HRP20030102A2 - Methods of treatment of a bcl-2 disorder using bcl-2 antisense oligomers - Google Patents

Description

Uvod

Ovaj je izum usmjeren prema uporabi bcl-2 antisense oligomera u liječenju i sprječavanju poremećaja vezanih uz bcl-2. Ti poremećaji obuhvaćaju rak, tumore, karcinome i poremećaje vezane uz staničnu proliferaciju. U jednoj izvedbi izuma, bcl-2 antisense oligomer primjenjuje se u visokim dozama. Ovaj je izum također usmjeren prema postupku za sprječavanje ili liječenje poremećaja vezanih uz bcl-2, napose raka, a koji obuhvaća davanje bcl-2 antisense oligomera tijekom kratkih vremenskih razdoblja. Ovaj je izum nadalje proširen prema uporabi bcl-2 antisense oligomera u povišenju osjetljivosti osobe prema terapijskim sredstvima protiv raka. Ovaj se izum također odnosi na farmaceutske pripravke koji sadrže jedan ili više bcl-2 antisense oligomera, te koji mogu sadržavati jedno ili više terapijskih sredstava protiv raka.

Pozadina izuma

Uobičajeni pristupi liječenju raka pate od nedostatka specifičnosti. Lijekovi koji su razvijeni većinom su prirodni produkti ili derivati koji blokiraju enzimske puteve ili stupaju u nasumične interakcije s DNA. Nadalje, većina lijekova za liječenje raka je popraćena ozbiljnim toksičnostima koje ograničavaju dozu, uslijed niskih terapijskih indeksa. Na primjer, većina lijekova protiv raka, kada se daju bolesniku, ubijaju ne samo stanice raka već i normalne, nekancerozne stanice. Zbog tih štetnih učinaka, potrebni su načini liječenja koji specifičnije djeluju na stanice raka.

Otkriveno je da je razred gena, onkogeni, uključen u transformacije stanica, te u održavanje kanceroznog stanja. Značajno je da prekidanje transkripcije tih gena, ili drugi način inhibiranja učinaka njihovih proteinskih produkata, može imati povoljan terapijski rezultat. Uloga onkogena u postanku mnogih humanih vrsta raka prikazana je u preglednom članku Bishop, 1987, ʺCellular Oncogenes and Retrovirusesʺ, Science, 235:305-311. U mnogim humanim vrstama raka, pojačana je ekspresija gena označenog bcl-2 (limfom/leukemija-2 B stanica), a ta pojačana ekspresija može biti povezana s nastankom tumora (Tsujimoto i sur., 1985, ʺInvolvement of the bcl-2 gene in human follicular lymphomaʺ, Science 228:1440-1443). Smatra se da bcl-2 gen doprinosi patogenezi raka, kao i otpornosti prema liječenju, prvenstveno putem produljenja preživljavanja stanica, a ne ubrzavanjem diobe stanica.

Humani bcl-2 gen upleten je u etiologiju pojedinih leukemija, limfoidnih tumora, limfoma, neuroblastoma, te karcinoma nosa i ždrijela, prostate, grudi i debelog crijeva (Croce i sur., 1987, ʺMolecular Basis Of Human B and T Cell Neoplasiaʺ, u: Advance in Viral Oncology, 7:35-51, G. Klein (ur.), New York: Raven Press; Reed i sur., 1991, ʺDifferential expression of bcl-2 protooncogene in neuroblastoma and other human tumor cell lines of neural originʺ, Cancer Res. 51:6529-38; Yunis i sur., 1989, ʺBcl-2 and other genomic alterations in the prognosis of large-cell lymphomasʺ, N. Engl. J. Med. 320:1047-54; Campos i sur., 1993, ʺHigh expression of bcl-2 protein in acute myeloid leukemia is associated with poor response to chemotherapyʺ, Blood 81:3091-6; McDonnell i sur., 1992, ʺExpression of the protooncogene bcl-2 and its association with emergence of androgen-independent prostate cancerʺ, Cancer Res. 52:6940-4; Lu i sur., 1993, ʺBcl-2 protooncogene expression in Epstein Barr Virus-Associated Nasopharyngeal Carcinomaʺ, Int. J. Cancer 53:29-35; Bonner i sur., 1993, ʺbcl-2 protooncogene and the gastrointestinal mucosal epithelial tumor progression model as related to proposed morphologic and molecular sequencesʺ, Lab. Invest. 68:43A). Otkriveno je da bcl-2 ima pojačanu ekspresiju u nizu različitih tumora uključujući non-Hodgkinove limfome, rak pluća, rak dojke, kolorektalni rak, rak prostate, rak bubrega i akutne i kronične leukemije (Reed, 1995, ʺRegulation of apoptosis by bcl-2 family proteins and its role in cancer and chemoresistanceʺ, Curr. Opin. Oncol. 7:541-6).

Antisense oligonukleotidi predstavljaju moguće terapijsko sredstvo za specifično prekidanje funkcije onkogena. Te kratke (obično manje od 30 baza) jednolančane sintetske DNA imaju sekvencu komplementarnu pre-mRNA ili mRNA područjima ciljnog gena, te stvaraju dvolančani hibrid sparivanjem baza putem vodikovih veza. Ta hibridizacija može prekinuti ekspresiju i ciljne mRNA kao i proteina koji kodira, te stoga može utjecati na sve daljnje interakcije i signaliziranja koji o njima ovise. Kako jedna molekula mRNA služi kao izvor sinteze većeg broja primjeraka proteina, inhibicija mRNA može biti učinkovitija, te specifičnija od izazivanja prekida na razini proteina, na primjer, inhibicijom enzimskog aktivnog mjesta.

Sintetski oligodeoksinukleotidi komplementarni u odnosu na mRNA c-myc onkogena rabe se za specifičnu inhibiciju proizvodnje c-myc proteina, čime zaustavljaju rast humanih leukemičnih stanica in vitro (Holt i sur., 1988, Mol. Cell Biol. 8:963-73; Wickstrom i sur., 1988, Proc. Natl. Acad. Sci. USA, 85:1028-32). Oligodeoksinukleotidi također se primjenjuju kao specifični inhibitori retrovirusa, uključujući virus humane imunodeficijencije (Zamecnik i Stephenson, 1978, Proc. Natl. Acad. Sci. USA, 75:280-4; Zamecnik i sur., 1986, Proc. Natl. Acad. Sci. USA, 83:4143-6).

Uporaba antisense oligonukleotida, s njihovom sposobnošću da naciljaju i inhibiraju pojedinačne gene povezane s rakom, djeluje obećavajuće u predkliničkim modelima raka. Ti fosforotioatni antisense oligomeri pokazali su sposobnost inhibiranja ekspresije bcl-2 in vitro, te iskorjenjivanja tumora u mišjim modelima s heterotransplantatima limfoma. Otpornost prema kemoterapiji kod nekih vrsta raka povezana je s ekspresijom bcl-2 onkogena (Grover i sur., 1996, ʺBcl-2 expression in malignant melanoma and its prognostic significanceʺ, Eur. J. Surg. Oncol. 22(4):347-9). Primjena bcl-2 antisense oligomera može selektivno smanjiti razine bcl-2 proteina u tumorskim heterotransplantatima kod laboratorijskih miševa (Jansen i sur., 1998, ʺbcl-2 antisense therapy chemosensitizes human melanoma in SCID miceʺ, Nat. Med. 4(2):232-4). Nadalje, primjena bcl-2 antisense oligomera može tumorske heterotransplantate kod laboratorijskih miševa učiniti osjetljivijima na kemoterapijska sredstva (Jansen i sur., 1998, ʺbcl-2 antisense therapy chemosensitizes human melanoma in SCID miceʺ, Nat. Med. 4(2):232-4). Kod miševa, sustavno liječenje s bcl-2 antisense oligomerima smanjuje razinu bcl-2 proteina, te pospješuje apoptozu. Liječenje sa samim bcl-2 antisense oligomerima ima skromno antitumorsko djelovanje, ali je poboljšana antitumorska aktivnost zamjećena u kombinaciji s DTIC-om (također poznat kao dakarbazin). Kod deset od trinaest životinja, nisu se mogli detektirati heterotransplantati malignih melanoma nakon primjene bcl-2 antisense oligomera u kombinaciji s liječenjem DTIC-om. Preostaje izuzetna potreba za proširenjem tih antitumorskih liječenja za borbu protiv raka kod ljudi.

Prognoza za mnoge bolesnike od raka je loša unatoč povećanju dostupnosti biološke terapije, terapije lijekovima ili kombinirane terapije. Na primjer, iako se DTIC uobičajeno rabi za liječenje metastatskog melanoma, nakoliko je bolesnika pokazalo dugotrajno poboljšanje. Zapravo, faza III obimnog kliničkog istraživanja nije pokazala nimalo bolje preživljavanje kada je DTIC rabljen u kombinaciji s cisplatinom, karmustinom, te tamoksifenom (Chapman i sur., 1999, ʺPhase III multicenter randomized trial of the Dartmouth regimen versus dacarbazine in patients with metastatic melanomaʺ, J. Clin. Oncol. 17(9):2745-51). Ovi ozbiljni nedostaci u liječenju raka naglašavaju potrebu za novim pristupima liječenja.

Bit izuma

Ovaj je izum usmjeren prema farmaceutskim pripravcima koji sadrže bcl-2 antisense oligomere, te postupcima za liječenje poremećaja povezanih uz bcl-2. Izum se zasniva, djelomično, na izumiteljevom otkriću da bcl-2 antisense oligomer, kada se daje bolesnicima u visokim dozama za liječenje poremećaja povezanog uz bcl-2, napose raka, ima za posljedicu značajne terapijske odgovore, uključujući nisku toksičnost, visoku podnošljivost, te produženo preživljavanje. Izumitelj je također otkrio da bcl-2 antisense oligomeri, kada se daju bolesnicima u visokim dozama tijekom kratkog vremenskog razdoblja, odnosno, manje od 14 dana, također imaju za posljedicu značajne terapijske odgovore u liječenju bolesnika koji boluju od raka. Ti režimi terapije nadalje obuhvaćaju primjenu bcl-2 antisense oligomera u visokim dozama tijekom kratkog vremena u kombinaciji s jednim ili više terapijskih sredstava protiv raka. Iznenađujuće, snižena doza jednog ili više terapijskih sredstava protiv raka, kada se daje u kombinaciji s kratkom primjenom bcl-2 antisense oligomera, također pokazuje značajne terapijske odgovore u liječenju bolesnika koji boluju od raka. Stoga terapijski režimi ovoga izuma donose terapijski učinkoviti postupak za liječenje raka, koji ima smanjeno trajanje i toksičnost, i stoga ima za posljedicu poboljšanu podnošljivost.

U jednoj izvedbi, ovaj izum donosi postupak za liječenje poremećaja povezanog uz bcl-2, te farmaceutski pripravak u doznom jediničnom obliku koji sadrži posebno visoke doze bcl-2 antisense oligomera, tako da učinkovita količina bcl-2 antisense oligomera u navedenim farmaceutskim pripravcima predstavlja učinkovitu dozu za postizanje doze od oko 10 do 50 mg/kg/dan. U skladu s ovom izvedbom izuma, učinkovita količina bcl-2 antisense oligomera u nevedenom farmaceutskom pripravku je učinkovita doza za postizanje razine bcl-2 antisense oligomera u cirkulaciji koja je najmanje 30 nM (nanomolarna). U jednoj izvedbi, razina bcl-2 antisense oligomera u cirkulaciji je 1 do 10 μM (mikromolarna). U drugoj izvedbi, željena razina bcl-2 antisense oligomera u cirkulaciji od najmanje 30 nM postiže se otprilike 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 ili 10 sati nakon primjene bcl-2 antisense oligomera. U jednoj drugoj izvedbi, razina bcl-2 antisense oligomera u cirkulaciji od najmanje 30 nM postiže se unutar otprilike 36 do 48 sati, po mogućnosti 24 do 35 sati, još pogodnije unutar 12 do 24 sata; najpogodnije unutar manje od 12 sati.

U još jednoj izvedbi, ovaj izum donosi postupak za liječenje poremećaja vezanog uz bcl-2, te farmaceutski pripravak koji sadrži dozu bcl-2 antisense oligomera koja će se primijeniti tijekom kratkog vremenskog razdoblja, odnosno, manje od 14 dana, tako da učinkovita količina bcl-2 antisense oligomera, koju treba primijeniti u trajanju tog kratkog ciklusa liječenja, bude u rasponu od oko 0,01 do 50 mg/kg/dan. U još jednoj izvedbi, učinkovita količina bcl-2 antisense oligomera, koju treba isporučiti tijekom trajanja tog kratkog ciklusa liječenja, učinkovita je doza za postizanje razine bcl-2 antisense oligomera u cirkulaciji od najmanje 30 nM. U još jednoj izvedbi, razina bcl-2 antisense oligomera u cirkulaciji je 1 do 10 μM (mikromolarna).

U još jednoj izvedbi, ovaj izum donosi postupak za liječenje poremećaja povezanog uz bcl-2 i farmaceutski pripravak koji sadrži dozu bcl-2 antisense oligomera koja će se primijeniti tijekom kratkog vremenskog razdoblja, odnosno, manje od 14 dana, u kombinaciji s jednim ili više terapijskih sredstava protiv raka, tako da se navedena terapijska sredstva protiv raka primijene prije, poslije ili istovremeno s bcl-2 antisense oligomerom. Učinkovita količina bcl-2 antisense oligomera, koju treba primijeniti u trajanju tog kratkog protokola liječenja nalazi se u rasponu od oko 0,01 do 50 mg/kg/dan. Učinkovita količina terapijskih sredstava protiv raka koju je potrebno primijeniti u kombinaciji s bcl-2 antisense oligomerom može se primijeniti u svojoj standardnoj dozi, ili je druga mogućnost da se primijeni u sniženoj dozi. U skladu s ovom izvedbom izuma, učinkovita je količina bcl-2 antisense oligomera navedenog farmaceutkog pripravka učinkovita doza za postizanje razine bcl-2 antisense oligomera u cirkulaciji od najmanje 30 nM. U specifičnoj izvedbi, razina bcl-2 antisense oligomera u cirkulaciji postiže se unutar otprilike 36 do 48 sati, po mogućnosti unutar 24 do 35 sati, najpogodnije manje od oko 24 sata.

U skladu s ovim izumom, poremećaj povezan uz bcl-2 obuhvaća tumore, rak, karcinome, te poremećaje stanične proliferacije.

U skladu s ovim izumom, kratko razdoblje obuhvaća vremensko razdoblje u kojem se primijenjuje bcl-2 antisense, a koje je kraće od 14 dana, u rasponu od 2 do 13 dana; po mogućnosti u rasponu od 3 do 9 dana, 4 do 7 dana, ili 5 do 6 dana.

U skladu s ovim izumom, doza bcl-2 antisense oligomera, koju treba primijeniti tijekom kratkog razdoblja nalazi se u rasponu od 0,01 do 50 mg/kg/dan; po mogućnosti u dozi od 4 do 9 mg/kg/dan, a još pogodnije u dozi od 5 do 7 mg/kg/dan.

Ovaj izum također obuhvaća farmaceutske pripravke koji sadrže učinkovitu količinu jednog ili više bcl-2 antisense oligomera, a koje treba primijeniti u skladu s postupcima ovoga izuma. Navedeni farmaceutski pripravci obuhvaćaju dozu bcl-2 antisense oligomera u rasponu od 0,01 do 50 mg/kg/dan; po mogućnosti u dozi od 4 do 9 mg/kg/dan, a još pogodnije u dozi od 5 do 7 mg/kg/dan, u kombinaciji s farmaceutski prihvatljivim nosačem. U još jednoj izvedbi, farmaceutski pripravci ovoga izuma također obuhvaćaju jedno ili više dodatnih terapijskih sredstava protiv raka. Navedeni faramaceutski pripravci oblikuju se tako da se isporučuju kao kontinuirane infuzije, ili primjenom jedne ili više intravenskih injekcija, ili putem jedne ili više primjena tijekom protokola liječenja.

U skladu s ovim izumom, farmaceutski pripravci ovoga izuma koji sadrže bcl-2 antisense oligomer mogu se primijeniti odvojeno od farmaceutskih pripravaka koji sadrže terapijska sredstva protiv raka.

Ova i druga stajališta ovoga izuma bolje će se razumijeti osvrtanjem na sljedeće Slike i Iscrpni Opis.

1. DEFINICIJE

Kako je ovdje primjenjen, izraz ʺporemećaj povezan uz bcl-2ʺ odnosi se na bolest koja obuhvaća regulaciju bcl-2 gena, te uključuje, ali bez ograničenja, bolesti kojima su obuhvaćene stanice s ekspresijom bcl-2 gena. Takav poremećaj uključuje bolesti kojima su obuhvaćene stanice ili tkiva s ekspresijom bcl-2 gena ili gena srodnih genu bcl-2, ili bolesti kojima su obuhvaćene stanice ili tkiva kod kojih ekspresija bcl-2 gena više nije izražena iako normalno jeste. Poremećaji povezani uz bcl uključuju, i ograničeni su na poremećaje i patološka stanja stanične proliferacije stanica ili tkiva koja su pogođena djelovanjem stanica s ekspresijom bcl-2 gena ili gena srodnih genu bcl-2.

Kako je ovdje primjenjen, izraz ʺrakʺ opisuje bolesno stanje u kojem karcinogeno sredstvo ili sredstva izazivaju transformaciju zdrave stanice u nenormalnu stanicu, nakon čega slijedi invazivno prodiranje tih nenormalnih stanica u susjedna tkiva, te nakon čega može uslijediti širenje tih nenormalnih stanica nošenih limfom ili krvlju u regionalne limfne čvorove i/ili udaljena mjesta, odnosno metastaze.

Kako je ovdje primjenjen, izraz ʺtumorʺ ili ʺrastʺ označava povećanu masu tkiva, što obuhvaća veći broj stanica kao rezultat brže diobe stanica i/ili sporije brzine odumiranja stanica. Tumor može biti maligni ili nemaligni rak.

Kako su ovdje primjenjeni, izrazi ʺliječiti rakʺ i ʺliječenje rakaʺ označavaju inhibiranje umnožavanja stanica raka, inhibiranje širenja raka, smanjenje veličine tumora, umanjivanje ili ograničavanje broja stanica raka u tijelu, poboljšavanje ili ublažavanje simptoma bolesti kojima je uzrok rak. Smatra se da je liječenje terapijsko ako postoji sniženje smrtnosti i/ili obolijevanja, ili smanjenje u opterećenju bolesti koje se očituje kao smanjeni broj malignih stanica u tijelu.

Kako su ovdje primjenjeni, izrazi ʺspriječiti rakʺ ili ʺsprječavanje rakaʺ odnose se na sprječavanje pojave ili ponovne pojave bolesnog stanja raka. Kao takvo, liječenje koje usporava, inhibira ili interferira s pojavom metastaza, rastom tumora, ili proliferacijom raka ima aktivnost sprječavanja.

Kako je ovdje primjenjen, izraz ʺantisense oligomerʺ označava antisense oligonukleotid ili njegov analog ili derivat, a odnosi se na raspon kemijskih vrsta koje prepoznaju polinukleotidne ciljne sekvence putem Watson-Crick-ovog povezivanja vodikovim vezama s nukleotidnim bazama ciljnih sekvenci. Ciljne sekvence mogu biti RNA ili DNA, te mogu biti jednolančane ili dvolančane. Ciljne molekule uključuju, ali bez ograničenja, pre-mRNA, mRNA, te DNA.

Kako je ovdje primjenjen, izraz ʺekspresija bcl-2 genaʺ odnosi se na transkripciju bcl-2 gena koja proizvodi bcl-2 pre-mRNA, bcl-2 mRNA, i/ili bcl-2 protein.

Kako je ovdje primjenjen, izraz ʺderivatʺ odnosi se na bilo koji farmaceutski prihvatljivi homolog, analog ili fragment koji se podudara s farmaceutskim pripravkom izuma.

Kako je ovdje primjenjen, izraz ʺterapeuticiʺ ili ʺterapijska sredstvaʺ odnosi se na bilo koje molekule, spojeve ili tretmane koji pomažu u liječenju bolesti. Kao takvo, terapijsko sredstvo protiv raka je molekula, spoj ili protokol liječenja koji pomaže u liječenju tumora ili raka. Protokol liječenja uključuje, ali bez ograničenja, terapiju zračenjem, dijetetsku terapiju, fizikalnu terapiju, te psihološku terapiju.

Kako je ovdje primjenjen, izraz ʺkemoterapijsko sredstvoʺ ili ʺsredstvo protiv rakaʺ ili ʺsredstvo protiv tumoraʺ ili ʺterapijsko sredstvo protiv rakaʺ odnosi se na bilo koju molekulu, spoj ili tretman koji pomaže u liječenju tumora ili raka.

Kako je ovdje primjenjen, izraz ʺniska dozaʺ ili ʺsnižena dozaʺ odnosi se na dozu koja je niža od normalno primjenjenog raspona, odnosno, ispod standardne doze koja je predložena u Physicians' Desk Reference, 54. izdanju (2000) ili sličnoj referenci. Takva doza može biti dovoljna za inhibiranje proliferacije stanica, ili pokazuje učinke poboljšanja kod ljudi, ili pokazuje učinkovitost uz manje nuspojava u usporedbi sa standardnim načinima liječenja raka. Normalni rasponi doza koji se rabe za pojedina terapijska sredstva, te za standardne načine liječenja raka koji se primjenjuju kod specifičnih bolesti mogu se naći u Physicians' Desk Reference, 54. izdanju (2000) ili u Cancer: Principles & Practice of Oncology, DeVita, Jr., Hellman, i Rosenberg (urednici) 2. izdanje, Philadelphia, PA: J.B. Lippincot Co., 1985.

Kako je ovdje primjenjen, izraz ʺsmanjena toksičnostʺ odnosi se na smanjenje zapaženih nuspojava i toksičnosti vezano uz primjenu antisense oligonukleotida i terapijskih sredstava protiv raka u kraćem trajanju i/ili pri nižim dozama u usporedbi s drugim protokolima liječenja i doznim oblicima, uključujući standardne protokole liječenja i dozne oblike koji su opisani u Physicians' Desk Reference, 54. izdanju (2000) ili u Cancer: Principles & Practice of Oncology, DeVita, Jr., Hellman, i Rosenberg (urednici) 2. izdanje, Philadelphia, PA: J.B. Lippincot Co., 1985.

Kako je ovdje primjenjen, izraz ʺciklus liječenjaʺ ili ʺciklusʺ odnosi se na razdoblje tijekom kojeg se primjenjuje samo jedno terapijsko sredstvo ili slijed terapijskih sredstava. U jednoj izvedbi koja obuhvaća uporabu visoke doze bcl-2 antisense oligomera, u kombinaciji sa standardnom dozom terapijskog sredstva protiv raka, preferirano trajanje vremenskog razdoblja za jedan ciklus liječenja manje je od 14 dana. Ovaj izum predviđa najmanje jedan ciklus liječenja, a općenito se preferira više od jednog ciklusa. U nekim slučajevima, može biti poželjan jedan ciklus liječenja, kao što je, na primjer, slučaj kada se značajan terapijski učinak ostvaruje nakon jednog ciklusa liječenja.

Kako je ovdje primjenjen, izraz ʺfarmaceutski prihvatljivi nosačʺ odnosi se na nosivi medij koji ne utječe na učinkovitost biološke aktivnosti aktivnog sastojka. Najvažnije je da je navedeni nosivi medij inertan i netoksičan.

Kako je ovdje primjenjen, izraz ʺfarmaceutski prihvatljivʺ označava odobren od strane regulacijske agencije Savezne vlade ili državne vlade, ili naveden u U.S. Farmakopeji ili drugim opće prihvaćenim farmakopejama za uporabu kod životinja, te napose za uporabu kod ljudi.

Kako je ovdje primjenjen, izraz ʺnosačʺ odnosi se na diluens, pomoćno sredstvo, ekscipijens, ili prijenosnik s kojim se terapijsko sredstvo primjenjuje. Takvi nosači mogu biti sterilne tekućine, poput otopina soli u vodi, ili ulja, uključujući ulja petrolejskog, životinjskog, biljnog ili sintetskog podrijetla, poput ulja kikirikija, sojinog ulja, mineralnog ulja, sezamovog ulja i slično. Otopina soli je preferirani nosač kada se farmaceutski pripravak daje intravenski. Otopine soli i vodene otopine dekstroze i otopine glicerola mogu se također primjenjivati kao tekući nosači, napose za injekcijske otopine. Prikladni farmaceutski ekscipijensi uključuju škrob, glukozu, laktozu, saharozu, želatinu, slad, rižu, brašno, kredu, silikagel, natrijev stearat, glicerolni monostearat, talk, natrijev klorid, osušeno obrano mlijeko, glicerol, propilen, glikol, vodu, etanol i slično. Nosač, po želji, može također sadržavati manje količine sredstava za ovlaživanje ili emulgatora, ili sredstava za puferiranje pH. Ti pripravci mogu imati oblik otopina, suspenzija, emulzija, tableta, pilula, kapsula, praškova, oblika s kontinuiranim oslobađanjem i slično. Pripravak se može oblikovati kao supozitorij, s uobičajenim vezivima i nosačima poput triglicerida, Primjeri prikladnih farmaceutaskih nosača opisani su u Remington's Pharmaceutical Sciences autora E.W. Martina. Primjeri prikladnih farmaceutskih nosača su mnoštvo kationskih lipida, uključujući, ali bez ograničenja, N-(1(2,3-dioleiloksi)propil)-N,N,N-trimetilamonijev klorid (DOTMA) i diolezilfosfotidiletanolamin (DOPE). Liposomi su također prikladni nosači za antisense oligomere izuma. Takvi pripravci trebali bi sadržavati terapijski učinkovitu količinu spoja, zajedno s prikladnom količinom nosača kako bi se osigurao oblik za ispravno davanje bolesniku. Oblik bi trebao odgovarati načinu primjene.

Kako je ovdje primjenjen, izraz ʺfarmaceutski prihvatljive soliʺ odnosi se na soli koje se pripravljaju iz farmaceutski prihvatljivih, a najvažnije netoksičnih, kiselina i baza, uključujući anorganske i organske kiseline i baze. Farmaceutski prihvatljive soli uključuju one koje nastaju sa slobodnim amino skupinama poput onih koje su izvedene iz klorovodične, fosforne, octene, oksalatne, tartarne kiseline, itd., te one koje nastaju sa slobodnim karboksilnim skupinama poput onih koje su izvedene iz natrijevog, kalijevog, amonijevog, kalcijevog, željeznog hidroksida, izopropilamina, trietilamina, 2-etilamino etanola, histidina, prokaina, itd.

Kratki opis slika

Slika 1: Regulacija bcl-2 prema nižoj razini nakon 5 dana liječenja s bcl-2 antisense oligomerom u tkivu melanoma koje je uzeto biopsijom od bolesnika #12.

Slika 2: TUNEL bojanje tumorskog tkiva koje je uzeto biopsijom od bolesnika #12 (desna noga) prije liječenja (a), nakon liječenja s bcl-2 antisense oligomerom (b), te nakon liječenja s bcl-2 antisense oligomerom i DTIC-om.

Slika 3: Kožne metastaze (a) i CT –snimka zdjeličnog područja (b) bolesnika #12 prije i nakon tri ciklusa liječenja s bcl-2 antisense oligomerom i DTIC-om u dozi 6,5 mg/kg/dan.

Iscrpan opis izuma

Ovaj izum donosi pripravke i postupke za uporabu bcl-2 antisense oligomera u sprječavanju i liječenju poremećaja povezanih uz bcl-2, a napose raka. Izum također donosi farmaceutske pripravke koji sadrže bcl-2 antisense oligomer, kao i postupke za njihovu uporabu u profilaktičkim i terapijskim tretmanima, uključujući isporučivanje lijeka i terapijske režime.

Izum se zasniva, djelomično, na otkriću da kratkotrajni ciklusi liječenja pomoću bcl-2 antisense oligomera, samog i u kombinaciji s drugim terapijskim sredstvima, imaju neočekivano snažne učinke na poboljšanje stanja kod bolesnika koji pate od bolesti. Taj režim kratkotrajnog liječenja ispoljava dodatne pogodnosti za ljude, poput praktičnosti, smanjene psihološke traume, te veće vjerojatnosti prihvaćanja protokola liječenja. Ostala otkrića uključuju: (1) kratkotrajne cikluse liječenja i smanjene doze terapijskih sredstava kada se rabe u kombinaciji s bcl-2 antisense oligomerom, (2) jednostavnije načine isporuke farmaceutskih pripravaka koji sadrže barem jedan bcl-2 antisense oligomer sa ili bez drugih terapijskih sredstava, te (3) klinički značajne režime liječenja za mnoge vrste raka. Stoga, Izumiteljevo otkriće da bcl-2 antisense oligomer, kada se primjeni u kratkotrajnom ciklusu liječenja, može pokazati značajne terapijske odgovore kod bolesnika koji imaju poremećaj povezan uz bcl-2, osigurava unaprijeđene i korisne farmaceutske pripravke, pravce liječenja, te načine isporuke.

Izum se također zasniva, djelomično, na otkriću da visoke doze bcl-2 antisense oligomera, samog i u kombinaciji s drugim terapijskim sredstvima, imaju smanjenu toksičnost, uključujući neočekivano malo nuspojava u usporedbi s većinom standardnih načina liječenja raka, te izazivaju poboljšanje kod bolesnika koji pate od bolesti. Režim liječenja koji obuhvaća visoku dozu bcl-2 antisense oligomera ispoljava dodatne pogodnosti za ljude, poput kraćih ciklusa liječenja, manjeg broja tretmana, ili povećane učinkovitosti.

U jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer daje se čovjeku tijekom kratkotrajnog ciklusa liječenja radi sprječavanja ili liječenja poremećaja vezanog uz bcl-2. U drugoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer daje se čovjeku u visokim dozama radi sprječavanja ili liječenja poremećaja povezanih uz bcl-2. Osim djelovanja na oboljelo tkivo, bcl-2 antisense oligomer može štititi ili liječiti normalna tkiva, što uključuje tkiva koja sadrže stanice koje normalno imaju izraženu ekspresiju bcl-2 gena. Uz to, bcl-2 antisense oligomer može štititi ili liječiti normalna tkiva koja su, iako nemaju izraženu ekspresiju bcl-2 gena, ugrožena od strane oboljelih tkiva.

U specifičnoj izvedbi, izum nadalje obuhvaća uporabu kombinirane terapije za sprječavanje ili liječenje poremećaja povezanih uz bcl-2. Takva terapija uključuje uporabu jedne ili više molekula, spojeva ili tretmana koji pomažu u sprječavanju ili liječenju bolesti. Primjeri razmatranih terapeutika uključuju biološka sredstva, kemijska sredstva, te terapijske tretmane (na primjer, tretman zračenjem).

U drugoj specifičnoj izvedbi, izum donosi mogućnost davanja bcl-2 antisense oligomera čovjeku u kombinaciji s jednim ili više terapijskih sredstava protiv raka radi sprječavanja ili liječenja raka. Takva terapijska sredstva protiv raka uključuju jednu ili više molekula, spojeva ili tretmana koji imaju aktivnost usmjerenu protiv raka. Primjeri razmatranih terapijskih sredstava protiv raka uključuju biološka sredstva, kemijska sredstva, te terapijske tretmane (na primjer, tretman zračenjem).

U još jednoj specifičnoj izvedbi, izum donosi mogućnost davanja bcl-2 antisense oligomera čovjeku u kombinaciji s jednim ili više terapijskih sredstava protiv raka u sniženim dozama, radi sprječavanja ili liječenja raka. Takvi načini liječenja mogu uključivati visoke, standardne, ili niske doze jednog ili više bcl-2 antisense oligomera, pri čemu ciklusi liječenja mogu biti dugotrajni ili kratkotrajni. U specifičnoj izvedbi, izum donosi mogućnost davanja posebno visoke doze bcl-2 antisense oligomera čovjeku, u kombinaciji s jednim ili više terapijskih sredstava protiv raka u izrazito sniženim dozama tijekom skraćenih ciklusa liječenja, radi sprječavanja ili liječenja raka.

1. BCL-2 ANTISENSE OLIGOMER

Izum razmatra uporabu jednog ili više bcl-2 antisense oligomera, ili njihovih derivata, analoga, fragmenata, hibrida, mimetika, te njima srodnih tvari. Kako je ovdje primjenjen, pojam ʺderivatʺ odnosi se na bilo koji farmaceutski prihvatljivi homolog, analog ili fragment koji odgovara farmaceutskom pripravku izuma. Antisense oligomeri prikladni za uporabu u izumu uključuju nukleotidne oligomere čija se veličina nalazi u rasponu od 5 do 10, 10 do 20, 20 do 50, 50 do 75, ili 75 do 100 baza u duljini; po mogućnosti duljine 10 do 40 baza; još pogodnije duljine 15 do 25 baza; najpogodnije duljine 18 baza. Ciljne sekvence mogu biti RNA ili DNA, te mogu biti jednolančane ili dvolančane. Ciljne molekule uključuju, ali bez ograničenja, pre-mRNA, mRNA, te DNA. U jednoj izvedbi, ciljna molekula je mRNA. U preferiranoj izvedbi, ciljna molekula je bcl-2 pre-mRNA ili bcl-2 mRNA. U specifičnoj izvedbi, hibridizacija antisense oligomera se odvija na dijelovima koji se nalaze bilo gdje duž bcl-2 pre-mRNA ili mRNA. Antisense oligomeri se po mogućnosti izabiru od onih oligomera koji stvaraju hibride s inicijacijskim mjestom za translaciju, donorskim mjestom za spajanje, akceptorskim mjestom za spajanje, mjestima za transport, ili mjestima za razgradnju bcl-2 pre-mRNA ili mRNA.

Nekoliko je bcl-2 antisense oligomera ranije procjenjivano s različitim rezultatima (pogledati, na primjer, SEQ. ID. NOS.:1-17 u U.S. Patent-u br. 5,831,066). Primjeri bcl-2 antisense oligomera koji se mogu rabiti u skladu s ovim izumom opisani su iscrpno u U.S. Patent Application serijskog broja 08/217,082, sada U.S. Patent br. 5,734,033; U.S. Patent Application serijskog broja 08/465,485, sada U.S. Patent br. 5,831,066; te U.S. Patent Application serijskog broja 09/080,285, sada U.S. Patent br. 6,040,181, od kojih je svaki ovdje spominjanjem u cjelosti obuhvaćen.

U jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer u velikoj je mjeri komplementaran dijelu bcl-2 pre-mRNA ili mRNA, ili dijelu pre-mRNA ili mRNA koje su srodne bcl-2 genu. U preferiranoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer stvara hibrid s dijelom inicijacijskog mjesta za translaciju na kodirajućem lancu pre-mRNA. U još pogodnijoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer stvara hibrid s dijelom kodirajućeg lanca pre-mRNA koji sadrži inicijacijsko mjesto za translaciju humanog bcl-2 gena. Još pogodnije je da bcl-2 antisense oligomer sadrži TAC sekvencu koja je komplementarna AUG inicijacijskoj sekvenci bcl-2 pre-mRNA ili mRNA.

U još jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer stvara hibrid s dijelom donorskog mjesta za spajanje na kodirajućem lancu pre-mRNA za humani bcl-2 gen. Po mogućnosti, taj nukleotid sadrži CA sekvencu, koja je komplementarna GT donorskoj sekvenci za spajanje na bcl-2 genu, a po mogućnosti nadalje sadrži dijelove od 5 do 50 baza koji napadaju bočno, još pogodnije od oko 10 do 20 baza, a koji stvaraju hibride s dijelovima kodirajućeg lanca bcl-2 gena, bočno napadajući navedeno donorsko mjesto za spajanje.

U još jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer stvara hibrid s dijelom akceptorskog mjesta za spajanje na kodirajućem lancu pre-mRNA za humani bcl-2 gen. Po mogućnosti, taj nukleotid sadrži TC sekvencu, koja je komplementarna AG akceptorskoj sekvenci za spajanje na bcl-2 genu, a po mogućnosti nadalje sadrži dijelove od 5 do 50 baza koji napadaju bočno, još pogodnije od oko 10 do 20 baza, a koji stvaraju hibride s dijelovima kodirajućeg lanca bcl-2 gena, bočno napadajući navedeno akceptorsko mjesto za spajanje. U još jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer stvara hibride s dijelovima pre-mRNA ili mRNA koji su uključeni u spajanje, transport ili razgradnju.

Osoba prosječne stručnosti može uvidjeti da antisense oligomeri koji su prikladni za uporabu u izumu mogu također biti u velikoj mjeri komplementarni drugim mjestima duž bcl-2 pre-mRNA ili mRNA, te mogu tvoriti hibride. Iskusni stručnjak također će razumijeti da se preferiraju antisense oligomeri, koji stvaraju hibrid s dijelom bcl-2 pre-mRNA ili mRNA čija se sekvenca obično ne pojavljuje u prijepisima s nesrodnih gena, kako bi se održala specifičnost liječenja.

Skica sekvence bcl-2 antisense oligomera može se također utvrditi empirijskim testiranjem i procjenom kliničke učinkovitosti, bez obzira na njen stupanj homolognosti sekvence prema, ili hibridizacije s bcl-2 genom, bcl-2 pre-mRNA, bcl-2 mRNA, ili s bcl-2 srodnim nukleotidnim sekvencama. Osoba uobičajene stručnosti uvidjet će da bcl-2 antisense oligomeri koji imaju, na primjer, manju homolognost sekvence, veći ili manji broj izmjenjenih nukleotida, ili dužu ili kraću duljinu, u usporedbi s onima iz preferirane izvedbe, ali koji ipak pokazuju odgovore u kliničkim liječenjima, također ulaze u opseg izuma.

Antisense oligomeri mogu biti RNA ili DNA, ili njihovi derivati. Posebni oblik antisense oligomera može utjecati na farmakokinetičke parametre oligomera poput bioraspoloživosti, metabolizma, vremena poluživota, itd. Kao takav, izum razmatra derivate antisense oligomera koji imaju svojstva koja pospješuju unos u stanicu, poboljšavaju otpornost prema nukleazama, pospješuju vezanje na ciljne sekvence, ili povisuju cijepanje ili razgradnju ciljne sekvence. Antisense oligomeri mogu sadržavati baze koje obuhvaćaju, na primjer, fosforotioate ili metilfosfonate. Antisense oligomeri, u zamjenu, mogu biti miješani oligomeri koji sadrže kombinacije fosfodiesterskih, fosforotioatnih, i/ili metilfosfonatnih nukleotida, između ostalog. Takvi oligomeri mogu posjedovati izmjene koje obuhvaćaju, ali bez ograničenja, 2-O'-alkil ili 2-O'-halo izmjene na šećerima, izmjene na osnovici (na primjer, metilfosfonatna, fosforoditioatna, formacetalna, 3'-tioformacetalna, sulfonska, sulfamatna, nitroksidna osnovica, morfolino derivati i derivati peptidne nukleinske kiseline (PNA)), ili derivate u kojima je izmjenjena okolina baze (Egholm, i sur., 1992, Peptide Nucleic Acids (PNA)-Oligonucleotide Analogues With An Achiral Peptide Backbone). U još jednoj izvedbi, antisense oligomeri obuhvaćaju konjugate oligonukleotida i njihovih derivata (Goodchild, 1990, ʺConjugates of oligonucleotides and modified oligonucleotides: a review of their synthesis and propertiesʺ, Bioconjug. Chem. 1(3):165-87).

Za in vivo terapijsku uporabu, preferira se fosforotioatni derivat bcl-2 antisense oligomera, barem djelomično, zbog veće otpornosti prema razgradnji. U jednoj je izvedbi bcl-2 antisense oligomer hibridni oligomer koji sadrži fosforotioatne baze. U još jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer sadrži najmanje jednu fosforotioatnu vezu. U jednoj drugoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer sadrži najmanje tri fosforotioatne veze. U još jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer sadrži najmanje tri uzastopne fosforotioatne veze. U još jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer u potpunosti se sastoji od fosforotioatnih veza. Postupci za pripravu oligonukleotidnih derivata poznati su u struci. Pogledati na primjer, Stein i sur., 1988, Nucl. Acids Res., 16:3209-21 (fosforotioat); Blake i sur., 1985, Biochemistry 24:6132-38 (metilfosfonat); Morvan i sur., 1986, Nucl. Acids Res. 14:5019-32 (alfadeoksinukleotidi); Monia i sur., 1993, ʺEvaluation of 2'-modified oligonucleotides containing 2' deoxy gaps as antisense inhibitors of gene expressionʺ, J. Biol. Chem. 268:14514-22 (2'-O-metil-ribonukleozidi); Asseline i sur., 1984, Proc. Natl. Acad. Sci. USA 81:3297-3301 (akridin); Knorre i sur., 1985, Biochemie 67:783-9; Vlassov i sur., 1986, Nucl. Acids Res. 14:4065-76 (N-2-klorocetilamin i fenazin); Webb i sur., 1986, Nucl. Acids Res. 14:7661-74 (5-metil-N4-N4-etanocitozin); Boutorin i sur., 1984, FEBS Letters 172:43-6 (Fe-etilendiamin tetraoctena kiselina (EDTA) i analozi); Chi-Hong i sur., 1986, Proc. Natl. Acad. Sci. USA 83:7147-51 (5-glicilamido-1,10-o-fenantrolin); te Chu i sur., 1985, Proc. Natl. Acad. Sci. USA 82:963-7 (derivati dietilentriamin-pentaoctene kiseline (DTPA)).

Učinkovita doza bcl-2 antisense oligomera koju treba primijeniti tijekom ciklusa liječenja nalazi se u rasponu od oko 0,01 do 0,1, 0,1 do 1, ili 1 do 10 mg/kg/dan. Doza bcl-2 antisense oligomera koju treba primijeniti može ovisiti o načinu primjene. Na primjer, intravenska primjena bcl-2 antisense oligomera vjerojatno bi imala za posljedicu značajno višu ukupnu tjelesnu dozu od ukupne tjelesne doze koja nastaje kao posljedica lokalnog umetka koji sadrži farmaceutski pripravak bcl-2 antisense oligomera. U jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer primjenjuje se subkutano u dozi od 0,01 do 10 mg/kg/dan; još pogodnije u dozi od 4 do 9 mg/kg/dan; najpogodnije u dozi od 5 do 7 mg/kg/dan. U drugoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer se primjenjuje intravenski u dozi od 0,01 do 10 mg/kg/dan; još pogodnije u dozi od 4 do 9 mg/kg/dan; najpogodnije u dozi od 5 do 7 mg/kg/dan. U još jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer primjenuje se lokalno u dozi od 0,01 do 10 mg/kg/dan; po mogućnosti u dozi od 0,01 do 0,1; najpogodnije u dozi od 1 do 5 mg/kg/dan. Iskusnom stručnjaku bit će očigledno da lokalna primjena može za posljedicu imati niže ukupne tjelesne doze. Na primjer, postupci lokalne primjene poput intratumorske primjene, intraokularne injekcije, ili umetaka, mogu lokalno proizvesti visoke koncentracije bcl-2 antisense oligomera, ali predstavljaju relativno nisku dozu u odnosu na ukupnu tjelesnu težinu. Stoga se u takvim slučajevima predviđa da će lokalna primjena bcl-2 antisense oligomera imati za rezultat ukupnu tjelesnu dozu od oko 0,01 do 5 mg/kg/dan.

U još jednoj izvedbi, posebno visoka doza bcl-2 antisense oligomera, koja se nalazi u rasponu od oko 10 do 20, 20 do 30, ili 30 do 50 mg/kg/dan, primjenjuje se tijekom ciklusa liječenja.

Nadalje, učinkovita doza određenog bcl-2 antisense oligomera može ovisiti o dodatnim faktorima, uključujući vrstu raka, stanje bolesti ili stupanj bolesti, toksičnost oligomera, brzinu unosa oligomera u stanice raka, kao i težinu, dob, te zdravlje pojedinca kojemu će se antisense oligomer dati. Zbog mnogih faktora prisutnih in vivo koji mogu utjecati na djelovanje ili biološku aktivnost bcl-2 antisense oligomera, osoba uobičajene stručnosti može uvidjeti da učinkovita količina bcl-2 antisense oligomera može biti različita za svaku pojedinu osobu.

U još jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer nalazi se u dozi koja ima za posljedicu plazmatsku koncentraciju bcl-2 antisense oligomera u cirkulaciji najmanje 30 nM (nanomolarnu). Kao što će biti očigledno iskusnom stručnjaku, mogu se preferirati niže ili više plazmatske koncentracije bcl-2 antisense oligomera, ovisno o načinu primjene. Na primjer, najmanje 30 nM plazmatska koncentracija bcl-2 antisense oligomera može biti prikladna vezano uz intravenske, subkutane, intramuskularne, kontroliranog otpuštanja, te oralne postupke primjene, da nabrojimo nekoliko. U drugom primjeru, međutim, mogu biti poželjne relativno niske plazmatske razine bcl-2 antisense oligomera u cirkulaciji, kada se rabe lokalni postupci primjene poput, na primjer, intratumorske primjene, intraokularne primjene, ili umetaka, koji ipak mogu lokalno proizvesti visoke, klinički učinkovite koncentracije bcl-2 antisense oligomera.

U još jednoj izvedbi, najmanje 30 nM (nanomolarna) plazmatska koncentracija bcl-2 antisense oligomera u cirkulaciji postiže se oko 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 ili 10 sati nakon primjene bcl-2 antisense oligomera. U još jednoj izvedbi, najmanje 30 nM plazmatska koncentracija bcl-2 antisense oligomera u cirkulaciji postiže se za otprilike 36 do 48 sati, po mogućnosti 24 do 35 sati, još pogodnije za 12 do 24 sata; najpogodnije za manje od 12 sati.

U specifičnoj izvedbi, doza bcl-2 antisense oligomera je visoka doza. U jednoj izvedbi, plazmatska koncentracija bcl-2 antisense oligomera u cirkulaciji najmanje je 30 nM. U drugoj izvedbi, razina bcl-2 antisense oligomera u cirkulaciji je 1 μM do 10 μM. U još jednoj izvedbi, razina bcl-2 antisense oligomera u cirkulaciji je 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 ili 10 μM. U još jednoj izvedbi, razina bcl-2 antisense oligomera u cirkulaciji od 1 μM do 10 μM postiže se za oko 36 do 48 sati, po mogućnosti 24 do 35 sati, još pogodnije za 12 do 24 sata; najpogodnije za manje od 12 sati.

Visoka se doza može postići pomoću nekoliko primjena po ciklusu. Druga je mogućnost da se visoka doza primjeni samo jednom intravenskom primjenom. Primjena visoke doze odjednom može imati za posljedicu plazmatske razine bcl-2 antisense oligomera u cirkulaciji koje su privremeno puno više od 30 nM. Nadalje, primjene izrazito visokih doza bcl-2 antisense oligomera odjednom mogu imati za posljedicu plazmatsku koncentraciju bcl-2 antisense oligomera u cirkualciji od 1 μM do 10 μM za puno manje od 12 sati, čak za manje od jednog sata.

Osim toga, doza bcl-2 antisense oligomera može se mijenjati u skladu s pojedinim bcl-2 antisense oligomerom koji je primjenjen. Primjenjena doza vjerojatno će biti odraz utjecaja više faktora, među kojima su stabilnost, smještaj, unos u stanicu, te toksičnost pojedinog bcl-2 antisense oligomera. Na primjer, određeni kemijski izmjenjeni bcl-2 antisense oligomer može ispoljiti veću otpornost prema razgradnji, ili može ispoljiti veći afinitet prema ciljnoj nukleinskoj kiselini, ili može ispoljiti povećani unos u stanicu ili staničnu jezgru; pri čemu sve to može dozvoliti uporabu niskih doza. U još jednom primjeru, određeni kemijski izmijenjeni bcl-2 antisense oligomer može ispoljiti nižu toksičnost od drugih antisense oligomera, te se stoga može rabiti u visokim dozama. Stoga za pojedini bcl-2 antisense oligomer prikladna doza za primjenu može biti relativno visoka ili relativno niska. Prikladne doze znat će odrediti iskusni stručnjaci, a izum predviđa nastavljanje procjene optimalnih rasporeda liječenja za pojedine vrste bcl-2 antisense oligomera. Dnevna doza se može primijeniti u jednom ili više tretmana.

Ostali faktori koje je potrebno uzeti u obzir prilikom određivanja učinkovite doze bcl-2 antisense oligomera uključuju i to da li će oligomer biti primjenjen u kombinaciji s drugim terapeuticima. U takvim slučajevima, relativna toksičnost drugih terapeutika može upućivati na uporabu bcl-2 antisense oligomera u niskim dozama. Druga je mogućnost da tretman s visokom dozom bcl-2 antisense oligomera može imati za posljedicu kombinirane terapije sa smanjenim dozama terapeutika. U specifičnoj izvedbi, tretman s posebno visokim dozama bcl-2 antisense oligomera može imati za posljedicu kombinirane terapije s izrazito smanjenim dozama terapijskih sredstava protiv raka. Na primjer, tretman bolesnika s 10, 20, 30, 40 ili 50 mg/kg/dan bcl-2 antisense oligomera može dodatno pojačati osjetljivost osobe prema terapijskim sredstvima protiv raka. U takvim slučajevima, posebno visoka doza bcl-2 antisense oligomera kombinira se sa, na primjer, izrazito skraćenim rasporedom terapije zračenjem. U drugom primjeru, posebno visoka doza bcl-2 antisense oligomera izaziva značajno poboljšanje učinka terapijskih sredstava protiv raka.

Osim toga, posebno visoke doze bcl-2 antisense oligomera mogu dodatno skratiti razdoblje primjene terapijski učinkovite količine bcl-2 antisense oligomera i/ili terapijskih sredstava protiv raka, tako da duljina ciklusa liječenja bude znatno kraća od 14 dana.

U jednoj izvedbi, fosforotioatni bcl-2 antisense oligomer od 18 baza, te sekvence 5'-TCTCCCAGCGTGCGCCAT-3', koja je komplementarna u odnosu na prvih šest kodona bcl-2 mRNA, te stvara hibride s odgovarajućim bazama ciljne RNA, primjenjuje se tijekom kratkog ciklusa liječenja, koje je definirano kao kraće od dva tjedna.

U jednoj izvedbi, G3139 se primjenjuje tijekom 2 do 13 dana u dozi od 0,01 do 10 mg/kg/dan. U specifičnoj izvedbi, G3139 primjenjuje se tijekom 2 do 3, 4 do 5, 6 do 7, 8 do 9, 10 do 11, ili 12 do 13 dana u dozi od 0,01 do 1, 1 do 2, 3 do 4, 5 do 6, 6 do 7, 7 do 8, ili 9 do 10 mg/kg/dan; još pogodnije u dozi od 4 do 9 mg/kg/dan, te najpogodnije u dozi od 5 do 7 mg/kg/dan. U još jednoj izvedbi, G3139 primjenjuje se u navedenoj dozi tijekom 3 do 9 dana. U još jednoj izvedbi, G3139 primjenjuje se u navedenoj dozi tijekom 4 do 7 dana. U preferiranoj izvedbi, G3139 primjenjuje se u navedenoj dozi tijekom 5 do 6 dana. U izvedbi koja se najviše preferira, G3139 se primjenjuje u dozi od 5 do 7 mg/kg/dan tijekom 5 do 6 dana. Izum predviđa i druge preferirane režime liječenja ovisno o pojedinom bcl-2 antisense oligomeru koji se rabi, ili ovisno o određenom načinu primjene, ili ovisno o tome da li se bcl-2 antisense oligomer primjenjuje kao dio kombinirane terapije, na primjer, u kombinaciji s terapijskim sredstvom protiv raka. Dnevna doza može se primijeniti u jednom ili više tretmana.

U još jednoj izvedbi, G3139 se primjenjuje u izrazito visokoj dozi od oko 10 do 50 mg/kg/dan. U specifičnoj izvedbi, G3139 primjenjuje se u izrazito visokoj dozi od oko 10 do 15, 16 do 20, 21 do 25, 26 do 30, 31 do 35, 36 do 40, 41 do 45, ili 46 do 50 mg/kg/dan. U daljnjoj izvedbi, G3139 primjenjuje se u navedenoj dozi tijekom 1 do 10 dana. U još jednoj izvedbi, G3139 primjenjuje se u navedenoj dozi tijekom 2 do 7 dana. U još jednoj izvedbi, G3139 primjenjuje se u navedenoj dozi tijekom 3 do 4 dana. U preferiranoj izvedbi, G3139 primjenjuje se u dozi od 26 do 30, 31 do 35, 36 do 40, 41 do 45, ili 46 do 50 mg/kg/dan tijekom najmanje 1 dana. Izum predviđa i druge preferirane režime liječenja ovisno o pojedinom bcl-2 antisense oligomeru koji se rabi, ili ovisno o određenom načinu primjene, ili ovisno o tome da li se bcl-2 antisense oligomer primjenjuje kao dio kombinirane terapije, na primjer, u kombinaciji s terapijskim sredstvom protiv raka. Dnevna doza može se primijeniti u jednom ili više tretmana.

2. TERAPIJSKA SREDSTVA PROTIV RAKA

Izum koji je ovdje opisan obuhvaća postupak za sprječavanje ili liječenje raka koji sadrži davanje terapijski učinkovite količine bcl-2 antisense oligomera, uključujući, ali bez ograničenja, visoke doze oligomera, čovjeku kojemu je potrebna takva terapija. Izum nadalje obuhvaća uporabu kratkotrajne primjene bcl-2 antisense oligomera. Normalne, nekancerozne stanice dijele se uz učestalost koja je karakteristična za pojedinu vrstu stanica. Kada je stanica transformirana u kancerozno stanje, kao posljedica se javlja nekontrolirana proliferacija stanica, te smanjeno umiranje stanica, pa je stoga neorganizirana stanična dioba ili rast stanica glavno obilježje kanceroznog tipa stanica. Primjeri vrsta raka, uključuju, ali bez ograničenja, non-Hodgkinov limfom, Hodgkinov limfom, leukemiju (na primjer, akutnu leukemiju poput akutne limfocitne leukemije, akutne mijelocitne leukemije, kronične mijeloidne leukemije, kronične limfocitne leukemije, multiplog mijeloma), karcinom debelog crijeva, rektalni karcinom, rak pankreasa, rak dojke, rak jajnika, rak prostate, karcinom bubrežnih stanica, hepatom, karcinom žučnih vodova, koriokarcinom, rak grlića maternice, rak testisa, karcinom pluća, karcinom mjehura, melanom, rak glave i vrata, rak mozga, rak nepoznatog primarnog mjesta, neoplazme, rak perifernog živčanog sustava, rak središnjeg živčanog sustava, tumore (na primjer, fibrosarkom, miksosarkom, liposarkom, hondrosarkom, osteogeni sarkom, hordom, angiosarkom, endoteliosarkom, limfangiosarkom, limfangioendoteliosarkom, sinoviom, mezoteliom, Ewingov tumor, leiomiosarkom, rabdomiosarkom, karcinom rožnatih stanica, karcinom bazalnih stanica, adenokarcinom, karcinom žlijezda znojnica, karcinom žlijezda lojnica, papilarni karcinom, papilarne adenokarcinome, cistadenokarcinom, medularni karcinom, bronhogeni karcinom, seminom, embrionalni karcinom, Wilmsov tumor, plućni karcinom malih stanica, epitelni karcinom, gliom, astrocitom, meduloblastom, kraniofaringiom, ependimom, pinealom, hemangioblastom, akustični neurinom, oligodendrogliom, meningiom, neuroblastom, te retinoblastom), bolest teških lanaca, metastaze, ili bilo koju bolest ili poremećaj koje karakterizira nekontrolirani ili nenormalni rast stanica.

U preferiranoj izvedbi, izum nadalje obuhvaća uporabu kombinirane terapije za sprječavanje ili liječenje raka. Na primjer, rak prostate može se liječiti pomoću farmaceutskog pripravka koji sadrži bcl-2 antisense oligomer u kombinaciji s paklitakselom, doketakselom, mitoksantronom, i/ili antagonistom androgenih receptora (na primjer, flutamidom). Kao još jedan primjer, rak dojke može se liječiti pomoću farmaceutskog pripravka koji sadrži bcl-2 antisense oligomer u kombinaciji s doketakselom, paklitakselom, cisplatinom, 5-fluorouracilom, doksorubicinom, i/ili VP-16 (etopozidom). Kao još jedan primjer, leukemija se može liječiti pomoću farmaceutskog pripravka koji sadrži bcl-2 antisense oligomer u kombinaciji s fludarabinom, citozin arabinozidom, gemtuzumabom (MYLOTARG), daunorubicinom, metotreksatom, vinkristinom, 6-merkaptopurinom, idarubicinom, mitoksantronom, etopozidom, asparaginazom, prednizonom i/ili ciklofosfamidom. Kao još jedan primjer, mijelom se može liječiti pomoću farmaceutskog pripravka koji sadrži bcl-2 antisense oligomer u kombinaciji s deksametazonom. Kao još jedan primjer, melanom se može liječiti pomoću farmaceutskog pripravka koji sadrži bcl-2 antisense oligomer u kombinaciji s dakarbazinom. Kao još jedan primjer, kolorektalni rak može se liječiti pomoću farmaceutskog pripravka koji sadrži bcl-2 antisense oligomer u kombinaciji s irinotekanom. Kao još jedan primjer, rak pluća može se liječiti pomoću farmaceutskog pripravka koji sadrži bcl-2 antisense oligomer u kombinaciji s paklitakselom, doketakselom, etopozidom i/ili cisplatinom. Kao još jedan primjer, non-Hodgkinov limfom može se liječiti pomoću farmaceutskog pripravka koji sadrži bcl-2 antisense oligomer u kombinaciji s ciklofosfamidom, CHOP-om, etopozidom, bleomicinom, mitoksantronom i/ili cisplatinom. Kao još jedan primjer, rak želuca može se liječiti pomoću farmaceutskog pripravka koji sadrži bcl-2 antisense oligomer u kombinaciji s cisplatinom. Kao još jedan primjer, rak pankreasa može se liječiti pomoću farmaceutskog pripravka koji sadrži bcl-2 antisense oligomer u kombinaciji s gemcitabinom. Ovakve kombinirane terapije mogu se također rabiti za sprječavanje raka ili ponovnog pojavljivanja raka.

Kombinirana terapija također uključuje, uz primjenu bcl-2 antisense oligomera, uporabu jedne ili više molekula, spojeva ili tretmana koji pomažu u sprječavanju ili liječenju raka, pri čemu te molekule, spojevi ili tretmani uključuju, ali bez ograničenja, kemoterapijska sredstva, imunoterapeutike, cjepiva protiv raka, antiangiogena sredstva, citokine, hormonske terapije, genske terapije, te radioterapije.

U jednoj se izvedbi, jedno ili više kemoterapijskih sredstava, uz bcl-2 antisense oligomer, primjenjuje radi liječenja bolesnika koji boluje od raka. Primjeri kemoterapijskih sredstava koje razmatra ovaj izum uključuju, ali bez ograničenja, citozin arabinozid, taksoide (na primjer, paklitaksel, doketaksel), antitubulinska sredstva (na primjer, paklitaksel, doketaksel, Epothilone B, ili njegove analoge), cisplatin, karboplatin, adriamicin, tenopozid, mitozantron, 2-klorodeoksiadenozin, alkilirajuća sredstva (na primjer, ciklofosfamid, mekloretamin, tioepa, klorambucil, melfalan, karmustin (BSNU), lomustin (CCNU), ciklotosfamid, busulfan, dibromomanitol, streptozotocin, mitomicin C, te cis-diklorodiamin platina (II) (DDP) cisplatin, tio-tepa), antibiotike (na primjer, daktinomicin (ranije aktinomicin), bleomicin, mitramicin, antramicin), anitmetabolite (na primjer, metotreksat, 6-merkaptopurin, 6-tiogvanin, citarabin, 5-fluorouracil, fludarabin, gemcitabin, dakarbazin, temozolamid), asparaginazu, Bacillus Calmette and Guerin, toksin difterije, heksametilmelamin, hidroksiureu, LYSODREN®, analoge nukleozida, biljne alkaloide (na primjer, Taksol, paklitaksel, kamptotecin, topotekan, irinitekan (CAMPTOSAR, CPT-11), vinkristin, vinka alkaloide poput vinblastina), podofilotoksin (uključujući derivate poput epipodofilotoksina, VP-16 (etopozida), VM-26 (tenipozida)), citohalazin B, gramicidin D, etidijev bromid, emetin, mitomicin, prokarbazin, mekloretamin, antracikline (na primjer, daunorubicin (ranije daunomicin), doksorubicin, liposomski doksorubicin), dihidroksiantracindion, mitoksantron, mitramicin, aktinomicin D, prokain, tetrakain, lidokain, propranolol, puromicin, antimitotska sredstva, abrin, ricin A, egzotoksin pseudomonasa, nervni faktor rasta, trombocitni faktor rasta, tkivni aktivator plazminogena, aldesleukin, alutamin, anastrozl, bikalutamid, biaomicin, busulfan, kapecitabin, karboplatin, klorabuzil, kladribin, cilarabin, daklinomicin, estramuzin, floksurid, gemcitabin, goserein, idarubicin, itosfamid, luprolid acetat, levamizol, lomuslin, mekloretamin, magestrol, acetat, merkaptopurin, mezna, mitotan, PEG-aspergazu, pentostatin, pikamicin, rituksimab, kampat-1, straplozocin, tiogvanin, tretinoin, vinorelbin, ili sve njihove fragmente, članove obitelji, ili derivate, uključujući njihove farmaceutski prihvatljive soli. Pripravci koji sadrže jedno ili više kemoterapijskih sredstava (na primjer, FLAG, CHOP) također su predviđeni ovim izumom. FLAG sadrži fludarabin, citozin arabinozid (Ara-C) i G-CSF. CHOP sadrži ciklofosfamid, vinkristin, doksorubicin, te prednizon.

U jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je dakarbazin u dozi koja se nalazi u rasponu od 200 do 4.000 mg/m2/ciklus. U preferiranoj izvedbi, navedena doza nalazi se u rasponu od 700 do 1.000 mg/m2/ciklus. U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je fludarabin u dozi koja se nalazi u rasponu od 25 do 50 mg/m2/ciklus. U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je citozin arabinozid (Ara-C) u dozi koja se nalazi u rasponu od 200 do 2.000 mg/m2/ciklus. U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je doketaksel u dozi koja se nalazi u rasponu od 1,5 do 7,5 mg/kg/ciklus. U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je paklitaksel u dozi koja se nalazi u rasponu od 5 do 15 mg/kg/ciklus. U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je cisplatin u dozi koja se nalazi u rasponu od 5 do 20 mg/kg/ciklus. U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je 5-fluorouracil u dozi koja se nalazi u rasponu od 5 do 20 mg/kg/ciklus. U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je doksorubicin u dozi koja se nalazi u rasponu od 2 do 8 mg/kg/ciklus. U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je epipodofilotoksin u dozi koja se nalazi u rasponu od 40 do 160 mg/kg/ciklus. U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je ciklofosfamid u dozi koja se nalazi u rasponu od 50 do 200 mg/kg/ciklus. U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je irinotekan u dozi koja se nalazi u rasponu od 50 do 75, 75 do 100, 100 do 125, ili 125 do 150 mg/m2/ciklus. U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je vinblastin u dozi koja se nalazi u rasponu od 3,7 do 5,4, 5,5 do 7,4, 7,5 do 11, ili 11 do 18,5 mg/m2/ciklus. U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je vinkristin u dozi koja se nalazi u rasponu od 0,7 do 1,4, ili 1,5 do 2 mg/m2/ciklus. U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je metotreksat u dozi koja se nalazi u rasponu od 3,3 do 5, 5 do 10, 10 do 100, ili 100 do 1.000 mg/m2/ciklus.

U preferiranoj izvedbi, izum nadalje obuhvaća uporabu niskih doza kemoterapijskih sredstava kada se primjenjuju kao dio režima liječenja bcl-2 antisense oligomerom. Na primjer, početno liječenje s bcl-2 antisense oligomerom povećava osjetljivost tumora prema sljedećem napadu dozom kemoterapijskog sredstva, pri čemu je ta doza blizu ili ispod nižeg raspona doza koje se rabe kada se kemoterapijsko sredstvo primjenjuje bez bcl-2 antisense oligomera. U jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer i niska doza (na primjer, 6 do 60 mg/m2 dnevno ili manje) doketaksela daju se bolesniku koji boluje od raka. U još jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer i niska doza (na primjer, 10 do 135 mg/m2/dan ili manje) paklitaksela daju se bolesniku koji boluje od raka. U još jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer i niska doza (na primjer, 2,5 do 25 mg/m2/dan ili manje) fludarabina daju se bolesniku koji boluje od raka. U još jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer i niska doza (na primjer, 0,5 do 1,5 g/m2/dan ili manje) citozin arabinozida (Ara-C) daju se bolesniku koji boluje od raka.

Izum, stoga, predviđa uporabu jednog ili više bcl-2 antisense oligomera, koji se primjenjuju prije, nakon, ili istovremeno s niskim dozama kemoterapijskih sredstava, radi sprječavanja ili liječenja raka.

U jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je cisplatin, na primjer, PLATINOL ili PLATINOL-AQ (Bristol Myers), u dozi koja se nalazi u rasponu od 5 do 10, 10 do 20, 20 do 40, ili 40 do 75 mg/m2/ciklus. U još jednoj izvedbi, doza cisplatina u rasponu od 7,5 do 75 mg/m2/ciklus daje se bolesnici koja boluje od raka jajnika. U još jednoj izvedbi, doza cisplatina u rasponu od 5 do 50 mg/m2/ciklus daje se bolesniku koji boluje od raka mjehura.

U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je karboplatin, na primjer PARAPLATIN (Bristol Myers), u dozi koja se nalazi u rasponu od 2 do 4, 4 do 8, 8 do 16, 16 do 35, ili 35 do 75 mg/m2/ciklus. U još jednoj izvedbi, doza karboplatina u rasponu od 7,5 do 75 mg/m2/ciklus daje se bolesnici koja boluje od raka jajnika. U još jednoj izvedbi, doza karboplatina u rasponu od 5 do 50 mg/m2/ciklus daje se bolesniku koji boluje od raka mjehura. U još jednoj izvedbi, doza karboplatina u rasponu od 2 do 20 mg/m2/ciklus daje se bolesniku koji boluje od raka testisa.

U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je ciklofosfamid, na primjer CYTOXAN (Bristol Myers Squibb), u dozi koja se nalazi u rasponu od 0,25 do 0,5, 0,5 do 1, 1 do 2, 2 do 5, 5 do 10, 10 do 20, ili 20 do 40 mg/kg/ciklus. U još jednoj izvedbi, doza ciklofosfamida u rasponu od 4 do 40 mg/kg/ciklus daje se bolesniku koji boluje od malignog raka. U još jednoj izvedbi, doza ciklofosfamida u rasponu od 0,25 do 2,5 mg/kg/ciklus daje se bolesniku koji boluje od nemalignog raka.

U jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je citarabin, na primjer CYTOSAR-U (Pharmacia & Upjohn), u dozi koja se nalazi u rasponu od 0,5 do 1, 1 do 4, 4 do 10, 10 do 25, 25 do 50, ili 50 do 100 mg/m2/ciklus. U još jednoj izvedbi, doza citarabina u rasponu od 10 do 100 mg/m2/ciklus daje se bolesniku koji boluje od akutne leukemije. U još jednoj izvedbi, doza citarabina u rasponu od 0,5 do 5 mg/m2/ciklus daje se bolesniku koji boluje od leukemije meninga. U još jednoj izvedbi, doza liposomskog citarabina, na primjer DEPOCYT (Chiron Corp.) u rasponu od 5 do 50 mg/m2/ciklus daje se bolesniku koji boluje od raka.

U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je dakarbazin, na primjer DTIC ili DTIC-DOME (Bayer Corp.), u dozi koja se nalazi u rasponu od 15 do 250 mg/m2/ciklus ili u rasponu od 0,2 do 2 mg/kg/ciklus. U još jednoj izvedbi, doza dakarbazina u rasponu od 15 do 150 mg/m2/ciklus daje se bolesniku koji boluje od Hodgkinove bolesti. U još jednoj izvedbi, doza dakarbazina u rasponu od 0,2 do 2 mg/kg/ciklus daje se bolesniku koji boluje od malignog melanoma.

U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je topotekan, na primjer HYCAMTIN (SmithKline Beecham), u dozi koja se nalazi u rasponu od 0,1 do 0,2, 0,2 do 0,4, 0,4 do 0,8, ili 0,8 do 1,5 mg/m2/ciklus.

U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je irinotekan, na primjer CAMPTOSAR (Pharmacia & Upjohn), u dozi koja se nalazi u rasponu od 5 do 10, 10 do 25, ili 25 do 50 mg/m2/ciklus.

U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je fludarabin, na primjer FLUDARA (Berlex Laboratories), u dozi koja se nalazi u rasponu od 2,5 do 5, 5 do 10, 10 do 15, ili 15 do 25 mg/m2/ciklus.

U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je citozin arabinozid (Ara-C) u dozi koja se nalazi u rasponu od 200 do 2.000 mg/m2/ciklus.

U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je doketaksel, na primjer TAXOTERE (Rhone Poulenc Rorer), u dozi koja se nalazi u rasponu od 6 do 10, 10 do 30, ili 30 do 60 mg/m2/ciklus.

U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je paklitaksel, na primjer TAXOL (Bristol Myers Squibb), u dozi koja se nalazi u rasponu od 10 do 20, 20 do 40, 40 do 70, ili 70 do 135 mg/kg/ciklus.

U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je 5-fluorouracil u dozi koja se nalazi u rasponu od 0,5 do 5 mg/kg/ciklus.

U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je doksorubicin, na primjer ADRIAMYCIN (Pharmacia & Upjohn), DOXIL (Alza), RUBEX (Bristol Myers Squibb), u dozi koja se nalazi u rasponu od 2 do 4, 4 do 8, 8 do 15, 15 do 30, ili 30 do 60 mg/kg/ciklus.

U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je etopozid, na primjer VEPESID (Pharmacia & Upjohn), u dozi koja se nalazi u rasponu od 3,5 do 7, 7 do 15, 15 do 25, ili 25 do 50 mg/m2/ciklus. U još jednoj izvedbi, doza etopozida u rasponu od 5 do 50 mg/m2/ciklus daje se bolesniku koji boluje od raka testisa. U još jednoj izvedbi, doza etopozida u rasponu od 3,5 do 35 mg/m2/ciklus daje se bolesniku koji boluje od plućnog raka malih stanica.

U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je vinblastin, na primjer VELBAN (Eli Lilly), u dozi koja se nalazi u rasponu od 0,3 do 0,5, 0,5 do 1, 1 do 2, 2 do 3, ili 3 do 3,7 mg/m2/ciklus.

U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je vinkristin, na primjer ONCOVIN (Eli Lilly), u dozi koja se nalazi u rasponu od 0,1, 0,2, 0,3, 0,4, 0,5, 0,6 ili 0,7 mg/m2/ciklus.

U još jednoj izvedbi, navedeno kemoterapijsko sredstvo je metotreksat u dozi koja se nalazi u rasponu od 0,2 do 0,9, 1 do 5, 5 do 10, 10 do 20.

U još jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer se primjenjuje u kombinaciji s jednim ili više imunoterapijskih sredstava, poput antitijela i imunomodulatora, što uključuje, ali bez ograničenja, rituksan, rituksimab, kampat-1, gemtuzumab, ili trastuzumab.

U još jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer se primjenjuje u kombinaciji s jednim ili više antiangiogenih sredstava, što uključuje, ali bez ograničenja, angiostatin, talidomid, kringl 5, endostatin, Serpin (Inhibitor Serinske Proteaze), antitrombin, 29 kDa N-terminalni i 40 kDa C-terminalni proteolitičke fragmente fibronektina, 16 kDa proteolitički fragment prolaktina, 7,8 kDa proteolitički fragment trombocitnog faktora-4, peptid od 13 aminokiselina koji odgovara fragmentu trombocitnog faktora-4 (Maione i sur., 1990, Cancer Res. 51:2077-2083), peptid od 14 aminokiselina koji odgovara fragmentu kolagena I (Tolma i sur., 1993, J. Cell Biol. 122:497-511), peptid od 19 aminokiselina koji odgovara fragmentu Trombospondina I (Tolsma i sur., 1993, J. Cell Biol. 122:497-511), peptid od 20 aminokiselina koji odgovara fragmentu SPARC-a (Sage i sur., 1995, J. Cell Biochem. 57:1329-1334), ili bilo koje njihove fragmente, članove obitelji, ili derivate, uključujući njihove farmaceutski prihvatljive soli.

Ostali su peptidi koji inhibiraju angiogenezu, te odgovaraju fragmentima laminina, fibronektina, prokolagena, te EGF-a također opisani (pogledati pregledni članak Cao, 1998, Prog. Mol. Subcell. Biol. 20:161-176). Pokazalo se da monoklonalna antitijela i ciklički pentapeptidi, koji blokiraju izvjesne integrine koji vežu RGD proteine (odnosno, posjeduju peptidni motiv Arg-Gly-Asp) djeluju protiv stvaranja krvnih žila (Brooks i sur., 1994, Science 264:569-571; Hammes i sur., 1996, Nature Medicine 2:529-533). Nadalje, inhibicija receptora za urokinazni aktivator plazminogena pomoću receptorskih antagonista inhibira angiogenezu, rast tumora i metastaze (Min i sur., 1996, Cancer Res. 56:2428-33; Crowley i sur., 1993, Proc. Natl. Acad. Sci. USA 90:5021-25). Uporaba takvih antiangiogenih sredstava također je predviđena ovim izumom.

U još jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer primjenjuje se u kombinaciji s režimom zračenja.

U još jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer primjenjuje se u kombinaciji s jednim ili više citokina, što obuhvaća, ali bez ograničenja, limfokine, tumorske faktore nekroze, citokine slične tumorskim faktorima nekroze, limfotoksin-α, limfotoksin-β, interferon-α, interferon-β, upalne proteine makrofaga, granulocitno monocitni faktor koji potiče razvoj kolonija, interleukine (uključujući, ali bez ograničenja, interleukin-1, interleukin-2, interleukin-6, interleukin-12, interleukin-15, interleukin-18), ligande OX40, CD27, CD30, CD40 ili CD137, Fas-Fas ligand, 4-1BBL, endotelno monocitni aktivirajući protein, ili bilo koje njihove fragmente, članove obitelji, ili derivate, uključujući njihove farmaceutski prihvatljive soli.

U još jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer primjenjuje se u kombinaciji s cjepivom protiv raka. Primjeri cjepiva protiv raka obuhvaćaju, ali bez ograničenja, autologne stanice ili tkiva, neautologne stanice ili tkiva, karcinoembrionalni antigen, alfa-fetoprotein, humani korionski gonadotropin, BCG živo cjepivo, proteine podrijetlom iz melanocita (na primjer, gp100, MART-1/MelanA, TRP-1 (gp75)), tirozinazu, široko rasprostranjene tumor-specifične anitgene (na primjer, BAGE, GAGE-1, GAGE-2, MAGE-1, MAGE-3, N-acetilglukozaminiltransferazu-V, p15), mutirane antigene koji su tumorski specifični (β-katenin, MUM-1, CDK4), nemelanomske antigene (na primjer, HER-2/neu (karcinom dojke i jajnika), humani papilomavirus-E6, E7 (karcinom grlića maternice), MUC-1 (karcinom dojke, jajnika i pankreasa)). Za humane tumorske antigene koje prepoznaju T stanice, pogledati Robbins i Kawakami, 1996, Curr. Opin. Immunol. 8:628-36. Cjepiva protiv raka mogu, ali i ne moraju biti pročišćeni pripravci.

U još jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer rabi se u vezi s hormonskim liječenjem. Hormonski terapijski tretman obuhvaća hormonske agoniste, hormonske antagoniste (na primjer, flutamid, tamoksifen, luprolid acetat (LUPRON)), te steroide (na primjer, deksametazon, retinoide, betametazon, kortizol, kortizon, prednizon, dehidrotestosteron, glukokortikoide, mineralokortikoide, estrogen, testosteron, progestine).

U još jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer rabi se u vezi s programom genske terapije u liječenju raka.

U jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer daje se radi liječenja raka, u kombinaciji s najmanje jednim terapijskim sredstvom protiv raka, tijekom kratkog ciklusa liječenja bolesnicima koji boluju od raka. U jednoj izvedbi, navedeni ciklus liječenja nalazi se u rasponu od 2 do 13 dana. U još jednoj izvedbi, navedeni ciklus liječenja nalazi se u rasponu od 3 do 9 dana. U još jednoj izvedbi, navedeni ciklus liječenja nalazi se u rasponu od 4 do 7 dana. U još jednoj izvedbi, navedeni ciklus liječenja nalazi se u rasponu od 5 do 6 dana. Trajanje liječenja s terapijskim sredstvom protiv raka može se mijenjati u skladu s pojedinim terapijskim sredstvom protiv raka koje se rabi. Izum također predviđa isprekidanu primjenu ili dnevne doze podijeljene u nekoliko djelomičnih primjena. Odgovarajuće vrijeme liječenja za pojedino terapijsko sredstvo protiv raka znat će odrediti iskusni stručnjak, a izum predviđa nastavljanje procjene optimalnih rasporeda liječenja za svako terapijsko sredstvo protiv raka.

Ovaj izum predviđa najmanje jedan ciklus, a po mogućnosti više od jednog ciklusa tijekom kojeg se primjenjuje samo jedan terapeutik ili slijed terapeutika. U pereferiranoj izvedbi, ciklus je kraći od 14 dana. U jednoj izvedbi, duljina jednog ciklusa je 10-13 dana. U preferiranoj izvedbi, duljina jednog ciklusa je 7-9 dana. U najpogodnijoj izvedbi, duljina jednog ciklusa je 5-6 dana. Prikladno vremensko razdoblje za jedan ciklus znat će odrediti iskusni stručnjak, kao i ukupni broj ciklusa, te razmake među ciklusima. Izum predviđa nastavljanje procjene optimalnog rasporeda liječenja za svaki bcl-2 antisense oligomer i terapijsko sredstvo protiv raka.

3 FARMACEUTSKI PRIPRAVCI

Ovaj izum nadalje donosi farmaceutski pripravak koji sadrži bcl-2 antisense oligomer i farmaceutski prihvatljivi nosač. Prikladni farmaceutski prihvatljivi nosači uključuju pripravke kojima je osnovno svojstvo da su kemijski inertni i netoksični, te da ne utječu na učinkovitost biološkog djelovanja farmaceutskog pripravka. Primjeri prikladnih farmaceutskih nosača uključuju, i ograničeni su na otopine soli, otopine glicerola, etanol, N-(1(2,3-dioleiloksi)propil)-N,N,N-trimetilamonijev klorid (DOTMA), diolezilfosfotidiletanolamin (DOPE), te liposome. Takvi pripravci trebali bi sadržavati terapijski učinkovitu količinu spoja, zajedno s prikladnom količinom nosača tako da osiguraju oblik za pravilno davanje bolesniku. Pripravak bi trebao odgovarati načinu primjene. Na primjer, oralna primjena zahtjeva enteralno oblaganje radi zaštite antisense oligomera od razgradnje unutar probavnog sustava. U drugom primjeru, antisense oligomer može se primijeniti u obliku liposomalnog pripravka koji štiti antisense oligomere od enzima koji kataliziraju razgradnju, ubrzava transport u cirkulacijskom sustavu, te ostvaruje isporuku kroz stanične membrane do mjesta unutar stanice.

U drugoj izvedbi, farmaceutski pripravak sadrži bcl-2 antisense oligomer i jedno ili više terapijskih sredstava, te farmaceutski prihvatljivi nosač. U posebnoj izvedbi, farmaceutski pripravak sadrži bcl-2 antisense oligomer, te jedno ili više terapijskih sredstava protiv raka, kao i farmaceutski prihvatljivi nosač.

U jednoj izvedbi, farmaceutski pripravak, koji sadrži bcl-2 antisense oligomer, sa ili bez drugih terapijskih sredstava, te farmaceutski prihvatljivi nosač, sadrži učinkovitu dozu.

U jednoj izvedbi, farmaceutski pripravak sadrži bcl-2 antisense oligomer u dozi od oko 0,01 do 0,1, 0,1 do 1, 1 do 5, ili 6 do 10 mg/kg/dan; po mogućnosti u dozi 4 do 9 mg/kg/dan; još pogodnije u dozi 5 do 7 mg/kg/dan; te farmaceutski prihvatljivi nosač. Stvarna količina bilo kojeg pojedinog antisense oligomera koji je primjenjen može ovisiti o nekoliko faktora, poput vrste raka, toksičnosti antisense oligomera za normalne stanice u tijelu, brzine unosa antisense oligomera u tumorske stanice, te težine i dobi pojedinca kojemu je dan antisense oligomer. Zbog mnogih faktora koji postoje in vivo, a koji mogu ometati djelovanje ili biološku aktivnost antisense oligomera, učinkovita količina antisense oligomera može se mijenjati za svaku pojedinu osobu.

U još jednoj izvedbi, farmaceutski pripravci izuma sadrže bcl-2 antisense oligomer u izrazito visokoj dozi, koja se nalazi u rasponu od oko 10 do 50 mg/kg/dan. U specifičnoj izvedbi, tijekom ciklusa liječenja daje se izrazito visoka doza bcl-2 antisense oligomera, u rasponu od 11 do 15, 16 do 20, 21 do 25, 26 do 30, 31 do 35, 36 do 40, 41 do 45, ili 46 do 50 mg/kg/dan.

Izbor preferirane učinkovite doze može utvrditi (na primjer, putem kliničkih pokusa) iskusni stručnjak na temelju osvrtanja na nekoliko faktora koji su poznati osobi uobičajene stručnosti. Takvi faktori uključuju određeni oblik antisense oligomera, farmakokinetičke parametre oligomera poput bioraspoloživosti, metabolizma, poluživota, itd., koji se utvrđuju tijekom razvojnih postupaka koji se uobičajeno rabe za dobivanje regulacijskog odobrenja za farmaceutski spoj. Daljnji faktori u razmatranju doze uključuju bolest koja će se liječiti, korist koju treba postići kod bolesnika, tjelesnu težinu bolesnika, imunološko stanje bolesnika, put primjene, da li je primjena antisense oligomera ili kombiniranog terapijskog sredstva akutna ili kronična, lijekove koji se istovremeno primjenjuju, te druge faktore za koje iskusni stručnjak zna da će utjecati na učinkovitost primjenjenog farmaceutskog sredstva.

Pripravci izuma mogu biti oblikovani kao neutralni oblici ili u obliku soli. Farmaceutski prihvatljive soli uključuju one koje su nastale sa slobodnim amino skupinama poput onih izvedenih iz klorovodične, fosforne, octene, oksalatne, tartarne kiseline, itd., te one koje su nastale sa slobodnim karboksilnim skupinama poput onih izvedenih iz natrijevih, kalijevih, amonijevih, kalcijevih, željeznih hidroksida, izopropilamina, trietilamina, 2-etilamino etanola, histidina, prokaina, itd.

U preferiranoj izvedbi, pripravak se oblikuje u skladu s rutinskim postupcima kao farmaceutski pripravak prilagođen za subkutanu injekciju ili intravensku primjenu kod ljudi. Tipično su pripravci za subkutanu injekciju ili intravensku primjenu otopine u sterilnoj izotoničnoj vodenoj otopini pufera. Kada je potrebno, pripravak također može obuhvaćati sredstvo za otapanje, te lokalni anestetik poput lidokaina za ublažavanje boli na mjestu primanja injekcije. Općenito, sastojci se isporučuju bilo zasebno ili pomiješani zajedno u jediničnom doznom obliku, na primjer, kao suhi liofilizirani prašak, ili bezvodni koncentrat u hermetički zatvorenom spremniku poput ampule ili vrećice koje ukazuju na količinu aktivnog sredstva. Kada se pripravak primjenjuje putem infuzije, može se dati pomoću infuzijske boce, vrećice ili nekog drugog prihvatljivog spremnika, koji sadrži sterilnu vodu farmaceutskog stupnja, sol, ili neke druge prihvatljive diluense. Kada se pripravak primjenjuje pomoću injekcije, može se osigurati ampula sterilne vode za injekcije ili soli s kojom će se sastojci pomiješati prije primjene.

4 NAČINI PRIMJENE

Primjena farmaceutskih pripravaka izuma uključuje, ali bez ograničenja, oralnu, intravensku infuziju, subkutane injekcije, intramuskularnu, lokalnu, depo injekcije, umetke, način primjene s vremenskim otpuštanjem, unutar tjelesnih šupljina, intranazalno, inhalacijom, intratumorski, intraokularno, te uz kontrolirano otpuštanje. Farmaceutski pripravci izuma također se mogu davati parenteralno, transmukozno (na primjer, oralno), nazalno, rektalno, intravaginalno, sublingvalno, submukozno, ili transdermalno. Po mogućnosti, primjena je parenteralna, odnosno, ne ide kroz probavni kanal, već radije nekim drugim putem, na primjer, intravenskom, subkutanom, intramuskularnom, intraperitonealnom, intraorbitalnom, intrakapsularnom, intraspinalnom, intrasternalnom, intraarterijskom, ili intradermalnom primjenom. Iskusni stručnjak moći će prepoznati specifične prednosti i nedostatke na koje se treba osvrnuti prilikom izbora načina primjene. Višestruki načini primjene obuhvaćeni su izumom. Na primjer, bcl-2 antisense oligomer primjenjuje se subkutanom injekcijom, dok se kombinirano terapijsko sredstvo primjenjuje intravenskom infuzijom. Nadalje, primjena jedne ili više vrsta bcl-2 antisense oligomera, sa ili bez drugih terapijskih sredstava, može se zbivati istovremeno (odnosno, istovremena primjena) ili sekvencijalno. Na primjer, bcl-2 antisense oligomer primjenuje se prvi kako bi povećao osjetljivost tumora prema davanju terapijskog sredstva protiv raka koje zatim slijedi, ili prema terapiji zračenjem. U drugoj izvedbi, razdoblja primjene jedne ili više vrsta bcl-2 antisense oligomera, sa ili bez drugih terapijskih sredstava mogu se preklapati. Na primjer, bcl-2 antisense oligomer primjenuje se 7 dana, a drugo terapijsko sredstvo uvodi se počevši s petim danom liječenja bcl-2 antisense oligomerom, te se liječenje s drugim terapijskim sredstvom nastavlja i nakon 7. dana liječenja bcl-2 antisense oligomerom..

Farmaceutski pripravci prilagođeni za oralnu primjenu mogu se pripraviti, na primjer, u obliku kapsula ili tableta; u obliku prašaka ili granula; u obliku otopina, sirupa ili suspenzija (u vodenim ili bezvodnim tekućinama); u obliku jestivih pjena ili krema; ili u obliku emulzija. Tablete ili tvrde želatinske kapsule mogu sadržavati, na primjer, laktozu, škrob ili njegove derivate, magnezijev stearat, natrijev saharin, celulozu, magnezijev karbonat, stearinsku kiselinu ili njene soli. Mekane želatinske kapsule mogu sadržavati, na primjer, biljna ulja, voskove, masti, polukrute ili tekuće poliole, itd. Otopine i sirupi mogu sadržavati, na primjer, vodu, poliole i šećere.

Aktivno sredstvo namjenjeno za oralnu primjenu može biti obloženo sa ili pomiješano s materijalom (na primjer, gliceril monostearatom ili gliceril distearatom) koji odlaže raspadanje ili utječe na apsorpciju aktivnog sredstva u gastrointestinalnom sustavu. Stoga se, na primjer, može postići kontinuirano otpuštanje aktivnog sredstva tijekom puno sati te, ako je potrebno, aktivno sredstvo može biti zaštićeno od razgradnje u gastrointestinalnom sustavu. Zbog prednosti različitih pH i enzimatskih uvjeta duž gastrointestinalnog sustava, farmaceutski pripravci za oralnu primjenu mogu biti oblikovani tako da olakšaju oslobađanje aktivnog sredstva na određenom mjestu u gastrointestinalnom sustavu.

Farmaceutski pripravci prilagođeni za parenteralnu primjenu uključuju, ali bez ograničenja, vodene i bezvodne sterilne injekcijske otopine ili suspenzije, koje mogu sadržavati antioksidanse, pufere, bakteriostatike, te otopljene tvari koje čine pripravke u osnovi izotoničnima prema krvi određenog primatelja. Ostali sastojci koji mogu biti prisutni u takvim pripravcima uključuju, na primjer, vodu, alkohole, poliole, glicerin i biljna ulja. Pripravci prilagođeni za parenteralnu primjenu mogu biti pripravljeni u obliku spremnika s jednom dozom ili s više doza, na primjer zapečaćene ampule i bočice, te mogu biti pohranjeni u liofiliziranom stanju koje zahtjeva dodavanje sterilnog tekućeg nosača, na primjer, sterilne otopine soli za injekcije, neposredno prije uporabe. Nepripravljene injekcijske otopine i suspenzije mogu se pripraviti iz sterilnih prašaka, granula i tableta. Takvi pripravci trebali bi sadržavati terapijski učinkovitu količinu bcl-2 antisense oligomera ili drugog terapijskog sredstva, zajedno s prikladnom količinom nosača, tako da osiguraju oblik za prikladno davanje bolesniku. Pripravak bi trebao odgovarati načinu primjene.

Farmaceutski pripravci prilagođeni za transdermalnu primjenu mogu biti pripravljeni u obliku zasebnih flastera kojima je namjena da ostanu u bliskom dodiru s epidermisom tijekom dužeg vremenskog razdoblja. Farmaceutski pripravci prilagođeni za lokalnu primjenu mogu biti pripravljeni u obliku, na primjer, masti, krema, suspenzija, losiona, prašaka, otopina, pasta, gelova, sprejeva, aerosola ili ulja. Preferira se uporaba lokalne masti ili kreme za lokalnu primjenu na koži, ustima, oku ili drugim vanjskim tkivima. Kada je oblikovan kao mast, aktivni sastojak može se rabiti bilo s parafinskom bazom ili bazom za mast koja se može miješati s vodom. Druga je mogućnost da aktivni sastojak bude oblikovan kao krema kojoj je baza ulje u vodi ili voda u ulju.

Farmaceutski pripravci prilagođeni za lokalnu primjenu na oku uključuju, na primjer, kapljice za oči ili injekcijske pripravke. U tim pripravcima, aktivni sastojak može se otopiti ili suspendirati u prikladnom nosaču, koji uključuje, na primjer, vodeno otapalo sa ili bez karboksimetilceluloze. Farmaceutski pripravci prilagođeni za lokalnu primjenu u ustima uključuju, na primjer, tablete koje se otapaju u ustima, pastile, te tekućine za ispiranje usta.

Farmaceutski pripravci prilagođeni za nazalnu primjenu mogu sadržavati krute nosače poput prašaka (koji po mogućnosti imaju veličinu čestica u rasponu od 20 do 500 mikrona). Praškovi se mogu primjenjivati udisanjem kroz nos, odnosno, naglom inhalacijom kroz nos iz spremnika koji sadrži prašak, te koji se drži blizu nosa. Druga je mogućnost da pripravci prilagođeni za nazalnu primjenu sadrže tekuće nosače poput, na primjer, sprejeva za nos ili kapi za nos. Ti pripravci mogu sadržavati vodene ili uljne otopine aktivnog sastojka. Pripravci za primjenu putem inhalacije mogu se dobiti u posebno prilagođenim spravama uključujući, ali bez ograničenja, aerosole pod tlakom, raspršivače ili uređaje za upuhivanje, koji mogu biti sastavljeni tako da osiguravaju primjenu ranije određenih doza aktivnog sastojka.

Farmaceutski pripravci prilagođeni za rektalnu primjenu mogu se pripraviti u obliku supozitorija ili klistira. Farmaceutski pripravci prilagođeni za vaginalnu primjenu mogu se pripraviti, na primjer, u obliku pesara, tampona, krema, gelova, pasta, pjena ili sprejeva.

U jednoj izvedbi, farmaceutski pripravak izuma isporučuje se pomoću sustava kontroliranog otpuštanja. Na primjer, farmaceutski se pripravak može primijeniti pomoću intravenske infuzije, umetanja osmotske pumpe, transdermalnog flastera, liposoma, ili drugim načinima primjene. U jednoj izvedbi, može se rabiti pumpa (pogledati, na primjer, Langer, 1990, Science 249:1527-33; Sefton, 1987, CRC Crit. Ref. Biomed. Eng. 14:201; Buchwald i sur., 1980, Surgery 88:507; Saudek i sur., 1989, N. Engl. J. Med. 321:574). U još jednoj izvedbi, spoj se može isporučiti u mjehuriću, a napose u liposomu (pogledati, na primjer, Langer, Science 249:1527-33 (1990); Treat i sur., 1989, u Liposomes in the Therapy of Infectious Disease and Cancer, Lopez-Berestein i Fidler (urednici), Liss, New York, str. 353-65; Lopez-Berestein, ibid., str. 317-27 International Patent Publication br. WO 91/04014; U.S. Patent br. 4,704,355). U još jednoj izvedbi, mogu se rabiti polimerni materijali (pogledati, na primjer, Medical Applications of Controlled Release, Langer i Wise (urednici), CRC Press: Boca Raton, Florida, 1974; Controlled Drug Bioavailability, Drug Product Design and Performance, Smolen i Ball (urednici), Wiley: New York (1984); Ranger i Peppas, 1953, J. Macromol. Sci. Rev. Macromol. Chem. 23:61; Levy i sur., 1985, Science 228:190; During i sur., 1989, Ann. Neurol. 25:351; Howard i sur., 1989, J. Neurosurg. 71:105).

U još jednoj izvedbi, sustav kontroliranog otpuštanja može se smjestiti u blizini cilja. Na primjer, mikropumpa može isporučivati kontrolirane doze izravno u mozak, zbog čega je potreban samo dio sistemske doze (pogledati, na primjer, Goodson, 1984, u Medical Applications of Controlled Release, vol. 2, str. 115-138).

U jednoj izvedbi, može biti poželjno lokalno davanje farmaceutskog pripravka izuma na području kojemu je potrebno liječenje; to se može postići, na primjer, ali ne kao način ograničavanja, lokalnom infuzijom tijekom operacije, lokalnom primjenom (na primjer, vezano uz zamatanje rane nakon operacije), injekcijom, pomoću katetera, pomoću supozitorija, ili pomoću umetka. Umetak može biti od poroznog, neporoznog ili želatinoznog materijala, uključujući membrane, poput sijalastičkih membrana, ili vlakna.

Supozitoriji najčešće sadrže aktivne sastojke u rasponu od 0,5 do 10 težinskih postotaka. Oralni pripravci po mogućnosti težinski sadrže 10% do 95% aktivnog sastojka.

Bcl-2 antisense oligomer može se primijeniti prije, tijekom, i/ili nakon primjene jednog ili više terapijskih sredstava. U jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer može se prvo primijeniti radi sniženja ekspresije bcl-2, što povećava osjetljivost tumora na napad s terapijskim sredstvom protiv raka, koji zatim slijedi. U još jednoj izvedbi, bcl-2 antisense oligomer može se primijeniti nakon primjene terapijskog sredstva protiv raka radi smanjenja tumorske ekspresije bcl-2, što može oslabiti otpornost tumora, te tako spriječiti pogoršanje stanja ili umanjivanje odgovora na terapijsko sredstvo protiv raka. U još jednoj izvedbi, može postojati razdoblje preklapanja između primjene bcl-2 antisense oligomera i jednog ili više terapijskih sredstava.

Izum nadalje donosi farmaceutski komplet koji sadrži učinkovitu količinu bcl-2 oligomera, u kombinaciji s terapijskim sredstvom protiv raka, radi zaštite od, ili liječenja poremećaja povezanih uz bcl-2. U jednoj izvedbi, učinkovita količina bcl-2 oligomera i farmaceutski prihvatljivi nosač mogu biti spakirani u bočici za samo jednu dozu ili nekom drugom spremniku. U specifičnoj izvedbi, bcl-2 oligomer sadrži G3139 (SEQ. ID. NO.: 17). Komplet može sadržavati jedan ili više spremnika ispunjenih s jednim ili više sastojaka farmaceutskih pripravaka izuma. Prema izboru, uz takav spremnik može biti povezana bilješka u obliku koji propisuje vladina agencija koja nadzire proizvodnju, uporabu ili prodaju farmaceutskih ili bioloških proizvoda, pri čemu ta bilješka odražava odobrenje agencije za proizvodnju, uporabu ili prodaju za primjenu kod ljudi.

Ovaj izum moći će se bolje razumjeti osvrtanjem na sljedeće Primjere koji su prikazani samo kao primjer, a ne ograničenje izuma. Sljedeći primjeri su predstavljeni kako bi potpunije prikazali preferirane izvedbe izuma. Međutim, ne bi ih se smjelo, ni u kojem slučaju, tumačiti kao ograničenje šireg opsega izuma.

PRIMJER 1:

TERAPIJA POMOĆU BCL-2 ANTISENSE KEMIJSKIM PUTEM

POVEĆAVA OSJETLJIVOST MALIGNOG MELANOMA

Ovaj primjer pokazuje uspješnu uporabu bcl-2 antisense oligomera u liječenju bolesnika koji boluju od uznapredovalog malignog melanoma. U ovom istraživanju, šest bolesnika, koji su liječeni s bcl-2 antisense oligomerom, sustavno je dobivalo oligomer u dozi 5,3 ili 6,5 mg/kg/dan tijekom 7 dana, u kombinaciji s kemoterapijskim sredstvom. Rezultati prijavljeni u ovom Primjeru pokazuju da, kada se bcl-2 antisense oligomer daje u visokim dozama tijekom kratkog vremenskog razdoblja, liječenje ispoljava nisku toksičnost kao što se vidi po brojčanim pokazateljima uobičajenih kriterija toksičnosti, smanjuje bcl-2 unutar tumora, potiče apoptozu, te vodi objektivnim odgovorima tumora i produženom preživljavanju bolesnika. Među bolesnike koji odgovaraju na liječenje uključeno je nekoliko čiji su tumori ʺotporni na liječenjeʺ, te koji su doživjeli napredovanje bolesti tijekom liječenja sa standardnim sredstvima protiv raka, pri čemu bi liječenje sa standardnim sredstvima poput dakarbazina koji se rabi sam imalo minimalnu ili nikakvu korist. Nasuprot tome, kombinirana terapija s bcl-2 antisense i dakarbazinom dovela je do neočekivanih trajnih odgovora i produženog preživljavanja. Nadalje, istraživanje koje je uslijedilo, a koje je rabilo više doze tijekom kraćih razdoblja kod pet bolesnika, pokazalo je zadovoljavajuću podnošljivost kada je bcl-2 antisense oligomer primjenjivan sustavno u dozi 7 mg/kg/dan tijekom pet dana. Stoga rezultati ukazuju da je primjena bcl-2 antisense oligomera u visokim dozama tijekom kratkog vremenskog razdoblja sigurna i učinkovita terapija melanoma. Pristup istaknut u ovom istraživanju donosi široko primjenjivu strategiju liječenja i drugih vrsta raka.

1. MATERIJALI I POSTUPCI

Četrnaest bolesnika sa IV stupnjem metastatskog melanoma bilo je prikladno za ovo istraživanje povišenja doze u fazi I/II, ako su imali mjerljivu bolest, te ako su kožne metastaze bile dostupne za biopsiju, te na početku pozitivne na bcl-2 ekspresiju putem Western blotting-a (Tabela 1). Zahtjev je bio da bolesnici imaju normalnu funkciju bubrega, jetre i hematopoetskog sustava, te da se ne smiju podvrgavati kemo- ili imunoterapiji četiri tjedna prije uključivanja u istraživanje.

Bcl-2 antisense oligomer (sekvenca 5'-TCTCCCAGCGTGCGCCAT-3') primjenjen je u obliku kontinuirane intravenske infuzije (CIV) tijekom 14 dana pomoću ambulantne infuzijske pumpe (Sims Deltec Inc., St. Paul, MN, USA) kroz središnju vensku liniju. Uporabom odvojene periferne intravenske linije, DTIC je primjenjen u dozama od 200 mg/m2/dan, uz davanje jednosatnim infuzijama tijekom 5 dana, počevši s danom 5 do 9 od 14-dnevne terapije bcl-2 antisense oligomerom. Ciklusi liječenja su ponavljani svaki mjesec. Povišenje doza je započeto s 0,6 mg/kg/dan, te nastavljeno s 1,3, 1,7, 2,1, 3,1, 4,1, 5,3 i 6,5 mg/kg/dan bcl-2 ASO. Kada je jednom ustanovljena sigurnost u skupini od najmanje 3 bolesnika uz zadanu razinu doze, nove skupine bolesnika su uvedene na sljedeću višu razinu doza (Waters i sur., 2000, J. Clin. Oncol. 18(9):1812-23). Ponavljani ciklusi od 28 dana i povišenje doza kod istog bolesnika bili su dozvoljeni kod stabilnih bolesnika ili bolesnika koji su reagirali na terapiju nakon razdoblja promatranja u trajanju dva tjedna.

Radi stjecanja kliničkog iskustva s alternativnim putem i rasporedom, šest je bolesnika u skupinama liječenih s 5,3 ili 6,5 mg/kg/dan primilo svoj prvi ciklus putem intravenske infuzije, te su tada prebačeni na subkutanu (SC) primjenu bcl-2 antisense oligomera u sljedećim ciklusima. Ti bolesnici liječeni SC putem primili su istu ukupnu dnevnu dozu, primjenjenu u obliku dvije dnevne SC injekcije na dane 1 do 7, u kombinaciji s 800 mg/m2 DTIC-a koji je primjenjen u obliku jednosatne infuzije na dan 5.

Antitumorski učinci procjenjeni su nakon svakog ciklusa liječenja, pomoću šestara za mjerenje šupljina, te iscrpne foto-dokumentacije bolesnika s kožnim metastazama; unutrašnje metastaze su dokumentirane i praćene pomoću kompjuteriziranog tomografskog skeniranja. Za klasifikaciju tumorskog odgovora rabljeni su WHO kriteriji koji zahtjevaju serijsku dokumentaciju u trajanju najmanje 4 tjedna. Potpuni odgovor je definiran kao nestanak uočljivih metastaza. Djelomični odgovor je definiran kao smanjenje mjerljivih metastaza za 50% ili više. Kada su bolesnici imali brojne metastaze u jednom organu, najviše 5 ciljnih oštećenja je zabilježeno kao osnovna linija, te je zatim praćen odgovor. Povišenje mjerljive bolesti više od 25%, ili pojava novih, metastatskih oštećenja, definirano je kao progresivna bolest. Osim toga, slučaj u kojemu se promjer ciljnog oštećenja povukao za manje od 50%, ali više od 25% označen je kao manji odgovor. Svi ostali slučajevi definirani su kao stabilna bolest. Preživljavanje je procjenjeno od vremena prvog liječenja ovim protokolom.

Toksičnost je ocjenjena pomoću uobičajenih kriterija toksičnosti, te praćena dnevno tijekom primjene lijeka, zatim tjedno između ciklusa. Bilo koja s liječenjem povezana toksičnost stupnja III ili IV, koja nije razriješena tijekom dva tjedna između ciklusa liječenja smatrana je za toksičnost koja ograničava dozu. Uzorci plazme za određivanje farmakokinetike bcl-2 antisense oligomera skupljeni su u trenutku 0 prije liječenja, zatim na dane 2, 3, 5, 6, 10 i 14 od bolesnika koji su primali dvotjednu intravensku infuziju bcl-2 ASO; 12-satni farmakokinetički profili određeni su kod bolesnika koji su primali bcl-2 antisense oligomer odjednom u obliku subkutanih injekcija na abdominalnom području. Razine bcl-2 antisense oligomera u plazmi analizirane su pomoću Pharmanalyt-a, Baden, Austrija, uporabom HPLC-a (Chen i sur., 1997, J. Chromatogr. B. Biomed. Sci. Appl. 692:43-51).

Ekspresija bcl-2, te brzina apoptoze u melanomskim metastazama procjenjeni su pomoću Western blotting-a, odnosno TUNEL postupka (Jansen i sur., 1998, Nat. Med. 4(2):232-4). Smanjenje bcl-2 manje od 20% u usporedbi s razinama osnovnih linija nije smatrano značajnim radi tehničkih ograničenja. Tumori analizirani biopsijom izabrani su na temelju veličine, smještaja, te kliničkih osobina, slično kao i ciljna oštećenja koja su rabljena za mjerenje odgovora. Izrezivanje biopsije kožnih melanomskih metastaza provedeno je za određivanje osnovne linije, te na dan 5 za svaku razinu doze bcl-2 antisense oligomera prije primjene DTIC-a; naknadne biopsije su izvođene sve do dana 14 u ciklusu radi dokumentiranja učinaka liječenja kombiniranim bcl-2 antisense oligomerom i DTIC-om. Istraženo je ukupno 2-4 tumorske biopsije po bolesniku po razini doze. Udio tumorske biopsije koji je rabljen za analize Western blot i TUNEL također je procjenjen rutinskom histopatologijom radi osiguravanja dosljednosti sadržaja tumorskih stanica, te radi ograničavanja zbunjujućih učinaka netumorskih stanica u uzorku biopsije.

2. REZULTATI

Ukupno je liječeno 14 bolesnika s bcl-2 antisense oligomerom (0,6 do 6,5 mg/kg/dan) u kombinaciji s DTIC-om prema dva režima liječenja (IV ili SC) koji su gore skicirani.

Ravnotežne razine bcl-2 antisense oligomera u plazmi utvrđene su nakon jednog dana kontinuirane intravenske infuzije, te su bile povišene linearno u odnosu na primjenjenu dozu. Doze bcl-2 antisense oligomera > 1,7 mg/kg/dan dovele su do dosljednih ravnotežnih razina u plazmi viših od 1 μg/μl, a to su razine u plazmi za koje je utvrđeno da su bioaktivne u životinjskim modelima (Raynaud i sur., 1997, J. Pharmacol. Exp. Ther. 281:420-7). Uz dozu 6,5 mg/kg/dan, prosječna ravnotežna razina u plazmi od 6,47 μg/ml ± SD = 2,51 μg/ml postignuta je za 24 sata. Razine bcl-2 antisense oligomera u plazmi nakon primjene subkutanom injekcijom dva puta dnevno imale su oblik zvona tijekom 12 sati. Maksimalna koncentracija od 8,6 μg/ml ± SD = 1,26 μg/ml zabilježena je tri do četiri sata nakon injekcije SC doze od 3,25 mg/kg koja je primjenjena u razmacima od 12 sati. Više od 90% 12-satnog razdoblja između subkutanih injekcija, razine u plazmi prelazile su ciljnu razinu u plazmi od 1 mg/ml, koja se veže uz biološku aktivnost. Nisu zabilježene promjene u farmakokinetičkim svojstvima kod bolesnika koji su primali višestruke cikluse terapije; istovremeno liječenje DTIC-om nije utjecalo na ravnotežne razine bcl-2 antisense oligomera u plazmi.

Kod osnovne linije, ekspresija bcl-2 proteina kožnih melanomskih metastaza (Selzer i sur., 1998, 8(3):197-203; Cerroni i sur., 1995, Am. J. Dermatopathol. 17:7-11), potvrđena je pomoću Western blotting-a kod svih 14 bolesnika kod kojih su provedene pretrage za ovo istraživanje; niz biopsija usporedivih oštećenja pokazao je smanjenje razina bcl-2 proteina tijekom primjene bcl-2 antisense oligomera (Tabela 1). Kod bolesnika 10, niz tumorskih uzoraka nije bilo moguće procijeniti pomoću Western blotting-a uslijed manjka melanomskih stanica u tkivu dobivenom biopsijom. Najveće sniženje bcl-2 proteina kod bolesnika koji su liječeni 14-dnevnom kontinuiranom infuzijom bcl-2 antisense oligomera zabilježeno je uobičajeno do 5. dana bez daljnjeg sniženja na dan 14. 83% bolesnika koje je bilo moguće procijeniti, te kod kojih su razine bcl-2 antisense oligomera u plazmi prelazile 1 μg/ml (10 od 12 bolesnika) pokazalo je nesumnjivo smanjenje ekspresije bcl-2 (Tabela 1). Ciklusi liječenja s dozama bcl-2 antisense oligomera koje su veće od 1,7 mg/kg/dan pokazali su medijan smanjenja bcl-2 proteina od 40% do 5. dana.

Povećani broj stanica u apoptozi u uzorku tumora nakon 5 dana liječenja bcl-2 antisense oligomerom zabilježen je pomoću TUNEL bojanja (povišenje u odnosu na osnovnu liniju 0,85%, ± SD = 0,47%; do 3,17%, ± SD = 1,16%) (Slika 2B). Međutim, u biopsijama koje su uzete nakon dodatka sredstva koje potiče apoptozu (DTIC), zabilježeno je dodatno snažno pospješivanje smrti stanica apoptozom (Slika 2C, 19,4% ± SD = 4,2%). Kombinirana terapija bcl-2 antisense oligomerom i DTIC-om dobro je podnesena sve do i uključujući 6,5 mg/kg/dan bcl-2 antisense oligomera bez toksičnosti koja bi ograničavala dozu (Tabela 2).

Hematološki poremećaji bili su blagi do umjereni (stupanj I-III, Tabela 2), a pratili su model najnižih vrijednosti između ciklusa liječenja koji su karakteristični za liječenje samim DTIC-om. Nijedan od bolesnika nije iskusio neutropeniju uz povišenje temperature, kao ni druge značajne oblike kliničke hematološke toksičnosti. Stupanj II-III anemije uz potrebu za transfuzijom zabilježen je kod dva bolesnika tijekom istraživanja, ali je anemija bila prisutna i kod osnovne linije tih istih bolesnika, vjerojatno izazvana ranijom terapijom. Stupanj II-III limfopenije često je zamjećivan, ali bez kliničkih posljedica poput neobičnih virusnih ili gljivičnih infekcija, ili drugih kliničkih dokaza imunosupresije unatoč ponavljanim ciklusima koji su kod nekih bolesnika trajali i preko jedne godine. Privremeno produljenje parcijalnog tromboplastinskog vremena stupnja II-III zabilježeno je kod tri bolesnika bez kliničkog krvarenja.

Nehematološki štetni događaji nabrojani su u donjem dijelu Tabele 2. Doze bcl-2 antisense oligomera veće od 4,1 mg/kg/dan povezane su uz privremenu vrućicu kod većine bolesnika. Vrućica je obično dostizala 38°C na dane 2-3 terapije, a razrješena je bilo spontano ili primjenom acetaminofena, te je nastavljena primjena antisense oligomera. Kod razina doza u rasponu od 4,1 do 6,5 mg/kg/dan, prolazna povišenja transaminaze i/ili bilirubina stupnja II-III zabilježena su kod 4 bolesnika: međutim, uzročna povezanost s bcl-2 antisense oligomerom nije ustanovljena kod svih bolesnika, jer su dva bolesnika bolovala od hepatitisa, odnosno alkoholizma, te su prolazni poremećaji u funkciji jetre zabilježeni nakon primjene DTIC-a, koji također može voditi takvim laboratorijskim promjenama. Poremećaji u funkciji jetre obično su prolazili u roku 1 tjedna između ciklusa liječenja, te nije smatrano da su klinički značajni ili da ograničavaju dozu. Dermatološki štetni događaji obuhvaćali su prolazne osipe i urtikarije, stupnja I kod svih osim jednog bolesnika koji je iskusio prolazni stupanj II urtikarije; Te dermatološke reakcije su reagirale na antihistamine, te nisu sprječavale daljnju terapiju. Nije zapažena pojava kumulativne toksičnosti. Neki su bolesnici liječeni sa čak do 10 ciklusa terapije bez potrebe za izmjenama planiranih rasporeda liječenja.

Iako je glavni cilj ovog pokusa s povišenjem doza bilo ispitivanje toksičnosti, antitumorsko djelovanje bilo je očito kod 6 od 14 bolesnika (43%, Tabela 1) sa IV stadijem melanoma, uključujući odgovore koji su viđeni među 12 bolesnika koji su uključeni u istraživanje nakon terapijskog neuspjeha sustavne melanomske terapije. Zabilježen je 1 PO, 2 DO, te 2 MO s produženom stabilizacijom bolesti koja je trajala duže od 1 godine (Tabela 1). Klinička antitumorska aktivnost je također zabilježena kod još dva bolesnika sa stabilizacijom bolesti koja je uočljivo napredovala prije uključivanja u istraživanje. Bolesnik 12, kod kojeg je u osnovnoj liniji izmjerena nakupina od 5 cm metastatske bolesti u limfnim čvorovima zdjelice, te na mjestu gdje je ranije transplantirana koža, pokazao je nagli odgovor nakon 2 ciklusa, te potpuni odgovor nakon 4 ciklusa (Tabela 1, Slika 3). Nakon 4 ciklusa terapije, biopsija kožnog područja koje je ranije bilo pozitivno na neoplazmu pokazala je samo fibrozu bez melanoma (patološki potpuni odgovor). Bolesnici 2 i 3 pokazali su djelomični odgovor ciljnih oštećenja, uz preživljavanje bez napredovanja bolesti koje je trajalo duže od jedne godine. Prilikom ulaska u ovo istraživanje, bolesnici 2 i 3 imali su progresivne metastaze unatoč ranijim liječenjima s karboplatinom i interferonom (bolesnik 2), te DTIC-om i IL-2 (bolesnik 3). Oba bolesnika, 5 i 9, ušla su u istraživanje s progresivnom metastatskom bolešću unatoč sustavnoj terapiji s DTIC-om + interferonom ili samim interferonom, te su razvili manje odgovore pod terapijom bcl-2 antisense oligomerom i DTIC-om. Procjenjeni medijan preživljenja premašuje barem jednu godinu kod svih bolesnika.

3 ZAKLJUČAK

Ovo izvješće pokazuje sigurnost, te mogućnost liječenja s antisense lijekom kombiniranim s kemoterapijom kod bolesnika koji boluju od raka. Liječenje bcl-2 antisense oligomerom bilo je dobro podneseno, smanjilo je ciljni protein u tumoru, pospješilo apoptozu, te dovelo do objektivnih odgovora tumora uz produženo preživljavanje također i kod bolesnika koji su u istraživanje ušli nakon neuspjeha liječenja drugim terapijama (Tabela 1).

Primarni cilj ovog istraživanja bio je određivanje toksičnosti bcl-2 antisense oligomera u kombinaciji s terapijom DTIC-om. Uzimajući u obzir nehematološke nuspojave (Tabela 2) razina doza bcl-2 antisense oligomera sve do, pa uključujući i 3,1 mg/kg/dan, u ovom istraživanju nisu zabilježene druge nuspojave osim onih koje su prijavljene za terapiju samim DTIC-om. Uz doze bcl-2 antisense oligomera od i iznad 4,1 mg/kg/dan u kombinaciji s DTIC-om, zabilježena su prolazna povišenja transaminaza i/ili bilirubina stupnja II-III (Tabela 2). U ovom istraživanju, poremećaji funkcije jetre nisu ograničavali dozu, niti su povezani sa štetnim kliničkim posljedicama. Promjene αPTT koje nisu ograničavale dozu zabilježene su pri i iznad dnevnih doza bcl-2 antisense oligomera od 5,3 mg/kg.

Limfopenija je također bila najčešća hematološka nuspojava zamjećena u ovom istraživanju. Limfopenija nije bila klinički značajna, te nije došlo do neobičnih infekcija kod bolesnika koji su liječeni cikličkom terapijom, te praćeni tijekom jedne godine. Nasuprot tome, neke razine trombocitopenije zabilježene su kod višestrukih fosforotioatnih antisense lijekova, pri čemu je ta toksičnost ograničavala dozu u istraživanju bcl-2 antisense oligomera kod bolesnika s NHL (Waters i sur., 2000, J. Clin. Oncol. 18(9):1812-23). Iako je ovo istraživanje kombiniralo bcl-2 antisense oligomer s kemoterapijom, izazivajući prolaznu mijelosupresiju nakon DTIC-a, te ravnotežne razine u plazmi koje premašuju one koje su prijavljene u istraživanju NHL, nismo zapazili trombocitopeniju koja bi ograničavala dozu. Ukratko, nije zabilježeno niti preklapanje ni kumulativna toksičnost koja bi ograničavala dozu, između DTIC-a i bcl-2 antisense oligomera, u ovoj skupini bolesnika.

Naši podaci pokazuju da se biološki značajne ravnotežne razine u plazmi (> 1 μg/ml) mogu lako postići pomoću doza bcl-2 antisense oligomera od oko 2 mg/kg/dan, te da maksimalna podnošljiva doza nije dostignuta u kombinaciji s kemoterapijom DTIC-om.

U nedavnom ponavljanju režima liječenja koji su istraživani u ovom pokusu, bcl-2 antisense oligomer primjenjen intravenski infuzijom (7 mg/kg/dan) tijekom 5 dana, primjenjen je u proširenoj skupini (5 bolesnika) prije davanja 1.000 mg/m2 DTIC-a u svakom 21-dnevnom ciklusu, te je pokazao zadovoljavajuću podnošljivost.

Rezultati stoga ukazuju da bcl-2 antisense oligomer može biti sigurno primjenjen u kombinaciji s lijekom protiv raka radi kliničkog liječenja raka. Rezultati se razlikuju od ranije objavljenih podataka koji su pokazali biološku aktivnost i kliničke odgovore s 14-dnevnom infuzijom primjenjivanom samo pomoću kontinuirane subkutane infuzije (Waters i sur., 2000, J. Clin. Oncol. 18(9):1812-23), s obzirom da ovdje objavljeni rezultati pokazuju da višestruki putevi (intravenska infuzija, višestruke dnevne subkutane injekcije), te kraći rasporedi davanja od 5-7 dana mogu također voditi biološkoj aktivnosti G3139, kao i kliničkim odgovorima. Kod bolesnika koji su reagirali na terapiju, početna antitumorska aktivnost viđena je naglo unutar 2-3 ciklusa. Većina bolesnika ušla je u istraživanje s progresivnom metastatskom bolešću nakon neuspjeha liječenja režimima koji obuhvaćaju DTIC, ili nakon nekih drugih standardnih liječenja metastatskih melanoma. Ipak, antitumorski odgovori zabilježeni su kod 6 od 14 bolesnika (43%), te je kod još dva bolesnika zamjećena stabilizacija bolesti. Procjenjeni medijan preživljavanja svih bolesnika premašuje 12 mjeseci. Ovi početni rezultati pokazuju prednost u usporedbi s neznatnim stupnjevima odgovora, te medijanom vremena preživljavanja od oko 4 do 5 mjeseci koji je zapažen kod bolesnika s uznapredovalim melanomom nakon neuspjeha liječenja prvom linijom sustavne terapije.

[image]

Tabela 2: Štetni događaji tijekom liječenja

[image]

Događaji su nabrojani neovisno o uzročnoj vezi s bcl-2 ASO terapijom.

PRIMJER 2:

Faza I, farmakokinetičko i biološko istraživanje međusobnog odnosa G3139 (bcl-2 antisense oligonukleotida) i doketaksela kod bolesnika koji boluju od raka prostate otpornog na hormone.

Ovaj primjer pokazuje uspješnu uporabu bcl-2 antisense oligomera u liječenju bolesnika koji boluju od raka prostate otpornog na hormone, koji ne reagira na terapiju oduzimanja androgenih hormona, te na citotoksičnu terapiju. Bcl-2 antisense oligomer je sustavno primjenjen u dozi 5 do 7 mg/kg/dan tijekom 5 dana, u kombinaciji s kemoterapijskim sredstvom. Ovo istraživanje prijavljuje da su dva bolesnika, koja su liječena s bcl-2 antisense oligomerom i kemoterapijskim sredstvom, reagirala na liječenje. Nalazi prijavljeni u ovom Primjeru pokazuju da, kada se bcl-2 antisense oligomer primjeni u visokim dozama tijekom kratkih vremenskih razdoblja, liječenje ispoljava nisku toksičnost, uz istovremene objektivne kliničke odgovore. Pristup skiciran u ovom istraživanju donosi široko primjenjivu strategiju liječenja drugih vrsta raka.

1. MATERIJALI I POSTUPCI

U ovom istraživanju, G3139 primjenjen je u obliku kontinuirane intravenske infuzije tijekom pet dana po ciklusu, na dane 1-6 u ciklusu liječenja, a slijedi ga intravenska primjena doketaksela na dan 6. Postupci su ponavljani svaki 21 dan. Jedanaest bolesnika koji su bolovali od raka prostate otpornog na hormone primili su terapiju uz tri razine doza u rasponu od 5 mg/kg/dan G3139 sa 60 mg/m2 doketaksela do 7 mg/kg/dan G3139 nakon kojeg slijedi 75 mg/m2 doketaksela.

2. REZULTATI

Glavni oblici toksičnosti bili su slični kao kod samog doketaksela. Jedan bolesnik koji je teško predoziran imao je produženu (> 5 dana) nekompliciranu neutropeniju stupnja 4. Ostali oblici toksičnosti uključuju stomatitis stupnja 1 kod tri bolesnika, te neutropeniju uz vrućicu tijekom 2 ciklusa kod jednog bolesnika. Preliminarni farmakokinetički rezultati (HPLC) pokazuju prosječne ravnotežne koncentracije G3139 u plazmi od 3,09 μg/ml kod razine doze od 5 mg/kg/dan. Preliminarne analize protočnom citometrijom i western blot-om ukazuju na regulaciju prema nižim razinama bcl-2 proteina veću od 50% do 6. dana u mononuklearnim stanicama periferne krvi, prije liječenja doketakselom. Prostata-specifični antigen i simptomatske reakcije zabilježene su kod 2 od 3 bolesnika koji nisu primali taksan, uključujući i deveterostruko smanjenje prostata-specifičnog antigena koje je trajalo duže nego ciklusi.

3. ZAKLJUČAK

G3139 može se sigurno primjenjivati u kombinaciji s doketakselom, te kao što ovi rezultati pokazuju, kombinacija ima značajne terapijske učinke u liječenju raka. Rezultati se razlikuju od ranije objavljenih podataka koji pokazuju biološku aktivnost i kliničke odgovore uz 14-dnevnu infuziju koja je dana samo pomoću kontinuirane subkutane infuzije (Waters i sur., 2000, J. Clin. Oncol. 18(9):1812-23), jer rezultati ovdje opisani dokazuju da i kraći rasporedi primjene (5 dana) davani i drugim načinom (intravenski) mogu također voditi biološkoj aktivnosti G3139 i kliničkim odgovorima. G3139 liječenje je biološki aktivno unutar pet dana nakon primjene, što pokazuje učinkovita regulacija prema nižim razinama bcl-2 proteina u mononuklearnim stanicama periferne krvi, te ima ohrabrujuću preliminarnu antitumorsku aktivnost kod bolesnika koji boluju od raka prostate otpornog na hormone.

PRIMJER 3:

Faza I ispitivanja Genasense™ (G3139), bcl-2 antisense-a, u refraktornoj ili ponovljenoj akutnoj leukemiji.

Ovaj primjer pokazuje uspješnu primjenu bcl-2 antisense oligomera u liječenju bolesnika koji boluju od akutne leukemije. Bcl-2 antisense oligomer primjenjen je sustavno u dozi 4 mg/kg/dan tijekom deset dana, u kombinaciji s dva kemoterapijska sredstva. Ovo istraživanje prijavljuje da je pet od deset bolesnika, koji su liječeni s bcl-2 antisense oligomerom i kemoterapijskim sredstvom, reagiralo na liječenje. Nadalje, odgovori su također zabilježeni kod bolesnika koji su dobivali fludarabin i citozin arabinozid, u dozama koje su niže od standardnih doza koje se obično rabe za liječenje leukemije ili drugih vrsta raka. Nalazi prijavljeni u ovom Primjeru pokazuju da se objektivni klinički odgovori mogu dobiti kada se bcl-2 antisense oligomer primjenjuje tijekom kratkog vremenskog razdoblja.

1. MATERIJALI I POSTUPCI

G3139 (4 mg/kg/dan) dan je bolesnicima (ukupno deset bolesnika) na dane 1-10, dok su fludarabin (počevši sa sniženom dozom od 15 mg/m2), citozin arabinozid (Ara-C) (počevši sa sniženom dozom od 1.000 mg/m2), te G-CSF (FLAG) davani na dane 6-10 ciklusa liječenja, uz povišenje koncentracija u sljedećim skupinama. Normalni režim FLAG kombinacije uključuje dvostruko više doze fludarabina i Ara-C od doza koje su rabljene u ovom istraživanju.

[image]

1(m), mjeseci od PO; 2visoka doza Ara-C; 3(d), dani od početka G3139; 4NP, nije primjenjivo; 5PO, potpuni odgovor; 6DO, djelomični odgovor; 7BO, bez odgovora; 8NDB, nema dokaza bolesti; REF, refraktorna; REC, recidiv.

2. REZULTATI

Uz terapiju povezane vrućica, mučnina, povraćanje, hipokalcemija, hipofosfatemija, te zadržavanje tekućine nisu ograničavali dozu. Hematološke toksičnosti odgovarale su očekivanjima. Ravnotežne razine G3139 u plazmi koje su premašile dovoljnu ciljnu razinu (1 μg/ml) postignute su nakon 24 sata. Tri su bolesnika postigla potpuni odgovor, te su primili drugi ciklus terapije; dva su nastavila bez dokaza bolesti na dan 53 i dan 111. Dva bolesnika nisu imala dokaze bolesti već trajnu neutropeniju/trombocitopeniju na dan 52 i dan 55; jedan od njih je nastavio bez dokaza bolesti na dan 76. Tri od pet bolesnika koji su reagirali na terapiju prethodno su liječeni s visokom dozom Ara-C, te stoga nije bilo očekivano da će se zabilježiti izraziti odgovor na drugi program kombinacije s Ara-C, koji je opisan u ovom istraživanju, napose uz uporabu nižih doza od onih koje su rabljene u režimima ranijih liječenja.

3. ZAKLJUČAK

Rezultati ukazuju da je G3139 koristan za dodavanje indukcijskim režimima višestrukih ciklusa za akutnu leukemiju, koji su u ovom istraživanju pokazali stupanj odgovora od 50%, uključujući bolesnike s refraktornom akutnom leukemijom, i prethodnim liječenjem s visokom dozom Ara-C. Izraziti odgovori također su zapaženi uz uporabu razina doze fludarabina i Ara-C koje su niže od normalnih, kada se kombiniraju s režimom bcl-2 antisense-a.

Sve reference koje su ovdje navedene, posebno su obuhvaćene spominjanjem, kao da su u potpunosti prikazane.

Imajući ovdje gore otkrivene primjerne izvedbe ovoga izuma, iskusni će stručnjaci uvidjeti da je to otkriće samo primjer, tako da razne alternative, prilagodbe, te izmjene ulaze u opseg izuma, te da ih je Izumitelj predvidio. U skladu s tim, ovaj izum nije ograničen na posebne izvedbe koje su gore slikovito prikazane, već ga definiraju sljedeći zahtjevi.

Claims (33)

1. Postupak za liječenje ili sprječavanje raka kod ljudi, naznačen time da obuhvaća davanje bcl-2 antisense oligonukleotida navedenim ljudima, kod kojih je poželjno takvo liječenje ili prevencija, tijekom jednog ili više ciklusa liječenja u dozi 0,01 do 50 mg/kg/dan tijekom razdoblja koje traje 2 do 13 dana.

2. Postupak prema Zahtjevu 1, naznačen time da se bcl-2 antisense oligonukleotid primjenjuje u razdoblju koje traje 3 do 9 dana.

3. Postupak prema Zahtjevu 1, naznačen time da se bcl-2 antisense oligonukleotid primjenjuje u razdoblju koje traje 4 do 7 dana.

4. Postupak prema bilo kojem od Zahtjeva 1-3, naznačen time da obuhvaća davanje 4 do 9 mg/kg/dan bcl-2 antisense oligonukleotida.

5. Postupak prema bilo kojem od Zahtjeva 1-3, naznačen time da obuhvaća davanje 5 do 7 mg/kg/dan bcl-2 antisense oligonukleotida.

6. Postupak prema Zahtjevu 1, naznačen time da obuhvaća daljnju primjenu jednog ili više terapijskih sredstava protiv raka.

7. Postupak prema Zahtjevu 6, naznačen time da primjena terapijskog sredstva protiv raka slijedi primjenu bcl-2 antisense oligonukleotida.

8. Postupak prema Zahtjevu 6, naznačen time da primjena terapijskog sredstva protiv raka prethodi primjeni bcl-2 antisense oligonukleotida.

9. Postupak prema Zahtjevu 6, naznačen time da se terapijsko sredstvo protiv raka primjenjuje istovremeno s bcl-2 antisense oligonukleotidom.

10. Postupak prema Zahtjevu 6, naznačen time da je navedeno terapijsko sredstvo protiv raka kemoterapijsko sredstvo, radioterapeutik, imunoterapeutik, cjepivo protiv raka, antiangiogeno sredstvo, citokin, genski terapeutik, ili hormonsko sredstvo.

11. Postupak prema Zahtjevu 10, naznačen time da je navedeno terapijsko sredstvo protiv raka kemoterapijsko sredstvo, pri čemu je navedeno kemoterapijsko sredstvo dakarbazin, doketaksel, paklitaksel, cisplatin, 5-fluorouracil, doksorubicin, etopozid, ciklofosfamid, fludarabin, irinotekan ili citozin arabinozid (Ara-C).

12. Postupak prema Zahtjevu 6 ili Zahtjevu 10, naznačen time da se navedeno terapijsko sredstvo protiv raka primjenjuje u sniženoj dozi.

13. Postupak prema bilo kojem od Zahtjeva 1-3 ili 6, naznačen time da je navedena primjena oralna, intravenskom infuzijom, subkutanom injekcijom, intramuskularnom injekcijom, lokalna, depo injekcijom, pomoću umetaka, uz vremensko otpuštanje, intrakavitarna, intranazalna, inhalacijska, intratumorska ili intraokularna primjena.

14. Postupak prema bilo kojem od Zahtjeva 1-3 ili 6, naznačen time da je navedeni rak rak hematopoetskog sustava, kože, kostiju i mekih tkiva, reproduktivnog sustava, genitourinarnog sustava, dojke, endokrinog sustava, mozga, središnjeg živčanog sustava, perifernog živčanog sustava, bubrega, pluća, respiratornog sustava, prsnog koša, gastrointestinalnog i probavnog kanala, limfnih čvorova, pankreasa, hepatobilijarnog sustava, ili rak nepoznatog primarnog smještaja.

15. Postupak prema bilo kojem od Zahtjeva 1-3 ili 6, naznačen time da je navedeni rak non-Hodgkinov limfom, Hodgkinov limfom, leukemija, karcinom debelog crijeva, rektalni karcinom, rak pankreasa, rak dojke, rak jajnika, rak prostate, karcinom bubrežnih stanica, hepatom, karcinom žučnih vodova, koriokarcinom, rak grlića maternice, rak testisa, karcinom pluća, karcinom mjehura, melanom, rak glave i vrata ili rak mozga.

16. Postupak prema bilo kojem od Zahtjeva 1-3 ili 6, naznačen time da je antisense oligonukleotid dug 10 do 35 baza, te da je komplementaran u donosu na pre-mRNA ili mRNA koje kodiraju bcl-2 gen.

17. Postupak prema Zahtjevu 16, naznačen time da antisense oligonukleotid sadrži najmanje dvije fosforotioatne veze.

18. Postupak prema Zahtjevu 17, naznačen time da antisense oligonukleotid sadrži sekvencu TCTCCCAGCGTGCGCCAT (SEQ. ID. NO.:17).

19. Postupak za liječenje ili sprječavanje raka kod ljudi, naznačen time da obuhvaća davanje jednog ili više kemoterapijskog sredstva i bcl-2 antisense oligonukleotida navedenim ljudima, kod kojih je poželjno takvo liječenje ili prevencija, tijekom jednog ili više ciklusa liječenja u dozi od 0,01 do 50 mg/kg/dan, pri čemu je navedeno kemoterapijsko sredstvo dakarbazin, doketaksel, paklitaksel, cisplatin, 5-fluorouracil, doksorubicin, etopozid, ciklofosfamid, fludarabin, irinotekan ili citozin arabinozid (Ara-C), te gdje se kemoterapijsko sredstvo daje u sniženoj dozi.

20. Postupak prema Zahtjevu 19, naznačen time da je navedeni terapeutik protiv raka paklitaksel, te da je navedena doza 10 do 135 mg/m2/ciklus.

21. Postupak prema Zahtjevu 19, naznačen time da je navedeni terapeutik protiv raka doketaksel, te da je navedena doza 6 do 60 mg/m2/ciklus.

22. Postupak prema Zahtjevu 19, naznačen time da je navedeni terapeutik protiv raka fludarabin, te da je navedena doza 2,5 do 25 mg/m2/ciklus.

23. Postupak prema Zahtjevu 19, naznačen time da je navedeni terapeutik protiv raka irinotekan, te da je navedena doza 5 do 50 mg/m2/ciklus.

24. Farmaceutski pripravak, naznačen time da sadrži bcl-2 antisense oligonukleotid u dozi od 0,01 do 50 mg/kg/dan; te farmaceutski prihvatljivi nosač.

25. Farmaceutski pripravak, naznačen time da sadrži bcl-2 antisense oligonukleotid u dozi od 10 do 50 mg/kg/dan; te farmaceutski prihvatljivi nosač.

26. Farmaceutski pripravak prema Zahtjevu 24 ili Zahtjevu 25, naznačen time da je antisense oligonukleotid dug 10 do 35 baza, te da je komplementaran u odnosu na pre-mRNA ili mRNA koje kodiraju bcl-2 gen.

27. Farmaceutski pripravak prema Zahtjevu 26, naznačen time da antisense oligonukleotid sadrži najmanje dvije fosforotioatne veze.

28. Farmaceutski pripravak prema Zahtjevu 27, naznačen time da antisense oligonukleotid sadrži sekvencu TCTCCCAGCGTGCGCCAT (SEQ. ID. NO.:17).

29. Farmaceutski pripravak, naznačen time da sadrži bcl-2 antisense oligonukleotid u dozi od 0,01 do 50 mg/kg/dan; u kombinaciji sa sniženom dozom terapijskog sredstva protiv raka, pri čemu je navedeno sredstvo dakarbazin, doketaksel, paklitaksel, cisplatin, 5-fluorouracil, doksorubicin, etopozid, ciklofosfamid, fludarabin, irinotekan ili citozin arabinozid (Ara-C); te farmaceutski prihvatljivi nosač.

30. Farmaceutski pripravak, naznačen time da sadrži bcl-2 antisense oligonukleotid u dozi od 10 do 50 mg/kg/dan; u kombinaciji sa sniženom dozom terapijskog sredstva protiv raka, pri čemu je navedeno sredstvo dakarbazin, doketaksel, paklitaksel, cisplatin, 5-fluorouracil, doksorubicin, etopozid, ciklofosfamid, fludarabin, irinotekan ili citozin arabinozid (Ara-C); te farmaceutski prihvatljivi nosač.

31. Farmaceutski pripravak prema Zahjtevu 29 ili Zahtjevu 30, naznačen time da je antisense oligonukleotid dug 10 do 35 baza, te da je komplementaran u odnosu na pre-mRNA ili mRNA koje kodiraju bcl-2 gen.

32. Farmaceutski pripravak prema Zahtjevu 31, naznačen time da antisense oligonukleotid sadrži najmanje dvije fosforotioatne veze.

33. Farmaceutski pripravak prema Zahtjevu 32, naznačen time da antisense oligonukleotid sadrži sekvencu TCTCCCAGCGTGCGCCAT (SEQ. ID. NO.:17).