RS67260B1 - Anti-her2 antitela i postupci primene - Google Patents

Anti-her2 antitela i postupci primene

Info

Publication number
RS67260B1
RS67260B1 RS20250966A RSP20250966A RS67260B1 RS 67260 B1 RS67260 B1 RS 67260B1 RS 20250966 A RS20250966 A RS 20250966A RS P20250966 A RSP20250966 A RS P20250966A RS 67260 B1 RS67260 B1 RS 67260B1
Authority
RS
Serbia
Prior art keywords
amino acid
seq
acid sequence
hvr
antibody
Prior art date
Application number
RS20250966A
Other languages
English (en)
Inventor
Mary Mathieu
Mark Dennis
Original Assignee
Hoffmann La Roche
Priority date (The priority date is an assumption and is not a legal conclusion. Google has not performed a legal analysis and makes no representation as to the accuracy of the date listed.)
Filing date
Publication date
Application filed by Hoffmann La Roche filed Critical Hoffmann La Roche
Publication of RS67260B1 publication Critical patent/RS67260B1/sr

Links

Classifications

    • C—CHEMISTRY; METALLURGY
    • C07—ORGANIC CHEMISTRY
    • C07K—PEPTIDES
    • C07K16/00—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies
    • C07K16/18—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans
    • C07K16/28—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans against receptors, cell surface antigens or cell surface determinants
    • C07K16/2803—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans against receptors, cell surface antigens or cell surface determinants against the immunoglobulin superfamily
    • C07K16/2809—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans against receptors, cell surface antigens or cell surface determinants against the immunoglobulin superfamily against the T-cell receptor (TcR)-CD3 complex
    • A—HUMAN NECESSITIES
    • A61—MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61K—PREPARATIONS FOR MEDICAL, DENTAL OR TOILETRY PURPOSES
    • A61K39/00—Medicinal preparations containing antigens or antibodies
    • A61K39/395—Antibodies; Immunoglobulins; Immune serum, e.g. antilymphocytic serum
    • A61K39/39533—Antibodies; Immunoglobulins; Immune serum, e.g. antilymphocytic serum against materials from animals
    • A61K39/39558—Antibodies; Immunoglobulins; Immune serum, e.g. antilymphocytic serum against materials from animals against tumor tissues, cells, antigens
    • A—HUMAN NECESSITIES
    • A61—MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61P—SPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P35/00—Antineoplastic agents
    • C—CHEMISTRY; METALLURGY
    • C07—ORGANIC CHEMISTRY
    • C07K—PEPTIDES
    • C07K16/00—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies
    • C07K16/18—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans
    • C07K16/32—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans against translation products of oncogenes
    • C—CHEMISTRY; METALLURGY
    • C07—ORGANIC CHEMISTRY
    • C07K—PEPTIDES
    • C07K2317/00—Immunoglobulins specific features
    • C07K2317/20—Immunoglobulins specific features characterized by taxonomic origin
    • C07K2317/24—Immunoglobulins specific features characterized by taxonomic origin containing regions, domains or residues from different species, e.g. chimeric, humanized or veneered
    • C—CHEMISTRY; METALLURGY
    • C07—ORGANIC CHEMISTRY
    • C07K—PEPTIDES
    • C07K2317/00—Immunoglobulins specific features
    • C07K2317/30—Immunoglobulins specific features characterized by aspects of specificity or valency
    • C07K2317/31—Immunoglobulins specific features characterized by aspects of specificity or valency multispecific
    • C—CHEMISTRY; METALLURGY
    • C07—ORGANIC CHEMISTRY
    • C07K—PEPTIDES
    • C07K2317/00—Immunoglobulins specific features
    • C07K2317/70—Immunoglobulins specific features characterized by effect upon binding to a cell or to an antigen
    • C07K2317/73—Inducing cell death, e.g. apoptosis, necrosis or inhibition of cell proliferation
    • C—CHEMISTRY; METALLURGY
    • C07—ORGANIC CHEMISTRY
    • C07K—PEPTIDES
    • C07K2317/00—Immunoglobulins specific features
    • C07K2317/70—Immunoglobulins specific features characterized by effect upon binding to a cell or to an antigen
    • C07K2317/74—Inducing cell proliferation
    • C—CHEMISTRY; METALLURGY
    • C07—ORGANIC CHEMISTRY
    • C07K—PEPTIDES
    • C07K2317/00—Immunoglobulins specific features
    • C07K2317/90—Immunoglobulins specific features characterized by (pharmaco)kinetic aspects or by stability of the immunoglobulin
    • C07K2317/92—Affinity (KD), association rate (Ka), dissociation rate (Kd) or EC50 value
    • C—CHEMISTRY; METALLURGY
    • C07—ORGANIC CHEMISTRY
    • C07K—PEPTIDES
    • C07K2317/00—Immunoglobulins specific features
    • C07K2317/90—Immunoglobulins specific features characterized by (pharmaco)kinetic aspects or by stability of the immunoglobulin
    • C07K2317/94—Stability, e.g. half-life, pH, temperature or enzyme-resistance

Landscapes

  • Health & Medical Sciences (AREA)
  • Chemical & Material Sciences (AREA)
  • Immunology (AREA)
  • Organic Chemistry (AREA)
  • Medicinal Chemistry (AREA)
  • Life Sciences & Earth Sciences (AREA)
  • General Health & Medical Sciences (AREA)
  • Biochemistry (AREA)
  • Proteomics, Peptides & Aminoacids (AREA)
  • Molecular Biology (AREA)
  • Genetics & Genomics (AREA)
  • Biophysics (AREA)
  • Oncology (AREA)
  • Animal Behavior & Ethology (AREA)
  • Pharmacology & Pharmacy (AREA)
  • Public Health (AREA)
  • Veterinary Medicine (AREA)
  • Engineering & Computer Science (AREA)
  • Chemical Kinetics & Catalysis (AREA)
  • General Chemical & Material Sciences (AREA)
  • Nuclear Medicine, Radiotherapy & Molecular Imaging (AREA)
  • Epidemiology (AREA)
  • Biomedical Technology (AREA)
  • Bioinformatics & Cheminformatics (AREA)
  • Mycology (AREA)
  • Microbiology (AREA)
  • Peptides Or Proteins (AREA)
  • Medicines Containing Antibodies Or Antigens For Use As Internal Diagnostic Agents (AREA)
  • Preparation Of Compounds By Using Micro-Organisms (AREA)
  • Micro-Organisms Or Cultivation Processes Thereof (AREA)
  • Medicines That Contain Protein Lipid Enzymes And Other Medicines (AREA)

Description

OPIS
Oblast pronalaska
Predmetni pronalazak se odnosi na anti-HER2 antitela i postupke za primenu istih.
Osnova pronalaska
Članovi ErbB porodice receptora tirozin kinaza predstavljaju važne posrednike ćelijskog rasta, diferencijacije i preživljavanja. Porodica receptora uključuje četiri različita člana, uključujući receptor za epidermalni faktor rasta (EGFR ili ErbB1), HER2 (ErbB2 ili p185.sup.neu), HER3 (ErbB3) i HER4 (ErbB4 ili tyro2).
Opisana su antitela usmerena na produkte proteina pacova p185<neu>neu i humanih proteina ErbB2. Videti, na primer, Drebin et al., Cell, 41:695-706 (1985); Myers et al., Meth. Enzym. 198:277-290 (1991); i WO94/22478; Tagliabue et al. Int. J. Cancer 47:933-937 (1991); McKenzie et al. Onkogen 4:543-548 (1989); Maier et al. Cancer Res.51: 5361-5369 (1991); Bacus et al. Molecular Carcinogenesis 3:350-362 (1990); Stancovski et al. PNAS (SAD) 88:8691-8695 (1991); Bacus et al. Cancer Research 52:2580-2589 (1992); Xu et al. Int. J. Cancer 53: 401-408 (1993); WO94/00136; Kasprzyk et al. Cancer Research 52:2771-2776 (1992); Hancock et al. Cancer Res.51: 4575-4580 (1991); Shawver et al. Cancer Res.54: 1367-1373 (1994); Arteaga et al. Cancer Res.54: 3758-3765 (1994); Harwerth et al. J. Biol. Chem.
267:15160-15167 (1992); U.S. pat. br. 5,783,186; i Klapper et al. Onkogen 14:2099-2109 (1997); Lewis et al. Cancer Research 56:1457-1465 (1996); i Schaefer et al. Onkogen 15:1385-1394 (1997).
Mišje monoklonsko anti-HER2 antitelo 4D5 inhibira rast ćelijskih linija karcinoma dojke koje prekomerno eksprimiraju HER2 (Lewis et al., Cancer Immunol. Immunother.
[1993]). Na osnovu ovog zapažanja, antitelo 4D5 je humanizovano (Carter et al., Proc. Natl. Acad. Sci. USA 89: 4285-4289 [1992]). Humanizovano (4D5) monoklonsko antitelo (hu4D5) komercijalno je poznato kao lek Herceptin<®>(trastuzumab, rhuMAb HER2, US patent br.
5,821,337), koji je krajem 1998. godine dobio odobrenje FDA za stavljanje u promet. WO03/087131 otkriva različite varijante humMAb4D5 sa određenim supstitucijama aminokiselina u sekvenci antitela. Međutim, i dalje postoji potreba za poboljšanim terapijama protiv karcinoma koje ciljaju karcinome koji eksprimiraju ciljani antigen HER2.
Rezime
Predmetni pronalazak se odnosi na varijante humanizovanog anti-HER2 antitela hu4D5. U nekim otelotvorenjima, varijante su poboljšale stabilnost u poređenju sa hu4D5. U nekim otelotvorenjima, varijante su povećale afinitet prema Her2 antigenu u poređenju sa hu4D5.
Jedan aspekt otkrića obezbeđuje izolovano anti-HER2 antitelo koje sadrži varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 3, i varijab ilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 4. U jednom aspektu, prijava opisuje izolovano anti-HER2 antitelo koje sadrži varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 3, i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 5. U jednom aspektu, prijava opisuje izolovano anti-HER2 antitelo koje sadrži varijabilni domen lakog lanca (VL) i koje sadrži varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 5. U jednom aspektu, prijava opisuje izolovano anti-HER2 antitelo koje sadrži varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 1, i koje sadrži varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 5.
U jednom aspektu, prijava opisuje izolovano anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:57; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:62; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:53; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49. U jednom aspektu, prijava opisuje izolovano anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:57; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:54; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49. Jedan aspekt predmetnog pronalaska obezbeđuje izolovano anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:58; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:54; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U jednom aspektu, prijava opisuje izolovano anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:51; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:62; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:54; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49. U jednom aspektu, prijava opisuje izolovano anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:58; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:55; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49. U jednom aspektu, prijava opisuje izolovano anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:51; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:54; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49. U jednom aspektu, prijava opisuje izolovano anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:51; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:65; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:54; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U jednom aspektu, prijava opisuje izolovano anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:58; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:53; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49. U jednom aspektu, prijava opisuje izolovano anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:51; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:55; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U jednom aspektu, prijava opisuje izolovano anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 6, i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 7. U jednom aspektu, prijava opisuje izolovano anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 8, i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 9. Jedan aspekt predmetnog pronalaska obezbeđuje izolovano anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 10, i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 11. U jednom aspektu, prijava opisuje izolovano anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 12, i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 13. U jednom aspektu, prijava opisuje izolovano anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 14, i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 15. U jednom aspektu, prijava opisuje izolovano anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 16, i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 17. U jednom aspektu, prijava opisuje izolovano anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 18, i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 19. U jednom aspektu, prijava opisuje izolovano anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 20, i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 21. U jednom aspektu, prijava opisuje izolovano anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 22, i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 23.
Jedan aspekt predmetnog pronalaska obezbeđuje izolovano anti-HER2 antitelo prema bilo kom od prethodnih aspekata, pri čemu anti-HER2 antitelo dodatno sadrži anti-CD3 vezujući domen. U jednom otelotvorenju, anti-CD3 vezujući domen obuhvata (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:84; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:85; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:86; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:69; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:87; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:88. U jednom otelotvorenju, anti-CD3 vezujući domen obuhvata (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:66; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:67; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:68; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:69; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:70; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:71. U jednom otelotvorenju, anti-CD3 vezujući domen obuhvata VH domen koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:77 i VL domen koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:78. U jednom otelotvorenju, anti-CD3 vezujući domen obuhvata (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:72; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:73; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:74; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:69; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:75; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:76. U jednom otelotvorenju, anti-CD3 vezujući domen obuhvata VH domen koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:79 i VL domen koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:81.
U pojedinim otelotvorenjima gorenavedenih aspekata, anti-HER2 antitelo je monoklonsko, humano, humanizovano ili himerno antitelo. U pojedinim otelotvorenjima gorenavedenih aspekata, anti-HER2 antitelo je IgG antitelo. U pojedinim otelotvorenjima gorenavedenih aspekata, anti-HER2 antitelo je multispecifično antitelo. U pojedinim otelotvorenjima gorenavedenih aspekata, anti-HER2 antitelo je antitelo pune dužine. U pojedinim otelotvorenjima gorenavedenih aspekata, anti-HER2 antitelo sadrži mutaciju na mestu aglikozilacije. U pojedinim otelotvorenjima gorenavedenih aspekata, anti-HER2 antitelo sadrži mutaciju na mestu aglikozilacije koja je supstituciona mutacija. U pojedinim otelotvorenjima gorenavedenih aspekata, anti-HER2 antitelo ima redukovanu efektorsku funkciju. U pojedinim otelotvorenjima gorenavedenih aspekata, anti-HER2 antitelo sadrži supstitucionu mutaciju na aminokiselinskom ostatku N297, L234, L235, D265 i/ili P329G prema numeraciji EU. U određenim otelotvorenjima, supstituciona mutacija je izabrana iz grupe koja se sastoji od N297G, N297A, L234A, L235A, D265A i P329G prema numeraciji EU. U pojedinim otelotvorenjima gorenavedenih aspekata, anti-HER2 antitelo sadrži N297G supstitucionu mutaciju na aminokiselinskom ostatku 297 prema numeraciji EU.
U pojedinim otelotvorenjima gorenavedenih aspekata, anti-HER2 antitelo je fragment antitela, kao što je Fab, Fab'-SH, Fv, scFv i/ili (Fab')2 fragment.
Jedan aspekt predmetnog pronalaska obezbeđuje izolovanu nukleinsku kiselinu koja kodira anti-HER2 antitelo prema bilo kom od gorenavedenih aspekata. Jedan aspekt predmetnog pronalaska obezbeđuje vektor koji sadrži izolovanu nukleinsku kiselinu. Jedan aspekt predmetnog pronalaska obezbeđuje ćeliju domaćina koja sadrži ovaj vektor.
Jedan aspekt predmetnog pronalaska obezbeđuje metodu proizvodnje anti-HER2 antitela, pri čemu ta metoda obuhvata uzgajanje ćelije domaćina u medijumu za uzgajanje.
Jedan aspekt predmetnog pronalaska obezbeđuje farmaceutsku kompoziciju koja se sastoji od anti-HER2 antitela prema bilo kom od gorenavedenih aspekata. Jedan aspekt predmetnog pronalaska obezbeđuje anti-HER2 antitelo prema bilo kom od gorenavedenih aspekata za upotrebu kao lek. Izloženo je da lek nalazi upotrebu u lečenju ili odlaganju progresije poremećaja ćelijske proliferacije kod ispitanika kome je to potrebno. Jedan aspekt prijave opisuje anti-HER2 antitelo prema bilo kom od gorenavedenih aspekata za upotrebu u poboljšanju imunološke funkcije kod ispitanika koji ima poremećaj ćelijske proliferacije, kao što je karcinom. U pojedinim otelotvorenjima, karcinom je karcinom koji eksprimira HER2. U jednom otelotvorenju, karcinom je HER2-pozitivni karcinom. U nekim otelotvorenjima, karcinom je karcinom dojke ili karcinom želuca.
U jednom aspektu, prijava opisuje upotrebu anti-HER2 antitela prema bilo kom od gorenavedenih aspekata u proizvodnji leka za lečenje ili odlaganje progresije poremećaja ćelijske proliferacije, kao što je karcinom. U pojedinim otelotvorenjima, karcinom je karcinom koji eksprimira HER2. U jednom otelotvorenju, karcinom je HER2-pozitivni karcinom. U nekim otelotvorenjima, karcinom je karcinom dojke ili karcinom želuca.
U jednom aspektu, prijava opisuje metodu lečenja ili odlaganja progresije poremećaja ćelijske proliferacije kod ispitanika kome je to potrebno, pri čemu ta metoda obuhvata primenu na ispitaniku anti-HER2 antitela prema bilo kom od gorenavedenih aspekata.
U jednom aspektu, prijava opisuje metodu poboljšanja imunološke funkcije kod ispitanika koji ima poremećaj ćelijske proliferacije, pri čemu ta metoda obuhvata primenu na ispitaniku efikasne količine anti-HER2 antitela prema bilo kom od gorenavedenih aspekata. U pojedinim otelotvorenjima, poremećaj ćelijske proliferacije je karcinom. U pojedinim otelotvorenjima, karcinom je karcinom koji eksprimira HER2. U jednom otelotvorenju, karcinom je HER2-pozitivni karcinom. U nekim otelotvorenjima, karcinom je karcinom dojke ili karcinom želuca. U pojedinim otelotvorenjima, metoda dalje obuhvata primenu antagonista vezivanja PD-1 ose (kao što je anti-PDL1 antitelo) na ispitaniku.
Kratak opis slika
SLIKA 1 prikazuje poravnavanje aminokiselinske sekvence hu4D5 (Herceptin<®>), hu4D5 sa osenčenim supstituisanim položajima aminokiselina (X1-X6) i varijante 4D5v3 (SEQ ID NO: 1, 3, 10, 2, 4, odnosno 11, po redosledu pojavljivanja).
SLIKA 2 predstavlja tabelu koja rezimira jednovalentne afinitete vezivanja za Fab verzije anti-HER2 varijanti, što je određeno površinskom plazmonskom rezonancom.
SLIKA 3 predstavlja tabelu koja rezimira afinitete vezivanja odabranih anti-HER2 antitela, što je određeno površinskom plazmonskom rezonancom.
SLIKA 4 predstavlja tabelu koja rezimira afinitete vezivanja odabranih anti-HER2/ CD3 bispecifičnih antitela, što je određeno površinskom plazmonskom rezonancom.
SLIKE 5A-C prikazuju testove ubijanja ćelija obavljene za procenu funkcionalne aktivnosti anti-HER2/CD3 TDB antitela primenom prečišćenih ljudskih CD8+ ćelija i ciljne ćelijske linije koja eksprimira HER2.
SLIKE 6A i B prikazuju sposobnost anti-HER2/CD3 TDB antitela da indukuju aktivnost T-ćelija.
Detaljan opis otelotvorenja predmetnog pronalaska
I. Definicije
Termin „oko“ koji se ovde koristi odnosi se na uobičajeni opseg grešaka za odgovarajuću vrednost dobro poznatu stručnjaku u ovom tehničkom području. Upotreba reči „oko” za vrednosti ili parametre u ovom dokumentu obuhvata (i opisuje) otelotvorenja koja se odnose na tu vrednost ili parametar.
„Akceptorski humani okvir“ je za ove svrhe okvir koji sadrži aminokiselinske sekvence okvira varijabilnog domena lakog lanca (VL) ili varijabilnog domena teškog lanca (VH) dobijenog od okvira humanog imunoglobulina ili okvira humanog konsenzusa, kao što je definisano u nastavku. Akceptorski humani okvir „dobijen od“ okvira humanog imunoglobulina ili okvira humanog konsenzusa može da obuhvati iste aminokiselinske sekvence kao što su njihove, ili može da sadrži izmene u sekvenci aminokiselina. U nekim otelotvorenjima, broj aminokiselinskih izmena je 10 ili manje, 9 ili manje, 8 ili manje, 7 ili manje, 6 ili manje, 5 ili manje, 4 ili manje, 3 ili manje, ili 2 ili manje. U nekim otelotvorenjima, VL humani akceptorski okvir je po sekvenci identičan sekvenci VL okvira humanog imunoglobulina ili okvira humanog konsenzusa.
„Afinitet“ se odnosi na zbir jačine ukupnih nekovalentnih interakcija između jednog mesta vezivanja molekula (npr. antitela) i njegovog partnera u vezivanju (npr. antigena). Ukoliko nije drugačije naznačeno, kao što je ovde upotrebljeno, „afinitet vezivanja“ se odnosi na suštinski afinitet prema vezivanju koji odražava 1:1 interakciju između članova vezujućeg para (npr. antitela i antigena). Afinitet molekula X prema svom partneru Y može generalno da se predstavi putem konstante disocijacije (Kd). Afinitet može da se izmeri uobičajenim metodama poznatim u struci, uključujući one opisane u ovom dokumentu. Specifični aspekti dati kao ilustracija i primer za merenje afiniteta vezivanja opisana su u nastavku.
Termin „afinitetno zrelo” antitelo se odnosi na antitelo sa jednom ili više izmena u jednom ili više hipervarijabilnih regiona (HVR), u poređenju sa matičnim antitelom koje nema takve izmene, pri čemu takve izmene dovode do poboljšanja afiniteta antitela prema antigenu.
Izraz „anti-CD3 antitelo” i „antitelo koje se vezuje za CD3” se odnosi na antitelo koje je sposobno da veže CD3 sa dovoljnim afinitetom, na takav način da antitelo bude korisno kao dijagnostički i/ili terapeutski agens za ciljanje CD3. U jednom otelotvorenju, obim vezivanja anti-CD3 antitela za nepovezani protein koji nije CD3 je manji od oko 10% od vezivanja antitela za CD3, kao što je izmereno, npr. radioimunotestom (RIA). U pojedinim otelotvorenjima, antitelo koje se vezuje za CD3 ima konstantu disocijacije (Kd) ≤ 1 μM, ≤ 100 nM, ≤ 10 nM, ≤ 1 nM, ≤ 0,1 nM, ≤ 0,01 nM ili ≤ 0,001 nM (npr.10<-8>M ili manje, npr. od 10<-8>M do 10<-13>M, npr. od 10<-9>M do 10<-13>M). U pojedinim otelotvorenjima, anti-CD3 antitelo se vezuje za epitop CD3 koji je konzerviran između CD3 različitih vrsta.
Termin „antitelo“ ovde je upotrebljen u najširem smislu i obuhvata različite strukture antitela uključujući, bez ograničenja, monoklonska antitela, poliklonska antitela, multispecifična antitela (npr. bispecifična antitela) i fragmente antitela, dokle god oni pokazuju željenu aktivnost vezivanja za antigen.
„Fragment antitela“ ukazuje na molekul koji nije netaknuto antitelo, a koji sadrži deo netaknutog antitela koje vezuje antigen za koji se vezuje netaknuto antitelo. Primeri za fragmente antitela uključuju, ali se ne ograničavaju na Fv, Fab, Fab', Fab’-SH,F(ab')2; dijatela; linearna antitela; molekule antitela sa jednim lancem (npr. scFv); i multispecifična antitela nastala od fragmenata antitela.
Pod „vezujućim domenom” se podrazumeva deo jedinjenja ili molekul koji se specifično vezuje za ciljani epitop, antigen, ligand ili receptor. Vezujući domeni uključuju, bez ograničenja, antitela (npr. monoklonska, poliklonska, rekombinantna, humanizovana i himerna antitela), fragmente antitela ili njihove delove (npr. Fab fragmenti, Fab'2, scFv antitela, SMIP, domeni antitela, dijatela, minitela, scFv-Fc, afitela, nanotela i VH i/ili VL domeni antitela), receptore, ligande, aptamere i druge molekule koji imaju identifikovanog partnera u vezivanju.
„Hemoterapeutski agens“” je hemijsko jedinjenje koje je od koristi u lečenju kancera. Primeri za hemoterapeutske agense uključuju alkilujuće agense kao što je tiotepa i ciklosfosfamid (CYTOXAN<®>); alkil sulfonate kao što je busulfan, improsulfan i piposulfan; aziridine kao što je benzodopa, karbokvon, meturedopa i uredopa; etilenimine i metilamelamine uključujući altretamin, trietilenmelamin, trietilenfosforamid, trietilentiofosforamid i trimetilomelamin; acetogenine (naročito bulatacin i bulatacinon); delta-9-tetrahidrokanabinol (dronabinol, MARINOL<®>); beta-lapahon; lapahol; kolhicine; betulinsku kiselinu; kamptotecin (uključujući sintetički analog topotekan (HYCAMTIN<®>), CPT-11 (irinotekan, CAMPTOSAR<®>), acetilkamptotecin, skopolektin, i 9-aminokamptotecin); briostatin; kalistatin; CC-1065 (uključujući njegove sintetičke analoge adozelesin, karzelesin i bizelesin); podofilotoksin; podofilinsku kiselinu; tenipozid; kriptoficine (naročito kriptoficin 1 i kriptoficin 8); dolastatin; duokarmicin (uključujući sintetičke analoge, KW-2189 i CB1-TM1); eleuterobin; pankratistatin; sarkodiktiin; spongistatin; azotne iperite kao što je hlorambucil, hlornafazin, hlorfosfamid, estramustin, ifosfamid, mehloretamin, mehloretamin oksid hidrohlorid, melfalan, novembicin, fenesterin, prednimustin, trofosfamid, uracil iperit; nitrozureje kao što je karmustin, hlorozotocin, fotemustin, lomustin, nimustin i ranimnustin; antibiotike kao što su enediinski antibiotici (npr. kaliheamicin, naročito kaliheamicin gama1I i kaliheamicin omegall (vidite, npr. Nicolaou et al., Angew. Chem Intl. Ed. Engl., 33: 183-186 (1994)); CDP323, oralni inhibitor alfa-4 integrina; dinemicin, uključujući dinemicin A; esperamicin; kao i neokarzinostatin hromofor i povezane hromoproteinske hromofore enediinskog antibiotika), aklacinomisine, aktinomicin, autramicin, azaserin, bleomicine, kactinomicin, karabicin, kaminomicin, karzinofilin, hromomicine, daktinomicin, daunorubicin, detorubicin, 6-diazo-5-okso-L-norleucin, doksorubicin (uključujući ADRIAMYCIN<®>, morfolino-doksorubicin, cijanomorfolino-doksorubicin, 2-pirolinodoksorubicin, doksorubicin HCI lipozom injekciju (DOXIL<®>), lipozomski doksorubicin TLC D-99 (MYOCET<®>), pegilovani lipozomski doksorubicin (CAELYX<®>), i dezoksidoksorubicin), epirubicin, ezorubicin, idarubicin, marcelomicin, mitomicine kao što su mitomicin C, mikofenolna kiselina, nogalamicin, olivomicini, peplomicin, porfiromicin, puromicin, kvelamicin, rodorubicin, streptonigrin, streptozocin, tubercidin, ubenimeks, zinostatin, zorubicin; antimetabolite kao što je metotreksat, gemcitabin (GEMZAR<®>), tegafur (UFTORAL<®>), kapecitabin (XELODA<®>), epotilon, i 5-fluoruracil (5-FU); kombretastatin; analoge folne kiseline kao što je denopterin, metotreksat, pteropterin, trimetreksat; analoge purina kao što je fludarabin, 6-merkaptopurin, tiamiprin, tioguanin; analoge pirimidina kao što je ancitabin, azacitidin, 6-azauridin, karmofur, citarabin, didezoksiuridin, doksifluridin, enocitabin, floksuridin; androgene kao što je kalusteron, dromostanolon propionat, epitiostanol, mepitiostan, testolakton; antiadrenalne agense kao što su aminoglutetimid, mitotan, trilostan; agense za dopunjavanje folne kiseline kao što je frolinska kiselina; aceglaton; aldofosfamid glikozid; aminolevulinsku kiselinu; eniluracil; amsakrin; bestrabucil; bisantren; edatraksat; defofamin; demekolcin; diazikvon; elformitin; eliptinijum acetat; epotilon; etoglucid; galijum nitrat; hidroksiureu; lentinan; lonidainin; majtanzinoide kao što su majtanzin i ansamitocini; mitoguazon; mitoksantron; mopidanmol; nitraerin; pentostatin; fenamet; pirarubicin; losoksantron; 2-etilhidrazid; prokarbazin; PSK<®>kompleks polisaharida (JHS Natural Products, Eugene, Oreg.); razoksan; rizoksin; sizofuran; spirogermanijum; tenuazonsku kiselinu; triazikvon; 2,2',2'-trihlortrietilamin; trihotecene (naročito T-2 toksin, verakurin A, roridin A i anguidin); uretan; vindesin (ELDISINE<®>, FILDESIN<®>); dakarbazin; manomustin; mitobronitol; mitolaktol; pipobroman; gacitozin; arabinozid („Ara-C“); tiotepu; taksoid, npr. paklitaksel (TAXOL<®>, Bristol-Myers Squibb Oncology, Princeton, N.J.), albuminom konstruisanu formulaciju nanočestica paklitaksela (ABRAXANE<™>), i docetaksel (TAXOTERE<®>, Rhome-Poulene Rorer, Antony, Francuska); hloranbucil; 6-tioguanin; merkaptopurin; metotreksat; platinske agense kao što je cisplatin, oksaliplatin (npr. ELOXATIN<®>), i karboplatin; vinke, koji sprečavaju polimerizaciju tubulina usled nastanka mikrotubula, uključujući vinblastin (VELBAN<®>), vinkristin (ONCOVIN<®>), vindezin (ELDISINE<®>, FILDESIN<®>), i vinorelbin (NAVELBINE<®>); etopozid (VP-16); ifosfamid; mitoksantron; leukovorin; novantron; edatreksate; daunomicin; aminopterin; ibandronat; inhibitor topoizomeraze RFS 2000; difluormetilornitin (DMFO); retinoide kao što je retinoinska kiselina, uključujući beksaroten (TARGRETIN<®>); bisfosfonate kao što je klodronat (na primer, BONEFOS<®>ili OSTAC<®>), etidronat (DIDROCAL<®>), NE-58095, zoledronsku kiselinu/zoledronat (ZOMETA<®>), alendronat (FOSAMAX<®>), pamidronat (AREDIA<®>), tiludronat (SKELID<®>), ili rizedronat (ACTONEL<®>); troksacitabin (1,3-dioksolan nukleozidni analog citozina); antisens oligonukleotide, naročito one koji inhibiraju ekspresiju gena u putevima signalizacije koji učestvuju u nenormalnoj proliferaciji ćelija, kao što je, na primer, PKC-alfa, Raf, H-Ras, i receptor epidermalnog faktora rasta (EGF-R) (npr. erlotinib (Tarceva<™>)); i VEGF-A koji redukuje proliferaciju ćelija; vakcine kao što je vakcina THERATOPE<®>i vakcine za gensku terapiju, na primer, vakcina ALLOVECTIN<®>, vakcina LEUVECTIN<®>, i vakcina VAXID<®>; inhibitor topoizomeraze 1 (npr. LURTOTECAN<®>); rmRH (e.g., ABARELIX<®>); BAY439006 (sorafenib; Bayer); SU-11248 (sunitinib, SUTENT®, Pfizer); perifozin, inhibitor COX-2 (npr. celekoksib ili etorikoksib), inhibitor proteozoma (npr. PS341); bortezomib (VELCADE<®>); CCI-779; tipifarnib (R11577); orafenib, ABT510; inhibitor Bcl-2 kao što je oblimersen natrijum (GENASENSE<®>); piksantron; inhibitore EGFR; inhibitore tirozinske kinaze; inhibitore serin-treoninske kinaze kao što je rapamicin (sirolimus, RAPAMUNE<®>); inhibitore farneziltransferaze kao što je lonafarnib (SCH 6636, SARASAR<™>); i farmaceutski prihvatljive soli, kiseline ili derivate bilo čega od prethodnog; kao i kombinacije dva ili više od prethodnog kao što je CHOP, što je skraćenica za kombinovanu terapiju ciklofosfamidom, doksorubicinom, vinkristinom, i prednizolonom; i FOLFOX, što je skraćenica za režim lečenja oksaliplatinom (ELOXATIN<™>) u kombinaciji sa 5-FU i leukovorinom, i farmaceutski prihvatljive soli, kiseline ili derivate bilo čega od prethodnog; kao i kombinacije dva ili više od prethodnog.
Hemoterapeutski agensi, prema definiciji iz ovog dokumenta, obuhvataju „antihormonske agense” ili „endokrine terapeutike” koji deluju tako što regulišu, smanjuju, blokiraju ili inhibiraju efekte hormona koji mogu pospešiti rast kancera. Oni mogu biti sami hormoni, uključujući, ali ne ograničavajući se na: antiestrogene i selektivne modulatore receptora estrogena (SERM-ovi), uključujući, na primer, tamoksifen (uključujući NOLVADEX<®>tamoksifen), raloksifen, droloksifen, 4-hidroksitamoksifen, trioksifen, keoksifen, LY117018, onapriston i FARESTON.cndot.toremifene; aromatazne inhibitore koji inhibiraju enzim aromatazu, koji reguliše proizvodnju estrogena u nadbubrežnoj žlezdi, kao što su, na primer, 4(5)-imidazoli, aminoglutetimid, MEGASE<®>megestrol acetat, AROMASIN<®>eksamestan, formestan, fadrozol, RIVISOR<®>vorozol, FEMARA<®>letrozol i ARIMIDEX<®>anastrozol; i antiandrogene poput flutamida, nilutamida, bikalutamida, leuprolida i goserelina; kao i troksacitabine (analog citozina 1,3-dioksolan nukleozid); antisens oligonukleotide, posebno one koji inhibiraju ekspresiju gena na putu signalizacije, koji je uključen u proliferaciju aberantnih ćelija, kao što su, na primer, PKC-alfa, Raf i H-Ras; ribozime kao što su inhibitor ekspresije VEGF (npr. ANGIOZYME<®>ribozim) i inhibitor ekspresije HER2; vakcine poput vakcina za gensku terapiju, na primer, ALLOVECTIN<®>vakcina, LEUVECTIN<®>vakcina i VAXID<®>vakcina; PROLEUKIN<®>rIL-2; LURTOTECAN<®>inhibitor topoizomeraze 1; ABARELIX<®>rmRH; vinorelbin i esperamicine (pogledajte U.S. pat. br. 4,675,187), i farmaceutski prihvatljive soli, kiseline ili derivate bilo kog od gore navedenog; kao i kombinacije dva ili više od gore navedenih.
Termin „himerno“ antitelo ukazuje na antitelo kod koga je deo teškog i/ili lakog lanca dobijen od posebnog izvora ili vrste, dok je ostatak teškog i/ili lakog lanca dobijen od različitog izvora ili vrste.
Izraz „klaster diferencijacije 3” ili „CD3”, u smislu ovog dokumenta, ukazuje na svaki nativni CD3 koji potiče od bilo kog kičmenjaka, uključujući sisare, kao što su primati (npr. ljudi) i glodari (npr. miševi i pacovi), ako nije drugačije naznačeno, uključujući, na primer, lance CD3ε, CD3γ, CD3α i CD3β. Izraz obuhvata neobrađeni CD3 „pune dužine” (npr.
neobrađeni ili nemodifikovani CD3ε ili CD3y), kao i svaki oblik CD3 nastao kao rezultat procesa obrade u ćeliji. Izraz takođe obuhvata varijante CD3 koje se javljaju u prirodi, npr., splajsovane ili alelne varijante. CD3 uključuje, na primer, humani CD3ε protein (NCBI RefSeq No. NP_000724), koji ima 207 povezanih aminokiselina, i humani CD3γ protein (NCBI RefSeq No. NP_000064), koji ima 182 povezane aminokiseline.
"Klasa" antitela ukazuje na vrstu konstantnog domena ili konstantnog regiona koju ima njegov teški lanac. Postoji pet glavnih klasa antitela: IgA, IgD, IgE, IgG i IgM, a neke od njih mogu dalje da se dele na potklase (izotipove), npr. IgG1, IgG2, IgG3, IgG4, IgA1, i IgA2. Konstantni domeni teškog lanca koji odgovaraju različitim klasama imunoglobulina zovu se α, δ, ε, γ, odnosno μ.
Podrazumeva se da aspekti i otelotvorenja pronalaska koji su ovde opisani, obuhvataju „sadrže“, „sastoje se” i „sastoje se u suštini od” aspekata i otelotvorenja.
Izraz „citotoksični agens”, u smislu ovog dokumenta, se odnosi na supstancu koja inhibira ili sprečava ćelijsku funkciju i/ili izaziva smrt ili uništenje ćelije. Citotoksični agensi uključuju, ali se ne ograničavaju na, radioaktivne izotope (npr. At<211>, I<131>, I<125>, Y<90>, Re<186>, Re<188>, Sm<153>, Bi<212>, P<32>, Pb<212>i radioaktivne izotope Lu); hemoterapeutske agense ili lekove (npr. metotreksat, adriamicin, vinka alkaloide (vinkristin, vinblastin, etopozid), doksorubicin, melfalan, mitomicin C, hlorambucil, daunorubicin ili druge interkalirajuće agense); agense za inhibiciju rasta; enzime i njihove fragmente, kao što su nukleolitički enzimi; antibiotike; toksine, kao što su toksini malog molekula ili enzimski aktivni toksini bakterijskog, fungalnog, biljnog ili životinjskog porekla, uključujući njihove fragmente i/ili varijante, kao i različite antitumorske ili antikancerogene agense koji su objavljeni dole.
„Poremećaj“ je svako stanje koje bi imalo koristi od lečenja, uključujući, ali ne ograničavajući se na hronične i akutne poremećaje ili bolesti, uključujući i ona patološka stanja koja predstavljaju predispoziciju sisara za odgovarajući poremećaj.
Izrazi „poremećaj ćelijske proliferacije” i „proliferativni poremećaj” se odnose na poremećaje koji su u vezi sa određenim stepenom abnormalne proliferacije ćelija. U jednom otelotvorenju, poremećaj ćelijske proliferacije je kancer. U jednom otelotvorenju, poremećaj ćelijske proliferacije je tumor.
Termini „karcinom“ i „kancerogeni“ odnose se na fiziološko stanje sisara koje se tipično karakteriše neregulisanim rastom ćelija, ili ga opisuju. Primeri za kancer uključuju, ali nisu ograničeni na, karcinom, limfom, blastom, sarkom, i leukemiju ili limfoidne malignitete. Konkretniji primeri takvih karcinoma uključuju, ali se ne ograničavaju na karcinom skvamoznih ćelija (npr. skvamozne epitelne ćelije), karcinom pluća uključujući mikrocelularni karcinom pluća, nemikrocelularni karcinom pluća, adenokarcinom pluća i skvamozni karcinom pluća), karcinom peritoneuma, hepatocelularni karcinom, gastrični karcinom ili karcinom želuca uključujući gastrointestinalni karcinom i gastrointestinalni stromalni karcinom, karcinom pankreasa, glioblastom, karcinom cerviksa, karcinom jajnika, karcinom jetre, karcinom bešike, karcinom urinarnog trakta, hepatom, karcinom dojke, karcinom kolona, karcinom rektuma, kolorektalni karcinom, karcinom endometrijuma ili materice, karcinom pljuvačnih žlezda, karcinom bubrega ili renalni karcinom, karcinom prostate, karcinom vulve, tiroidni karcinom, karcinom jetre, analni karcinom, karcinom penisa, melanom, površinski šireći melanom, lentigo maligni melanom, akralne lentiginozne melanome, nodularne melanome, multipli mijelom i limfom B-ćelija (uključujući niskostepeni/folikularni non-Hodžkinov limfom (NHL); mali limfocitni (SL) NHL; srednjestepeni/folikularni NHL; difuzni NHL srednje klase; imunoblastni NHL visokog stepena; visokostepeni limfoblastni NHL; NHL visokog stepena sa malim nezarezanim ćelijama; bujajuća bolest NHL; limfom ćelija plašta; limfom povezan sa AIDS-om; i Valdenstromova makroglobulinemija); hronična limfocitna leukemija (CLL); akutna limfoblastna leukemija (ALL); leukemija vlasastih ćelija; hronična mijeloblastna leukemija; i posttransplantacioni limfoproliferativni poremećaj (PTLD), kao i abnormalna vaskularna proliferacija u vezi sa fakomatozama, edemom (kao oni u vezi sa tumorom mozga), Meigsovim sindromom, mozgom, kao i karcinomom glave i vrata i pridruženim metastazama. U pojedinim otelotvorenjima, kanceri koji su podložni lečenju antitelima prema pronalasku uključuju rak dojke, kolorektalni karcinom, rektalni karcinom, nemikrocelularni karcinom pluća, glioblastom, ne-Hodžkinov limfom (NHL), karcinom bubrežne ćelije, karcinom prostate, karcinom jetre, karcinom gušterače, sarkom mekog tkiva, kaposijev sarkom, karcinoidni karcinom, karcinom glave i vrata, karcinom jajnika, mezoteliom i multipli mijelom. U nekim otelotvorenjima, karcinom je odabran između: mikrocelularnog karcinoma pluća, gliblastoma, neuroblastoma, melanoma, karcinoma dojke, gastričnog karcinoma, karcinoma debelog creva (CRC) i hepatocelularnog karcinoma. Međutim, u nekim otelotvorenjima, karcinom je odabran između: nemikrocelularnog karcinoma pluća, karcinoma debelog crijeva, glioblastoma i karcinoma dojke, uključujući metastatske oblike tih karcinoma. U drugim otelotvorenjima, kancer je odabran iz klase zrelih B-ćelijskih kancera ne uključujući Hodžkinov limfom ali uključujući DLBCL germinalni centar nalik B-ćelijama (GCB), DLBCL nalik aktiviranim B-ćelijama (ABC), folikularni limfom (FL), limfom ćelija plašta (MCL), akutnu mijeloidnu leukemiju (AML), hroničnu limfoidnu leukemiju (CLL), limfom marginalne zone (MZL), malu limfocitnu leukemiju (SLL), limfoplazmocitni limfom (LL), Valdenstromovu makroglobulinemiju (WM), limfom centralnog nervnog sistema (CNSL), Burkitov limfom (BL), B-ćelijsku prolimfocitnu leukemiju, limfom marginalne zone slezine, leukemiju vlasastih ćelija, limfom/leukemiju slezine koji ne može da se klasifikuje, limfom difuzne crvene pulpe slezine, varijantu leukemije vlasastih ćelija, Valdenstromovu makroglobulinemiju, bolesti teškog lanca, bolesti teškog lanca α, bolesti teškog lanca γ, bolesti teškog lanca µ, mijelom ćelija plazme, solitarni plazmacitom kostiju, ekstraosealni plazmacitom, limfom ekstranodalne marginalne zone limfoidnog tkiva povezanog sa sluznicom (MALT limfom), limfom nodalne marginalne zone, pedijatrijski limfom nodalne marginalne zone, pedijatrijski folikularni limfom, limfom centra primarnog kutanog folikula, B-krupnoćelijski limfom bogatog T-ćelijama/histiocitima, primarni DLBCL CNS-a, primarni kutani DLBCL-a, nožni tip, EBV-pozitivni DLBCL-a starijih osoba, DLBCL povezan sa hroničnom inflamacijom, limfomatoidnu granulomatozu, primarni medijastinalni (timični) B-krupnoćelijski limfom, intravaskularni B-krupnoćelijski limfom, ALK-pozitivni B-krupnoćelijski limfom, plazmablastni limfom, B-krupnoćelijski limfom koji nastaje kod multicentrične Kastlmanove bolesti povezane sa HHV8, primarni efuzioni limfom: B-ćelijski limfom koji ne može da se klasifikuje, sa karakteristikama između difuznog B-krupnoćelijskog limfoma i Burkitovog limfoma, i B-ćelijski limfom koji ne može da se klasifikuje, sa karakteristikama između difuznog B-krupnoćelijskog limfoma i klasičnog Hodžkinovog limfoma.
Izraz „tumor”, koji se ovde koristi, se odnosi na rast i proliferaciju svih neoplastičnih ćelija, bilo malignih ili benignih, i svih prekancerogenih i kancerogenih ćelija i tkiva. Izrazi „kancer”, „kancerogeni”, „poremećaj ćelijske proliferacije”, „proliferativni poremećaj” i „tumor” međusobno se ne isključuju prilikom pominjanja u ovom dokumentu.
Termin „tumorski antigen“, kako se ovde koristi, može se shvatiti kao oni antigeni koji su prezentovani na tumorskim ćelijama. Ovi antigeni se mogu prezentovati na površini ćelije sa ekstracelularnim delom, koji se često kombinuje sa transmembranskim i citoplazmatskim delom molekula. Ovе antigene ponekad mogu prezentovati samo ćelije tumora, a nikada normalne ćelije. Tumorski antigeni mogu biti isključivo eksprimirani na tumorskim ćelijama ili mogu predstavljati mutaciju specifičnu za tumor u poređenju sa normalnim ćelijama. U ovom slučaju, nazivaju se antigeni specifični za tumor. Češći su tumorski antigeni koje prezentuju tumorske ćelije i normalne ćelije, i oni se nazivaju antigeni povezani sa tumorom. Ovi antigeni povezani sa tumorom mogu biti prekomerno eksprimirani u poređenju sa normalnim ćelijama ili su dostupni za vezivanje antitela u tumorskim ćelijama zbog manje kompaktne strukture tumorskog tkiva u poređenju sa normalnim tkivom. U jednom aspektu, tumorski antigen se bira od onih navedenih u tabeli 1 u nastavku.
„Efektorske funkcije“ ukazuju na one biološke aktivnosti koje mogu da se pripišu Fc regionu antitela, koji varira sa izotipom antitela. Primeri za efektorske funkcije antitela uključuju: vezivanje C1q i komplement-zavisnu citotoksičnost (CDC); Fc receptorsko vezivanje; ćelijsku citotoksičnost zavisnu od antitela (ADCC); fagocitozu; nishodnu regulaciju površinskih ćelijskih receptora (npr. B-ćelijski receptor), i aktivaciju B ćelija.
„Efikasna količina“ jedinjenja, na primer, anti-HER2 antitela predmetnog pronalaska ili njegove kompozicije (npr. farmaceutska kompozicija), jeste najmanje minimalna količina potrebna za postizanje željenog terapeutskog ili profilaktičkog rezultata, kao što je merljivo poboljšanje ili prevencija određenog poremećaja (npr. poremećaj proliferacije ćelija, na primer, kancer). Efikasna količina iz ovog dokumenta može varirati u skladu sa faktorima kao što su stanje bolesti, starost, pol i težina pacijenta, kao i sposobnosti antitela da izazove željeni odgovor kod pojedinca. Efikasna količina je takođe ona pri kojoj su bilo koji toksični ili štetni uticaji lečenja manje važni u odnosu na terapeutski korisna dejstva. Za profilaktičku upotrebu, korisni ili željeni rezultati uključuju rezultate kao što su: eliminisanje ili smanjenje rizika, smanjenje ozbiljnosti ili odlaganje početka bolesti, uključujući biohemijske, histološke i/ili bihejvioralne simptome bolesti, njene komplikacije i posredne patološke fenotipove koji se javljaju tokom razvoja bolesti. Za terapeutsku upotrebu, korisni ili željeni rezultati uključuju kliničke rezultate, kao što su: smanjenje jednog ili više simptoma koji su rezultat bolesti, povećanje kvaliteta života onih koji pate od bolesti, smanjenje doze drugih lekova potrebnih za lečenje bolesti, pojačavanje dejstva drugih lekova, kao putem ciljanja, odlaganje napredovanja bolesti i/ili produžetak preživljavanja. U slučaju kancera ili tumora, efikasna količina leka može da redukuje broj ćelija kancera; smanji veličinu tumora; inhibira (tj. do izvesne mere uspori ili, poželjno, zaustavi) infiltraciju ćelija kancera u periferne organe; inhibira (tj. do izvesne mere uspori ili, poželjno, zaustavi) metastaze tumora; do izvesne mere inhibira rast tumora; i/ili do izvesne mere ublaži jedan ili više simptoma povezanih sa poremećajem. Efikasna količina se može dati u jednoj ili više primena. Za potrebe ovog pronalaska, efikasna količina leka, jedinjenja ili farmaceutske kompozicije predstavlja količinu dovoljnu za ostvarivanje profilaktičkog ili terapeutskog lečenja, bilo posredno ili neposredno. Kao što se podrazumeva u kliničkom kontekstu, efikasna količina leka, jedinjenja ili farmaceutske kompozicije se može ili ne mora postići u kombinaciji sa drugim lekom, jedinjenjem ili farmaceutskom kompozicijom. Shodno tome, „efikasna količina“ se može razmatrati u kontekstu davanja jednog ili više terapeutskih agensa, a može se razmotriti i davanje jednog agensa u efikasnoj količini ako, u kombinaciji sa jednim ili više drugih agensa, može da se postigne, ili je postignut željeni rezultat.
Termin „Fc region“ ovde se koristi da definiše C-terminalni region imunoglobulinskog teškog lanca koji sadrži barem deo konstantnog regiona. Ovaj izraz podrazumeva nativne sekvence Fc regiona i varijante Fc regiona. U jednom otelotvorenju, Fc region teškog lanca humanog IgG pruža se od Cys226, ili od Pro230, do karboksilnog terminalnog kraja teškog lanca. Međutim, na C-terminalnom kraju Fc regiona lizin (Lys447) može, ali ne mora da bude prisutan. Ako ovde nije drugačije naznačeno, označavanje aminokiselinskih ostataka u Fc regionu ili konstantnom regionu je prema EU sistemu numeracije, koji se zove i EU indeks, kao što su opisali Kabat et al., Sequences of Proteins of Immunological Interest, 5. izd. Public Health Service, National Institutes of Health, Bethesda, MD, 1991.
„Okvir“ ili „FR“ se odnosi na ostatke varijabilnog domena koji nisu ostaci hipervarijabilnog regiona (HVR). FR varijabilnog domena generalno se sastoji od četiri FR domena: FR1, FR2, FR3 i FR4. Shodno tome, HVR i FR sekvence generalno se pojavljuju u sledećem redosledu u VH (ili VL): FR1-H1(L1)-FR2-H2(L2)-FR3-H3(L3)-FR4.
Izrazi „antitelo pune dužine“, „netaknuto antitelo“ i „kompletno antitelo“ u ovom dokumentu se koriste kao sinonimi, i odnose se na antitelo koje ima strukturu suštinski sličnu strukturi nativnog antitela, ili koje ima teške lance koji sadrže Fc region, kao što je definisano u ovom dokumentu.
„Sredstvo inhibicije rasta“ kada je ovde korišćeno, odnosi se na jedinjenje ili smešu koje inhibira rast ćelija, bilo in vitro ili in vivo. U jednom otelotvorenju, sredstvo za inhibiciju rasta je antitelo koje inhibira rast koje sprečava ili smanjuje proliferaciju ćelije koja eksprimira antigen za koji se antitelo veže. U drugom otelotvorenju, sredstvo za inhibiciju rasta može biti ono koje značajno smanjuje procenat ćelija u S fazi. Primeri sredstava za inhibiciju rasta obuhvataju sredstva koja blokiraju progresiju ćelijskog ciklusa (na mestu koje nije S faza), kao što su sredstva koja indukuju G1 zastoj i zastoj M-faze. Klasični blokatori M-faze uključuju vinke (vinkristin i vinblastin), taksane i inhibitore topoizomeraze II, kao što su: doksorubicin, epirubicin, daunorubicin, etopozid i bleomicin. Određeni agensi koji zaustavljaju G1, isto tako, šire se na zastoj S-faze, na primer, DNK alkilujući agensi, kao što su tamoksifen, prednizon, dakarbazin, mehloretamin, cisplatin, metotreksat, 5-fluoruracil i ara-C. Dalje informacije mogu se videti u Mendelsohn i Israel, izd., The Molecular Basis of Cancer, Poglavlje 1, nazvano „Cell cycle regulation, oncogenes, and antineoplastic drugs“ čiji su autori Murakami et al. (W.B. Saunders, Philadelphia, 1995), npr. str.13. Taksani (paklitaksel i docetaksel) su lekovi protiv kancera koji su dobijeni iz drveta tise. Docetaksel (TAXOTERE<®>, Rhone-Poulenc Rorer), dobijen iz evropske tise, je polusintetički analog paklitaksela (TAXOL<®>, Bristol-Myers Squibb). Paklitaksel i docetaksel podstiču obrazovanje mikrotubula iz dimera tubulina i stabilizuju mikrotubule sprečavanjem depolimerizacije, što dovodi do inhibicije mitoze u ćelijama.
Termin „HER2-pozitivan“ kancer obuhvata ćelije kancera koje imaju nivoe HER2 više od normalnih. Primeri za HER2-pozitivan karcinom uključuju HER2-pozitivan karcinom dojke i HER2-pozitivan karcinom želuca. Opciono, HER2-pozitivan kancer ima imunohistohemijski rezultat (IHC) od 2+ ili 3+ i/ili odnos amplifikacije in situ hibridizacije (ISH) ≥2,0.
Izrazi „ćelija domaćin”, „ćelijska linija domaćina” i „kultura ćelije domaćina” koriste se kao sinonimi i ukazuju na ćelije u koje je uvedena egzogena nukleinska kiselina, uključujući potomstvo takvih ćelija. Ćelije domaćini uključuju „transformante“ i „transformisane ćelije“, u koje spadaju primarne transformisane ćelije i potomstvo dobijeno od njih, bez obzira na broj presejavanja. Potomstvo ne mora biti po sadržaju nukleinskih kiselina sasvim istovetno matičnoj ćeliji, već može da sadrži mutacije. Ovde se uključuje mutantno potomstvo koje ima istu funkciju ili biološku aktivnost kakva je ispitana ili odabrana u originalno transformisanoj ćeliji.
„Humano antitelo“ je ono koje ima aminokiselinsku sekvencu koja odgovara aminokiselinskoj sekvenci koju proizvodi čovek ili humana ćelija, ili je dobijeno iz nehumanog izvora koji koristi humani repertoar antitela ili druge sekvence za kodiranje humanog antitela. Ova definicija humanog antitela posebno isključuje humanizovano antitelo koje sadrži antigen vezujuće ostatke koji nisu ljudskog porekla. Humana antitela se mogu proizvoditi korišćenjem različitih tehnika poznatih u struci, uključujući biblioteke prikaza faga. Hoogenboom i Winter, J. Mol. Biol., 227:381 (1991); Marks et al., J. Mol. Biol., 222:581 (1991). Takođe dostupni za pripremu humanih monoklonskih antitela su postupci opisani u radu Cole et al., Monoclonal Antibodies and Cancer Therapy, Alan R. Liss, str. 77 (1985); Boerner et al., J. Immunol., 147(1):86-95 (1991). Takođe pogledajte van Dijk i van de Winkel, Curr. Opin. Pharmacol., 5: 368-74 (2001). Humana antitela se mogu pripremiti primenom antigena na transgenoj životinji koja je modifikovana tako da proizvodi takva antitela kao odgovor na antigenski izazov, ali čiji su endogeni lokusi onemogućeni, npr. imunizovani ksenomiševi (videti, npr. U.S. pat. br. 6,075,181 i 6,150,584 vezano za tehnologiju XENOMOUSE<™>). Takođe videti, na primer, Li et al., Proc. Natl. Acad. Sci. USA, 103:3557-3562 (2006) vezano za humana antitela koja su generisana tehnologijom humanog B-ćelijskog hibridoma.
„Okvir humanog konsenzusa“ je okvir koji predstavlja najčešće ostatke aminokiselina u izboru okvirnih sekvenci VL ili VH humanog imunoglobulina. Po pravilu, izbor VL ili VH sekvenci humanog imunoglobulina je iz podgrupe sekvenci varijabilnog domena. Po pravilu, podgrupa sekvenci je podgrupa kao u Kabat et al., Sequences of Proteins of Immunological Interest, peto izdanje, NIH Publication 91-3242, Bethesda MD (1991), tom 1-3. U jednom otelotvorenju, za VL, podgrupa je podgrupa kapa I, kao u Kabat et al., supra. U jednom otelotvorenju, za VH, podgrupa je podgrupa III, kao u Kabat et al., supra.
„Humanizovano“ antitelo ukazuje na himerno antitelo koje obuhvata aminokiselinske ostatke od ne-humanih HVR i aminokiselinske ostatke od humanih FR. U pojedinim otelotvorenjima, humanizovano antitelo će sadržati u suštini sve, ili najmanje jedan, a tipično dva varijabilna domena, u kojima svi, ili suštinski svi HVR (npr. CDR), odgovaraju onima iz nehumanog antitela, a svi, ili suštinski svi FR regioni, odgovaraju onima iz humanog antitela. Humanizovano antitelo opciono može da sadrži najmanje deo konstantnog regiona antitela dobijenog od humanog antitela. „Humanizovani oblik“ antitela, npr. ne-humanog antitela, ukazuje na antitelo koje je pretrpelo humanizaciju.
Termin „hipervarijabilni region“ ili „HVR“ kao što je ovde upotrebljen, ukazuje na svaki od regiona varijabilnog domena antitela koji su hipervarijabilni u sekvenci („regioni koji određuju komplementarnost“ ili „CDR“) i/ili formiraju strukturno definisane petlje („hipervarijabilne petlje“) i/ili sadrže ostatke u kontaktu sa antigenom („antigenski kontakti“). U suštini, antitela sadrže šest HVR: tri u VH (H1, H2, H3) i tri u VL (L1, L2, L3). U ovom dokumentu, primeri za HVR uključuju:
(a) hipervarijabilne petlje koje se pojavljuju na aminokiselinskim ostacima 26-32 (L1), 50-52 (L2), 91-96 (L3), 26-32 (H1), 53-55 (H2) i 96-101 (H3) (Chothia i Lesk, J. Mol. Biol. 196:901-917 (1987));
(b) CDR koji se pojavljuju na aminokiselinskim ostacima 24-34 (L1), 50-56 (L2), 89-97 (L3), 31-35b (H1), 50-65 (H2) i 95-102 (H3) (Kabat et al., Sequences of Proteins of Immunological Interest, 5. izd. Public Health Service, National Institutes of Health, Bethesda, MD (1991));
(c) antigenske kontakte koji se pojavljuju na aminokiselinskim ostacima 27c-36 (L1), 46-55 (L2), 89-96 (L3), 30-35b (H1), 47-58 (H2) i 93-101 (H3) (MacCallum et al. J. Mol. Biol.
262: 732-745 (1996)); i
(d) kombinacije (a), (b) i/ili (c), uključujući aminokiselinske ostatke HVR 46-56 (L2), 47-56 (L2), 48-56 (L2), 49-56 (L2), 26-35 (H1), 26-35b (H1), 49-65 (H2), 93-102 (H3) i 94-102 (H3).
Ako nije drugačije naznačeno, ostaci HVR i drugi ostaci u varijabilnom domenu (npr. ostaci FR) ovde su numerisani prema Kabat et al., gore navedeno.
„Imunokonjugat“ je antitelo konjugovano sa jednim ili više heterolognih molekula, uključujući, bez ograničenja, citotoksični agens.
„Ispitanik“ ili „pojedinac“ je sisar. Sisari uključuju, ali se ne ograničavaju na domaće životinje (npr. krave, ovce, mačke, pse i konje), primate (npr. ljude i nehumane primate, poput majmuna), zečeve i glodare (npr. miševi i pacovi). U pojedinim otelotvorenjima, pojedinac ili ispitanik je čovek.
„Izolovano“ antitelo je ono koje je odvojeno od komponente svog prirodnog okruženja. U nekim otelotvorenjima, antitelo se prečišćava do čistoće veće od 95% ili 99%, što je određeno, na primer, elektroforezom (npr. SDS-PAGE, izoelektričnim fokusiranjem (IEF), kapilarnom elektroforezom) ili hromatografski (npr. jonskom izmenom ili reversno faznom HPLC). Za pregled postupaka za procenu čistoće antitela, videti npr. Flatman et al., J. Chromatogr. B 848:79-87 (2007).
„Izolovana“ nukleinska kiselina se odnosi na molekul nukleinske kiseline koji je odvojen od komponenata svog prirodnog okruženja. Izolovana nukleinska kiselina uključuje molekul nukleinske kiseline koji se nalazi u ćelijama koje uobičajeno sadrže molekul nukleinske kiseline, ali je molekul nukleinske kiseline prisutan ekstrahromozomski, ili na hromozomskoj lokaciji koja se razlikuje od njegove prirodne hromozomske lokacije.
„Izolovana nukleinska kiselina koja kodira anti-HER2 antitelo“ ukazuje na jedan ili više molekula nukleinske kiseline koji kodiraju teške i lake lance antitela (ili njihove fragmente), uključujući takve molekule nukleinske kiseline u jednom vektoru ili odvojenim vektorima, i takve molekule nukleinske kiseline na jednoj ili više lokacija u ćeliji domaćina.
Termin „monoklonsko antitelo“, u smislu ovog dokumenta, se odnosi na antitelo dobijeno iz populacije suštinski homogenih antitela, tj. pojedinačna antitela koja sadrže ovu populaciju su identična i/ili se vezuju za isti epitop, sa izuzetkom mogućih varijanti antitela, npr. koje sadrže mutacije koje postoje u prirodi ili se mogu razviti tokom stvaranja preparata monoklonskog antitela, a takve varijante su tipično prisutne u neznatnim količinama. Nasuprot preparatima poliklonskih antitela, koji tipično uključuju različita antitela, usmerena na različite determinante (epitope), svako monoklonsko antitelo iz preparata monoklonskog antitela je usmereno na pojedinačnu determinantu na antigenu. Tako, oznaka „monoklonsko“ ukazuje na karakter antitela, da je dobijeno iz suštinski homogene populacije antitela, i ne bi je trebalo tumačiti kao zahtev da se antitela proizvode bilo kojom posebnom metodom. Na primer, monoklonska antitela koja će se koristiti u skladu sa predmetnim pronalaskom mogu se dobiti različitim tehnikama, uključujući, ali se ne ograničavajući na metodu hibridoma, metode rekombinantne DNK, metode displeja faga i metode u kojima se koriste transgene životinje koje sadrže kompletne lokuse humanog imunoglobulina ili njihove delove, i ovde su opisane takve metode i primeri drugih metoda za dobijanje monoklonskih antitela.
„Golo antitelo“ ukazuje na antitelo koje nije konjugovano sa heterologim delom (npr. citotoksičnim delom) ili radiološkom oznakom. Golo antitelo može da bude prisutno u farmaceutskoj formulaciji.
„Nativna antitela“ se odnose na molekule imunoglobulina koji se sreću u prirodi, sa različitim strukturama. Na primer, nativna IgG antitela su heterotetramerni glikoproteini od oko 150.000 daltona, sastavljeni od dva identična laka lanca i dva identična teška lanca koji su povezani disulfidnim vezama. Od N-terminalnog do C-terminalnog kraja, svaki teški lanac ima varijabilni region (VH), koji se takođe zove varijabilni teški domen ili varijabilni domen teškog lanca, za kojim slede tri konstantna domena (CH1, CH2 i CH3). Slično tome, od N-terminalnog do C-terminalnog kraja, svaki laki lanac ima varijabilni region (VL), koji se takođe zove varijabilni laki domen ili varijabilni domen lakog lanca, za kojim sledi konstantni laki (CL) domen. Laki lanac antitela može se svrstati u jedan od dva tipa, koji se zovu kapa (κ) i lambda (λ), na osnovu aminokiselinske sekvence njihovog konstantnog domena.
Termin „uputstvo za upotrebu” se odnosi na uputstvo koje se uobičajeno nalazi u komercijalnim pakovanjima terapeutskih proizvoda, koje sadrži informacije o indikacijama, upotrebi, doziranju, primeni, kombinovanoj terapiji, kontraindikacijama i/ili upozorenjima u vezi sa upotrebom takvih terapeutskih proizvoda.
Izraz „antagonist vezivanja PD-1 ose“ odnosi se na molekul koji inhibira interakciju partnera u vezivanju PD-1 ose sa jednim ili više partnera za vezivanje, kako bi se uklonila disfunkcija T ćelije koja je rezultat signalizacije na PD-1 signalnoj osi, a rezultat je obnavljanje ili poboljšanje funkcije T ćelija (npr. proliferacija, proizvodnja citokina, ubijanje ciljanih ćelija). U smislu ovog dokumenta, antagonist vezivanja PD-1 ose odnosi se na antagonist vezivanja PD-1, antagonist vezivanja PD-L1 i antagonist vezivanja PD-L2.
Izraz „antagonist koji vezuje PD-1” odnosi se na molekul koji smanjuje, blokira, inhibira, ukida ili ometa transdukciju signala koji nastaje usled interakcije PD-1 sa jednim ili više partnera za vezivanje, kao što su PD-L1, PD-L2. U nekim otelotvorenjima, antagonist vezivanja PD-1 je molekul koji inhibira vezivanje PD-1 za jedan ili više partnera u vezivanju. U jednom posebnom otelotvorenju, antagonist vezivanja PD-1 inhibira vezivanje PD-1 za PD-L1 i/ili PD-L2. Na primer, antagonisti vezivanja PD-1 uključuju anti-PD-1 antitela, njihove fragmente koji vezuju antigen, imunoadhezine, fuzione proteine, oligopeptide i druge molekule koji smanjuju, blokiraju, inhibiraju, ukidaju ili ometaju transdukciju signala koji nastaje usled interakcije PD-1 sa PD-L1 i/ili PD-L2. U jednom otelotvorenju, antagonist vezivanja PD-1 smanjuje negativni kostimulativni signal posredovan putem ili preko proteina na ćelijskoj površini eksprimiranih na T-limfocitima, kao što je signalizacija posredovana putem PD-1, tako da se disfunkcionalna T-ćelija učini manje disfunkcionalnom (npr. poboljšanje efektorskih odgovora na prepoznavanje antigena). U nekim otelotvorenjima, antagonist vezivanja PD-1 je anti-PD-1 antitelo. U jednom posebnom otelotvorenju, antagonist vezivanja PD-1 je MDX-1106 (nivolumab). U drugom posebnom otelotvorenju, antagonist vezivanja PD-1 je MK-3475 (pembrolizumab). U drugom posebnom otelotvorenju, antagonist vezivanja PD-1 je CT-011 (pidilizumab). U drugom posebnom otelotvorenju, antagonist vezivanja PD-1 je AMP-224. U drugom posebnom otelotvorenju, antagonist vezivanja PD-1 je MED1-0680. U drugom posebnom otelotvorenju, antagonist vezivanja PD-1 je PDR001. U drugom posebnom otelotvorenju, antagonist vezivanja PD-1 je REGN2810. U drugom posebnom otelotvorenju, antagonist vezivanja PD-1 je BGB-108.
Izraz „antagonist koji vezuje PD-L1” odnosi se na molekul koji smanjuje, blokira, inhibira, ukida ili ometa transdukciju signala koji nastaje usled interakcije PD-L1 sa jednim partnerom ili više njegovih partnera za vezivanje, kao što je PD-1, B7-1. U nekim otelotvorenjima, antagonist vezivanja PD-L1 je molekul koji inhibira vezivanje PD-L1 za njegove partnere u vezivanju. U jednom posebnom otelotvorenju, antagonist vezivanja PD-L1 inhibira vezivanje PD-L1 za PD-1 i/ili B7-1. U nekim otelotvorenjima, u antagoniste vezivanja PD-L1 spadaju anti-PD-L1 antitela, njihovi fragmenti koji vezuju antigen, imunoadhezini, fuzioni proteini, oligopeptidi i drugi molekuli koji smanjuju, blokiraju, inhibiraju, ukidaju ili ometaju transdukciju signala koji nastaje usled interakcije PD-L1 sa jednim ili više njegovih partnera u vezivanju, kao što je PD-1, B7-1. U jednom otelotvorenju, antagonist vezivanja PD-L1 smanjuje negativni kostimulativni signal posredovan pomoću ili putem proteina na ćelijskoj površini eksprimiranih na T-limfocitima, kao što je signalizacija posredovana putem PD-L1, tako da se disfunkcionalna T ćelija učini manje disfunkcionalnom (npr. poboljšanje efektorskih odgovora na prepoznavanje antigena). U nekim otelotvorenjima, antagonist koji vezuje PD-L1 je anti-PD-L1 antitelo. U još jednom posebnom otelotvorenju, anti-PD-L1 antitelo je MPDL3280A (atezolizumab). U jednom posebnom otelotvorenju, anti-PD-L1 antitelo je YW243.55.S70. U drugom posebnom otelotvorenju, anti-PD-L1 antitelo je MDX-1105. U drugom posebnom otelotvorenju, anti-PD-L1 antitelo je MSB0015718C. U još jednom posebnom otelotvorenju, anti-PD-L1 antitelo je MEDI4736.
Izraz „antagonist koji vezuje PD-L2” odnosi se na molekul koji smanjuje, blokira, inhibira, ukida ili ometa transdukciju signala koji nastaje usled interakcije PD-L2 sa jednim ili više partnera za vezivanje, kao što je PD-1. U nekim otelotvorenjima, antagonist vezivanja PDL2 je molekul koji inhibira vezivanje PD-L2 za jedan ili više partnera u vezivanju. U jednom posebnom otelotvorenju, antagonist vezivanja PD-L2 inhibira vezivanje PD-L2 za PD-1. U nekim otelotvorenjima, u antagoniste PD-L2 spadaju anti-PD-L2 antitela, njihovi fragmenti koji vezuju antigen, imunoadhezini, fuzioni proteini, oligopeptidi i drugi molekuli koji smanjuju, blokiraju, inhibiraju, ukidaju ili ometaju transdukciju signala koji nastaje usled interakcije PD-L2 sa jednim ili više partnera u vezivanju, kao što je PD-1. U jednom otelotvorenju, antagonist vezivanja PD-L2 smanjuje negativni kostimulativni signal posredovan putem ili preko proteina na ćelijskoj površini eksprimiranih na T-limfocitima, kao što je signalizacija posredovana putem PD-L2, tako da se disfunkcionalna T-ćelija učini manje disfunkcionalnom (npr. poboljšanje efektorskih odgovora na prepoznavanje antigena). U nekim otelotvorenjima, antagonist vezivanja PD-L2 je imunoadhezin.
Termin „protein“, u smislu ovog dokumenta, ukazuje na svaki nativni protein koji potiče od bilo kog kičmenjaka, uključujući sisare, kao što su primati (npr. ljudi) i glodari (npr. miševi i pacovi), ako nije drugačije naglašeno. Termin obuhvata neobrađen protein, „kompletne dužine“, kao i svaki oblik proteina koji je rezultat obrade u ćeliji. Termin takođe obuhvata prirodno postojeće varijante proteina, npr. splajsovane ili alelne varijante. Proteini prema predmetnom pronalasku uključuju, na primer, bilo koji protein naveden u tabeli 1.
„Procenat (%) identičnosti sekvence aminokiselina” u odnosu na sekvencu referentnog polipeptida definisan je kao procenat aminokiselinskih ostataka u sekvenci kandidatu koji su identični aminokiselinskim ostacima u sekvenci referentnog polipeptida, nakon poravnavanja sekvenci i uvođenja praznina, ako je potrebno, da bi se postigao maksimalni procenat identičnosti sekvence, ne uzimajući u obzir nikakve konzervativne supstitucije kao deo identiteta sekvence. Poravnavanje radi određivanja procenta identičnosti aminokiselinske sekvence može se postići na različite načine koji su poznati u okviru struke, na primer, pomoću javno dostupnog računarskog softvera, kao što je BLAST, BLAST-2, ALIGN ili Megalign (DNASTAR) softver. Stručna lica iz ove oblasti mogu da odrede odgovarajuće parametre za poravnavanje sekvenci, uključujući sve potrebne algoritme za postizanje maksimalnog poravnavanja u kompletnoj dužini sekvenci koje se porede. Međutim, ovde su u tu svrhu vrednosti za % identičnosti aminokiselinske sekvence dobijene pomoću računarskog programa za poređenje sekvenci ALIGN-2. Računarski program za poređenje sekvenci ALIGN-2 delo je kompanije Genentech, Inc., a izvorni kod je podnet sa korisničkom dokumentacijom u U.S. Copyright Office, Washington D.C., 20559, gde je registrovan pod patentnim brojem U.S. Copyright Registration No. TXU510087. Program ALIGN-2 je javno dostupan od Genentech, Inc., South San Francisco, California ili može biti kompiliran iz izvornog koda. Program ALIGN-2 treba da se kompilira za primenu na operativnom sistemu UNIX, uključujući digitalni UNIX V4.0D. Sve parametre poređenja sekvenci je postavio program ALIGN-2 i nisu se menjali.
U slučajevima kada je ALIGN-2 korišćen za poređenja aminokiselinskih sekvenci, % identičnosti aminokiselinske sekvence date aminokiselinske sekvence A sa datom aminokiselinskom sekvencom B, ili u odnosu na nju (što alternativno može da se izrazi kao data aminokiselinska sekvenca A koja ima ili sadrži određeni % identičnosti aminokiselinske sekvence prema, sa ili u odnosu na datu aminokiselinsku sekvencu B) izračunava se na sledeći način:
100 puta razlomak X/Y, gde je X broj aminokiselinskih ostataka za koje je dobijen rezultat da su identični putem programa za poravnavanje sekvenci ALIGN-2 pri poravnavanju A i B u tom programu, i gde je Y ukupan broj aminokiselinskih ostataka u B. Treba shvatiti da, u slučaju da dužina aminokiselinske sekvence A nije jednaka dužini aminokiselinske sekvence B, % identičnosti aminokiselinske sekvence A u odnosu na B neće biti isti kao % identičnosti aminokiselinske sekvence B u odnosu na A. Osim ako nije drugačije objavljeno, sve ovde upotrebljene vrednosti % identičnosti aminokiselinske sekvence dobijene su, kao što je opisano u prethodnom paragrafu, pomoću računarskog programa ALIGN-2.
Termin „farmaceutska formulacija“ se odnosi na preparat koji je u takvom obliku da omogućava efikasnu biološku aktivnost aktivnog sastojka koji se u njoj nalazi i koji ne sadrži dodatne komponente koje su neprihvatljivo toksične za ispitanika na kome će formulacija biti primenjena.
„Farmaceutski prihvatljiv nosač“ upućuje na sastojak farmaceutske formulacije koji nije aktivni sastojak, i koji je netoksičan za ispitanika. Farmaceutski prihvatljiv nosač uključuje, ali nije ograničen na pufer, ekscipijens, stabilizator ili konzervans.
Kao što je ovde upotrebljeno, „lečenje“ (i gramatičke varijacije, kao što je „lečiti“) odnosi se na kliničku intervenciju u pokušaju da se izmeni prirodni tok kod pojedinca koji se leči, i može se primenjivati ili radi profilakse ili tokom kliničke patologije. Poželjni efekti tretmana uključuju, ali se ne ograničavaju na sprečavanje pojave ili recidiva bolesti, ublažavanje simptoma, smanjenje svih direktnih ili indirektnih patoloških posledica bolesti, sprečavanje metastaze, usporavanje brzine napredovanja bolesti, poboljšavanje ili ublažavanje stanja bolesti, i remisiju ili poboljšanu prognozu. U nekim aspektima, antitela iz otkrića se koriste da odlože razvoj bolesti ili da uspore napredovanje bolesti.
U smislu ovog dokumenta, „odlaganje napredovanja” poremećaja ili bolesti podrazumeva odgađanje, ometanje, usporavanje, nazadovanje, stabilizaciju i/ili prolongiranje razvoja bolesti ili poremećaja (npr. poremećaja ćelijske proliferacije, npr. kancera). Ovo odlaganje može biti različitog trajanja, u zavisnosti od istorije bolesti i/ili pojedinca koji se leči. Kao što je očigledno stručnjaku u ovoj oblasti, dovoljno ili značajno odlaganje može, u suštini, obuhvatiti prevenciju, u tom smislu što se kod pojedinca ne razvija bolest. Na primer, kasna faza kancera, kao što je razvoj metastaza, može biti odložena.
Pod „smanjiti” ili „inhibirati” podrazumeva se sposobnost da se uzrokuje opšte smanjenje, na primer, od 20% ili više, od 50% ili više, ili od 75%, 85%, 90%, 95% ili više. U pojedinim otelotvorenjima, smanjiti ili inhibirati može se odnositi na efektorsku funkciju antitela koja je posredovana Fc regionom antitela, pri čemu takve efektorske funkcije posebno uključuju citotoksičnost zavisnu od komplementa (CDC), ćelijsku citotoksičnost zavisnu od antitela (ADCC) i ćelijsku fagocitozu zavisnu od antitela (ADCP).
Termin „varijabilni region” ili „varijabilni domen” ukazuje na domen teškog ili lakog lanca antitela koji je uključen u vezivanje antitela za antigen. Varijabilni domeni teškog lanca i lakog lanca (VH i VL, datim redosledom) nativnog antitela tipično imaju slične strukture, pri čemu svaki domen sadrži četiri očuvana regiona okvira (FR) i tri hipervarijabilna regiona (HVR). (Videti, npr. Kindt et al. Kuby Immunology, 6. izd., W.H. Freeman i Co., strana 91 (2007).) Jedan VH ili VL domen može biti dovoljan za dodeljivanje antigen vezujuće specifičnosti. Nadalje, antitela koja vezuju određeni antigen mogu se izolovati pomoću VH ili VL domena iz antitela koje vezuje antigen radi pregledanja biblioteke komplementarnih VL i VH domena, datim redosledom. Videti, npr. Portolano et al., J. Immunol.150:880-887 (1993); Clarkson et al., Nature 352:624-628 (1991).
Termin „vektor”, kako se ovde koristi, odnosi se na molekul nukleinske kiseline koji ima sposobnost propagacije druge nukleinske kiseline za koju je vezan. Ovaj termin obuhvata vektor kao samoumnožavajuću strukturu nukleinske kiseline, kao i vektor ugrađen u genom ćelije domaćina u koju je uveden. Pojedini vektori mogu da upravljaju ekspresijom nukleinskih kiselina za koje su operativno vezani. U ovom dokumentu, takvi vektori se pominju kao „ekspresioni vektori”.
Kao što je ovde upotrebljeno, „primena“ podrazumeva postupak davanja doze jedinjenja (npr. anti-HER2 antitela iz predmetnog pronalaska ili nukleinske kiseline koja kodira anti-HER2 antitelo iz predmetnog pronalaska) ili kompozicije (npr. farmaceutske kompozicije, npr. farmaceutske kompozicije koja uključuje anti-HER2 antitelo iz predmetnog pronalaska) ispitaniku. Kompozicije koje se koriste u metodama koje su ovde opisane mogu da se primenjuju, na primer, intramuskularno, intravenski, intradermalno, perkutano, intraarterijski, intraperitonealno, intraleziono, intrakranijalno, intraartikularno, intraprostatično, intrapleuralno, intratrahealno, intranazalno, intravitrealno, intraviginalno, intrarektalno, topikalno, intratumorski, peritonealno, supkutano, subkonjunktivno, intravezikularno, mukozno, intraperikardijalno, intraumbilikalno, intraokularno, oralno, topikalno, lokalno, inhalacijom, injekcijom, infuzijom, kontinuiranom infuzijom, lokalizovanom perfuzijom kupanjem ciljnih ćelija, direktno, kateterom, ispiranjem, u kremama ili u lipidnim kompozicijama. Način primene može da varira u zavisnosti od različitih faktora (npr. jedinjenja ili kompozicije koja se primenjuje i težine stanja, bolesti ili poremećaja koji se leči).
II. Kompozicije i metode
Predmetni pronalazak se odnosi na varijante humanizovanog anti-HER2 antitela hu4D5. U pojedinim otelotvorenjima, anti-HER2 antitela su bispecifična antitela koja sadrže HER2 vezujući domen i CD3 vezujući domen. Takva bispecifična antitela se nazivaju bispecifična antitela zavisna od T ćelija (TDB) (koja se ovde nazivaju i HER2 TDB antitela).
Anti-HER2 antitela iz predmetnog pronalaska su korisna, npr. za dijagnozu ili lečenje karcinoma, uključujući karcinome koji eksprimiraju HER2 i HER2 pozitivne karcinome. U nekim otelotvorenjima, anti-HER2 antitela imaju poboljšanu stabilnost u poređenju sa hu4D5. U nekim otelotvorenjima, poboljšana stabilnost je povezana sa smanjenjem deamidacije ili izomerizacije specifičnih ostataka prisutnih u HVR regionima hu4D5. Određena anti-HER2 antitela generisana supstitucijom aminokiselina na položajima N30, T31, N54, G55, D98 i/ili G99 pokazala su povećanu stabilnost povezanu sa smanjenom deamidacijom ili izomerizacijom. Neka od ovih anti-HER2 antitela takođe su iznenađujuće pokazala povećan afinitet za ciljani HER2.
A. Hu4D5 varijante
U jednom aspektu, predmetno otkriće obezbeđuje anti-HER2 antitelo koje sadrži varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 1 i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 2, pri čemu varijabilni domen lakog lanca i varijabilni domen teškog lanca obuhvataju supstitucije aminokiselina na jednom ili više položaja izabranih iz grupe koja se sastoji od N30(VL) i T31(VL), obe iz SEQ ID NO: 1 i N54(VH), G55(VH), D98(VH) i G99 (VH), sve iz SEQ ID NO:2, numerisane prema Kabatovom sistemu numeracije.
U jednom aspektu, predmetno otkriće obezbeđuje anti-HER2 antitelo koje sadrži varijabilni domen lakog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 1, pri čemu varijabilni domen lakog lanca obuhvata supstitucije aminokiselina na jednom ili oba položaja izabrana iz grupe koja se sastoji od N30(VL) i T31(VL), numerisane prema Kabatovom sistemu numeracije.
U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen lakog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 1, pri čemu varijabilni domen lakog lanca obuhvata jednu ili više supstitucija aminokiselina izabranih iz grupe koja se sastoji od N30(VL)S, N30(VL)D, N30(VL)E, N30(VL)T, N30(VL)Q, N30(VL)N, N30(VL)H, N30(VL)K, N30(VL)R, T31(VL)D, T31(VL)V i T31(VL)S.
U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen lakog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 1, pri čemu varijabilni domen lakog lanca obuhvata supstituciju aminokiselina na N30(VL). U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen lakog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 1, pri čemu varijabilni domen lakog lanca obuhvata supstituciju aminokiselina N30(VL)S. U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen lakog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 1, pri čemu varijabilni domen lakog lanca obuhvata supstituciju aminokiselina N30(VL)D. U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen lakog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 1, pri čemu varijabilni domen lakog lanca obuhvata supstituciju aminokiselina N30(VL)E. U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen lakog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 1, pri čemu varijabilni domen lakog lanca obuhvata supstituciju aminokiselina N30(VL)T. U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen lakog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 1, pri čemu varijabilni domen lakog lanca obuhvata supstituciju aminokiselina N30(VL)Q.
U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen lakog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 1, pri čemu varijabilni domen lakog lanca obuhvata supstituciju aminokiselina na N31(VL). U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen lakog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 1, pri čemu varijabilni domen lakog lanca obuhvata supstituciju aminokiseline T31(VL)D.
U jednom aspektu, predmetno otkriće obezbeđuje anti-HER2 antitelo koje sadrži varijabilni domen teškog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 2, pri čemu varijabilni domen teškog lanca obuhvata supstitucije aminokiselina na jednom ili oba položaja izabrana iz grupe koja se sastoji od N54(VH) i G55(VH), numerisane prema Kabatovom sistemu numeracije.
U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen teškog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 2, pri čemu varijabilni domen teškog lanca obuhvata jednu ili više supstitucija aminokiselina izabranih iz grupe koja se sastoji od N54(VH)E, N54(VH)A, N54(VH)S, N54(VH)Q, N54(VH)H, N54(VH)D, N54(VH)K, N54(VH)R i G55(VH)A.
U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen teškog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 2, pri čemu varijabilni domen teškog lanca obuhvata supstituciju aminokiselina na N54(VH). U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen teškog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 2, pri čemu varijabilni domen teškog lanca obuhvata supstituciju aminokiselina N54(VH)E. U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen teškog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 2, pri čemu varijabilni domen teškog lanca obuhvata supstituciju aminokiselina N54(VH)A. U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen teškog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 2, pri čemu varijabilni domen teškog lanca obuhvata supstituciju aminokiselina N54(VH)S.
U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen teškog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 2, pri čemu varijabilni domen teškog lanca obuhvata supstituciju aminokiselina na G55(VH). U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen teškog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 2, pri čemu varijabilni domen teškog lanca obuhvata supstituciju aminokiselina G55(VH)A.
U jednom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži varijabilni domen teškog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 2, pri čemu varijabilni domen teškog lanca obuhvata supstitucije aminokiselina na jednom ili oba položaja izabrana iz grupe koja se sastoji od D98(VH) i G99(VH), numerisane prema Kabatovom sistemu numeracije.
U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen teškog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 2, pri čemu varijabilni domen teškog lanca obuhvata supstituciju aminokiselina izabranu iz grupe koja se sastoji od D98(VH)T, D98VH)E, D98(VH)N, D98(VH)S, G99(VH)S, G99(VH)A i G99(VH)T.
U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen teškog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 2, pri čemu varijabilni domen teškog lanca obuhvata supstituciju aminokiselina na D98(VH). U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen teškog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 2, pri čemu varijabilni domen teškog lanca obuhvata supstituciju aminokiselina D98(VH)T. U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen teškog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 2, pri čemu varijabilni domen teškog lanca obuhvata supstituciju aminokiselina D98(VH)E. U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen teškog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 2, pri čemu varijabilni domen teškog lanca obuhvata supstituciju aminokiselina D98(VH)S.
U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen teškog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 2, pri čemu varijabilni domen teškog lanca obuhvata supstituciju aminokiselina na G99(VH). U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen teškog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 2, pri čemu varijabilni domen teškog lanca obuhvata supstituciju aminokiselina G99(VH)S. U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži varijabilni domen teškog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 2, pri čemu varijabilni domen teškog lanca obuhvata supstituciju aminokiselina G99(VH)T.
U jednom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 3, i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 4.
Gde X3predstavlja N, E, A, Q, H, D, K, R ili S; X4je G ili A; X5je D, E, S, N ili T, a X6je G, S, A ili T.
U jednom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži varijabilni domen lakog lanca (VL) i koje sadrži varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 5.
Gde je X7aminokiselina koja nije G. U jednom aspektu, X7je A.
U jednom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 3, i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 5.
U jednom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 1, i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 5.
U jednom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata najmanje jedan, dva, tri, četiri, pet ili šest HVR-ova izabranih od: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:57; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:62; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:53; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U jednom aspektu, otkriće obezbeđuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata najmanje jednu, najmanje dve ili sve tri VH-HVR sekvence izabrane od (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:57; i (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:62. U daljem aspektu, HER2 vezujući domen sadrži (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:57; i (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:62.
U drugom aspektu, predmetno otkriće obezbeđuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata najmanje jednu, najmanje dve ili sve tri VL HVR sekvence izabrane od (a) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 53; (b) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (c) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49. U daljem aspektu, HER2 vezujući domen sadrži (a) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 53; (b) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (c) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U jednom aspektu, predmetni pronalazak obezbeđuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:57; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:62; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:53; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U jednom aspektu, predmetno otkriće obezbeđuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata najmanje jedan, dva, tri, četiri, pet ili šest HVR-ova izabranih od: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:57; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:54; (e) HVRL2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U jednom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata najmanje jednu, najmanje dve ili sve tri VH HVR sekvence izabrane od: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50, (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:57 i (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63. U daljem aspektu, HER2 vezujući domen sadrži: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50, (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:57 i (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63.
U drugom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata najmanje jednu, najmanje dve ili sve tri VL HVR sekvence izabrane od (a) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:54; (b) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (c) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49. U daljem aspektu, HER2 vezujući domen sadrži (a) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 54; (b) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (c) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U jednom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:57; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:54; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U jednom aspektu, predmetno otkriće obezbeđuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata najmanje jedan, dva, tri, četiri, pet ili šest HVR-ova izabranih od: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:58; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:54; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U jednom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata najmanje jednu, najmanje dve ili sve tri VH-HVR sekvence izabrane od (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:58; i (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63. U jednom aspektu, HER2 vezujući domen sadrži HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:58. U daljem aspektu, HER2 vezujući domen sadrži (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:58; i (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63.
U jednom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:58; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:54; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U jednom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata najmanje jedan, dva, tri, četiri, pet ili šest HVR-ova izabranih od: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:51; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:62; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:54; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U jednom aspektu, otkriće obezbeđuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata najmanje jednu, najmanje dve ili sve tri VH HVR sekvence izabrane od: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50, (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:51 i (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:62. U daljem aspektu, HER2 vezujući domen sadrži: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50, (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:51 i (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:62.
U jednom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:51; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:62; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:54; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U jednom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata najmanje jedan, dva, tri, četiri, pet ili šest HVR-ova izabranih od: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:58; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:55; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U jednom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata najmanje jednu, najmanje dve ili sve tri VH HVR sekvence izabrane od: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50, (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:58 i (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63. U daljem aspektu, HER2 vezujući domen sadrži: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50, (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:58 i (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63.
U drugom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata najmanje jednu, najmanje dve ili sve tri VL HVR sekvence izabrane od (a) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:55; (b) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (c) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49. U daljem aspektu, HER2 vezujući domen sadrži (a) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:55; (b) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (c) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U jednom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:58; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:55; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U jednom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata najmanje jedan, dva, tri, četiri, pet ili šest HVR-ova izabranih od: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:51; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:54; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U jednom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata najmanje jednu, najmanje dve ili sve tri VH HVR sekvence izabrane od: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50, (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:51 i (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63. U daljem aspektu, HER2 vezujući domen sadrži (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:51; i (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63.
U jednom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:51; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:54; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U jednom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata najmanje jedan, dva, tri, četiri, pet ili šest HVR-ova izabranih od: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:51; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:65; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:54; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U jednom aspektu, otkriće obezbeđuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata najmanje jednu, najmanje dve ili sve tri VH HVR sekvence izabrane od: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50, (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:51 i (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:65. U daljem aspektu, HER2 vezujući domen sadrži (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:51; i (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:65.
U jednom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:51; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:65; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:54; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U jednom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata najmanje jedan, dva, tri, četiri, pet ili šest HVR-ova izabranih od: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:58; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:53; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U jednom aspektu, otkriće obezbeđuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata najmanje jednu, najmanje dve ili sve tri VH HVR sekvence izabrane od: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50, (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:58 i (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63. U daljem aspektu, HER2 vezujući domen sadrži (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:58; i (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63.
U jednom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:58; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:53; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U jednom aspektu, predmetna prijava opisuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata najmanje jedan, dva, tri, četiri, pet ili šest HVR-ova izabranih od: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:51; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:55; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U jednom aspektu, otkriće obezbeđuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata najmanje jednu, najmanje dve ili sve tri VH HVR sekvence izabrane od: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50, (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:51 i (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63. U daljem aspektu, HER2 vezujući domen sadrži (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:51; i (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63.
U jednom aspektu, predmetni pronalazak obezbeđuje anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:51; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:55; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49.
U svim gorenavedenim aspektima, anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen je humanizovano. U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen obuhvata HVR-ove kao u bilo kom od prethodnih aspekata, i dodatno sadrži akceptorski humani okvir, npr. humani imunoglobulinski ili humani konsenzusni okvir. U određenim aspektima, akceptorski humani okvir je humani VL kapa I konsenzusni okvir (VLKI) i/ili VH okvir VH1.
U jednom aspektu, predmetni pronalazak obezbeđuje anti-HER2 antitelo koje sadrži varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 6, i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 7.
U jednom aspektu, predmetni pronalazak obezbeđuje anti-HER2 antitelo koje sadrži varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 8, i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 9.
U jednom aspektu, predmetni pronalazak se odnosi na anti-HER2 antitelo koje sadrži varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 10, i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 11.
U jednom aspektu, predmetni pronalazak obezbeđuje anti-HER2 antitelo koje sadrži varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 12, i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 13.
U jednom aspektu, predmetni pronalazak obezbeđuje anti-HER2 antitelo koje sadrži varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 14, i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 15.
U jednom aspektu, predmetno otkriće obezbeđuje anti-HER2 antitelo koje sadrži varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:16, i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 17.
U jednom aspektu, predmetni pronalazak obezbeđuje anti-HER2 antitelo koje sadrži varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 18, i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 19.
U jednom aspektu, predmetni pronalazak obezbeđuje anti-HER2 antitelo koje sadrži varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 20, i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 21.
U jednom aspektu, predmetni pronalazak obezbeđuje anti-HER2 antitelo koje sadrži varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 22, i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 23.
U drugom aspektu, obezbeđeno je anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen, pri čemu, antitelo sadrži VH kao u svakom gorenavedenom otelotvorenju, i VL kao u svakom gorenavedenom otelotvorenju, uključujući posttranslacione modifikacije tih sekvenci.
U sledećem aspektu predmetnog pronalaska, anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen, prema bilo kojom od gorenavedenih otelotvorenja, je monoklonsko antitelo, uključujući humano antitelo. U jednom otelotvorenj, anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen je fragment antitela, npr. Fv, Fab, Fab’, scFv, dijatelo, ili F(ab’)2 fragment. U drugom otelotvorenju, antitelo je antitelo suštinski pune dužine, npr. IgG1 antitelo, IgG2a antitelo ili druga klasa ili izotip antitela, kao što je ovde definisano.
Ovde su data anti-HER2 antitela koja sadrže HER2 vezujući domen koji obuhvata varijabilni domen lakog lanca koji sadrži HVR-ove sa supstitucijama aminokiselina u poređenju sa hu4D5, kao što je prikazano na SL.1, 3 i 4.
HER2 TDB antitela
U bilo kom od gorenavedenih aspekata, ovde dato anti-Her2 antitelo je bispecifično antitelo zavisno od T ćelija (TDB), pri čemu je jedna od specifičnosti vezivanja za HER2, a druga za CD3 (npr. CD3ε ili CD3y).
U nekim otelotvorenjima, CD3 vezujući domen anti-HER2 antitela se vezuje za humani CD3 polipeptid ili CD3 polipeptid cinomolgus majmuna (cino). U nekim otelotvorenjima, humani CD3 polipeptid ili cino CD3 polipeptid je humani CD3ε polipeptid, odnosno cino CD3ε polipeptid. U nekim otelotvorenjima, humani CD3 polipeptid ili cino CD3 polipeptid je humani CD3γ polipeptid, odnosno cino CD3γ polipeptid. U pojedinim otelotvorenjima, obezbeđeno je anti-HER2 antitelo koje sadrži CD3 vezujući domen koji se vezuje za epitop unutar fragmenta CD3 (npr. humani CD3ε) koji se sastoji od aminokiselina 1–26 ili 1–27 humanog CD3ε. U nekim otelotvorenjima, anti-HER2 antitelo je bispecifično antitelo. U nekim otelotvorenjima, anti-HER2 antitelo je bispecifično IgG antitelo.
U nekim otelotvorenjima, CD3 vezujući domen vezuje humani CD3ε polipeptid sa Kd od 250 nM ili nižom. U nekim otelotvorenjima, CD3 vezujući domen vezuje humani CD3ε polipeptid sa Kd od 100 nM ili nižom. U nekim otelotvorenjima, CD3 vezujući domen vezuje humani CD3ε polipeptid sa Kd od 15 nM ili nižom. U nekim otelotvorenjima, CD3 vezujući domen vezuje humani CD3ε polipeptid sa Kd od 10 nM ili nižom. U nekim otelotvorenjima, CD3 vezujući domen vezuje humani CD3ε polipeptid sa Kd od 5 nM ili nižom. U nekim otelotvorenjima, CD3 vezujući krak anti-HER2 antitela vezuje humani CD3 sa afinitetom manjim od 50 nM i većim od 1 nM. U nekim otelotvorenjima, CD3 vezujući krak anti-HER2 antitela vezuje humani CD3 sa afinitetom manjim od 1 nM i većim od 0,1 nM. U nekim otelotvorenjima, CD3 vezujući krak anti-HER2 antitela vezuje humani CD3 sa afinitetom manjim od 0,1 nM i većim od 0,01 nM. U nekim otelotvorenjima, afinitet CD3 vezujućeg kraka određuje je pomoću Biacore sistema. U nekim otelotvorenjima, humani CD3 je hCD3εγ. U nekim otelotvorenjima, humani CD3 je hCD3ε 1-27 Fc.
U određenim otelotvorenjima, CD3 vezujući domen anti-HER2 antitela vezuje kontakte sa aminokiselinama humanog CD3ε na rastojanju od 3,5 angstrema, 3,25 angstrema, 3,00 angstrema, 2,75 angstrema ili manje. U pojedinim otelotvorenjima, obezbeđen je CD3 vezujući domen koji se vezuje za epitop koji se sastoji od jedne, dve, tri, četiri ili pet aminokiselina humanog CD3ε na rastojanju od 3,5 angstrema, 3,25 angstrema, 3,00 angstrema, 2,75 angstrema ili manje. U jednom otelotvorenju, CD3 vezujući domen anti-HER2 antitela ostvaruje jedinstvene kontakte sa aminokiselinama humanog CD3ε na rastojanju od 3,5 angstrema ili manje. U pojedinim otelotvorenjima, obezbeđen je CD3 vezujući domen koji se vezuje za epitop koji se sastoji od jedne, dve, tri, četiri ili pet aminokiselina humanog CD3ε na rastojanju od 3,5 angstrema ili manje. Na primer, u pojedinim otelotvorenjima, obezbeđen je CD3 vezujući domen koji se vezuje za epitop koji se sastoji od aminokiselina humanog CD3ε izabranih od Gln1, Asp2, Asn4, Glu6 i Met7. U jednom konkretnom otelotvorenju, CD3 vezujući domen se vezuje za epitop koji posebno obuhvata Glu6. U određenim drugim otelotvorenjima, obezbeđen je CD3 vezujući domen koji se ne vezuje za epitop koji obuhvata Glu5 aminokiselinu humanog CD3ε. U određenim drugim otelotvorenjima, obezbeđen je CD3 vezujući domen koji se ne vezuje za epitop koji obuhvata aminokiseline Gly3 i Glu5 humanog CD3ε.
CD3 epitop se može odrediti vezivanjem CD3 vezujućeg domena za peptidne fragmente epitopa. Alternativno, CD3 epitop se može odrediti primenom skenirajuće mutageneze sa alaninom. U jednom otelotvorenju, smanjenje vezivanja CD3 vezujućeg domena za mutirani CD3 za 20%, 30%, 50%, 80% ili više ukazuje da je aminokiselinski ostatak CD3 mutiranog u testu skenirajuće mutageneze sa alaninom epitopski ostatak za taj CD3 vezujući domen. Alternativno, CD3 epitop se može odrediti masenom spektrometrijom. U nekim otelotvorenjima, epitop se određuje kristalografijom (npr. kristalografskim metodama).
U nekim otelotvorenjima, CD3 epitop određen kristalografijom se određuje korišćenjem aminokiselina Q1-M7 CD3. U nekim otelotvorenjima, CD3 epitop određen kristalografijom se određuje korišćenjem aminokiselina (SEQ ID NO: 89) CD3.
U nekim otelotvorenjima, CD3 epitop određen kristalografijom može se dobiti kombinovanjem Fab anti-CD3 antitela, rastvorenog u 0,15 M NaCl, 25 mM tris, pH 7,5 sa 10 mg/ml, sa 2-strukim molarnim viškom (1 mg) CD3ε peptida i početnim skriningom retke matrice precipitata u formatu difuzije pare iz sedeće kapi. Optimizovani kristali se mogu uzgajati iz smeše sa osnovnim rastvorom 1:1 koji sadrži 70% V/V metil-pentandiol i 0,1 M HEPES pufer na pH 7,5. Rezervoar se može koristiti kao krioprotektant. Kristali se mogu preneti na kriogenu temperaturu iznenadnim potapanjem u tečni azot.
Podaci o difrakciji kristala mogu se prikupljati na 22ID liniji zraka naprednog izvora fotona, koristeći detektor MAR300 CCD. Snimljene difrakcije se mogu integrisati i skalirati pomoću programa HKL2000.
Struktura se može podeliti na faze postupkom molekularne zamene (MR) pomoću programa Phaser. Na primer, model pretrage MR je Fab podjedinica izvedena iz kristalne strukture kompleksa HGFA/Fab (PDB kod: 2R0L). CD3ε peptid je ugrađen u strukturu na osnovu Fo-Fc mape. Struktura se može naknadno usavršiti programima REFMAC5 i PHENIX koristeći ciljne funkcije maksimalne verovatnoće, anizotropnu individualnu metodu prečišćavanja B-faktora i TLS metodu utačnjavanja, kako bi se postigla konvergencija.
U jednom otelotvorenju, CD3 vezujući domen anti-HER2 TDB antitela sadrži hipervarijabilne regione (HVR) (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:84; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:85; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:86; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:69; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:87; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:88.
U jednom otelotvorenju, CD3 vezujući domen anti-HER2 TDB antitela sadrži (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:66; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:67; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:68; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:69; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:70; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:71.
U jednom rotelotvorenju, CD3 vezujući domen sadrži varijabilni domen teškog lanca (VH), uključujući aminokiselinsku sekvencu koja je najmanje 90% identična (npr. najmanje 91%, 92%, 93%, 94%, 95%, 96%, 97%, 98% ili 99% identična) sekvenci SEQ ID NO:77, ili njenom delu, i sadrži varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu koja je najmanje 90% identična (npr. najmanje 91%, 92%, 93%, 94%, 95%, 96%, 97%, 98% ili 99% identična) sekvenci SEQ ID NO:78, ili njenom delu. U jednom otelotvorenju, CD3 vezujući domen sadrži VH domen koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:77 i VL domen koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:78. U posebnom slučaju, CD3 vezujući domen može da bude 40G5c, njegov derivat ili klon srodnog porekla.
U jednom otelotvorenju, CD3 vezujući domen anti-HER2 TDB antitela sadrži hipervarijabilne regione (HVR) (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:72; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:73; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:74; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:69; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:75; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:76.
U jednom rotelotvorenju, CD3 vezujući domen sadrži varijabilni domen teškog lanca (VH), uključujući aminokiselinsku sekvencu koja je najmanje 90% identična (npr. najmanje 91%, 92%, 93%, 94%, 95%, 96%, 97%, 98% ili 99% identična) sekvenci SEQ ID NO:79, ili njenom delu, i sadrži varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu koja je najmanje 90% identična (npr. najmanje 91%, 92%, 93%, 94%, 95%, 96%, 97%, 98% ili 99% identična) sekvenci SEQ ID NO:80, ili njenom delu. U jednom otelotvorenju, CD3 vezujući domen sadrži VH domen koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:79 i VL domen koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:80. U posebnom slučaju, CD3 vezujući domen može da bude 38E4v1, njegov derivat ili klon srodnog porekla.
U jednom otelotvorenju, CD3 vezujući domen anti-HER2 TDB antitela sadrži hipervarijabilne regione (HVR) (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:72; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:73; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:74; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:69; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:75; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:71.
U jednom rotelotvorenju, CD3 vezujući domen sadrži varijabilni domen teškog lanca (VH), uključujući aminokiselinsku sekvencu koja je najmanje 90% identična (npr. najmanje 91%, 92%, 93%, 94%, 95%, 96%, 97%, 98% ili 99% identična) sekvenci SEQ ID NO:79, ili njenom delu, i sadrži varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu koja je najmanje 90% identična (npr. najmanje 91%, 92%, 93%, 94%, 95%, 96%, 97%, 98% ili 99% identična) sekvenci SEQ ID NO:81, ili njenom delu. U jednom otelotvorenju, CD3 vezujući domen sadrži VH domen koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:79 i VL domen koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:81. U posebnom slučaju, CD3 vezujući domen može da bude 38E4v11, njegov derivat ili klon srodnog porekla.
U jednom aspektu, anti-HER2 TDB antitelo obuhvata (i) HER2 vezujući domen koji sadrži (a) varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:1 i (b) varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:2 pri čemu varijabilni domen lakog lanca i varijabilni domen teškog lanca obuhvataju supstitucije aminokiselina na jednom ili više položaja izabranih iz grupe koja se sastoji od N30(VL) i T31(VL), oba iz SEQ ID NO: 1, i N54(VH), G55(VH), D98(VH) i G99 (VH), svi iz SEQ ID NO:2, numerisane prema Kabatovom sistemu numeracije i (ii) CD3 vezujući domen koji sadrži (c) varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:77 i (d) varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:78.
U jednom aspektu, anti-HER2 TDB antitelo obuhvata (i) HER2 vezujući domen koji sadrži (a) varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:1 i (b) varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:2 pri čemu varijabilni domen lakog lanca i varijabilni domen teškog lanca obuhvataju supstitucije aminokiselina na jednom ili više položaja izabranih iz grupe koja se sastoji od N30(VL) i T31(VL), oba iz SEQ ID NO: 1, i N54(VH), G55(VH), D98(VH) i G99 (VH), svi iz SEQ ID NO:2, numerisane prema Kabatovom sistemu numeracije i (ii) CD3 vezujući domen koji sadrži (c) varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:79 i (d) varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:80.
U jednom aspektu, anti-HER2 TDB antitelo obuhvata (i) HER2 vezujući domen koji sadrži (a) varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 3 i (b) varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 4 i (ii) CD3 vezujući domen koji sadrži (c) varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:77 i (d) varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:78.
U jednom aspektu, anti-HER2 TDB antitelo obuhvata (i) HER2 vezujući domen koji sadrži (a) varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 3 i (b) varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 4 i (ii) CD3 vezujući domen koji sadrži (c) varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:79 i (d) varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:80.
U jednom aspektu, anti-HER2 TDB antitelo obuhvata (i) HER2 vezujući domen koji sadrži (a) varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 3 i (b) varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 5 i (ii) CD3 vezujući domen koji sadrži (c) varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:77 i (d) varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:78.
U jednom aspektu, anti-HER2 TDB antitelo obuhvata (i) HER2 vezujući domen koji sadrži (a) varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 3 i (b) varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 5 i (ii) CD3 vezujući domen koji sadrži (c) varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:79 i (d) varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:80.
U jednom aspektu, anti-HER2 TDB antitelo obuhvata (i) HER2 vezujući domen koji sadrži (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:57; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:62; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 53; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49; i (ii) CD3 vezujući domen koji sadrži: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:66; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:67; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:68; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:69; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:70; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:71. U nekim aspektima, anti-HER2 antitelo sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata varijabilni region teškog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:7, i varijabilni region lakog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:6.
U jednom aspektu, anti-HER2 TDB antitelo obuhvata (i) HER2 vezujući domen koji sadrži (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:57; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 54; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49; i (ii) CD3 vezujući domen koji sadrži: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:66; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:67; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:68; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:69; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:70; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:71. U nekom aspektu, anti-HER2 antitelo sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata varijabilni region teškog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:9, i varijabilni region lakog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:8.
U jednom otelotvorenju, anti-HER2 TDB antitelo sadrži (i) HER2 vezujući domen koji sadrži (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:58; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 54; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49; i (ii) CD3 vezujući domen koji sadrži: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:66; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:67; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:68; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:69; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:70; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:71. U nekim otelotvorenjima, anti-HER2 antitelo sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata varijabilni region teškog lanca koji sadrži sekvencu SEQ ID NO:11, i varijabilni region lakog lanca koji sadrži sekvencu SEQ ID NO:10.
U jednom aspektu, anti-HER2 TDB antitelo obuhvata (i) HER2 vezujući domen koji sadrži (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:51; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:62; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 54; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49; i (ii) CD3 vezujući domen koji sadrži: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:66; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:67; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:68; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:69; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:70; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:71. U nekim aspektima, anti-HER2 antitelo sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata varijabilni region teškog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:13, i varijabilni region lakog lanca koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:12.
U jednom aspektu, anti-HER2 TDB antitelo obuhvata (i) HER2 vezujući domen koji sadrži (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:58; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 55; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49; i (ii) CD3 vezujući domen koji sadrži: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:66; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:67; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:68; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:69; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:70; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:71.
U jednom aspektu, anti-HER2 TDB antitelo sadrži (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:51; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 54; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49; i (ii) CD3 vezujući domen koji sadrži: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:66; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:67; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:68; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:69; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:70; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:71.
U jednom aspektu, anti-HER2 TDB antitelo sadrži: (a) HVR-H1 sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:51; (c) HVR-H3 sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:65; (d) HVR-L1 sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:54; (e) HVR-L2 sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49; i (ii) CD3 vezujući domen koji sadrži: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:66; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:67; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:68; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:69; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:70; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:71.
U jednom aspektu, anti-HER2 TDB antitelo sadrži: (a) HVR-H1 sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:58; (c) HVR-H3 sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:53; (e) HVR-L2 sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49; i (ii) CD3 vezujući domen koji sadrži: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:66; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:67; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:68; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:69; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:70; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:71.
U jednom aspektu, anti-HER2 TDB antitelo sadrži: (a) HVR-H1 sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:50; (b) HVR-H2 sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:58; (c) HVR-H3 sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:63; (d) HVR-L1 sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:55; (e) HVR-L2 sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:48; i (f) HVR-L3 sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:49; i (ii) CD3 vezujući domen koji sadrži: (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:66; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:67; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:68; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:69; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:70; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:71.
U sledećem aspektu, anti-HER2 antitelo prema bilo kom od gorepomenutih otelotvorenja može da obuhvata bilo koju karakteristiku, pojedinačno ili u kombinaciji, kao što je opisano u Odeljcima 1–7 u nastavku.
1. Afinitet antitela
U pojedinim otelotvorenjima, ovde dato antitelo ima konstantu disocijacije (Kd) ≤1 μM, ≤ 100 nM, ≤ 10 nM, ≤ 1 nM, ≤ 0,1 nM, ≤ 0,01 nM, ili ≤ 0,001 nM (npr.10<-8>M ili manje, npr. od 10<-8>M do 10<-13>M, npr. od 10<-9>M do 10<-13>M).
U jednom otelotvorenju, Kd se meri testom vezivanja radioaktivno obeleženog antigena (RIA). U jednom otelotvorenju, RIA se izvodi sa Fab verzijom željenog antitela i njegovog antigena. Na primer, afinitet vezivanja Fab iz rastvora za antigen meri se ekvilibracijom Fab sa minimalnom koncentracijom antigena obeleženog pomoću (<125>I) u prisustvu titracionih serija neobeleženog antigena, nakon čega sledi hvatanje vezanog antigena pomoću ploče obložene anti-Fab antitelom (videti, npr. Chen et al., J. Mol. Biol.293:865-881(1999)). Radi utvrđivanja uslova za test, MICROTITER<®>mikrotitracione ploče sa više bunarčića (Thermo Scientific) preko noći su obložene sa 5 μg/ml anti-Fab antitela koje služi za hvatanje (Cappel Labs) u 50 mM natrijum karbonatu (pH 9,6), a zatim su blokirane pomoću 2% (m/V) albumina goveđeg seruma u PBS-u, tokom dva do pet sati na sobnoj temperaturi (oko 23 °C). Na neadsorbujućoj ploči (Nunc br. 269620), 100 pM ili 26 pM [<125>I]-antigena je pomešano sa serijskim razblaženjima željenog Fab (npr. u skladu sa procenom anti-VEGF antitela, Fab-12, u radu Presta et al., Cancer Res. 57:4593-4599 (1997)). Željeni Fab je zatim inkubiran tokom noći; međutim, inkubacija može da se nastavi u dužem periodu (npr. oko 65 sati) kako bi se obezbedilo uspostavljanje ravnoteže. Nakon toga, smeše su prenete na mikrotitracionu ploču za hvatanje i inkubirane su na sobnoj temperaturi (npr. tokom jednog sata). Rastvor se zatim uklanja, a ploča se ispira osam puta pomoću 0,1% polisorbata 20 (TWEEN-20<®>) u PBS-u. Kada su mikrotitracione ploče osušene, dodato je 150 µl scintilansa po bunarčiću (MICROSCINT-20<™>; Packard), a zatim su mikrotitracione ploče merene na TOPCOUNT<™>gama brojaču (Packard) tokom deset minuta. Koncentracije svakog Fab koje daju najviše 20% maksimalnog vezivanja odabrane su za primenu u testovima kompetitivnog vezivanja.
Prema drugom otelotvorenju, Kd se meri pomoću testa površinske plazmonske rezonance BIACORE<®>. Na primer, analiza pomoću uređaja BIACORE<®>-2000 ili BIACORE
<®>-3000 (BIAcore, Inc., Piscataway, NJ) obavljena je na 25°C sa CM5 čipovima sa imobilisanim antigenom uz ~10 jedinica odgovora (response units, RU). U jednom otelotvorenju, biosenzorski čipovi sa karboksimetilovanim dekstranom (CM5, BIACORE, Inc.) aktivirani su pomoću N-etil-N’-(3-dimetilaminopropil)-karbodiimid hidrohlorida (EDC) i N-hidroksisukcinimida (NHS) prema uputstvu dobavljača. Antigen je razblažen 10 mM natrijum acetatom, pH 4,8, do 5 µg/ml (~0,2 µM) pre injektovanja pri protoku od 5 µl/minutu da bi se postiglo oko 10 jedinica odgovora (RU) vezanog proteina. Nakon injektovanja antigena, injektovan je 1 M etanolamin da bi se blokirale grupe koje nisu reagovale. Radi merenja kinetike, injektuju se dvostruke serije razblaženja Fab (0,78 nM do 500 nM) u PBS-u sa 0,05% polisorbatom 20 (TWEEN-20<™>) surfaktantom (PBST) na 25 °C pri protoku od oko 25 μl/min. Brzina asocijacije (kon) i brzina disocijacije (koff) izračunata je pomoću jednostavnog jedan-najedan Lengmirovog modela vezivanja (BIACORE<®>Evaluation Software verzija 3.2) simultanim podešavanjem senzorgrama asocijacije i disocijacije. Ravnotežna konstanta disocijacije (Kd) izračunata je kao odnos kon/koff. Videti, na primer, Chen et al., J. Mol. Biol.
293:865-881 (1999). Ako brzina asocijacije pređe 10<6>M<-1>s<-1>prema gore opisanom testu površinske plazmonske rezonance, onda brzina asocijacije može da se odredi primenom tehnike fluorescentnog prigušivanja koja meri porast ili opadanje intenziteta fluorescentne emisije (ekscitacija = 295 nm; emisija = 340 nm, 16 nm širina trake) na 25 °C kod 20 nM antiantigen antitela (Fab oblik) u PBS-u, pH 7,2, u prisustvu rastućih koncentracija antigena, određeno spektrometrom, kao što je spektrofotometar sa zaustavljanjem protoka (Aviv Instruments) ili spektrofotometar serije 8000 SLM-AMINCO<™>(ThermoSpectronic) sa kivetom za mešanje.
2. Fragmenti antitela
U pojedinim otelotvorenjima, antitelo koje je ovde dato je fragment antitela. Fragmenti antitela uključuju, ali se ne ograničavaju na Fab, Fab’, Fab’-SH, F(ab’)2, Fv i scFv fragmente, i druge fragmente opisane u nastavku. Pregled fragmenata pojedinih antitela potražite u Hudson et al. Nat. Med. 9:129-134 (2003). Pregled scFv fragmenata potražite npr. u Pluckthün, The Pharmacology of Monoclonal Antibodies, tom 113, Rosenburg and Moore izd., (Springer-Verlag, New York), str. 269-315 (1994); videti takođe WO 93/16185; and U.S. patente br.
5,571,894 i 5,587,458. Raspravu o Fab i F(ab')2fragmentima koji sadrže regenerisane ostatke epitopa koji vezuju receptore i koji imaju produžen poluživot in vivo videti u U.S. patentu br.
5,869,046.
Dijatela su fragmenti antitela sa dva antigen-vezujuća mesta koja mogu biti dvovalentna ili bispecifična. Videti, na primer, EP 404,097; WO 1993/01161; Hudson et al. Nat. Med.9:129-134 (2003); i Hollinger et al. Proc. Natl. Acad. Sci. USA 90: 6444-6448 (1993). Trijatela i tetratela su takođe opisana u radu Hudson et al. Nat. Med. 9:129-134 (2003).
Antitela sa jednim domenom su fragmenti antitela koji sadrže kompletan varijabilni domen teškog lanca antitela ili njegov deo, ili kompletan varijabilni domen lakog lanca antitela ili njegov deo. U pojedinim otelotvorenjima, antitelo sa jednim domenom je humano antitelo sa jednim domenom (Domantis, Inc., Waltham, MA; videti, npr. U.S. patent br.6,248,516 B1).
Fragmenti antitela se mogu dobiti različitim tehnikama, uključujući, ali se ne ograničavajući na proteolitičku digestiju netaknutog antitela, kao i proizvodnju pomoću rekombinantnih ćelija domaćina (npr. E. coli ili faga) prema opisu u ovom dokumentu.
3. Himerna i humanizovana antitela
U pojedinim otelotvorenjima, ovde dato antitelo je himerno antitelo. Pojedina himerna antitela opisuju, npr. U.S. patent br. 4,816,567; i Morrison et al. Proc. Natl. Acad. Sci. USA, 81:6851-6855 (1984)). U jednom primeru, himerno antitelo sadrži nehumani varijabilni region (npr. varijabilni region dobijen od miša, pacova, hrčka, zeca ili nehumanog primata, kao što je majmun) i humani konstantni region. U daljem primeru, himerno antitelo je antitelo „sa zamenjenom klasom“, kod koga je klasa ili potklasa zamenjena klasom ili potklasom matičnog antitela. Himerna antitela obuhvataju njihove antigen-vezujuće fragmente.
U pojedinim otelotvorenjima, himerno antitelo je humanizovano antitelo. Najčešće, nehumano antitelo je humanizovano da bi se smanjila imunogenost za ljude, pri čemu zadržava specifičnost i afinitet matičnog nehumanog antitela. Po pravilu, humanizovano antitelo sadrži jedan ili više varijabilnih domena kod kojih su HVR-ovi, npr. CDR-ovi (ili njihovi delovi) dobijeni od nehumanog antitela, a FR-ovi (ili njihovi delovi) su dobijeni od sekvenci humanog antitela. Humanizovano antitelo opciono takođe sadrži najmanje deo humanog konstantnog regiona. U nekim otelotvorenjima, neki FR ostaci u humanizovanom antitelu su supstituisani odgovarajućim ostacima nehumanog antitela (npr. antitela sa koga su dobijeni HVR ostaci), npr. da bi se povratila ili poboljšala specifičnost antitela ili njegov afinitet.
Pregled humanizovanih antitela i postupaka za njihovu pripremu daju, npr. Almagro i Fransson, Front. Biosci.13:1619-1633 (2008), a dalje ih opisuju, npr. Riechmann et al. Nature 332:323-329 (1988); Queen et al., Proc. Nat'l Acad. Sci. USA 86:10029-10033 (1989); US patenti br. 5, 821,337, 7,527,791, 6,982,321, i 7,087,409; Kashmiri et al., Methods 36:25-34 (2005) (opisuju graftovanje regiona koji određuje specifičnost (SDR)); Padlan, Mol. Immunol.
28:489-498 (1991) (opisuje „preuređivanje površine“); Dall'Acqua et al., Methods 36:43-60 (2005) (opisuje „mešanje FR“); i Osbourn et al, Methods 36:61-68 (2005) i Klimka et al, Br. J. Cancer, 83:252-260 (2000) (opisuje pristup „vođene selekcije“ kod mešanja FR).
Regioni humanog okvira koji se mogu upotrebiti za humanizaciju uključuju, ali se ne ograničavaju na: regione okvira izabrane pomoću postupka „najboljeg slaganja“ (videti, npr. Sims et al. J. Immunol. 151:2296 (1993)); regione okvira dobijene iz sekvence konsenzusa humanih antitela konkretne podgrupe varijabilnih regiona lakog ili teškog lanca (videti, npr. Carter et al. Proc. Natl. Acad. Sci. USA, 89:4285 (1992); i Presta et al. J. Immunol., 151:2623 (1993)); humane zrele (somatski mutirane) regione okvira ili humane germinativne regione okvira (videti, npr. Almagro i Fransson, Front. Biosci.13:1619-1633 (2008)); i regione okvira dobijene skriningom biblioteka FR (videti, npr. Baca et al. J. Biol. Chem. 272:10678-10684 (1997) i Rosok et al. J. Biol. Chem. 271:22611-22618 (1996)).
4. Humana antitela
U pojedinim otelotvorenjima, ovde dato antitelo je humano antitelo. Humana antitela se mogu dobiti primenom različitih tehnika poznatih u struci. Humana antitela su generalno opisali van Dijk i van de Winkel, Curr. Opin. Pharmacol. 5: 368-74 (2001) i Lonberg, Curr. Opin. Immunol. 20:450-459 (2008).
Humana antitela se mogu dobiti primenom imunogena na transgenu životinju koja je modifikovana da proizvodi netaknuta humana antitela ili netaknuta antitela sa humanim varijabilnim regionima kao odgovor na antigenski izazov. Takve životinje tipično sadrže kompletne lokuse humanog imunoglobulina ili njihov deo, koji zamenjuju lokuse endogenog imunoglobulina, ili koji su prisutni ekstrahromozomski ili nasumično integrisani u hromozome životinje. U takvim transgenim miševima, lokusi endogenog imunoglobulina su po pravilu inaktivirani. Videti pregled postupaka za dobijanje humanih antitela od transgenih životinja u: Lonberg, Nat. Biotech.23:1117-1125 (2005). Videti takođe, npr. U.S. patente br.6,075,181 i 6,150,584 koji opisuju XENOMOUSE<™>tehnologiju; U.S. patent br. 5,770,429 koji opisuje HUMAB<®>tehnologiju; U.S. patent br. 7,041,870 koji opisuje K-M MOUSE<®>tehnologiju i U.S. patent br.8,791,323 koji opisuje VELOCIMOUSE<®>tehnologiju). Humani varijabilni regioni netaknutih antitela koje stvaraju takve životinje mogu se dalje modifikovati, npr. kombinovanjem sa različitim humanim konstantnim regionom.
Humana antitela se mogu takođe dobiti postupcima na bazi hibridoma. Opisane su ćelijske linije humanog mijeloma i mišjeg-humanog heteromijeloma za proizvodnju humanih monoklonskih antitela. (Videti, npr. Kozbor J. Immunol., 133: 3001 (1984); Brodeur et al., Monoclonal Antibody Production Techniques and Applications, str. 51-63 (Marcel Dekker, Inc., New York, 1987); i Boerner et al., J. Immunol., 147: 86 (1991).) Humana antitela proizvedena putem tehnologije hibridoma humane B-ćelije takođe su opisali Li et al., Proc. Natl. Acad. Sci. USA, 103:3557-3562
(2006). Dodatni postupci uključuju one opisane, na primer, u U.S. patentu br.7,189,826 (opisuje proizvodnju monoklonskih humanih IgM antitela iz ćelijskih linija hibridoma) i Ni, Xiandai Mianyixue, 26(4):265-268 (2006) (opisuje humano-humane hibridome). Tehnologiju humanih hibridoma (tehnologija trioma ) takođe su opisali Vollmers i Brandlein, Histology and Histopathology, 20(3):927-937 (2005) i Vollmers i Brandlein, Methods and Findings in Experimental and Clinical Pharmacology, 27(3):185-91 (2005).
Humana antitela takođe mogu da se proizvedu izolovanjem sekvenci varijabilnog domena Fv klona izabranih iz biblioteka displeja faga humanog porekla. Takve sekvence varijabilnog domena mogu onda da se kombinuju sa željenim humanim konstantnim domenom. Tehnike za izbor humanih antitela iz biblioteka antitela su opisane u nastavku.
5. Antitela dobijena iz biblioteka
Antitela iz predmetnog pronalaska mogu da se izoluju pretraživanjem kombinatornih biblioteka u potrazi za antitelima sa željenom aktivnošću ili aktivnostima. Na primer, u struci je poznat veliki broj metoda za stvaranje biblioteka prikaza faga i pretraživanje takvih biblioteka za antitela koja imaju željene karakteristike vezivanja. Pregled takvih postupaka dali su, npr. Hoogenboom et al. u Methods in Molecular Biology 178:1-37 (O'Brien et al., izd., Human Press, Totowa, NJ, 2001) a dalje su opisani u, npr. McCafferty et al., Nature 348:552-554; Clackson et al., Nature 352: 624-628 (1991); Marks et al., J. Mol. Biol. 222: 581-597 (1992); Marks i Bradbury, u Methods in Molecular Biology 248:161-175 (Lo, izd., Human Press, Totowa, NJ, 2003); Sidhu et al., J. Mol. Biol.338(2): 299-310 (2004); Lee et al., J. Mol. Biol. 340(5): 1073-1093 (2004); Fellouse, Proc. Natl. Acad. Sci. USA 101(34): 12467-12472 (2004); i Lee et al., J. Immunol. Methods 284(1-2): 119-132(2004).
Kod pojedinih postupaka displeja faga, repertoari VH i VL gena su odvojeno klonirani putem lančane reakcije polimeraze (PCR), i nasumično rekombinovani u biblioteke faga, koje zatim mogu da se pretražuju za antigen-vezujuće fage, kao što opisuju Winter et al., Ann. Rev. Immunol., 12: 433-455 (1994). Fagi tipično vrše displej fragmenata antitela, bilo kao jednolančani Fv (scFv) fragmenti ili kao Fab fragmenti. Biblioteke iz imunizovanih izvora daju antitela velikog afiniteta prema imunogenu, ne zahtevajući konstruisanje hibridoma. Alternativno, naivni repertoar može biti kloniran (npr. od ljudi) da bi se dobio jedan izvor antitela za širok spektar nesvojstvenih, kao i svojstvenih antigena bez ikakve imunizacije, kao što opisuju Griffiths i sar., EMBO J, 12: 725-734 (1993). Najzad, naivne biblioteke mogu takođe da se naprave sintetički, kloniranjem nepreuređenih segmenata V-gena iz matičnih ćelija, i upotrebom PCR prajmera koji sadrže nasumične sekvence za kodiranje veoma varijabilnih CDR3 regiona, i za postizanje premeštanja in vitro, kao što opisuju Hoogenboom i Winter, J. Mol. Biol., 227: 381-388 (1992). Patentne publikacije koje opisuju biblioteke faga humanih antitela su, na primer, sledeće: US patent br.5,750,373, i US patentne publikacije br.
2005/0079574, 2005/0119455, 2005/0266000, 2007/0117126, 2007/0160598, 2007/0237764, 2007/0292936, i 2009/0002360.
Antitela ili fragmenti antitela izolovani iz biblioteka humanih antitela se ovde smatraju humanim antitelima ili fragmentima humanih antitela.
6. Multispecifična antitela
U pojedinim otelotvorenjima, ovde dato anti-HER2 antitelo je multispecifično antitelo, npr. bispecifično antitelo. Multispecifična antitela su monoklonska antitela koja imaju sposobnost specifičnog vezivanja za najmanje dva različita mesta. U pojedinim otelotvorenjima, jedna od specifičnosti vezivanja je za HER2, a druga je za bilo koji drugi antigen. U pojedinim otelotvorenjima, bispecifična antitela mogu da se vežu za dva različita epitopa HER2. Bispecifična antitela mogu takođe da se upotrebe za lokalizaciju citotoksičnih agensa na ćelijama koje eksprimiraju HER2. Bispecifična antitela mogu da se dobiju kao antitela pune dužine ili kao fragmenti antitela. U pojedinim otelotvorenjima, multispecifično antitelo je TDB kao što je prethodno opisano.
Tehnike za dobijanje multispecifičnih antitela uključuju, bez ograničenja, rekombinantnu koekspresiju dva imunoglobulinska para teški lanac – laki lanac sa različitim specifičnostima (videti Milstein i Cuello, Nature 305: 537 (1983)), WO 93/08829, i Traunecker et al., EMBO J.10: 3655 (1991)), kao i inženjerstvo „dugme u rupici“ (videti, npr. U.S. patent br. 5,731,168). Inženjering multispecifičnih antitela „dugme u rupici“ može da se koristi za generisanje prvog kraka koji sadrži dugme i drugog kraka koji sadrži rupicu za koju se može vezati dugme prvog kraka. Dugme multispecifičnih antitela iz predmetnog pronalaska može biti anti-CD3 krak u jednom otelotvorenju. Alternativno, dugme multispecifičnih antitela iz predmetnog pronalaska može biti anticiljni/antigenski krak u jednom otelotvorenju, kao što je anti-HER2 krak. Rupica multispecifičnih antitela iz predmetnog pronalaska može biti anti-CD3 krak u jednom otelotvorenju. Alternativno, rupica multispecifičnih antitela iz pronalaska može biti anticiljni/antigenski krak, kao što je anti-HER2 krak, u jednom otelotvorenju. Multispecifična antitela takođe mogu biti konstruisana korišćenjem tehnologije imunoglobulinskog ukrštanja (takođe poznatog kao razmena domena Fab ili CrossMAB format) (pogledajte, npr. WO2009/080253; Schaefer et al., Proc. Natl. Acad. Sci. USA, 108:11187-11192 (2011)). Multispecifična antitela se takođe mogu dobiti dizajniranjem pomoću efekata elektrostatičkog upravljanja, za dobijanje antitela Fc-heterodimernih molekula (WO 2009/089004A1); biokonjugacijom dva ili više antitela ili fragmenata (videti, npr. US patent br.4,676,980, i Brennan et al., Science, 229: 81 (1985)); primenom leucinskih zatvarača da se dobiju bispecifična antitela (videti, npr. Kostelny et al., J. Immunol., 148(5):1547-1553 (1992)); primenom tehnologije „dijatela“ za dobijanje fragmenata bispecifičnih antitela (videti, npr. Hollinger et al., Proc. Natl. Acad. Sci. USA, 90:6444-6448 (1993)); i primenom jednolančanih Fv (sFv) dimera (videti, npr. Gruber et al., J. Immunol., 152:5368 (1994)); i pripremom trispecifičnih antitela kao što opisuju, npr. Tutt et al. J. Immunol. 147: 60 (1991). Multispecifična antitela se mogu proizvesti pomoću bis Fab formata (videti, npr. WO2011069104).
Dizajnirana antitela sa tri ili više funkcionalnih mesta vezivanja antigena, uključujući „antitela hobotnice“, ovde su takođe obuhvaćena (videti, npr. US 2006/0025576A1).
Antitela, ili njihovi fragmenti antitela, takođe mogu da uključuju „dvojno delujuće FAb“ ili „DAF“, koje sadrži mesto vezivanja antigena koje se vezuje za CD3, kao i za drugi, različit antigen (npr. drugi biološki molekul) (videti, npr. US 2008/0069820).
7. Varijante antitela
U pojedinim otelotvorenjima, razmatrane su varijante aminokiselinskih sekvenci anti-HER2 antitela iz predmetnog pronalaska. Na primer, može biti poželjno da se poboljša afinitet vezivanja i/ili druga biološka svojstva antitela. Varijante aminokiselinskih sekvenci antitela se mogu dobiti uvođenjem odgovarajućih modifikacija u sekvencu nukleotida koja kodira antitelo ili putem sinteze peptida. Takve modifikacije uključuju, na primer, uklanjanje, i/ili umetanje, i/ili supstituciju ostataka u aminokiselinskim sekvencama antitela. Bilo koja kombinacija uklanjanja, umetanja i supstitucije može se napraviti da se dođe do finalnog konstrukta, pod uslovom da finalni konstrukt ima željene karakteristike, na primer, antigen vezujuće karakteristike.
a. Varijante supstitucije, ubacivanja i uklanjanja
U pojedinim otelotvorenjima, date su varijante antitela koje imaju jednu ili više supstitucija aminokiselina. Mesta od interesa za supstitucionu mutagenezu uključuju HVR-ove i FR-ove. Konzervativne supstitucije su prikazane u Tabeli 2 pod naslovom „poželjne supstitucije”. Konkretnije izmene su date u Tabeli 2 pod naslovom „primeri supstitucija“ i, kako je opisano u nastavku, prema klasama bočnih nizova aminokiselina. Aminokiselinske supstitucije mogu biti uvedene u željeno antitelo i proizvode ispitane na željenu aktivnost, na primer, zadržano/poboljšano vezivanje antigena, smanjena imunogenost, ili poboljšan ADCC ili CDC.
Tabela 2. Primeri i poželjne supstitucije aminokiselina
Aminokiseline mogu da se grupišu prema zajedničkim osobinama bočnog lanca:
(1) hidrofobne: norleucin, Met, Ala, Val, Leu, Ile;
(2) neutralne hidrofilne: Cys, Ser, Thr, Asn, Gln;
(3) kisele: Asp, Glu;
(4) bazne: His, Lys, Arg;
(5) ostatke koji utiču na orijentaciju lanca: Gly, Pro;
(6) aromatične: Trp, Tyr, Phe.
Nekonzervativne supstitucije zahtevaju zamenu člana jedne od ovih klasa drugom klasom.
Jedna vrsta supstitucionih varijanti uključuje supstituciju jednog ili više ostataka hipervarijabilnog regiona matičnog antitela (npr. humanizovanog ili humanog antitela). Po pravilu, nastale varijante izabrane za dalje ispitivanje će imati modifikacije (npr. poboljšanja) izvesnih bioloških osobina (npr. povećan afinitet, smanjenu imunogenost) u odnosu na matično antitelo i/ili će imati suštinski zadržane izvesne biološke osobine matičnog antitela. Primer supstitucione varijante je afinitetno zrelo antitelo, koje može biti stvoreno na pogodan način, npr. korišćenjem tehnika afinitetnog sazrevanja na osnovu displeja faga, kao što su one ovde opisane. Ukratko, jedan ili više HVR ostataka su mutirani, i varijantna antitela je izložena na fagu i ispitana u pogledu određene biološke aktivnosti (npr. afiniteta vezivanja).
Izmene (npr. supstitucije) mogu se napraviti u HVR-ima, npr. radi poboljšanja afiniteta antitela. Takve izmene mogu se napraviti na „žarištima“ HVR, tj. ostacima kodiranim kodonima, koji trpe mutaciju sa visokom učestalošću tokom procesa somatskog sazrevanja (videti, npr. Chowdhury, Methods Mol. Biol.207:179-196 (2008)), i/ili ostacima koji ostvaruju kontakt sa antigenom, pri čemu se dobijene varijante VH ili VL ispituju na afinitet vezivanja. Afinitetno sazrevanje putem konstruisanja i ponovnog izbora iz sekundarnih biblioteka opisano je npr. u Hoogenboom et al. u Methods in Molecular Biology 178:1-37 (O'Brien et al., izd., Human Press, Totowa, NJ, (2001).) U nekim otelotvorenjima afinitetnog sazrevanja, raznovrsnost se uvodi u varijabilne gene izabrane za sazrevanje putem bilo koje od raznovrsnih metoda (npr. PCR koji favorizuje greške, mešanje lanaca ili mutageneza kontrolisana oligonukleotidima). Zatim se kreira sekundarna biblioteka. Biblioteka se zatim pretražuje radi identifikovanja varijanti antitela sa željenim afinitetom. Drugi postupak za uvođenje raznovrsnosti uključuje pristup usmeren na HVR, gde je nekoliko HVR ostataka randomizovano (npr. 4-6 ostataka istovremeno). HVR ostaci uključeni u vezivanje antigena mogu biti specifično identifikovani, npr. primenom skenirajuće mutageneze sa alaninom ili modelovanja. Posebno su često ciljani CDR-H3 i CDR-L3.
U pojedinim otelotvorenjima, supstitucije, umetanja ili izbacivanja se mogu desiti u jednom ili više HVR-a, dokle god takve izmene u značajnoj meri ne umanjuju sposobnost antitela da vezuje antigen. Na primer, u HVR-ima se mogu načiniti konzervativne izmene (npr. konzervativne supstitucije iz ovog dokumenta) koje znatno ne umanjuju afinitet vezivanja. Takve izmene mogu, na primer, biti izvan ostataka koji ostvaruju kontakt sa antigenom u HVR-ima. U pojedinim otelotvorenjima varijantnih sekvenci VH i VL datih iznad, svaki HVR je ili neizmenjen, ili sadrži najviše jednu, dve ili tri supstitucije aminokiselina.
Korisna metoda za identifikovanje ostataka ili regiona antitela koji mogu biti ciljani za mutagenezu zove se „skenirajuća mutageneza sa alaninom“, i opisali su je Cunningham i Wells (1989) Science, 244:1081-1085. Prema ovoj metodi, ostatak ili grupa ciljnih ostataka (npr. naelektrisani ostaci, kao što su arg, asp, his, lys i glu) identifikuje se i zamenjuje neutralnom ili negativno naelektrisanom aminokiselinom (npr. alaninom ili polialaninom) da bi se odredilo da li to utiče na interakciju antitela sa antigenom. Dalje supstitucije mogu biti uvedene na lokacijama aminokiselina koje pokazuju funkcionalnu osetljivost na inicijalne supstitucije. Alternativno, ili dodatno, kristalna struktura kompleksa antigen–antitelo služi za identifikovanje tačaka kontakta antitela sa antigenom. Takvi kontaktni ostaci i susedni ostaci mogu biti ciljani, ili eliminisani kao kandidati za supstituciju. Varijante se mogu pregledati da bi se odredilo da li imaju željena svojstva.
Ubacivanja aminokiselinskih sekvenci obuhvataju spajanje amino- i/ili karboksiterminalnog kraja, pri čemu se dužina kreće od jednog ostatka do polipeptida koji sadrže sto ili više ostataka, kao i ubacivanje u sekvencu jednog aminokiselinskog ostatka, ili većeg broja. Primeri terminalnih umetanja uključuju antitelo sa N-terminalnim metionil ostatkom. Druge varijante molekula antitela sa ubacivanjem obuhvataju spajanje sa N-terminalnim ili C-terminalnim krajem antitela sa enzimom (npr. za ADEPT) ili polipeptid, što povećava poluživot antitela u serumu.
b. Varijante glikozilacije
U pojedinim otelotvorenjima, anti-HER2 antitela iz predmetnog pronalaska mogu biti izmenjena da bi se povećao ili smanjio stepen do kojeg je antitelo glikozilovano. Dodavanje ili uklanjanje mesta glikozilacije na anti-HER2 antitelu iz predmetnog pronalaska može se pogodno postići izmenom aminokiselinske sekvence, tako da se jedno ili više mesta glikozilacije dodaju ili uklone.
Kada antitelo sadrži Fc region, može biti izmenjen ugljeni hidrat vezan za njega. Nativna antitela koja proizvode ćelije sisara tipično sadrže razgranati, biantenarni oligosaharid koji je tipično vezan N-vezom za Asn297 CH2 domena Fc regiona. Videti, npr. Wright et al. TIBTECH 15:26-32 (1997). Oligosaharid može da uključuje različite ugljovodonike, npr. manozu, N-acetil glukozamin (GlcNAc), galaktozu i sijalinsku kiselinu, kao i fukozu vezanu za GlcNAc u „osnovi” biantenarne oligosaharidne strukture. U nekim otelotvorenjima, modifikacije oligosaharida u antitelu iz predmetnog pronalaska mogu biti načinjene da bi se dobile varijante antitela sa određenim poboljšanim svojstvima.
U jednom otelotvorenju, date su varijante anti-HER2 antitela koja imaju ugljovodoničnu strukturu kojoj nedostaje fukoza vezana (direktno ili indirektno) za Fc region. Na primer, količina fukoze u tom antitelu može biti od 1% do 80%, od 1% do 65%, od 5% do 65% ili od 20% do 40%. Količina fukoze se određuje izračunavanjem prosečne količine fukoze u šećernom lancu na Asn297, u odnosu na zbir svih glikostruktura vezanih za Asn297 (npr. kompleksne, hibridne ili strukture sa visokim sadržajem manoze), kao što je određeno MALDI-TOF masenom spektrometrijom, na primer, kao što je opisano u WO 2008/077546. Asn297 se odnosi na asparaginski ostatak koji se nalazi oko položaja 297 u Fc regionu (prema EU numeraciji ostataka Fc regiona); međutim, Asn297 takođe može da se nalazi oko ± 3 aminokiseline više ili niže od položaja 297, tj. između položaja 294 i 300, usled manjih varijacija sekvenci kod antitela. Takve varijante fukozilacije mogu da imaju poboljšanu ADCC funkciju. Videti npr. US patentne publikacije br. US 2003/0157108 (Presta, L.); US 2004/0093621 (Kyowa Hakko Kogyo Co., Ltd). Primeri publikacija vezanih za „defukozilovane“ ili varijante antitela „sa manjkom fukoze“ uključuju: US 2003/0157108; WO 2000/61739; WO 2001/29246; US 2003/0115614; US 2002/0164328; US 2004/0093621; US 2004/0132140; US 2004/0110704; US 2004/0110282; US 2004/0109865; WO 2003/085119; WO 2003/084570; WO 2005/035586; WO 2005/035778; WO2005/053742; WO2002/031140; Okazaki et al. J. Mol. Biol.336:1239-1249 (2004); Yamane-Ohnuki et al. Biotech. Bioeng.87: 614 (2004). Primeri za ćelijske linije sposobne za proizvodnju defukozilovanih antitela uključuju Lec13 CHO ćelije sa manjkom fukozilacije proteina (Ripka et al. Arch. Biochem. Biophys. 249:533-545 (1986); US pat. prijava br. US 2003/0157108 A1, Presta, L; i WO 2004/056312 A1, Adams et al., naročito u Primeru 11) i nokaut ćelijske linije, kao što je gen alfa-1,6-fukozil transferaze, FUT8, nokaut CHO ćelije (videti, npr. Yamane-Ohnuki et al.
Biotech. Bioeng. 87: 614 (2004); Kanda, Y. et al., Biotechnol. Bioeng., 94(4):680-688 (2006); i WO2003/085107).
Varijante anti-HER2 antitela su dalje obezbeđene sa prepolovljenim oligosaharidima, npr. kod kojih je biantenarni oligosaharid vezan za Fc region antitela bisektovan pomoću GIcNAc. Takve varijante antitela mogu da imaju smanjenu fukozilaciju i/ili poboljšanu ADCC funkciju. Primeri takvih varijanti antitela su opisani npr. u WO 2003/011878 (Jean-Mairet et al.); US patent br. 6,602,684 (Umana et al.); i US 2005/0123546 (Umana et al.). Takođe se obezbeđuju i varijante antitela sa najmanje jednim ostatkom galaktoze u oligosaharidu vezanom za Fc region. Takve varijante antitela mogu da imaju poboljšanu CDC funkciju. Takve varijante antitela su opisane npr. u WO 1997/30087 (Patel et al.); WO 1998/58964 (Raju, S.); i WO 1999/22764 (Raju, S.).
c. Varijante Fc regiona
U određenim otelotvorenjima, jedna ili više modifikacija aminokiselina može se uvesti u Fc region anti-HER2 antitela iz predmetnog pronalaska, čime se generiše varijanta Fc regiona (videti npr. US 2012/0251531). Varijanta Fc regiona može da sadrži sekvencu humanog Fc regiona (npr. humani Fc region IgG1, IgG2, IgG3 ili IgG4) koji sadrži modifikaciju aminokiseline (npr. supstituciju) na jednom ili više mesta aminokiselina.
U pojedinim otelotvorenjima, predmetni pronalazak razmatra varijantu anti-HER2 antitela koja ima neke, ali ne sve efektorske funkcije, što je čini pogodnim kandidatom za primene kod kojih je poluživot antitela in vivo važan, dok su pojedine efektorske funkcije (kao što su komplementna i ADCC) nepotrebne ili štetne. In vitro i/ili in vivo testovi citotoksičnosti se mogu sprovesti radi potvrde smanjenja/sniženja aktivnosti CDC i/ili ADCC. Na primer, testovi vezivanja Fc receptora (FcR) mogu se sprovesti kako bi se obezbedilo da antitelo nema vezivanje FcyR (stoga, verovatno nema aktivnost ADCC), ali zadržava sposobnost vezivanja FcRn. Primarne ćelije za posredovanje ADCC, NK ćelije, eksprimiraju samo Fc(RIII, dok monociti eksprimiraju Fc(RI, Fc(RII i Fc(RIII. Ekspresija FcR na hematopoetskim ćelijama je rezimirana u Tabeli 3 na strani 464, Ravetch i Kinet, Annu. Rev. Immunol. 9:457-492 (1991). Neograničavajući primeri za in vitro testove za procenu aktivnosti ADCC željenog molekula opisani su u U.S. patentu br.5,500,362 (videti, npr. Hellstrom, I. et al. Proc. Nat'l Acad. Sci. USA 83:7059-7063 (1986)) i Hellstrom, I et al., Proc. Nat'l Acad. Sci. USA 82:1499-1502 (1985); 5,821,337 (videti Bruggemann, M. et al., J. Exp. Med. 166:1351-1361 (1987)). Alternativno, mogu se koristiti neradioaktivni postupci analiza (videti, npr. ACTI<™>neradioaktivni test citotoksičnosti za protočnu citometriju (CellTechnology, Inc. Mountain View, CA; i CytoTox 96<®>neradioaktivni test citotoksičnosti (Promega, Madison, WI). U korisne efektorske ćelije za takve testove spadaju mononuklearne ćelije periferne krvi (PBMC) i ćelije prirodne ubice (NK). Umesto toga, ili pored toga, ADCC aktivnost željenog molekula može se odrediti in vivo, npr. na životinjskom modelu, kao što je izloženo u radu Clynes et al. Proc. Nat'l Acad. Sci. USA 95:652-656 (1998). Testovi vezivanja C1q mogu takođe da se izvedu kako bi se potvrdilo da antitelo ne može da veže C1q i da, stoga, nema CDC aktivnost. Videti, npr. C1q i C3c vezujući ELISA test u WO 2006/029879 i WO 2005/100402. Za procenu aktivacije komplementa, može da se obavi CDC test (videti, na primer, Gazzano-Santoro et al. J. Immunol. Methods 202:163 (1996); Cragg, M.S. et al. Blood. 101:1045-1052 (2003); i Cragg, M.S. i M.J. Glennie Blood. 103:2738-2743 (2004)). Vezivanje FcRn i in vivo određivanje klirensa/poluživota može takođe da se izvrši pomoću postupaka poznatih u struci (videti, npr. Petkova, S.B. et al. Int'l. Immunol. 18(12):1759-1769 (2006)).
Antitela sa redukovanom efektorskom funkcijom uključuju ona sa supstitucijom jednog ili više ostataka Fc regiona 238, 265, 269, 270, 297, 327 i 329 (U.S. patenti br. 6,737,056 i 8,219,149). Takvi Fc mutanti obuhvataju Fc mutante sa supstitucijama na dva ili više položaja aminokiselina 265, 269, 270, 297 i 327, uključujući takozvani „DANA“ Fc mutant sa supstitucijom ostataka 265 i 297 alaninom (US patenti br.7,332,581 i 8,219,149).
U pojedinim otelotvorenjima, prolin na položaju 329 humanog Fc regiona divljeg tipa u antitelu supstituisan je glicinom ili argininom ili aminokiselinskim ostatkom dovoljno velikim da uništi prolinski sendvič unutar međupovršine Fc/Fc gama receptora koja se formira između prolina 329 Fc i ostataka triptofana Trp 87 i Trp 110 FcgRIll (Sondermann et al.: Nature 406, 267-273 (20 Jul. 2000)). U pojedinim otelotvorenjima, antitelo sadrži najmanje jednu dalju supstituciju aminokiselina. U jednom otelotvorenju, dalja supstitucija aminokiselina je S228P, E233P, L234A, L235A, L235E, N297A, N297D ili P331S, a u još jednom otelotvorenju, najmanje jedna dodatna supstitucija aminokiselina je L234A i L235A Fc regiona humanog IgG1 ili S228P i L235E Fc regiona humanog IgG4 (videti, npr. US 2012/0251531), a u drugom otelotvorenju, najmanje jedna dodatna supstitucija aminokiselina je L234A i L235A i P329G Fc regiona humanog IgG1.
Opisane su pojedine varijante antitela sa poboljšanim ili smanjenim vezivanjem za FcR. (Videti, npr. U.S. patent br.6,737,056; WO 2004/056312, i Shields et al., J. Biol. Chem.9(2): 6591-6604 (2001).)
U pojedinim otelotvorenjima, varijanta antitela sadrži Fc region sa jednom ili više supstitucija aminokiselina koje poboljšavaju ADCC, npr. supstitucije na položajima 298, 333 i/ili 334 Fc regiona (EU numeracija ostataka).
U pojedinim otelotvorenjima, napravljene su izmene u Fc regionu koje imaju za rezultat izmenjeno (tj. poboljšano ili smanjeno) C1q vezivanje i/ili komplementno zavisnu citotoksičnost (CDC), npr. kao što opisuje US patent br.6,194,551, WO 99/51642, i Idusogie et al. J. Immunol. 164: 4178-4184 (2000).
Antitela sa produženim poluživotom i poboljšanim vezivanjem za neonatalni Fc receptor (FcRn), koji je odgovoran za transfer IgG majke na fetus (Guyer et al., J. Immunol.
117:587 (1976) i Kim et al., J. Immunol. 24:249 (1994)), opisana su u US2005/0014934A1 (Hinton et al.). Ta antitela sadrže Fc region sa jednom ili više supstitucija koje poboljšavaju vezivanje Fc regiona za FcRn. Takve Fc varijante uključuju one sa supstitucijom na jednom ili više ostataka Fc regiona: 238, 256, 265, 272, 286, 303, 305, 307, 311, 312, 317, 340, 356, 360, 362, 376, 378, 380, 382, 413, 424 ili 434, npr. supstitucija ostatka Fc regiona 434 (US patent br. 7,371,826).
Videti takođe Duncan i Winter, Nature 322:738-40 (1988); U.S. patent br. 5,648,260; U.S. patent br.5,624,821; i WO 94/29351 koji se tiču drugih primera za varijante Fc regiona.
U nekim aspektima, anti-HER2 antitelo obuhvata Fc region koji obuhvata N297G mutaciju.
U nekim otelotvorenjima, anti-HER2 antitelo koje sadrži N297G mutaciju sadrži jedan ili više konstantnih domena teškog lanca, pri čemu su jedan ili više konstantnih domena teškog lanca izabrani od prvog CH1 (CH11) domena, prvog CH2 (CH21) domena, prvog CH3 (CH31) domena, drugog CH1 (CH12) domena, drugog CH2 (CH22) domena i drugog CH3 (CH32) domena. U nekim slučajevima, najmanje jedan od jednog ili više konstantnih domena teškog lanca sparen je sa drugim konstantnim domenom teškog lanca. U nekim slučajevima, svaki od domena CH31i CH32sadrži ispupčenje ili šupljinu, pri čemu se ispupčenje ili šupljina u CH31domenu može pozicionirati u šupljinu, odnosno ispupčenje, u CH32domenu. U nekim slučajevima, CH31i CH32domeni se sastaju na međupovršini između navedenog ispupčenja i šupljine. U nekim slučajevima, svaki od domena CH21i CH22sadrži ispupčenje ili šupljinu, pri čemu se ispupčenje ili šupljina u CH21domenu može pozicionirati u šupljinu, odnosno ispupčenje, u CH22domenu. U drugim slučajevima, CH21i CH22domeni se sastaju na međupovršini između navedenog ispupčenja i šupljine. U nekim slučajevima, anti-HER2 antitelo je IgG1 antitelo.
d. Varijante antitela konstruisane sa cisteinom
U pojedinim otelotvorenjima, može biti poželjno da se naprave antitela projektovana sa cisteinom, npr. „tioMAb“, kod kojih je jedan ili više ostataka antitela supstituisan ostacima cisteina. U određenim otelotvorenjima, supstituisani ostaci se nalaze na pristupačnim mestima na antitelu. Supstitucijom tih ostataka cisteinom, reaktivne tiolske grupe se time postavljaju na pristupačna mesta na antitelu i mogu se koristiti za konjugovanje antitela sa drugim funkcionalnim ostacima, kao što su funkcionalni ostaci lekova ili funkcionalni ostaci linkerlek, da bi se dobio imunokonjugat, kao što je opisano ovde. U pojedinim otelotvorenjima, bilo koji, ili više ostataka navedenih u nastavku mogu biti supstituisani cisteinom: V205 (Kabatova numeracija) lakog lanca; A118 (EU numeracija) teškog lanca; i S400 (EU numeracija) teškog lanca Fc regiona. Antitela konstruisana sa cisteinom mogu se dobiti kao što je opisano, na primer, u U.S. patentu br.7,521,541.
e. Derivati antitela
U pojedinim otelotvorenjima, ovde dato anti-HER2 antitelo iz predmetnog pronalaska može se dalje modifikovati da sadrži dodatne neproteinske delove koji su poznati u struci i dostupni su. Funkcionalni ostaci pogodni za derivatizaciju antitela uključuju, bez ograničenja, polimere rastvorljive u vodi. Neograničavajući primeri za hidrosolubilne polimere uključuju, ali nisu ograničeni na polietilen glikol (PEG), kopolimere etilen glikol/propilen glikol, karboksimetilcelulozu, dekstran, polivinil alkohol, polivinil pirolidon, poli-1,3-dioksolan, poli-1,3,6-trioksan, kopolimer etilen/anhidrid maleinske kiseline, poliaminokiseline (homopolimere ili nasumične kopolimere), i dekstran ili poli(n-vinil pirolidon)polietilen glikol, propropilen glikol homopolimere, kopolimere polipropilen oksid/etilen oksid, polioksietilovane poliole (npr. glicerol), polivinil alkohol, i njihove smeše. Polietilen glikol propionaldehid može imati prednosti u proizvodnji zbog svoje stabilnosti u vodi. Polimer može imati bilo koju molekulsku masu, a može biti razgranat ili sa ravnim nizom. Broj polimera vezanih za antitelo može da varira i, ako je više od jednog polimera vezano, to mogu biti isti ili različiti molekuli. U suštini, broj i/ili vrsta polimera korišćenih za derivatizaciju može se odrediti na osnovu razmatranja, uključujući, ali se ne ograničavajući na naročite osobine ili funkcije antitela koje treba poboljšati i da li će derivat antitela biti korišćen u terapiji pod definisanim uslovima, itd.
U drugom otelotvorenju, dati su konjugati antitela i neproteinski deo koji mogu selektivno da se zagrevaju izlaganjem radijaciji. U jednom otelotvorenju, neproteinski deo je ugljenična nanocevčica (Kam et al., Proc. Natl. Acad. Sci. USA 102: 11600-11605 (2005)). Radijacija može biti bilo koje talasne dužine i uključuje, ali se ne ograničava na talasne dužine koje ne oštećuju obične ćelije, ali koje zagrevaju neproteinski deo na temperaturu na kojoj stradaju ćelije u blizini neproteinskog dela antitela.
B. Rekombinantni postupci i kompozicije
Anti-HER2 antitela iz predmetnog pronalaska mogu se proizvesti korišćenjem rekombinantnih postupaka i kompozicija, na primer, kao što je opisano u U.S. patentu br.
4,816,567. U jednom otelotvorenju, obezbeđena je izolovana nukleinska kiselina koja kodira anti-HER2 antitelo iz ovog dokumenta. Takva nukleinska kiselina može kodirati aminokiselinsku sekvencu koja sadrži VL i/ili aminokiselinsku sekvencu koja sadrži VH antitela (npr. lake i/ili teške lance antitela). U sledećem otelotvorenju, obezbeđen je jedan ili više vektora (npr. ekspresionih vektora) koji sadrže takvu nukleinsku kiselinu. U sledećem otelotvorenju, obezbeđena je ćelija domaćin koja sadrži takvu nukleinsku kiselinu. U jednom takvom otelotvorenju, ćelija domaćin sadrži (npr. transformisana je sa): (1) vektor koji sadrži nukleinsku kiselinu koja kodira aminokiselinsku sekvencu koja sadrži VL antitela, i aminokiselinsku sekvencu koja sadrži VH antitela, ili (2) prvi vektor koji sadrži nukleinsku kiselinu koja kodira aminokiselinsku sekvencu koja sadrži VL antitela, i drugi vektor koji sadrži nukleinsku kiselinu koja kodira aminokiselinsku sekvencu koja sadrži VH antitela. U jednom otelotvorenju, ćelija domaćin je eukariotska, npr. ćelija jajnika kineskog hrčka (CHO) ili limfoidna ćelija (npr. Y0, NS0, Sp20 ćelija). U jednom otelotvorenju, obezbeđen je postupak za proizvodnju anti-HER2 antitela, pri čemu postupak obuhvata uzgajanje ćelije domaćina koja sadrži nukleinsku kiselinu koja kodira antitelo, kao što je prethodno navedeno, u uslovima koji su pogodni za ekspresiju antitela i, eventualno, izolovanje antitela iz ćelije domaćina (ili medijuma za uzgajanje ćelija domaćina).
Za rekombinantnu proizvodnju anti-HER2 antitela, nukleinska kiselina koja kodira antitelo, npr. kao što je prethodno opisano, izoluje se i ubacuje u jedan ili više vektora radi daljeg kloniranja i/ili ekspresije u ćeliji domaćinu. Takva nukleinska kiselina može biti lako izolovana i sekvencirana korišćenjem klasičnih postupaka (npr. korišćenjem oligonukleotidnih sondi koje su sposobne da se selektivno vežu za gene koji kodiraju teške i lake lance antitela).
Pogodne ćelije domaćini za kloniranje ili ekspresiju vektora koji kodiraju antitelo uključuju prokariotske ili eukariotske ćelije, ovde opisane. Na primer, antitela se mogu proizvesti u bakteriji, naročito kada nije neophodna glikozilacija niti Fc efektorska funkcija. Za ekspresiju fragmenata antitela i polipeptida u bakteriji, videti npr. U.S. patente br.5,648,237, 5,789,199, i 5,840,523. (Videti takođe Charlton, Methods in Molecular Biology, tom 248 (B.K.C. Lo, izd., Humana Press, Totowa, NJ, 2003), str. 245-254, koja opisuje ekspresiju fragmenata antitela u E. coli.) Nakon ekspresije, antitelo može da se izoluje iz paste bakterijskih ćelija u rastvorljivoj frakciji, i može dalje da se prečišćava.
Osim prokariota, eukariotski mikrobi, kao što su filamentozne gljivice ili kvasci, pogodni su domaćini za kloniranje ili ekspresiju za vektore koji kodiraju antitelo, uključujući sojeve gljivica i kvasaca čiji su putevi glikozilacije „humanizovani“, što dovodi do stvaranja antitela sa delimično ili potpuno humanim glikozilacionim obrascem. Videti Gerngross, Nat. Biotech. 22:1409-1414 (2004), i Li et al., Nat. Biotech.24:210-215 (2006).
Pogodne ćelije domaćini za ekspresiju glikozilovanog antitela su takođe izvedene od višećelijskih organizama (beskičmenjaka i kičmenjaka). Primeri ćelija beskičmenjaka uključuju ćelije biljaka i insekata. Identifikovani su brojni sojevi bakulovirusa koji mogu da se koriste zajedno sa ćelijama insekata, naročito za transfekciju ćelija Spodoptera frugiperda.
Kulture biljnih ćelija se takođe mogu koristiti kao domaćini. Pogledajte npr. US patente br. 5,959,177, 6,040,498, 6,420,548, 7,125,978, i 6,417,429 (koji opisuju PLANTIBODIES<™>tehnologiju za proizvodnju antitela u transgenim biljkama).
Ćelije kičmenjaka se, slično tome, mogu upotrebiti kao domaćini. Na primer, mogu se koristiti ćelijske linije sisara koje su adaptirane za rast u suspenziji. Druge primere korisnih ćelijskih linija domaćina sisara predstavljaju CV1 linije iz bubrega majmuna transformisane pomoću SV40 (COS-7); humane embrionske linije iz bubrega (293 ili ćelije 293, kao što je opisano npr. u Graham et al., J. Gen Virol. 36:59 (1977)); ćelije bubrega mladunca hrčka (BHK); sertolijeve ćelije miša (TM4 ćelije kao što je opisano npr. u Mather, Biol. Reprod.
23:243-251 (1980)); ćelije bubrega majmuna (CV1), ćelije bubrega afričkog zelenog majmuna (VERO-76), ćelije humanog cervikalnog karcinoma (HELA), ćelije bubrega psa (MDCK; ćelije jetre bufalo pacova (BRL 3A), humane ćelije pluća (W138), humane ćelije jetre (Hep G2), tumorske ćelije mlečne žlezde miša (MMT 060562), TRI ćelije, kao što je opisano npr. u Mather et al., Annals N.Y. Acad. Sci. 383:44-68 (1982); MRC 5 ćelije; i FS4 ćelije. Ostale korisne ćelijske linije domaćina sisara uključuju ćelije jajnika kineskog hrčka (CHO), uključujući DHFR<->CHO ćelije (Urlaub et al., Proc. Natl. Acad. Sci. USA 77:4216 (1980)); i ćelijske linije mijeloma, kao što su Y0, NS0 i Sp2/0. Radi pregleda izvesnih ćelijskih linija domaćina sisara pogodnih za proizvodnju antitela, videti, npr. Yazaki i Wu, Methods in Molecular Biology, tom 248 (B.K.C. Lo, izd., Humana Press, Totowa, NJ), str.255-268 (2003).
C. Testovi
Ovde obezbeđena anti-HER2 antitela iz predmetnog pronalaska mogu se identifikovati, pregledati ili okarakterisati prema fizičkim/hemijskim svojstvima i/ili biološkoj aktivnosti, različitim testovima poznatim u struci.
1. Testovi vezivanja i drugi testovi
U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo prema pronalasku se testira na vezivanje za antigen, na primer, poznatim posupcima kao što su ELISA, vestern blot, itd.
U drugom aspektu, mogu se koristiti kompetitivni testovi za identifikovanje antitela koje se takmiči sa anti-HER2 antitelom iz predmetnog pronalaska u pogledu vezivanja za HER2.
U primeru kompetitivnog testa, imobilisani HER2 se inkubira u rastvoru koji sadrži prvo obeleženo antitelo koje se vezuje za HER2 i drugo neobeleženo antitelo, čija se sposobnost takmičenja sa prvim antitelom u pogledu vezivanja za HER2 ispituje. Drugo antitelo može da se nalazi u supernatantu hibridoma. Kao kontrola, imobilisani HER2 je inkubiran u rastvoru koji sadrži prvo, obeleženo antitelo, ali ne i drugo, neobeleženo antitelo. Nakon inkubacije, u uslovima koji dopuštaju vezivanje prvog antitela za HER2, višak nevezanog antitela se uklanja i meri se količina obeleživača vezanog za imobilisano HER2. Ako je količina obeleživača vezanog za imobilisani HER2 u ispitivanom uzorku značajno smanjena u odnosu na kontrolni uzorak, to ukazuje da se drugo antitelo takmiči sa prvim antitelom u pogledu vezivanja za HER2. Videti, npr. Harlow i Lane (1988) Antibodies: A Laboratory Manual. pogl.14 (Cold Spring Harbor Laboratory, Cold Spring Harbor, NY).
2. Testovi za merenje aktivnosti
U jednom aspektu, dati su testovi za identifikaciju ovih anti-HER2 antitela koja imaju biološku aktivnost. Biološka aktivnost može uključivati, na primer, vezivanje za HER2, ili njegov peptidni fragment, bilo in vivo, in vitro ili ex vivo. U slučaju multispecifičnog (npr. bispecifičnog) anti-HER2 antitela iz predmetnog pronalaska (npr. TDB antitelo koje ima jedan anti-CD3 krak i jedan krak koji prepoznaje HER2), biološka aktivnost takođe može uključivati, na primer, aktivaciju efektorskih ćelija (npr. aktivaciju T ćelija (npr. CD8+ i/ili CD4+ T ćelija)), ekspanziju populacije efektorskih ćelija (tj. povećanje broja T ćelija), smanjenje populacije ciljnih ćelija (tj. smanjenje populacije ćelija koje eksprimiraju drugi biološki molekul na svojim ćelijskim površinama), i/ili ubijanje ciljnih ćelija. Obezbeđuju se antitela koja imaju takvu biološku aktivnost in vivo i/ili in vitro. U pojedinim otelotvorenjima, antitelo iz predmetnog pronalaska se testira na takvu biološku aktivnost, kao što je detaljno opisano u primerima u nastavku ovog teksta.
D. Imunokonjugati
Pronalazak takođe daje imunokonjugate, uključujući anti-HER2 antitelo ovde konjugovano sa jednim ili više citotoksičnih agenasa, kao što su hemoterapeutski agensi ili lekovi, agensi za inhibiciju rasta, toksini (npr. proteinski toksini, enzimski aktivni toksini bakterijskog, fungalnog, biljnog ili životinjskog porekla, ili njihovi fragmenti), ili radioaktivni izotopi.
U jednom otelotvorenju, imunokonjugat je konjugat antitela i leka (ADC) u kojem je antitelo konjugovano sa jednim ili više lekova, uključujući, ali ne ograničavajući se na majtanzinoid (videti U.S. patente br.5,208,020, 5,416,064 i evropski patent EP 0425 235 B1); auristatin kao što su monometilauristatinski delovi lekova DE i DF (MMAE i MMAF) (videti U.S. patente br.5,635,483 i 5,780,588, i 7,498,298); dolastatin, kaliheamicin ili njegov derivat (videti U.S. patente br. 5,712,374, 5,714,586, 5,739,116, 5,767,285, 5,770,701, 5,770,710, 5,773,001, i 5,877,296; Hinman et al., Cancer Res.53:3336-3342 (1993); i Lode et al., Cancer Res. 58:2925-2928 (1998)); antraciklin kao što je daunomicin ili doksorubicin (videti Kratz et al., Current Med. Chem.13:477-523 (2006); Jeffrey et al., Bioorganic & Med. Chem. Letters 16:358-362 (2006); Torgov et al., Bioconj. Chem. 16:717-721 (2005); Nagy et al., Proc. Natl. Acad. Sci. USA 97:829-834 (2000); Dubowchik et al., Bioorg. & Med. Chem. Letters 12:1529-1532 (2002); King et al., J. Med. Chem. 45:4336-4343 (2002); i U.S. patent br. 6,630,579); metotreksat; vindesin; taksan kao što su docetaksel, paklitaksel, larotaksel, tesetaksel i ortataksel; trihotecen; i CC1065.
U drugom otelotvorenju, imunokonjugat uključuje anti-HER2 antitelo kao što je ovde opisano, konjugovano za enzimski aktivan toksin ili njegov fragment, uključujući, ali se ne ograničavajući na A lanac difterije, nevezujuće aktivne fragmente toksina difterije, A lanac egzotoksina (iz Pseudomonas aeruginosa), A lanac ricina, A lanac abrina, A lanac modecina, alfa-sarcin, proteine Aleurites fordii, proteine diantina, proteine vinobojke (Phytolaca americana) (PAPI, PAPII i PAP-S), inhibitor iz gorke dinje (momordica charantia), kursin, krotin, inhibitor iz sapunjače (sapaonaria officinalis), gelonin, mitogelin, restriktocin, fenomicin, enomicin i trikotecene.
U drugom otelotvorenju, imunokonjugat uključuje anti-HER2 antitelo kao što je ovde opisano, konjugovano za radioaktivni atom, dajući radiokonjugat. Dostupni su raznovrsni radioizotopi za proizvodnju radiokonjugata. Primeri uključuju At<211>, I<131>, I<125>, Y<90>, Re<186>, Re<188>, Sm<153>, Bi<212>, P<32>, Pb<212>i radioaktivne izotope Lu. Kada se radiokonjugat koristi za detekciju, on može da sadrži radioaktivni atom za scintigrafske studije, na primer tc99m ili I123, ili obeležavanje spinova za snimanje nuklearnom magnetnom rezonancom (NMR) (takođe poznata kao magnetna rezonanca, MR), kao što je jod-123, ponovo jod-131, indijum-111, fluor-19, ugljenik-13, azot-15, kiseonik-17, gadolinijum, mangan ili gvožđe.
Konjugati antitela i citotoksičnog agensa mogu se napraviti pomoću različitih agenasa za vezivanje bifunkcionalnih proteina, kao što je N-sukcinimidil-3-(2-piridilditio)propionat (SPDP), sukcinimidil-4-(N-maleimidometil)cikloheksan-1-karboksilat (SMCC), iminotiolan (IT), bifunkcionalni derivati imidoestara (kao što je dimetil adipimidat HCl), aktivni estri (kao što je disukcinimidil suberat), aldehidi (kao što je glutaraldehid), bis-azido jedinjenja (kao što je bis (p-azidobenzoil)heksandiamin), bis-diazonijum derivati (kao što je bis-(pdiazonijumbenzoil)-etilendiamin), diizocijanati (kao što je toluen 2,6-diizocijanat), i bisaktivna jedinjenja fluora (kao što je 1,5-difluoro-2,4-dinitrobenzen). Na primer, imunotoksin ricina se može dobiti kao što opisuju Vitetta et al., Science 238:1098 (1987). Ugljenikom-14 obeležena 1-izotiocijanatobenzil-3-metildietilen triaminpentasirćetna kiselina (MX-DTPA) primer je helatnog agensa za konjugaciju radionukleotida za antitelo. Videti WO94/11026. Linker može biti „raskidivi linker“ koji olakšava oslobađanje citotoksičnog leka u ćeliji. Na primer, može se koristiti kiselo labilni linker, linker osetljiv na peptidazu, fotolabilni linker, dimetil linker ili linker koji sadrži disulfid (Chari et al., Cancer Res. 52:127-131 (1992); U.S. patent br.5,208,020).
Imunokonjugati ili ADC-i ovde izričito razmatraju, ali nisu ograničeni na takve konjugate pripremljene sa reagensima za biokonjugaciju uključujući, bez ograničenja, BMPS, EMCS, GMBS, HBVS, LC-SMCC, MBS, MPBH, SBAP, SIA, SIAB, SMCC, SMPB, SMPH, sulfo-EMCS, sulfo-GMBS, sulfo-KMUS, sulfo-MBS, sulfo-SIAB, sulfo-SMCC i sulfo-SMPB i SVSB (sukcinimidil-(4-vinilsulfon)benzoat) koji su komercijalno dostupni (npr. Pierce Biotechnology, Inc., Rockford, IL.,SAD).
E. Postupci i kompozicije za dijagnostiku i detektovanje
U pojedinim otelotvorenjima, svako od anti-HER2 antitela iz predmetnog pronalaska korisno je za detektovanje prisustva HER2 u biološkim uzorcima. Termin „detekcija“ kako se ovde koristi obuhvata kvantitativnu ili kvalitativnu detekciju. U pojedinim otelotvorenjima, biološki uzorak uključuje ćeliju ili tkivo.
U jednom otelotvorenju, dato je anti-HER2 antitelo za upotrebu u postupcima za dijagnozu ili detekciju. U sledećem aspektu, obezbeđen je postupak za detekciju prisustva HER2 u biološkom uzorku. U pojedinim aspektima, postupak obuhvata kontakt biološkog uzorka sa anti-HER2 antitelom kao što je ovde opisano, pod uslovima koji dopuštaju vezivanje anti-HER2 antitela sa HER2, i detektovanje nastajanja kompleksa između anti-HER2 antitela i HER2. Takav postupak može biti in vitro ili in vivo postupak.
U pojedinim otelotvorenjima, data su obeležena anti-HER2 antitela. Oznake uključuju, ali nisu ograničene na, oznake ili ostatke koji se detektuju direktno (kao što su fluorescentne, hromoforne, elektronski nepropusne, hemiluminescentne i radioaktivne oznake), kao i funkcionalne ostatke, kao što su enzimi ili ligandi, koji se detektuju indirektno, npr. putem enzimske reakcije ili molekulske interakcije. Primeri oznaka uključuju, bez ograničenja, radioizotope<32>P,<14>C,<125>I,<3>H, i<131>I, fluorofore, kao što su helati retkih zemalja ili fluorescein i njegovi derivati, rodamin i njegove derivate, dansil, umbeliferon, luceriferaze, npr. luciferaza svica i bakterijska luciferaza (U.S. patent br. 4,737,456), luciferin, 2,3-dihidroftalazindione, peroksidazu rena (HRP), alkalnu fosfatazu, β-galaktozidazu, glukoamilazu, lizozim, saharidoksidaze, npr. glukoza oksidaza, galaktoza oksidaza i glukoza-6-fosfat dehidrogenaza, heterociklične oksidaze, kao što je urikaza i ksantin oksidaza, vezane enzimom koji koristi vodonik peroksid za oksidaciju prekursora boje, kao što je HRP, laktoperoksidaze ili mikroperoksidaze, biotin/avidin, spin-oznake, oznake bakteriofaga, stabilne slobodne radikale i slično.
F. Farmaceutske formulacije
Farmaceutske formulacije anti-HER2 antitela iz predmetnog pronalaska pripremaju se mešanjem takvog antitela koje ima željeni stepen čistoće sa jednim farmaceutski prihvatljivim nosačem ili više takvih opcionih nosača (Remington's Pharmaceutical Sciences 16. izdanje, Osol, A. izd. (1980)), u obliku liofilizovanih formulacija ili vodenih rastvora. Farmaceutski prihvatljivi nosači su generalno netoksični za primaoca u primenjenim dozama i koncentracijama, i uključuju, ali se ne ograničavaju na: pufere, kao što je fosfatni, citratni, i puferi drugih organskih kiselina; antioksidanse, uključujući askorbinsku kiselinu i metionin; konzervanse (kao što je oktadecildimetilbenzil amonijum hlorid; heksametonijum hlorid; benzalkonijum hlorid, benzetonijum hlorid; fenol, butil ili benzil alkohol; alkil parabene, kao što je metil ili propil paraben; katehol; rezorcinol; cikloheksanol; 3-pentanol; i m-krezol); polipeptide male molekulske mase (manje od oko 10 ostataka); proteine, kao što je albumin iz seruma, želatin ili imunoglobulini; hidrofilne polimere, kao što je polivinilpirolidon; aminokiseline, kao što je glicin, glutamin, asparagin, histidin, arginin ili lizin; monosaharide, disaharide i druge ugljene hidrate, uključujući glukozu, manozu ili dekstrine; helatne agense, kao što je EDTA; šećere, kao što je saharoza, manitol, trehaloza ili sorbitol; kontrajone koji grade soli, kao što je natrijum; metalne komplekse (npr. komplekse Zn-protein); i/ili nejonske surfaktante, kao što je polietilen glikol (PEG). Primeri farmaceutski prihvatljivih nosača, iz ovog dokumenta, dalje uključuju sredstva za intersticijalnu disperziju lekova, kao što su rastvorni neutralno aktivni glikoproteini hijaluronidaze (sHASEGP), na primer, humani rastvorljivi PH-20 glikoproteini hijaluronidaze, kao što je rHuPH20 (HYLENEX<®>, Baxter International, Inc.). Pojedini primeri za sHASEGP i postupke primene, uključujući rHuPH20, opisani su u US patentnim publikacijama br.2005/0260186 i 2006/0104968. U jednom aspektu, sHASEGP se kombinuje sa jednom ili više dodatnih glikozaminoglikanaza, kao što je hondroitinaza.
Primeri liofilizovanih formulacija antitela opisani su u US patentu br. 6,267,958. Vodene formulacije antitela obuhvataju one opisane u US patentu br. 6,171,586 i WO2006/044908, pri čemu ove druge formulacije uključuju histidin-acetatni pufer.
Formulacija ovde može takođe da sadrži više od jednog aktivnog sastojka, kao što je neophodno za naročitu indikaciju koja se leči, poželjno one sa komplementarnim aktivnostima koje ne utiču negativno jedna na drugu. Na primer, može biti poželjno dodatno obezbediti dodatni terapeutski agens (npr. hemoterapeutsko sredstvo, citotoksično sredstvo, sredstvo za inhibitore rasta i/ili antihormonsko sredstvo, poput onih koji su ovde navedeni gore). Takvi aktivni sastojci su pogodno prisutni u kombinaciji u količinama koje su efikasne za nameravane svrhe.
Aktivni sastojci mogu biti zarobljeni u pripremljenim mikrokapsulama, na primer, tehnikom koacervacije ili interfacijalne polimerizacije, na primer, hidroksimetilceluloze, odnosno želatinskih mikrokapsula, odnosno poli-(metilmetakrilat) mikrokapsula, u koloidnim sistemima za isporuku lekova (na primer, lipozomi, albuminske mikrosfere, mikroemulzije, nanočestice i nanokapsule) ili u makroemulzijama. Takve tehnike su objavljene u radu Remington's Pharmaceutical Sciences 16. izdanje, Osol, A. izd. (1980).
Mogu se pripremiti preparati sa produženim oslobađanjem. Pogodni primeri preparata sa produženim oslobađanjem uključuju semipermeabilne matrice čvrstih hidrofobnih polimera koje sadrže antitelo, pri čemu su matrice uobličeni proizvodi, na primer, film ili mikrokapsule.
Formulacije za primenu in vivo generalno su sterilne. Sterilnost se može lako postići, npr. filtracijom kroz sterilne filtracione membrane.
G. Postupci lečenja i preparati
Svako od anti-HER2 antitela (uključujući anti-HER2 TDB antitela) iz predmetnog pronalaska može biti upotrebljeno u postupcima lečenja.
U jednom aspektu, dato je anti-HER2 antitelo da se koristi kao lek. U sledećim aspektima, dato je anti-HER2 antitelo za upotrebu u lečenju ili odlaganju progresije poremećaja ćelijske proliferacije kao što je kancer, npr. HER pozitivni kancer). U pojedinim otelotvorenjima, dato je anti-HER2 antitelo za upotrebu u postupku lečenja. U pojedinim otelotvorenjima, predmetni pronalazak daje anti-HER2 antitelo za upotrebu u postupku lečenja pojedinca koji ima poremećaj ćelijske proliferacije, koji obuhvata primenu na pojedincu efikasne količine anti-HER2 antitela. U jednom otelotvorenju, postupak dalje uključuje primenu efikasne količine najmanje jednog dodatnog terapeutskog agensa na pojedincu, na primer, kao što je opisano u nastavku. U sledećim otelotvorenjima, predmetni pronalazak daje anti-HER2 antitelo (kao što je anti-HER2 TDB antitelo) za upotrebu u poboljšanju imunološke funkcije kod pojedinca koji ima poremećaj ćelijske proliferacije. U pojedinim otelotvorenjima, predmetni pronalazak daje anti-HER2 antitelo za upotrebu u postupku poboljšanja imunološke funkcije kod pojedinca koji ima poremećaj ćelijske proliferacije, koji obuhvata primenu na pojedincu efikasne količine anti-HER2 antitela za aktiviranje efektorskih ćelija (npr. T ćelije, npr. CD8+ i/ili CD4+ T ćelije), proširivanje (povećanje) populacije efektorskih ćelija, smanjenje populacije ciljnih ćelija (npr. ćelija koja eksprimira drugi biološki molekul prepoznat od strane anti-HER2 antitela iz predmetnog pronalaska, kao što je bispecifično TDB antitelo iz predmetnog pronalaska), i/ili ubijanje ciljnih ćelija (npr. ciljne ćelije tumora). „Pojedinac“ prema bilo kom od gorenavedenih otelotvorenja može biti čovek.
U daljem aspektu, pronalazak obezbeđuje upotrebu anti-HER2 antitela u proizvodnji ili pripremi leka. U jednom otelotvorenju, lek je predviđen za lečenje poremećaja ćelijske proliferacije (npr. kancera). U sledećem otelotvorenju, lek je predviđen za upotrebu u postupku lečenja poremećaja ćelijske proliferacije koji se sastoji od primene efikasne količine leka na pojedincu koji ima poremećaj ćelijske proliferacije. U jednom takvom otelotvorenju, postupak dalje uključuje primenu efikasne količine najmanje jednog dodatnog terapeutskog agensa na pojedincu, na primer, kao što je opisano u nastavku. U sledećem otelotvorenju, lek je predviđen za aktiviranje efektorskih ćelija (npr. T ćelije, npr. CD8+ i/ili CD4+ T ćelije), proširivanje (povećanje) populacije efektorskih ćelija, smanjenje populacije ciljnih ćelija (npr. ćelija koja eksprimira drugi biološki molekul prepoznat od strane anti-HER2 antitela iz predmetnog pronalaska, kao što je bispecifično TDB antitelo iz predmetnog pronalaska), i/ili ubijanje ciljnih ćelija (npr. ciljne ćelije tumora) kod pojedinca. U sledećem otelotvorenju, lek je predviđen za upotrebu u postupku poboljšanja imunološke funkcije kod pojedinca koji ima poremećaj ćelijske proliferacije, koji obuhvata primenu na pojedincu efikasne količine leka za aktiviranje efektorskih ćelija (npr. T ćelije, npr. CD8+ i/ili CD4+ T ćelije), proširivanje (povećanje) populacije efektorskih ćelija, smanjenje populacije ciljnih ćelija (npr. ćelija koja eksprimira drugi biološki molekul prepoznat od strane anti-HER2 antitela iz predmetnog pronalaska, kao što je bispecifično TDB antitelo iz predmetnog pronalaska), i/ili ubijanje ciljnih ćelija (npr. ciljne ćelije tumora). „Pojedinac“ prema bilo kom od gorenavedenih otelotvorenja može biti čovek.
U daljem aspektu, otkriće obezbeđuje postupak za lečenje poremećaja ćelijske proliferacije (npr. kancer). U jednom aspektu, postupak uključuje primenu na pojedincu, koji ima takav poremećaj ćelijske proliferacije, efikasne količine anti-HER2 antitela. U jednom takvom aspektu, postupak dalje uključuje primenu efikasne količine najmanje jednog dodatnog terapeutskog agensa na pojedincu, na primer, kao što je opisano u nastavku. „Pojedinac“ prema bilo kom od gorenavedenih otelotvorenja može biti čovek.
U sledećem aspektu, otkriće obezbeđuje postupak za poboljšanje imunološke funkcije kod pojedinca koji ima poremećaj ćelijske proliferacije. U jednom aspektu, postupak obuhvata primenu na pojedincu efikasne količine anti-HER2 antitela za aktiviranje efektorskih ćelija (npr. T ćelije, npr. CD8+ i/ili CD4+ T ćelije), proširivanje (povećanje) populacije efektorskih ćelija, smanjenje populacije ciljnih ćelija (npr. ćelija koja eksprimira drugi biološki molekul prepoznat od strane anti-HER2 antitela iz predmetnog pronalaska, kao što je bispecifično TDB antitelo iz predmetnog pronalaska), i/ili ubijanje ciljnih ćelija (npr. ciljne ćelije tumora). U jednom otelotvorenju, "pojedinac" je čovek.
U daljem aspektu, otkriće obezbeđuje postupak za lečenje karcinoma koji eksprimira HER2, uključujući HER2-pozitivne karcinome. U jednom aspektu, postupak uključuje primenu na pojedincu koji ima takav kancer efikasne količine anti-HER2 antitela iz predmetnog pronalaska. U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo je monospecifično dvovalentno antitelo. U drugom aspektu, anti-HER2 antitelo je bispecifično TDB antitelo sa anti-HER2 ciljajućim krakom i anti-CD3 ciljajućim krakom. U poželjnom aspektu, HER2-TDB ima prihvatljiv profil toksičnosti kada se na pacijentu primenjuje u efikasnoj dozi. U jednom aspektu, CD3 krak HER2-TDB sa prihvatljivim profilom toksičnosti je CD3 krak niskog afiniteta. U jednom aspektu, CD3 krak HER2-TDB sa prihvatljivim profilom toksičnosti je 40G5c.
Antitela iz predmetnog pronalaska se mogu koristiti ili sama ili u kombinaciji sa drugim agensima u terapiji. Na primer, antitelo predmetnog pronalaska može biti primenjeno uz najmanje jedan dodatni terapeutski agens. U pojedinim otelotvorenjima, dodatno terapeutsko sredstvo je hemoterapeutsko sredstvo, sredstvo za inhibiciju rasta, citotoksično sredstvo, sredstvo koje se koristi u radioterapiji, sredstvo protiv angiogeneze, apoptotičko sredstvo, antitubulinsko sredstvo ili drugo sredstvo, kao što je antagonist receptora epidermalnog faktora rasta (EGFR) (npr. inhibitor tirozin kinaze), inhibitor HER1/EGFR (npr. erlotinib (Tarceva<™>), inhibitor faktora rasta izvedenog iz trombocita (npr. Gleevec<™>(imatinib mezilat)), COX-2 inhibitor (npr. celekoksib), interferon, citokin, antitelo koje nije anti-HER2 antitelo iz pronalaska, kao što je antitelo koje se vezuje za jedan ili više od sledećih ciljeva ErbB2, ErbB3, ErbB4, PDGFR-beta, BlyS, APRIL, BCMA VEGF, ili VEGF receptor(e), TRAIL/Apo2, PD-1, PD-L1, PD-L2, ili neki drugi bioaktivni ili organski hemijski agens.
U nekim otelotvorenjima, anti-HER2 antitelo se primenjuje na ispitaniku u kombinaciji sa antagonistom vezivanja PD-1 ose ili dodatnim terapeutskim agensom. U nekim otelotvorenjima, dodatni terapeutski agens se primenjuje pre ili posle primene anti-HER2 antitela. U nekim otelotvorenjima, dodatni terapeutski agens se primenjuje istovremeno sa anti-HER2 antitelom. U nekim otelotvorenjima, antagonist vezivanja PD-1 ose odabran je iz grupe koja se sastoji od antagonista vezivanja PD-1, antagonista vezivanja PD-L1 i antagonista vezivanja PD-L2.
U nekim otelotvorenjima, antagonist vezivanja ose PD-1 je antagonist vezivanja PD-1. U nekim otelotvorenjima, antagonist vezivanja PD-1 je anti-PD-1 antitelo, njegov fragment koji vezuje antigen, imunoadhezin, fuzioni protein, oligopeptid ili drugi molekul koji smanjuje, blokira, inhibira, ukida ili ometa transdukciju signala koji nastaje usled interakcije PD-1 sa PD-L1 i/ili PD-L2. U nekim otelotvorenjima, antagonist vezivanja PD-1 je anti-PD-1 antitelo. U jednom posebnom otelotvorenju, antagonist vezivanja PD-1 je MDX-1106 (nivolumab). U drugom posebnom otelotvorenju, antagonist vezivanja PD-1 je MK-3475 (pembrolizumab). U drugom posebnom otelotvorenju, antagonist vezivanja PD-1 je CT-011 (pidilizumab). U drugom posebnom otelotvorenju, antagonist vezivanja PD-1 je AMP-224. U drugom posebnom otelotvorenju, antagonist vezivanja PD-1 je MED1-0680. U drugom posebnom otelotvorenju, antagonist vezivanja PD-1 je PDR001. U drugom posebnom otelotvorenju, antagonist vezivanja PD-1 je REGN2810. U drugom posebnom otelotvorenju, antagonist vezivanja PD-1 je BGB-108.
U drugim otelotvorenjima, antagonist vezivanja ose PD-1 je antagonist vezivanja PD-L1. U nekim otelotvorenjima, antagonist vezivanja PD-L1 je anti-PD-L1 antitelo, njegov fragment koji vezuje antigen, imunoadhezin, fuzioni protein, oligopeptid ili drugi molekul koji smanjuje, blokira, inhibira, ukida ili ometa transdukciju signala koji nastaje usled interakcije PD-L1 sa jednim ili više njegovih partnera u vezivanju, kao što je PD-1, B7-1. U nekim otelotvorenjima, antagonist vezivanja PD-L1 je anti-PD-L1 antitelo. U još jednom posebnom otelotvorenju, anti-PD-L1 antitelo je MPDL3280A (atezolizumab). U jednom posebnom otelotvorenju, anti-PD-L1 antitelo je YW243.55.S70. U drugom posebnom otelotvorenju, anti-PD-L1 antitelo je MDX-1105. U drugom posebnom otelotvorenju, anti-PD-L1 antitelo je MSB0015718C. U još jednom posebnom otelotvorenju, anti-PD-L1 antitelo je MEDI4736.
U drugim otelotvorenjima, antagonist vezivanja ose PD-1 je antagonist vezivanja PD-L2. U nekim otelotvorenjima, antagonist vezivanja PD-L2 je anti-PD-L2 antitelo, njegov fragment koji vezuje antigen, imunoadhezin, fuzioni protein, oligopeptid ili drugi molekul koji smanjuje, blokira, inhibira, ukida ili ometa transdukciju signala koji nastaje usled interakcije PD-L2 sa jednim ili više njegovih partnera u vezivanju, kao što je PD-1. U nekim otelotvorenjima, antagonist vezivanja PD-L2 je anti-PD-L2 antitelo. U nekim otelotvorenjima, antagonist vezivanja PD-L2 je imunoadhezin.
U poželjnom otelotvorenju, HER2-pozitivni kancer je HER2-pozitivni kancer dojke ili HER2-pozitivni kancer želuca. U jednom otelotvorenju, anti-HER2 antitelo se primenjuje istovremeno sa jednim ili više dodatnih terapeutskih agenasa koji ciljaju put HER. U jednom otelotvorenju, terapeutski agens koji cilja put HER je izabran od inhibitora EGFR, inhibitora HER2, inhibitora HER3 i/ili inhibitora HER4. U jednom otelotvorenju, anti-HER2 antitelo se primenjuje istovremeno sa jednim ili više dodatnih terapeutskih agenasa izabranih od trastuzumaba (Herceptin<®>), T-DM1 (Kadcyla<®>) i pertuzumaba (Perjeta<®>). U jednom otelotvorenju, anti-HER2 antitelo se primenjuje istovremeno sa trastuzumabom. U jednom otelotvorenju, HER2 TDB se primenjuje istovremeno sa T-DM1. U jednom otelotvorenju, anti-HER2 antitelo se primenjuje istovremeno sa pertuzumabom. U jednom otelotvorenju, anti-HER2 antitelo se primenjuje istovremeno sa trastuzumabom i pertuzumabom. U jednom otelotvorenju, anti-HER2 antitelo se primenjuje istovremeno sa T-DM1 i pertuzumabom.
U nekim aspektima, otkriće predviđa postupak u kome je dodatno terapeutsko sredstvo glukokortikoid. U jednom aspektu, glukokortikoid je deksametazon.
Takve kombinovane terapije koje su gore pomenute obuhvataju kombinovanu primenu (gde su dva ili više terapeutskih agenasa obuhvaćeni istom formulacijom, ili različitim formulacijama), i odvojenu primenu, u kom slučaju primena antitela predmetnog pronalaska može da se odigra pre primene dodatnog terapeutskog agensa i/ili agenasa, istovremeno sa njim i/ili nakon njegove primene. U jednom aspektu, primena anti-HER2 antitela i primena dodatnog terapeutskog agensa se dešavaju približno u roku od jednog meseca, ili približno u roku od jedne, dve ili tri nedelje, ili približno u roku od jedan, dva, tri, četiri, pet ili šest dana, jedna od druge. Anti-HER2 antitela iz predmetnog pronalaska mogu se takođe upotrebiti u kombinaciji sa radijacionom terapijom.
Antitelo iz predmetnog pronalaska (i/ili svaki dodatni terapeutski agens) može biti primenjeno bilo kojim pogodnim postupkom, uključujući parenteralnu, intrapulmonarnu i intranazalnu, i, ako se želi za lokalno lečenje, intralezionu primenu. Parenteralne infuzije uključuju intramuskularnu, intravensku, intraarterijsku, intraperitonealnu ili supkutanu primenu. U nekim aspektima, antitelo se primenjuje supkutanom primenom. U nekim aspektima, anti-HER2 antitelo primenjeno supkutanom injekcijom pokazuje manje toksičan odgovor kod pacijenta nego isto anti-HER2 antitelo primenjeno intravenskom injekcijom. Doziranje može biti bilo kojim prikladnim načinom, na primer putem injekcija, kao što su intravenske ili supkutane injekcije, što delimično zavisi od toga da li je primena kratkotrajna ili hronična. Ovde su razmatrani različiti rasporedi doziranja uključujući, bez ograničenja, pojedinačnu ili višestruku primenu u različitim terminima, bolusnu primenu i pulsnu infuziju.
Antitela iz predmetnog pronalaska biće formulisana, dozirana i primenjena u skladu sa dobrom lekarskom praksom. U ovom kontekstu se mogu razmatrati faktori kao što su konkretni poremećaj koji se leči, konkretni sisar koji se leči, kliničko stanje pojedinačnog pacijenta, uzrok poremećaja, mesto isporuke agensa, postupak primene, raspored primene, i drugi faktori poznati lekarima. Antitelo ne mora da bude, ali je opciono formulisano sa jednim ili više agensa koji se trenutno primenjuju za sprečavanje ili lečenje poremećaja o kome se radi. Efikasna količina takvih drugih agensa zavisi od količine antitela prisutnog u formulaciji, vrste poremećaja ili lečenja, kao i drugih faktora koji su prethodno razmatrani. Oni se po pravilu koriste u istim dozama i sa istim načinom primene kao što je gore opisano, ili od oko 1 do 99% doza koje su ovde opisane, ili u bilo kojoj dozi i sa bilo kojim načinom primene za koje je empirijski/klinički dokazano da su odgovarajući.
Za prevenciju ili lečenje bolesti, odgovarajuća doza antitela iz predmetnog pronalaska (kada se koristi samostalno ili u kombinaciji sa jednim ili više drugih dodatnih terapeutskih agenasa) zavisiće od vrste bolesti koja se leči, vrste antitela, težine i toka bolesti, bilo da se antitelo primenjuje u preventivne ili terapeutske svrhe, kao i od prethodne terapije, kliničke istorije pacijenta i njegovog odgovora na antitelo, kao i odluke nadležnog lekara. Antitelo se pogodno primenjuje na pacijentu jednokratno, ili kao serija terapija.
Kao opšta pretpostavka, terapeutski efikasna količina anti-HER2 antitela primenjena na čoveku biće u opsegu od oko 0,01 do oko 100 mg/kg telesne težine pacijenta, bilo da je u pitanju jedna ili više primena. U nekim aspektima, korišćeno antitelo je, na primer, primenjivano u dnevnim dozama od oko 0,01 do oko 45 mg/kg, oko 0,01 do oko 40 mg/kg, oko 0,01 do oko 35 mg/kg, oko 0,01 do oko 30 mg/kg, oko 0,01 do oko 25 mg/kg, oko 0,01 do oko 20 mg/kg, oko 0,01 do oko 15 mg/kg, oko 0,01 do oko 10 mg/kg, oko 0,01 do oko 5 mg/kg, ili oko 0,01 do oko 1 mg/kg. U jednom aspektu, anti-HER2 antitelo prema opisu iz ovog dokumenta, primenjuje se na ljudima u dozi od oko 100 mg, oko 200 mg, oko 300 mg, oko 400 mg oko 500 mg, oko 600 mg, oko 700 mg, oko 800 mg, oko 900 mg, oko 1000 mg, oko 1100 mg, oko 1200 mg, oko 1300 mg ili oko 1400 mg 1. dana 21-dnevnog ciklusa. Doza se može primeniti kao pojedinačna doza ili kao višestruke doze (npr., 2 ili 3 doze), kao što su infuzije. Kod ponovljene primene u trajanju od nekoliko dana ili duže, u zavisnosti od stanja, lečenje će po pravilu biti nastavljeno sve do željenog suzbijanja simptoma bolesti. Doza antitela navedena kao primer bila bi u opsegu od oko 0,05 mg/kg do oko 10 mg/kg. Stoga, jedna ili više doza od oko 0,5 mg/kg, 2,0 mg/kg, 4,0 mg/kg ili 10 mg/kg (ili bilo koja njihova kombinacija) može se dati pacijentu. Takve doze mogu se primenjivati povremeno, na primer. svake nedelje ili svake tri nedelje (npr. tako da pacijent primi od oko dve do oko dvadeset, ili na primer. oko šest doza anti-HER2 antitela). Može se primeniti veća početna doza, a nakon toga jedna ili više manjih doza. Napredak ove terapije jednostavno se prati klasičnim tehnikama i testovima.
U nekim aspektima, postupci mogu dalje da sadrže dodatnu terapiju. Dodatna terapija može biti radioterapija, hirurški zahvat, hemoterapija, genska terapija, DNK terapija, virusna terapija, RNK terapija, imunoterapija, transplantacija koštane srži, nanoterapija, terapija monoklonskim antitelima, ili kombinacija prethodno navedenih. Dodatna terapija može biti u obliku adjuvantne ili neoadjuvantne terapije. U nekim aspektima, dodatna terapija se sastoji od primene enzimskog inhibitora malog molekula ili antimetastatskog agensa. U nekim aspektima, dodatna terapija se sastoji od davanja agensa za ograničavanje neželjenih dejstava (npr. agensi namenjeni za smanjivanje pojave i/ili težine neželjenih dejstava lečenja, kao što su agensi protiv mučnine, itd.). U nekim aspektima, dodatna terapija je radioterapija. U nekim aspektima, dodatna terapija je hirurški zahvat. U nekim aspektima, dodatna terapija je kombinacija radioterapije i hirurškog zahvata. U nekim aspektima, dodatna terapija je gama zračenje. U nekim aspektima, dodatna terapija može biti zasebna primena jednog ili više terapeutskih agensa, kako je prethodno navedeno.
H. Proizvodi
U drugom aspektu predmetnog pronalaska, obezbeđen je proizvod koji sadrži materijale korisne za lečenje, prevenciju i/ili dijagnostikovanje gore opisanih poremećaja. Proizvod uključuje pakovanje i etiketu ili uputstvo za upotrebu, na pakovanju ili uz njega. Pogodno pakovanje uključuje, na primer, boce, bočice, špriceve, kese za IV rastvor, itd. Pakovanje može biti izrađeno od različitih materijala, kao što je staklo ili plastika. Pakovanje sadrži preparat koji je sam po sebi ili u kombinaciji sa drugim preparatom efikasan u lečenju, prevenciji i/ili dijagnostikovanju stanja, i može imati priključak za sterilni pristup (na primer, pakovanje može biti kesa za intravenski rastvor ili bočica sa zapušačem koji može da se probuši iglom za potkožnu injekciju). Najmanje jedan aktivni agens u kompoziciji je antitelo predmetnog pronalaska. Etiketa ili uputstvo za upotrebu ukazuje na to da se preparat koristi za lečenje stanja po izboru. Pored toga, proizvod može da sadrži (a) prvo pakovanje sa kompozicijom koja se u njemu nalazi, pri čemu kompozicija sadrži antitelo iz predmetnog pronalaska; i (b) drugo pakovanje sa kompozicijom koja se u njemu nalazi, pri čemu kompozicija sadrži dodatni citotoksični ili drugi terapeutski agens. Proizvod u ovom aspektu otkrića može dalje da sadrži uputstvo za upotrebu koje ukazuje da kompozicija može da se koristi za lečenje specifičnog stanja. Alternativno, ili dodatno, proizvod može dalje da sadrži drugo (ili treće) pakovanje koje sadrži farmaceutski prihvatljiv pufer, kao što je bakteriostatska voda za injekcije (BWFI), fiziološki rastvor sa fosfatnim puferom, Ringerov rastvor i rastvor dekstroze. Proizvod može dodatno da sadrži druge materijale poželjne sa komercijalnog aspekta i sa aspekta upotrebe, uključujući druge pufere, razblaživače, filtere, igle i špriceve.
III. Primeri
U nastavku su dati primeri za postupke i kompozicije. Podrazumeva se da mogu biti primenjeni razni drugi aspekti, na osnovu opšteg opisa koji je prethodno naveden.
Primer 1. Nastanak i karakterizacija anti-HER2 antitela
Šest aminokiselinskih ostataka hu4D5, dva u varijabilnom regionu lakog lanca i četiri u varijabilnom regionu teškog lanca hu4D5, izabrana su za mutagenezu:
LC-Asn30 = položaj X1
LC-Thr30 = položaj X2
LC-Asn54 = položaj X3
HC-Gly55 = položaj X4
HC-Asp98 = položaj X5
HC-Gly99 = položaj X6
Ostaci su prikazani u poravnavanju sekvenci na SL.1.
Ostaci X1-X6 su varirali i mutacije su uvedene Kunkelovom mutagenezom usmerenom na lokaciju. Kunkel TA. (1985). „Rapid and efficient site-specific mutagenesis without phenotypic selection.“ (PDF). Proceedings of the National Academy of Sciences U S A.82 (2): 488-92.
Sekvenca lakog lanca CDR L1 „N30, T31“ je mutirana tako da uključuje sledeće varijacije: QT, TT, ST, ET, DT i ND.
CDR H2 teškog lanca „N54, G55“ mutiran je u: AG, EG, SG, NA.
CDR H3 teškog lanca „D98,G99“ mutiran je u: EG, TG, SG, DS i DT.
Brojne oznake ostataka navedene su u skladu sa radom Kabata. (Kabat et al., Sequences of proteins of immunological interest, 5. izd., Public Health Service, National Institutes of Health, Bethesda, MD (1991)
Kombinacije tačkastih mutacija uvedene su na prečišćenu, jednolančanu DNK teškog i lakog lanca sa sekvencom divljeg tipa hu4D5. Izabrane kombinacije mutanata izražene su kao Fab u HEK293 ćelijama, i prečišćene afinitetnom hromatografijom sa proteinom G. Svaki od 23 Fab konstrukata, uključujući divlji tip 4D5 Fab, izolovan je i pregledan na vezivanje za rekombinantni humani Her2 ECD (humani Her2/ErbB2 protein, kataloški br. 10004-HCCH, Sino Biological Inc.).
Jednovalentni afiniteti vezivanja određeni su površinskom plazmonskom rezonancom koristeći instrument Biacore T200. Liofilizovani rekombinantni HER2 protein je razblažen do 2 µg/ml u acetatnom puferu pH 5,0. Protein je imobilisan na 3 različite gustine na senzorskom čipu CM5 serije S koristeći komplet za vezivanje amina i protokol proizvođača kompanije GE Healthcare (BR-1000-50).
Prečišćeni anti-HER2 Fab su razblaženi u 0,5% P20, HBS-EP radnom puferu u seriji koncentracija od 1,56 nM-50 nM i injektovani pri protoku od 30 µl/min preko svih protočnih ćelija koristeći protočnu ćeliju 1 kao referentni uzorak. Svakom uzorku je dozvoljeno 3 minuta asocijacije i disocijacije, a regeneracija nakon svakog ciklusa postignuta je 60-sekundnim injektovanjem 50 mM HCL nakon svakog ciklusa.
Kinetičke interakcije su okarakterisane istovremenim uklapanjem ka i kd korišćenjem 1:1 Lengmirovog modela vezivanja. SL. 2.
Primer 2. Nastanak i karakterizacija anti-HER2 antitela
Aminokiselinske sekvence za varijabilne domene divljeg tipa huMAb4D5 teških i lakih lanaca subklonirane su u plazmide koji sadrže bilo WT hulgG Fc ili plazmide koji sadrže Fc region sa mutacijama za pravljenje varijanti konstrukata dugmadi ili rupica (Trill, et al., Curr Opin Biotechnol 1995: 553-560). Brojne oznake ostataka u skladu su sa radom Kabata (Kabat et al.,5. izd. Public Health Service, National Institutes of Health, Bethesda, MD (1991)). Da bi se proizvela monospecifična, dvovalentna antitela, netaknuti IgG1 pune dužine sa dva antigen vezujuća domena proizveden je transfekcijom CHO ćelija sisara sa odvojenim plazmidima koji sadrže DNK teškog ili lakog lanca WT-Fc. Monoklonsko antitelo je eksprimirano i prečišćeno standardnim postupcima. (Liu, et al. MAbs. 2010 Sep-Oct; 2(5): 480-499). Dvovalentno antitelo 4D5v3 je proizvedeno kao što je prethodno navedeno sa mutacijama uvedenim na određenim položajima Kunkelovom mutagenezom. Aminokiselinske sekvence za antitelo 4D5v3 prikazane su na SL.1:
Supstitucija aminokiselina na položajima N30, G55 i D98 dovodi do toga da 4D5v3 ima povećanu stabilnost u poređenju sa divljim tipom 4D5 zbog smanjene deamidacije ili izomerizacije antitela.
Afinitet varijanti anti-HER2
Afinitet vezivanja anti-HER2 dvovalentnog antitela 4D5v3 za cilj HER2 određen je Biacore analizom koristeći gore opisane uslove. SL. 3 prikazuje rezultate Biacore analize.
4D5v3 je pokazao afinitet vezivanja oko 10 puta veći od afiniteta vezivanja divljeg tipa 4D5. Stoga, pored povećane stabilnosti, 4D5v3 je takođe iznenađujuće pokazao povećan afinitet za ciljani HER2.
Primer 3. Nastanak i karakterizacija anti-HER2 / CD3 bispecifičnih antitela Korisnost određenih anti-HER antitela je ispitana na njihovu korisnost u kontekstu terapijskog antitela koje cilja T ćelije, takođe nazvanog „bispecifično antitelo zavisno od T ćelija“ (TDB). TDB antitela su sposobna da istovremeno vezuju ćelijske površinske antigene na T ćelijama (npr. CD3) i ćelijske površinske antigene na tumorskim ćelijama, čime se omogućava vezanim T ćelijama da doprinesu uništenju tumorskih ćelija.
Anti-HER2 TDB antitela koja imaju jedan krak usmeren na CD3 (40G5C) i jedan krak usmeren na ćelijski površinski antigen HER2, HER2 TDB su proizvedena kao antitela pune dužine u formatu dugme u rupici kao humani IgG1 (Atwell et al. J. Mol. Biol. 270: 26-35, 1997). Polovina antitela je eksprimirana u ćelijama E. coli ili ćelijama jajnika kineskog hrčka (CHO), prečišćena afinitetnom hromatografijom sa proteinom A, a odgovarajuća polovina parova antitela je komplementarno vezana in vitro, prema prethodnom opisu (Spiess et al. Nat. Biotechnol. 2013). Ako je proizvodnja TDB antitela izvedena u CHO ćelijama, antitelo sadrži mutaciju aglikozilacije, na primer, na ostatku N297 (npr. N297G), tako da je TDB antitelo varijanta bez efektora i nije u stanju da inicira ćelijsku citotoksičnost zavisnu od antitela (ADCC). Nakon komplementarnog vezivanja, HER2 TDB antitela su prečišćena hromatografijom sa hidrofobnim interakcijama (HIC) i okarakterisana analitičkom gel filtracijom, masenom spektrometrijom i poliakrilamidnom gel elektroforezom. Ovim postupcima proizvedena su različita HER2 TDB antitela koja imaju 40G5C kao anti-CD3 krak.
Afinitet anti-HER2 TDB antitela za HER2
Afinitet anti-HER2/ CD3 bispecifičnih antitela ispitan je na njihov afinitet za njihov ciljni HER2 putem Biacore analize koristeći gore opisane uslove. SL. 4 prikazuje rezultate Biacore analize. TDB antitela su pokazala niz afiniteta vezivanja za HER2 antigen. Antitela 4D5v3, 4D5v21 i 4D5v22 pokazala su afinitete vezivanja koji su bili oko 10 puta veći od afiniteta vezivanja divljeg tipa 4D5 TDB.
In vitro ispitivanje HER2 TDB antitela
Humane PBMC izdvojene su iz krvi zdravih dobrovoljaca koristeći medijum za separaciju limfocita Lymphoprep (StemCell Technologies, br. 07811). CD8+ ćelije su ekstrahovane iz PBMC-a korišćenjem CD8+ izolacionog kompleta (Miltenyi, kat. br.130-094-156) primenom negativne selekcije.
Testovi in vitro ubijanja ćelija
SK-BR-3 ćelije su obložene gustinom od 10k ćelija po bunarčiću u posudi sa crnim, prozirnim dnom sa 96 bunarčića (Corning, kat. br. 3904) 1. dana. Prečišćene CD8+ ćelije su dodate 2. dana u odnosu 5:1 E:T. Ćelije su tretirane varijantama HER2 TDB 2. dana sa 1000, 100, 10, 1, 0,1, 0,001, 0,0001, 0,00001 ng/ml ili nisu tretirane. CD8+ ćelije su 4. dana uklonjene sa ploča i bunarčići su isprani 2x PBS-om. Test Cell Titer Glo izvršen je prema uputstvu proizvođača (Promega, br. G7572) i ploče su očitane.
Analiza aktivacije T ćelija
Ciljne ćelije i prečišćene CD8+ T ćelije su pomešane u prisustvu ili odsustvu različitih HER2 TDB antitela. Aktivacija T ćelija je analizirana protočnom citometrijom. Na kraju inkubacije, ćelije su obojene sa CD8-FITC (BD Bioscience, br. 555634) CD69-PE (BD Bioscience, br.555531) i CD25-APC (BD Bioscience, br.555434).
Rezultati
Testovi ubijanja ćelija su sprovedeni kako bi se procenila funkcionalna aktivnost varijanti 4D5-40G5 korišćenjem prečišćenih humanih CD8+ ćelija i ciljne ćelijske linije koja eksprimira HER2. Varijante 20-24 pokazale su aktivnost ubijanja sličnu obema varijantama WT 4D5-40G5 i 4D5v3-40G5. Od ovih varijanti, 4D5v23 je bila najmanje potentna. Testovi ubijanja su ponovljeni sa 3 odvojena donora. Rezultati su bili slični u svakom slučaju. SL.5A-5C.
Varijante su takođe ispitane na njihovu sposobnost da indukuju aktivnost T-ćelija. Sve ispitane varijante pokazale su ćelijsku aktivnost u testovima koristeći ćelije izolovane od dva pacijenta. Rezultati aktivnosti T-ćelija pokazali su konzistentnost sa testovima ubijanja sa 4D5v 23 kao najmanje aktivirajućim u CD8+ ćelijama i potentnim u in vitro ubijanju. I kod ubijanja i kod aktivacije T-ćelija, 4D5v3, 4D5v 20 i 4D5v 24 pokazuju najveću aktivnost u efektorima i veću efikasnost protiv ciljne grupe. SL.6
LISTA SEKVENCI
<110> GENENTECH, INC. ET AL.
<120> ANTI‐HER2 ANTITELA I POSTUPCI PRIMENE
<130> P32917‐WO
<140>
<141>
<150> 62/181.106
<151> 2015‐06‐17
<160> 89
<170> Verzija međunarodnog patenta 3.5
<210> 1
<211> 107
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 1
<210> 2
<211> 120
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 2
<210> 3
<211> 107
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<220>
<221> VARIJANTA
<222> (30)..(30)
<223> /zameniti = „Asp” ili „Ser” ili „Thr” ili „Glu” ili „His” ili „Lys” ili „Arg” ili „Gln”
<220>
<221> VARIJANTA
<222> (31)..(31)
<223> /zameniti = „Val” ili „Ser” ili „Asp”
<220>
<221> MEŠOVITE_KARAKTERISTIKE
<222> (1)..(107)
<223> /napomena = „Ostaci varijantnog oblika dati u sekvenci nemaju prednost u odnosu na one date u napomenama za položaje varijanti”
<400> 3
<211> 120
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<220>
<221> VARIJANTA
<222> (55)..(55)
<223> /zameniti = „Glu” ili „Ala” ili „Gln” ili „His” ili „Asp” ili „Lys” ili „Arg” ili „Ser”
<220>
<221> VARIJANTA
<222> (56)..(56)
<223> /zameniti = „Ala”
<220>
<221> VARIJANTA
<222> (102)..(102)
<223> /zameniti = „Glu” ili „Ser” ili „Asn” ili „Thr”
<220>
<221> VARIJANTA
<222> (103)..(103)
<223> /zameniti = „Ser” ili „Ala” ili „Thr”
<220>
<221> MEŠOVITE_KARAKTERISTIKE
<222> (1)..(120)
<223> /napomena = „Ostaci varijantnog oblika dati u sekvenci nemaju prednost u odnosu na one date u napomenama za položaje varijanti”
<400> 4
<211> 120
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid” <221> MOD_RES
<222> (56)..(56)
<223> Bilo koja aminokiselina osim Gly
<400> 5
<210> 6
<211> 107
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 6
<210> 7
<211> 120
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 7
<210> 8
<211> 107
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 8
<210> 9
<211> 120
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 9
<210> 10
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 10
<210> 11
<211> 120
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 11
<210> 12
<211> 107
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 12
<210> 13
<211> 120
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 13
<210> 14
<211> 107
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 14
<210> 15
<211> 120
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 15
<210> 16
<211> 107
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 16
<210> 17
<211> 120
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 17
<211> 107
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 18
<210> 19
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 19
<211> 107
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 20
<210> 21
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 21
<211> 107
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 22
<211> 120
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 23
<211> 107
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<210> 25
<211> 120
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<210> 26
<211> 120
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 26
<210> 27
<211> 119
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 27
<210> 28
<211> 119
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 28
<210> 29
<211> 119
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 29
<210> 30
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 30
<211> 107
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 31
<211> 119
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 32
<211> 107
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<210> 34
<211> 119
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<210> 35
<211> 119
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<210> 36
<211> 107
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 36
<210> 37
<211> 119
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<210> 38
<211> 107
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 38
<210> 39
<211> 119
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 39
<210> 40
<211> 119
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 40
<210> 41
<211> 107
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 41
<210> 42
<211> 107
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 42
<210> 43
<211> 119
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 43
<210> 44
<211> 107
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 44
<210> 45
<211> 119
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 45
<210> 46
<211> 119
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 46
<210> 47
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 47
<210> 48
<211> 7
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 48
<211> 9
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 49
<210> 50
<211> 5
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 50
<211> 17
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 51
<210> 52
<211> 11
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<210> 53
<211> 11
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 53
<210> 54
<211> 11
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<210> 55
<211> 11
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 55
<210> 56
<211> 11
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 56
<210> 57
<211> 17
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 57
<210> 58
<211> 17
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 58
<210> 59
<211> 17
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 59
<211> 17
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 60
<210> 61
<211> 17
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 61
<211> 11
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 62
<210> 63
<211> 11
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 63
<210> 64
<211> 11
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 64
<210> 65
<211> 12
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 65
<210> 66
<211> 5
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 66
<210> 67
<211> 17
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 67
<210> 68
<211> 10
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 68
<210> 69
<211> 17
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 69
<210> 70
<211> 7
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 70
<211> 8
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 71
<210> 72
<211> 5
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 72
<211> 17
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 73
<210> 74
<211> 10
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<210> 75
<211> 7
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 75
<210> 76
<211> 8
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<210> 77
<211> 119
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 77
<211> 112
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 78
<211> 119
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 79
<211> 112
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<210> 81
<211> 112
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički polipeptid”
<400> 81
<211> 27
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 82
<211> 28
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<400> 83
<210> 84
<211> 5
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<220>
<221> VARIJANTA
<222> (1)..(1)
<223> /zameniti = „Ser”
<220>
<221> MEŠOVITE_KARAKTERISTIKE
<222> (1)..(5)
<223> /napomena = „Ostaci varijantnog oblika dati u sekvenci nemaju prednost u odnosu na one date u napomenama za položaje varijanti”
<400> 84
<210> 85
<211> 17
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<220>
<221> VARIJANTA
<222> (5)..(5)
<223> /zameniti = „Glu”
<220>
<221> VARIJANTA
<222> (6)..(6)
<223> /zameniti = „Asn”
<220>
<221> VARIJANTA
<222> (7)..(7)
<223> /zameniti = „Gly”
<220>
<221> VARIJANTA
<222> (17)..(17)
<223> /zameniti = „Gly”
<220>
<221> MEŠOVITE_KARAKTERISTIKE
<222> (1)..(17)
<223> /napomena = „Ostatak varijantnog oblika dat u sekvenci nema prednost u odnosu na onaj dat u napomenama za položaj varijante”
<400> 85
<210> 86
<211> 10
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<220>
<221> VARIJANTA
<222> (2)..(2)
<223> /zameniti = „Gly”
<221> VARIJANTA
<222> (5)..(5)
<223> /zameniti = „Arg”
<220>
<221> MEŠOVITE_KARAKTERISTIKE
<222> (1)..(10)
<223> /napomena = „Ostatak varijantnog oblika dat u sekvenci nema prednost u odnosu na onaj dat u napomenama za položaj varijante”
<400> 86
<210> 87
<211> 7
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<220>
<221> VARIJANTA
<222> (2)..(2)
<223> /zameniti = „Thr”
<220>
<221> VARIJANTA
<222> (6)..(6)
<223> /zameniti = „Lys”
<220>
<221> MEŠOVITE_KARAKTERISTIKE
<222> (1)..(7)
<223> /napomena = „Ostatak varijantnog oblika dat u sekvenci nema prednost u odnosu na onaj dat u napomenama za položaj varijante”
<400> 87
<210> 88
<211> 8
<212> PRT
<213> Veštačka sekvenca
<220>
<221> Izvor
<223> /napomena = „Opis veštačke sekvence: sintetički peptid”
<220>
<221> VARIJANTA
<222> (1)..(1)
<223> /zameniti = „Thr”
<220>
<221> MEŠOVITE_KARAKTERISTIKE
<222> (1)..(8)
<223> /napomena = „Ostatak varijantnog oblika dat u sekvenci nema prednost u odnosu na onaj dat u napomenama za položaj varijante”
<400> 88
<210> 89
<211> 16
<212> PRT
<213> Homo sapiens
<400> 89

Claims (20)

PATENTNI ZAHTEVI
1. Izolovano anti-HER2 antitelo koje sadrži HER2 vezujući domen koji obuhvata varijabilni domen lakog lanca (VL) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 10, i varijabilni domen teškog lanca (VH) koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO: 11.
2. Anti-HER2 antitelo prema zahtevu 1, pri čemu je anti-HER2 antitelo bispecifično antitelo koje dodatno sadrži CD3 vezujući domen.
3. Anti-HER2 antitelo prema zahtevu 2, pri čemu CD3 vezujući domen sadrži: i. (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:84; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:85; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:86; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:69; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:87; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:88; ili
ii. a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:66; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:67; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:68; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:69; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:70; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:71; ili
iii. VH domen koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:77 i VL domen koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:78; ili
iv. (a) HVR-H1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:72; (b) HVR-H2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:73; (c) HVR-H3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:74; (d) HVR-L1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:69; (e) HVR-L2 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:75; i (f) HVR-L3 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:76; ili
v. VH domen koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:79 i VL domen koji sadrži aminokiselinsku sekvencu SEQ ID NO:81.
4. Anti-HER2 antitelo, prema bilo kom od prethodnih zahteva, pri čemu je anti-HER2 antitelo monoklonsko, humanizovano ili himerno antitelo.
5. Anti-HER2 antitelo, prema bilo kom od prethodnih zahteva, pri čemu, anti-HER2 antitelo je IgG antitelo.
6. Anti-HER2 antitelo, prema bilo kom od prethodnih patentnih zahteva, pri čemu, anti-HER2 antitelo je antitelo pune dužine.
7. Anti-HER2 antitelo, prema bilo kom od prethodnih zahteva, pri čemu anti-HER2 antitelo obuhvata mutaciju na mestu aglikozilacije, pri čemu, mutacija na mestu aglikozilacije je opciono supstituciona mutacija.
8. Anti-HER2 antitelo, prema bilo kom od prethodnih zahteva, pri čemu anti-HER2 antitelo ima redukovanu efektorsku funkciju.
9. Anti-HER2 antitelo, prema bilo kom od prethodnih zahteva, pri čemu anti-HER2 antitelo obuhvata supstitucionu mutaciju na aminokiselinskom ostatku N297, L234, L235, D265 i/ili P329G prema EU numeraciji, pri čemu je opciono supstituciona mutacija izabrana iz grupe koja se sastoji od N297G, N297A, L234A, L235A, D265A i P329G prema EU numeraciji.
10. Anti-HER2 antitelo prema zahtevu 1, pri čemu je anti-HER2 antitelo fragment antitela, kao što je Fab, Fab'-SH, Fv, scFv i/ili (Fab')2 fragment.
11. Izolovana nukleinska kiselina koja kodira anti-HER2 antitelo prema bilo kom od zahteva 1–10.
12. Vektor koji sadrži izolovanu nukleinsku kiselinu prema zahtevu 11.
13. Ćelija domaćin koja sadrži vektor prema zahtevu 12.
14. Postupak proizvodnje anti-HER2 antitela prema bilo kom od zahteva 1-10, pri čemu taj postupak obuhvata uzgajanje ćelije domaćina prema zahtevu 13 u medijumu za uzgajanje.
15. Farmaceutska kompozicija koja sadrži anti-HER2 antitelo prema bilo kom od zahteva 1–10.
16. Anti-HER2 antitelo prema bilo kom od zahteva 1-10 namenjeno za upotrebu kao lek.
17. Anti-HER2 antitelo prema bilo kom od zahteva 1–10, za upotrebu u lečenju ili odlaganju napredovanja kancera kod ispitanika kome je to potrebno, opciono,
pri čemu kancer eksprimira HER2.
18. Anti-HER2 antitelo za upotrebu prema zahtevu 17, pri čemu, kancer je HER2 pozitivni kancer.
19. Anti-HER2 antitelo za upotrebu prema bilo kom od zahteva 17 ili 18, pri čemu, kancer je kancer dojke ili kancer želuca.
20. Anti-HER2 antitelo za upotrebu prema bilo kom od zahteva 16–19, za upotrebu u kombinaciji sa anti-PD-L1 antitelom.
RS20250966A 2015-06-17 2016-06-16 Anti-her2 antitela i postupci primene RS67260B1 (sr)

Applications Claiming Priority (3)

Application Number Priority Date Filing Date Title
US201562181106P 2015-06-17 2015-06-17
EP16732195.9A EP3310812B1 (en) 2015-06-17 2016-06-16 Anti-her2 antibodies and methods of use
PCT/US2016/037891 WO2016205531A2 (en) 2015-06-17 2016-06-16 Anti-her2 antibodies and methods of use

Publications (1)

Publication Number Publication Date
RS67260B1 true RS67260B1 (sr) 2025-10-31

Family

ID=56204071

Family Applications (1)

Application Number Title Priority Date Filing Date
RS20250966A RS67260B1 (sr) 2015-06-17 2016-06-16 Anti-her2 antitela i postupci primene

Country Status (20)

Country Link
US (1) US10377825B2 (sr)
EP (2) EP3310812B1 (sr)
JP (3) JP2018524312A (sr)
KR (1) KR20180012859A (sr)
CN (1) CN107787331B (sr)
AU (1) AU2016280159A1 (sr)
CA (1) CA2986592A1 (sr)
DK (1) DK3310812T3 (sr)
ES (1) ES3043088T3 (sr)
FI (1) FI3310812T3 (sr)
HR (1) HRP20251150T1 (sr)
HU (1) HUE073235T2 (sr)
IL (1) IL256086A (sr)
LT (1) LT3310812T (sr)
MX (1) MX2017016169A (sr)
PL (1) PL3310812T3 (sr)
PT (1) PT3310812T (sr)
RS (1) RS67260B1 (sr)
SI (1) SI3310812T1 (sr)
WO (1) WO2016205531A2 (sr)

Families Citing this family (27)

* Cited by examiner, † Cited by third party
Publication number Priority date Publication date Assignee Title
HUE050159T2 (hu) 2013-12-17 2020-11-30 Genentech Inc Anti-CD3 antitestek és alkalmazási eljárások
MA40579A (fr) 2014-09-12 2016-03-17 Genentech Inc Anticorps anti-cll-1 et immunoconjugués
CA2984458A1 (en) 2015-05-13 2016-11-17 Zymeworks Inc. Antigen-binding constructs targeting her2
US10323094B2 (en) 2015-06-16 2019-06-18 Genentech, Inc. Humanized and affinity matured antibodies to FcRH5 and methods of use
TW201718647A (zh) 2015-06-16 2017-06-01 建南德克公司 抗-cll-1抗體及使用方法
EP3541843A1 (en) 2016-11-15 2019-09-25 Genentech, Inc. Dosing for treatment with anti-cd20/anti-cd3 bispecific antibodies
EP3565845A4 (en) * 2017-01-06 2020-10-07 Biosion, Inc. ERBB2 ANTIBODIES AND THEIR USES
CR20200391A (es) 2018-02-08 2020-10-19 Genentech Inc Moléculas biespecíficas de unión al antígeno y métodos de uso
WO2019244961A1 (ja) * 2018-06-20 2019-12-26 Jsr株式会社 変異vhh抗体を用いたアフィニティー担体
AU2020214336B2 (en) * 2019-01-30 2026-06-04 The Wistar Institute Of Anatomy And Biology DNA-encoded bispecific T-cell engagers targeting cancer antigens and methods of use in cancer theraputics
US11613576B2 (en) 2019-04-09 2023-03-28 Sanofi Trispecific binding proteins, methods, and uses thereof
JP7664175B2 (ja) * 2019-04-09 2025-04-17 サノフイ 三重特異性結合性タンパク質、方法、およびその使用
CR20220330A (es) 2019-12-13 2022-08-04 Genentech Inc Anticuerpos anti-ly6g6d y métodos de uso.
WO2021143741A1 (zh) * 2020-01-15 2021-07-22 北京海步医药科技有限公司 靶向多肽-药物缀合物及其用途
KR20220131937A (ko) * 2020-01-23 2022-09-29 바이오아트라, 인코퍼레이티드 조건부 활성형 항-her2 항체, 항체 절편, 이의 면역접합체 및 이의 용도
EP4240493A2 (en) 2020-11-04 2023-09-13 Genentech, Inc. Dosing for treatment with anti-cd20/anti-cd3 bispecific antibodies and anti-cd79b antibody drug conjugates
JP7716473B2 (ja) 2020-11-04 2025-07-31 ジェネンテック, インコーポレイテッド 抗cd20/抗cd3二重特異性抗体の皮下投薬
WO2022098638A2 (en) 2020-11-04 2022-05-12 Genentech, Inc. Dosing for treatment with anti-cd20/anti-cd3 bispecific antibodies
KR20240007171A (ko) 2021-05-14 2024-01-16 제넨테크, 인크. 모수네투주맙 및 폴라투주맙 베도틴을 이용한 cd20 양성 증식성 장애의 치료 방법
IL315960A (en) 2022-03-30 2024-11-01 Pinetree Therapeutics Inc Bispecific antibodies comprising an nrp1 binding domain and methods of use thereof
AU2023317484A1 (en) 2022-07-30 2025-03-13 Pinetree Therapeutics, Inc. Compositions for targeted lysosomal degradaton and methods of use thereof
KR20250068754A (ko) * 2022-09-20 2025-05-16 바이오세우스 인크. 항-her2 항체 및 이의 용도
WO2024183622A1 (zh) * 2023-03-03 2024-09-12 盛禾(中国)生物制药有限公司 一种抗her2抗体在制备治疗癌症的药物中的用途
PE20260581A1 (es) * 2023-07-26 2026-03-11 Hoffmann La Roche Anticuerpos que se unen a cd3
CN117820470B (zh) * 2024-03-04 2024-05-31 暨南大学 人源性重组抗Spastin抗体及其制备方法和应用
CN118146380B (zh) * 2024-04-12 2025-12-02 上海交通大学 基于ai从头设计筛选合成的her2蛋白特异性结合抗体及其应用
CN118530362A (zh) * 2024-05-31 2024-08-23 北京睿脉医药科技有限公司 一种赫赛汀抗体突变体及与其偶联的nk细胞

Family Cites Families (114)

* Cited by examiner, † Cited by third party
Publication number Priority date Publication date Assignee Title
US4816567A (en) 1983-04-08 1989-03-28 Genentech, Inc. Recombinant immunoglobin preparations
US4675187A (en) 1983-05-16 1987-06-23 Bristol-Myers Company BBM-1675, a new antibiotic complex
US4737456A (en) 1985-05-09 1988-04-12 Syntex (U.S.A.) Inc. Reducing interference in ligand-receptor binding assays
US4676980A (en) 1985-09-23 1987-06-30 The United States Of America As Represented By The Secretary Of The Department Of Health And Human Services Target specific cross-linked heteroantibodies
US6548640B1 (en) 1986-03-27 2003-04-15 Btg International Limited Altered antibodies
IL85035A0 (en) 1987-01-08 1988-06-30 Int Genetic Eng Polynucleotide molecule,a chimeric antibody with specificity for human b cell surface antigen,a process for the preparation and methods utilizing the same
JP3101690B2 (ja) 1987-03-18 2000-10-23 エス・ビィ・2・インコーポレイテッド 変性抗体の、または変性抗体に関する改良
US5606040A (en) 1987-10-30 1997-02-25 American Cyanamid Company Antitumor and antibacterial substituted disulfide derivatives prepared from compounds possessing a methyl-trithio group
US5770701A (en) 1987-10-30 1998-06-23 American Cyanamid Company Process for preparing targeted forms of methyltrithio antitumor agents
FI903489A7 (fi) 1988-11-11 1990-07-10 Medical Res Council Yhden osan sisältävät ligandit, näitä ligandeja sisältävät reseptorit, menetelmiä niiden valmistamiseksi sekä ligandien ja reseptorien käytt ö
DE3920358A1 (de) 1989-06-22 1991-01-17 Behringwerke Ag Bispezifische und oligospezifische, mono- und oligovalente antikoerperkonstrukte, ihre herstellung und verwendung
CA2026147C (en) 1989-10-25 2006-02-07 Ravi J. Chari Cytotoxic agents comprising maytansinoids and their therapeutic use
US5208020A (en) 1989-10-25 1993-05-04 Immunogen Inc. Cytotoxic agents comprising maytansinoids and their therapeutic use
US5959177A (en) 1989-10-27 1999-09-28 The Scripps Research Institute Transgenic plants expressing assembled secretory antibodies
US6075181A (en) 1990-01-12 2000-06-13 Abgenix, Inc. Human antibodies derived from immunized xenomice
US6150584A (en) 1990-01-12 2000-11-21 Abgenix, Inc. Human antibodies derived from immunized xenomice
US5770429A (en) 1990-08-29 1998-06-23 Genpharm International, Inc. Transgenic non-human animals capable of producing heterologous antibodies
DE69129154T2 (de) 1990-12-03 1998-08-20 Genentech, Inc., South San Francisco, Calif. Verfahren zur anreicherung von proteinvarianten mit geänderten bindungseigenschaften
US5571894A (en) 1991-02-05 1996-11-05 Ciba-Geigy Corporation Recombinant antibodies specific for a growth factor receptor
EP0590058B1 (en) 1991-06-14 2003-11-26 Genentech, Inc. HUMANIZED Heregulin ANTIBODy
GB9114948D0 (en) 1991-07-11 1991-08-28 Pfizer Ltd Process for preparing sertraline intermediates
EP0604580A1 (en) 1991-09-19 1994-07-06 Genentech, Inc. EXPRESSION IN E. COLI OF ANTIBODY FRAGMENTS HAVING AT LEAST A CYSTEINE PRESENT AS A FREE THIOL, USE FOR THE PRODUCTION OF BIFUNCTIONAL F(ab') 2? ANTIBODIES
FI941572L (fi) 1991-10-07 1994-05-27 Oncologix Inc Anti-erbB-2-monoklonaalisten vasta-aineiden yhdistelmä ja käyttömenetelmä
WO1993008829A1 (en) 1991-11-04 1993-05-13 The Regents Of The University Of California Compositions that mediate killing of hiv-infected cells
CA2372813A1 (en) 1992-02-06 1993-08-19 L.L. Houston Biosynthetic binding protein for cancer marker
JPH08504172A (ja) 1992-06-30 1996-05-07 オンコロジクス,インコーポレイティド 抗−erbB−2モノクロナール抗体の組み合わせ物及び使用方法
ATE139900T1 (de) 1992-11-13 1996-07-15 Idec Pharma Corp Therapeutische verwendung von chimerischen und markierten antikörper gegen menschlichen b lymphozyt beschränkter differenzierung antigen für die behandlung von b-zell-lymphoma
US5635483A (en) 1992-12-03 1997-06-03 Arizona Board Of Regents Acting On Behalf Of Arizona State University Tumor inhibiting tetrapeptide bearing modified phenethyl amides
US5780588A (en) 1993-01-26 1998-07-14 Arizona Board Of Regents Elucidation and synthesis of selected pentapeptides
AU6527894A (en) 1993-03-30 1994-10-24 Trustees Of The University Of Pennsylvania, The Prevention of tumors with monoclonal antibodies against (neu)
US6733752B1 (en) 1994-03-30 2004-05-11 The Trustees Of The University Of Pennsylvania Prevention of tumors with monoclonal antibodies against neu
AU691811B2 (en) 1993-06-16 1998-05-28 Celltech Therapeutics Limited Antibodies
US5773001A (en) 1994-06-03 1998-06-30 American Cyanamid Company Conjugates of methyltrithio antitumor agents and intermediates for their synthesis
US5789199A (en) 1994-11-03 1998-08-04 Genentech, Inc. Process for bacterial production of polypeptides
US5731168A (en) 1995-03-01 1998-03-24 Genentech, Inc. Method for making heteromultimeric polypeptides
US5840523A (en) 1995-03-01 1998-11-24 Genetech, Inc. Methods and compositions for secretion of heterologous polypeptides
US5783404A (en) * 1995-04-13 1998-07-21 Amgen Inc. Methods and compositions for determining HER-2/neu expression using monoclonal antibodies
US5869046A (en) 1995-04-14 1999-02-09 Genentech, Inc. Altered polypeptides with increased half-life
US5714586A (en) 1995-06-07 1998-02-03 American Cyanamid Company Methods for the preparation of monomeric calicheamicin derivative/carrier conjugates
US5712374A (en) 1995-06-07 1998-01-27 American Cyanamid Company Method for the preparation of substantiallly monomeric calicheamicin derivative/carrier conjugates
US6267958B1 (en) 1995-07-27 2001-07-31 Genentech, Inc. Protein formulation
US5783186A (en) 1995-12-05 1998-07-21 Amgen Inc. Antibody-induced apoptosis
GB9603256D0 (en) 1996-02-16 1996-04-17 Wellcome Found Antibodies
US6171586B1 (en) 1997-06-13 2001-01-09 Genentech, Inc. Antibody formulation
JP2002506353A (ja) 1997-06-24 2002-02-26 ジェネンテック・インコーポレーテッド ガラクトシル化糖タンパク質の方法及び組成物
US6040498A (en) 1998-08-11 2000-03-21 North Caroline State University Genetically engineered duckweed
CA2307166A1 (en) 1997-10-31 1999-05-14 Genentech, Inc. Methods and compositions comprising glycoprotein glycoforms
US6610833B1 (en) 1997-11-24 2003-08-26 The Institute For Human Genetics And Biochemistry Monoclonal human natural antibodies
WO1999029888A1 (en) 1997-12-05 1999-06-17 The Scripps Research Institute Humanization of murine antibody
CA2323757C (en) 1998-04-02 2011-08-02 Genentech, Inc. Antibody variants and fragments thereof
US6194551B1 (en) 1998-04-02 2001-02-27 Genentech, Inc. Polypeptide variants
JP4334141B2 (ja) 1998-04-20 2009-09-30 グリカート バイオテクノロジー アクチェンゲゼルシャフト 抗体依存性細胞傷害性を改善するための抗体のグリコシル化操作
HUP0104865A3 (en) 1999-01-15 2004-07-28 Genentech Inc Polypeptide variants with altered effector function
US6737056B1 (en) 1999-01-15 2004-05-18 Genentech, Inc. Polypeptide variants with altered effector function
EP2275540B1 (en) 1999-04-09 2016-03-23 Kyowa Hakko Kirin Co., Ltd. Method for controlling the activity of immunologically functional molecule
KR100797667B1 (ko) 1999-10-04 2008-01-23 메디카고 인코포레이티드 외래 유전자의 전사를 조절하는 방법
US7125978B1 (en) 1999-10-04 2006-10-24 Medicago Inc. Promoter for regulating expression of foreign genes
CA2388245C (en) 1999-10-19 2012-01-10 Kyowa Kirin Co., Ltd. The use of serum-free adapted rat cells for producing heterologous polypeptides
JP2003516755A (ja) 1999-12-15 2003-05-20 ジェネンテック・インコーポレーテッド ショットガン走査、すなわち機能性タンパク質エピトープをマッピングするための組み合わせ方法
AU767394C (en) 1999-12-29 2005-04-21 Immunogen, Inc. Cytotoxic agents comprising modified doxorubicins and daunorubicins and their therapeutic use
PT2857516T (pt) 2000-04-11 2017-08-28 Genentech Inc Anticorpos multivalentes e utilizações dos mesmos
US7064191B2 (en) 2000-10-06 2006-06-20 Kyowa Hakko Kogyo Co., Ltd. Process for purifying antibody
US6946292B2 (en) 2000-10-06 2005-09-20 Kyowa Hakko Kogyo Co., Ltd. Cells producing antibody compositions with increased antibody dependent cytotoxic activity
CN103333860B (zh) 2000-10-06 2015-07-08 协和发酵麒麟株式会社 产生抗体组合物的细胞
US6596541B2 (en) 2000-10-31 2003-07-22 Regeneron Pharmaceuticals, Inc. Methods of modifying eukaryotic cells
AU2002232413A1 (en) * 2000-11-21 2002-06-03 Cell Pathways, Inc. Method for treating neoplasia by administering an anti-her2 antibody and a cgmp-specific phosphodiesterase inhibitor
DE60131456T2 (de) 2000-11-30 2008-07-10 Medarex, Inc., Milpitas Transchromosomale transgen-nagetiere zur herstellung von humanen antikörpern
EP1423510A4 (en) 2001-08-03 2005-06-01 Glycart Biotechnology Ag ANTIBODY GLYCOSYLATION VARIANTS WITH INCREASED ANTIBODY-DEPENDENT CELLULAR CYTOTOXICITY
US7125843B2 (en) * 2001-10-19 2006-10-24 Neose Technologies, Inc. Glycoconjugates including more than one peptide
PL213948B1 (pl) 2001-10-25 2013-05-31 Genentech Inc Kompozycje zawierajace glikoproteine, czasteczka kwasu nukleinowego kodujaca te glikoproteine, komórka gospodarza, sposób wytwarzania glikoproteiny, kompozycja do zastosowania do leczenia, zastosowanie kompozycji i zestaw zawierajacy kompozycje
US20040093621A1 (en) 2001-12-25 2004-05-13 Kyowa Hakko Kogyo Co., Ltd Antibody composition which specifically binds to CD20
KR20050000380A (ko) 2002-04-09 2005-01-03 교와 핫꼬 고교 가부시끼가이샤 게놈이 개변된 세포
CA2481920A1 (en) 2002-04-09 2003-10-16 Kyowa Hakko Kogyo Co., Ltd. Antibody composition-containing medicament
EP1498491A4 (en) 2002-04-09 2006-12-13 Kyowa Hakko Kogyo Kk METHOD FOR INCREASING THE ACTIVITY OF AN ANTIBODY COMPOSITION FOR BINDING TO THE FC GAMMA RECEPTOR IIIA
WO2003085102A1 (en) 2002-04-09 2003-10-16 Kyowa Hakko Kogyo Co., Ltd. Cell with depression or deletion of the activity of protein participating in gdp-fucose transport
EP1498490A4 (en) 2002-04-09 2006-11-29 Kyowa Hakko Kogyo Kk PROCESS FOR PREPARING ANTIBODY COMPOSITION
WO2003084570A1 (en) 2002-04-09 2003-10-16 Kyowa Hakko Kogyo Co., Ltd. DRUG CONTAINING ANTIBODY COMPOSITION APPROPRIATE FOR PATIENT SUFFERING FROM FcϜRIIIa POLYMORPHISM
JP2005522514A (ja) * 2002-04-10 2005-07-28 ジェネンテック・インコーポレーテッド 抗her2抗体改変体
EP1513879B1 (en) 2002-06-03 2018-08-22 Genentech, Inc. Synthetic antibody phage libraries
US7361740B2 (en) 2002-10-15 2008-04-22 Pdl Biopharma, Inc. Alteration of FcRn binding affinities or serum half-lives of antibodies by mutagenesis
HUE035898T2 (en) 2002-12-16 2018-05-28 Genentech Inc Immunoglobulin variants and their applications
AU2004205631A1 (en) 2003-01-16 2004-08-05 Genentech, Inc. Synthetic antibody phage libraries
US7871607B2 (en) 2003-03-05 2011-01-18 Halozyme, Inc. Soluble glycosaminoglycanases and methods of preparing and using soluble glycosaminoglycanases
US20060104968A1 (en) 2003-03-05 2006-05-18 Halozyme, Inc. Soluble glycosaminoglycanases and methods of preparing and using soluble glycosaminogly ycanases
JPWO2005035586A1 (ja) 2003-10-08 2007-11-22 協和醗酵工業株式会社 融合蛋白質組成物
CA2542125A1 (en) 2003-10-09 2005-04-21 Kyowa Hakko Kogyo Co., Ltd. Process for producing antibody composition by using rna inhibiting the function of .alpha.1,6-fucosyltransferase
HUE038955T2 (hu) 2003-11-05 2018-12-28 Roche Glycart Ag Antigén-kötõ molekulák fokozott Fc receptor-kötõ affinitással és effektor funkcióval
ES2605443T3 (es) 2003-11-06 2017-03-14 Seattle Genetics, Inc. Conjugados de auristatina con anticuerpos anti-HER2 o anti-CD22 y su uso en terapia
JPWO2005053742A1 (ja) 2003-12-04 2007-06-28 協和醗酵工業株式会社 抗体組成物を含有する医薬
CN1961003B (zh) 2004-03-31 2013-03-27 健泰科生物技术公司 人源化抗TGF-β抗体
US7785903B2 (en) 2004-04-09 2010-08-31 Genentech, Inc. Variable domain library and uses
WO2005100402A1 (en) 2004-04-13 2005-10-27 F.Hoffmann-La Roche Ag Anti-p-selectin antibodies
TWI309240B (en) 2004-09-17 2009-05-01 Hoffmann La Roche Anti-ox40l antibodies
TR201808537T4 (tr) 2004-09-23 2018-07-23 Genentech Inc Sistein değiştirilmiş antikorlar ve konjugatlar.
JO3000B1 (ar) 2004-10-20 2016-09-05 Genentech Inc مركبات أجسام مضادة .
US8219149B2 (en) 2005-06-29 2012-07-10 Nokia Corporation Mobile communication terminal
EP1957531B1 (en) 2005-11-07 2016-04-13 Genentech, Inc. Binding polypeptides with diversified and consensus vh/vl hypervariable sequences
WO2007064919A2 (en) 2005-12-02 2007-06-07 Genentech, Inc. Binding polypeptides with restricted diversity sequences
EP2016101A2 (en) 2006-05-09 2009-01-21 Genentech, Inc. Binding polypeptides with optimized scaffolds
EP2471816A1 (en) 2006-08-30 2012-07-04 Genentech, Inc. Multispecific antibodies
CN101165068B (zh) * 2006-10-18 2011-09-21 上海复旦张江生物医药股份有限公司 抗HER2/ErbB2抗原的单克隆抗体及其制备方法和药物组合物
CN101199483B (zh) * 2006-12-14 2011-01-26 上海中信国健药业股份有限公司 一种稳定的抗her2人源化抗体制剂
US20080226635A1 (en) 2006-12-22 2008-09-18 Hans Koll Antibodies against insulin-like growth factor I receptor and uses thereof
CN100592373C (zh) 2007-05-25 2010-02-24 群康科技(深圳)有限公司 液晶显示面板驱动装置及其驱动方法
US8242247B2 (en) 2007-12-21 2012-08-14 Hoffmann-La Roche Inc. Bivalent, bispecific antibodies
EP3663318A1 (en) 2008-01-07 2020-06-10 Amgen Inc. Method for making antibody fc-heterodimeric molecules using electrostatic steering effects
SG189730A1 (en) * 2008-04-02 2013-05-31 Macrogenics Inc Her2/neu-specific antibodies and methods of using same
WO2011035456A1 (zh) * 2009-09-25 2011-03-31 上海抗体药物国家工程研究中心有限公司 通过计算机辅助设计来获得高亲和力的蛋白质的方法
CA2781682A1 (en) 2009-12-04 2011-06-09 Genentech, Inc. Multispecific antibodies, antibody analogs, compositions, and methods
WO2012075581A1 (en) * 2010-12-06 2012-06-14 Ym Biosciences Inc. Antibodies selective for cells presenting erbb2 at high density
LT2691417T (lt) 2011-03-29 2018-10-25 Roche Glycart Ag Antikūno fc variantai
WO2012143524A2 (en) * 2011-04-20 2012-10-26 Genmab A/S Bispecific antibodies against her2 and cd3
HUE050159T2 (hu) 2013-12-17 2020-11-30 Genentech Inc Anti-CD3 antitestek és alkalmazási eljárások
JP6510532B2 (ja) 2013-12-20 2019-05-08 エフ・ホフマン−ラ・ロシュ・アクチェンゲゼルシャフト 二重特異性her2抗体及び使用方法

Also Published As

Publication number Publication date
LT3310812T (lt) 2025-10-10
DK3310812T3 (da) 2025-09-29
EP4623997A3 (en) 2026-05-27
EP3310812A2 (en) 2018-04-25
FI3310812T3 (fi) 2025-09-30
IL256086A (en) 2018-02-28
HK1251969A1 (zh) 2019-05-10
EP3310812B1 (en) 2025-07-30
JP2021048860A (ja) 2021-04-01
US20180094056A1 (en) 2018-04-05
CN107787331A (zh) 2018-03-09
CN107787331B (zh) 2022-01-11
CA2986592A1 (en) 2016-12-22
EP4623997A2 (en) 2025-10-01
WO2016205531A2 (en) 2016-12-22
AU2016280159A1 (en) 2017-12-07
ES3043088T3 (en) 2025-11-24
JP2022137087A (ja) 2022-09-21
US10377825B2 (en) 2019-08-13
KR20180012859A (ko) 2018-02-06
JP7095061B2 (ja) 2022-07-04
MX2017016169A (es) 2018-08-15
SI3310812T1 (sl) 2025-11-28
HUE073235T2 (hu) 2026-01-28
WO2016205531A3 (en) 2017-02-09
JP2018524312A (ja) 2018-08-30
HRP20251150T1 (hr) 2025-12-05
PT3310812T (pt) 2025-09-24
PL3310812T3 (pl) 2025-11-03

Similar Documents

Publication Publication Date Title
JP7095061B2 (ja) 抗her2抗体及び使用方法
JP7821759B2 (ja) FcRH5に対するヒト化親和性成熟抗体及び使用方法
CN107108739B (zh) 抗CD79b抗体和使用方法
EP3778640A1 (en) Masked anti-cd3 antibodies and methods of use
RS60443B1 (sr) Anti-cd3 antitela i postupci upotrebe
CN105744954B (zh) 抗rspo2和/或抗rspo3抗体及其用途
CN114867494A (zh) 抗ly6g6d抗体及使用方法
CN106604933A (zh) 抗pd‑l1抗体及其诊断用途
TW201946653A (zh) 雙特異性抗原結合分子及使用方法
US20170319688A1 (en) Anti-rspo3 antibodies and methods of use
HK40069847A (en) Anti-ly6g6d antibodies and methods of use
HK1251969B (en) Anti-her2 antibodies and methods of use
NZ737942B2 (en) Humanized and affinity matured antibodies to fcrh5 and methods of use
HK1236961B (en) Anti-pd-l1 antibodies and diagnostic uses thereof
HK1252859B (en) Humanized and affinity matured antibodies to fcrh5 and methods of use
HK1243102B (en) Anti-cd79b antibodies and methods of use