HRP20000879A2 - A substituted triazolo-pyridazine derivative, pharmaceutical compositions made therefrom - Google Patents

Description

Predmetni izum odnosi se na supstituirani derivat triazolo-piridazina i na njegovo korištenje u liječenju. Još specifičnije, ovaj izum odnosi se na specifičan supstituirani 1,2,4-triazolo[4,3-b)]piridazin derivat, koji je ligand GABAA receptora i stoga je koristan u liječenju štetnih mentalnih stanja.

Receptori glavnih inhibitornih neurotransmitera, gama-aminomaslačne kiseline (GABA), su podijeljeni u dvije glavne klase: (1) GABAA receptori, koji su članovi superfamilije ionskog kanala s ligand-vratima; i (2) GABAB receptori, koji mogu biti članovi superfamilije s G-proteinom povezanih receptora. Odkada su prve cDNA koje kodiraju pojedinačne GABAA receptorske podjedinice klonirane, broj znanih članova superfamilije sisavaca je narastao tako da uključuje najmanje šest α podjedinica, četiri p podjedinice, tri γ podjedinice, jednu β podjedinicu, jednu ε podjedinicu i dvije p podjedinice.

Iako znanje o raznolikosti familije gena GABAA receptora predstavlja velik korak naprijed u našem razumijevanju ovog ionskog kanala s ligand-vratima, saznanja o raznolikosti podtipova su još uvijek u ranoj fazi. Indicirano je da α podjedinica, β podjedinica i γ podjedinica čine minimalni zahtjev za formiranje potpuno funkcionalnog GABAA receptora ekspresiranog tranzijentnom transfekcijom cDNAs u stanice. Kao što je gore naznačeno, δ, ε i ρ podjedinice također postoje, ali su prisutni samo u manjoj mjeri u GABAA receptorskim populacijama.

Studije receptorske veličine i vizualizacija elektronskom mikroskopijom naznačuju da, kao drugi članovi superfamilije ionskog kanala s ligand-vratima, izvorni GABAA receptori postoje u pentameričkoj formi. Odabir najmanje jedne α, jedne β i jedne γ podjedinice iz skupine od sedamnaest podjedinica dopušta postojanje više od 10,000 pentameričkih kombinacija podjedinica. Štoviše, ovaj izračun zanemaruje dodatne permutacije koje bi bile moguće ako pozicija podjedinice oko ionskog kanala ne bi imala ograničenja (tj. mogle bi biti 120 mogućih varijacija za receptor sastavljen od pet različitih podjedinica).

Skupine receptorskih podtipova koji postoje, uključuju, među mnogim drugim, α1β2γ2, α2β2/3γ2, α3βγ2/3, α2βγ1, α5β3γ2/3, α6βγ2, α6βδ i α4βδ. Skupine podtipova koje sadrže α1 podjedinicu su nazočne u mnogim dijelovima mozga i smatra se da čine preko 40% GABAA receptora u štakora. Smatra se da skupine podtipova koje sadrže α2 i α3 podjedinice respektivno čine oko 25% i 17% GABAA receptora u štakora. Skupine podtipova koje sadrže α5 podjedinicu su ekspresirane uglavnom u hipokampusu i korteksu, i misli se da predstavljaju oko 4% GABAA receptora u štakora.

Karakteristično svojstvo svih znanih GABAA receptora je nazočnost određenog broja modulatornih lokacija, od kojih je jedana lokacija vezivanja benzodiazepina (BZ). Lokacija vezivanja BZ je najistraženija od GABAA receptorskih modulatornih lokacija, i to je lokacija kroz koju anksiolitički lijekovi kao što je diazepam i temazepam djeluju. Prije kloniranja GABAA receptorske familije gena, lokacija vezivanja benzodiazepina je povijesno podijeljena u dva podtipa, BZ1 i BZ2, na osnovu proučavanja vezivanja radioliganda. BZ1 podtip je dokazano farmakološki ekvivalentan GABAA receptoru koji sadrži α1 podjedinicu u kombinaciji sa β podjedinicom i γ2. Ovaj je najbrojniji GABAA receptorski podtip, i vjeruje se da predstavlja gotovo pola od svih GABAA receptora u mozgu.

Dvije druge glavne populacije su α2βγ2 i α3βγ2/3 podtipovi. Zajedno čine približno daljnjih 35% od ukupnog GABAA receptorskog repertoara. Farmakološki ova kombinacija se čini ekvivalentnom BZ2 podtipu, kako je ranije definirano vezivanjem radioliganda, iako BZ2 podtip također može uključivati izvjesne skupine podtipova koji sadrže α5. Fiziološka uloga ovih podtipova je dosad bila nejasna, jer nisu bili znani dovoljno selektivni agonisti ili antagonisti.

Sada se vjeruje da agensi koji djeluju kao BZ agonisti na α1βγ2, α2βγ2 ili α3βγ2 podjedinicama posjeduju poželjna anksiolitička svojstva. Sastavi koji su modulatori vezivanja benzodiazepin lokacija GABAA receptora djelujući kao BZ agonisti nadalje se u tekstu nazivaju "agonisti GABAA receptora". α1-selektivni agonisti GABAA receptora alpidem i zolpidem se klinički prepisuju kao hipnotski agensi, što nameće zaključak da je barem dio sedativnog efekta vezanog za znane anksiolitičke lijekove, koji djeluju na lokacije vezivanja BZ1, posredovan kroz GABAA receptore koji sadrže α1 podjedinicu. Sukladno tome, smatra se da su agonisti receptora GABAA koji interagiraju bolje sa α2 i/ili α3 podjedinicom nego sa α1, efikasni u liječenju anksioznosti sa smanjenom sklonošću izazivanja sedacije. Također, agensi koji su antagonisti ili inverzni agonisti na α1 mogu biti korišteni za inverziju sedacije ili hipnoze uzrokovane α1 agonistima.

Sastavi predmetnog izuma, kao selektivni ligandi za GABAA receptore, su stoga od koristi u liječenu i/ili prevenciji raznih poremećaja centralnog živčanog sustava. Takvi poremećaji uključuju poremećaj anksioznosti, kao što je poremećaj panike sa ili bez agorafobije, agorafobija bez povijesti poremećaja panike, životinjske i druge fobije uključujući socijalne fobije, opsesivno-kompulsivni poremećaj, stresni poremećaji uključujući posttraumatski i akutni stresni poremećaj, i opća ili supstancama-inducirana anksioznost; neuroze; konvulzije; migrene; depresivni ili bipolarni poremećaji, na primjer izolirani ili rekurentni depresivni poremećaj, distimički poremećaj, bipolarni I i bipolarni II manični poremećaji, i ciklotimični poremećaj; psihotični poremećaji uključujući shizofreniju; neurodegeneracija uzrokovana cerebralnom ishemijom; poremećaj smanjene pažnje i hiperaktivnosti; i poremećaji arkadijskog ritma, npr. kod pacijenata koji pate od djelovanja promjene vremenskih zona ili rada u smjenama.

Daljnji poremećaji kod kojih mogu biti od koristi selektivni ligandi GABAA receptora uključuju boli i prijem bola; povraćanje, uključujući akutno, odgođeno i anticipatorno povraćanje, kod specifičnih povraćanja induciranih kemoterapijom ili radijacijom, kao i post-operativne mučnine i povraćanja; poremećaji prehrane uključujući anorexia nervosa i bulimia nervosa; predmenstrualni sindrom; grčevi mišića ili spastičnost, npr. kod paraplegičara; i gubitak sluha. Selektivni ligandi GABAA receptora mogu također biti efikasni kao pre-lijek prije anestezije ili manjih zahvata, kao što je endoskopija, uključujući gastričku endoskopiju.

WO 98/04559 opisuje klasu supstituiranih i 7,8- kondenziranih prstena 1,2,4-triazolo[4,3-b]piridazin derivata koji su selektivni ligandi za GABAA receptore korisne u liječenju i/ili prevenciji neuroloških poremećaja uključujući anksioznost i grčeve.

Predmetni izum daje specifičan derivat triazolo-piridazina, i njegove farmaceutski prihvatljive soli, koji posjeduje poželjna svojstva vezivanja na raznim GABAA receptorskim podtipovima. Pripravci u skladu sa predmetnim izumom imaju dobar afinitet kao ligandi za α2 i/ili α3 podjedinicu ljudskog GABAA receptora. Sastavi ovog izuma interagiraju bolje sa α2 i/ili α3 podjedinicom nego sa α1 podjedinicom. Doista, sastavi izuma pokazuju funkcionalnu selektivnost u smislu selektivne efikasnosti za α2 i/ili α3 podjedinicu u odnosu na α1 podjedinicu.

Sastavi predmetnog izuma su ligandi GABAA receptorskog podtipa s afinitetom vezivanja (Ki) za α2 i/ili α3 podjedinicu, kako je izmjereno u testu opisanom dolje, od manje od 1 nM. Nadalje, sastavi u skladu s ovim pronalaskom pokazuju funkcionalnu selektivnost u smislu selektivne ekikasnosti za α2 i/ili α3 podjedinicu u odnosu na α1 podjedinicu. Štoviše, sastavi prema predmetnom pronalasku imaju interesantna farmakokinetička svojstva, primjetno u smislu poboljšane oralne bioraspoloživosti.

Predmetni izum daje 7-(1,1-dimetiletil)-6-(2-etil-2H-1,2,4-triazol-3-ilmetoksi)-3-(2-fluorofenil)-1,2,4-triazolo[4,3-b]piridazin formule I:

[image]

ili njegove farmaceutski prihvatljive soli.

Pripravci u skladu sa predmetnim pronalaskom su obuhvaćeni unutar opsega WO 98/04559. Nema, međutim, specifičnog opisa spoja formule I kako je gore prikazan, ili njegove farmaceutski prihvatljive soli.

Za korištenje u medicini, soli spojeva formule I gore, su farmaceutski prihvatljive soli. Druge soli mogu, međutim, biti korisne u pripravi spoja formule I ili njegovih farmaceutski prihvatljivih soli. Pogodne farmaceutski prihvatljive soli spoja formule I uključuju soli kisele adicije, koje mogu, na primjer, biti formirane miješanjem otopine spoja formule I sa otopinom farmaceutski prihvatljive kiseline, kao što je klorovodična kiselina, sumporna kiselina, metansumporna kiselina, mravlja kiselina, maleinska kiselina, sukcinatna kiselina, octena kiselina, benzojeva kiselina, oksalna kiselina, limunska kiselina, vinska kiselina, karbonska kiselina ili fosforna kiselina.

Također predmetni izum daje metodu za liječenje i/ili prevenciju anksioznosti koju čini davanje pacijentu kome je potrebno takvo liječenju efektivne količine od spoj formule I kako je prikazano gore ili njegove farmaceutski prihvatljive soli.

Nadalje predmetni izum daje metodu za liječenje i/ili prevenciju grčeva (npr. kod pacijenta koji boluje od epilepsije ili srodnog poremećaja) koji se sastoji od davanja pacijentu, kojem je potrebno takvo liječenje, efektivne količine spoja formule I, kako je prikazano gore ili njegove farmaceutski prihvatljive soli.

Afinitet vezivanja (Ki) sastava predmetnog izuma za α3 podjedinicu ljudskog GABAA receptora je po mogućnosti kako je izmjereno u testu dolje. Afinitet vezivanja (Ki) za α3 podjedinicu pripravka izuma je manje od 1 nM.

Pripravci predmetnog izuma uzrokuju selektivno pojačanje GABA EC20 odgovara u stabilno transfektiranim rekombinantnim linijama stanicama ekspresirajući α3 podjedinicu ljudskog GABAA receptora u odnosu na pojačanje GABA EC20 odgovora uzrokovanog u stabilno transfektiranim rekombinantnim linijama stanica ekspresirajući α1 podjedinicu ljudskog GABAA receptora.

Pojačanje GABA EC20 odgovora u stabilno transfektiranim linijama stanica ekspresijom α3 i α1 podjedinice ljudskog GABAA receptora može se pogodno mjeriti postupcima analognim protokolu opisanom u Wafford i dr., Mol. Pharmacol., 1996, 50, 670-678. Postupak se pogodno izvodi koristeći kulture stabilno transfektiranih eukariotskih stanica, tipično stabilno transfektiranih stanica mišjeg Ltk fibroblasta.

Pripravci predmetnog izuma pokazuju anksiolitičku aktivnost, kako je pokazano pozitivnim odgovorom u povišenom plus labirintu i uvjetnom supresijom testova pića (cf. Davvson i dr., Psychopharmacology, 1995, 121, 109-117). Štoviše, sastavi iz izuma su uglavnom ne-sedacijski, kako je potvrđeno odgovarajućim rezultatom dobivenim iz testa odgovora osjetljivosti (chain-pulling) (cf. Bailey i dr, J. Psychopharmacol., 1996, 10, 206-213).

Sastavi predmetnog izuma mogu također pokazivati antikonvulzijsku aktivnost. Ovo se može dokazati sposobnošću blokiranja pentilentetrazol-induciranih napada u štakora i miševa, po protokolu analognom onom opisanom u Bristow i dr. u J. Pharmacol. Exp. Ther., 1996, 279,492-501.

Budući da djeluju na ponašanje, pripravci izuma očito penetriraju u mozak; drugim riječima, ovi pripravci su sposobni prelaziti tzv. "krvno-moždanu barijeru". Pripravci izuma su sposobni djelovati terapijski nakon oralnog davanja.

Izum također daje farmaceutske pripravke koji sadrže jedan ili više pripravaka ovog izuma zajedno sa farmaceutski prihvatljivim nosačem. Poželjno ovi pripravci su u obliku jediničnih doza kao što su tablete, pilule, kapsule, praškovi, granule, sterilne parenteralne otopine ili suspenzije, mjereni aerosol ili tekući sprejevi, kapi, ampule, auto-injektivni uređaji ili supozitoriji; za oralno, parenteralno, intranazalno, podjezično ili rektalno davanje, ili za davanje inhalacijom ili insuflacijom. Za pripravu krutih pripravaka kao što su tablete, glavni aktivni sastojak je pomiješan sa farmaceutskim nosačem, npr. konvencionalnim sastojcima za tabletiranje kao što su kukuruzni škrob, laktoza, sukroza, sorbitol, talk, stearinska kiselina, magnezij stearat, dikalcij fosfat ili gume, i drugi farmaceutski razrijeđivači, npr. voda, da se dobije kruti preformulacijski sastav, koji sadrži homogenu smjesu pripravaka predmetnog izuma, ili njegove farmaceutski prihvatljive soli. Kada se ovi preformulacijski sastavi nazivaju homogenim, misli se da je aktivni sastojak ravnomjerno razdjeljen kroz pripravak, tako da se pripravak može lako podijeliti u podjednako efektivne oblike jediničnih doza, kao što su tablete, pilule i kapsule. Ovaj kruti preformulacijski sastav je zatim podijeljen u obliku jediničnih doza, opisanih gore, koji sadrže od 0.1 do oko 500 mg aktivnog sastojka predmetnog izuma. Tipični oblici jediničnih doza sadrže od 1 do 100 mg, na primjer 1, 2, 5, 10, 25, 50 ili 100 mg, aktivnog sastojka. Tablete ili pilule novog sastava mogu biti pokrivene ili drugačije priređene da daju oblik doziranja s produljenim djelovanjem. Na primjer, tableta ili pilula može sadržavati unutarnju i vanjsku komponentu, ova druga u obliku omotača oko prve. Dvije komponente mogu biti odvojene enteričkim slojem, koji odolijeva dezintegraciji u želucu i omogućava unutarnjoj komponenti da prijeđe netaknuta u duodenum ili da se otpušta sa zakašnjenjem. Razni materijali mogu se koristiti za enteričke slojeve ili omotače, takvi materijali uključuju polimeričke kiseline i smjese od polimeričkih kiselina sa materijalima kao shellac, cetil alkohol i celulozni acetat.

Tekući oblici u kojima se mogu inkorporirati inovativni pripravci predmetnog izuma za davanje oralno ili injekcijom, uključuju vodene otopine, prikladno obojene sirupe, vodene ili uljne suspenzije, i emulzije s jestivim uljima kao što je pamučno ulje, sezamovo ulje, kokosovo ulje ili ulje od kikirikija, kao i eliksire i slične farmaceutske nosače. Pogodni disperzivni ili suspenzivni agensi za vodene suspenzije uključuju sintetske i prirodne smole kao što je tragakant, akacija, alginat, dekstran, natrij karboksimetilceluloza, metilceluloza, polivinil-pirolidon ili želatina.

U liječenju anksioznosti, pogodan nivo doziranja je od oko 0.01 do 250 mg/kg dnevno, poželjno oko 0.05 do 100 mg/kg dnevno, i naročito oko 0.05 do 5 mg/kg dnevno. Sastavi mogu biti davani u režimu od 1 do 4 puta dnevno.

Spoj formule I kako je prikazan gore može biti pripravljen u postupku reakcije spoja formule III sa spojem formule IV:

[image]

gdje L1 predstavlja pogodnu odlazeću grupu.

Odlazeća grupa L1 je tipično halogen atom, naročito kloro.

Reakcija između spoja III i IV je pogodno pospješena miješanjem reaktanata u pogodnom otapalu, u nazočnosti baze. Tipično, otapalo je N,N-dimetilformamid, i baza je jaka baza kao natrij hidrid. Poželjno, otapalo je dimetil sulfoksid, baza je cezij karbonat. Još poželjnije, otapalo je 1-metil-2-pirolidinon, baza je natrij hidroksid, a u tom slučaju se reakcija pogodno izvodi na temperaturi od oko 0°C.

Međuprodukti formule III gore mogu biti pripravljeni reakcijom spoja formule V sa u osnovi ekvimolarnom količinom hidrazin derivata formule VI:

[image]

gdje je L1 kako je definirano gore, L2 predstavlja pogodnu odlazeću grupu; praćeno, po potrebi, odvajanjem rezultirajuće smjese od izomera konvencionalnim sredstvima.

Odlazeća grupa L2 je tipično halogen atom, naročito kloro. Kod međuprodukta formule V, odlazeće grupe L1 i L2 mogu biti iste ili različite, ali su po mogućnosti iste, poželjno obje kloro.

Reakcija između spojeva V i VI je pospješena zagrijavanjem reaktanata u nazočnosti izvora protona, kao što je trietilamin hidroklorid, tipično na refluksu u inertnom otapalu, kao što je ksilen ili 1,4-dioxan.

Alternativno, međuprodukti formule III gore, mogu biti pripravljeni reagiranjem hidrazin derivata formule VII sa aldehid derivatom formule VIII:

[image]

gdje je L1 kako je gore definirano; praćeno ciklizacijom međuprodukta Schiff-ove baze tako dobivene.

Reakcija između sastava VII i VIII je pospješena u kiselim uvjetima, na primjer u nazočnosti mineralne kiseline kao što je klorovodična kiselina. Ciklizacija rezultirajuće Schiff-ove baze međuprodukta može se vršiti tretiranjem sa željeznim(III) kloridom u pogodnom otapalu, npr. alkoholnom otapalu kao što je etanol, pri povišenoj temperaturi, tipično pri temperaturi u području od 60-70°C.

Međuprodukti formule VII gore mogu biti pripravljeni reakcijom odgovarajućih spojeva formule V, kako je gore definirana, sa hidrazin hidratom, tipično u izobutil alkoholu pri povišenim temperaturama, npr. temperature u području od 90°C, ili u1,4-dioksanu na temperaturi refluksa otapala; praćeno, po potrebi, odvajanjem od rezultirajuće smjese izomera konvencionalnim sredstvima.

U alternativnom pristupu, međuprodukti formule III gore mogu biti pripravljeni reakcijom hidrazin derivata formule VII kako je gore definirano sa spojem formule IX:

[image]

gdje Q predstavlja reaktivni karboksilat dio; praćeno ciklizacijom hidrazid derivata formule X tako dobivenog:

[image]

gdje je L1 kako je definirano gore.

Pogodne vrijednosti za reaktivni karboksilatni dio Q uključuju estere, na primjer C1-4 alkil estere; kisele anhidride, na primjer pomiješane anhidride sa C1-4 alkanskim kiselinama; kisele halide, na primjer kisele kloride; i acilimidazole. Pogodno, Q predstavlja kiseli kloridni dio.

Reakcija između spojeva VII i IX je pogodno pospješena pod osnovnim uvjetima, npr. u nazočnosti trietilamina, pogodno u inertnom otapalu, kao što je dietil eter, i tipično na temperaturi od oko 0°C. Ciklizacija rezultirajućeg spoja formule X se može pogodno vršiti tretiranjem sa 1,2-dibromo-1,1,2,2-tetrakloroetanom i trifenilfosfmom, u nazočnosti baze kao što je trietilamin, pogodno u inertnom otapalu, kao stoje acetonitril, i tipično na temperaturi oko 0°C.

U preferiranoj metodi, reakcija između spojeva VII i IX može biti pospješena miješanjem reaktanata u otapalu kao stoje 1-metil-2-pirolidinon na temperaturi oko 0°C; ciklizacija spoja formule X tako dobivenog može se postići in situ grijanjem reakcijske smjese na temperaturi oko 130°C.

Reakcija između spoja V i hidrazin hidrata ili spoja VI će, kao što je gore naznačeno, dati smjesu izomeričkih produkata ovisno da li dušikov atom iz hidrazina mjenja odlazeću grupu L1 ili L2. Stoga, uz traženi produkt formule III ili VII, alternativni izomer će se dobiti u nekoj mjeri. Iz ovog razloga može biti potrebno odvojiti rezultirajuću smjesu izomera konvencionalnim metodama kao što je kromatografija.

U drugom postupku, spoj formule I, kako je prikazan gore, može biti pripravljen postupkom kojeg čini reakcija spoja formule XI (ili njegov 1,2,4-triazolo[4,3-b]piridazin-6-on tautomer) sa spojem formule XII:

[image]

gdje L3 predstavlja pogodnu odlazeću grupu.

Odlazeća grupa L3 je pogodno halogen atom, tipično kloro ili bromo.

Reakcija između sastava XI i XII je pogodno pospješena miješanjem reaktanata u pogodnom otapalo, tipično N,N-dimetilformamid, u nazočnosti jake baze kao što je natrij hidrid.

Međuprodukt formule XI gore može pogodno biti pripravljen reakciom spoja formule III kako je definirano gore, sa alkalnim metal hidroksidom, npr. natrij hidroksidom. Reakcija je pogodno pospješena u inertnom otapalu kao stoje vodeni 1,4-dioksan, idealno na temperaturi refluksa otapala.

U daljnjem postupku, spoj formule I, kako je prikazana gore, može biti pripravljen u postupku reagiranja trimetiloctene kiseline sa spojem formule XIII:

[image]

u nazočnosti srebro nitrata i amonij persulfata.

Reakcija se pogodno izvodi u otapalu, na primjer u vodi ili vodenom acetonitrilu, po izboru pod kiselim uvjetima, npr. koristeći trifluorooctenu kiselinu ili sumpornu kiselinu, tipično pri povišenoj temperaturi.

Međuprodukt formule XIII odgovara spoju formule I kako je prikazan gore, gdje terc-butil supstituent na 7-poziciji nedostaje i međuprodukt XIII može stoga biti pripravljen metodama analognim onim opisanim gore za pripravu spoja formule I.

U daljnjem postupku, spoj formule I, kako je prikazana gore, može biti pripravljen reakcijom spoja formule XIV sa spojem formule XV:

[image]

gdje M predstavlja -B(OH)2 ili -Sn(Alk)3 u kojem Alk predstavlja C1-6 alkil grupu, tipično n-butil, i L4 predstavlja pogodnu odlazeću grupu; u nazočnosti tranzicijskog metalnog katalizatora.

Odlazeća grupa L4 je pogodno halogen atom, npr. bromo.

Pogodni tranzicijski metalni katalizator koristan u reakciji između spoja XIV i XV sadrži diklorobis(trifenilfosfin)-paladij(ll) ili tetrakis(trifenilfosfin)paladij(0).

Reakcija između spojeva XIV i XV je pogodno pospješena u inertnom otapalu kao stoje N,N-dimetilformamid, tipično pri povišenoj temperaturi.

Međuprodukti formule XIV mogu biti pripravljeni reakcijom spoja formule IV, kako je definirana gore, sa spojem formule XVI:

[image]

gdje su L1 i L4 kako je definirano gore; pod uvjetima analognim onim opisanim gore za reakciju između spojeva III i IV.

Međuprodukt formule IV gore može biti pripravljen postupcima opisanim u EP-0421210, ili analognim metodama. Pogodne metode su opisane u pratećim Primjerima.

Međuprodukti formule V gore, mogu biti pripravljeni reakcijom trimetiloctene kiseline sa spojem formule XVII:

[image]

gdje su L1 i L2 kako je definirano gore; u nazočnosti srebro nitrata i amonij persulfata; pod uvjetima analognim onim opisanim gore za reakciju između trimetiloctene kiselina i spoja XIII. Gdje su L1 i L2 oba kloro u spoju XVII, reakcija je pospješena u nazočnosti trifluorooctene kiseline.

Tamo gdje početni materijali nisu raspoloživi, materijali formule VI, VIII, IX, XII, XV, XVI i XVII mogu biti pripravljeni metodama analognim onim opisanim u pratećim Primjerima, ili po standardnim metodama znanima u struci.

Za vrijeme gore navedenih sintetskih sekvenci može biti potrebno i/ili poželjno zaštititi osjetljive ili reaktivne grupe molekula u pitanju. Ovo se može postići konvencionalnim zaštitnim grupama, kao što su one opisane u Protective Groups in Organic Chemistry, ed. J.F.W. McOmie, Plenum Press, 1973; i T.W. Greene & P.G.M. Wuts, Protective Groups in Organic Synthesis, John Wiley & Sons, 1991. Zaštitne grupe mogu biti uklonjene u pogodnoj sljedećoj fazi koristeći metode znane u struci.

Četiri anhidrirana polimorfa, dva solvata i dihidrat 7-(1,1-dimetiletil)-6-(2-etil-2H-1,2,4-triazol-3-ilmetoksi)-3-(2-fluorofenil)-1,2,4-triazolo[4,3-b]piridazina su sintetizirani i karakterizirani. Svi polimorfi i solvati prelaze u termodinamički stabilan oblik, polimorfa (za formiranje i karakterizaciju vidjeti Primjer 3), nakon miješanja suspenzije u vodi. Dihidrat polimorfa je stabilan, ali samo pri visokoj vlažnosti.

Sljedeći Primjeri ilustriraju pripravu spojeva ovog izuma.

Sastavi u skladu sa ovim pronalaskom potencijalno inhibiraju vezivanje [3H]-flumazenila na benzodiazepin vezivnu lokacija ljudskih GABAA receptora koje sadrže α2 ili α3 podjedinicu stabilno ekspresiranu u Ltk stanice.

Reagensi

• Fosfat puferirana sola (PBS).

• Testni pufer: 10 mM KH2PO4, 100 mM KCl, pH 7.4 na sobnoj temperaturi.

• [3H]-Flumazenil (18 nM za α1β3γ2 stanice; 18 nM za 2β3γ2 stanice; 10 nM za α3β3γ2 stanice) u testnom puferu.

• Flunitrazepam 100 μM u testnom puferu.

• Stanice resuspendirane u testnom puferu (1 zdjelica do 10 ml).

Žetva stanica

Supernatant je uklonjen iz stanica. PBS (približno 20 ml) je dodan. Stanice su ostrugane i stavljene u 50 ml epruvetu za centrifugiranje. Postupak se ponavlja sa daljnjih 10 ml PBS da se uklone stanice. Stanice su istaložene centrifugiranjem u trajanju 20 min na 3000 rpm u laboratorijskoj centrifugi, i zatim smrznute po želji. Peleti su resuspendirani u 10 ml pufera po zdjelici (25 cm x 25 cm) stanica.

Test

Može se izvršiti u dubokim pločicama s 96-jažica ili u epruvetama. Svaka epruveta sadrži:

• 300 μl test pufera.

• 50 μl [3H]-flumazenila (završna koncentracija za α1β3γ2: 1.8 nM; za α2β3γ2: 1.8nM;za α3β3γ2: 1.0nM).

• 50 μl pufera ili otapala nosača (npr. 10% DMSO) ako su sastavi otopljeni u 10% DMSO (ukupno); testni sastav ili flunitrazepam (da se odrede ne-specifična vezivanja), 10 μM završna koncentracija.

• 100 μl stanica.

Testovi su inkubirani 1 sat na 40°C, zatim filtrirani koristeći ili Tomtec ili Brandel stanični harvester na GF/B filtere praćeno s ispiranjem 3 x 3 ml ledeno hladnim testnim puferom. Filtri su osušeni i prebrojani tekućom scintilacijom. Očekivane vrijednosti za ukupno vezivanje su 3000-4000 dpm za ukupan zbroj manje od 200 dpm za ne-specifična vezivanja, ako se koristi tekućinska scintilacija pri brojanju, ili 1500-2000 dpm za ukupno brojanje i manje od 200 dpm za ne-specifična vezivanja ako se broji meltilex krutom scintilacijom. Vezivni parametri su određeni ne-linearnom regresijom, metodom najmanjih kvadrata, iz čega se konstanta inhibicije Ki može odrediti za svaki testni sastav.

Spoj iz pratećih Primjera je testiran u gornjem testu, i nađeno je da imaju Ki vrijednost pomaka od [3H]-flumazenila od α2 i/ili α3 podjedinice ljudskog GABAA receptora manje od 1 nM.

PRIMJER 1

7-(1,1-dimetiletil)-6-(2-etil-2H-1,2,4-triazol-3-ilmetoksi)-3-(2-fluorofenil)-1,2,4-triazolo[4,3-b]piridazin

a) 3,6-dikloro-4-(1,1-dimetiletil)piridazin

Koncentrirana sumporna kiselina (53.6 ml, 1.0 mol) je dodana pažljivo u miješanu suspenziju 3,6-dikloropiridazina (50.0 g, 0.34 mol) u vodi (1.25 l). Ova je smjesa zatim zagrijana do 70°C (interna temperatura) prije dodavanja trimetiloctene kiseline (47.5 ml, 0.41 mol). Otopina srebro nitrata (11.4 g, 0.07 mol) u vodi (20 ml) je zatim dodavana tijekom jedne minute. Ovo je uzrokovalo da reakcijska smjesa poprimi mliječan izgled. Otopina amonij persulfata (230 g, 1.0 mol) u vodi (0.63 l) je zatim dodavana u trajanju 20-30 minuta. Interna temperatura narasla je približno 85°C. Za vrijeme dodavanja produkt je formiran kao ljepljivi talog. Nakon završenog dodavanja reakcija je miješana dodatnih 10 minuta, zatim ostavljena da se ohladi do sobne temperature. Smjesa je zatim pretočena na led i bazificirana sa koncentriranim vodenim amonijem, uz dodavanje još leda, po potrebi, da se održi temperatura ispod 10°C. Vodeni sloj je ekstrahiran sa diklorometanom (3 x 300 ml). Kombinirani ekstrakti su osušeni (MgSO4), filtrirani i otpareni da se dobije 55.8 g sirovog produkta kao ulje. Ovo je pročišćeno silika gel kromatografijom koristeći 0-15% etil acetata u heksanu kao eluent-a da se dobije 37.31 g (53%) željenog sastava. Podaci za naslovni spoj: 1H NMR (360 MHz, d6-DMSO) δ 1.50 (9H, s), 7.48 (1H, s); MS (ES+) m/e 205 [MH]+, 207 [MH]+.

b) 6-kloro-7-(1,1-dimetiletil)-3-(2-fluorofenil)-1,2,4-triazolo[4,3-b]piridazin

Smjesa 3,6-dikloro-4-(1,1-dimetiletil)piridazina (20 g, 0.097 mol), 2-fluorobenzhidrazida (22.6 g, 0.145 mol) i trietilamin hidroklorida (20 g, 0.0145 mol) u dioksanu (1.2 l) je miješana i zagrijana na refluksu pod strujom dušika 4 dana. Nakon hlađenja nestabilne komponente su uklonjene in vacuo i ostatak je trituriran sa diklorometanom (200 ml), filtriran i koncentriran pod vakuumom. Ostatak je pročišćen kromatografijom na silika gelu eluiran sa 0% → 25% etil acetata/diklorometana da se dobije naslovni spoj (12.95 g, 44%) kao bijela krutina. Podaci za naslovni spoj: 1H NMR (360 MHz, CDCl3) δ 1.57 (9H, s), 7.26-7.35 (2H, m), 7.53-7.60 (1H, m), 7.89-7.93 (1H, m), 8.17 (1H, s); MS (ES+) m/e 305 [MH]+, 307 [MH]+.

c) (2-etil-2H-1,2,4-triazol-3-il)metanol

U otopinu 1,2,4-triazola (10 g, 0.145 mol) u DMF (150 ml) na sobnoj temperaturi je dodan natrij hidrid (6.4 g od 60% disp. u ulju, 0.16 mol) u obrocima u trajanju 15 min. Kada je dodavanje završeno, reakcijska smjesa je ostavljena da se ohladi na sobnoj temperaturi, zatim ohlađena u ledenoj kupelji a potom je dodan jodoetan (14 ml, 0.174 mol) u kapima u trajanju 10 min. Reakcijska smjesa je ostavljena da se zagrije do sobne temperaure i nakon miješanja u trajanju od 3 h otapala su uklonjena pod visokim vakuumom da se dobije ostatak koji je odijeljen između vode (300 ml) i etil acetata (3 x 300 ml). Kombinirani organski slojevi su isprani sa zasićenom solom i osušeni (MgSO4), filtrirani i koncentrirani pod vakuumom, da se dobije uljni ostatak, koji je pročišćen destilacijom (120°C ~20 mmHg) da se dobije 1-etil-1,2,4-triazol kontaminiran sa ~15% DMF (2.4 g). Sirovi produkt (2.4 g, 0.025 mol) je otopljen u suhom THF (35 ml), ohlađen do -40°C i dodan n-butillitij (16.2 ml 1.6 M otopina u heksanu, 0.026 mol) polako u trajanju 20 min, održavajući temperaturu konstantnom. DMF (2.03 ml, 0.026 mol) je zatim dodan i nakon 15 min reakcijska smjesa je ostavljena da se zagrije polako do sobne temperature u trajanju 2 h.

U reakcijsku smjesu je dodan metanol (20 ml), zatim natrij borohidrid (1 g, 0.026 mol) i otopina je ostavljena da se miješa 14 h. Otapala su uklonjena pod vakuumom i ostatak je odijeljen između slane otopine (50 ml) i diklorometana (6 x 50 ml). Kombinirani organski slojevi su osušeni (MgSO4), filtrirani i koncentrirani pod vakuumom da se dobije ostatak koji je pročišćen silika gel kromatografijom, koristeći 0-5% metanol u diklorometanu kao eluent da se dobije naslovni spoj kao bjeličasta krutina (0.5 g, 3%). Podaci za naslovni spoj: 1H NMR (250 MHz, CDCl3) δ 1.48 (3H, t, J = 7.3 Hz), 4.25 (2H, q, J = 7.3 Hz), 4.75 (2H, s), 5.14 (1 H, br s), 7.78 (1 H, s).

d) 7-(1,1-dimetiletil)-6-(2-etil-2H-1,2,4-triazol-3-ilmetoksi)-3-(2-fluorofenil)-1,2,4-triazolo[4,3-b]piridazin

U otopinu (2-etil-2H-1,2,4-triazol-3-il)metanola (0.094 g, 0.74 mmol) i 6-kloro-7-(1,1-dimetiletil)-3-(2-fluorofenil)-1,2,4-triazolo[4,3-b]piridazina (0.15 g, 0.49 mmol) u DMF (10 ml) je dodan natrij hidrid (0.024 g od 60% disperzija u ulju, 1.1 mol eq.) i reakcijska smjesa je miješana na sobnoj temperaturi 30 minuta. Nakon ovog vremena, reakcijska smjesa je razrijeđena vodom (80 ml) i krutina koja se istaložila je sakupljena filtracijom, te isprana nekoliko puta vodom u sinter lijevku. Krutina je rekristalizirana iz etil acetat/heksana da se dobije čisti naslovni spoj (0.085 g, 44%). Podaci za naslovni sastav: 1H NMR (250 MHz, CDCl3) 8 1.40-1.47 (12H, m), 4.14 (2H, t, J = 7.3 Hz), 5.26 (2H, s), 7.26-7.38 (2H, m), 7.53-7.58 (1H, m), 7.86-7.90 (1H, m), 7.93 (1H, s), 7.99 (1H, s); MS (ES+) m/e 396 [MH]+. Anal. Nađeno C, 61.02; H, 5.45; N, 24.75%. C20H22FN7O zahtjeva C, 60.75; H, 5.61; N, 24.79%.

PRIMJER 2

7-(1,1-dimetiletil)-6-(2-etil-2H-1,2,4-triazol-3-ilmetoksi)-3-(2-fluorofenil)-1,2,4-triazolo[4,3-b]piridazin: Alternativni sintetski put

a) 3,6-dikloro-4-(1,1-dimetiletil)piridazin

Smjesa dikloropiridazina (100 g, 0.67 mol), trimetiloctene kiseline (96 g, 0.94 mol) i vode (800 ml) u 10 l posudi miješana je zagrijana do 55°C, rezultirajući u dvo-faznoj otopini. Otopina AgNO3 (11.4 g, 0.134 mol) u vodi (125 ml) je dodana u jednom obroku rezultirajući u mutnoj otopini. Trifluorooctena kiselina (10.3 ml, 0.134 mol) je dodana u jednom obroku. Amonij persulfat (245 g, 1.07 mol) je otopljen u vodi (500 ml) i dodan u kapima u suspenziju u trajanju 45-60 min, rezultirajući u egzotermi (tipično temperatura naraste između 75-80°C i može se kontrolirati količinom dodanog persulfata). Temperatura je održavana na 75°C za daljnji 1 h i zatim ohlađena na sobnu temperaturu. Reakcijska smjesa je ekstrahirana sa izobutil alkoholom (1 l) i vodeni sloj je odbačen. Organski sloj je ispran vodom (250 ml) i vodeni ostatak odbačen. HPLC testni prinos je 134 g (97%). Izobutil alkoholna otopina je korištena kakva je u sljedećem koraku.

b) 6-kloro-5-(1,1-dimetiletil)piridazin-3-ilhidrazin

Hidrazin hidrat (95 ml, 1.95 mol) je dodan u otopinu izobutil alkohola iz koraka a) u 3 -litarsku tikvicu i zagrijan na 90°C tijekom 20 h. Reakcijska smjesa je ohlađena na sobnu temperaturu i niži vodeni sloj odbačen. Reakcijska smjesa je isprana vodom (450 ml) i vodeni ostatak odbačen. Reakcijska smjesa je destilirana pod smanjenim tlakom dok produkt nije počeo kristalizirati, a zatim je dodan 1-metil-2-pirolidinon (NMP) (550 ml). Destilacija je nastavljena da se ukloni ostatak izobutil alkohola. Otopina je korištena kakva jest u sljedećem koraku.

c) 6-kloro-7-(1,1-dimetiletil)-3-(2-fluorofenil)-1,2,4-triazolo[4,3-b]piridazin

2-fluorobenzoil klorid (103 g, 0.65 mol) je dodan u kapima u ohlađenu (0°C) NMP otopinu iz koraka b) održavajući internu temperaturu <5°C. Nakon dodavanja reakcijska smjesa je zagrijana na 130°C tijekom 2 h. Reakcijska smjesa je ohlađena na sobnu temperaturu, što je rezultiralo kristalizacijom produkta. Voda (1.3 l) je dodana u kapima u trajanju 30 min. Smjesa je ohlađena na10°C i krutina izolirana filtracijom, zatim osušena pod smanjenim tlakom da se dobije produkt (145 g, 71% prinos iz 3,6-dikloropiridazina).

d) 1-etil-1,2,4-triazol

1,2,4-triazol (100.0 g, 1.45 mol) u bezvodnom THF (950 ml) je ohlađen do 0°C i 1,8-diazabiciklo[5.4.0]undek-7-en (DBU) (220 g, 1.45 mol) je dodan u jednom obroku. Reakcijska smjesa je miješana 30 min dok nije opažen završetak otapanja. Održavajući led/voda hladnu kupelj, jodoetan (317 g, 2.03 mol) je dodan u kapima u trajanju 15 min, rezultirajući povećanjem interne temperature na 30°C. Reakcija je miješana na sobnoj temperaturi 16 h, nakon čega je DBU hidrojodid uklonjen filtracijom. Filtrat otopine je korišten kakav jest u sljedećem koraku.

e) (2-etil-2H-1,2,4-triazol-3-il)metanol

Miješana otopina iz prethodnog koraka je ohlađena na -75°C interne temperature u krutoj smjesi CO2/aceton kupelji. Heksillitij (458 ml od 33% otopina u heksanu) je dodavan u kapima u trajanju 25 min održavajući internu temperaturu ispod -55°C. Reakcijska smjesa je odstajala 30 min (do -75°C) i zatim je dodan čisti DMF (108 ml, 1.39 mol) u kapima u trajanju 10 min održavajući internu temperaturu ispod -60°C. Reakcijska smjesa je odstajala na -70°C tijekom 90 min, prije hladne kupelji je uklonjena, i reakcijska smjesa ostavljena da se zagrije na 0°C u trajanju 30 min. Industrijski metilni alkoholi (340 ml) su dodavani u trajanju 10 min. Natrij borohidrid (26.3 g, 0.695 mol) je zatim dodan u obrocima održavajući internu temperature ispod 6°C. Nakon dodavanja reakcijska smjesa je ostavljena da se zagrije do sobne temperature i miješana 1 h. Reakcija je gašena pažljivim dodavanjem 2M H2SO4 (200 ml) i zatim miješana na sobnoj temperaturi 20 h. Reakcijska smjesa je ukoncentrirana na 675 ml i natrij sulfat (135 g) je dodan u jednom obroku. Reakcijska smjesa je zagrijana na 35°C i miješana15 min. Otopina je ekstrahirana zagrijavanjem (45°C) sa izobutil alkoholom (2 x 675 ml). Kombinirane organske frakcije su koncentrirane pod smanjenim tlakom 450 ml, kada je produkt kristaliziran. Dodan je heptan (1.125 l) i smjesa ukoncentrirana pod smanjenim tlakom da se ukloni veći dio izobutil alkohola. Heptan je dodan da se dobije završna smjesa volumena 680 ml. Nakon hlađenja na 0°C, filtracijom je dobiven naslovni spoj (137 g, 74% iz 1,2,4-triazola).

f) 7-(1,1-dimetiletil)-6-(2-etil-2H-1,2,4-triazol-3-ilmetoksi)-3-(2-fluorofenil)-1,2,4-triazolo[4,3-b]piridazin

Metoda A

6-kloro-7-(1,1-dimetiletil)-3-(2-fluorofenil)-1,2,4-triazolo[4,3-b]piridazin

(255 g, 0.819 mol), (2-etil-2H-1,2,4-triazol-3-il)metanol (125 g, 0.983 mol) i cezij karbonat (640 g, 1.966 mol) su pretočeni u 10- litarsku tikvicu opremljenu s miješalicom. Dimetil sulfoksid (2.5 l) je dodan u jednom obroku i reakcijska smjesa miješana na sobnoj temperaturi 20 h. Produkt je kristalizirao. Reakcijska smjesa je održavana na <25°C dok je voda (5 l) dodavana u kapima u trajanju 45 min u miješanu suspenziju. Nakon hlađenja na 10°C, produkt je izoliran filtracijom i smjesa isprana vodom (1.75 l). Sušenje na 50°C in vacuo dalo je naslovni spoj (317 g, 98%) kao bijelu krutinu.

Metoda B

6-kloro-7-(1,1-dimetiletil)-3-(2-fluorofenil)-1,2,4-triazolo[4,3-b]piridazin

(10 g, 32.12 mmol) i (2-etil-2H-1,2,4-triazol-3-il)metanol (5.01 g, 38.55 mmol) su pretočeni u 500 ml tikvicu opremljenu sa miješalicom. NMP (100 ml) je dodana u jednom obroku i reakcijska smjesa miješana do završenog otapanja. Reakcijska smjesa je ohlađena na 0°C i 48% w/w natrij hidroksid otopina (4.02 g, 46 mmol) je dodana u jednom obroku. Nakon miješanja 1 h na 0°C, produkt je kristalizirao. Voda (100 ml) je dodavana u kapima u trajanju 15 min i smjesa odstajala 30 min. Produkt je izoliran filtracijom i krutina isprana vodom (100 ml). Sušenje na 50°C in vacuo dalo je naslovni spoj (12.50 g, 98%) kao bijelu krutinu.

PRIMJER 3

Formiranje i karakterizacija polimorfa i solvata 7-(1,1dimetiletil)-6-(2-etil-2H-1,2,4-triazol-3-ilmetoksi)-3-(2-fluorofenil)-1,2,4-triazolo[4,3-b]piridazina

7-(1,1-dimetiletil)-6-(2-etil-2H-1,2,4-triazol-3-ilmetoksi)-3-(2-fluorofenil)-1,2,4-triazolo[4,3-b]piridazin (u daljnjem tekstu Spoj l) je rekristaliziran iz smjese organskih otapala i rezultirajuće krutine su osušene in vacuo preko noći na 60°C ukoliko nije drugačije naznačeno. Svaka šarža je zatim karakterizirana optičkom mikroskopijom, diferencijalnom skenirajućom kalorimetrijom (DSC), termogravimetrijskom analizom (TGA), i Radiodifrakcija praškastog uzorka (XRPD). Četiri različita bezvodna polimorfa, hidrat i dva solvata su karakterizirana, kako je prikazano u Tabeli 1.

Tabela 1: Polimorfi spoja I

[image]

Polimorf A

Polimorf A se sastoji od nepravilnih ili izduženih pravokutnih birefraktornih kristala. Pokazuje jednu glavnu endotermu po DSC na ca. 186°C zbog taljenja. U slučaju nekih od pripravljenih uzoraka ovo taljenje pokazuje nekoliko događaja vezanih za nj, karakterizirano zakrivljenjem na endotermi taljenja. Polimorf A je bezvodan i ne pokazuje gubitke po TGA. Ima jedinstven XRPD difraktogram, karakteriziran s dva pika na 20 ≈ 7.3°C.

Polimorf B

Polimorf B se sastoji od neregularnih ili izduženih pravokutnih birefraktornih kristala. Polimorf B pokazuje jednu glavnu endotermu po DSC na ca. 181°C uslijed taljenja. Bezvodan je i ne pokazuje težinski gubitak po TGA. Ima jedinstven XRPD difraktogram.

Polimorf C

Polimorf C se sastoji od igličastih, birefraktornih kristala. DSC termogrami polimorfa C pokazuju endotermu na ca. 170°C, egzotermu na ca. 173°C, malu endotermu na ca. 181°C, i endotermu uslijed taljenja na ca. 186°C. Nisu zapaženi gubici termogravimetrijskom analizom.

Polimorf D

Polimorf D se sastoji od igličastih birefraktornih kristala. XRPD difraktogram polimorfa D je sličan po shemi polimorfu C. Međutim, značajne razlike su zapažene, naime dodatni maksimum na 20 = 9.861, 15.113, 18.015 i 22.224. DSC trag polimorfa D pokazuje vrlo široku egzotermu na ca. 108°C, praćeno endotermom i egzotermom na 170°C i 173°C, kao za polimorf C. Glavno taljenje je zapaženo na ca. 181°C, i nekoliko događaja su unutar endoterme taljenja, sa manjim taljenjem na 186°C. TGA nije zapazio gubitke.

Metanol solvat

DSC termogram metanol solvata pokazuje jednu endotermu na ca. 157°C zbog gubitka na metanolu, i jednu endotermu na 186°C zbog taljenja. Postupni gubitak je zapažen na TGA na ca. 150°C, gdje je zapažen gubitak, koji koincidira sa endotermom zapaženom na DSC. Ovaj korak gubitka je u nekim slučajevima sastavljen od više od jednog događaja, i količinom varira među rekristaliziranim uzorcima i ne pojavljuje se na odgovarajućem stoikiometričkom solvatu. Međutim, studije apsorpcije metanolnih para na polimorfu pokazuju nazočnost različitih hemisolvata. XRPD difraktogram solvata je jedinstven.

Etanol solvat

Etanol solvat je karakteriziran DSC termogramom koji pokazuje jednu endotermu na ca. 111°C usljed gubitaka etanola, i endotermu na ca. 186°C radi taljenja. TGA pokazuje da gubitak varira u različitim rekristaliziranim uzorcima, između ca. 4 i 6.5%, i ne odgovara stoikiometričkim solvatima. XRPD difraktogram je jedinstven.

Hidrat polimorfa A

Slika 1 pokazuje adsorpcijsko/desorpcijsku izotermu Spoja I polimorfa A na 25°C. Ova studija upijanja vlage pokazuje formiranje dihidrata 80% relativne vlažnosti (RH) na 25°C. Histereza indikativna za formiranje hidrata je vidljiva, sa desorpcijom ispod ca. 60% RH.

Slika 2 pokazuje XRPD difraktograme bezvodnog Spoja I polimorfa A i dihidrata polimorfa A. XRPD difraktogram dihidrata, dobiven na ovlaženom uzorku polimorfa A, pokazuje razlike zapažene među dvije forme. Glavne promjene u difrakciji mogu se vidjeti na piku gubitka na 20 = 11.2°, i pojavi dva glavna pika na 20 = 11.9° i 12.3°.

Konverzija polimorfa spoja I u polimorf A

Pri miješanju u vodi polimorfa A i solvata opisane gore, konvertiraju u polimorf A u periodu od 1-4 dana, pokazujući koja je najstabilnija forma na sobnoj temperaturi. Ova konverzija je spora radi niske topivosti spoja I u vodi u odnosu na veliki suvišak krutine smjese spojeva.

Radiodifrakcija praškastog uzorka

Slika 3 pokazuje XRPD difraktograme bezvodnog Spoja I polimorfa A, B, C i D, metanol i etanol solvata, i dihidrata polimorfa A. Numerički podaci vezani uz to su prikazani ispod.

Spoj I polimorf A: Radiodifrakcija praškastog uzorka

[image]

Spoj I Polimorf B: Radiodifrakcija praškastog uzorka

[image]

Spoj I Polimorf C: Radiodifrakcija praškastom difrakcijom

[image]

Spoj I Polimorf D: Radiodifrakcija praškastog uzorka

[image]

Spoj I Metanol solvat: Radiodifrakcija praškastog uzorka

[image]

Spoj I Etanol solvat: Radiodifrakcija praškastog uzorka

[image]

Spoj I Hidrat polimorfa A: Radiodifrakcija praškastog uzorka

[image]

Claims (7)

1. Spoj naznačen time da je 7-(1,1-dimetiletil)-6-(2-etil-2H-1,2,4-triazol-3-ilmetoksi)-3-(2-fluorofenil)-1,2,4-triazolo[4,3-b]piridazin.

2. Polimorf A od 7-(1,1-dimetiletil)-6-(2-etil-2H-1,2,4-triazol-3-ilmetoksi)-3-(2-fluorofenil)-1,2,4-triazolo[4,3-b]piridazina, naznačen time, kako je karakteriziran u tekstu.

3. Farmaceutski sastav, naznačen time, da sadrži 7-(1,1-dimetiletil)-6-(2-etil-2H-1,2,4-triazol-3-ilmetoksi)-3-(2-fluorofenil)-1,2,4-triazolo[4,3-b]piridazin zajedno sa farmaceutski prihvatljivim nosačem.

4. Korištenje 7-(1,1-dimetiletil)-6-(2-etil-2H-1,2,4-triazol-3-ilmetoksi)-3-(2-fluorofenil)-1,2,4-triazolo[4,3-b]piridazin, naznačeno time, da je za proizvodnju lijeka za liječenje i/ili prevenciju anksioznosti.

5. Postupak za pripravu 7-(1,1-dimetiletil)-6-(2-etil-2H-1,2,4-triazol-3-ilmetoksi)-3-(2-fluorofenil)-1,2,4-triazolo[4,3-b]piridazina, naznačen time, da se sastoji od: (A) reakcije spoja formule III sa spojem formule IV: [image] gdje L1 predstavlja pogodnu odlazeću grupu; ili (B) reakcije spoja formule XI (ili njegovog 1,2,4-triazolo[4,3-b]pyridazin-6-on tautomera) sa spojem formule XII: [image] gdje L3 predstavlja pogodnu odlazeću grupu; ili (C) reakcije trimetiloctene kiseline sa spojem formule XIII: [image] u nazočnosti srebro nitrata i amonij persulfata; ili (D) reakcije spoja formule XIV sa spojem formule XV: [image] gdje M predstavlja -B(OH)2 ili -Sn(Alk)3 u kojem Alk predstavlja C1-6 alkil grupu, i L4 predstavlja pogodnu odlazeću grupu; u nazočnosti tranzitnog metalnog katalizatora.

6. Postupak, kako je zahtjevano u zahtjevu 5, naznačen time, da je reakcija (A) izvedena u 1-metil-2-pirolidinonu, u nazočnosti natrij hidroksida, na temperaturi od oko 0°C.

7. Metoda za liječenje i/ili prevenciju anksioznosti, naznačena time, da se daje pacijentu kojem je potrebno takvo liječenje, efektivne količine 7-(1,1-dimetiletil)-6-(2-etil-2H-1,2,4-triazol-3-ilmetoksi)-3-(2-fluorofenil)-1,2,4-triazolo[4,3-b]piridazina.