HRP20000918A2 - Formulations for controlling human lice - Google Patents

Description

Infestacija ljudskog tijela ušima je sve veći jaki socijalni i zdravstveni problem u mnogim zemljama, uključujući Sjedinjene države. Uši su vrlo mali insekti (oko 2-3 mm duljine). Oni odlažu jajašca ili na kosu ili na vlakna tkanine i vežu ih vrlo čvrsto pomoću ekskreta sličnog cementu. Jajašca se općenito izlegnu nakon oko šest do deset dana, ovisno o temperaturi. Prazne ljuske koje ostaju nakon što kukuljice izađu i jajašca izgledaju kao bijela zrnca pijeska. Te ljuske se nazivaju gnjide.

Anoplura, ili sišuće uši, su paraziti koji se nalaze na skoro svim skupinama sisavaca. Od 15 porodica Anoplura koje se prepoznaju, dvije porodice, Pediculidae i Phtiridae, imaju vrste koje se mogu pronaći na čovjeku. Pediculus humanus je jedina vrsta u porodici Pediculidae koja infestira ljude. Ona uključuje uš glave, Pediculus humanus capitis; i uš tijela ili odjeće, Pediculus humanus humanus, koja se ponekad naziva Pediculus corporis. Stidna uš, Phtirus pubis, je posebna vrsta i jedini član porodice Phtiridae koja infestira ljude. Kako je ovdje upotrijebljen, termin “ljudske uši ili uš” uključuje člana vrste Pediculus humanus ili Phtirus pubis.

Ljudske uši se šire u gužvi i zajedničkom upotrebom odjeće i češljeva. Početno, infestacije rezultiraju najviše iritacijom, ali iritacija može dovesti do infekcije iritiranog područja. Postoje najmanje tri bolesti koje se primarno prenose preko uši: epidemijski tifus, rovovska groznica i povratna groznica.

Iako su podvrste ljudskih uši povezane, svaka od njih ima specifične karakteristike s obzirom na prebivalište i hranjenje. Na primjer, uši glave su mali ektoparaziti s tvrdom ljuskom, koji prianjaju za vlasi kose dok se hrane, pare i liježu jajašca. Uš mora ostati na glavi ili će uginuti u kratkom vremenskom periodu. Uši glave se razmnožavaju nevjerojatnom brzinom. Uš je spremna za parenje i reprodukciju unutar 10 sati nakon izlijeganja. U idealnim uvjetima, ženka uši može proizvesti do 300 jajašca tijekom svog života. Idealni uvjeti uključuju adekvatnu opskrbu hranom, temperature okoliša od oko 28 °C do oko 32 °C, i relativnu vlažnost od oko 70% do oko 90%.

Poznato je da slabe navike higijene i njegovanja također značajno doprinose širenju uši. Dakle, infestacije ušima su najozbiljnije u geografskim područjima u kojima stanovnici imaju i higijenske uređaje i prakse ispod standarda.

Tvrdi hitinski egzoskelet uši služi kao zaštita od vanjskih elemenata. Jajašca uši (ili ova) su slično zaštićena hitinskom ljuskom koja okružuje jajašca i vezana su za vlas kose. Iako uši mogu biti pogođene upotrebom insekticida, jajašca često ostaju otporna na napad. Dakle, optimalni tretman infestacije ušima uključuje i pedikulicid, koji ubija odrasle uši, i ovicid, koji prekida razvoj jajašca.

Već neko vrijeme se upotrebljavaju biološki aktivna sredstva u pokušajima kontroliranja uši. Na primjer, lindan (gamabenzen heksaklorid), organofosfati (malation), prirodni piretrini, i sintetski spojevi poznati kao piretroidi (kao npr. permetrin) se upotrebljavaju kao pedikulicidi u pripravcima za tretiranje uši. Međutim, ta sredstva imaju nedostatke. Na primjer, lindan ima slabi profil sigurnosti, i uši su razvile otpornost na njega. Prirodni piretrin zahtijeva česte naknadne tretmane, zato što pruža samo kratkoročno rezidualno djelovanje. Sintetski piretroidi, iako djelotvorniji protiv uši od prirodnih pedikulicida, često su toksičniji za tretiranog subjekta.

Spinozini (također poznati kao A83453 faktori) su poljoprivredni insekticidi koji su pokazali aktivnost protiv 1) južnog vojničkog crva i drugih kukaca roda Lepidoptera, 2) uši pamuka i drugih članova roda Homoptera, i 3) stajskih muha, muha zujara i komaraca, koji su članovi roda Diptera. (Vidi US Patent br. 5,362,634, niže). Spinozin A ima izvanredan sigurnosni i toksikološki profil za ljude i životinje.

Ovaj izum se odnosi na pripravke za kontroliranje infestacije ušima kod čovjeka, koji sadrži spinozin, ili njegov fiziološki prihvatljivi derivat ili sol, i fiziološki prihvatljivi nosač. Izum se dalje odnosi na postupke kontroliranja infestacije ušima kod čovjeka, koji uključuje lokalnu primjenu čovjeku određene količine spinozina, ili njegovog fiziološki prihvatljivog derivata/soli, koja kontrolira uši. Pripravci i postupci iz ovog izuma su sigurniji i djelotvorniji od onih do sada dostupnih. Naročita prednost pripravaka je njihova djelotvornost protiv vrsta uši koje su postale otporne na trenutno upotrebljavane produkte. Poželjni pripravci i postupci iz ovog izuma su pripravci za njegu kose, kao npr. šamponi, losioni i regeneratori, i postupci za upotrebu tih pripravaka za njegu kose, za kontroliranje infestacije ušima kod čovjeka.

Naročito korisni pedikulicidni/ovicidni (protiv uši) pripravci iz ovog izuma su pripravci za njegu kose. Naročito korisni pripravci za njegu kose su šamponi.

U drugom aspektu ovaj izum pruža upotrebu spinozina, ili njegovog fiziološki prihvatljivog derivata ili soli, ili pripravka koji sadrži ili spinozin ili njegov derivat ili sol, za proizvodnju lijeka za kontroliranje uši kod čovjeka.

Termin “kontroliranje infestacije ušima” se odnosi na tretiranje aktivne infestacije ušima ili prevenciju infestacije kod čovjeka za kojeg je vjerojatno da je izložen infestaciji ušima.

Spinozini su prirodno dobiveni fermentacijski produkti. To su makrolidi koje proizvodi kultura Saccharopolyspora spinosa. Fermentacijom nastaju mnogostruki faktori, uključujući spinozin A i spinozin D (također nazvani A83543A i A83543D). Spinozin A i spinozin D su dva spinozina koji su najaktivniji kao insekticidi. Produkt koji sadrži uglavnom ta dva spinozina (približno 85% A i 15% D) je komercijalno dostupan od Dow Agrosciences pod imenom spinosad. Ime “spinosad” je nastalo kontrakcijom spinozina “A” i “D”.

Svaki spinozin ima 12-člani makrociklički prsten koji je dio neuobičajenog tetracikličkog sustava prstena, za koji su vezana dva različita šećera, amino-šećer forozamin i neutralni šećer 2N,3N,4N-tri-O-metilramnoza. Ova jedinstvena struktura izdvaja spinozine od ostalih makrocikličkih spojeva.

Spinozin A (A83543A) je bio prvi izolirani i identificirani spinozin iz fermentacijske juhe Saccharopolyspora spinosa. Naknadnim ispitivanjem juhe je otkriveno da roditeljski soj S. spinosa proizvodi određeni broj spinozina koji su označeni sa A do J (A83543A do J). U usporedbi sa spinozinom A, spinozini B-J su karakterizirani razlikama u načinu supstitucije na amino skupini forozamina, na odabranim mjestima na tetracikličkom sustavu prstena i na 2N,3N,4N-tri-O-metilramnozi. Sojevi S. spinosa koji se trenutno upotrebljavaju proizvode smjesu spinozina, od kojih su primarne komponente spinozin A (~85%) i spinozin D (~15%). Dodatni spinozini, imenovani slovima K do W, su identificirani iz mutantnih sojeva S. spinosa.

Termin “spinozin ili njegov derivat”, kako je ovdje upotrijebljen, se odnosi na pojedini spinozin faktor (A, B, C, D, E, F, G, H, J, K, L, M, N, O, P, Q, R, S, T, U, V, W ili Y), i N-demetil derivat pojedinog spinozin faktora, ili njihovu kombinaciju. Zbog spretnosti, termin “spinozin komponenta” će ovdje također biti upotrijebljen da znači pojedini spinozin, ili njegov fiziološki prihvatljivi derivat ili sol, ili njihovu kombinaciju.

Boeck i sur. su opisali spinozine A-H i J (koje su nazvali A83543 faktori A, B, C, D, E, F, G, H i J), i njihove soli, u US Patentima br. 5,362,634 (izdan 8. studenog, 1994); 5,496,932 (izdan 5. ožujka, 1996); i 5,571,901 (izdan 5. studenog, 1996). Mynderse i sur. su opisali spinozine L-N (koje su nazvali A83543 faktori L, M i N), njihove N-demetil derivate, i njihove soli, i US Patentu br. 5,202,242 (izdan 13. travnja, 1993); i Turner i sur. su opisali spinozine Q-T (koje su nazvali A83543 faktori Q, R, S i T), njihove N-demetil derivate, i njihove soli, u US Patentima br. 5,591,606 (izdan 7. siječnja, 1997) i 5,631,155 (izdan 29. svibnja, 1997). Ti patenti su ovdje uklopljeni po referenci. Spinozini K, O, P, U, V, W i Y su opisani, na primjer, od Carl V. DeAmicis, James E. Dripps, Chris J. Hatton i Laura I. Karr u seriji simpozija Američkog kemijskog društva: Phytochemicals for Pest Control, poglavlje 11, “Physical and Biological Properties of Spinosyns: Novel Macrolide Pest-Control Agents from Fermentation”, stranice 146-154 (1997).

Spinozini mogu reagirati da formiraju soli. Soli koje su fiziološki prihvatljive su također korisne u pripravcima i postupcima iz ovog izuma. Soli se dobivaju upotrebom standardnih postupaka za pripravu soli. Na primjer, spinozin A se može neutralizirati sa prikladnom kiselinom da formira kiselu adicijsku sol. Kisele adicijske soli spinozina su naročito korisne. Reprezentativne prikladne kisele adicijske soli uključuju soli dobivene reakcijom s organskom ili anorganskom kiselinom kao što su, na primjer, sulfatna, kloridna, fosfatna, octena, sukcinska, limunska, mliječna, maleinska, fumarna, kolna, pamoinska, mucinska, glutaminska, kamforna, glutarna, glikolna, ftalna, vinska, mravlja, laurinska, stearinska, salicilna, metansulfonska, benzensulfonska, sorbinska, pikrinska, benzojeva, cinaminska i slične kiseline. Kao dodatak komponenti spinozina, pripravci iz ovog izuma mogu dalje uključivati jedan ili više spojeva koji imaju aktivnost protiv uši, kao što su, na primjer, sintetski piretroidi, prirodni piretrini, i lindan. Svi omjeri, postoci, i dijelovi o kojima se ovdje diskutira su “po masi”, ako nije drukčije naznačeno.

Pripravci protiv uši iz ovog izuma se mogu formulirati na nekoliko načina. Naročito korisni pripravci su šamponi, regeneratori, i losioni. Ti pripravci po potrebi također sadržavaju jedno ili više od sljedećih: a) surfaktant (površinski aktivno sredstvo); b) od oko 1% do oko 10% nehlapljivog silikonskog materijala; i/ili c) od oko 0,5% do oko 5% sredstva za suspendiranje.

Pripravci šampona iz ovog izuma sadržavaju spinozin, ili njegov fiziološki prihvatljiv derivat ili sol, zajedno s vodom, surfaktantom, i amidom i mogu po potrebi sadržavati drugo sredstvo protiv uši, silikonski spoj, sredstvo za suspendiranje i druge kozmetički prihvatljive komponente.

Ljudska kosa se zaprlja zbog kontakta s okolnom atmosferom i nagomilavanjem sebuma koji se luči na glavi. Kad se kosa zaprlja, ima prljavi osjećaj i neatraktivan izgled. Pripravci šampona iz ovog izuma i čiste kosu i djelotvorno kontroliraju infestaciju ušima.

Kad se upotrebljava pripravak šampona, komponenta spinozina je prisutna u količini od oko 0,1% do oko 30%, poželjno od oko 1% do oko 10%.

Surfaktanti prikladni za upotrebu u tim pripravcima mogu biti bilo koji od velike raznolikosti sintetskih anionskih, amfoternih, zwitterionskih i ne-ionskih surfaktanata. Surfaktanti su općenito prisutni u pripravcima šampona u količini od oko 5% do oko 30%, poželjno od oko 15% do oko 25%.

Primjeri sintetskih anionskih surfaktanata su alkalijske metalne soli organskih sumpornih produkata reakcije, koji imaju alkil radikal koji sadrži od 8-22 ugljikova atoma i esterski radikal sulfonske kiseline ili sulfatne kiseline (uključen u terminu alkil je alkilni dio radikala viših kiselina). Natrij, amonij, kalij ili trietanolamin alkil sulfati su poželjni, naročito oni dobiveni sulfatiranjem viših alkohola (C8-C18 ugljikovih atoma); natrijevi sulfati i sulfonati monoglicerida masnih kiselina kokosovog ulja; natrijeve ili kalijeve soli estera sulfatne kiseline i reakcijskog produkta 1 mola višeg masnog alkohola (npr., alkoholi loja ili kokosovog ulja) i 1 do 12 mola etilen oksida; natrijeve ili kaljeve soli alkil fenol etilen oksid eter sulfata sa 1 do 10 jedinica etilen oksida po molekuli i u kojima alkil radikali sadrže 8 do 12 ugljikovih atoma; natrij alkil gliceril eter sulfonati; reakcijski produkt masnih kiselina koje imaju 10 do 22 ugljikova atoma esterificirane sa izetionskom kiselinom i neutralizirane sa natrij hidroksidom; i u vodi topljive soli kondenzacijskih produkata masnih kiselina sa sarkozinom.

Primjeri zwitterionskih surfaktanata su derivati alifatskih spojeva kvaternarnog amonija, fosfonija, i sulfonija, u kojima alifatski radikali mogu biti ravni ili razgranati, i u kojima jedan od alifatskih supstituenata sadrži od oko 8 do 18 ugljikovih atoma i jedan sadrži anionsku skupinu topljivu u vodi, npr., karboksi, sulfonat, sulfat, fosfat, ili fosfonat. Opća formula tih spojeva je:

[image]

gdje R2 sadrži alkil, alkenil, ili hidroksialkil radikal od oko 8 do oko 18 ugljikovih atoma, od 0 do oko 10 skupina etilen oksida i od 0 do 1 gliceril skupinu; Y je atom dušika, fosfora, ili sumpora; R3 je alkil ili monohidroksialkil skupina koja sadrži 1 do oko 3 ugljikova atoma; x je 1 kad Y je sumpor i 2 kad Y je dušik ili fosfor; R4 je alkilen ili hidroksialkilen od 1 do oko 4 ugljikova atoma, i Z je karboksilat, sulfonat, sulfat, fosfonat, ili fosfat radikal.

Primjeri uključuju:

4-[N,N-di(2-hidroksietil)-N-oktadecilamonij]-butan-1-karboksilat;

5-[S-3-hidroksipropil-S-heksadecilsulfonij]-3-hidroksi-pentan-1-sulfat;

3-[P,P-dietil-P-3,6,9-trioksatetradekoksilfosfonij]-2-hidroksipropan-1-fosfat;

3-[N,N-dipropil-N-3-dodekoksi-2-hidroksipropilamonij]-propan-1-fosfat;

3-(N,N-dimetil-N-heksadecilamonij)propan-1-sulfonat;

3-(N,N-dimetil-N-heksadecilamonij)-2-hidroksi-propan-1-sulfonat;

N,N-di(2-hidroksietil)-N-(2-hidroksidodecil)amonij]-butan-1-karboksilat;

3-[S-etil-S-(3-dodekoksi-2-hidroksipropil)sulfonij]propan-1-fosfat;

3-[P,P-dimetil-P-dodecilfosfonij]-propan-1-fosfonat; i

5-[N,N-di(3-hidroksipropil)-N-heksadecilamonij]-2-hidroksipentan-1-sulfat.

Drugi zwitterionski surfaktanti, kao npr. betaini, su također korisni u pripravcima iz ovog izuma. Primjeri betaina uključuju više alkil betaine, kao npr. koko dimetil karboksimetil betain, lauril dimetil karboksimetil betain, lauril dimetil alfa-karboksietil betain, cetil dimetil karboksimetil betain, lauril bis-(2-hidroksietil) karboksimetil betain, stearil bis-(2-hidroksipropil) karboksimetil betain, oleil dimetil gama-karboksipropil betain i lauril bis-(2-hidroksipropil) alfa-karboksietil betain. Sulfobetaine mogu predstavljati koko dimetil sulfopropilbetain, stearil dimetil sulfopropil betain, lauril dimetil sulfoetil betain, lauril bis-(2-hidroksietil) sulfopropil betain, i slično. Amido betaini i amidosulfobetaini, u kojima je RCONH(CH2)3 radikal vezan za dušikov atom betaina, su također korisni u pripravcima i ovog izuma.

Primjeri amfoternih surfaktanata koji se mogu upotrijebiti u pripravcima iz ovog izuma su oni koji su derivati alifatskih sekundarnih ili tercijarnih amina u kojima je alifatski radikal ravan ili razgranat i u kojima jedna od alifatskih supstituenata sadrži od oko 8 do 18 ugljikovih atoma i jedan sadrži anionsku skupinu za povećavanje topljivosti u vodi, npr., karboksi, sulfonat, sulfat, fosfat, ili fosfonat. Primjeri amfoternih surfaktanata su natrij 3-dodecilaminopropionat, natrij 3-dodecilaminopropan sulfonat, N-alkiltaurini kao npr. onaj koji se dobiva reakcijom N-dodecilamina s natrij izetionatom (vidi US Patent 2,658,072, Primjer 3), N-viši alkil asparaginske kiseline (vidi US Patent 2,438,091), i produkti koji se prodaju pod imenom “Miranol” i koji su opisani u US Patentu 2,528,378.

Neionski surfaktanti, koji se poželjno upotrebljavaju u kombinaciji s anionskim, amfoternim ili zwitterionskim surfaktantom, su spojevi dobiveni kondenzacijom alkilen oksid skupina (koje su po prirodi hidrofilne) s organskim hidrofobnim spojem, koji može biti alifatske ili alkil aromatske prirode. Primjeri neionskih surfaktanata uključuju:

1) Polietilen oksid kondenzate alkil fenola, npr., kondenzacijske produkte alkil fenola s alkil skupinom koja sadrži od oko 6 do 12 ugljikovih atoma u konfiguraciji ravnog ili razgranatog lanca, s etilen oksidom, etilen oksid je prisutan u količini koja odgovara 10 do 60 mola etilen oksida po molu alkil fenola. Alkil supstituent u tim spojevima može biti izveden od polimeriziranog propilena, diizobutilena, oktana, ili nonana, na primjer.

2) Kondenzati etilen oksida s produktom reakcije propilen oksida i etilen diaminskih produkata čija količina može varirati u pripravku ovisno o željenoj ravnoteži između hidrofobnih i hidrofilnih elemenata. Na primjer, spojevi koji sadržavaju od oko 40% do oko 80% polioksietilena po masi i imaju molekulsku masu od oko 5.000 do oko 11.000, koji nastaju reakcijom etilen oksidnih skupina s hidrofobnom bazom koja sadrži reakcijski produkt etilen diamina i suviška propilen oksida, i koja ima molekulsku masu reda veličine od 2.500 do 3.000, su zadovoljavajući.

3) Kondenzacijski produkt alifatskih alkohola koji ima od 8 do 18 ugljikovih atoma, u konfiguraciji ravnog ili razgranatog lanca, s etilen oksidom, npr., etilen oksid kondenzat kokosovog alkohola koji ima od 10 do 30 mola etilen oksida po molu kokosovog alkohola, frakcija kokosovog alkohola ima od 10 do 14 ugljikovih atoma.

4) Dugolančani oksidi tercijarnog amina koji odgovaraju sljedećoj općoj formuli:

R1R2R3N → O

gdje R1 sadrži alkil, alkenil, ili monohidroksi alkil radikal od oko 8 do oko 18 ugljikovih atoma, od 0 do oko 10 etilen oksidnih skupina, i od 0 do 1 gliceril skupinu, i R2 i R3 sadržavaju od 1 do oko 3 ugljikova atoma i od 0 do oko 1 hidroksi skupinu, npr., metil, etil, propil, hidroksietil, ili hidroksipropil radikale. Strelica u formuli predstavlja semipolarnu vezu. Primjeri amin oksida prikladni za upotrebu u tim pripravcima uključuju dimetildodecilamin oksid, oleildi(2-hidroksietil)amin oksid, dimetiloktilamin oksid, dimetil-decilamin oksid, dimetil-tetradecilamin oksid, 3,6,9-trioksaheptadecildietilamin oksid, di(2-hidroksietil)-tetradecilamin oksid, 2-dodekoksietildimetilamin oksid, 3-dodekoksi-2-hidroksipropildi(3-hidroksipropil)amin oksid, i dimetilheksadecilamin oksid.

5) Dugolančani oksidi tercijarnog fosfina koji odgovaraju sljedećoj općoj formuli:

RR’R”P → O

gdje R sadrži alkil, alkenil, ili monohidroksi-alkil radikal od oko 8 do 18 ugljikovih atoma, od 0 do oko 10 etilen oksidnih skupina, i od 0 do 1 gliceril skupinu, i R’ i R” su svaki alkil ili monohidroksialkil skupine koje sadržavaju od 1 do oko 3 ugljikova atoma. Strelica u formuli predstavlja semipolarnu vezu.

Primjeri prikladnih fosfin oksida uključuju: dodecildimetil-fosfin oksid, tetradecildimetilfosfin oksid, tetradecilmetiletilfosfin oksid, 3,6,9-trioksaoktadecildimetilfosfin oksid, cetildimetilfosfin oksid, 3-dodekoksi-2-hidroksipropildi(2-hidroksietil)fosfin oksid, stearildimetilfosfin oksid, cetiletilpropilfosfin oksid, oleildietilfosfin oksid, dodecildietilfosfin oksid, tetradecildietilfosfin oksid, dodecildipropilfosfin oksid, dodecildi(hidroksimetil)fosfin oksid, dodecildi(2-hidroksietil)fosfin oksid, tetradecilmetil-2-hidroksipropilfosfin oksid, oleildimetilfosfin oksid, 2-hidroksidodecildimetilfosfin oksid.

6) Dugolančani dialkil sulfoksidi koji sadržavaju jedan kratkolančani alkil ili hidroksialkil radikal od 1 do 3 ugljikova atoma (obično metil) i jedan dugi hidrofobni lanac koji sadrži alkil, alkenil, hidroksialkil, ili ketoalkil radikale koji imaju od oko 8 do oko 20 ugljikovih atoma, od 0 do oko 10 etilen oksidnih skupina i od 0 do 1 gliceril skupinu. Primjeri uključuju: oktadecil metil sulfoksid, 2-ketotridecil metil sulfoksid, 3,6,9-trioksaoktadecil 2-hidroksietil sulfoksid, dodecil metil sulfoksid, oleil 3-hidroksipropil sulfoksid, tetradecil metil sulfoksid, 3-metoksitridecil metil sulfoksid, 3-hidroksitridecil metil sulfoksid, i 3-hidroksi-4-dodekoksibutil metil sulfoksid.

Mnogi dodatni nesapunski surfaktanti su opisani u McCutcheon’s Detergents and Emulsifiers, 1998 Annual, izdavač M.C. Publishing Company, Inc.; McCutcheon Division, 175 Rock Rd., Glen Rock, NJ, 07425, USA.

Anionski surfaktanti, naročito alkil sulfati, etoksilirani alkil sulfati i njihove smjese, kao i amido betaini, su poželjni za upotrebu u pripravcima šampona iz ovog izuma.

Amidi pojačavaju pjenjenje pripravaka emulgiranjem sastojaka šampona i aktivne(ih) komponente. Amidi za upotrebu u sadašnjim pripravcima mogu biti bilo koji od alkanolamida masnih kiselina koji su poznati za upotrebu u šamponima. Oni su općenito mono- i dietanolamidi masnih kiselina koje imaju od oko 8 do oko 14 ugljikovih atoma. Drugi prikladni amidi su oni koji imaju mnogostruke etoksi skupine kao npr. PEG-3 lauramid.

U pripravcima šampona, amid je općenito prisutan u količini od oko 1% do oko 7%, poželjno od oko 2% do oko 5%, pripravka. Poželjni amidi su kokosov monoetanolamid, kokosov dietanolamid, i njihove smjese.

Pripravci šampona iz ovog izuma također sadržavaju vodu. Voda je tipično prisutna u šamponima u količini od oko 50% do oko 80%, poželjno od oko 60% do oko 75%. Nakon dodavanja vode, relativna viskoznost pripravka je općenito u opsegu od oko 4.000 centipoise (cp; 40 g/cms) do oko 25.000 cp (250 g/cms), poželjno od oko 4.000 cp do oko 12.000 cp (120 g/cms), najpoželjnije od oko 4.000 cp do oko 5.500 cp (55 g/cms), izmjereno uz 1 okr/min pri 26,7° 3 minute pomoću Wells-Brookfield viskozimetra Model DV-CP-2 DVII, Model Cone CP-41. Mogu se uključiti modifikatori viskoznosti i hidrotropi, da se viskoznost pripravka dovede unutar tih granica.

Pripravci šampona mogu također uključivati jednu ili više opcionalnih komponenata kao što su silikonski spojevi, sredstva za suspendiranje i komponente koje čine pripravak kozmetički prihvatljivijim.

Silikonski spojevi kondicioniraju kosu i olakšavaju uklanjanje mrtvih uši, njihovih jajašca i gnjida. Nehlapljivi silikonski materijali se upotrebljavaju u količini od oko 1% do oko 10% pripravka. Primjeri korisnih silikonskih spojeva su otkriveni u US Patentu br. 5,292,504, Cardin i sur., izdanom 8. ožujka, 1995, koji je ovdje uklopljen po referenci.

Nehlapljivi spojevi koji sadrže silicij se poželjno upotrebljavaju u količini od oko 0,1% do oko 10%, poželjno od oko 0,25% do oko 3%, po masi pripravka. Primjeri nehlapljivih silikona su polialkil siloksani, polialkilaril siloksani, polieter siloksan kopolimeri i njihove smjese.

Korisni polialkil siloksani uključuju , na primjer, polidimetil siloksane (PDMS) sa viskoznošću koja varira od oko 5 do oko 15.000.000 cp (150.000 g/cms) na 25°. Ti siloksani su dostupni, na primjer, od General Electric Company kao SF 1075 metil fenil fluid ili od Dow Corning kao 556 Cosmetic Grade Fluid.

Korisni polieter siloksan kopolimeri uključuju polipropilen oksid modificirane polidimetilsiloksane (koji su dostupni, na primjer, od Dow Corning kao DC-1248), etilen oksid ili smjese etilen oksida i propilen oksida. Najkorisniji su oni koji nisu topljivi u vodi.

Siloksani mogu kondicionirati kosu zbog njihove sposobnosti da vlaže kosu, pružajući prednosti mokrog i suhog češljanja. Viskozni, siloksani s višom molekulskom masom pružaju najbolje kondicionirajuće učinke i, prema tome, su poželjni. Fluidi i smole siloksanskih polimera su najpoželjniji. Siloksan polimer smole su krute u usporedbi s tekućinom ili fluidom, s visokim molekulskim masama od oko 200.000 do oko 1.000.000, i viskoznošću od oko 100.000 cp (1.000 g/cms) do oko 150.000.000 cp (1.500.000 g/cms) pri 25°. Takve smole su prodiskutirane u US Patentu br. 5,292,504 (iznad).

Mogu se uključiti sredstva za suspendiranje da poboljšaju dugoročnu stabilnost. Korisna sredstva za suspendiranje uključuju masne amfifilne kristalne materijale koji imaju igličaste ili pločaste strukture, polimerne materijale, gline, fino usitnjene metalne okside, i njihove smjese. Ta sredstva su poznata u struci (vidi US Patent br. 5,292,504).

Prikladni kristalni amfifilni materijali su oni koji imaju igličaste ili pločaste strukture. Takvi spojevi uključuju dugolančane (C16-C22) acil derivate, kao npr. etilen glikol estere masnih kiselina (npr., etilen glikol distearat); dugolančane (C16-C22) alkanol amide masnih kiselina, kao što je stearamid MEA, stearil stearat, i distearil ditiopropionat; i njihove smjese.

Polimerni materijali koji su korisni za upotrebu u kao sredstva za suspendiranje uključuju unakrsno povezane poliacikličke kiseline (kao npr. Carbopol serija, dostupna od B.F. Goodrich Chemical Company), guar smolu i njezine derivate, ksantansku gumu, unakrsno povezane kopolimere etilena/anhidrida maleinske kiseline, i njihove smjese.

Gline i fino usitnjeni metalni oksidi su također djelotvorna sredstva za suspendiranje. Primjeri uključuju magnezij aluminij silikate (kao što je Veegum serija, dostupna od R.T. Vanderbilt Company, Inc.), natrij aluminij silikate (kao što je Laponite serija, dostupna od Laponite United States), fino usitnjeni silicij, fino usitnjeni aluminij, fino usitnjeni titan i njihove smjese.

U pripravcima šampona iz ovog izuma sredstva za suspendiranje su općenito prisutna u količini od oko 0,5% do oko 5%, poželjno od oko 0,5% do oko 3%. Dugolančani acil derivati kao što je etilen glikolni esteri masnih kiselina su poželjni. Najpoželjniji je etilen glikol distearat.

Druge opcionalne komponente, koje mogu poboljšati kozmetičku prihvatljivost pripravaka, poznate su u struci i uključuju, npr., konzervanse, kao što su metil paraben, propil paraben, metilizotiazolinon i imidazolil urea; zgušnjivače i modifikatore viskoznosti, kao što su amin oksidi, blok polimeri etilen oksida i propilen oksida (kao npr. Plronic F88, od BASF Wyandotte), masni alkoholi (kao npr. cetearil alkohol), natrij klorid, amonij klorid, natrij sulfat, polivinil alkohol, propilen glikol, i etil alkohol; hidrotropna sredstva, kao što je ksilen sulfonat; sredstva za podešavanje pH, kao što su limunska kiselina, sukcinska kiselina, fosfatna kiselina, natrij hidroksid, i natrij karbonat; arome, boje, kvaternarne amonijeve spojeve, kao što je Polyquaternium 41, sredstva za odjeljivanje, kao što je dinatrij etilen diamin tetraacetat; i sredstva za opalescenciju, kao što su ester distearinske kiseline i etilen glikola, diesteri stearinske kiseline i palmitinske kiseline i polietilen glikola, i monoetanolamid stearinske kiseline. Općenito, te opcionalne komponente se upotrebljavaju pojedinačno u količini od oko 0,1% do oko 10% pripravka.

Pripravci šampona iz ovog izuma se upotrebljavaju na uobičajen način za čišćenje kose. Od oko 10 g do oko 30 g pripravka se nanese na mokru kosu i utrlja u kosu i tjeme. Pripravka se ostavi na kosi i tjemenu približno 6-10 minuta i zatim se ukloni ispiranjem. Ovaj postupak se ponavlja dok kosa ne bude čista.

Koristan pedikulicidni šampon iz ovog izuma sadrži:

(a) od oko 0,1% do oko 10% spinozina, ili njegovog fiziološki prihvatljivog derivata ili soli;

(b) od oko 5% do oko 30% sintetskog surfaktanta;

(c) od oko 1% do oko 7% amida; i

(d) vodu.

Pripravci za kondicioniranje kose iz ovog izuma sadržavaju spinozin komponentu i regenerator i mogu po potrebi sadržavati drugo sredstvo protiv uši, kao npr. permetrin ili lindan. Ti pripravci regeneratora se mogu također upotrijebiti za djelotvorno tretiranje infestacije ušima.

Regeneratori za kosu su produkti koji poboljšavaju izgled, dodir i kontroliranje kosom. Regeneratori su naročito važni kad je kosa oštećena tretmanima kao što je trajno uvijanje, bojenje, tapiranje, i izbjeljivanje, ili atmosferskim uvjetima, kao npr. sunčevo svjetlo, koje uzrokuje foto-kataliziranu oksidaciju. Ti faktori mogu uzrokovati da kosa ima slabu strukturu, otežavajući kontroliranje i češljanje, bilo da je mokra ili suha.

Kad se upotrebljava u pripravku regeneratora za kosu, spinozin komponenta je prisutna u količini od oko 0,1% do oko 30%, poželjno od oko 1% do oko 10%.

Produkti za kondicioniranje su dobro poznati i uključuju produkte tipa “za ispiranje”, koji se ispiru brzo nakon nanošenja na čistu kosu, i “intenzivne regeneratore”, koji ostaju na kosi u duljem vremenskom periodu.

Jedna skupina regeneratora korisnih za pripravke regeneratora za kosu iz ovog izuma su dugolančani kvaternarni amonijevi spojevi kombinirani s lipidnim materijalima, kao što su masni alkoholi (vidi US Patent br. 3,155,591, Hilfer, izdan 3. studenog,, 1964, i US Patent br. 4,269,824, Villamarin i sur., izdan 26. svibnja, 1981). Druga skupina regeneratora su lipidi i kvaternarni amonijevi spojevi. Ti regeneratori se upotrebljavaju za formiranje produkata regeneratora tipa gela, koji imaju dobre kozmetičke i reološke karakteristike tijekom upotrebe. Ti gel-tipovi pripravaka us općenito opisani u sljedećim dokumentima: Barry, “The Self Bodying Action of the Mixed Emulsifier Sodium Dodecyl Sulfate/Cetyl Alcohol”, J. of Colloid and Interface Science, 28, 82-91 (1968); Barry, i sur., “The Self Bodying Action of Alkyltrimethylammonium Bromides/Cetostearyl Alcohol Mixed Emulsifiers; Influence of Quaternary Chain Length”, J. of Colloid and Interface Science, 35, 689-708 (1971); i Barry i sur., “Rheology of Systems Containing Cetomacrogol/1000 - (cetostearyl alcohol), I. Self-Bodying Action”, J. of Colloid and Interface Science, 38, 616-625 (1972).

Lipidni materijali upotrijebljeni u tim regeneratorima su prisutni u količini od oko 0,5% do oko 3%. Ti lipidi su uglavnom netopljivi u vodi, i sadržavaju hidrofobne i hidrofilne skupine. Oni uključuju prirodne i sintetski dobivene masne materijale odabrane od kiselina, derivata kiselina, alkohola, estera, etera, ketona, amida, i njihovih smjesa, koji imaju duljine alkilnih lanaca od oko 12 do oko 22 ugljikova atoma, poželjno od 16 do 18 ugljikovih atoma u duljinu. Masni alkoholi i masni esteri su poželjni.

Korisni masni alkoholi su poznati (vidi, na primjer, US Patent br. 3,155,591, iznad; US Patent br. 4,165,369 (Watanabe i sur., izdan 26. svibnja, 1981); Britanska patentna specifikacija 1,532,585, izdana 15. studenog, 1978; Fukushima i sur., “The Effect of Cetostearyl Alcohol in Cosmetic Emulsions”, Cosmetics & Toiletries, 98, 89-102 (1983); i Hunting, Encyclopedia of Conditioning Rinse Ingredients, na 204 (1987). Masni alkoholi su C12-C16 alkoholi odabrani od cetearil alkohola, cetil alkohola, izostearil alkohola, lanolin alkohola, lauril alkohola, oleil alkohola, stearil alkohola, i njihovih smjesa. Poželjni su cetil alkohol, stearil alkohol, i njihove smjese. Naročito poželjan masni alkohol je smjesa cetil alkohola i stearil alkohola koja sadrži od oko 55% do oko 65% (po masi smjese) cetil alkohola.

Korisni masni esteri su također poznati (vidi Kaufman, i sur., US Patent br. 3,341,465, izdan 12. rujna, 10967). Masni esteri su masne kiseline u kojima je aktivni vodik zamijenjen alkil skupinom monohidričnog alkohola. Monohidrični alkoholi su masni alkoholi kako je opisano, iznad. Masni esteri korisni u tim pripravcima regeneratora uključuju cetil laktat, cetil oktanoat, cetil palmitat, cetil stearat, gliceril monostearat, gliceril laurat, gliceril miristat, gliceril oleat, gliceril stearat, gliceril monoacetat, i njihove smjese. Poželjni su cetil palmitat i glicerol monostearat, ili njihove smjese.

Kationski surfaktanti se mogu upotrijebiti u tim pripravcima, ili sami ili u kombinaciji, općenito u količini od oko 0,1% do oko 5% konačnog pripravka. Ti surfaktanti sadržavaju amino ili skupine kvaternarnog amonija, koje su pozitivno nabijene kad se otope u vodenom pripravku iz ovog izuma. Ti kationski surfaktanti su poznati u struci (vidi McCutcheon’s Detergents and Emulsifiers, iznad; Schwartz i sur., Surface Active Agents, Their Chemistry and Technology, New York: Interscience Publishers, 1949; US Patent br. 3,155,591, iznad; US Patent br. 3,929,678 (Laughlin i sur., izdan 30. prosinca, 1975); US Patent br. 3,959,461 (Bailey i sur., izdan 25. svibnja, 1976); i US Patent br. 4,387,090 (Bolich, Jr., izdan 7. lipnja, 1983).

Korisni kvaternarni amonijski kationski površinski aktivni materijali su oni s općom formulom:

[image]

gdje R1 je vodik, alifatska skupina od 1 do 22 ugljikova atoma, ili aromatska, aril ili alkilaril skupina koja ima od 12 do 22 ugljikova atoma; R2 je alifatska skupina koja ima od 1 do 22 atoma; R3 i R4 su, svaka, alifatske skupine koje imaju od 1 do 3 ugljikova atoma, i X je anion odabran od halogena, acetata, fosfata, nitrata i alkil sulfat radikala. Alifatske skupine mogu sadržavati druge veze, i druge skupine kao npr. amido skupine, uz ugljikove i vodikove atome.

Druge korisne kvaternarne amonijeve soli imaju formulu:

[image]

gdje najmanje jedna, ali ne više od 3, od R skupina je alifatska skupina koja ima od 16 do 22 ugljikova atoma, i ostale R skupine su odabrane od vodika i alkil skupina koje imaju od 1 do 4 ugljikova atoma, i X je ion odabran od halogena, acetata, fosfata, nitrata i alkil sulfat radikala. Lojni propan diamonij diklorid je primjer ovog tipa kvaternarne amonijeve soli.

Kvaternarne amonijeve soli ovdje korisne također uključuju dialkildimetilamonij kloride u kojima alkil skupine imaju od 12 do 22 ugljikova atoma. Te alkil skupine mogu biti izvedene od dugolančanih masnih kiselina, kao što je hidrogenirana masna kiselina loja. Lojna masna kiselina pobuđuje kvaternarne spojeve u kojima R1 i R2 pretežno imaju od 16 do 18 ugljikovih atoma. Primjeri uključuju dilojni dimetil amonij klorid, dilojni dimetil amonij metil sulfat, diheksadecil dimetil amonij klorid, di(hidrogenirani lojni) dimetil amonij klorid, dioktadecil dimetil amonij klorid, dieikozil dimetil amonij klorid, didokozil dimetil amonij klorid, di(hidrogenirani lojni) dimetil amonij acetat, diheksadecil dimetil amonij acetat, dilojni dipropil amonij fosfat, dilojni dimetil amonij nitrat, di(kokosov-alkil) dimetil amonij klorid, i stearil dimetil benzil amonij klorid. Poželjne kvaternarne amonijeve soli ovdje korisne uključuju dilojni dimetil amonij klorid, dicetil dimetil amonij klorid, stearil dimetil benzil amonij klorid, cetil trimetil amonij klorid, tricetil metil amonij klorid, i njihove smjese. Di(hidrogenirani lojni) dimetil amonij klorid (Quaternium-18) je naročito poželjna kvaternarna amonijeva sol, i dostupna je od Sherex Chemical Company, Inc. kao Adogen 442 i Adogen 442-100P.

Soli primarnih, sekundarnih i tercijarnih masnih amina se također mogu upotrijebiti kao kationski surfaktant. Alkil skupine takvih amina poželjno imaju od 12 do 22 ugljikova atoma, i mogu biti supstituirane ili nesupstituirane. Sekundarni i tercijarni amini su poželjni; a tercijarni amini su naročito poželjni. Primjeri korisnih amina uključuju stearamido propil dimetil amin, dietil amino etil stearamin, dimetil stearamin, dimetil sojamin, sojamin, miristil amin, tridecil amin, etil stearilamin, N-lojni propan diamin, etoksilirani (5 mola E.O.) stearilamin, dihidroksi etil stearilamin, i arahidilbehenilamin. Prikladne soli amina uključuju halogen, acetat, fosfat, nitrat, citrat, laktat i alkil sulfat soli. Primjeri uključuju stearilamin hidroklorid, sojamin klorid, stearilamin formijat, N-lojni propan diamin diklorid i stearamidopropil dimetilamin citrat. Korisni kationski aminski surfaktanti su također otkriveni u US Patentu br. 4,275,055 (Nachtigal i sur., izdan 23. lipnja, 1982).

Voda je bitan sastojak u pripravcima regeneratora. Voda se dodaje u zadnjem koraku priprave regeneratora, upotrebom količine dovoljne da dovede (q.s.) smjesu do 100%.

Opcionalni sastojci u pripravcima regeneratora uključuju silikonska sredstva za kondicioniranje koja se mogu upotrijebiti zbog svojih kozmetičkih i reoloških karakteristika. Silikonska ulja i silikonski polimeri su dobro poznata sredstva za kondicioniranje. Na primjer, hlapljivi silikoni, organosilikonski polimeri u voda-alkohol smjesama, i hlapljivi silikonski fluidi su otkriveni u US Patentu br. 5,292,502, iznad.

Pripravak može sadržavati jedan ili više silikona otkrivenih za upotrebu u pripravcima šampona, iznad. Ti silikoni uključuju hlapljive i nehlapljive polialkil siloksane, polialkilaril siloksane, i njihove smjese. Oni se mogu upotrijebiti u količinama od oko 0,2% do oko 5% konačnog pripravka.

Kao i kod šampona, poželjne su silikonske smole siloksana s većom viskoznošću otkrivene iznad. Te smole su krute, u usporedbi sa fluidom, s visokim molekulskim masama od oko 200.000 do oko 1.000.000, i viskoznošću od oko 100.000 cp (1.000 g/cms) do oko 150.000.000 cp (1.500.000 g/cms) pri 25°. Najpoželjnije su polidimetilsiloksanske smole.

Često se značajna količina lipidnog materijala iz regeneratora odlaže na kosu, ostavljajući je masnom. Pripravci regeneratora mogu, zbog toga, sadržavati kopoliole silikona da pruže optimalne kondicionirajuće prednosti s tretmanom protiv uši. Vidi Europsku patentnu prijavu 155,806, objavljenu 25. rujna, 1985.

Silikonski polioli su polialkilen oksidom modificirani dimetilpolisiloksani, dalje u tekstu označeni kao “dimetikon kopolioli”, koji djeluju kao emulgatori i smanjuju odlaganje materijala nosača (lipidnih materijala i/ili kationskih surfaktanata) na kosu. Korisni dimetikon kopolioli su također otkriveni u US Patentu br. 5,292,504, iznad.

Silikonski kopoliol je općenito prisutan u količini od oko 0,1% do oko 10%, poželjno od oko 0,1% do oko 2%, konačnog pripravka.

Dimetikon kopolioli su poželjni za ovu upotrebu. Dow Corning 190 Silicone Surfactant je poželjni dimetikon kopoliol.

Pripravci mogu također sadržavati komponente koje modificiraju fizičke i izvedbene karakteristike produkta regeneratora. Takve komponente uključuju dodatne surfaktante, soli, pufere, zgušnjivače, otapala, sredstva za neprozirnost, sredstva za opalescenciju, konzervanse, aromu, bojila, boje, pigmente, kelatore, UV filtre, vitamine, i medicinska sredstva. Primjeri tih tipova komponenata su otkriveni u US Patentu br. 4,387,090 (Bolich, Jr., izdan 7. lipnja, 1983).

Pripravci mogu također sadržavati opcionalne površinski aktivne materijale u toj količini, da ukupna količina surfaktanta prisutnog u pripravku (uključujući kationski površinski aktivni noseći materijal, opisan iznad) bude od oko 0,05% do oko 5%. Ti opcionalni površinski aktivni materijali mogu biti anionski, neionski ili amfoterni. Primjeri su ceteareth-20, steareth-20, sorbitan monesteri, natrij lojni alkil sulfat, i lojni betain. Opcionalni površinski aktivni materijali su opisani u McCutcheon’s Detergents and Emulsifiers, iznad; Schwarts i sur., iznad; i US Patentu br. 3,929,678, iznad.

Poželjni opcionalni površinski aktivni materijali su neionski. Takvi surfaktanti se najčešće proizvode kondenzacijom alkilen oksida (koji je po prirodi hidrofilan) s organskim hidrofobnim spojem koji je obično alifatski ili aromatski po prirodi. Duljina hidrofilne ili polialkilen skupine koja se kondenzira s bilo kojim određenim hidrofobnim spojem se može prilagoditi da pruži spoj topljiv u vodi, koji ima željeni stupanj ravnoteže između hidrofilnih i hidrofobnih elemenata. Takvi neionski surfaktanti uključuju polietilen oksid kondenzate alkil fenola, kondenzacijske produkte alifatskih alkohola s etilen oksidom, kondenzacijske produkte etilen oksida s hidrofobnom bazom formiranom kondenzacijom propilen oksida s propilen glikolom, i kondenzacijske produkte etilen oksida s produktom koji nastaje reakcijom propilen oksida i etilen diamina. Druga varijanta neionskog surfaktanta je nepolarni neionski surfaktant, predstavljen amin oksidnim surfaktantima. Poželjni neionski surfaktanti uključuju ceteareth-20, steareth-20 i ceteth-2.

Također se mogu dodati soli i puferi, da se modificira reologija produkta. Na primjer, mogu se dodati soli kao što su kalij klorid, amonij klorid, i natrij klorid, u količini od oko 0,001% do oko 1%. Također se mogu dodati puferi, kao npr. citratni ili fosfatni puferi. Sadašnji pripravci, kad se završi formuliranje, poželjno imaju pH od oko 3 do oko 10, najpoželjnije od oko 3 do oko 7.

U pripravke se također mogu uklopiti dodatne kondicionirajuće komponente. Na primjer, mogu se dodati proteini u količini od oko 0,1% do oko 10%. Kationski proteini mogu također služiti kao površinski aktivni noseći materijali.

Sredstva za zgušnjavanje su poželjne opcionalne komponente. Takvi zgušnjivači uključuju neionska sredstva za zgušnjavanje koja se uklapaju u količini od oko 0,1% do oko 8%. Takva sredstva su polimeri koji pokazuju viskoznost koja prelazi oko 20.000 cp (200 g/cms) uz nisko smicanje (oko 10-2 s-1). Primjeri su polioksietilen, guar smola, metilceluloza, metil hidroksipropil celuloza, polipropil celuloza, polipropil hidroksietil celuloza, hidroksietil celuloza, škrobovi i derivati škroba, i njihove smjese. Neionska sredstva za zgušnjavanje su otkrivena u US Patentu br. 4,387,090 (Bolich i sur., izdan 7. lipnja, 1983).

Sredstva za zgušnjavanje se upotrebljavaju da se postigne viskoznost pripravka od oko 10.625 cp (106,25 g/cms) do oko 14.375 cp (143,75 g/cms) (izmjereno pomoću Wells-Brookfield viskozimetra, Model RVT DV-CP-2, DV-11, Model Cone CP-52, upotrebom 1/2 mL uz 1 okr/min pri 26,7°, 1 minutu).

Pripravci za kondicioniranje kose iz ovog izuma se općenito upotrebljavaju na kosi nakon što se šampon potpuno ukloni ispiranjem s vodom.

Ovaj izum također pruža postupak za tretiranje ljudske kose da se ubiju i olakša uklanjanje uši i njihovih jajašca, koji sadrži sljedeće korake:

(a) nanošenje od oko 10 grama do oko 30 grama pripravka iz ovog izuma na mokru kosu;

(b) utrljavanje pripravka preko kose i tjemena;

(c) ostavljanje pripravka na kosi i tjemenu od oko 6-10 minuta; i

(d) uklanjanje pripravka iz kose ispiranjem s vodom.

Losioni protiv uši koji sadržavaju spinozin, ili njegov fiziološki prihvatljivi derivat ili sol, i nosač losiona, su još jedan aspekt ovog izuma. Ti losioni se mogu nanijeti direktno na kosu u obliku tekućine ili spreja. Oni su formulirani tako da se nanesu na kosu i ostanu određeni vremenski period, i ne uklanjaju se odmah ispiranjem s vodom.

Kad se upotrebljava u pripravku losiona, spinozin komponenta je općenito prisutna u količini od oko 0,1% do oko 30%, poželjno od oko 1% do oko 10%.

Osim spinozin komponente, pripravci losiona sadržavaju tekući nosač kao npr. alkohol, vodu ili njihovu smjesu, da pomogne u dostavljanju spinozin komponente na kosu. Prikladni alkoholi su monohidrični alkoholi kao što je metanol, etanol, izopropanol, ili njihove smjese. Budući da alkoholi imaju štetno djelovanje što se tiče stabilnosti pripravaka, voda sama je najpoželjnija kao nosač. Nosač se dodaje u količini koja je potrebna da se postigne q.s. količina pripravka do 100%.

Pripravci losiona mogu uključivati opcionalne komponente, koje su korisne za kosu, osim što djeluju protiv uši. Opcionalne komponente uključuju: konzervanse i antimikrobna sredstva, kao npr. DMDM hidantoin i tetranatrij EDTA; sredstva za uravnoteženje pH, kao npr. natrij citrat i limunsku kiselinu; emlugatore, kao npr. PEG-60 ricinusovo ulje; i zgušnjivače i modifikatore viskoznosti, kao npr. polivinilpirolidon. Kad su uključene, takve komponente općenito se upotrebljavaju pojedinačno u količini od oko 0,01% do oko 10%.

Mogu se uključiti sredstva za kondicioniranje, da olakšaju uklanjanje mrtvih uši i jajašca iz kose i da omoguće dobro češljanje mokre i suhe kose. Isti tipovi kondicionirajućih sredstava opisani kod pripravaka regeneratora iznad se mogu upotrijebiti u losionima; oni uključuju kvaternarne amonijeve soli, masne amine i njihove smjese. Kondicionirajuća sredstva se upotrebljavaju u količini od oko 0,1% do oko 1%, poželjno od oko 0,4% do oko 0,6%.

Poželjna sredstva za kondicioniranje su kvaternarne amonijeve soli. Poželjne kvaternarne amonijeve soli uključuju dialkildimetilamonij kloride, u kojima alkil skupine imaju od 12 do 22 ugljikova atoma. Te alkil skupine mogu biti izvedene od dugolančanih masnih kiselina, kao što je hidrogenirana lojna masna kiselina. Lojna masna kiselina pobuđuje kvaternarne spojeve u kojima R1 i R2 pretežno imaju od 16 do 18 ugljikovih atoma. Primjeri kvaternarnih amonijevih soli korisnih u pripravcima losiona uključuju di(hidrogenirani lojni) dimetil amonij klorid, dicetil dimetil amonij klorid, tricetil metil amonij klorid, cetil trimetil amonij klorid, stearil dimetil benzil amonij klorid, i njihove smjese. Najpoželjniji je dicetil dimetil amonij klorid.

Pripravcima losiona se također mogu dodati alkoholni sinergizatori, da pojačaju njihovu aktivnost protiv uši. Alkoholi koji se upotrebljavaju u pripravcima losiona su odabrani od fenil C2-C6 alkanola, fenil C2-C6 diola, C2-C8 alkilen diola, i njihovih smjesa. Ti sinergizatori se mogu uključiti u količini od oko 0,25% do oko 10%, pritom količina fenil alkanola, fenil diola, i njihovih smjesa ne prelazi 5% pripravka. Poželjno, količina je oko 0,5% do oko 5% pripravka, najpoželjnije od oko 2% do oko 4%. Poželjni sinergizator je heksilen glikol.

Pripravci losiona se nanose direktno na kosu. Količina losiona koja se upotrebljava je općenito od oko 10 mL do oko 50 mL. Losion se utrlja u kosu i ostavi na kosi oko 10 minuta, poželjno oko 30 minuta. Kosa se zatim očisti, općenito sa šamponom, prije ispiranja s vodom.

Sljedeći primjeri ilustriraju pripravke iz ovog izuma:

Primjer 1

Pripravka losiona se načini kako slijedi:

Komponenta Masa (%)

polivinilpirolidon 0,50

DMDM hidantoin 0,20

tetranatrij EDTA 0,13

limunska kiselina 0,05

PEG-60 ricinusovo ulje 0,50

heksilen glikol 4,00

dicetil dimetil amonij klorid 0,38

spinozin A 0,50

voda q.s. do 100,00

Spinozin se doda u tank koji sadrži smjesu PEG-60 ricinusovog ulja, heksilen glikola, propilen glikola i dicetil dimetil amonij klorida na temperaturi između 35° i 38°. U drugom tanku se pomiješaju polivinil pirolidon, DMDM hidantoin, tetranatrij EDTA i limunska kiselina i smjesa se dovede do temperature između 35° i 38°. Sastojci iz prvog tanka se dodaju u drugi tank i miješaju dok ne bude jednolično. Smjesa se ohladi do oko 27°, i isprazni u metalne bačve za skladištenje.

Primjer 2

Pripravka losiona se načini postupkom opisanim u primjeru 1, ali sa sljedećom formulom:

Komponenta Masa (%)

polivinilpirolidon 0,50

DMDM hidantoin 0,20

tetranatrij EDTA 0,13

limunska kiselina 0,05

PEG-60 ricinusovo ulje 0,50

heksilen glikol 2,00

propilen glikol 2,00

dicetil dimetil amonij klorid 0,38

spinosad 0,25

voda q.s. do 100,00

Primjer 3

Pripravak losiona se načini postupkom opisanim u primjeru 1, ali sa sljedećom formulom:

Komponenta Masa (%)

polivinilpirolidon 0,50

DMDM hidantoin 0,20

tetranatrij EDTA 0,13

limunska kiselina 0,05

izopropanol 1,00

PEG-60 ricinusovo ulje 0,50

heksilen glikol 4,00

dicetil dimetil amonij klorid 0,60

spinozin komponenta 0,10

voda q.s. do 100,00

Za kontroliranje infestacije ušima, pripravci losiona iz primjera 1-3 se nanesu na kosu i ostave najmanje 1/2 sata, prije nego što se uklone šamponiranjem ili ispiranjem.

Primjer 4

Pripravak šampona se načini kako slijedi:

Komponenta Masa (%)

amonij lauret sulfat 10,40

amonij lauril sulfat 9,50

kokosov monoetanolamid 4,00

etilen glikol distearat 3,00

DMDM hidantoin 0,20

mononatrij fosfat 0,10

dinatrij fosfat 0,25

limunska kiselina 0,07

amonij ksilensulfonat 1,58

spinozin A 0,50

voda q.s. do 100,00

Amonij lauril sulfat se doda u tank i zagrije do između oko 66° i 69°. Dok održava ta temperatura, doda se vodena otopina mono-natrij fosfata i zatim vodena otopina dinatrij fosfata. Kad dostigne 69°, smjesi se doda amonij ksilensulfonat i zagrije na oko 74° do oko 77°; doda se kokosov monoetanolamid, miješajući dok se dobro ne dispergira, etilen glikol distearat i oko 4,5% vode. Miješanje se nastavi dok smjesa ne bude homogena i ohladi se na oko 41°. Smjesa se pomoću pumpe prenese u drugi tank i doda se amonij lauret sulfat, DMDM hidantoin, i vodena otopina limunske kiseline. U drugi tank se doda spinozin i voda q.s. do 100%. Potpuno se promiješa, ohladi na oko 27°, i pomoću pumpe se smjesa prenese u metalne bačve za skladištenje.

Primjer 5

Pripravak šampona se načini kako slijedi:

Komponenta Masa (%)

amonij lauret sulfat 14,15

amonij lauril sulfat 3,14

kokosov monoetanolamid 3,00

etilen glikol distearat 3,00

silikonska smola1 0,50

dimetikon fluid (350 cp (3,5 g/cms)) 0,50

tricetil metil amonij klorid 0,29

cetil alkohol 0,42

stearil alkohol 0,18

DMDM hidantoin 0,20

natrij klorid 0,90

amonij klorid 0,05

amonij ksilensulfonat 1,25

spinosad 0,40

voda q.s. do 100,00

1Silikonska smola dostupna od The General Electric Co. kao SE-30 ili SE-76 Gum.

Doda se približno 0,5% amonij lauret sulfata i dimetikon u spremnik, i miješa približno 30 minuta. Doda se približno 2% amonij lauret sulfata u procesni tank i zagrije na 68° do 71°. Doda se oko 0,12% stearil alkohola, oko 0,06% cetil alkohola, i sastojci iz prvog spremnika u procesni tank. Miješa se dok ne bude jednolično, održavajući temperaturu smjese između 68° i 71°. U drugi procesni tank, doda se amonij lauril sulfat i zagrije na oko 71°. Uz održavanje te temperature, doda se 0,05% amonij klorida, oko 18% vode, amonij ksilensulfonat i ostatak stearil i cetil alkohola. Doda se kokosov monoetanolamid, tricetil metil amonij klorid, etilen glikol distearat, približno polovica DMDM hidantoina i sastojci iz prvog tanka u drugi tank, dok se temperatura održava na oko 77°. Miješa se dok ne bude homogeno i doda se ostatak amonij lauret sulfata, DMDM hidantoina, i natrij klorid. Smjesi se doda spinozin i voda q.s. do 100%. Potpuno se promiješa, ohladi na oko 27°, i prenese pomoću pumpe u metalne bačve za skladištenje.

Primjer 6

Pripravak šampona se načini kako slijedi:

Komponenta Masa (%)

amonij lauret sulfat 12,81

amonij lauril sulfat 9,10

kokosov monoetanolamid 2,30

izostearil etilmidonij etosulfat 1,25

DMDM hidantoin 0,20

mononatrij fosfat 0,50

dinatrij fosfat 0,38

natrij klorid 0,04

limunska kiselina 0,10

amonij ksilensulfonat 1,35

spinozin komponenta 0,56

voda q.s. do 100,00

Oko 6,5% vode i amonij lauret sulfat se doda u tank za miješanje i smjesa se zagrije do oko 35°. Dok se održava na toj temperaturi, sljedeće komponente se dodaju pojedinačno u slijedu, uz miješanje tako da se svaka komponenta dobro izmiješa u šaržu: amonij lauril sulfat, mononatrij fosfat, dinatrij fosfat, DMDM hidantoin, natrij klorid, otopina limunske kiseline i vode, otopina kokosovog dietanolamida i izostearil etilmidonij etosulfata. Smjesi se doda spinozin, i q.s. voda do 100%. Smjesa se potpuno promiješa, ohladi do oko 27°, i pomoću pumpe prenese u metalne bačve za skladiš

tenje.

Primjer 7

Pripravak regeneratora iz ovog izuma se načini kako slijedi:

Sastojak Masa %

cetil alkohol 1,00

stearil alkohol 0,72

DMDM hidantoin 0,20

hidroksietil celuloza 0,50

Quaternium-18 0,85

Ceteareth-20 0,35

stearalkonij klorid 0,85

gliceril monostearat 0,25

limunska kiselina 0,08

silikonska smola1 0,30

ciklometikon fluid 1,70

spinozin A 1,00

voda q.s. do 100,00

1Silikonska smola dostupna od The General Electric Co. kao SE-30 ili SE-76 Gum.

Svi sastojci se spoje, osim DMDM hidantoina, limunske kiseline, ciklometikona, i spinozina, u procesnom tanku i smjesa se zagrije na oko 88°. Nakon što se otopina potpuno pomiješa, ohladi se na približno 48°. U odvojenom tanku, najprije se pomiješa silikonska smola i ciklometikon, uz zagrijavanje i miješanje da nastane otopina smole. Toj smjesi se doda spinozin. Otopina smole i svi preostali sastojci se pomiješaju, i doda se voda q.s. do 100%. Smjesa se potpuno promiješa, ohladi na oko 27°, i pomoću pumpe prenese u metalne bačve za skladištenje.

Primjer 8

Pripravak regeneratora se načini postupkom opisanim u primjeru 7, ali upotrebom sljedeće formule:

Sastojak Masa %

cetil alkohol 1,00

stearil alkohol 0,72

DMDM hidantoin 0,20

hidroksietil celuloza 0,50

Quaternium-18 0,85

Ceteareth-20 0,35

stearamidopropildimetil amin (SAPDMA) 0,50

gliceril monostearat 0,25

limunska kiselina 0,08

natrij citrat 0,05

stearoksidimetikon 0,10

silikonska smola1 0,05

ciklometikon fluid 1,70

spinozin komponenta 1,00

voda q.s. do 100,00

1Silikonska smola dostupna od The General Electric Co. kao SE-30 ili SE-76 Gum.

Ovaj kondicionirajući produkt protiv uši se načini na način sličan onom koji je opisan u primjeru 7.

Primjer 9

Djelotvornost pripravaka šampona.

U ovoj studiji su upotrijebljeni pripravci šampona koji sadržavaju razne koncentracije spinosada. Pripravci su načinjeni vlažnim mljevenjem 30 minuta spinosada tehničkog stupnja u komercijalno dostupni šampon (Johnson’s® Baby Shampoo, Moisturizing Formula with Honey and Vitamin E, Johnson & Johnson Consumer Products, Inc.), da se dobije smjesa 10% sirovog spinosada/šampona. Ova smjesa se razrijedi dodatnom količinom šampona da se dobiju sljedeće koncentracije spinosada: 10% (upotrijebljena kako je originalno pripravljena), 1%, 0,1% i 0,01% spinosad/šampon (mas/mas).

Četiri koncentracije spinosada u šamponu i kontrola vodovodne vode se testiraju na zrelim ljudskim ušima tijela (Pediculus humanus humanus) prema standardnom testu, ASTM Standard E 938-83 (ponovno odobren 1988), koji je dostupan od American Society for Testing and Materials, 100 Barr Harbor Drive, West Conshohocken, Pennsylvania, SAD [http://www.astm.org/]. U ovom testu, 25 zrelih uši se uroni u četiri koncentracije šampona na 10 minuta, zatim peru u vodi 1 minutu i ispiru vodom još jednu minutu. U kontrolnoj skupini, 25 zrelih uši (Pediculus humanus humanus) se urone u vodovodnu vodu na 10 minuta, zatim peru u vodi 1 minutu, i ispiru vodom još jednu minutu. Izvedeno je ukupno 5 pokusa.

Nakon jedan sat, uši se ispitaju da se odredi broj uništenja. “Uništenje” je izmjereno kao prilično brza (u roku od samo jedne minute) imobilizacija aktivnosti kukca, koja vodi od beživotnog stanja do stanja smrti. Nakon 24 sata, uši se ponovno ispitaju da se odredi broj ubijenih. Rezultati ove studije su sažeti u tablici 1.

Tablica 1: Usporedba pedikulicidnih učinaka spinosada u šamponu u raznim koncentracijama

Podaci o smrtnosti

[image]

Studija je pokazala da su pripravci šampona koji sadržavaju 1% i 10% spinosada vrlo djelotvorni pedikulicidi, pružajući smrtnost od 100% nakon 24 sata. Koncentracija od 10% je dala najbrži učinak uništenja (96,6% nakon 1 sat), i čak koncentracija od 1% je pružila opseg uništenja od 48%. 0,1%-tni spinosad/šampon je također bio djelotvoran pedikulicid, pružajući skoro 100%-tnu smrtnost nakon 24 sata.

Claims (15)

1. Pripravak za kontroliranje infestacije ušima kod čovjeka, naznačen time, što sadrži kao aktivni sastojak spinozin, ili njegov fiziološki prihvatljivi derivat ili sol, povezan sa fiziološki prihvatljivim nosačem.

2. Pripravak prema zahtjevu 1, naznačen time, što je pripravak za njegu kose.

3. Pripravak prema zahtjevu 1 ili 2, naznačen time, što je šampon.

4. Pripravak prema bilo kojem od zahtjeva 1, 2 ili 3, naznačen time, što dodatno sadrži surfaktant.

5. Pripravak prema bilo kojem od zahtjeva 3 ili 4, naznačen time, što sadrži: (a) od oko 0,1% do oko 2,5% spinozina, ili njegovog fiziološki prihvatljivog derivata ili soli; (b) od oko 5% do oko 30% sintetskog surfaktanta; (c) od oko 1% do oko 7% amida; i (d) vodu.

6. Pripravka prema bilo kojem od zahtjeva 1 do 5, naznačen time, što dodatno sadrži od oko 1% do oko 10% nehlapljivog silikonskog materijala.

7. Pripravak prema bilo kojem od zahtjeva 1 do 6, naznačen time, što dodatno sadrži od oko 0,5% do oko 5% sredstva za suspendiranje.

8. Upotreba spinozina, ili njegovog fiziološki prihvatljivog derivata ili soli, ili pripravka koji sadrži bilo koji entitet, naznačena time, što se upotrebljava za proizvodnju lijeka za kontroliranje uši kod čovjeka.

9. Upotreba prema zahtjevu 8, naznačena time, što uš je Pediculus humanus capitis ili Pediculus humanus humanus.

10. Upotreba prema zahtjevu 10, naznačena time, što uš je Pthirus pubis.

11. Postupak za kontroliranje infestacije ušima kod čovjeka, naznačen time, što sadrži lokalnu primjenu pripravka prema bilo kojem od zahtjeva 1 do 4, na čovjeku.

12. Postupak prema zahtjevu 11, naznačen time, što infestacija ušima je Pediculus humanus capitis.

13. Postupak prema zahtjevu 11, naznačen time, što infestacija ušima je Pediculus humanus humanus.

14. Postupak prema zahtjevu 11, naznačen time, što infestacija ušima je Pthirus pubis.

15. Postupak za tretiranje ljudske kose da se ubiju i olakša uklanjanje uši i njihovih jajašca, naznačen time, što sadrži sljedeće korake: (a) nanošenje od oko 10 g do oko 30 g pripravka koji sadrži spinozin, ili njegov fiziološki prihvatljivi derivat ili sol, i fiziološki prihvatljivi nosač, na mokru kosu; (b) utrljavanje pripravka preko kose i tjemena; (c) ostavljanje pripravka na kosi i tjemenu od oko 6-10 minuta; i (d) uklanjanje pripravka iz kose ispiranjem s vodom.