; i Marks et al., 1991, J. Mol. Biol., 222:581-597).
[0151] Polinukleotid(i) koji kodiraju monoklonalno antitelo mogu se dalje modifikovati na veći broj različitih načina upotrebom rekombinantne DNK tehnologije za generisanje alternativnih antitela. Konstantni domeni lakih i teških lanaca, na primer, mišjeg monoklonalnog antitela mogu biti supstituisani 1) za one regione, na primer, humanog antitela kako bi se generisalo himerno antitelo ili 2) za ne-imunoglobulinski polipeptid kako bi se generisalo fuziono antitelo. Konstantni regioni mogu biti skraćeni ili uklonjeni kako bi se generisao željeni fragment antitela monoklonalnog antitela. Mutageneza usmerena na mesto ili visoke gustine varijabilnog regiona može se upotrebiti za optimizaciju specifičnosti, afiniteta, itd. monoklonalnog antitela.
[0152] Monoklonalno antitelo prema humanom FOLR1 može biti humanizovano antitelo. Takva antitela se mogu upotrebiti terapijski za redukovanje antigenosti i HAMA (humanog anti-mišjeg antitela) odgovora kada se primenjuju humanom subjektu.
[0153] Postupci za projektovanje, humanizovanje ili stvaranje nove površine ne-humanih ili humanih antitela se takođe mogu upotrebiti i dobro su poznati u struci. Humanizovano, sa novom površinom ili slično projektovano antitelo može imati jedan ili više aminokiselinskih ostataka iz izvora koji nije čovek, npr. ali nije ograničen na miša, pacova, zeca, ne-humanog primata ili drugog sisara. Ovi ne-humani aminokiselinski ostaci se zamenjuju ostacima koji se često označavaju "uvoznim" ostacima, koji se uobičajeno uzimaju iz "uvoznog" varijabilnog, konstantnog ili drugog domena poznate humane sekvence.
[0154] Takve uvezene sekvence se mogu upotrebiti da redukuju imunogenost ili da redukuju, poboljšaju ili modifikuju vezivanje, afinitet, stopu vezivanja (on-rate), stopu disocijacije (offrate), aviditet, specifičnost, polu-život, ili bilo koje druge pogodne karakteristike, kao što je poznato u struci. Uglavnom, CDR ostaci su direktno i najvećim delom uključeni u uticaj na FOLR1 vezanje. U skladu sa tim, deo ili sve ne-humane ili humane CDR sekvence se održavaju dok se ne-humane sekvence varijabilnih i konstantnih regiona mogu zameniti humanim ili drugim aminokiselinama.
[0155] Antitela takođe mogu opciono biti humanizovana, sa novom površinom, projektovana ili humana antitela projektovana sa zadržavanjem visokog afiniteta za antigen FOLR1 i drugih povoljnih bioloških svojstava. Kako bi se postigao ovaj cilj, humanizovana (ili humana) ili projektovana anti-FOLR1 antitela i antitela sa novom površinom mogu se opciono pripremiti postupkom analize roditeljskih sekvenci i različitih konceptualnih humanizovanih i projektovanih proizvoda upotrebom trodimenzionalnih modela roditeljskih, projektovanih, i humanizovanih sekvenci. Trodimenzionalni modeli imunoglobulina su uobičajeno dostupni i poznati su stručnjacima u oblasti. Dostupni su računarski programi koji ilustruju i prikazuju verovatne trodimenzionalne konformacione strukture imunoglobulinskih sekvenci odabranih kandidata. Inspekcija ovih prikaza omogućava analizu verovatne uloge ostataka u funkcionisanju imunoglobulinske sekvence kandidata, tj. analizu ostataka koji utiču na sposobnost imunoglobulinskog kandidata da vezuje svoj antigen, kao što je FOLR1. Na ovaj način, ostaci regiona okvira (FR) mogu biti odabrani i kombinovani iz konsenzus i uvezenih sekvenci tako da se postignu željene karakteristike antitela, kao što je povećani afinitet za ciljni antigen(e).
[0156] Humanizovanje, stvaranje nove površine ili projektovanje antitela se mogu obaviti upotrebom bilo kog poznatog postupka, kao što su, ali ne ograničavajući se na one opisane u Winter (Jones et al., Nature 321:522 (1986); Riechmann et al., Nature 332:323 (1988); Verhoeyen et al., Science 239:1534 (1988)), Sims et al., J. Immunol. 151:2296 (1993); Chothia i Lesk, J. Mol. Biol. 196:901 (1987), Carter et al., Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. 89:4285 (1992); Presta et al., J. Immunol. 151:2623 (1993), Roguska et al., Proc. Natl. Acad. Sci., USA, 91(3):969-973 (1994), Roguska et al., Protein Eng. 9(10):895-904 (1996), SAD patenti br.
5,639,641; 5,723,323; 5,976,862; 5,824,514; 5,817,483; 5,814,476; 5,763,192; 5,723,323; 5,766,886; 5,714,352; 6,204,023; 6,180,370; 5,693,762; 5,530,101; 5,585,089; 5,225,539; 4,816,567; WO99/06834; WO97/20032; WO92/11272; WO92/03461; WO94/18219; WO90/05370; WO92/01047; WO93/06213; WO90/14443; WO90/14424; WO90/14430; EP 229246; 7,557,189; 7,538,195; i 7,342,110.
[0157] Antitelo za FOLR1 kako je objavljeno može biti humano antitelo. Humana antitela se mogu direktno pripremiti upotrebom različitih tehnika poznatih u struci. Mogu biti generisani imortalizovani humani B limfociti imunizovani in vitro ili izolovani iz imunizovane jedinke koji proizvode antitelo usmereno prema ciljnom antigenu (videti npr. Cole et al., Monoclonal Antibodies and Cancer Therapy, Alan R. Liss, p. 77 (1985); Boemer et al., 1991, J. Immunol., 147 (1):86-95; i SAD patent 5,750,373). Takođe, humano antitelo može biti odabrano iz biblioteke faga, gde ta biblioteka faga eksprimira humana antitela, kako je opisano, na primer, u Vaughan et al., 1996, Nat. Biotech., 14:309-314, Sheets et al., 1998, Proc. Nat'l. Acad. Sci., 95:6157-6162, Hoogenboom i Winter, 1991, J. Mol. Biol., 227:381, i Marks et al., 1991, J. Mol. Biol., 222:581). Tehnike za generisanje i upotrebu biblioteka faga antitela takođe su opisane u SAD patentima br. 5,969,108; 6,172,197; 5,885,793; 6,521,404; 6,544,731; 6,555,313; 6,582,915; 6,593,081; 6,300,064; 6,653,068; 6,706,484; i 7,264,963; i Rothe et al., 2007, J, Mol. Bio., doi:10.1016/j.jmb.2007.12.018. Strategije sazrevanja afiniteta i strategije mešanja lanca (Marks et al., 1992, Bio/Technology 10:779-783) su poznate u struci i mogu se primeniti za generisanje humanih antitela visokog afiniteta.
[0158] Humanizovana antitela se takođe mogu napraviti u transgenim miševima koji sadrže humane imunoglobulinske lokuse koji su sposobni nakon imunizacije da proizvedu pun repertoar humanih antitela u odsustvu endogene proizvodnje imunoglobulina. Ovaj pristup je opisan u SAD patentima 5,545,807; 5,545,806; 5,569,825; 5,625,126; 5,633,425; i 5,661,016.
[0159] Ovaj pronalazak takođe obuhvata ili objavljuje bispecifična antitela koja specifično prepoznaju humani folatni receptor 1. Bispecifična antitela su antitela koja su sposobna da specifično prepoznaju i vezuju najmanje dva različita epitopa. Različiti epitopi mogu biti bilo unutar istog molekula (npr. isti humani folatni receptor 1) ili na različitim molekulima, na primer, antitela mogu specifično da prepoznaju i vezuju humani folatni receptor 1, kao i, na primer, 1) efektorski molekul na leukocitu kao što je receptor T-ćelije (npr. CD3) ili Fc receptor (npr. CD64, CD32, ili CD16) ili 2) citotoksični agens kao što je detaljno opisano u daljem tekstu.
[0160] Primerna bispecifična antitela mogu da se vežu za dva različita epitopa, od kojih najmanje jedan potiče od polipeptida pronalaska ili kako je objavljeno. Alternativno, antiantigeni krak molekula imunoglobulina može biti kombinovan sa krakom koji se vezuje na molekul pokretač na leukocitu kao što je molekul receptora T-ćelije (npr. CD2, CD3, CD28, ili B7), ili Fc receptori za IgG tako da fokusiraju ćelijske odbrambene mehanizme na ćeliju koja eksprimira određeni antigen. Bispecifična antitela se takođe mogu upotrebiti za usmeravanje citotoksičnih agenasa ka ćelijama koje eksprimiraju određeni antigen. Ova antitela poseduju antigen-vezujući krak i krak koji vezuje citotoksični agens ili radionuklidni helator, kao što je EOTUBE, DPTA, DOTA, ili TETA. Tehnike pravljenja bispecifičnih antitela su česte u struci (Millstein et al., 1983, Nature 305:537-539; Brennan et al., 1985, Science 229:81; Suresh et al, 1986, Methods in Enzymol. 121:120; Traunecker et al., 1991, EMBO J.10:3655-3659; Shalaby et al., 1992, J. Exp. Med. 175:217-225; Kostelny et al., 1992, J. Immunol. 148:1547-1553; Gruber et al., 1994, J. Immunol. 152:5368; i SAD patent 5,731,168). Antitela sa više od dve valence se takođe razmatraju. Na primer, mogu se pripremiti trispecifična antitela (Tutt et al., J. Immunol. 147:60(1991)). Stoga, antitela za FOLR1 mogu biti multispecifična.
[0161] Fragment antitela može, na primer, povećati penetraciju u tumor. Različite tehnike su poznate za proizvodnju fragmenata antitela. Tradicionalno, ovi fragmenti nastaju proteolitičkom digestijom intaktnih antitela (na primer Morimoto et al., 1993, Journal of Biochemical and Biophysical Methods 24:107-117; Brennan et al., 1985, Science, 229:81). Fragmenti antitela mogu biti proizvedeni rekombinantno. Fab, Fv, i scFv fragmenti antitela se svi mogu eksprimirati u i sekretovati iz E. coli ili drugih ćelija domaćina, stoga omogućavajući proizvodnju velikih količina ovih fragmenata. Takvi fragmenti antitela takođe mogu biti izolovani iz biblioteka faga antitela koje su navedene iznad. Fragmenti antitela takođe mogu biti linearna antitela kako je opisano u SAD patentu 5,641,870, na primer, i mogu biti monospecifična ili bispecifična. Ostale tehnike za proizvodnju fragmenata antitela biće očigledne stručnjaku.
[0162] Tehnike se mogu prilagoditi za proizvodnju jednolančanih antitela specifičnih za humani folatni receptor 1 (videti SAD patent br. 4,946,778). Pored toga, postupci se mogu prilagoditi za konstrukciju Fab ekspresionih biblioteka (Huse, et al., Science 246:1275-1281 (1989)) kako bi se omogućila brza i efikasna identifikacija monoklonalnih Fab fragmenata sa željenom specifičnošću za folatni receptor 1, ili njihovih derivata, fragmenata, analoga ili homologa. Fragmenti antitela se mogu proizvesti tehnikama u struci koje uključuju, ali nisu ograničene na: (a) F(abꞌ)2 fragment proizveden digestijom pepsinom molekula antitela; (b) Fab fragment generisan redukcijom disulfidnih mostova F(abꞌ)2 fragmenta, (c) Fab fragment generisan tretmanom molekula antitela papainom i redukcionim agensom, i (d) Fv fragmenti.
[0163] Dodatno može biti poželjno, posebno u slučaju fragmenata antitela, modifikovati antitelo kako bi se povećao njegov polu-život u serumu. Ovo se može postići, na primer, ugrađivanjem epitopa koji vezuje receptor za spašavanje u fragment antitela mutacijom odgovarajućeg regiona u fragmentu antitela ili ugrađivanjem epitopa u peptidnu oznaku koja se zatim fuzioniše sa fragmentom antitela na bilo kom kraju ili u sredini (npr. sintezom DNK ili peptida).
[0164] Heterokonjugatna antitela su takođe u obimu predmetnog pronalaska ili su objavljena. Heterokonjugatna antitela su sastavljena od dva kovalentno spojena antitela. Takva antitela su, na primer, predložena da usmeravaju imunske ćelije na neželjene ćelije (SAD patent br.
4,676,980). Razmatra se da se antitela mogu pripremiti in vitro upotrebom poznatih postupaka u hemiji sintetičkih proteina, uključujući one koji uključuju agense za umrežavanje. Na primer, imunotoksini se mogu konstruisati upotrebom reakcije razmene disulfida ili formiranjem tioetarske veze. Primeri pogodnih reagensa za tu svrhu uključuju iminotiolat i metil-4-merkaptobutirimidat.
[0165] Predmetni pronalazak obezbeđuje antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje se specifično vezuje za FOLR1 pri čemu navedeno antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment sadrži VH-CDR1, VH-CDR2, VH-CDR3, VL-CDR1, VL-CDR2 i VL-CDR3 aminokiselinske sekvence: SEQ ID NO: 1, 2, i 3 i SEQ ID NO: 13, 14, i 15, poželjno pri čemu navedeno antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment sadrži aminokiselinske sekvence: SEQ ID NO: 25 i SEQ ID NO: 29. Ipak, u principu modifikovana antitela kao što je objavljeno mogu sadržati bilo koji tip varijabilnog regiona koji obezbeđuje povezanost antitela sa polipeptidima humanog FOLR1. S tim u vezi, varijabilni region može sadržati ili biti izveden iz bilo kog tipa sisara koji može biti indukovan da uspostavi humoralni odgovor i generiše imunoglobuline prema željenom antigenu koji je povezan sa tumorom. Kao takav, varijabilni region modifikovanih antitela može biti, na primer, humanog, murinskog, ne-humanog primata (npr. cinomolgus majmuni, makaki, itd.) ili vučjeg porekla. I varijabilni i konstantni regioni modifikovanih imunoglobulina mogu biti humani. Varijabilni regioni kompatibilnih antitela (uobičajeno izvedeni iz ne-humanog izvora) mogu biti projektovani ili specifično skrojeni da poboljšaju svojstva vezivanja ili redukuju imunogenost molekula. U tom pogledu, varijabilni regioni se mogu humanizovati ili na drugi način izmeniti uključivanjem uvezenih aminokiselinskih sekvenci.
[0166] Sa pozivanjem na modifikovana antitela koja su objavljena, e varijabilni domeni i u teškim i u lakim lancima mogu se izmeniti najmanje delimičnom zamenom jednog ili više CDR-a i, ukoliko je potrebno, delimičnom zamenom regiona okvira i promenom sekvence. Iako CDR-ovi mogu biti izvedeni iz antitela iste klase ili čak potklase kao antitela iz kojih su izvedeni regioni okvira, predviđeno je da CDR-ovi budu izvedeni iz antitela različite klase i opciono iz antitela od druge vrste. Možda neće biti potrebno zameniti sve CDR-ove kompletnim CDR-ovima iz varijabilnog regiona donora kako bi se preneo antigen-vezujući kapacitet jednog varijabilnog domena na drugi. Umesto toga, možda će samo biti neophodno preneti one ostatke koji su neophodni za održavanje aktivnosti antigen-vezujućeg mesta. S obzirom na objašnjenja izložena u SAD patentima br.5,585,089, 5,693,761 i 5,693,762, to će biti u okviru kompetencija onih koji su stručni u ovoj oblasti, bilo sprovođenjem rutinskih eksperimentisanja ili testiranjem putem pokušaja i greške kako bi se dobilo funkcionalno antitelo sa redukovanom imunogenošću.
[0167] Bez obzira na promene u varijabilnom regionu, stručnjaci u oblasti podrazumevaće da će modifikovana antitela sadržati antitela (npr. antitela pune dužine ili njihove imunoreaktivne fragmente) u kojima je izvršena delecija najmanje dela jednog ili više domena konstantnog regiona ili su na drugi način izmenjeni tako da obezbede željene biohemijske karakteristike kao što su povećana lokalizacija tumora ili redukovani polu-život u serumu u poređenju sa antitelom približno iste imunogenosti koje sadrži nativan ili nepromenjen konstantni region. Konstantni region modifikovanih antitela može sadržati humani konstantni region. Modifikacije konstantnog regiona sadrže adicije, delecije ili supstitucije jedne ili više aminokiselina u jednom ili više domena. To jest, ovde objavljena modifikovana antitela mogu sadržati izmene ili modifikacije jednog ili više od tri konstantna domena teškog lanca (CH1, CH2 ili CH3) i/ili konstantnog domena lakog lanca (CL). Mogu biti razmatrani modifikovani konstantni regioni pri čemu je izvršena delecija jednog ili više domena delimično ili u potpunosti. Modifikovana antitela mogu sadržati konstrukte u kojima je izvršena delecija domena ili varijante pri čemu je uklonjen ceo CH2 domen ( ΔCH2 konstrukti). U nekim primerima izvođenja, izostavljeni domen konstantnog regiona biće zamenjen kratkim aminokiselinskim spejserom (npr. 10 ostataka) koji obezbeđuje deo molekularne fleksibilnosti koju uobičajeno daje odsutni konstantni region.
[0168] Biće napomenuto da modifikovana antitela mogu biti projektovana da fuzionišu CH3 domen direktno za zglobni region odgovarajućih modifikovanih antitela. U drugim konstruktima može biti poželjno obezbediti peptidni spejser između zglobnog regiona i modifikovanih CH2 i/ili CH3 domena. Na primer, kompatibilni konstrukti mogu da se eksprimiraju pri čemu je izvršena delecija CH2 domena, a preostali CH3 domen (modifikovan ili nemodifikovan) spojen za zglobni region spejserom od 5-20 aminokiselina. Takav spejser se može dodati, na primer, kako bi se osiguralo da regulatorni elementi konstantnog domena ostanu slobodni i dostupni ili da zglobni region ostane fleksibilan. Međutim, treba napomenuti da se aminokiselinski spejseri, u nekim slučajevima, mogu pokazati imunogenima i izazvati neželjeni imunski odgovor prema konstruktu. Prema tome, svaki spejser dodat konstruktu može biti relativno neimunogen, ili čak potpuno izostavljen, tako da održava željene biohemijske kvalitete modifikovanih antitela.
[0169] Pored delecije čitavih domena konstantnog regiona, poznato je da se antitela mogu obezbediti delimičnom delecijom ili supstitucijom nekoliko ili čak jedne aminokiseline. Na primer, mutacija jedne aminokiseline u odabranim oblastima CH2 domena može biti dovoljna da značajno redukuje vezivanje Fc i na taj način poveća lokalizaciju tumora. Slično tome, može biti poželjno da se jednostavno izvrši delecija onog dela jednog ili više domena konstantnog regiona koji kontroliše efektorsku funkciju (npr. komplement C1Q vezivanja) koja će biti modulirana.
Takve delimične delecije konstantnih regiona mogu poboljšati odabrane karakteristike antitela (polu-život u serumu) dok druge željene funkcije povezane sa domenom konstantnog regiona subjekta ostaju netaknute. Pored toga, kao što je već spomenuto, konstantni regioni objavljenih antitela mogu biti modifikovani putem mutacija ili supstitucija jedne ili više aminokiselina koje poboljšavaju profil rezultujućeg konstrukta. S tim u vezi može biti moguće narušiti aktivnost obezbeđenu konzervativnim vezujućim mestom (npr. Fc vezivanje) dok se suštinski održava konfiguracija i imunogeni profil modifikovanog antitela. Određena modifikovana antitela mogu sadržati adiciju jedne ili više aminokiselina u konstantni region kako bi se poboljšale poželjne karakteristike kao što je smanjenje ili povećanje efektorske funkcije ili obezbeđivanje privezivanja za više citotoksina ili ugljenih hidrata. U takva modifikovana antitela može biti poželjno insertovati ili replicirati specifične sekvence izvedene iz odabranih domena konstantnog regiona.
[0170] Dodatno su objavljene varijante i ekvivalenti koji su suštinski homologni himernim, humanizovanim i humanim antitelima, ili njihovim fragmentima antitela, koji su izloženi ovde. One mogu sadržati, na primer, konzervativne supstitucione mutacije, tj. supstituciju jedne ili više aminokiselina sličnim aminokiselinama. Na primer, konzervativna supstitucija označava supstituciju aminokiseline drugom unutar iste opšte klase, kao što je, na primer, jedna kisela aminokiselina drugom kiselom aminokiselinom, jedna bazna aminokiselina drugom baznom aminokiselinom ili jedna neutralna aminokiselina drugom neutralnom aminokiselinom. Šta je namena konzervativne aminokiselinske supstitucije dobro je poznato u struci.
[0171] Polipeptidi mogu biti rekombinantni polipeptidi, prirodni polipeptidi, ili sintetički polipeptidi koji sadrže antitelo, ili njegov fragment, prema humanom FOLR1. U struci će biti prepoznato da neke aminokiselinske sekvence mogu varirati bez značajnog uticaja na strukturu ili funkciju proteina. Dodatno su objavljene varijacije polipeptida koje pokazuju značajnu aktivnost ili koje uključuju regione antitela, ili njegovog fragmenta, prema proteinu humanog folatnog receptora. Takvi mutanti uključuju delecije, insercije, inverzije, ponovke i tipske supstitucije.
[0172] Polipeptidi i analozi mogu se dodatno modifikovati tako da sadrže dodatne hemijske grupe koje uobičajeno nisu deo proteina. Te derivatizovane grupe mogu poboljšati rastvorljivost, biološki polu-život ili apsorpciju proteina. Grupe takođe mogu redukovati ili eliminisati sve poželjne nuspojave proteina i slično. Pregled tih grupa može se pronaći u REMINGTON'S PHARMACEUTICAL SCIENCES, 20th ed.. Mack Publishing Co., Easton, PA (2000).
[0173] Izolovani polipeptidi mogu se proizvesti bilo kojim pogodnim postupkom poznatim u struci. Takvi postupci se kreću od direktnih postupaka za sintezu proteina do konstruisanja DNK sekvence koja kodira izolovane polipeptidne sekvence i ekspresije tih sekvenci u pogodnom transformisanom domaćinu. DNK sekvenca se može konstruisati upotrebom rekombinantne tehnologije izolovanjem ili sintetisanjem DNK sekvence koja kodira protein divljeg tipa koji je od interesa. Opciono, sekvenca polipeptida kako je objavljeno, može se mutagenizovati mutagenezom specifičnom za mesto kako bi se obezbedili njeni funkcionalni analozi. Videti, npr. Zoeller et al., Proc, Nat'l. Acad. Sci. USA 81:5662-5066 (1984) i SAD patent br.4,588,585.
[0174] DNK sekvenca koja kodira polipeptid od interesa može biti konstruisana pomoću hemijske sinteze upotrebom oligonukleotidnog sintetizatora. Takvi oligonukleotidi mogu biti dizajnirani na osnovu aminokiselinske sekvence željenog polipeptida i selekcijom onih kodona koji su favorizovani u ćeliji domaćinu u kojoj će se proizvoditi rekombinantni polipeptid od interesa. Standardni postupci se mogu primeniti za sintezu izolovane polinukleotidne sekvence koja kodira izolovani polipeptid od interesa. Na primer, kompletna aminokiselinska sekvenca može da se upotrebi za konstrukciju gena koji je translatiran unazad. Dodatno, može biti sintetisan DNK oligomer koji sadrži nukleotidnu sekvencu koja kodira za određeni izolovani polipeptid. Na primer, nekoliko malih oligonukleotida koji kodiraju delove željenog polipeptida mogu biti sintetisani i zatim ligirani. Pojedinačni oligonukleotidi obično sadrže 5' ili 3' prepuste za komplementarno sklapanje.
[0175] Jednom sklopljene (sintezom, mutagenezom usmerenom na mesto ili drugim postupkom), polinukleotidne sekvence koje kodiraju određeni izolovani polipeptid od interesa biće ubačene u ekspresioni vektor i operativno povezane sa kontrolnom sekvencom ekspresije pogodnom za ekspresiju proteina u željenom domaćinu. Pravilno sklapanje može se potvrditi nukleotidnim sekvenciranjem, restrikcionim mapiranjem, i ekspresijom biološki aktivnog polipeptida u pogodnom domaćinu. Kao što je dobro poznato u struci, da bi se postigli visoki nivoi ekspresije transfektovanog gena u domaćinu, gen mora biti operativno povezan sa kontrolnim sekvencama ekspresije transkripcije i translacije koje su funkcionalne u odabranom domaćinu ekspresije.
[0176] Rekombinantni ekspresioni vektori mogu se upotrebiti za amplifikaciju i ekspresiju DNK koja kodira antitela, ili njihove fragmente, prema humanom FOLR1. Rekombinantni ekspresioni vektori su DNK konstrukti koji se mogu replicirati koji imaju sintetičke ili cDNK-izvedene DNK fragmente koji kodiraju polipeptidni lanac anti-FOLR1 antitela, ili njegov fragment, operativno povezani sa pogodnim transkripcionim ili translacionim regulatornim elementima izvedenim iz sisarskih, mikrobijalnih, virusnih ili gena insekata. Transkripciona jedinica uglavnom sadrži sklop (1) genetskog elementa ili elemenata koji imaju regulatornu ulogu u ekspresiji gena, na primer, transkripcionih promotora ili pojačivača, (2) strukturne ili kodirajuće sekvence koja se transkribuje u iRNK i translatira u protein, i (3) odgovarajuće sekvence inicijacije i terminacije transkripcije i translacije, kako je detaljno opisano ispod. Takvi regulatorni elementi mogu da uključuju operatorsku sekvencu za kontrolu transkripcije. Dodatno se može ugraditi sposobnost repliciranja u domaćinu, uobičajeno data oridžinom replikacije, i gen za selekciju koji olakšava prepoznavanje transformanata. DNK regioni su operativno povezani kada su funkcionalno u vezi jedan sa drugim. Na primer, DNK za signalni peptid (sekretorni lider) operativno je povezan sa DNK za polipeptid ukoliko se eksprimira kao prekursor koji učestvuje u sekreciji polipeptida; promotor je operativno povezan sa kodirajućom sekvencom ukoliko kontroliše transkripciju sekvence; ili je mesto vezivanja ribozoma operativno povezano sa kodirajućom sekvencom ukoliko je postavljeno tako da dozvoljava translaciju. Strukturni elementi namenjeni upotrebi u sistemima za ekspresiju kvasca uključuju lider sekvencu koja omogućava vanćelijsku sekreciju translatiranog proteina od strane ćelije domaćina. Alternativno, gde se rekombinantni protein eksprimira bez lider ili transportne sekvence, on može uključivati N-terminalni metioninski ostatak. Ovaj ostatak može opciono da se naknadno odvoji od eksprimiranog rekombinantnog proteina kako bi se obezbedio konačni proizvod.
[0177] Izbor kontrole sekvence ekspresije i ekspresionog vektora zavisiće od izbora domaćina. Može se primeniti širok izbor kombinacija ekspresioni domaćin/vektor. Korisni ekspresioni vektori za eukariotske domaćine uključuju, na primer, vektore koji sadrže kontrolne sekvence ekspresije iz SV40, goveđeg papiloma virusa, adenovirusa i citomegalovirusa. Korisni ekspresioni vektori za bakterijske domaćine uključuju poznate bakterijske plazmide, kao što su plazmidi iz Escherichia coli, uključujući pCR 1, pBR322, pMB9 i njihove derivate, plazmide šireg opsega domaćina, kao što su M13 i filamentozne jednolančane DNK fage.
[0178] Pogodne ćelije domaćina za ekspresiju FOLR1-vezujućeg polipeptida ili antitela (ili proteina FOLR1 koji se upotrebljava kao antigen) uključuju prokariote, kvasce, insekte ili ćelije viših eukariota pod kontrolom odgovarajućih promotora. Prokarioti uključuju gram negativne ili gram pozitivne organizme, na primer E. coli ili bacile. Ćelije viših eukariota uključuju uspostavljene ćelijske linije sisara, kako je opisano ispod. Takođe bi mogli da se primene translacioni sistemi bez ćelije. Odgovarajuće vektore za kloniranje i ekspresione vektore za upotrebu sa ćelijskim domaćinima bakterija, gljiva, kvasaca, i sisara opisali su Pouwels et al. (Cloning Vectors: A Laboratory Manual, Elsevier, N.Y., 1985). Dodatne informacije u vezi sa postupcima proizvodnje proteina, uključujući proizvodnju antitela, mogu se pronaći, na primer, u SAD patentnoj publikaciji br. 2008/0187954, SAD patentima br. 6,413,746 i 6,660,501, i međunarodnoj patentnoj publikaciji br. WO 04009823.
[0179] Različiti sistemi kulture ćelija sisara ili insekata takođe se pogodno primenjuju da eksprimiraju rekombinantni protein. Ekspresija rekombinantnih proteina u ćelijama sisara može se izvesti pošto su takvi proteini uglavnom pravilno savijeni, odgovarajuće modifikovani i potpuno funkcionalni. Primeri pogodnih ćelijskih linija domaćina sisara uključuju HEK-293 i HEK-293T, COS-7 linije ćelija bubrega majmuna, koje je opisao Gluzman (Cell 23:175, 1981), i druge ćelijske linije uključujući, na primer, L ćelije, C127, 3T3, jajnika kineskog hrčka (CHO), HeLa i BHK ćelijske linije. Ekspresioni vektori sisara mogu sadržati netranskribujuće elemente kao što je oridžin replikacije, pogodni promotor i pojačivač vezan za gen koji treba eksprimirati, i ostale 5' ili 3' bočne netranskribujuće sekvence, i 5' ili 3' netranslatirajuće sekvence, kao što su neophodna mesta vezivanja ribozoma, mesta poliadenilacije, mesta splajsovanja donora i akceptora, i sekvence terminacije transkripcije. Bakulovirusni sistemi za proizvodnju heterolognih proteina u ćelijama insekata pregledno su prikazali Luckow i Summers, Bio/Technology 6:47 (1988).
[0180] Proteini koje je proizveo transformisani domaćin mogu biti prečišćeni u skladu sa bilo kojim pogodnim postupkom. Takvi standardni postupci uključuju hromatografiju (npr. jonoizmenjivačku, afinitetnu i hromatografiju na koloni po veličini), centrifugiranje, diferencijalnu rastvorljivost, ili bilo koju drugu standardnu tehniku za prečišćavanje proteina. Afinitetne oznake kao što su heksahistidin, domen vezivanja maltoze, sekvenca omotača influence i glutation-S-transferaza mogu biti prikačene za protein kako bi se omogućilo lako prečišćavanje prolaskom preko odgovarajuće afinitetne kolone. Izolovani proteini se takođe mogu fizički okarakterisati upotrebom tehnika kao što su proteoliza, nuklearna magnetna rezonanca i rendgenska kristalografija.
[0181] Na primer, supernatanti iz sistema koji luče rekombinantni protein u medijum za kulturu mogu se prvo koncentrovati upotrebom komercijalno dostupnog filtera za koncentrovanje proteina, na primer, jedinica za ultrafiltraciju Amicon ili Millipore Pellicon. Nakon koraka koncentrovanja, koncentrat se može naneti na pogodan matriks za prečišćavanje. Alternativno, može se primeniti anjonska izmenjivačka smola, na primer, matriks ili supstrat koji ima privezane dietilaminoetil (DEAE) grupe. Matriksi mogu biti akrilamid, agaroza, dekstran, celuloza ili drugi tipovi koji se uobičajeno primenjuju u prečišćavanju proteina. Alternativno, može se primeniti korak katjonske izmene. Pogodni katjonski izmenjivači uključuju razne nerastvorljive matrikse koji sadrže sulfopropil ili karboksimetil grupe. Konačno, jedan ili više koraka tečnih hromatografija visokih performansi na reverznim fazama (RP-HPLC) koji primenjuju hidrofobni RP-HPLC medijum, npr. silika gel koji ima privezane metil ili druge alifatične grupe, mogu se primeniti za dalje prečišćavanje FOLR1-vezujućeg agensa. Neki ili svi prethodni koraci prečišćavanja, u raznim kombinacijama, takođe se mogu primeniti kako bi se obezbedio homogeni rekombinantni protein.
[0182] Rekombinantni protein proizveden u bakterijskoj kulturi može se izolovati, na primer, pomoću inicijalne ekstrakcije iz ćelijskih peleta, nakon čega sledi jedan ili više koraka koncentrovanja, isoljavanja, jonskih vodenih izmena ili ekskluzionih hromatografija. Tečna hromatografija visokih performansi (HPLC) se može primeniti za završne korake prečišćavanja.
Mikrobijalne ćelije koje se primenjuju u ekspresiji rekombinantnog proteina mogu biti narušene bilo kojim pogodnim postupkom, uključujući ciklično zamrzavanje-odmrzavanje, sonikaciju, mehaničko narušavanje, ili upotrebu agenasa za liziranje ćelija.
[0183] Postupci poznati u struci za prečišćavanje antitela i drugih proteina takođe uključuju, na primer, one opisane u SAD patentnim publikacijama br. 2008/0312425, 2008/0177048, i 2009/0187005.
IV. Polinukleotidi
[0184] Predmetni pronalazak obezbeđuje molekul nukleinske kiseline koji kodira antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje se specifično vezuje za FOLR1, pri čemu navedeno antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment sadrži VH-CDR1, VH-CDR2, VH-CDR3, VL-CDR1, VL-CDR2 i VL-CDR3 aminokiselinske sekvence: SEQ ID NO: 1, 2, i 3 i SEQ ID NO: 13, 14, i 15, poželjno pri čemu navedeno antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment sadrži aminokiselinske sekvence: SEQ ID NO: 25 i SEQ ID NO: 29. Predmetni pronalazak takođe obezbeđuje molekul nukleinske kiseline koji kodira polipeptid koji specifično vezuje FOLR1, pri čemu navedeni polipeptid sadrži sekvence: SEQ ID NO: 1, 2, i 3 i SEQ ID NO: 13, 14, i 15. Objavljeni su polinukleotidi koji sadrže polinukleotide koji kodiraju polipeptid koji specifično vezuje humani FOLR1 receptor ili fragment takvog polipeptida. Na primer, objavljen je polinukleotid koji sadrži sekvencu nukleinske kiseline koja kodira antitelo na humani FOLR1 ili kodira fragment takvog antitela. Polinukleotidi mogu biti u obliku RNK ili u obliku DNK. DNK uključuje cDNK, genomsku DNK, i sintetičku DNK; i može biti dvolančana ili jednolančana, i ukoliko je jednolančana može biti kodirajući ili nekodirajući (anti-sens) lanac. Polinukleotid može biti cDNK ili DNK kojoj nedostaje još jedan endogeni intron.
[0185] Polinukleotid može biti polinukleotid koji se ne javlja u prirodi. Polinukleotid može biti rekombinantno proizveden.
[0186] Polinukleotidi mogu biti izolovani. Polinukleotidi mogu biti suštinski čisti. Polinukleotid može biti prečišćen od prirodnih komponenti.
[0187] Pronalazak obezbeđuje ili objavljuje polinukleotid koji sadrži polinukleotid koji kodira polipeptid koji sadrži sekvencu odabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NO: 1-40. Objavljen je polinukleotid koji kodira polipeptid koji ima najmanje oko 95%, najmanje oko 96%, najmanje oko 97%, najmanje oko 98%, ili najmanje oko 99% identičnosti sekvence sa SEQ ID NO: 1-40.
[0188] Polinukleotidi mogu sadržati kodirajuću sekvencu za zreli polipeptid fuzionisanu u istom okviru čitanja sa polinukleotidom koji pomaže, na primer, u ekspresiji i sekreciji polipeptida iz ćelije domaćina (npr. lider sekvenca koja funkcioniše kao sekretorna sekvenca za kontrolu transporta polipeptida iz ćelije). Polipeptid koji ima lider sekvencu je preprotein i može imati lider sekvencu odvojenu od strane ćelije domaćina da formira zreli oblik polipeptida. Polinukleotidi takođe mogu da kodiraju proprotein koji je zreli protein plus dodatni 5' aminokiselinski ostaci. Zreli protein koji ima prosekvencu je proprotein i to je neaktivan oblik proteina. Jednom kada se prosekvenca odvoji ostaje aktivni zreli protein.
[0189] Polinukleotidi mogu sadržati kodirajuću sekvencu za zreli polipeptid fuzionisanu u istom okviru čitanja sa marker sekvencom koja omogućava, na primer, prečišćavanje kodiranog polipeptida. Na primer, marker sekvenca može biti heksa-histidinska oznaka dostavljena pQE-9 vektorom kako bi obezbedila prečišćavanje zrelog polipeptida fuzionisanog sa markerom u slučaju bakterijskog domaćina, ili marker sekvenca može biti hemaglutininska (HA) oznaka izvedena iz proteina influence hemaglutinina kada se upotrebljava sisarski domaćin (npr. ćelije COS-7).
[0190] Objavljene su varijante gore opisanih polinukleotida koje kodiraju, na primer, fragmente, analoge, i derivate.
[0191] Varijante polinukleotida mogu sadržati izmene u kodirajućim regionima, nekodirajućim regionima ili oboje. Varijante polinukleotida mogu sadržati izmene koje proizvode tihe supstitucije, adicije, ili delecije, ali ne menjaju svojstva ili aktivnosti kodiranog polipeptida. Varijante nukleotida mogu biti proizvedene tihim supstitucijama zbog degeneracije genetskog koda. Varijante polinukleotida mogu biti proizvedene iz različitih razloga, npr. za optimizaciju ekspresije kodona za određenog domaćina (promena kodona u humanoj iRNK u one koje preferira bakterijski domaćin kao što je E. coli).
[0192] Vektori i ćelije koje sadrže polinukleotide su takođe obezbeđeni ili objavljeni, respektivno.
V. Detekcija
[0193] Kada se upotrebljava sendvič ELISA format, antitelo za hvatanje biće neobeleženo. Antitelo za detekciju biće ili direktno obeleženo, ili detektovano indirektno dodavanjem (posle ispiranja viška antitela za detekciju) molarnog viška drugog, obeleženog antitela usmerenog prema prvom antitelu.
[0194] Obeleživač koji se upotrebljava za detekciju antitela je svaka funkcionalnost koja se može detektovati koja ne interferira sa vezivanjem FOLR1 antitela. Primeri pogodnih obeleživača su oni brojni obeleživači poznati za upotrebu u imunotestu, uključujući grupe koje se mogu detektovati direktno, kao što su fluorohromni, hemiluminescentni, i radioaktivni obeleživači, kao i grupe, kao što su enzimi, koji moraju da reaguju ili da se derivatizuju kako bi bili detektovani.
Primeri takvih obeleživača uključuju radioizotope<32>P,<14>C,<125>I,<3>H, i<131>I, fluorofore kao što su retki zemni helati ili fluorescein i njegovi derivati, rodamin i njegovi derivati, dansil, umbeliferon, luciferaze, na primer, luciferaza svica i bakterijska luciferaza (SAD patent br.
4,737,456), luciferin, 2,3-dihidroftalezindione, peroksidazu rena (HRP), alkalnu fosfatazu, βgalaktozidazu, glukoamilazu, lizozim, saharidne oksidaze, npr. glukoza oksidaza, galaktoza oksidaza, i glukoza-6-fosfat dehidrogenaza, heterociklične oksidaze kao što su urikaza i ksantin oksidaza, spojene sa enzimom koji koristi vodonik peroksid za oksidaciju prekursora boje kao što su HRP, laktoperoksidaza, ili mikroperoksidaza, biotin/avidin, biotin/streptavidin, biotin/streptavidin-β-galaktozidaza sa MUG, spin obeleživače, bakteriofagne obeleživače, stabilne slobodne radikale, i slično. Kako je gore pomenuto, fluorimetrijska detekcija je jedan primer.
[0195] Konvencionalni postupci su dostupni za vezivanje ovih obeleživača kovalentno za proteine ili polipeptide. Na primer, agensi za spajanje kao što su dialdehidi, karbodiimidi, dimaleimidi, bis-imidati, bis-diazotizovani benzidin, i slični mogu se upotrebljavati za označavanje antitela gore opisanim fluorescentnim, hemiluminescentnim, i enzimskim obeleživačima. Videti, na primer, SAD patent br. 3,940,475 (fluorimetrija) i 3,645,090 (enzimi); Hunter et al. Nature 144:945 (1962); David et al., Biochemistry 13:1014-1021 (1974); Pain et al. J. Immunol. Methods 40:219-230 (1981); i Nygren J. Histochem. and Cytochem. 30:407-412 (1982). Obeleživači mogu biti fluorescentni da povećaju amplifikaciju i osetljivost na 8 pg/ml, poželjnije biotin sa streptavidin-β-galaktozidazom i MUG za amplifikaciju signala. Kolorimetrijski obeleživač se može upotrebiti, npr. gde je antitelo koje se može detektovati biotinilisano i sredstva za detekciju su avidin ili streptavidin-peroksidaza i 3,3',5,5'-tetrametil benzidin.
[0196] Konjugacija takvog obeleživača, uključujući enzime, za antitelo je standardni manipulativni postupak za jednu prosečno stručnu osobu u tehnikama imunotesta. Videti, na primer, O'Sullivan et al., "Methods for the Preparation of Enzyme-antibody Conjugates for Use in Enzyme Immunoassay," u Methods in Enzymology, ed. J. J. Langone i H. Van Vunakis, Vol.
73 (Academic Press, New York, N.Y., 1981), pp.147-166.
[0197] Posle dodavanja poslednjeg obeleženog antitela, količina vezanog antitela se određuje pomoću uklanjanja viška nevezanog obeleženog antitela ispiranjem i zatim merenjem količine prikačenog obeleživača upotrebom postupka detekcije koji odgovara obeleživaču, i korelacije izmerene količine sa količinom oslobođenog FOLR1 ili FOLR1 na cirkulišućim ćelijama tumora u biološkom uzorku. Na primer, u slučaju enzima, količina razvijene i izmerene boje biće direktna mera količine prisutnog oslobođenog FOLR1 ili FOLR1 prisutnog na cirkulišućim ćelijima tumora. Specifično, ukoliko je HRP obeleživač, boja se može detektovati upotrebom supstrata 3,3',5,5'-tetrametil benzidina na apsorbanci od 450 nm.
VI. Testovi cirkulišućih ćelija tumora
[0198] Anti-FOLR1 antitela se takođe mogu upotrebiti za detekciju FOLR1 u testu cirkulišućih ćelija tumora. Cirkulišuće ćelije tumora (CTC) su ćelije koje su se oslobodile iz tumora u vaskulaturu i cirkulišu u krvotoku. CTC su prisutne u cirkulaciji u ekstremno niskim koncentracijama. Uopšteno, CTC se obogaćuju iz krvi ili plazme pacijenta različitim tehnikama poznatim u struci. CTC se mogu obojiti za specifične markere upotrebom postupaka poznatih u struci uključujući, ali se ne ograničavajući na, postupke zasnovane na citometriji (npr. protočnu citometriju) i postupke zasnovane na IHC. CTC se mogu obojiti za proteinske markere jedinstvene za ćelije tumora što omogućava identifikaciju i razlikovanje CTC od normalnih ćelija krvi. CTC se takođe mogu obojiti za FOLR1 upotrebom antitela pronalaska ili kako je objavljeno uključujući, ali se ne ograničavajući na, FR1-9, koji je u skladu sa pronalaskom, i FR1-13. CTC analiza može takođe uključivati kvantitativnu analizu broja CTC i/ili broja FOLR1 pozitivnih CTC. FOLR1 antitela pronalaska ili ovde opisana mogu se upotrebiti za bojenje CTC izolovanih iz subjekta koji ima kancer kako bi se merio FOLR1 prisutan u CTC. Povećanje u CTC koje eksprimiraju FOLR1 može pomoći u identifikaciji subjekta kao onog koji ima kancer koji će verovatno odgovoriti na terapiju zasnovanu na FOLR1 ili omogućiti optimizaciju terapijskog režima FOLR1 antitelom ili imunokonjugatom. Kvantifikacija CTC FOLR1 može pružiti informacije o stadijumu tumora, odgovoru na terapiju i/ili progresiji bolesti. Može se upotrebiti kao prognostički, prediktivni ili farmakodinamički biomarker. Pored toga, bojenje CTC za određene markere uključujući, ali se ne ograničavajući na FOLR1, može se upotrebiti ili kao sama tečna biopsija ili u kombinaciji sa dodatnom analizom tumor markera uzoraka čvrste biopsije.
VII. Kompleti
[0199] Kao pogodnost, test postupak se može obezbediti u obliku kompleta. Takav komplet je upakovana kombinacija koja uključuje osnovne elemente: (a) prvi reagens, koji može biti reagens za hvatanje, koji se sastoji od monoklonalnih antitela prema humanom FOLR1; i/ili (b) drugi reagens koji je reagens za detekciju. Reagens za detekciju takođe može sadržati monoklonalna antitela za FOLR1, ali takođe može sadržati antitela koja se mogu detektovati (obeležena ili neobeležena) koja se vezuju za FOLR1. Ovi osnovni elementi su definisani iznad i u ispod navedenim Primerima.
[0200] Pri čemu su prvi reagens i drugi reagens antitela, njihovi antigen-vezujući fragmenti, ili polipeptidi koji se vezuju za FOLR1, prvi i drugi reagens su različita antitela, njihovi antigenvezujući fragmenti, ili polipeptidi. Prvi reagens se može vezati za drugačiji FOLR1 epitop nego drugi FOLR1 reagens. Ni prvi reagens niti drugi reagens ne mogu kompetitivno inhibirati vezivanje aktivnog agensa (npr. aktivnog agensa koje sadrži huMov19 antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment) od vezivanja na FOLR1.
[0201] Komplet može dodatno sadržati čvrstu podlogu za reagense za hvatanje, koja može biti obezbeđena kao poseban element ili na kojoj su reagensi za hvatanje već imobilisani. Dakle, antitela za hvatanje u kompletu se mogu imobilisati na čvrstoj podlozi, ili se mogu imobilisati na takvoj podlozi koja je uključena u komplet ili se obezbeđuje odvojeno od kompleta.
[0202] Reagensom za hvatanje se može obložiti mikrotitarska ploča. Reagensi za detekciju mogu biti obeležena antitela koja se detektuju direktno ili neobeležena antitela koja se detektuju pomoću obeleženih antitela usmerenih prema neobeleženim antitelima koja su uzgajana u drugoj vrsti. Tamo gde je obeleživač enzim, komplet uobičajeno uključuje supstrate i kofaktore koje zahteva enzim, i gde je obeleživač fluorofora, prekursor boje koji obezbeđuje hromoforu koja se može detektovati. Tamo gde je reagens za detekciju neobeležen, komplet može dodatno sadržati sredstva za detekciju za antitela koja se mogu detektovati, kao što su obeležena antitela usmerena prema neobeleženim antitelima, npr. u formatu za fluorimetrijsku detektciju. Tamo gde je obeleživač enzim, komplet uobičajeno uključuje supstrate i kofaktore koje zahteva enzim, gde je obeleživač fluorofora, prekursor boje koji obezbeđuje hromoforu koja se može detektovati, i gde je obeleživač biotin, avidin kao što je avidin, streptavidin, ili streptavidin konjugovan za HRP ili β-galaktozidazu sa MUG.
[0203] Reagens za hvatanje može biti FOLR1 antitelo FR1-9 i reagens za detekciju može biti FOLR1 antitelo FR1-13. FR1-13 može biti biotinilisano.
[0204] Komplet takođe uobičajeno sadrži uputstva za izvođenje testa i/ili protein FOLR1, ili njegove fragmente (npr. vanćelijski domen FOLR1 ili vanćelijski domen FOLR1 i ceo ili deo GPI vezujućeg domena) kao antigen standard, kao i druge aditive kao što su stabilizatori, puferi za ispiranje i inkubaciju, i slično. FOLR1 antigen standard može biti FOLR1-Fc imunoadhezin. Komplet takođe može uključivati uputstva za detekciju i ocenjivanje ekspresije FOLR1.
[0205] Komponente kompleta biće obezbeđene u unapred određenim odnosima, sa relativnim količinama različitih reagensa koje pogodno variraju kako bi se obezbedile koncentracije u rastvoru reagenasa koje značajno maksimalizuju osetljivost testa. Posebno, reagensi mogu biti obezbeđeni u obliku suvih prahova, obično liofilizovanih, uključujući ekscipijente, koji će nakon rastvaranja obezbediti rastvor reagensa koji ima odgovarajuću koncentraciju za kombinovanje sa uzorkom koji se testira.
[0206] Primeri izvođenja predmetnog pronalaska mogu se dodatno definisati pozivanjem na sledeće neograničavajuće primere, koji detaljno opisuju pripremu određenih antitela i postupke za upotrebu antitela.
PRIMERI
[0207] Podrazumeva se da su ovde opisani primeri i primeri izvođenja samo u ilustrativne svrhe.
Primer 1
Razvoj murinskih anti-FOLR1 antitela
[0208] Postoje dve različite serije imunizacije/pregleda. U prvoj seriji miševi su subkutano imunizovani sa približno 5x10<6>FOLR1-eksprimirajućim KB ćelijama (Američka kolekcija kultura tkiva, ATCC CCL-17). U drugoj seriji 300-19 ćelije koje eksprimiraju humani FOLR1 na svojoj površini upotrebljene su za imunizaciju miševa. Da bi se napravile ove ćelije, humana FOLR1 aminokiselinska sekvenca je obezbeđena sa veb stranice NCBI (pristupni NP_057937), zatim je kodon optimizovana i sintetisana Blue Heron biotehnologijama, bočno omeđena pomoću EcoR1 i Xbal restrikcionim mestima kako bi se olakšalo kloniranje u pSRa sisarski ekspresioni vektor. 300-19 ćelije, pre-B ćelijska linija izvedena od Balb/c miša (Reth et al., Nature, 317:353-355 (1985)), su transfektovane sa pSRa-FolR1 ekspresionim plazmidom da stabilno eksprimiraju visoke nivoe humanog FOLR1 na ćelijskoj površini. Standardni protokoli imunizacije poznati stručnjacima, na primer, kao što su oni koji se upotrebljavaju u ImmunoGen Inc., primenjeni su za obe serije. Imunizovani miševi su pojačani antigenom tri dana pre nego što su žrtvovani za generisanje hibridoma. Slezine iz miševa su sakupljene u skladu sa standardnim protokolima za životinje, kao što je na primer mlevenje tkiva između dve sterilne, smrznute mikroskopske pločice kako bi se dobila suspenzija jedne ćelije u RPMI-1640 medijumu. Ćelije slezine su centrifugirane, peletovane, isprane, i fuzionisane sa mijelomom murina, kao što su, na primer, P3X63Ag8.653 ćelije (Kearney et al., J. Immunol., 123:1548-1550 (1979)) upotrebom polietilen glikola-1500 (Roche 783 641). Fuzionisane ćelije resuspendovane su u RPMI-1640 medijumu za selekciju koji sadrži hipoksantin-aminopterin-timidin (HAT) (Sigma H-0262) i odabrane za rast na pločama za kulturu sa 96-bunarčića sa ravnim dnom (Corning-Costar 3596, 0,2 ml suspenzije ćelija po bunarčiću) na 37°C sa 5% CO2. Posle 5 dana inkubacije, uklonjeno je 0,1 ml supernatanta kulture iz svakog bunarčića i zamenjeno sa 0,1 ml RPMI-1640 medijuma koji sadrži hipoksantin-timidin (HT) dodatak (Sigma H-0137). Inkubacija na 37°C sa 5% CO2je nastavljena sve dok klonovi hibridoma nisu bili spremni za pregled antitela. Takođe se mogu upotrebiti i druge tehnike imunizacije i proizvodnje hibridoma, uključujući one opisane u Langone et al. (Eds., "Immunochemical Techniques, Part 1", Methods in Enzymology, Academic Press, volume 121, Florida) i Harlow et al. ("Antibodies: A Laboratory Manual"; Cold Spring Harbor Laboratory Press, New York (1988)).
Primer 2
Pregled i selekcija hibridoma
[0209] Upotrebljene su FOLR1-300-19 ćelije koje su transfektovane sa humanim FOLR1 i KB ćelije u odgovarajućoj prvoj i drugoj seriji pregleda. Supernatanti kulture od hibridoma su pregledani protočnom citometrijom za sekreciju mišjih monoklonalnih antitela koja se vezuju za FOLR1 pozitivne ćelije, kao što su FOLR1-eksprimirajuće 300-19 ćelije ili KB ćelije, ali ne za FOLR1 negativne ćelije, kao što su netransfektovane 300-19 ćelije. 0,1 ml supernatanta hibridoma je inkubirano tokom 3 h bilo sa FOLR1-pozitivnim ćelijama ili sa netransfektovanim 300-19 ćelijama (1x10<5>ćelija po uzorku) u 0,1 ml FACS pufera (RPMI-1640 medijum sa dodatkom 2% normalnog kozjeg seruma). Zatim su ćelije centrifugirane, peletovane, isprane, i inkubirane tokom 1 sata sa 0,1 ml PE-konjugovanog kozjeg anti-mišjeg IgG-antitela (kao što je moguće dobiti od, na primer, Jackson Laboratory, 6 μg/mL u FACS puferu). Ćelije su centrifugirane, ponovo peletovane, isprane FACS puferom i resuspendovane u 0,2 ml PBS koji sadrži 1% formaldehid. Fluorescencija povezana sa ćelijama je merena upotrebom FACSCalibur protočnog citometra sa HTS samplerom za više bunarčića ili FACS array protočnim citometrom i analizirana upotrebom CellQuest Pro (sve iz BD Biosciences, San Diego, SAD). Pozitivni klonovi hibridoma subklonirani su pomoću ograničenog razblaživanja. Jedan subklon iz svakog hibridoma, koji je pokazao istu reaktivnost prema FOLR1 kao i roditeljske ćelije pomoću protočne citometrije, odabran je za naknadnu analizu. Stabilni subklonovi su kultivisani i izotip svakog sekretovanog anti-FOLR1 antitela identifikovan je upotrebom komercijalnih reagensa za izotipizaciju (Roche 1493027). Murinska antitela bila su protein A prečišćen iz očišćenih medijuma hibridoma kako je opisano iznad. Ova antitela su određena kao FR-1 antitela.
[0210] Jedan klon, muFR1-13, je identifikovan kao anti-FOLR1 klon koji (1) nije bio u kompeticiji ili nije ometao vezivanje Mov19 istovremeno za isti antigen, i (2) je imao visoku specifičnost vezivanja za cilj kako je pokazano uobičajenim tehnikama protočne citometrije (Slike 2A i 2B). Ove dve karakteristike su bile neophodne u razvoju ovog testa, pa je klon muFR1-13 izabran za upotrebu u testu.
[0211] Od preostala 64 anti-FOLR1 klonska panela, potrebno je drugo antitelo za test koje je imalo iste kriterijume kao što su bili neophodni za muFR1-13. Pored toga, drugo antitelo nije moglo da bude u kompeticiji ili da ometa vezivanje muFR1-13 istovremeno za isti antigen (tj. Mov19, muFR1-13 i krajnji klon moraju imati sve jasno odvojene epitope). Kako bi se zadovoljili ovi uslovi, sproveden je niz kompetitivnih ELISA eksperimenata na preostalom panelu od 65 anti-folatnih klonova (Slika 3A). Ukoliko antitelo deli isti, ili sterično sličan epitop sa antitelom koje se detektuje, primećuje se redukcija signala (Slika 3B). Upotrebom ovog postupka identifikovano je 5 antitela od 64 testirana koja imaju epitope koji su u kompeticiji sa Mov19, i stoga su uklonjeni iz daljeg razmatranja.
[0212] Isti postupak je ponovljen supstituisanjem Mov19 konjugovanog biotina sa muFR1-13 konjugovanim biotinom (Slika 4). Upotrebom ovog postupka, identifikovano je 6 dodatnih klonova koji imaju epitope koji su u kompeticiji sa muFR1-13, pa su stoga uklonjeni iz daljeg razmatranja. Od preostala 53 klona, za 13 klonova pokazalo se da imaju slab afinitet i uklonjeni su iz razmatranja.
[0213] Preostalih 40 klonova je pregledano upotrebom sličnog ELISA formata kao što je pokazano na Slici 1. 40 klonova je alternativno obložilo test ploču umesto muFR1-9 na dijagramu, a rezultujuće krive vezivanja su analizirane pokazano na Slici 5. Smatralo se da antitela koja sadrže najniži polu-maksimalni odgovor (EC50) imaju najveću specifičnost vezivanja za FOLR1, i stoga su izabrana kao glavni kandidati za test. Afiniteti vezivanja najbolja 4 klona testirana ovim postupkom su bili u rasponu od ̴1-5x10<-9>M, nakon što su za testiranje bili dostupni novi, kvalitetniji materijali.
Primer 3
Prečišćavanje murinskog monoklonalnog antitela
[0214] Antitela su prečišćena iz supernatanata subklonova hibridoma upotrebom standardnih postupaka, kao što su, na primer, protein A ili G hromatografija (HiTrap protein A ili G HP, 1 mL, Amersham Biosciences). Ukratko, supernatant je pripremljen za hromatografiju dodavanjem 1/10 zapremine 1 M Tris/HCl pufera, pH 8,0. Supernatant podešenog pH je filtriran kroz 0,22 μm filter membranu i stavljen na kolonu ekvilibrisanu sa puferom za vezivanje (PBS, pH 7,3). Kolona je isprana puferom za vezivanje sve dok nije dobijena stabilna početna vrednost bez apsorbance na 280 nm. Antitelo je eluirano sa 0,1 M puferom sirćetne kiseline koji sadrži 0,15 M NaCl, pH 2,8, upotrebom stope protoka od 0,5 mL/min. Frakcije od približno 0,25 mL su sakupljene i neutralizovane dodavanjem 1/10 zapremine 1M Tris/HCl, pH 8,0. Najviša frakcija(e) je dijalizirana tokom noći dva puta prema lx PBS i sterilisana filtriranjem kroz 0,2 μm filter membranu. Prečišćeno antitelo je kvantifikovano apsorbancom na A280.
Primer 4
Karakterizacija vezivanja pomoću protočne citometrije
[0215] Specifičnost vezivanja testirana je protočnom citometrijom upotrebom prečišćenih antitela. Svako antitelo je inkubirano tokom 3 sata bilo sa FOLR1-eksprimirajućim 300-19 ćelijama ili netransfektovanim 300-19 ćelijama (1 x10<5>ćelija po uzorku) u 0,1 ml FACS pufera (RPMI-1640 medijum sa dodatkom 2% normalnog kozjeg seruma). Zatim, ćelije su peletovane, isprane, i inkubirane tokom 1 sata sa 0,1 ml FITC-konjugovanog kozjeg anti-mišjeg IgG-antitela (kao što je moguće dobiti od, na primer, Jackson Laboratory, 6 μg/mL u FACS puferu). Ćelije su ponovo peletovane, isprane FACS puferom i resuspendovane u 200 μL PBS koji sadrži 1% formaldehid. Uzorci su dobijeni upotrebom FACSCalibur protočnog citometra sa HTS samplerom za više bunarčića ili FACS array protočnim citometrom i analizirani upotrebom CellQuest Pro (svi iz BD Biosciences, San Diego, SAD). FACS histogrami anti-FOLR1 antitela pokazali su pomak fluorescencije, dok roditeljske 300-19 ćelije nisu. Takođe, nije detektovan značajni pomak fluorescencije kada je bilo koja ćelijska linija inkubirana samo sa samim FITC konjugovanim kozjim anti-humanim IgG-antitelom.
Primer 5
Kloniranje i sekvenciranje VL i VH regiona muFR1-9 i FR1-53
[0216] Ukupna ćelijska RNK je pripremljena iz 5 x 10<6>ćelija hibridoma upotrebom RNeazi kompleta (QIAgen) u skladu sa protokolom proizvođača. cDNK je potom sintetisana iz ukupne RNK upotrebom SuperScript II cDNK kompleta za sintezu (Invitrogen). Procedura za prvi krug degenerativne PCR reakcije na cDNK izvedenoj iz ćelija hibridoma zasnovana je na postupcima opisanim u Wang et al. (2000) J Immunol Methods. Jan 13;233(l-2):167-77) i Co et al. (1992) J Immunol. 15. feb;148(4):1149-54)). VH sekvence su amplifikovane pomoću PCR upotrebom sledećih degenerativnih prajmera: EcoMH1 CTTCCGGAATTCSARGTNMAGCTGSAGSAGTC (SEQ ID NO: 45), EcoMH2 CTTCCGGAATTCSARGTNMAGCTGSAGSAGTCWGG (SEQ ID NO: 41), i BamIgGl GGAGGATCCATAGACAGATGGGGGTGTCGTTTTGGC (SEQ ID NO: 42). VL sekvence su amplifikovane pomoću PCR upotrebom sledećih degenerativnih prajmera: SacIMK GGAGCTCGAYATTGTGMTSACMCARWCTMCA (SEQ ID NO: 43) i HindKL TATAGAGCTCAAGCTTGGATGGTGGGAAGATGGATACAGTTGGTGC (SEQ ID NO: 44). (Mešovite baze su definisane na sledeći način: N=G+A+T+C, S=G+C, Y=C+T, M=A+C, R=A+G, W=A+T).
[0217] PCR reakcione smeše su zatim sprovedene na 1% slabo rastopljivom agaroznom gelu, trake od 300 do 400 bp su isečene, prečišćene upotrebom Zymo DNK mini kolona, i poslate u Agencourt Biosciences na sekvenciranje. Odgovarajući 5' i 3' PCR prajmeri su upotrebljeni kao prajmeri za sekvenciranje kako bi se sekvencirale cDNK varijabilnog regiona iz oba smera. Aminokiselinske sekvence VH i VL regiona su dobijene pretvaranjem rezultata sekvenciranja DNK VectorNTI softverom.
[0218] Preliminarne sekvence cDNK varijabilnog regiona uključivale su sekvence 5' kraja izvedene iz degenerativnih PCR prajmera pre nego iz iRNK murinskog antitela, pa su poređenja sekvenci sa sekvencama mišjih antitela germinativne linije olakšala identifikaciju i uklanjanje ovih artefakata sekvenciranja. NCBI IgBlast stranica (www.ncbi.nlm.nih.gov/igblast/) primenjena je za pronalaženje sekvenci murinske germinativne linije iz kojih su izvedene preliminarne sekvence cDNK antitela i sekvence 5' kraja izvedene iz prajmera zamenjene su odgovarajućim sekvencama germinativne linije. Očišćene sekvence varijabilnog regiona su zatim kombinovane sa NCBI referentnim sekvencama za murinske kapa i IgG1 konstantne regione (pristupi AJ294736.1 i D78344.1 respektivno) da se sklope očekivane sekvence antitela murina pune dužine. Molekulska težina očekivanih lakih i teških lanaca FR1-9 i FR1-53 murina je zatim izračunata i upoređena sa masom izmerenom tečnom hromatografijom/masenom spektrofotometrijskom analizom (LC/MS).
[0219] Početni napori da se sekvencionira laki lanac FR1-9 murina, prateći postupke opisane iznad, pokazalo se neuspešnim pa su primenjeni alternativni postupci. Sekvence lakog lanca hibridoma koje su srodne sa FR1-9 upotrebljene su za dizajniranje KS77LClead PCR prajmera (ttttgagctctggattccagcctccagaggt) da se veže za pretpostavljenu lider sekvencu okvira lakog lanca FR1-9. Ova PCR reakcija i sekvencioniranje lider prajmera je izvedena kao što je opisano iznad i dala je kompletnu sekvencu cDNK koja kodira laki lanac koji odgovara masi lakog lanca FR1-9 izmerenoj pomoću LC/MS.
Primer 6
Kontrolni uzorak FOLR1 Fc fuzije
[0220] Humani folatni receptor 1 Fc fuzioni molekul konstruisan je kao izvor alternativnog solubilnog antigena za humani folat-vezujući protein uobičajeno izveden iz humanog mleka. Amino-terminus humane FolR1 cDNK, opisan u primeru imunizacije iznad, isečen je iz sekvence pune dužine EcoRI i Pst1 restrikcionom digestijom. Ovaj fragment je sadržao cDNK koja kodira 233 aminokiseline od N terminalnog signalnog peptida do ostataka tik uzvodno od GPI mesta vezivanja huFolR1 (NCBI pristup NM_016731.2). Pst1 do BamHI oligonukleotidni linker olakšao je kloniranje FolR1 fragmenta u-okviru sa murinskim IgG2A zglobom, CH2, i CH3 sekvencama konstantnog regiona antitela (NCBI pristup P01863) u pmuFc2ANL-EK sisarskom ekspresionom plazmidu. Humani FolR1-Fc fuzioni protein se zatim eksprimirao pomoću prolaznih ili stabilnih transfekcija u ćelijskim linijama domaćina sisara kao što su HEK-293T ili CHO ćelije. Pošto fuzioni protein od 475 aminokiselina sadrži konstantni region IgG2A murina, molekul je prečišćen praćenjem standardnih procedura za prečišćavanje antitela murina opisanih iznad.
Primer 7
ELISA test oslobođenog antigena
[0221] Kako bi se osiguralo da materijali neprekidno rade kako se očekuje, sva antitela su pregledana na vezivanje i pomoću ELISA i postupaka protočne citometrije poznatih u struci. Protočna citometrija je izvedena upotrebom FOLR1 eksprimirajućih humanih T47D ćelija kultivisanih upotrebom tehnika in-vitro ćelijske kulture poznatih u struci. Antitela su bila vezana za ove ćelije i detektovan indirektno upotrebom kozjeg anti-murinskog Alexa-fluor 488 antitela za detekciju na mašini FACScalibur (Slika 6A-B). Isti postupci su primenjeni i na druga antitela, i utvrđeno je da krajnja odabrana antitela FR1-13 i FR1-9 pokazuju afinitet vezivanja od približno 1-3x10<-9>M, i 2-4x10<-9>respektivno pomoću oba postupka.
[0222] Važno je da test detektuje samo FOLR1, a ne FOLR2 ili posebno FOLR3 (koji se uobičajeno nalazi kao oslobođeni protein u humanoj plazmi), budući da je Mov19 specifičan samo za FOLR1. Da bi se ovo odredilo, najbolja četiri klona su pregledana pomoću komercijalno dostupnih ELISA kompleta (Slike 7A-B). Pozitivna kontrola antitela za detekciju pokazuje pozitivan signal iznad pozadine što ukazuje na detekciju FOLR2 ili FOLR3. Preostala antitela (FR1-9, FR1-53, FR1-62, FR1-64, i Mov19) ne proizvode signal u testu, i zato se ne vezuju za FOLR2 ili FOLR3.
[0223] Pored toga, prisustvo folne kiseline vezane za FOLR1 može potencijalno da prikrije epitop odabranih antitela. Da bi se osiguralo da će test detektovati FOLR1 u fiziološkim količinama folne kiseline u humanoj krvi, folna kiselina je prethodno inkubirana sa FOLR1 standardno prečišćenim proteinom i dodata na test ploču. Kako je pokazano na Slici 8,prisustvo folne kiseline ima zanemarljiv uticaj na afinitet detekcije testa u poređenju sa pozitivnim kontrolama koje ne sadrže folnu kiselinu. Zbog toga, zaključeno je da test može da detektuje FOLR1 čak i u prisustvu vezane folne kiseline.
[0224] Pošto nijedan od najbolja četiri klona antitela (FR1-9, 53, 62, ili 64) nije pokazao interferenciju sa vezivanjem Mov19 ili FR1-13, i zato što nisu primećena štetna svojstva vezivanja u prisustvu FOLR2, FOLR3, ili folne kiseline, ova četiri kandidata od originalna 64 klona bila su održiva za upotrebu u testu. Od ova četiri klona, utvrđeno je da klonovi FR1-9 i FR1-53 imaju veći afinitet vezivanja u poređenju sa FR1-62 i FR1-64. Proizvodnja antitela FR1-53 iz njegovog roditeljskog hibridoma davala je dosledno niži prinos, pa je stoga klon FR1-9 odabran zbog njegove lakoće proizvodnje antitela, veće čistoće antitela, i procenta monomera.
[0225] U nastojanjima da se optimizuje test, upotrebljen je sistematski pristup u kome su koncentracije FR1-9, biotinilisanog FR1-13, Strp-HRP, i odgovarajuća vremena inkubacije optimizovana upotrebom FOLR1-Fc fuzionog proteina kao antigen standarda. FOLR1-Fc fuzija je fuzioni peptid huFOLR1 i murinskog IgG2A zgloba, CH2, CH3. Kriterijumi za uspostavljanje optimizovanih uslova bili su reproducibilni signali sa visokim odnosom signala prema šumu, minimalni efekti matriksa u uzorcima humane plazme, velika ponovljivost i preciznost i najniža granica detekcije.
[0226] Tačnije, test je izvršen oblaganjem test ploče sa muFR1-9 pri 2 μg/mL i inkubiranjem. Posle blokiranja nespecifičnim proteinom, uzorci (uključujući antigen standarde i uzorke humane plazme) su dodati test pločama da se inkubiraju. Ploče su zatim isprane i u svaki bunarčić je dodato muFR1-13b antitelo za detekciju (2 μg/mL). Ploče su ponovo isprane pre dodavanja molarnog viška streptavidin konjugovane peroksidaze rena (1:5000). Ploča je ponovo isprana pre dodavanja 3,3',5,5'-tetrametilbenzidina (TMB). TMB je reagovao sa peroksidazom kako bi formirao plavu boju, intenziteta koji je proporcionalan količini FOLR1 prisutnog u uzorku. Reakcija je zaustavljena rastvorom koji sadrži kiselinu, koji je promenio boju u žutu. Test je zatim očitan na spectramax čitaču ploča da bi se odredio intenzitet bojene reakcije u svakom uzorku (apsorbanca). Po potrebi, generisana je sigmoidna kriva doza-odgovor (promenljivi nagib) pomoću softvera Graphpad Prism v5.04 upotrebom 4PL jednačine: Y = dno (vrh -dno)/1 10^ ((LogEC50-X)* Nagib brega za sve serije razblaživanja.
[0227] Da bi se detektovala adekvatnost krajnjeg ELISA formata, testirani su uzorci plazme humanog pacijenta obolelog od raka jajnika i ne-tumorskih humanih ascitesa. Kod ne-tumorskih pacijenata sa ascites tečnošću, analizirano je 15 uzoraka na prisustvo FOLR1. Testom nijednom nije detektovan FOLR1 u svih 15 uzoraka, i nisu primećeni lažno pozitivni nalazi zbog efekata matriksa (Slika 9). Alternativno, ovim uzorcima ascitesa je dodat prečišćeni humani FOLR1, i izvršena je naknadna detekcija. Otkriće proteina FOLR1 kako je određeno testom bilo je veće od 85% od poznate dodate količine (nije pokazano). Stoga, pretpostavljeno je da nema interferirajućih proteina u ascites tečnosti koja nije povezana sa tumorom, čak i bez razblaživanja uzorka.
[0228] Ista analiza izvršena je u puliranoj normalnoj humanoj plazmi (pulirano je n=10 pacijenata po partiji). Testom nije detektovan endogeni FOLR1, i nisu otkriveni interferirajući proteini u nerazblaženim uzorcima humane plazme sa dodatkom prečišćenog huFOLR1-Fc proteina (Slika 10). Uzorke plazme humanog kancera jajnika obezbedili su Dana Farber institut za kancer ili Mass opšta bolnica. Od 72 uzorka analizirana do danas, identifikovano je 7 uzoraka koji imaju nivoe FOLR1 koji se mogu detektovati u rasponu od 0,7 do 30,6 nM. Reprezentativna analiza ovih podataka pokazana je na Slici 11. Ovde su tri od osam uzoraka sadržala nivoe FOLR1 koji se mogu detektovati koji pokazuju 0,74, 0,91 i 30,6 nM za uzorke PB105, PB106, i PB109 respektivno. Postupak interpolacije ovih podataka iz odgovarajuće standardne krive koja je generisana upotrebom huFOLR1-Fc pokazana je na Slici 12.
Primer 8
Test cirkulišuće ćelije tumora
[0229] Odabrane su tri ćelijske linije sa različitim nivoima ekspresije FOLR1 kao reprezentativne za visoku ekspresiju (KB), nisku ekspresiju (OVCAR3), i bez ekspresije (A549). Neobeležena FR1-9 i FR1-13, kao i komercijalno anti-FOLR1 antitelo ("komercijalno FRA") su titrirana, i optimalne titracije su određene za svako od antitela upotrebom laserske skenirajuće citometrijske (LSC) detekcije na odabranim ćelijskim linijama. Fluorescencija je izmerena kao srednja vrednost intenziteta fluorescencije (MFI) i pokazana je na Slici 13. Sva tri antitela su pokazala ekspresiju folatnog receptora na KB ćelijama. Optimalna razblaženja su identifikovana za svako antitelo na sledeći način: 1:5 za komercijalno FRA, 1:100 za muFR1-9, i 1:200 za muFR1-13. Od testiranih antitela, komercijalno antitelo je dalo najbolji odnos signala prema pozadini (8,0 naspram 4,07 (muFR1-9) i 4,19 (muFR1-13)), ali samo je muFR1-9 pokazalo signal u OVCAR3 ćelijama (približno 30% više signala nego A549 ćelije). Videti Sliku 14.
[0230] Za primene koje uključuju praćenje lečenja ili efikasnosti sa IMGN853, antitelo odabrano za upotrebu u CTC testu ne bi trebalo da bude u kompeticiji sa komponentom antitela IMGN853 (tj. huMov19 (M9346A)) za vezivanje za FOLR1. Kompetitivni testovi su izvedeni kako bi se odredilo da li je neko antitelo bilo u kompeticiji sa IMGN853 antitelom za vezivanje za FOLR1. Za ove testove, A549 (negativne) i KB (visoka ekspresija) ćelije su tretirane samo antitelom M9346A ili samo nosačem. Ćelije su zatim isprane i obojene svakim od tri antitela, i ekspresija je analizirana upotrebom LSC. Rezultati su obezbeđeni na Slici 15. Svetle trake (levo) predstavljaju samo nosač, a tamne trake (desno) predstavljaju IMGN853 tretirane ćelije. Ukoliko postoji kompeticija sa terapijskim IMGN853, onda će tamna traka (desno) biti niža od svetle trake (levo) kod KB ćelija. Rezultati na Slici 15 pokazuju da je komercijalno FRA antitelo u kompeticiji za vezivanje sa IMGN853 ( ̴ 66% pad FRA signala), dok na muFR1-9 i muFR1-13 antitela nije uticao IMGN853 tretman.
[0231] Uzeti zajedno, ovi rezultati pokazuju da muFR1-9 i muFR1-13 nisu u kompeticiji sa IMGN853, čineći ih tako poželjnijim kandidatima za upotrebu u testu koji prati nivoe FOLR1 u telesnoj tečnosti (npr. krvi ili plazmi), na cirkulišućim ćelijama tumora, ili uzorku tkiva, nakon tretmana sa IMGN853. Pored toga, muFR1-9 je bilo osetljivije i pokazalo je jedinstvenu sposobnost da detektuje ekspresiju na OVCAR3 ćelijama koje imaju nizak nivo ekspresije i preferirano je antitelo kandidat za ove tipove testova.
Primer 9
Detekcija FOLR1 na cirkulišućim ćelijama tumora (CTC) izolovanim iz pacijenata sa NSCLC i kancerom jajnika
[0232] Uzorci krvi se uzimaju od pacijenata sa kancerom jajnika ili NSCLC kancerom u sledećim vremenskim tačkama: Pregled (do 28 dana pre početne vrednosti); Početna vrednost; Pre ciklusa 3; i Kraj ciklusa 4. CTC su obogaćene iz uzoraka i obojene za CK, CD45, nukleuse, i FOLR1 upotrebom antitela i razblaženja opisanih u Primeru 8, iznad. Broj CTC (tj. CK+/CD45-ćelije sa nukleusima), broj CK-/CD45-ćelije sa nukleusima, ekspresija FOLR1 na CTC, broj CK-/CD45-ćelije sa nukleusima, i procenat FOLR1 pozitivnih CTC i CK-/CD45-ćelije sa nukleusima određuju se pomoću LSC za svaki uzorak. Podaci se upotrebljavaju za određivanje nivoa ekspresije FOLR1 u CTC u različitim vremenskim tačkama tokom Faze I kliničkog ispitivanja za IMGN853.
Claims (13)
1. Antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment koje se specifično vezuje za FOLR1, naznačeno time što navedeno antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment sadrži VH-CDR1, VH-CDR2, VH-CDR3, VL-CDR1, VL-CDR2 i VL-CDR3 aminokiselinske sekvence: SEQ ID NO: 1, 2, i 3 i SEQ ID NO: 13, 14, i 15.
2. Antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment prema patentnom zahtevu 1, naznačeno time što navedeno antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment sadrži aminokiselinske sekvence: SEQ ID NO: 25 i SEQ ID NO: 29.
3. Antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment prema patentnom zahtevu 1 ili 2, naznačeno time što je navedeno antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment murinsko, ne-humano, humanizovano, himerno, ili sa novom površinom.
4. Polipeptid koji specifično vezuje FOLR1, naznačen time što navedeni polipeptid sadrži sekvence: SEQ ID NO: 1, 2, i 3 i SEQ ID NO: 13, 14, i 15.
5. Molekul nukleinske kiseline koji kodira antitelo, njegov antigen-vezujući fragment, ili polipeptid prema bilo kom od patentnih zahteva 1-4.
6. Postupak detekcije proteina FOLR1 u uzorku koji sadrži dovođenje u kontakt navedenog uzorka sa antitelom, njegovim antigen-vezujućim fragmentom, ili polipeptidom prema bilo kom od patentnih zahteva 1-4.
7. Postupak prema patentnom zahtevu 6, naznačen time što se protein FOLR1 detektuje pomoću radioimunotesta, western blot testa, imunofluorescentnog testa, enzimskog imunotesta, imunoprecipitacijskog testa, hemiluminescentnog testa, citometrije, ili imunohistohemijskog testa.
8. Postupak prema patentnom zahtevu 7, naznačen time što se protein FOLR1 detektuje pomoću citometrije, enzimskog imunotesta, ili imunohistohemijskog testa, pri čemu je citometrija protočna citometrija, i pri čemu je enzimski imunotest enzim vezani imunosorbent test (ELISA).
9. Postupak prema patentnom zahtevu 6 ili 7, naznačen time što je navedeni protein FOLR1 oslobođeni protein FOLR1.
10. Izolovana ćelija koja proizvodi antitelo, njegov antigen-vezujući fragment, ili polipeptid prema bilo kom od patentnih zahteva 1-4.
11. Postupak pravljenja antitela, njegovog antigen-vezujućeg fragmenta, ili polipeptida prema bilo kom od patentnih zahteva 1-4, koji sadrži (a) kultivisanje ćelije prema patentnom zahtevu 10; i (b) izolovanje navedenog antitela, njegovog antigen-vezujućeg fragmenta, ili polipeptida iz navedene kultivisane ćelije.
12. Imunotest komplet za detekciju proteina FOLR1 u uzorku, naznačen time što komplet sadrži: (a) prvi reagens, pri čemu je prvi reagens antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment prema bilo kom od patentnih zahteva 1-3 ili polipeptid prema patentnom zahtevu 4, i (b) drugi reagens, pri čemu drugi reagens predstavlja reagens za detekciju.
13. Antitelo ili njegov antigen-vezujući fragment prema bilo kom od patentnih zahteva 1 do 3 ili polipeptid prema patentnom zahtevu 4 za upotrebu u postupku za dijagnostikovanje kancera.
Applications Claiming Priority (4)
| Application Number | Priority Date | Filing Date | Title |
|---|---|---|---|
| US201261695791P | 2012-08-31 | 2012-08-31 | |
| US201361756254P | 2013-01-24 | 2013-01-24 | |
| PCT/US2013/057682 WO2014036495A2 (en) | 2012-08-31 | 2013-08-30 | Diagnostic assays and kits for detection of folate receptor 1 |
| EP13833526.0A EP2890717B1 (en) | 2012-08-31 | 2013-08-30 | Diagnostic assays and kits for detection of folate receptor 1 |
Publications (1)
| Publication Number | Publication Date |
|---|---|
| RS60217B1 true RS60217B1 (sr) | 2020-06-30 |
Family
ID=50184673
Family Applications (1)
| Application Number | Title | Priority Date | Filing Date |
|---|---|---|---|
| RS20200501A RS60217B1 (sr) | 2012-08-31 | 2013-08-30 | Dijagnostički testovi i kompleti za detekciju folatnog receptora 1 |
Country Status (27)
| Country | Link |
|---|---|
| US (6) | US9200073B2 (sr) |
| EP (2) | EP2890717B1 (sr) |
| JP (6) | JP6293147B2 (sr) |
| KR (4) | KR20200079565A (sr) |
| CN (2) | CN110294805B (sr) |
| AU (4) | AU2013308497B2 (sr) |
| BR (1) | BR112015004229B1 (sr) |
| CA (2) | CA3137438A1 (sr) |
| CY (1) | CY1122907T1 (sr) |
| DK (1) | DK2890717T3 (sr) |
| ES (1) | ES2788151T3 (sr) |
| HR (1) | HRP20200482T1 (sr) |
| HU (1) | HUE049693T2 (sr) |
| IL (4) | IL299620A (sr) |
| LT (1) | LT2890717T (sr) |
| ME (1) | ME03799B (sr) |
| MX (2) | MX378788B (sr) |
| NZ (2) | NZ726258A (sr) |
| PL (1) | PL2890717T3 (sr) |
| PT (1) | PT2890717T (sr) |
| RS (1) | RS60217B1 (sr) |
| RU (1) | RU2668824C2 (sr) |
| SG (2) | SG11201500938XA (sr) |
| SI (1) | SI2890717T1 (sr) |
| SM (1) | SMT202000158T1 (sr) |
| WO (1) | WO2014036495A2 (sr) |
| ZA (1) | ZA201707245B (sr) |
Families Citing this family (29)
| Publication number | Priority date | Publication date | Assignee | Title |
|---|---|---|---|---|
| TWI672318B (zh) | 2010-02-24 | 2019-09-21 | 美商免疫遺傳股份有限公司 | 葉酸受體1抗體類和免疫共軛物類及彼等之用途 |
| CN114441757A (zh) | 2011-04-01 | 2022-05-06 | 伊缪诺金公司 | 用于增加folr1癌症治疗的功效的方法 |
| PL2890717T3 (pl) | 2012-08-31 | 2020-08-10 | Immunogen, Inc. | Testy i zestawy diagnostyczne do wykrywania receptora folianu |
| US20160311921A1 (en) * | 2013-06-20 | 2016-10-27 | Morphotek ,Inc. | Methods for treatment of ovarian cancer |
| CN105814079B (zh) | 2013-08-30 | 2021-02-09 | 伊缪诺金公司 | 用于检测叶酸受体1的抗体和测定 |
| MY174670A (en) * | 2013-10-08 | 2020-05-06 | Immunogen Inc | Anti-folr1 immunoconjugate dosing regimens |
| US20150297744A1 (en) * | 2014-03-28 | 2015-10-22 | Immunogen, Inc. | Anti-FOLR1 Immunoconjugate Dosing Regimens |
| WO2015186823A1 (ja) * | 2014-06-06 | 2015-12-10 | 協和発酵キリン株式会社 | Folr1標的薬および葉酸代謝拮抗剤によるがん患者のための治療方法並びに医薬 |
| RS61010B1 (sr) * | 2014-11-20 | 2020-11-30 | Hoffmann La Roche | Bispecifični antigen vezujući molekuli koji aktiviraju t ćelije protiv folr1 i cd3 |
| KR102700777B1 (ko) | 2015-09-17 | 2024-08-29 | 이뮤노젠 아이엔씨 | 항-folr1 면역접합체를 포함하는 치료제 조합 |
| CN105548059B (zh) * | 2016-01-29 | 2018-08-24 | 福建医科大学 | 叶酸-牛血清白蛋白-铂铋纳米复合材料 |
| WO2017192863A1 (en) * | 2016-05-04 | 2017-11-09 | L.E.A.F. Holdings Group Llc | Targeted liposomal gemcitabine compositions and methods thereof |
| US10822410B2 (en) | 2016-11-23 | 2020-11-03 | Eisai R&D Management Co., Ltd. | Anti-folate receptor alpha antibodies and uses thereof |
| CN108982430B (zh) * | 2017-05-31 | 2020-09-29 | 北京大学 | 标记细菌菌群样品的试剂盒、方法及应用 |
| IL272840B2 (en) * | 2017-09-05 | 2025-01-01 | Immunogen Inc | Methods for detecting folate receptor 1 in a patient sample |
| CN115925952A (zh) | 2018-03-13 | 2023-04-07 | 东莞凡恩世生物医药有限公司 | 抗叶酸受体1抗体及其用途 |
| EP3953392A1 (en) * | 2019-04-12 | 2022-02-16 | Phanes Therapeutics, Inc. | Humanized anti-folate receptor 1 chimeric antigen receptors and uses thereof |
| MA55818A (fr) | 2019-04-29 | 2022-03-16 | Immunogen Inc | Anticorps et immunoconjugués de fr-alpha biparatopique |
| CN112794911B (zh) * | 2021-04-14 | 2021-08-03 | 上海偌妥生物科技有限公司 | 人源化抗叶酸受体1抗体及其应用 |
| JP2024522544A (ja) * | 2021-06-04 | 2024-06-21 | イミュノジェン, インコーポレイテッド | 可溶性FR-α患者におけるがんの治療 |
| CN114163520B (zh) * | 2021-11-23 | 2024-01-30 | 南京京达生物技术有限公司 | 一种血源性人IgM抗体纯化介质制备方法 |
| WO2023116911A1 (zh) | 2021-12-24 | 2023-06-29 | 百奥泰生物制药股份有限公司 | 抗FRα抗体及其抗体药物偶联物和用途 |
| US20250391517A1 (en) * | 2022-03-11 | 2025-12-25 | Russell Gary Latimer | An optical density measurement and testing device |
| JP2023154548A (ja) * | 2022-04-07 | 2023-10-20 | 国立大学法人東海国立大学機構 | 卵巣癌を検査する方法 |
| CN119019546B (zh) * | 2022-07-05 | 2025-09-05 | 东莞市朋志生物科技有限公司 | 抗乙型流感病毒抗体、检测乙型流感病毒的试剂和试剂盒 |
| WO2025036307A1 (zh) | 2023-08-11 | 2025-02-20 | 百奥泰生物制药股份有限公司 | 抗frα抗体药物偶联物在治疗疾病中的应用 |
| WO2025094146A1 (en) | 2023-11-02 | 2025-05-08 | Immunogen Switzerland Gmbh | Vasconstrictors for reducing ocular toxicity of antibody-maytansinoid conjugates |
| CN117700556B (zh) * | 2024-02-05 | 2024-04-12 | 苏州百道医疗科技有限公司 | 一种抗FRα小鼠单克隆抗体及其应用 |
| CN117700557B (zh) * | 2024-02-05 | 2024-04-30 | 卡秋(江苏)生物科技有限公司 | 一种特异性结合叶酸受体α的抗体或抗原结合片段 |
Family Cites Families (154)
| Publication number | Priority date | Publication date | Assignee | Title |
|---|---|---|---|---|
| FR2046920B1 (sr) | 1969-06-19 | 1974-05-03 | Citizen Watch Co Ltd | |
| US3940475A (en) | 1970-06-11 | 1976-02-24 | Biological Developments, Inc. | Radioimmune method of assaying quantitatively for a hapten |
| US4588585A (en) | 1982-10-19 | 1986-05-13 | Cetus Corporation | Human recombinant cysteine depleted interferon-β muteins |
| US4816567A (en) | 1983-04-08 | 1989-03-28 | Genentech, Inc. | Recombinant immunoglobin preparations |
| DE3588239T3 (de) | 1985-03-30 | 2007-03-08 | Kauffman, Stuart A., Santa Fe | Verfahren zum Erhalten von DNS, RNS, Peptiden, Polypeptiden oder Proteinen durch DMS-Rekombinant-Verfahren |
| US4737456A (en) | 1985-05-09 | 1988-04-12 | Syntex (U.S.A.) Inc. | Reducing interference in ligand-receptor binding assays |
| US4676980A (en) | 1985-09-23 | 1987-06-30 | The United States Of America As Represented By The Secretary Of The Department Of Health And Human Services | Target specific cross-linked heteroantibodies |
| US5618920A (en) | 1985-11-01 | 1997-04-08 | Xoma Corporation | Modular assembly of antibody genes, antibodies prepared thereby and use |
| DE3600905A1 (de) | 1986-01-15 | 1987-07-16 | Ant Nachrichtentech | Verfahren zum dekodieren von binaersignalen sowie viterbi-dekoder und anwendungen |
| US5681718A (en) | 1986-03-14 | 1997-10-28 | Celltech Limited | Methods for enhanced production of tissue plasminogen activator in cell culture using alkanoic acids or salts thereof |
| US5225539A (en) | 1986-03-27 | 1993-07-06 | Medical Research Council | Recombinant altered antibodies and methods of making altered antibodies |
| US4946778A (en) | 1987-09-21 | 1990-08-07 | Genex Corporation | Single polypeptide chain binding molecules |
| US5763192A (en) | 1986-11-20 | 1998-06-09 | Ixsys, Incorporated | Process for obtaining DNA, RNA, peptides, polypeptides, or protein, by recombinant DNA technique |
| WO1989006692A1 (en) | 1988-01-12 | 1989-07-27 | Genentech, Inc. | Method of treating tumor cells by inhibiting growth factor receptor function |
| GB8823869D0 (en) | 1988-10-12 | 1988-11-16 | Medical Res Council | Production of antibodies |
| GB8826530D0 (en) | 1988-11-12 | 1988-12-14 | Ped Capacitors Ltd | Electrical capacitors |
| US5530101A (en) | 1988-12-28 | 1996-06-25 | Protein Design Labs, Inc. | Humanized immunoglobulins |
| US20040049014A1 (en) | 1988-12-28 | 2004-03-11 | Protein Design Labs, Inc. | Humanized immunoglobulins |
| US5108921A (en) | 1989-04-03 | 1992-04-28 | Purdue Research Foundation | Method for enhanced transmembrane transport of exogenous molecules |
| FI915411A0 (fi) | 1989-05-16 | 1991-11-15 | Scripps Research Inst | Samexpression av heteromeriska receptorer. |
| CA2016841C (en) | 1989-05-16 | 1999-09-21 | William D. Huse | A method for producing polymers having a preselected activity |
| CA2016842A1 (en) | 1989-05-16 | 1990-11-16 | Richard A. Lerner | Method for tapping the immunological repertoire |
| ES2087997T3 (es) | 1990-01-12 | 1996-08-01 | Cell Genesys Inc | Generacion de anticuerpos xenogenicos. |
| US6172197B1 (en) | 1991-07-10 | 2001-01-09 | Medical Research Council | Methods for producing members of specific binding pairs |
| GB9015198D0 (en) | 1990-07-10 | 1990-08-29 | Brien Caroline J O | Binding substance |
| US6916605B1 (en) | 1990-07-10 | 2005-07-12 | Medical Research Council | Methods for producing members of specific binding pairs |
| JP3306063B2 (ja) | 1990-08-24 | 2002-07-24 | イグジス, インコーポレイテッド | ランダムコドンを有するオリゴヌクレオチドを合成する方法 |
| US5633425A (en) | 1990-08-29 | 1997-05-27 | Genpharm International, Inc. | Transgenic non-human animals capable of producing heterologous antibodies |
| US5661016A (en) | 1990-08-29 | 1997-08-26 | Genpharm International Inc. | Transgenic non-human animals capable of producing heterologous antibodies of various isotypes |
| ES2108048T3 (es) | 1990-08-29 | 1997-12-16 | Genpharm Int | Produccion y utilizacion de animales inferiores transgenicos capaces de producir anticuerpos heterologos. |
| US5625126A (en) | 1990-08-29 | 1997-04-29 | Genpharm International, Inc. | Transgenic non-human animals for producing heterologous antibodies |
| US5545806A (en) | 1990-08-29 | 1996-08-13 | Genpharm International, Inc. | Ransgenic non-human animals for producing heterologous antibodies |
| DE69129154T2 (de) | 1990-12-03 | 1998-08-20 | Genentech, Inc., South San Francisco, Calif. | Verfahren zur anreicherung von proteinvarianten mit geänderten bindungseigenschaften |
| NZ241119A (en) | 1990-12-20 | 1993-06-25 | Ixsys Inc | Manipulating nucleic acid to optimize the binding characteristics of the encoded binding protein |
| ATE181571T1 (de) | 1991-09-23 | 1999-07-15 | Medical Res Council | Methoden zur herstellung humanisierter antikörper |
| ATE463573T1 (de) | 1991-12-02 | 2010-04-15 | Medimmune Ltd | Herstellung von autoantikörpern auf phagenoberflächen ausgehend von antikörpersegmentbibliotheken |
| EP1291360A1 (en) | 1991-12-13 | 2003-03-12 | Xoma Corporation | Methods and materials for preparation of modified antibody variable domains and therapeutic uses thereof |
| US5965132A (en) | 1992-03-05 | 1999-10-12 | Board Of Regents, The University Of Texas System | Methods and compositions for targeting the vasculature of solid tumors |
| EP0627940B1 (en) | 1992-03-05 | 2003-05-07 | Board of Regents, The University of Texas System | Use of immunoconjugates for the diagnosis and/or therapy of vascularized tumors |
| US20030148406A1 (en) | 1992-03-17 | 2003-08-07 | David John King | Multivalent antigen-binding proteins |
| US5639641A (en) | 1992-09-09 | 1997-06-17 | Immunogen Inc. | Resurfacing of rodent antibodies |
| WO1994018219A1 (en) | 1993-02-02 | 1994-08-18 | The Scripps Research Institute | Methods for producing antibody libraries using universal or randomized immunoglobulin light chains |
| WO1994029351A2 (en) | 1993-06-16 | 1994-12-22 | Celltech Limited | Antibodies |
| US5731168A (en) | 1995-03-01 | 1998-03-24 | Genentech, Inc. | Method for making heteromultimeric polypeptides |
| US5641870A (en) | 1995-04-20 | 1997-06-24 | Genentech, Inc. | Low pH hydrophobic interaction chromatography for antibody purification |
| EP0822830B1 (en) | 1995-04-27 | 2008-04-02 | Amgen Fremont Inc. | Human anti-IL-8 antibodies, derived from immunized xenomice |
| CA2219486A1 (en) | 1995-04-28 | 1996-10-31 | Abgenix, Inc. | Human antibodies derived from immunized xenomice |
| WO1997008320A1 (en) | 1995-08-18 | 1997-03-06 | Morphosys Gesellschaft Für Proteinoptimierung Mbh | Protein/(poly)peptide libraries |
| US6828422B1 (en) | 1995-08-18 | 2004-12-07 | Morphosys Ag | Protein/(poly)peptide libraries |
| JP2002514895A (ja) | 1995-09-28 | 2002-05-21 | アレクション、ファーマスーティカルズ、インコーポレーテッド | ブタ細胞相互作用タンパク質 |
| US6331431B1 (en) | 1995-11-28 | 2001-12-18 | Ixsys, Inc. | Vacuum device and method for isolating periplasmic fraction from cells |
| US5714352A (en) | 1996-03-20 | 1998-02-03 | Xenotech Incorporated | Directed switch-mediated DNA recombination |
| EP2305027B1 (en) | 1996-12-03 | 2014-07-02 | Amgen Fremont Inc. | Transgenic mammals having human Ig loci including plural VH and Vkappa regions and antibodies produced therefrom |
| US6596850B1 (en) | 1998-01-30 | 2003-07-22 | Ixsys, Incorporated | Anti-αv3β3 recombinant human antibodies, nucleic acids encoding same |
| AU8691398A (en) | 1997-08-04 | 1999-02-22 | Ixsys, Incorporated | Methods for identifying ligand specific binding molecules |
| WO2000023082A1 (en) | 1998-10-19 | 2000-04-27 | Yeda Research And Development Co. Ltd. | Treatment of systemic lupus erythematosus by down-regulating the autoimmune response to autoantigens |
| US20040031072A1 (en) | 1999-05-06 | 2004-02-12 | La Rosa Thomas J. | Soy nucleic acid molecules and other molecules associated with transcription plants and uses thereof for plant improvement |
| WO2001002588A2 (en) | 1999-07-02 | 2001-01-11 | Morphosys Ag | Generation of specific binding partners binding to (poly)peptides encoded by genomic dna fragments or ests |
| IT1307309B1 (it) | 1999-12-30 | 2001-10-30 | Enea Ente Nuove Tec | Peptidi stabilizzanti, polipeptidi ed anticorpi che li comprendono. |
| CN102805868A (zh) | 2000-03-31 | 2012-12-05 | 普渡研究基金会 | 用配体-免疫原缀合物治疗的方法 |
| DE10037759A1 (de) | 2000-08-03 | 2002-07-04 | Gruenenthal Gmbh | Screeningverfahren |
| WO2002069232A2 (en) | 2001-02-19 | 2002-09-06 | Merck Patent Gmbh | Method for identification of t-cell epitopes and use for preparing molecules with reeduced immunogenicity |
| AU2002258518A1 (en) | 2001-03-14 | 2002-09-24 | Millennium Pharmaceuticals, Inc. | Nucleic acid molecules and proteins for the identification, assessment, prevention, and therapy of ovarian cancer |
| CN1635910A (zh) | 2001-05-02 | 2005-07-06 | 普渡研究基金会 | 巨噬细胞介导的疾病的治疗和诊断 |
| US7314974B2 (en) | 2002-02-21 | 2008-01-01 | Monsanto Technology, Llc | Expression of microbial proteins in plants for production of plants with improved properties |
| US20060110771A1 (en) | 2002-03-01 | 2006-05-25 | Masanao Katagiri | Proteins capable of binding to female sex hormones and process for producing the same |
| AU2003224073C1 (en) | 2002-04-22 | 2010-03-11 | AgroProtect GmbH | Antibodies, recombinant antibodies, recombinant antibody fragments and fusions mediated plant disease resistance against fungi |
| US7538195B2 (en) | 2002-06-14 | 2009-05-26 | Immunogen Inc. | Anti-IGF-I receptor antibody |
| GB0216648D0 (en) | 2002-07-18 | 2002-08-28 | Lonza Biologics Plc | Method of expressing recombinant protein in CHO cells |
| DK1578446T3 (en) | 2002-11-07 | 2015-06-29 | Immunogen Inc | ANTI-CD33 ANTIBODIES AND PROCEDURES FOR TREATING ACUTE MYELOID LEUKEMIA BY USING IT |
| AU2003295411A1 (en) | 2002-11-07 | 2004-06-03 | Celltech R & D | Human monoclonal antibodies to heparanase |
| EP1481993A1 (en) | 2003-05-28 | 2004-12-01 | Xerion Pharmaceuticals AG | Modulation of the poliovirus receptor function |
| US20050255114A1 (en) | 2003-04-07 | 2005-11-17 | Nuvelo, Inc. | Methods and diagnosis for the treatment of preeclampsia |
| US20050025763A1 (en) | 2003-05-08 | 2005-02-03 | Protein Design Laboratories, Inc. | Therapeutic use of anti-CS1 antibodies |
| WO2005000901A2 (en) | 2003-05-09 | 2005-01-06 | Duke University | Cd20-specific antibodies and methods of employing same |
| JP4703566B2 (ja) | 2003-05-14 | 2011-06-15 | イムノゲン インコーポレーティッド | 薬剤複合体組成物 |
| US7276497B2 (en) | 2003-05-20 | 2007-10-02 | Immunogen Inc. | Cytotoxic agents comprising new maytansinoids |
| ZA200510282B (en) | 2003-07-02 | 2007-03-28 | Genentech Inc | Compositions and methods for the diagnosis and treatment of tumor |
| US7622112B2 (en) | 2003-12-05 | 2009-11-24 | Jody Berry | Anti-SARS monoclonal antibodies |
| AU2005214331B2 (en) | 2004-02-12 | 2011-09-15 | Eisai, Inc. | Monoclonal antibodies that specifically bind to folate receptor alpha |
| WO2005075514A2 (en) | 2004-03-10 | 2005-08-18 | Lonza Ltd. | Method for producing antibodies |
| MXPA06012162A (es) | 2004-04-27 | 2007-03-30 | Galapagos Nv | Metodos, agentes y ensayos de seleccion de compuestos para inducir diferenciacion de celulas de mamifero no diferenciadas, en osteoblastos. |
| EP1685161A1 (en) | 2004-08-30 | 2006-08-02 | Lonza Biologics plc | Affinity- plus ion exchange-chromatography for purifying antibodies |
| US7776869B2 (en) | 2004-10-18 | 2010-08-17 | Amgen Inc. | Heteroaryl-substituted alkyne compounds and method of use |
| NZ554725A (en) | 2004-10-25 | 2009-10-30 | Merck & Co Inc | Anti-ADDL antibodies and uses thereof |
| EP1827079A4 (en) | 2004-12-21 | 2012-04-11 | Monsanto Technology Llc | TRANSGENIC PLANTS WITH ADVANCED AGRONOMIC CHARACTERISTICS |
| CN101120021A (zh) | 2004-12-31 | 2008-02-06 | 基因技术公司 | 结合br3的多肽及其用途 |
| AU2006332045A1 (en) | 2005-01-27 | 2007-08-16 | The Regents Of The University Of California | Therapeutic monoclonal antibodies that neutralize botulinum neurotoxins |
| WO2006105021A2 (en) | 2005-03-25 | 2006-10-05 | Tolerrx, Inc. | Gitr binding molecules and uses therefor |
| US7608413B1 (en) | 2005-03-25 | 2009-10-27 | Celera Corporation | Kidney disease targets and uses thereof |
| AU2006230219A1 (en) | 2005-03-30 | 2006-10-05 | Endocyte, Inc. | Method for cancer prognosis using cellular folate vitamin receptor quantification |
| AU2006241099B2 (en) | 2005-04-22 | 2012-04-19 | Eisai, Inc. | Antibodies with immune effector activity and that internalize in folate receptor alpha-positive cells |
| JP2008539693A (ja) | 2005-05-12 | 2008-11-20 | オンコセラピー・サイエンス株式会社 | 抗dsc2抗体のエフェクター機能を用いて細胞を障害する方法 |
| AU2006249087B2 (en) | 2005-05-20 | 2012-05-17 | Lonza Biologics Plc | High-level expression of recombinant antibody in a mammalian host cell |
| MX2007014673A (es) | 2005-05-24 | 2008-04-08 | Avestha Gengraine Tech Pvt Ltd | Metodo para la produccion de un anticuerpo monoclonal para cd20 para el tratamiento de linfoma de celular b. |
| EP1904183B1 (en) | 2005-07-05 | 2014-10-15 | Purdue Research Foundation | Pharmaceutical composition for the treatment of osteoarthritis |
| US7521195B1 (en) | 2005-07-21 | 2009-04-21 | Celera Corporation | Lung disease targets and uses thereof |
| US8124076B2 (en) | 2005-08-18 | 2012-02-28 | Ramot At Tel Aviv University Ltd. | Single chain antibodies against β-amyloid peptide |
| EP1937815B1 (en) | 2005-09-13 | 2015-05-13 | National Research Council of Canada | Methods and compositions for modulating tumor cell activity |
| AU2006304605A1 (en) | 2005-10-17 | 2007-04-26 | Institute For Systems Biology | Tissue-and serum-derived glycoproteins and methods of their use |
| EP1790664A1 (en) | 2005-11-24 | 2007-05-30 | Ganymed Pharmaceuticals AG | Monoclonal antibodies against claudin-18 for treatment of cancer |
| MX2008007682A (es) | 2005-12-20 | 2008-10-23 | Sbi Biotech Co Ltd | Anticuerpo anti-ilt7. |
| WO2007143561A1 (en) | 2006-06-01 | 2007-12-13 | Mayo Foundation For Medical Education And Research | Immunity to folate receptors |
| JP5564249B2 (ja) | 2006-06-23 | 2014-07-30 | アレシア・バイオセラピューティクス・インコーポレーテッド | 癌に関与するポリヌクレオチド配列およびポリペプチド配列 |
| US7910702B2 (en) | 2006-07-28 | 2011-03-22 | The Governors Of The University Of Alberta | Recombinant antibodies to sclerotinia antigens |
| WO2008021290A2 (en) | 2006-08-09 | 2008-02-21 | Homestead Clinical Corporation | Organ-specific proteins and methods of their use |
| US20090182955A1 (en) | 2006-09-08 | 2009-07-16 | Rao Cherukuri | Application configuration across client devices of a local system |
| EP1900752A1 (en) | 2006-09-15 | 2008-03-19 | DOMPE' pha.r.ma s.p.a. | Human anti-folate receptor alpha antibodies and antibody fragments for the radioimmunotherapy of ovarian carcinoma |
| CA2665528C (en) | 2006-10-12 | 2018-01-23 | The University Of Tokyo | Diagnosis and treatment of cancer using anti-ereg antibody |
| CA2672581A1 (en) | 2006-12-14 | 2008-06-19 | Forerunner Pharma Research Co., Ltd. | Anti-claudin 3 monoclonal antibody and treatment and diagnosis of cancer using the same |
| KR101546441B1 (ko) | 2006-12-20 | 2015-08-24 | 엠엠알글로벌, 인코포레이티드 | 항체 및 이들의 제조 및 사용 방법 |
| US20080227704A1 (en) | 2006-12-21 | 2008-09-18 | Kamens Joanne S | CXCL13 binding proteins |
| US7691980B2 (en) | 2007-01-09 | 2010-04-06 | Bio-Rad Laboratories, Inc. | Enhanced capacity and purification of antibodies by mixed mode chromatography in the presence of aqueous-soluble nonionic organic polymers |
| US9216228B2 (en) | 2007-02-16 | 2015-12-22 | KTB Tumorforschungsgesellschaft MBM | Receptor and antigen targeted prodrug |
| US20100104626A1 (en) | 2007-02-16 | 2010-04-29 | Endocyte, Inc. | Methods and compositions for treating and diagnosing kidney disease |
| WO2008145136A1 (en) | 2007-05-30 | 2008-12-04 | Aarhus Universitet | Stat3 inactivation by inhibition of the folate receptor pathway |
| CN101784565B (zh) | 2007-06-25 | 2014-12-10 | 恩多塞特公司 | 含有亲水性间隔区接头的共轭物 |
| CN101139613B (zh) | 2007-08-01 | 2011-06-08 | 姜荣锡 | 抗肿瘤二元多肽及其应用与制备方法 |
| PT2227549E (pt) | 2007-12-21 | 2015-10-08 | Novartis Ag | Sistema de seleção para cultura de células eucarióticas com base num gene de recetor de folato ligado à membrana |
| RU2010133547A (ru) | 2008-01-11 | 2012-02-20 | Дзе Юниверсити Оф Токио (Jp) | Анти-cldn антитела |
| WO2009092014A1 (en) | 2008-01-18 | 2009-07-23 | Gagnon Peter S | Enhanced purification of antibodies and antibody fragments by apatite chromatography |
| JP5470817B2 (ja) | 2008-03-10 | 2014-04-16 | 日産自動車株式会社 | 電池用電極およびこれを用いた電池、並びにその製造方法 |
| MX2010011621A (es) | 2008-04-21 | 2011-01-14 | Swapsol Corp | Conversion de sulfuro de hidrogeno a hidrogeno. |
| WO2009132081A2 (en) | 2008-04-24 | 2009-10-29 | The Research Foundation Of State University Of New York | Monoclonal antibody-based targeting of folate receptors |
| CN102083461B (zh) | 2008-04-30 | 2014-09-17 | 伊缪诺金公司 | 有效的偶联物和亲水性连接体 |
| HUE034763T2 (en) | 2008-04-30 | 2018-02-28 | Immunogen Inc | Crosslinkers and their use |
| US8383351B2 (en) | 2008-06-11 | 2013-02-26 | Oxford Brookes University | Antibody to inhibin/ activin β-B subunit |
| US20100069298A1 (en) * | 2008-09-16 | 2010-03-18 | Robert Penny | Methods for Detecting Overexpression of SPARC and Therapeutic and Diagnostic Methods Relating to Same |
| ES3029483T3 (en) | 2008-09-17 | 2025-06-24 | Endocyte Inc | Folate receptor binding conjugates of antifolates |
| US20100092470A1 (en) | 2008-09-22 | 2010-04-15 | Icb International, Inc. | Antibodies, analogs and uses thereof |
| CN101440130B (zh) | 2008-11-21 | 2011-07-27 | 中国人民解放军第四军医大学 | 一种抗人IL-13Rα2单克隆抗体的重链和轻链的可变区 |
| EP2995953B1 (en) | 2009-03-24 | 2017-11-29 | Biocept, Inc. | Devices and methods of cell capture and analysis |
| JPWO2011010652A1 (ja) * | 2009-07-23 | 2013-01-07 | 株式会社 資生堂 | 油中水型乳化化粧料 |
| ES2624835T3 (es) | 2009-08-06 | 2017-07-17 | Immunas Pharma, Inc. | Anticuerpos que se unen específicamente a los oligómeros A beta y uso de los mismos |
| TW201129383A (en) | 2010-02-10 | 2011-09-01 | Immunogen Inc | CD20 antibodies and uses thereof |
| TWI672318B (zh) * | 2010-02-24 | 2019-09-21 | 美商免疫遺傳股份有限公司 | 葉酸受體1抗體類和免疫共軛物類及彼等之用途 |
| KR20140032944A (ko) * | 2010-10-20 | 2014-03-17 | 모르포테크, 인크. | 항폴레이트 수용체 알파 항체 당형태 |
| WO2012061759A2 (en) * | 2010-11-05 | 2012-05-10 | Morphotek Inc. | Folate receptor alpha as a diagnostic and prognostic marker for folate receptor alpha-expressing cancers |
| BR112013025228A2 (pt) | 2011-03-29 | 2018-09-25 | Immunogen Inc | processo para fabricar conjugados de homogeneidade aperfeçoada |
| ME03353B (me) | 2011-03-29 | 2019-10-20 | Immunogen Inc | Priprema konjugata antitela i majtanzinoida jednostepenim postupkom |
| CN114441757A (zh) | 2011-04-01 | 2022-05-06 | 伊缪诺金公司 | 用于增加folr1癌症治疗的功效的方法 |
| WO2012138749A1 (en) | 2011-04-04 | 2012-10-11 | Immunogen, Inc. | Methods for decreasing ocular toxicity of antibody drug conjugates |
| CN107011439B (zh) | 2011-07-15 | 2020-11-10 | 卫材R&D管理有限公司 | 抗叶酸受体α抗体及其应用 |
| PL2890717T3 (pl) | 2012-08-31 | 2020-08-10 | Immunogen, Inc. | Testy i zestawy diagnostyczne do wykrywania receptora folianu |
| CA2893378A1 (en) | 2012-12-07 | 2014-06-12 | Kyowa Hakko Kirin Co., Ltd. | Anti-folr1 antibody |
| JP6136279B2 (ja) | 2013-01-15 | 2017-05-31 | 株式会社ジェイテクト | 転がり軸受装置 |
| TWI503850B (zh) | 2013-03-22 | 2015-10-11 | Polytronics Technology Corp | 過電流保護元件 |
| US20140363451A1 (en) | 2013-05-14 | 2014-12-11 | Immunogen, Inc. | Anti-FOLR1 Immunoconjugate Dosing Regimens |
| CN105814079B (zh) | 2013-08-30 | 2021-02-09 | 伊缪诺金公司 | 用于检测叶酸受体1的抗体和测定 |
| TWI510996B (zh) | 2013-10-03 | 2015-12-01 | Acer Inc | 控制觸控面板的方法以及使用該方法的可攜式電腦 |
| MY174670A (en) | 2013-10-08 | 2020-05-06 | Immunogen Inc | Anti-folr1 immunoconjugate dosing regimens |
| US20150297744A1 (en) | 2014-03-28 | 2015-10-22 | Immunogen, Inc. | Anti-FOLR1 Immunoconjugate Dosing Regimens |
| KR102700777B1 (ko) | 2015-09-17 | 2024-08-29 | 이뮤노젠 아이엔씨 | 항-folr1 면역접합체를 포함하는 치료제 조합 |
| US9816280B1 (en) | 2016-11-02 | 2017-11-14 | Matthew Reitnauer | Portable floor |
-
2013
- 2013-08-30 PL PL13833526T patent/PL2890717T3/pl unknown
- 2013-08-30 LT LTEP13833526.0T patent/LT2890717T/lt unknown
- 2013-08-30 CA CA3137438A patent/CA3137438A1/en active Pending
- 2013-08-30 PT PT138335260T patent/PT2890717T/pt unknown
- 2013-08-30 KR KR1020207018333A patent/KR20200079565A/ko not_active Ceased
- 2013-08-30 CN CN201910418596.XA patent/CN110294805B/zh active Active
- 2013-08-30 BR BR112015004229-5A patent/BR112015004229B1/pt active IP Right Grant
- 2013-08-30 CN CN201380045151.2A patent/CN104755498B/zh active Active
- 2013-08-30 AU AU2013308497A patent/AU2013308497B2/en not_active Ceased
- 2013-08-30 IL IL299620A patent/IL299620A/en unknown
- 2013-08-30 SG SG11201500938XA patent/SG11201500938XA/en unknown
- 2013-08-30 KR KR1020237043959A patent/KR20240005129A/ko active Pending
- 2013-08-30 ES ES13833526T patent/ES2788151T3/es active Active
- 2013-08-30 JP JP2015530124A patent/JP6293147B2/ja active Active
- 2013-08-30 RU RU2015104579A patent/RU2668824C2/ru active
- 2013-08-30 ME MEP-2020-142A patent/ME03799B/me unknown
- 2013-08-30 MX MX2019000873A patent/MX378788B/es unknown
- 2013-08-30 SI SI201331702T patent/SI2890717T1/sl unknown
- 2013-08-30 SG SG10201804260QA patent/SG10201804260QA/en unknown
- 2013-08-30 EP EP13833526.0A patent/EP2890717B1/en active Active
- 2013-08-30 HR HRP20200482TT patent/HRP20200482T1/hr unknown
- 2013-08-30 NZ NZ726258A patent/NZ726258A/en unknown
- 2013-08-30 US US14/015,653 patent/US9200073B2/en active Active
- 2013-08-30 KR KR1020157007933A patent/KR20150046316A/ko not_active Ceased
- 2013-08-30 RS RS20200501A patent/RS60217B1/sr unknown
- 2013-08-30 WO PCT/US2013/057682 patent/WO2014036495A2/en not_active Ceased
- 2013-08-30 KR KR1020217038453A patent/KR102617499B1/ko active Active
- 2013-08-30 CA CA2883222A patent/CA2883222C/en active Active
- 2013-08-30 NZ NZ630433A patent/NZ630433A/en unknown
- 2013-08-30 EP EP20160627.4A patent/EP3712175A1/en active Pending
- 2013-08-30 MX MX2015002605A patent/MX362514B/es active IP Right Grant
- 2013-08-30 SM SM20200158T patent/SMT202000158T1/it unknown
- 2013-08-30 HU HUE13833526A patent/HUE049693T2/hu unknown
- 2013-08-30 DK DK13833526.0T patent/DK2890717T3/da active
-
2015
- 2015-02-04 IL IL237087A patent/IL237087B/en active IP Right Grant
- 2015-10-23 US US14/921,596 patent/US9702881B2/en active Active
-
2017
- 2017-06-12 US US15/620,117 patent/US10180432B2/en active Active
- 2017-10-25 ZA ZA2017/07245A patent/ZA201707245B/en unknown
- 2017-12-25 JP JP2017247587A patent/JP6480558B2/ja active Active
-
2018
- 2018-03-20 JP JP2018052302A patent/JP2018088942A/ja not_active Withdrawn
- 2018-06-04 AU AU2018203934A patent/AU2018203934B2/en not_active Ceased
- 2018-11-28 US US16/203,276 patent/US10613093B2/en active Active
-
2019
- 2019-02-11 IL IL264770A patent/IL264770B/en active IP Right Grant
- 2019-11-11 JP JP2019203933A patent/JP2020018325A/ja active Pending
-
2020
- 2020-02-28 US US16/804,664 patent/US20200333347A1/en not_active Abandoned
- 2020-04-30 CY CY20201100401T patent/CY1122907T1/el unknown
- 2020-07-09 AU AU2020204602A patent/AU2020204602B2/en not_active Ceased
-
2021
- 2021-02-03 IL IL280634A patent/IL280634B2/en unknown
- 2021-12-10 JP JP2021200640A patent/JP7289346B2/ja active Active
-
2022
- 2022-06-02 US US17/831,254 patent/US20230213524A1/en not_active Abandoned
-
2023
- 2023-05-30 JP JP2023088416A patent/JP2023111942A/ja active Pending
- 2023-08-04 AU AU2023210668A patent/AU2023210668A1/en not_active Abandoned
Also Published As
Similar Documents
| Publication | Publication Date | Title |
|---|---|---|
| JP7289346B2 (ja) | 葉酸受容体1の検出のための診断分析およびキット | |
| KR102585409B1 (ko) | 엽산 수용체 1의 검출을 위한 항체 및 분석 | |
| RU2788126C2 (ru) | Диагностические анализы и наборы для детекции фолатного рецептора 1 | |
| HK40037380A (en) | Diagnostic assays and kits for detection of folate receptor 1 | |
| HK1210188B (en) | Diagnostic assays and kits for detection of folate receptor 1 |