HRP20010854A2

HRP20010854A2 - INDOLE-TYPE DERIVATIVES AS INHIBITORS OF p38 KINASE

Info

Publication number: HRP20010854A2
Application number: HR20010854A
Authority: HR
Inventors: Babu; Sarvajit Chakravarty; John; Sundeep Dugar; Qing Lu; Xi Liang
Original assignee: Scios Inc
Priority date: 1999-05-21
Filing date: 2001-11-19
Publication date: 2003-04-30
Also published as: WO2000071535A1; AU5442400A; JP2003500403A; NO20015655L; SK16482001A3; PL352032A1; EP1178983A1; CZ20014126A3; AU2004203356A1; HUP0201261A2; ATE376547T1; CN1310906C; CN1351599A; BR0011274A; AU772295B2; EP1178983B1; MXPA01011976A; IL146309A0; CA2372567A1; KR100743377B1

Description

Područje izuma

Izum je iz područja farmaceutske kemije. Izum se odnosi na tretiranje različitih bolesti koje su povezane s povećanom aktivnošću kinaze p38-α. Konkretno, on se odnosi na spojeve derivata indolskog tipa koji su vezani za piperazinsku ili piperidinsku speciju koji su korisni u tim metodama.

Stanje tehnike

Nađeno je da je veliki broj kroničnih i akutnih stanja povezan s promjenom upalnog odgovora. U tim odgovorima sudjeluje veliki broj citokina, uključujući IL-1, IL-6, IL-8 i TNF. Čini se da aktivnost ovih citokina u reguliranju upale počiva bar djelomično na aktiviranju enzima staničnog puta signaliziranja, člana obitelji MAP kinaze koja je općenito poznata kao p38 i alternativno poznata kao CSBP i RK. Ova kinaza je aktivirana dualnim fosforiliranjem nakon stimuliranja fizičkokemijskim stresom, tretiranjem lipopolisaharidima ili proupalnim citokinima kao što su IL-1 i TNF. Prema tome, inhibitori aktivnosti kinaze p38 korisni su kao protivupalna sredstva.

Očne bolesti koje su povezane s fibroproliferacijskim stanjem uključuju kirurški zahvat pričvršćivanja mrežnice kojega prati proliferacijska vitreoretinopatija, ekstrakcija katarakta s implantiranjem intraokularne leće, te kirurški zahvat drenaže post glaukoma.

PCT prijave WO 98/06715, WO 98/07425 i WO 96/40143, a sve su ovdje uključene kao reference, opisuju odnos inhibitora p38 kinaze s različitim bolestima. Kao što je navedeno u ovim prijavama, inhibitori p38 kinaze su korisni za tretiranje različitih bolesti koje su povezane s kroničnom upalom. U tim prijavama navedeni su reumatoidni artritis, reumatoidni spondilitis, osteoartritis, giht i ostala artritična stanja, sepsa, septički šok, endotoksični šok, gram-negativna sepsa, sindrom toksičnog šoka, astma, respiratorni distres sindrom, udar, reperfuzijska ozljeda, ozljede CNS kao što su trauma živaca i ishemija, psorijaza, restenoza, moždana malarija, kronična plučna upala, silikoza, plućna sarkoza, bolesti koštane resorpcije kao što su osteoporoza, bolest odbacivanja organa, Crohnova bolest, ulcerativni kolitis uključujući upalnu bolest trbuha (IBD) i pirezu.

Gore navedene PCT publikacije opisuju spojeve koji su inhibitori p38 kinaze za koje se navodi da su korisni u tretiranju ovih bolesti. Ti spojevi su ili imidazoli ili indoli koji su supstituirani na 3- ili 4-položaju s piperazinskim prstenom putem karboksamidne veze. Dodatni spojevi koji su konjugati piperazina opisani su kao insekticidi u W097/26252, te su također ovdje uključeni kao referenca.

Određeni aroil/fenil-supstituirani piperazini i piperidini koji inhibiraju p38-α kinazu su opisani PCT publikaciji WO00/12074 koja je publicirana 9. ožujka 2000. Nadalje, indolil supstituirani piperidini i piperazini koji inhibiraju ovaj enzim opisani su u PCT publikaciji br. W099/61426 koja je publicirana 2. prosinca 1999. Karbolenski derivati piperidina i piperazina kao p38-α inhibitori opisani su u PCT/LJS00/07934 koja je podnesena 24. ožujka 2000.

Nijedan od gore navedenih patenata ne opisuje indolske derivate koji su ovdje opisani i koji specifično inhibiraju p38-α.

Opis izuma

Izum se odnosi na metode i spojeve koji su korisni za tretiranje stanja kojima je svojstvena pojačana p38�α aktivnost. Takva stanja uključuju upalu, proliferacijske bolesti, te neke kardiovaskularne bolesti kao što je Alzheimerova bolest kao što je niže objašnjeno.

Spojevi ovog izuma, nađeno je, inhibiraju p38 kinazu, konkretno α-izoformu, pa su dakle korisni za tretiranje bolesti koje su karakterizirane ovih aktivnostima. Spojevi ovog izuma su opće formule

[image]

te njihove farmaceutski prihvatljive soli ili njihove farmaceutski prihvatljive smjese, gdje

[image] označuje jednostruku ili dvostruku vezu;

jedan Z2 je CA ili CR8A, a drugi je CR1, CR12, NR6 ili N gdje su svaki R1, R6 i R8 neovisno vodik ili neinterferirajući supstituent;

A je -Wi-COXjY gdje Y je COR2 ili njegov izoster, a R2 je vodik ili neinterferirajući supstituent, svaki W i X je udaljenosti 2-6Ǻ, a svaki i i j su neovisno 0 ili 1;

Z3 je NR7 ili O;

svaki R3 je neovisno neki neinterferirajući supstituent;

n je 0-3;

svaki L1 i L2 su veznici;

svaki R4 je neovisno neki neinterferirajući supstituent;

m je 0-4;

Z1 je CR5 ili N gdje R5 je vodik ili neinterferirajući supstituent;

svaki l i k su cijeli broj 0-2 pri čemu je suma l i k jednaka 0-3;

Ar je arilna skupina koja je supstituirana s 0-5 neinterferirajućih supstituenata, gdje dva neinterferirajuća supstituenta mogu sačinjavati kondenzirani prsten; i

udaljenost između atoma Ar koji je povezan s L2 i sredine α prstena je 4,5-24Å.

Izum se odnosi na metode tretiranja upale ili proliferacijskih stanja korištenjem ovih spojeva. Ovaj izum se također bavi tretiranjem stanja koja su povezana sa zatajenjem srca ili Alzheimerovom bolešću korištenjem spojeva izuma.

Primjeri realizacije izuma

Spojevi formule (1) su korisni za tretiranje stanja koji su karakterizirani povećanom aktivnošću p38 kinaze, konkretno α-izoforme. Stanja “koja su karakterizirana povećanom aktivnošću p38-α kinaze” uključuju ona kada je ovaj enzim u povećanoj količini ili ona kada je ovaj enzim promijenjen da se poveća njegova inherentna aktivnost, ili oboje. Prema tome “povećana aktivnost” odnosi se na bilo koje stanje za koje je učinkovitost ovih proteina nepoželjno visoka, bez obzira na razlog.

Spojevi ovog izuma su korisni za stanja kada p38-α kinaza pokazuje pojačanu aktivnost. Ova stanja su ona u kojima su fibroza i skleroza organa uzrokovani ili praćeni upalom, oksidacijskom ozljedom, hipoksijom, promijenjenom temperaturom ili izvanstaničnim osmolaritetom, stanjima koja uzrokuju stanični stres, apoptozu ili nekrozu. Ova stanja obuhvaćaju ozljede ishemije-reperfuzije, kongestivan ispad srca, progresivnu plućnu i bronhijalnu fibrozu, hepatitis, artritis, upalnu trbušnu bolest, glomerularnu sklerozu, intersticijsku bubrežnu fibrozu, kronične bolesti očiju, žući i reproduktivnog trakta, displaziju koštane srži, kronične infektivna ili autoimuna stanja te traumatske ili kirurške rane. Ovakva stanja, naravno, bit će poboljšana pomoću spojeva koji inhibiraju p38-α. Dolje će biti razmotrene metode tretiranja sa spojevima ovog izuma.

Spojevi izuma

Spojevi koji su korisni u ovom izumu su derivati spojeva indolskog tipa koji sadrže punomoćni supstituent, A, u položaju koji odgovara 2- ili 3- položaju indola. Općenito, poželjna je jezgra indolskog tipa, prema su dolje također prikazane alternative unutar dosega ovog izuma.

U gore navedenom opisu, određeni položaji molekule opisani su kao oni koji dozvoljavaju “neinterferirajuće supstituente.” Ova terminologija se rabi jer supstituenti u tim položajima, općenito govoreći, nisu bitni za suštinsku aktivnost molekule kao cjeline. U tim položajima može biti cijeli niz supstituenata, te svatko tko poznaje ovo područje može odrediti je li neki konkretan, proizvoljno odabran supstituent “neinterferirajući”.

Kako se ovdje rabi, “neinterferirajući supstituent” je supstituent koji ostavlja sposobnost spoja formule (1) da inhibira p38-α aktivnost kvalitativno nedirnutom. Dakle, supstituent može promijeniti stupanj inhibiranja aktivnosti p38-α. Međutim, sve dok spoj formule (1) zadržava sposobnost inhibiranja aktivnosti p38-α, supstituent će biti označen kao “neinterferirajući”. U tehnici postoji određen broj analiza kojima se određuje sposbnost bilo kojeg spoja da inhibira p38-α aktivnost. Dolje je prikazana cijela analiza krvi za ovu procjenu: gen za p38-α je kloniran i protein se može rekombinantno prirediti te procijeniti njegova aktivnost, uključujući procjenu sposobnosti proizvoljno odabranog spoja da interferira s ovom aktivnošću. Bitna svojstva molekule su točno definirana. Položaji koje zauzimaju “neinterferirajući supstituenti” mogu biti supstituirani standardnim organskim specijama kao što je poznato u tehnici. Nebitno je za ovaj izum da se odrede vanjske granice takvih supstitucija. Bitna svojstva spojeva su ona ovdje navedena s osobitostima.

Nadalje, L1 i L2 su ovdje opisani kao veznici. Priroda takvih veznika je manje značajna od udaljenosti koju premošćuju između dijelova molekule. Tipični veznici uključuju alkilene, i,e. (CH2)n-R; alkenilene, tj. alkilensku speciju koja sadrži dvostruku vezu, uključujući dvostruku vezu na završetku. Ostali pogodni veznici uključuju, primjerice, supstituirane alkilene ili alkenilene, karbonilne specije i slično. Kako se ovdje rabi, pojam “hidrokarbilna rezidua” označava reziduu koja sadrži samo ugljik i vodik. Rezidue mogu biti alifatske ili aromatske, ravnolančaste, cikličke, razgranate, zasićene ili nezasićene. Hidrokarbilne rezidue, ako nije drukčije navedeno, mogu sadržavati heteroatome iznad i ispod ugljikovih i vodikovih članova rezidue supstituenta. Dakle, kada se specifično naznači da sadrži takve heroatome, hidrokarbilna rezidua može također sadržavati karbonilne skupine, amino skupine, hidroksilne skupine i slično, ili sadrži heteroatome unutar “skeleta” hidrokarbilne rezidue.

Kako se ovdje rabi, “anorganske rezidue” odnose se na rezidue koje ne sadrže ugljik. Primjeri obuhvaćaju, ali nisu ograničeni na halogen, hidroksi, NO2 ili NH2.

Kako se ovdje rabi, pojam “alkil,” “alkenil” i “alkinil” obuhvaća ravne i razgranate lance te cikličke jednovalenten supstituente. Primjeri uključuju metil, etil, izobutil, cikloheksil, ciklopentiletil, 2-propenil, 3-butinil i slično. Tipično, alkil, alkenil i alkinil supstituenti sadrže 1-10 C (alkil) ili 2-10 C (alkenil ili alkinil). Poželjno oni sadrže 1-6 C (alkil) ili 2-6 C (alkenil ili alkinil). Heteroalkil, heteroalkenil i heteroalkinil su slično definirani, ali mogu sadržavati 1-2 O, S ili N heteroatoma ili njihove kombinacije unutar skeletne rezidue.

Kako se ovdje rabi, “acil” obuhvaća dfinicije za alkil, alkenil, alkinil i srodne heterooblike koje su povezane s dodatnim reziduama preko karbonilne skupine. “Aromatska” specija odnosi se na monocikličku ili kondenziranu bicikličku speciju kao što je fenil ili naftil. “Heteroaromatski” također se odnosi na monocikličke ili kondenzirane bicikličke prstenaste sustave koji sadrže jedan ili više heteroatoma koji su odabrani između O, S i N. Uključivanje heteroatoma omogućuje uključivanje 5-članih prstena kao i 6-članih prstena. Dakle, tipični aromatski sustavi obuhvaćaju piridil, pirimidil, indolil, benzimidazolil, benzotriazolil, isokinolil, kinolil, benzotiazolil, benzofuranil, tienil, furil, pirolil, tiazolil, oksazolil, imidazolil i slično. Ovom definicijom obuhvaćen je bilo koji monociklički ili kondenzirani biciklički sustav koji ima svojstva aromatičnosti prema elektronskoj raspodjeli u prstenastom sustavu što je obuhvaćeno tom definicijom. Tipično, prstenasti sustavi obuhvaćaju prstene s 5-12 članova.

Slično, “arilalkil” i “heteroalkil” odnose se na aromatske i heteroaromatske sustave koji su povezani s drugim reziduama preko ugljikova lanca, uključujući supstituirane ili nesupstituirane, zasićene ili nezasićene ugljikove lance, tipično 1-6 C. Ovi ugljikovi lanci mogu također uključivati karbonilnu skupinu, tako da omogućuje da budu supstituenti kao acilna specija.

Kada spojevi formule 1 sadrže jedan ili više kiralnih centara, izum obuhvaća optički čiste oblike kao i smjese stereoizomera ili enanatiomera.

U svezi s dijelom spoja između atoma Ar koji je povezan s L2 i prstenom α, L1 i L2 su veznici s prostornim supstituentima Ar od prstena α na udaljenosti 4,5-24Å, poželjno 6-20Å, poželjnije 7,5-10Å. Udaljenost se mjeri od središta prstena do atoma Ar za koji je vezan veznik L2. Tipično, ali bez ograničenja, realizacije L1 i L2 su CO i njegovi izosteri, ili proizvoljno supstituirani izosteri, ili dugolančani oblici. L2, konkretno, može biti alkilen ili alkenilen proizvoljno supstituiran s neinterferirajućim supstituentima ili L1 ili L2 mogu biti ili mogu sadržavati heteroatom kao što je N, S ili O. Takvi supstituenti uključuju, ali nisu ograničeni, na speciju koja je odabrana iz skupine koju sačinjavaju alkil, alkenil, alkinil, aril, arilalkil, acil, aroil, heteroaril, heteroalkil, heteroalkenil, heteroalkinil, heteroalkilaril, NH-aroil, halo, OR, NR2, SR, SOR, SO2R, OCOR, NRCOR, NRCONR2, NRCOOR, OCONR2, RCO, COOR, alkil-OOR, SO3R, CONR2, SO2NR2, NRSO2NR2, CN, CF3, R3Si, i NO2, pri čemu svaki R je neovisno H, alkil, alkenil ili aril ili njegov hetero oblik, pri čemu dva supstituenta na L2 mogu se spojiti da tvore nearomatski zasićen ili nezasićen prsten ugljikovodika koji sadrži 0-3 heteroatoma kao što su O, S i/ili N i koji ima 3 do 8 članova ili se navedena dva supstituenta mogu spojiti da tvore karbonilnu speciju ili oksim, oksimeter, oksimester ili ketal navedene karbonilne specije.

Izosteri CO i CH2, uključuju SO, SO2, ili CHOH. CO i CH2 su poželjni.

Dakle, L2 je supstituiran s 0-2 supstituenata. Kada je to moguće, dva proizvoljna supstituenta na L2 mogu se spojiti da tvore nearomatski zasićen ili nezasićen prsten ugljikovodika koji sadrži 0-3 heteroatoma kao što su O, S i/ili N i koji ima 3 do 8 članova. Dva proizvoljna supstituenta na L2 mogu spojiti da tvore karbonilnu speciju ili se kasnije mogu prevesti u oksim, oksimeter, oksimester ili ketal. Ar je aril, heteroaril, uključujući 6-5 kondenzirani heteroaril, cikloalifatske ili cikloheteroalifatske koji mogu biti proizvoljno supstituirani. Ar je poželjno proizvoljno supstituirani fenil. Svaki supstituent na Ar je neovisno hidrokarbilna rezidua (1-20 C) koja sadrži 0-5 heteroatoma koji su odabrani između O, S i N, ili je anorganska rezidua. Poželjni supstituenti uključuju one koji su odabrani iz skupa kojega sačinjavaju alkil, alkenil, alkinil, aril, arilalkil, acil, aroil, heteroaril, heteroalkil, heteroalkenil, heteroalkinil, heteroalkilaril, NH-aroil, halo, OR, NR2, SR, SOR, SO2R, OCOR, NRCOR, NRCONR2, NRCOOR, OCONR2, RCO, COOR, alkil-OOR, SO3R, CONR2, SO2NR2, NRSO2NR2, CN, CF3, R3Si i NO2, pri čemu svaki R je neovisno H, alkil, alkenil ili aril ili njegovi hetero oblici, te gdje se dva od navedenih proizvoljnih supstituenata na susjednim položajima mogu povezati da tvore kondenzirani, proizvoljno supstituirani aromatski ili nearomatski, zasićeni ili nezasićeni prsten koji 3-8 članova. Poželjniji supstituenti uključuju halo, alkil (1-4 C) i poželjnije, fluor, klor i metil. Ovi supstituenti mogu zauzeti sve raspoložive položaje na arilnom prstenu Ar, poželjno položaje 1-2, najpoželjnije položaj 1. Ovi supstituenti mogu biti proizvoljno supstituirani sa supstituentima koji su slični ovdje navedenima. Naravno da neki supstituenti, kao što je halogen, nisu dalje supstituirani, što je poznato onima koji poznaju ovo područje.

Dva supstituenta mogu se spojit tako da tvore kondenziran, proizvoljno supstituiran aromatski ili nearomatski, zasićen ili nezasićen prsten koji sadrži 3-8 članova.

Između L1 i L2 je specija piperidinskog tipa sljedeće formule:

[image]

Z1 je CR5 ili N gdje R5 je H ili neinterferirajući supstituent. Svaki l i k je cijeli broj od 0-2 pri čemu je zbroj 1 i k jednak 0-3. Neinterferirajući supstituenti R5 uključuju, bez ograničenja, halo, alkil, alkoksi, aril, arilalkil, ariloksi, heteroaril, acil, karboksi ili hidroksi. Poželjno, R5 je H, alkil, OR, NR2, SR ili halo, gdje R je H ili alkil. Nadalje, R5 se može spojiti s R4 supstituentom tako da tvori proizvoljno supstituiran nearomatski zasićen ili nezasićen ugljikovodikov prsten koji sadrži 3-8 članova i 0-3 heteroatoma O, N i/ili S. Poželjne realizacije ugljučuju spojeve gdje Z1 je CH ili N, te one gdje su oba l i k jednaka 1.

R4 označuje neinterferirajući supstituent kao što je hidrokarbilna rezidua (1-20 C) koja sadrži 0-5 heteroatoma koji su odabrani između O, S i N. Poželjno, R4 je alkil, alkoksi, aril, arilalkil, ariloksi, heteroalkil, heteroaril, heteroarilalkil, RCO, =O, acil, halo, CN, OR, NRCOR, NR, pri čemu R je H, alkil (poželjno 1-4 C), aril ili njegovi hetero oblici. Svaki odgovarajući supstituent je sam nesupstituiran ili supstituiran s 1-3 substituenta. Substituenti su poželjno neovisno odabrani iz skupa kojega sačinjavaju alkil, alkenil, alkinil, aril, arilalkil, acil, aroil, heteroaril, heteroalkil, heteroalkenil, heteroalkinil, heteroalkilaril, NH-aroil, halo, OR, NR2, SR, SOR, SO2R, OCOR, NRCOR, NRCONR2, NRCOOR, OCONR2, RCO, COOR, alkil-OOR, SO2R, CONR2, SO2NR2, NRSO2NR2, CN, CF3, R3Si i NO2, pri čemu svaki R je neovisno H, alkil, alkenil ili aril ili njegovi hetero oblici i dva R4 na susjednim položajima mogu biti povezani tako da tvore kondenzirani, proizvoljno supstituirani aromatski ili nearomatski, zasićen ili nezasićen prsten koji sadrži 3-8 članova, ili R4 je =O ili oksim, oksimeter, oksimester ili njegov ketal. R4 može biti m puta na prstenu, m je cijeli broj 0-4. Poželjne realizacije R4 obuhvaćaju alkil (1-4 C) posebice dva alkilna supstituenta i karbonil. Najpoželjnije je da R4 sadrži dvije metilne skupine na položajima 2 i 5 ili 3 i 6 piperidinilnog ili piperazinilnog prstena ili =O poželjno na 5-položaju prstena. Supstituirani oblici mogu biti kiralni i izdvojen anntiomer može biti poželjan.

R3 također označuje neinterferirajući supstituent. Takvi supstituenti uključuju hidrokarbilne rezidue (1-6 C) koje sadrže 0-2 heteroatoma koji su odabrani između O, S i/ili N i anorganskih rezidua. n je cijeli broj 0-3, poželjno 0 ili 1. Poželjno, supstituenti koji su označeni s R3 su neovisno halogen, alkil, heteroalkil, OCOR, OR, NRCOR, SR ili NR2, pri čemu R je H, alkil, aril ili njegov hetero oblik. Poželjnije, R3 supstituenti odabrani su između alkil, alkoksi ili halogena, te su najpoželjnije metoksi, metil i klor. Najpoželjnije, n je 0 i α prsten je nesupstituiran, osim za L1 ili n je 1 i R3 je halogen ili metoksi.

U prstenu označenom β, Z3 može biti NR7 ili O, tj. spojevi mogu biti srodni s indolom ili benzofuranom. Ako C3 je NR7, poželjne realizacije R7 obuhvaćaju H ili proizvoljno supstituiran alkil, alkenil, alkinil, aril, arilalkil, acil, aroil, heteroaril, heteroalkil, heteroalkenil, heteroalkinil, heteroalkilaril, ili je SOR, SO2R, RCO, COOR, alkil-COR, SO3R, CONR2, SO2NR2, CN, CF3, NR2, OR, alkil-SR, alkil-SOR, alkil-SO2R, alkil-OCOR, alkil-COOR, alkil-CN, alkil-CONR2 ili R3Si, pri čemu svaki R je neovisno H, alkil, alkenil ili aril ili njegovi hetero oblici. Poželjnije, R7 je hidrogen ili je alkil (1-4 C), poželjno metil ili acil (1-4 C), ili je COOR pri čemu R je H, alkil, alkenil arila ili njegovi hetero oblici. R7 je također poželjno supstituirani alkil pri čemu poželjni supstituenti čine etersku vezu ili sadrže sulfinske ili sulfonske kisele specije. Ostali poželjni supstituenti uključuju sulfhidril supstituirane alkil supstituente. Ostali poželjni supstituenti uključuju CONR, gdje je R definiran kao prije.

Poželjno je naznačiti da točkasta crta prikazuje dvostruku vezu; međutim spojevi koji sadrže zasićeni β prsten također su uključeni unutar dosega ovog izuma. Poželjno, punomoćni supstituent CA ili CR8A je u 3-položaju; bez obzira na to koji položaj zauzima ovaj supstituent, drugi položaj je CR1, CR12, NR6 ili N. CR1 je poželjan. Poželjne realizacije R1 uključuju vodik, alkil, alkenil, alkinil, aril, arilalkil, acil, aroil, heteroaril, heteroalkil, heteroalkenil, heteroalkinil, heteroalkilaril, NH-aroil, halo, OR, NR2, SR, SOR, SO2R, OCOR, NRCOR, NRCONR2, NRCOOR, OCONR2, RCO, COOR, alkil-OOR, SO3R, CONR2, SO2NR2, NRSO2NR2, CN, CF3, R3Si i NO2, pri čemu svaki R je neovisno H, alkil, alkenil ili aril ili njegovi hetero oblici i dva R1 mogu biti povezani tako da oblikuju konfdenzirani, proizvoljno supstituiran aromatski ili nearomatski, zasićeni ili nezasićeni prsten koji sadrži 3-8 članova. Najpoželjnije, R1 je H, alkil, kao što je metil, najpoželjnije, α označen prsten sadrži dvostruku vezu i CR1 je CH ili C-alkil. Ostali poželjni oblici R1 uključuju H, alkil, acil, aril, arilalkil, heteroalkil, heteroaril, halo, OR, NR2, SR, NRCOR, alkil-OOR, RCO, COOR, i CN, pri čemu svaki R je neovisno H, alkil, ili aril ili njegovi hetero oblici.

Premda je poželjno da položaj kojeg ne zauzima CA poželjno sadrži CR1, položaj može također biti N ili NR6. Premda je NR6 manje poželjan (u tom slučaju prsten koji je označen β bit će zasićen), ako postoji NR6, poželjne realizacije R6 uključuju H, ili alkil, alkenil, alkinil, aril, arilalkil, acil, aroil, heteroaril, heteroalkil, heteroalkenil, heteroalkinil, heteroalkilaril, ili je SOR, SO2R, RCO, COOR, alkil-COR, SO3R, CONR2, SO2NR2, CN, CF3 ili R3Si pri čemu svaki R je neovisno H, alkil, alkenil ili aril ili njegovi hetero oblici.

Poželjno, CR8A ili CA zauzimaju položaj 3- i poželjno Z2 u tom položaju je CA. Međutim, ako je β prsten supstituiran i R8 je prisutan, poželjne realizacije za R8 uključuju H, halo, alkil, alkenil i slično. Poželjno R8 je razmjerno malen supstituent koji odgovara, primjerice, H ili nižem alkilu 1-4 C.

A je -Wi -COXjY pri čemu Y je COR2 ili njegov izoster i R2 je neinterferirajući supstituent. Svaki W i X je odjeljivač i može biti, primjerice, proizvoljno supstituirani alkil, alkenil ili alkinil, a svaki od i i j je 0 ili 1. Poželjno, W i X su nesupstituirani. Poželjno, j je 0 tako da su dvije karbonilne skupine jedna uz drugu. Poželjno, također, i je 0 tako da je proksimalni CO susjedni prsten. Međutim, spojevi gdje je proksimalni CO odvojen od prstena mogu se jednostavno prirediti selektivnom redukcijom početno glikoksalnog supstituiranog β prstena. U najpoželjnijim realizacijama izuma, α/β prstenasti sustav je indol koji sadrži CA u položaju 3- i gdje A je COCR2. Neinterferirajući supstituent koji je označen s R2, gdje R2 nije H, je hidrokarbilna rezidua (1-20 C) koja sadrži 0-5 heteroatoma koji su odabrani između O, S i/ili N ili anorganska rezidua. Poželjne realizacije gdje R2 je H, ili je ravni ili razgranati lančasti alkil, alkenil, alkinil, aril, arilalkil, heteroalkil, heteroaril ili heteroarilalkil, svaki proizvoljno supstituiran s halogenom, alkil, heteroalkil, SR, OR, NR2, OCOR, NRCOR, NRCONR2, NRSO2R, NRSO2NR2, OCONR2, CN, COOR, CONR2, COR ili R3Si pri čemu svaki R je neovisno H, alkil, alkenil ili aril ili njegov heteroatomni oblik, ili gdje R2 je OR, NR2, SR, NRCONR2, OCONR2 ili NRSO2NR2, pri čemu svaki R je neovisno H, alkil, alkenil ili aril ili njegov heteroatomni oblik, pri čemu dva R koji su vezani za isti atom mogu tvoriti 3-8 člani prsten i pri čemu navedeni prsten može biti nadalje supstituiran s alkil, alkenil, alkinil, aril, arilalkil, heteroalkil, heteroaril, heteroarilalkil, a svaki je proizvoljno supstituiran s halo, SR, OR, NR2, OCOR, NRCOR, NRCONR2, NRSO2R, NRSO2NR2, OCONR2 ili R3Si pri čemu svaki R je neovisno H, alkil, alkenil ili aril ili njegov heteroatomni pri čemu dva R koji su vezani za isti atom mogu tvoriti 3-8 člani prsten, proizvoljno supstituiran kao što je gore definirano.

Ostale poželjne realizacije R2 su H, heteroarilalkil, -NR2, heteroaril, -COOR, -NHRNR2, heteroaril-COOR, heteroariloksi, -OR, heteroaril-NR2, -NROR i alkil. Najpoželjniji R2 je izopropil piperazinil, metil piperazinil, dimetilamin, piperazinil, izobutil karboksilat, oksikarboniletil, morfolinil, aminoetildimetilamin, izobutil karboksilat piperazinil, oksipiperazinil, etilkarboksilate piperazinil, metoksi, etoksi, hidroksi, metil, amin, aminoetil pirolidinil, aminopropandiol, piperidinil, pirolidinil-piperidinil ili metil piperidinil.

Izosteri COR2 koji su označeni s Y definirani su na sljedeći način.

Izosteri su različite lipofilnosti da se pojača metabolička postojanost. Prema tome Y, kao što je prikazano, može biti zamijenjen s izosterima u tablici 1.

[image]

Prema tome, izosteri uključuju tetrazol, 1,2,3-triazol, 1,2,4-triazol i imidazol.

Spojevi formule (1) mogu se dobiti u obliku njihovih farmaceutski prihvatljivih kiselih-adicijskih soli, uključujući soli anorganskih kiselina kao što su klorovodična, sumporna, bromovodična ili fosforna kiselina ili soli organskih kiselina kao što su octena, vinska, jantarna, benzojeva, salicilna i slične. Ako na spoju formule (1) postoji karboksilna specija, spoj se može također dobiti u obliku soli s farmaceutski prihvatljivim kationom.

Sinteza spojeva ovog izuma

Sljedeća reakcijska shema prikazuje konverziju 4-benzil piperidinil-indol-5-karboksamida u spojeve glioksalne kiseline ovog izuma i njihove derivate.

[image]

Naravno, 4-benzil piperidinil karbonil na ilustraciji u položaju 5 može se poopćiti kao

[image]

dok se supstituent glioksalnog tipa u položaju 3 može poopćiti kao WiCOXjY. Slično, na ovim shemama mogu se koristiti realizacije u kojima je specija indolskog tipa

[image]

Metode sinteze spojeva ovog izuma su općenito poznate u tehnici.

Sljedeće opće sheme prikazuju takve metode.

[image]

Shema 1

Supstituirani esteri aminobenzojeve kiseline kao što je I mogu se tretirati s reagensima kao što su tiometilacetaldehid dimetil acetal i N-klorsukcinamid u metilenkloridu pri niskoj temperaturi, nakon čega slijedi tretiranej s bazom kao što je trietilamin pod refluksom u metilenkloridu, dikloretanu ili kloroformu da se dobiju indoli II, Shema 1. Tretman s reagensima kao što je Raney-nikal u odgovarajućem otapalu kao što je etanol, metanol ili izopropanol daju ester odgovarajuće indolske karboksilne kiseline, koji nakon hidroliziranja u baznim uvjetima daje željenu supstituiranu indolsku karboksilnu kiselinu.

[image]

Shema 2

Alternativno, esteri supstituirane aminobenzojeve kiseline I mogu se prevesti u ketale IV, shema 2, s odgovarajućim aldehidom u uvjetima redukcijskog alkiliranja s reagensima kao što je natrijev triacetoksiborhidrid u octenoj kiselini u prisutnosti natrijeva sulfata. Amini se zatim mogu tretirati s lewisovim kiselinama kao što je aluminijev klorid, titanov klorid, BF3-eterat u diklormetanu ili dikloretanu pod refluksom, da se dobiju odgovarajući supstituirani indolski metil esteri, s odgovarajućim supstitucijama.

[image]

Shema 3

Druga metoda mogla bi uključivati tretiranje estera supstituirane aminobenzojeve kiseline I s jodom i natrijevim perjodatom u odgovarajućem otapalu kao što je dimetilformamid, da se dobije odgovarajući jodanilin V, shema 3. On se može vezati za acetilen kao što je trimetilsilil acetilen ili etiletinil eter u prisutnosti odgovarajućih katalizatora kao što je paladij i bakar te baze kao što je trietilamin da se dobije silil vezani produkt kao što je VI. Naknadno cikliziranje u otapalu kao što je dimetilformamid i u prisutnosti katalizatora kao što je bakreni jodid dalo bi odgovarajuće supstituirane indole VII.

[image]

Shema 4

Sinteza potrebnih piperidina može se postići tretiranjem odgovarajućeg piperidona kao što je VIII, shema 4, s odgovarajućim benzil fosfonatnim esterima u prisutnosti baze kao što je natrijev hidrid da se dobiju alkeni koji se mogu reducirati do odgovarajućeg supstituiranog 4-benzilpiperidina kao što je IX. Hidrogeniranja se tipično vrše u prisutnosti katalitičkih metala u otapalima kao što su metanol, etanol i etilacetat.

[image]

Shema 5

Alterntivna metoda mogla bi uključivati izopekotonil kloride kao što je X koji se može koristiti za aciliranje odgovarajuće supstituiranih benzena (ArH) u prisutnosti Lewisove kiseline kao što je aluminijev klorid da se dobiju ketoni XI, shema 5. Kasnije modifikacije karbonilne specije XI korištenjem metoda i putova koji su općenito poznati može dovesti do željenih spojeva XII.

[image]

Shema 6

Supstituirani piperazini mogu reagirati s različitim odgovarajućim ArL2X u prisutnosti ili odsutnosti baze ili drugih katalitički reagensa da se dobiju supstituirani piperazini XV, shema 6. Oni se kasnije mogu razdvojiti u kiralne komponente uporabom sredstava za kiralno odvajanje kao što je vinska kiselina da se dobiju enantiomeri supstituiranih piperazina XV.

[image]

Shema 7

Spojevi III mogu se tretirati s halogenidima, kiselinskim kloridima i drugim elektrofilima (BX), shema 7, koji sadrže cijeni niz različitih supstituenata, u prisutnosti baze kao što je natrijev hidrid, u cijelom nizu različitih otapala, da se dobiju spojevi tipa XVI. Oni se mogu prevesti u odgovarajuće kiseline XVII tretiranjem s odgovarajućim reagensima kao što je vodena baza. Kiseline se mogu zatim vezati za supstituirane amine IX, XII ili XV korištenjem vezujućih reagensa kao što je EDAC.HCl u cijelom nizu otapala uključujući metilenklorid, dimetilformamid, da se dobiju spojevi XXIV.

[image]

Shema 8

Spojevi XVIII mogu biti prvo tretirani s kiselinskim kloridima kao što je oksalil klorid u metilenkloridu u bezvodnim uvjetima, nakon čega slijedi tretman s cijelim nizom nukleofila WH da se dobiju spojevi tipa XIX, shema 8.

[image]

Shema 9

Spojevi tipa XXIV mogu se sintetizirati polazeći od odgovarajuće supstituiranog benzofurana tipa XX i njegova vezanja s aminima IX, XII ili XV u prisutnosti bitnog vezujućeg reagensa da se dobiju spojevi XXI, shema 9. Naknadno aciliranje do XXII može se procesti sa sredstvom za aciliranje kao što je acetanhidrid u prisutnosti katalizatora kao što je Fe(III). Oksidacija acetilne specije XXII do specije glioksalne kiseline XXIII može se izvršiti korištenjem oksidirajućeg reagensa kao što je selenov dioksid (Ref: F Da Settimo et al. Eur. J. Med. Chem (1996), 31, 951-956; M. C. Cook, et al. (1975) Br. patent 1, 399,089.; E. Campaigne, et al. J. Med. Chem. (1965), 136-137). Konačno vezanje kiseline s odgovarajućim nukleofilom u WH može s epostići korištenjem jednog iz niza poznatih vezujućih reagensa u različitim otapalima da se dobiju spojevi tipa XXIV.

Analiza inhibiranja p38-α kinaze

Za svaku analizu koja je niže opisana, TNF-a proizvodnja korelira s aktivnošću p38-α kinaze.

Analiza krvi čovjeka na inhibiciju p38 kinaze

Venska krv sakupljena je od zdravih muških dragovoljaca u hepariniziranu epruvetu i korištena je unutar 2 sata od sakupljanja. Spojevi koji su ispitani otopljeni su u 100% DMSO i 1 μl alikvoti s koncnetracijom lijeka u rasponu od 0 do 1 mM su stavljeni u kvadroplikatne jažice mikrotitarske ploče s 24 jažice (Nunclon Delta SI, Applied Scientific, So. San Francisco. CA). Integralna krv je dodana s volumenom 1 ml/jažica i smjesa je inkubirana 15 minuta uz stalno mućkanje (Titer Plate Shaker, Lab-Line 1nstruments, Inc., Melrose Park, 1L) u vlažnoj atmosferi s 5% CO2 na 37°C. Integralna krv je uzgajana bilo nerazrijeđena ili u konačnom razrijeđenju 1:10 s RPML 1640 (Gibco 31800 + NaHCO3, Life Technologies, Rockville, MD i Scios, Inc., Sunnyvale, CA). Na kraju perioda inkubacije, u svaku jažicu dodano je 10 μl LPS (E. coli 0111:B4, Sigma Chemical Co., St. Louis, MO) do konačne koncentracije 1 ili 0,1 μg/ml za nerazrijeđenu ili 1:10 razrijeđenu integralnu krv. Inkubiranje je astavljeno daljnjih 2 sata. Reakcija je zaustavljena stavljanjem mikrotitarskih ploča u ledenu kupelj te su plazma ili od stanica slobodoni supernati sakupljeni centrifugiranjem na 3000 rpm tijekom 10 min na 4°C.

Uzroci plazme pohranjeni su na -80°C sve do analize na razinu TNF-α pomoću ELISA, pri čemu su se slijedile upute Quantikine Human TNF-α analitičkog pribora (R&D Systems, Minneapolis, MN).

Vrijednosti IC50 izračunate su prema koncentraciji inhibitora koja izaziva 50% smanjenje prema kontroli.

Analiza obogaćenih mononuklearnih stanica za inhibiranje p38 kinaze

Analiza obogaćenih mononuklearnih stanica prema protokolu koji je niže naveden, započinje sa zamrznutim humanim mononuklearnim stanicama periferne krvi (HPBMC) (Clonetics Corp.) koje su isprane i resuspendirane u toploj smjesi medija za rast stanica. Resuspendirane stanice su zatim izbrojane i zasađene na 1×106 stanica/jažica u mikrotitarsku ploču s 24 ježice. Ploče su zatim stavljene u inkubator jedan sat da se omogući stanicama slijeganje u svakoj jažici. Nakon spuštanja stanica, medij je usisan i u svaku jažicu mikrotitarske ploče je dodan novi medij koji sadrži 100 ng/ml liposaharida citokinskog stimulirajućeg čimbenika (LPS) i ispitivani kemijski spoj. Prema tome, svaka jažica sadrži HPBMC, LPS i spoj koji se ispituje. Stanice su zatim inkubirane 2 sata i mjerena je količine alfa čimbenika tumorske nekroze (TNF-α) pomoću enzim-vezane imunološke analize (ELISA). Jedna takva ELISA za određivanje razina TNF-α komercijalno je raspoloživa od je R&D Systems. Količina nastalog TNF-α od HPBMC u svakoj jažici je zatim uspoređena s kontrolnom jažicom da se odredi djeluje li kemijski spoj kao inhibitor proizvodnje citokina.

LPS-izazvana citokinska sinteza u HPBMC

Zamrznute HPBMC (cat#CC-2702 Clonetics Corp)

LGM-3 medij (cat#CC-3212 Cloneties Corp)

LPS “stock” 10 g/ml (Cat. No. L 2630 serotype 0111:B4 Sigma)

Humani TNF- ELISA (R&D Systems)

DNase I (10 mg/ml stock)

Priređivanje stanica

LGM-3 medij zagrije se na 37°C.

5 l DNase I “stock”-a dodano je u 10 ml medija

Stanice su brzo izvađene i raspršene u gore navedenom.

Centrifugira se 200×g × 10 min na sobnoj temperaturi.

Talog dopuni s 10 ml sterilnog PBS.

Centrifugira se 200×g × 10 min na sobnoj temperaturi.

Talog je resuspendiran u 10 ml LGM-3 i zatim razrijeđen na 50 ml s LGM-3.

Izbroji stanice.

Ugodi na 1×E06 cells/jažica.

Zasadi 1 ml/jažica ploče s 24 jažica.

Ploče stavi u inkubator 1 sat.

Priređivanje inkubacijskog medija

LGM-3 koji sadrži 100 ng/ml LPS (npr. 50 ml medija plus 0,5 ml LPS “stock”)

Razdijeli u 2 ml alikvote i dodaj 1000× razrijeđenje inhibitora.

Inkubiranje

Kada su stanice izvađene iz inkubatora odsiši medij i dodaj 1 ml relevantnog medija za inkubiranje. Vrati ploču u inkubator na 2 sata ili 24 sata. Ukloni supernatante nakon inkubiranja u obilježenu epruvetu pa ili izvrši odmah TNF (ili drugo) ELISA ili zamrzni za kasniju analizu.

Primjena i uporaba

Spojevi ovog izuma su korisni, između ostalih indikacija, za tretiranje stanja koja su povezana s upalom. Dakle, spojevi formule (1) ili njihove farmaceutski prihvatljive soli koriste se u proizvodnji medikamenata za profilaktičko ili terapeutsko tretiranje sisavaca, uključujući čovjeka, za stanja koja su karakterizirana velikom proizvodnjom citokina i/ili neodgovarajućom ili nereguliranom citokinskom aktivnošću na takvim stanicama kao što su kardiomiociti, kardiomioblasti i makrofagi.

Spojevi ovog izuma inhibiraju proizvodnju citokina kao što su TNF, IL-1, IL-6 i IL-8, citokina koji su značajni proupalni konstituenti u većini bolesti i sindroma. Dakle, inhibiranje ovih citokina povoljno djeluje pri kontroliranju i suzbijanju većine bolesti. Pokazalo se fda spojevi ovog izuma inhibiraju člana obitelji MAP kinaze koji se različitio označuje: p38 MAPK (ili p38), CSBP ili SAPK-2. Aktiviranje ovog proteina, pokazalo se, prati širenje bolesti kao odgovor na stres koji je urokovan, primjerice, tretmanom lipopolisaharidima ili citokinima kao što su TNF i IL-1. Inhibiranje p38 aktivnosti, dakle, naviješta sposobnost edikamenta da se dobije blagotvoran učinka pri tretiranju bolesti kao što su Alzheimerova bolest, koronarna arterijska bolest, kongestivan srčani udar, kardiomiopatija, miokarditis, vaskulitis, restenoza, kao ona koja se javlja nakon koronarne angioplastije, aterskleroza, IBD, reumatoidni artritis, reumatoidni spondilitis, osteoartritis, giht i ostala artritična stanja, multipla skleroza, akutni respiratorni distres sindrom (ARDS), astma, kronična opstruktivna plućna bolest (COPD), silikoza, plućna sarkoza, sepsa, septički šok, endotoksični šok, gram-negativna sepsa, sindrom toksičnog šoka, srčani i moždani udar (“kap”) koji su karakterizirani ishemijom i reperfuzijskim oštećenjem, kirurški postupci, kao što su postupci presađivanja i odbacivanje transplantata, srčano-plućna premosnica, odbacivanje koronarne arterisjke premosnice, oštećenje CNS, uključujući otvorene i zatvorene traume glave, stanja očne upale kao što su konjunktivitis i uveitis, akutno otkazivanje bubrega, glomerulonefritis, upalne trbušne bolesti kao što su Crohnova bolest ili ulcerativni kolitis, bolesti resorpcije kostiju kao što su osteoporoza, dijabetes tipa II, pireza, psorijaza, kaheksija, virusne bolesti kao što su one koje su izazvane s HIV, CMV, te herpes i cerebralna malarija.

Unutar posljednjih nekoliko godina, pokazalo se da p38 sadrži skupinu MAP kinaza koje su označene p38-α, p38-β, p38-γ i p38-δ. Jiang, Y., et al., J Biol Chem (1996) 271:17920-17926 navodi karakteriziranje p38-β kao 372-aminokiselinski protein koji je vrlo srodan p38-a. Pri usporedbi aktivnosti p38-α s onom p38-β, autori navode da premda se oba aktiviraju pomoću proupalnih citokina i okolnim stresom, p38-b se preferentno aktivira pomoću MAP kinaze kinaze-6 (MKK6) i preferentno activated transcription factor 2, thus suggesting that separate mechanisms for action may be associated s these forms.

Kumar. S., et al., Biochem Biophys Res Comm (1997) 235:533-538 i Stein, B., et al., J Biol Chem (199?) 272:19509-19517 izvijestili su o drugoj izoformi p38-β, p38-β2, koja sadrži 364 aminokiseline s 73% identičnosti s p38-α. Sva ova izvješća daju dokaz da se p38-β aktivira pomoću proupalnih citokina i vanjskim stresom, premda druga nađena p38-β izoforma, p38-β2, čini se da preferentno ekspresirana u CNS-u, srcu i skeletnom mišiću i odnosu na ekspresiju tkiva p38-α. Nadalje, nađeno je da je aktivirani transkripcijski čimbenik-2 (ATF-2) bolji supstrat za p38-β1 nego p38-α, što ukazuje da se ovim oblicima mogu povezati odvojeni mehanizmi djelovanja. Fiziološka uloga p38-β1 dovedena je u pitanje od strane dva posljednja izvješća jer sa supstratima p38-α nije nađen u ljudskom tkivu i nije pokazao značajnu aktivnost kinaze.

Identificiranje p38-γ dano je u Li, Z., et al., Biochem Biophys Res Comm ( 1996) 228:334-340, te za p38-δ u Wang, X., et al. , J Biol Chem ( 1997) 272:23668-23674 i u Kumar, S., et al. J Biochem Biophys Res Comm (1997) 235:533-538. Podaci ukazuju na to da ove dvije p38 izoforme (γ i δ) predstavljaju jedinstven podskup MAPK obitelji koja se temelji na slici njihove tkivne ekspresije, korištenju supstrata, odgovoru na izravne i neizravne stimulanse, te n osjetljivosti na inhibitore kinaze.

Različite rezultate u svezi s odgovorom na lijekove koji ciljaju na p38 obitelj kako između p38-α, tako i bilo p38-β1 ili p38-β2 ili oba, daju Jiang, Kumar i Stein citirano gore, kao i Eyers, P.A., et al., Chem and Biol (1995) 5:321-328. Dodatni rad Wang, Y., et al., J Biol Chem (1998) 273:2161-2168 sugerira značaj takvih diferencijalnih učinaka. Kao što je našao Wang, određen broj stimulatora kao što su infarkt miokarda, hipertenzija, bolest zalistaka, virusni miokarditis i dilatirana kardiomiopatija dovode do povećanja srčanog opterećenja i povećanog mehaničkog stresa na kardiomiocite. Za njih se smatra da dovode do adaptivnog hipertrofnog odgovora koji, ako nije kontroliran, dovodi do negativnih posljedica. Wanf citira prethodna istraživanja koja su pokazala da u tretiranih srca s ishemiskom reperfuzijom, p38 MAPK aktivnosti su povišene u svezi s hipertrofijom i programiranom staničnom smrću. Wang je pokazao u citiranom radu da aktiviranje p38-β aktivnosti rezultira hipertrofijom, dok aktiviranje p38-α aktivnosti dovodi do miocitne apoptoze. Prema tome, selektivno inhibiranje p38-α aktivnosti u odnosu na aktivnost p38-β predstavlja boljitak pri tretiranju stanja koja su povezana sa srčanim zatajenjem. Ta stanja uključuju kongestivno otkazivanje srca, kardiomiopatiju, miokarditis, vaskulitis, vaskularnu restenozu, bolest zalistaka, stanja koja su povezana sa srčano-plućnom premosnicom, koronarnom arterijskom premosnicom, te odbacivanjem. Nadalje, u opsegu u kojem je α-izoforma toksična u ostalim tipovima mišićnih stanica, a-selektivni inhibitori trebali bi biti korisni za stanja koja su povezana s kaheksijom koja se pripisuje TNF-u i drugim stanjima kao što su karcinom, infekcija ili autoimuna bolest.

Prema tome, izum obuhvaća korištenje spojeva koji selektivno inhibiraju aktivnost p38-α izoforme u tretiranju stanja koja su povezana s aktiviranjem p38-α, konkretno za ona stanja koja su povezana sa srčanom hipertrofijom, ishemijom ili drugim vanjskim stresom kao što je oštećenje oksidacije, hiperosmolarnost ili druga sredstva ili čimbenici koji aktiviraju p38-α kinazu, ili oštećenje srca, kao što je primjerice kongestivno zatajenje srca, kardiomiopatija i miokarditis.

Način primjene i formulacija spojeva koji su korisni u izumu i njima srodnih spojeva ovisit će o stanju, uznapredovalosti stanja, o subjektu koji se tretira, te o procjeni liječnika. Formulacija će ovisiti o načinu primjene. Spojevi ovog izuma su malene molekule, pa se oni standardno primjenjuju oralnom primjenom i njihovim vezanjem s odgovarajućim farmaceutskim ekscipijentima da bi se dobile tablete, kapsule, sirupi i slično. Pogodne formulacije za oralnu primjenu mogu također sadržavati manje komponente kao što su puferi, sredstva za poboljšanje okusa i slično. Tipično, količina aktivnog sastojka u formulacijama bit će u rasponu 5%-95% cjelokupne formulacije, ali su dozvoljena velika odstupanja ovisno o nosaču. Pogodni nosači uključuju saharozu, pektin, magnezijev stearat, laktozu, ulje orašca, maslinovo ulje i slično.

Spojevi koji su korisni u ovom izumu mogu se također primijeniti pomoću supozitorija ili drugim prenositeljima kroz sluznicu. Tipično, takve formulacije uključuju ekscipijente kojima se olakšava prolaz spoja kroz sluznicu kao što su farmaceutski prihvatljivi deterdženti.

Spojevi se također mogu primijeniti površinski, za stanja kao što su psorijaza, ili u formulaciji koja je namijenjena za prodiranje kroz kožu. One uključuju losione, kreme, pomasti i slično, što se priređuje poznatim postupcima.

Spojevi se također mogu primijeniti injiciranjem, uključujući intravenske, intramuskularne, supkutane ili intraperitonealne injekcije. Tipične formulacije za takvo korištenje su tekuće formulacije u izotoničnim nosačima kao što su Hankova otopina ili Ringerova otopina.

Alternativne formulacije uključuju nosne sprejeve, liposomne formulacije, for,mulacije sa sporim otpuštanjem i slično, koje su poznate u tehnici.

Može se koristiti bilo koja odgovarajuća formulacija. Kompendij formulacija koje su poznate u tehnici može se naći u Remington's Pharmaceutical Sciences, latest edition, Mack Publishing Company, Easton, PA. Referenca na ovaj priručnik je rutinska u tehnici.

Doziranje spojeva ovog izuma ovisit će o određenom broju čimbenika koji variraju od bolesnika do bolesnika. Međutim, općenito se vjeruje da je dnevna doza 0,001-100 mg/kg ukupne tjelesne težine, poželjno od 0,01-50 mg/kg i još poželjnije oko 0,01 mg/kg-10 mg/kg. Režim doziranja, međutim, ovisi o stanju osobe koja se tretira i o procjeni liječnika.

Valja naglasiti da se spojevi formule (1) mogu primijeniti kao pojedinačni aktivni sastojci ili kao smjese nekoliko realizacija te formule. Nadalje, inhibitori p38 kinaze mogu se koristiti kao samostalna terapeutska sredstva ili u kombinaciji s drugim terapeutskim sredstvima. Lijekovi koji se normalno mogu kombinirati s ovim spojevima uključuju umjetne i prirodne kortikosteroide, osobito prednison i njegoe derivate, monoklonska antitijela koja pogađaju stanice imunološkog sustava, antitijela ili topljivi receptori ili receptori kondenziranih proteina koji ciljaju na imunološke ili neimunološke citokine, te malomolekulske inhibitore stanične diobe, sinteze proteina ili mRNA transkripcije ili translacije, ili inhibitore diferencijacije ili aktivacije imunološke stanice.

Kao što je obuhvaćeno gornjim, premda se spojevi ovog izuma mogu rabiti za čovjeka, oni s emogu također koristiti u veterinarskoj primjeni za tretiranje životinja.

Primjeri koji slijede ilustriraju, ali ne ograničuju ovaj izum, te ilustriraju korištenje gore navedenih reakcijskih shema.

Primjer 1

6-Metoksi-(4-benzilpiperidinil)-indol-5-karboksamid-3-glioksalna kiselina

[image]

0,348 mg (1 mmol) 6-metoksi-(4-benzilpiperidinil)-indol-5-karboksamida je otopljeno u 15 mL suhog diklormetana i ohlađeno na 0°C u ledenoj kupelji. 0,6 mL 2 molarne otopine oksalilklorida u diklormetanu (Aldrich) je dodano dokapavanjem pomoću štrcaljke u inertnoj atmosferi i miješano na 0°C tijekom sata. Ledena kupelj je uklonjena i smjesa je miješana daljnji sat na sobnoj temperaturi. Otapalo je ispareno i rezidue su osušene pod vakuumom tijekom 30 min. Dobivena krutina je otopljena u smjesi THF/voda i zalušena s 20 % vodenom otopinom NaOH. Otapala su uklonjena i rezidue su otopljene u vodi te zakiseljene s konc. HCl. Staložena krutina je sakupljena filtriranjem, osušena i rekristalizirana iz smjese etanol/voda da se dobije 350 mg naslovnog spoja.

ESMS. 421, M+

Primjer 2

6-Metoksi-(4-benzilpiperidinil)-5-karboksamido-indol-3-glioksalna kiselina-4-metilpiperazinamid

[image]

Ovaj spoj priređen je identičnim postupkom koji je korišten gore za odgovarajuću kiselinu, ali zamjenom 4-metilpiperazina s vodenom otopinom NaOH te provođenjem reakcije u suhom dikormetanu umjesto u THF/voda.

ESMS. 503, M+

Primjer 3

6-Metoksi-(4-benzilpiperidinil)-5-karboksamido-indol-3-glyoxalicacid-1-(2-aminoetilpirolidin)-amid.

[image]

Ovaj spoj priređen je identičnim postupkom koji je korišten gore, ali zamjenom 1-(2-aminoetil)-pirolidina s 4-metilpiperazinom.

MS. M+, 517,

Primjer 4

4-benzilpiperidinil-5-karboksamido-indol-3-glioksalamid

[image]

0,318g, 1 mmol, 4-benzilpiperidinil-indol-5-karboksamida je otopljeno u suhom diklormetanu i reagiralo s 0,6 mL 2 molarne otopine oksalilklorida na 0°C tijekom 1 h pod dušikom. Uklonjeno je hlađenje i smjesa je miješana dodatni sat vremena na sobnoj temperaturi. Otapalo je ispareno i rezidue su sušene pod vakuumom 30 minuta. Produkt je ponovo otopljen u THF te je dodan suvišak konc. amonijeva hidroksida. Nakon miješanja 1 h je otapalo uklonjeno i rezidue su rekristalizirane iz smjese etilacetat-heksan.

Prinos; 220 mg. MS. M+, 389; 345, M+ - CONH2

Primjer 5

6-klor-(4'-fluor-4-benzilpiperidinil)-5-karboksamido-indol-3-glioksalna kiselina, 4-metilpiperazinamid

[image]

Priređen je sličnim postupkom koji je gore opisan.

MS. M+, 524.

Primjer 6

Priređivanje metilestera 6-metoksi-(4-benzilpiperidinil)-indol-5-karboksamid-3-glioksalne kiseline

[image]

Ovaj spoj priređen je identičnim postupkom koji je opisan za matičnu glioksalnu kiselinu, ali zamjenom metanola s natrijevim hidroksidom u THF/voda.

ESMS: M+ 435.

Primjer 7

Priređivanje metilestera 1-metil-6-metoksi-[4'-fluor-(4-benzilpiperidinil)-]-indol-5-karboksamid-3-glioksalne kiseline

[image]

0,435 g metilestera 6-metoksi- (4'-fluor-(4-benzilpiperidinil)-]-indol-5-karboksamid-3-glioksalne kiseline je otopljeno u 10 mL suhog DMF i ohlađeno na 0°C u ledenoj kupelji. Dodano je 80 mg NaH (60% disperzija) i smjesa je miješana 15 minuta na 0°C i 30 min. na sobnoj temperaturi u inertnoj atmosferi. Reakcijska smjesa je ohlađena na 0°C te je dodano 200 µL jodometana. Nakon 30 min. na 0°C, ostavljena je da se ugrije na sobnu temperaturu i nastavljeno je miješanjem daljnjih 4 h. Reakcijska smjesa je stavljena u vodu i ekstrahirana diklormetanom (3×50 mL). Ekstrakt je osušen, uparen i pročišćen kromatografijom na koloni silika-gela sa smjesom etilacetat-heksan (50 do 90% etilacetat, gradijent). Prinos: 70 %

MS: M+, 466.

Primjer 8

Priređivanje 1-metil-6-metoksi-[4'-fluor-(4-benzilpiperidinil)-]-indol-5-karboksamid-3-glioksalne kiseline

[image]

0,24g (0,51 mmol) metilestera 1-metil-6-metoksi-[4'-fluor-(4'-benzilpiperidinil)-)-indol-5-karboksamid-3-glioksalne kiseline je otopljeno u THF (10 mL) i dodano je 1 mL 20 % vodene otopine natrijeva hidroksida, pa miješano 4 h. Razrijeđeno je vodom (5 mL) i nastavljeno je miješanjem 1 h. THF je uklonjen pod sniženim tlakom, preostala otopina je razrijeđena vodom i zakiseljena koncentriranom HCl, pa je produkt sakupljen filtriranjem. Osušen je u vakuumu i rekristaliziran iz etilacetata.

Prinos: 180 mg

ESMS: M+, 453.

Primjer 9

3-(-Metoksibenzoil)-(4-benzilpiperidinil)-indol-5-karboksamid

[image]

Aciliranjem na 3-položaju indolskog prstena postignuto je postupkom C. X. Yang, et al. (Synth. Commun. 27(12), 2125 (1997). Otopini 0,318 g (1,0 mmol) 5-(4-benzilpiperidinil)-indol karboksamida u diklormetanu je dodano 2,2 mL (2,2 mmol) 1 M otopine ZnCl2 u eteru, a zatim je dokapavanjem dodan EtMgBr (1,0 mmol). Smjesa je miješana l h i dodan je p-anisoil klorid (180 mg, 1,1 mmol). Suspenzija je miješana 1 h i dodan je AlCl3 (0,05 mmol). Nastala smjesa je miješana 2 h i prigušena zasićenom otopinom NH4Cl. Organski sloj je ispran vodenom otopinom NaHCO3 i slanom otopinom, osušen iznad MgSO4 i filtriran. Otapalo je ispareno i produkt je pročišćen kromatografijom na silika-gelu.

MS. M+, 452.

Primjer 10

3-Benzoil-5-(4-benzilpiperidinil)-indol karboksamid

[image]

Priređen je identičnim postupkom koje je gore opisan, ali zamjenom benzoil klorida s p-anisoil kloridom.

MS: M+, 422.

Primjer 11

3-acetil-5-(4-benzilpiperidinil)-indol-5-karboksamid.

[image]

Priređen je identičnim postupkom koji je gore opisan, ali zamjenom acetil klorida s p-anisoil kloridom.

MS: M+, 360.

Primjer 12

Priređivanje 3-(2-hidroksiacetil)-5-(4-benzilpiperidinil)-indol karboksamida

[image]

3-(2-chloroacetil)-5-(4-benzilpiperidinil)-indol karboksamid priređen je identičnim postupkom koji je gore opisan, ali zamjenom kloracetil klorida s p-anisoil kloridom.

Hidroliza kloracetilne specije u hidroksiacetil provedeno je korištenjem publiciranog postupka. (J. Org. Chem. 1988, 53, 5446). Otopini 50 mg (0,13 mmol) 3-(2-kloracetil)-5-(4-benzilpiperidin)-indol-karboksamida u dioksanu (3 mL) je dodano 5 mL smjese formamid-voda (10:1). Reakcijska smjesa je grijana na 110°C tijekom 5 h te ohlađena na sobnu temperaturu. Reakcijska smjesa je prigušena zasićenom otopinom NH4Cl, ekstrahirana s diklormetanom, osušena (MgSO4) i koncentrirana. Rezidue su pročišćene preparativnom TLC koja je razvijena sa smjesom diklormetan-metanol (20:1) da se dobije 20 mg (42%) naslovnog spoja.

MS. M+, 376.

Primjer 13

5-(4-Benzilpiperidinil)-karboksiamido-indol-3-(3'-okso)-etilpropionat

[image]

Aciliranje u 3-položaju je izvršeno publiciranim postupkom [Synth. Commun. 1977, 27(12), 2125]. Otopini 3,6 mL ZnCl2 (3,6 mmol. 1 M otopina u dietileteru) u THF (15 mL) je dodan n-BuLi (2,2 mL, 3,6 mmol) dokapavanjem na 0°C. Tijekom dodavanja nastala je bijela suspenzija. Reakcijska smjesa je zagrijana na sobnu temperaturu, miješana 1 sat, pa je dodana otopina 5-(4-benzilpiperidinil)-indolkarboksamida u diklormetanu (10 mL). Dobivena smjesa je miješana 1 h i dodan je etil 3-klor-3-oksopropionat (585 mg, 3,9 mmol). Nakon 1 h, reakcijska smjesa je prigušena zasićenom otopinom NH4Cl, ekstrahirana s diklormetanom, osušena (MgSO4) i koncentrirana. Rezidue su pročišćene kromatografijom na koloni silika-gela da se dobije 200 mg željenog produkta.

MS> M+, 431.

Spojevi 1-55 na slici 2 su priređeni na sličan način.

Primjer 14

Sinteza (2S,5R)N-4-fluorbenzil-trans-2,5-dimetilpiperazina

(+/-)N-Benzil-trans-2,5-dimetilpiperazin sintetiziran je na sljedeći način.

[image]

50 g trans-2,5 dimetilpiperazina je otopljeno u 300 mL etanola i tretirano s 26,36 mL (1/2 ekvivalenta) benzilbromida. Smjesa je miješana na sobnoj temperaturi tijekom 12 h i koncentrirana. Rezidue su sakupljene etilacetatom i isprane s 10% vodenom otopinom natrijeva bikarbonata i zasićenom otopinom natrijeva klorida; osušene iznad bezvodnog magnezijeva sulfata u koncentrirane da se dobije sirovi 1-benzil-trans-2,5-dimetilpiperazin, u obliku ulja.

Ova tvar je kromatografirana korištenjem smjese DCM/MeOH 95/5 da se ukloni di-alkilirani produkt i zatim sa smjesom DCM/MeOH/TEA 90/10/0,1 da bi se eluirao benzil-trans-2,5 dimetilpiperazin. 19,6 g čistog produkta dobiveno je u obliku ulja.

[image]

Otopini (+/-)N-benzil-trans-2~5-dimetilpiperazin (59 g, 0,29 mol) u Metanol (150 mL) je dodan otopina (+) vinske kiseline (87 g, 0,58 mol) u metanolu (250 mL) dokapavanjem tijekom 5 min. Kristaliziranje je provedeno držanjem nastale smjese na 0ºC tijekom 48-72 sata. Tarenje otopine nakon 12-16 sati olakšava proces kristaliziranja. Smjesa je filtrirana i isprana hladnim metanolom te osušena da se dobije sol divinske kiseline (73,9 g) kao bijeli kristali. Jedan rekristalizacija iz metanola, te hlađenje na sobnu temperaturu daje sol kao bijele kristale. (58 g) [α]D = +47, (c = 1,00, metanol).

[image]

31 g, 15,27 mmol, dimetilbenzilpiperazina tretirano je s 43 g, 19,85 mmol di-tert-butil-dikarbonata u 250 mL THF tijekom 4 sata. Reakcija je praćena pomoću TLC te je zapravo završena kada je završeno dodavanje (BOC)2O. Otapalo je uklonjeno i rezidue su sakupljene u etilacetatu te isprane s 10% vodenom otopinom natrijeva karbonata i zasićenim natrijevim kloridom, osušene iznad bezvodnog natrijeva sulfata i koncentrirane da se dobije 39,3 g Boc-zaštićenog spoja. Ova tvar je korištena za sljedeći stupanj bez daljnjeg pročišćavanja.

39,3 g, 131 mmol, Boc-zaštićenog benzilpiperazina tretirano je s 3,93 g Pearlman-ova katalizatora u 150 mL metanola s 3 mL octene kiseline tijekom 4 sata na 40 psi tlaka dušika u Parr-ovoj mućkalici. Reakcijska smjesa filtrirana je kroz celite i koncentrirana da se dobiju rezidue koje su osušene pod visokim vakuumom i zatim otopljene u 250 mL suhog etanola i tretirane s 1,2 ekvivalenata, 158 mmol 4-fluorbenzilbromida, te 2 ekvivalenta, 262 mmol trietilamina tijekom 5 sati. Reakcijska smjesa praćena je pomoću TLC i nađeno je da je završena u tom vremenu. Otapalo je uklonjeno i rezidue su sakupljene etilacetatom i isprane s 10% vodenom otopinom natrijeva karbonata i zasićenim natrijevim kloridom, osušene iznad bezvodnog natrijeva sulfata i koncentrirane da se dobije 47 g sirovog produkta. Ovaj sirovi materijal je kromatografiran na silika-gelu korištenjem smjese heksan/etilacetat 95/5 da se eluira produkt. Nakon kromatografiranja dobiveno je 29 g 4-fluorbenzil-trans-2,5-dimetilpiperazina. 20 g 1-(4-fluor)benzil-trans-2,5-dimetilpiperazina, 62 mmol tretirano je sa smjesom 200 mL 4 N HCl/dioksan/2 M HC1/eter (1:3) tijekom 1 sat. Elektronska masena spektroskopija potvrdila je nastajanje produkta i nestajanje polazne tvari u tom vremenu. Reakcijska smjesa je koncentrirana da se dobije bijuela krutina. Ovaj materijal je uzastopno heksanom i eterom da se ukloni ostatni dioksan, a zatim osušen pod vakuumom prije uporabe. 17,6 g konačnog produkta je dobiveno kao bijela pahuljasta krutina.

Primjer 15

Sinteza kiralnih spojeva

[image]

5-karboksilna-6-klor indolna kiselina (1,56 g, 7,44 mmol) je otopljena u suhom metilenkloridu, 60 mL, čemu je dodan EDAC.HC1 (1,57 g, 8,18 mmol) i DMAP (10% mol). Nakon miješanja pod dušikom 10 min. dodan je amin (2,19 g, 7,5 mmol), a nakon toga trietilamin (3 mL, 21,52 mmol). Nakon noći na sobnoj temperaturi, reakcijska smjesa je koncentrirana i rezidue su sakupljene atilacetatom te isprane s 10% vodenom otopinom natrijeva karbonata, zasićenim natrijevim kloridom, osušene iznad bezvodnog natrijeva sulfata i filtrirane. Koncentriranje daje sirovi produkt koji je kromatografiran na silika-gelu korištenjem gradijenta EtOAc/heksan 2/8 - 6/4. TLC Rf 0,435 15 (EtOAc:heksan, 1:1), EIMS M+ 413.

1,02 g produkta iz gore navedenog stupnja je otopljeno u 30 mL suhog DCM. Reakcijska smjesa je propuhana dušikom i stavljena u ledenu kupelj. Tome je dodano 4 mL 2M oksalil klorida u DCM. Reakcijska smjesa je miješana na sobnoj temperaturi 1 sat i zatim na sobnoj temperaturi 2 sata. Reakcijska smjesa je koncentrirana na rotacijskom uparivaču . Nakon sušenja na vakuumskoj pumpi 15 min, rezidue (žuta krutina) su otopljene u suhom DCM, 30 mL, čemu je dodano 4 mL 2 M otopine dimetilamina u THF. 30 minutes kasnije reakcijska smjesa je koncentrirana i rezidue su sakupljene etilacetatom i ispran s 10% vodenom otopinom natrijeva karbonata, zasićenim natrijevim kloridom, osušene iznad bezvodnog natrijeva sulfata i filtrirane. Koncentriranje daje sirovi produkt koji je kromatografiran na silika-gelu korištenjem gradijenta EtOAc 100% - EtOAc/MeOH 9:1. TLC Rf 0,5 (EtOAc:MeOH, 9:1). EIMS M+ 513.

Bijela krutina iz gore navedenog stupnja otopljena je u 10 mL suhog DCM. Tome je dodano dovoljno 2 M HCl u eteru dok postoji talog. Smjesa je zatim koncentrirana na rotacijskom uparivaču do suhoga i zatim sušena preko noći pod visokim vakuumom da se dobije konačni produkt (1,08 g).

Dodatni primjeri

[image]

Sinteza 2: Metil 4-amino-2-klorbenzoat (1) (18,5 g) je otopljen u diklormetanu (350 ml) i dodan je metil tioacetaldehid dimetilacetal (13,6 g). smjesa was cooled to -45°C (kupelj suhi led/acetonitril). N-kloesukcinimid (16,0 g) u 350 ml diklormetana je dodan dokapavanjem tijekom 1 hr 30 min pri čemu je odražvana temperatura kupelji na -45°C. Reakcijska smjesa je miješana dodatni 1 hr, zatim je dokapavanjem dodan trietilamin (16 mL, 100 mmol) u 30 ml diklormetana tijekom 5 min, reakcijska smjesa je zagrijana na sobnu temperaturu, pa refluksirana 16 h. Otapalo je uklonjeno i rezidue su sakupljene u 500 ml ugljiktetraklorida, filtriranjem su uklonjeni klorovodična kiselina-trietilamin, filtrat je zagrijan do refluksa tijekom 2 h. Otapalo je uklonjeno rotacijskih uparavanjem.

Rezidue su otopljene u 250 ml tetrahidrofurana i dodano je 250 ml 10% klorovodične kiseline. Smjesa je miješana preko noći na sobnoj temperaturi sve dok nije uočen potpuni nestanak polazne tvari. Otapalo je uklonjeno pod vakuumom, pa je kisela vodena otopina ekstrahirana etilacetatom (3×125 ml). Sjedinjeni etilacetatni ekstrakti su isprani s 10% klorovodičnom kiselinom, vodom i osušeni iznad bezvodnog natrijeva sulfata. Otapalo je uklonjeno pod vakuumom. Smjesa sirovog produkta je pročišćena na koloni silika-gela eluiranjem smjesom etilacetat:heksan (15:85) da se dobije 6,4 g željenog produkta 2.

Sinteza 3: Metil 6-klor-3-tiometil-5-indol karboksilat (5,2 g) je otopljen u 150 ml etanol/tetrahidrofuran (9:3) i tretiran s Raney-niklom. Reakcija je praćena masenom spektroskopijom u intervalima 30 minuta, s naknadnim dodatkom Raney-nikla dok reakcija ije bila potpuna. Reakcijska smjesa je zatim pažljivo filtrirana kroz celite i celite je ispran metanolom nekoliko puta, te filtrat uparen. Rezidue su sakupljene etilacetatom, isprane vodom, te osušene iznad bezvodnog natrijeva sulfata. Otapalo je uklonjeno da se dobije spoj 3 (3,2 g).

Sinteza 4: Metil ester l,5 g je otopljen u 30 ml smjese metanol/voda 50:50. Reakcijska smjesa je grijana na 50°C tijekom 2 h s 4 molna ekvivalenta natrijeva hidroksida. Reakcijska smjesa je ohlađena u ledenoj kupelji, zakiseljena na pH 3 s 5 M klorovodičnom kiselinom. Uklonjen je metanol rotacijskim uparavanjem i ekstrahirano je etilacetatom. Ekstrakt je ispran zasićenim natrijevim kloridom i osušen iznad bezvodnog natrijeva sulfata. Uparavanje otapala dalo je željenu kiselinu 4 (1,48 g).

[image]

Sinteza 5:

STUPANJ A: Fosfonat A (38,4 g) i piperidon B (35,4) su otopljeni u 25 bezvodnog dimetilformamida (400 mL). Tome je dodan u obrocima natrijev hidrid (60% suspenzija u ulju) pri čemu je reakcija održavana na 0°C. Nakon što je završeno dodavanje natrijeva hidrida, reakcijska smjesa je miješana 30 minuta pa je uklonjena ledena kupelj, a reakcijska smjesa je miješana polako 6 h do temperature okoline. Reakcijska smjesa je ponovo ohlađena u ledenoj kupelji i prigušena metanolom. Reakcijskoj smjesi je dodana voda i produkt je ekstrahiran etilacetatom.

Etilacetatni sloj ispran je zasićenim natrijevim kloridom i osušen iznad bezvodnog magnezijeva sulfata. Otapalo je uklonjeno da se dobije sirovi alken, koji je pročišćen kromatografijom na koloni eluiranjem smjesom etilacetat/heksan (1:9) da se dobije 21,8 g željenog produkta C.

STEP B: 10,1 g C je otopljeno u 50 mL metanola. Nakon ispiranja otopine dušikom, dodan je katalizator 5% paladij na ugljiku (1 g), a zatim 1 mL octene kiseline. Parr-ov spremnik koji sadrži reakcijsku smjesu je hidrogeniran 4 h na 40-50 psi. Reakcijska smjesa filtrirana je kroz celite i koncentrirana. Rezidue su tretirane s 2 M klorovodičnom kiselinom u eteru da se prevedu u sol klorovodične kiseline. Bijela krutina koja je dobivena je temeljito osušena pod vakuumom da se dobije 7,8 g spoja 5 kao sol klorovodične kiseline.

[image]

Sinteza 6: Smjesa 6-klor-indol-5-karboksilne kiseline (1,95 g) i sol klorovodične kiseline 4-fluorbenzilpiperidina (2,76 g) je stavljena u 50 mL suhog diklormetana i zatim tretirana trietilaminom (1,7 mL). Smjesa je miješana sve dok nije dobivena bistra otopina. Dodani su 1-etil-3-(3-dimetilaminopropil)karbodiimid (2,3 g) i dimetilaminopiridin (0,25 g) i smjesa je miješana tijekom 20 h na temperaturi okoline. Smjesa je stavljena u vodu i odvojen je organski sloj. Vodena otopina je kasnije ekstrahirana dva puta s diklormetanom. Sjedinjeni ekstrakt je ispran s 10% klorovodičnom kiselinom. Organski sloj je osušen iznad magnezijeva sulfata i uparen. Produkt je pročišćen kromatografijom na koloni silika-gela eluiranjem smjesom etilacetat:heksan (3:7) da se dobije spoj 6 (2,78 g).

Sinteza 7: 8,61 g 6-klor-(4-F-benzilpiperidinil)-indol-5-karboksamida (6) otopljena je u oko 100 mL suhog DMF i otopina je ohlađena u ledenoj kupelji. Hladnoj solution je dodano 30 mL 1 M otopine natrijeva bis-(trimetilsilil)-amida u tetrahidrofuranu u inertnoj atmosferi. Reakcijska smjesa je ostavljena da se miješa na 0°C tijekom 15 min i na temperaturi okoline daljnjih 30 min. Reakcijska smjesa je ponovo ohlađena u ledenoj kupelji i dodano je 2,5 mL jodometana. Nakon miješanja 30 min. na 0°C, ostavljena je da se zagrije na TEMPERATURU OKOLINE i nastavljeno je miješanjem 18 h na temperaturi okoline. Smjesa je razrijeđena vodom (ili slanom otopinom) i produkt je ekstrahiran etilacetatom (4×75 mL). Sjedinjeni ekstrakt je ispran vodom i osušen iznad bezvodnog MgSO4. Otapalo je uklonjeno i produkt je pročišćen kromatografijom na koloni silika-gela eluiranjem smjesom etilacetat:heksan (1:4) da se dobije 8,0 g željenog produkta 7.

Sinteza 8: 8 g spoja 7 je otopljeno u oko 100 mL bezvodnog diklormetana i i ohlađeno u ledenoj kupelji. Tome je polako štrcaljkom dodana 2 M otopina oksalilklorida (20,8 mL) u diklormetanu i smjesa je ostavljena da se miješa na 0°C tijekom 1 h. Ledena kupelj je uklonjena i nastavljeno je miješanjem daljnjih 2 h na temperaturi okoline. Otapalo je uklonjeno pod sniženim tlakom i rezidue su pumpane 15 min. da se ukloni prisutan suvišak oksalilklorida. Produkt je odmah ponovo otopljen u bezvodnom diklormetanu (150 mL), ohlađen u ledenoj kupelji, pa je brzo štrcaljkom dodano 30 mL 2 M otopine dimetilamina u tetrahidrofuranu. Nakon 15 min. miješanja ostavljen je da se miješa daljnjih 15 min. na temperaturi okoline. Otopina je isprana vodom da se ukloni sol i osušena. Nakon uparavanja, rezidue su pročišćene na silika-gelu eluiranjem smjesom kloroform:metanol (99:1) da se dobije 9,3 g spoja 8.

[image]

Sinteza 10:

STUPANJ A: Otopini dimetil piperazina 9 (25 g) u 300 ml apsolutnog etanola dodano je 400 ml 2 N otopine klorovodika u dietileteru. Otopina je grijana na 70°C u uljnoj kupelji 20 minuta. Otopina je zatim ohlađena na sobnu temperaturu postavljena na 6°C preko noći. Dobivena krutina je sakupljena filtriranjem. Prinos 39,8 g (dihidrokloridna sol trans-2,5 dimetilpiperazina) nakon sušenja preko noći pod visokim vakuumom.

STUPANJ B: Etanolna otopina 42,9 g dimetil piperazin dihidroklorida iz STUPNJA A i 26,1 g trans-2,5 dimetilpiperazina je snažno miješano u uljnoj kupelji na 80°C sve dok sav polazni materijal nije otopljen. Temperatura uljne kupelji je snižena na 65°C i dodano je 33,1 g 4-fluorbenzilklorida. Nakon miješanja na ovoj temperaturi 30 min. otopina je stavljena u hladnjak na 6°C preko noći. Krutina je iz otopine uklonejna filtriranjem i filtratu je dodan suvišak 2 N klorovodika u dietileteru. Filtrat je držan na 6°C preko noći i zatim je sakupljena krutina. Krutina je suspendirana u 5% vodenoj otopini natrijeva hidroksida i ekstrahirana tri puta etilacetatom. Orgnaski sloj je osušen iznad natrijeva sulfata i osušen da se dobije žuto ulje.

STUPANJ C: Otopina 50,7 g (L)-vinske kiseline u 130 ml kipućeg metanola je dodana u 70 ml vruće metanolne otopine 37,5 g produkta STUPNJA B. Otopina je držana na 6°C tijekom 96 sati prije sakupljanja bijelih finih kristala filtriranjem. Ovaj materijal je rekristaliziran iz kipućeg metanola. Produkt je sakupljen filtriranjem nakon držanja na 6°C preko noći. Prinos 30,5 g soli divinske kiseline ([α] = + 43,2°, c=1).

[image]

Sinteza 11: Indolni ester 3 (0,526 g) je otopljen u 10 mL acetona (suhi) i stavljen u ledenu kupelj. Tome je dodan smrvljen kalijev hidroksid (0,7 g, 12,5 mmol), pa je nakon miješanja 5 minuta na 0°C reakcijskoj smjesi dodan metiljodid (400 µL, 6,272 mmol). Reakcijska smjesa je miješana na 0°C 10 minuta i zatim na sobnoj temperaturi 30 minuta. Nakon uklanjanja otapala, rezidue su sakupljene etilacetatom i isprane zasićenim natrijevim kloridom. Nakon sušenja iznad bezvodnog natrijeva sulfata, filtriranja i rotacijskog uparavanja, dobivena je krutina, 0,7 g. Kromatografija na koloni silika-gela smjesom etilacetat:heksan (2:8) dala je metilni ester spoja 11 kao bijelu krutinu, 0,52 g. 0,52 g ovog produkta je otopljeno u 50 mL metanola i tretirano s 5 mL 10 N natrijeva hidroksida, pa je reakcijska smjesa grijana na 50°C tijekom 2 h. Reakcijska smjesa je ohlađena na sobnu temperaturu i koncentrirana do krutine na rotacijskom uparivaču. Rezidue su sakupljene s 50 mL vode, ispran eterom i stavljene u ledenu kupelj. Lužnata otopina je zakiseljena s 10% otopinom klorovodične kiseline do pH 2. Talog je ekstrahiran etilacetatom i etilacetatni sloj je ispran zasićenim natrijevim kloridom. Sušenjem iznad bezvodnog natrijeva sulfata, filtriranjem i koncentriranjem na rotacijskom uparivaču dobije se spoj 11 (0,48 g) kao bijela krutina.

Sinteza 12: 1,56 g kiseline (11) je otopljeno u suhom metilenkloridu 10 mL i tome su dodani 1-etil-3-(3-dimetilaminopropil)karbodiimid (1,57 g) i dimetilaminopiridin (katalitički). Nakon miješanja pod dušikom 10 min. dodano je 2,19 g amina (10), a nakon toga trietilamin (3 mL). Nakon miješanja preko noći na sobnoj temperaturi, reakcijska smjesa je koncentrirana i rezidue su sakupljene u etilacetatu i isprane s 10% vodenom otopinom natrijeva karbonata, vodenom otopinom zasićenog natrijeva klorida, osušene iznad bezvodnog natrijeva sulfata i filtrirane. Koncentriranjem je dobiven sirovi produkt koji je kromatografiran na silika-gelu korištenjem smjese etilacetat:heksan (4:6) da se dobije 1,02 g željenog produkta.

Sinteza 13: 1,02 g spoja 12 from iz prethodnog stupnja je otopljeno u 30 mL suhog diklormetana. Reakcijska smjesa isprana je dušikom i stavljena u ledenu kupelj. Tome je dodano 4 mL 2 M otopine oksalil klorid u diklormetanu. Reakcijska smjesa je miješana na 0°C 1 sat i zatim na sobnoj temperaturi 2 h. Reakcijska smjesa je koncentrirana na rotacijskom uparivaču. Nakon sušenja vakuumskom pumpom 15 min rezidue (a yellow solid) su otopljene u suhom diklormetan (30 mL) čemu je dodano 4 mL 2 M otopine dimetilamina u tetrahidrofuranu. 30 minutes kasnije reakcijska smjesa je koncentrirana i rezidue su sakupljene etilacetatom i ispran s 10% vodenom otopinom natrijeva karbonata, zasićenim natrijevim kloridom, osušene iznad bezvodnog natrijeva sulfata i filtrirane. Koncentriranjem je dobiven sirovi produkt koji je kromatografiran na silika-gelu smjesom etilacetat:metanol (9:1). Dobivena bijela krutina otopljena je u 10 mL suhog diklormetana. Tome je dodavano dovoljno 2 M klorovodične kiseline u eteru, dok je postojao talog. Smjesa je zatim koncentrirana na rotacijskom uparivaču do suhog i zatim osušena preko noći pod visokim vakuumom da se dobije spoj 13 (1,08 g).

[image]

Sinteza 15: Otopini anilina 1 (9,25 g, 0,05 mol) i dimetil acetal piruvatnog aldehida 14 (11,8 g, 0,1 mol) u 200 mL glacialne octene kiseline je dodan bezvodni natrijev sulfat (71,0 g, 0,5 mol) i smjesa je miješana tijekom 30 min. Zatim je u obrocima dodan praškasti natrijev triacetoksi borhidrid (31,8 g, 0,15 mol) tijekom 5 min. Reakcijska smjesa je miješana daljnjih 2 h. Octena kiselina je uklonjena pod sniženim tlakom i rezidue su zalužene dodatkom dovoljne količine otopine zasićenog natrijeva bikarbonata. Produkt je zatim ekstrahiran etilacetatom, osušen s natrijevim sulfatom i uparen da sed obije ulje. Ono je kromatografirano na koloni silika-gela korištenjem smjese etilacetat:heksan (3:7) da se dobije spoj 15 (14 g) kao bezbojno ulje.

Sinteza 16 i 17: Suspenziji svježeg aluminijeva klorida (18,5 g) u 200 ml suhog kloroforma na 0°C je polako dodana otopina ketala 15 (13,3 g) u 100 ml kloroforma i smjesa je ostavljena da se zagrije na sobnu temperaturu i miješana preko noći. Polako je dodana ledenohladna voda da se priguši aluminijev klorid i organski sloj je izdvojen i ispran otopinom natrijeva bikarbonata, osušen i uparen da se dobije bijela krutina. Izomeri su odvojeni kromatografijom na koloni silika-gela korištenjem smjese etilacetat:heksan (1:9). Prvo je eluiran 6-klor indolni izomer 17 (2,0 g), a zatim 4-klor izomer 16 (3,8 g).

Sinteza 18: Otopini 1,3 g indola 17 u 15 mL metanola je dodana otopina 0,9 g natrijeva hidroksida u 20 mL vode. Reakcijska smjesa je grijana na 50°C tijekom 4 h nakon čega je dobivena bistra otopina. Ohlađena je te je isparen metanol, a rezidue su razrijeđene vodom i zakiseljene s 10% klorovodičnom kiselinom. Produkt je ekstrahiran etilacetatom. Organski sloj je osušen iznad natrijeva sulfata, filtriran i uparen da se dobije indolska kiselina 18 (1,2 g) kao bijela krutina.

2-metil-6-metoksiindol-5-karboksilna kiselina je također sintetizirana prema gore navedenom sintetskom postupku.

[image]

Sinteza 21: Otopini metil 4-amino-6-metoksi 5-benzoata (19) (6,0 g, 0,033 mo1) i dimetil acetala 20 (7,0 g, 0,066 mo1) u 150 mL glacijalne octene kiseline dodan je bezvodni natrijev sulfat (47,0 g, 0,33 mol) i smjesa je miješana tijekom 30 min.

Praškasti natrijev triacetoksi borhidrid (20,1 g, 0,099 mol) zatim je dodan u obrocima tijekom 5 min. Reakcijska smjesa je miješana daljnjih 2 h. Octena kiselina je uklonjena pod sniženim tlakom i rezidue su zalužene dodatkom dovoljne količine zasićene otopine natrijeva bikarbonata. Produkt je zatim ekstrahiran etilacetatom, ispran zasićenim natrijevim kloridom, osušen iznad natrijeva sulfata i uparen da se dobije ulje. Ono je kromatografirano na koloni silika-gela korištenjem kao eluens smjese etilacetat:heksan (3:7) i dobiven je željeni produkt 21 (5,2 g) kao ulje.

Sinteza 22: Otopini spoja 21 (3,6 g) i jodmetana (5,7 g) u 50 mL bezvodnog dimetilforamida je dodan kalijev t-butoksid (1,0 M u tetrahidrofuranu, 20 mL) na temperaturi okoline. Reakcijska smjesa je miješana na temperaturi okoline 0,5 h i stavljena u 250 mL etilacetata, isprana vodom (4×100 mL), slanom otopinom (50 mL) i osušena iznad magnezijeva sulfata. Isparavanje otapala dalo je 3,26 g spoja 22. Produkt je korišten za sljedeći stupanj bez pročišćavanja.

Sinteza 23: Suspenziji bezvodnog aluminijeva klorida (0,71 g) u 20 mL bezvodnog 1,2-dikloretana je dokapavanjem dodana otopina 22 (1 g) u 10 mL 1,2-dikloretana, uz miješanje. Reakcijska smjesa je grijana na 80°C tijekom 0,5 h. Nakon toga, reakcijska smjesa je prigušena metanolom, otapala su isparena, te je dodan etilacetat (100 mL). Organska faza je isprana vodom, vodenom otopinom natrijeva bikarbonata i slanom otopinom, te koncentrirana. Sirovi produkt je pročišćen kromatografijom na koloni silika-gela korištenjem smjese etilacetat:heksan (3:7) da se dobije spoj 23 0,22 g.

[image]

Sinteza 24: Suspenziji 1,2 g indolne kiseline 18 i 1,6 g spoja 5 u 30 mL diklormetana je dodano 0,7 g trietilamina, a nakon toga 1,4 g 1-etil-3-(3-dimetilaminopropil)karbodiimida. Dobivena čista otopina je miješana tijekom 4 h. Otapalo je ispareno i rezidue su sakupljene etilacetatom i isprane vodom, razrijeđenom klorovodičnom kiselinom te slanom otopinom. Organski sloj je zatim osušen natrijevim sulfatom i uparen. Izdvojen je produkt (1,3 g) kao bijela krutina nakon kromatografije na koloni silika-gela korištenjem smjese etilacetat:heksan (1:4).

Sinteza 25: Otopina 1,3 g spoja 24 u 20 mL diklormetana ohlađena je na to 0°C te je dodana 2 M otopina oksalil klorida u diklormetanu (3,4 ml, 6,8 mmol) i reakcijska smjesa je miješana na 0°C tijekom 1 h. Temperatura je ostavljena da dosegne sobnu temperaturu i nastavljeno je miješanjem još 1 h. Otapalo je ispreno i rezidue su osušene u vakuumu. Kiselinski klorid je uparen i rezidue su osušene u vakuumu. Kiselinski klorid je otopljen u diklormetanu (25 mL) i odjednom je dodana otopina 6,8 mL (13,6 mmol) 2 M N,N-dimetilamina u tetrahidrofuranu. Otapalo je uklonjeno i produkt je pročišćen kromatografijom na koloni silika-gela korištenjem smjese metanol:kloroform (2:98). Produkt je dobiven kao bijela krutina (1,4 g).

[image]

Sinteza 27: Otopina spoja 26 (130 mg) u bezvodnom dimetilforu (5 ml) miješana je na 0°C pod dušikom. Dodan je natrijev hidrid (25 mg, 60% disperzija u ulju) i miješano je 5 min, a zatim na sobnoj temperaturi 30 min. Smjesa je ohlađena na 0ºC i dodan je klorometil metil sulfid (70 µl). Reakcijska smjesa ne miješana 20 h na sobnoj temperaturi, a zatim je ekstrahirana etilacetatom. Organski sloje je osušen iznad natrijeva sulfata, te koncentriran pod vakuumom. Rezidue su pročišćene pomoću chromatotrona korištenjem smjese metanol:kloroform (2:98) da se dobije 100 mg spoja 27.

Sinteza 28: Otopina oksona (120 mg) u vodi (1 ml) je dodana suspenziji spoja 27 (100 mg) u glacijalnoj octenoj kiselini (4 ml). Reakcijska smjesa je miješana na sobnoj temperaturi 18 h, isprana vodom, te koncentrirana u vakuumu. Rezidue su pročišćene pomoću chromatotrona korištenjem smjese metanol:kloroform (2:98) da se dobije 60 mg spoja 28.

[image]

Sinteza 30: Otopini spoja 29 (200 mg) u tetrahidrofuranu (20 mL) je dodan natrijev bis(trimetilsilil)amid (0,51 mL, 0,51 mmol) dokapavanjem na 0°C. Smjesa postaje svijetložuta otopina, koja je polako zagrijana na sobnu temperaturu i zatim miješana tijekom 30 min. Zatim je dodan metilklorid i reakcijska smjesa je miješana preko noći. Reakcijska smjesa je prigušena s amonijevim kloridom i ekstrahirana diklormetanom. Sjedinjeni organski sloj je ispran slanom otopinom, osušen i koncentriran. Rezidue su pročišćene kromatografijom na koloni silika-gela i eluirane smjesom metanol:diklormetan (5:95) da se dobije 190 mg spoja 30.

[image]

Sinteza 31: Otopini spoja 29 (200 mg) u tetrahidrofuranu (10 mL) je dodan natrijev bis(trimetilsilil)amid (0,56 mL, 0,56 mmol) dokapavanjem na 0°C. Reakcijska smjesa je zagrijana polako na temperaturu okoline, miješana 30 minuta, a zatim dodana otopini tozil cijanida (115 mg) u tetrahidrofuranu (10 mL). Nastala smjesa je miješana 2 h na sobnoj temperaturi, prigušena amonijevim kloridom i ekstrahirana diklormetanom. Sjedinjeni organski sloj je ispran slanom otopinom, osušen i koncentriran. Rezidue su pročišćene kromatografijom na silika-gelu i eluirane smjesom metanol:diklormetan (5:95) da se dobije 90 mg spoja 31.

[image]

Sinteza 34: Piperidonski spoj 33 je dodan otopini 4-fluorbenzil magnezijeva klorida (33) (33 mL, 8,3 mmol, 0,25 M u etileteru) polako na 0°C. Reakcijska smjesa je zagrijana na okolnu temperaturu i zatim pod refluksom tijekom 6 h. Dobivena otopina mliječnog izgleda tretirana je amonijevim kloridom (zasićeni), te ekstrahirana eterom. Sjedinjeni organski sloj je ispran slanom otopinom, osušen i koncentriran. Rezidue su pročišćene kromatografijom na silika-gelu eluiranjem smjesom heksan:etilacetat (4:1) da se dobije 990 mg spoja 34.

Sinteza 35: Alkohol 34 (670 mg) u diklormetanu (10 mL) je dodan otopini dietilaminosumpor trifluorida (0,57 mL, 4,34 mmol) u diklormetanu (20 mL) na -78 °C. Reakcijska smjesa je zatim polako zagrijana na temperaturu okoline i miješana 2 h, a zatim tretirana natrijevim karbonatom (zasićeni) i ekstrahirana s diklormetanom. Sjedinjeni organski sloj je ispran slanom otopinom, osušen i koncentriran. Rezidue su pročišćene kromatografijom na silika-gelu eluiranjem smjesom heksan:etilacetat (8:1) da se dobije 300 mg spoja 35.

[image]

Sinteza 36: Smjesa spoja 35 (456 mg) i 4 M klorovodične kiseline u dioksanu (10 mL) miješana je 4 h. Reakcijska smjesa neutralizirana je s natrijevim karbonatom, te ekstrahirana etilacetatom. Sjedinjeni organski sloj je ispran slanom otopinom, osušen i koncentriran. Sirovi produkt je korišten u sljedećoj reakciji bez daljnjeg pročišćavanja.

Sinteza 38: Suspenziji indol karboksilne kiseline 37 (475 mg) u bezvodsnom diklormetanu (20 mL) je dodan piperidin 36 (350 mg, 1,66 mmol). Smjesa je miješana 10 min i zatim su dodani 1-[3-(dimetilaminopropil]3-etilkarbodiimid hidroklorid (475 mg) i dimetilaminopiridin (202 mg). Reakcijska smjesa postaje bistra i kotinuirano je miješana preko noći. Zatim je reakcijska smjesa tretirana s 10% otopinom klorovodične kiseline, pa ekstrahiran diklormetanom. Sjedinjeni organski ekstrakti isprani su natrijevim bikarbonatom, slanom otopinom, osušeni i koncentrirani. Rezidue su pročišćene kromatografijom na silika-gelu eluiranjem smjesom diklormetan:etilacetat (9:1) da se dobije 300 mg spoja 38 kao bijela pjena.

Sinteza 39: Suspenziji spoja 38 (200 mg) je dodan oksalil klorid (0,52 mL, 1,04 mmol, 2 M u diklormetanu) dokapavanjem na 0°C. Reakcijska smjesa je miješana na 0°C tijekom 30 min. pa je zagrijana na sobnu temperaturu i miješana 5 h. Nastala je žuta suspenzija. Otapalo i suvišak oksalil klorida su uklonjeni pod sniženim tlakom. Nastala žuta krutina je osušena pod vakuumom, otopljena u diklormetanu i ohlađena u ledenoj kupelji. Dodan je dimetilamin (1,04 mL, 2,08 mmol, 2 M u tetrahidrofuranu). Nakon 30 min. reakcijska smjesa tretirana je vodom i ekstrahirana diklormetanom. Organski ekstrakti su isprani vodom, slanom otopinom, osušeni i koncentrirani. Rezidue su pročišćene kromatografijom na silika-gelu eluiranjem smjesom 3% MeOH u diklormetanu da se dobije 190 mg spoja 39 kao bijela krutina.

Sinteza 40: Otopini spoja 39 (75 mg) u tetrahidrofuranu (10 mL) je dodan KHMDS (0,46 mL, 0,23 mmol, 0,5 M u toluenu) dokapavanjem na 0°C. Smjesa je polako zagrijana na sobnu temperaturu i miješana tijekom 30 min. Reakcijskoj smjesi je polako dodan metiljodid (33 mg, 0,23 mmol), pa je miješana 2 h. Reakcijska smjesa je prigušena amonijevim kloridom i ekstrahirana diklormetanom. Sjedinjeni organski ekstrakti su isprani slanom otopinom, osušeni i koncentrirani. Rezidue su pročišćene kromatografijom na silika-gelu eluiranjem smjesom metanol:diklormetan (2:98) da se dobije 50 mg spoja 40.

Sinteza 41: Otopini spoja 40 (75 mg) u tetrahidrofuranu (10 mL) je dodan KHMDS (0,46 mL, 0,23 mmol, 0,5 M u toluenu) dokapavanjem na 0°C. . Smjesa je polako zagrijana na sobnu temperaturu i miješana tijekom 30 min. Reakcijskoj smjesi je polako dodan metoksi metilklorid (18 mg, 0,23 mmol), pa je miješana preko noći. Reakcijska smjesa je prigušena amonijevim kloridom i ekstrahirana diklormetanom. Sjedinjeni organski ekstrakti isprani su slanom otopinom, osušeni i koncentrirani. Rezidue su pročišćene kromatografijom na koloni silika-gela eluiranjem sa smjesom metanol:diklormetan (2:98) da se dobije 65 mg spoja 41.

[image]

Sinteza 43: Suspenziji 6-metoksi-5-indolkarboksilne kiseline (37) (200 mg) u diklormetanu (5 mL) je dodan 1-[3-(dimetilaminopropil]3-etilkarbodiimid hidroklorid (258 mg, 1,35 mmol) u jednom obroku. Reakcijska smjesa je miješana sve dok sva krutina nije otopljena. 4-Benzil-4-hidroksipiperidin (42) (258 mg), koji je dobiven uklanjanjem zaštitine skupine sa 34 kao što je prikazano u sintezi spoja 36, dodan je i miješano je na temperaturi okoline. Reakcijska smjesa postala je zamućena. Dodana je katalitička količina dimetilaminopiridina (10 mg) i miješano na temperaturi okoline preko noći. Reakcijska smjesa bila je tretirana vodom, te ekstrahirana diklormetanom. Sjedinjeni organski sloj ispran je s 10% otopinom klorovodične kiseline, natrijevim bikarbonatom (zasićeni) i slanom otopinom, pa osušen i koncentriran da se dobije 300 mg (82%) spoja 43 kao žuta pjena.

Sinteza 44: Oksalil klorid (0,41 mL, 1,65 mmol, 2 M u diklormetan) je dokapavanjem dodan otopini 6-metoksi-(4-benzil-4-hidroksipiperidinil)-indol-5-karboksamida (300 mg) u diklormetanu (20 mL) na 0°C. Reakcijska smjesa je miješana na 0°C tijekom 30 min, a zatim je polako zagrijana na temperaturu okoline. Nakon 2 h je nastao žuti talog. Reakcijska smjesa je koncentrirana pod sniženim tlakom i sušena 1 h pod sniženim tlakom. Dobivena žuta krutina je suspendirana u diklormetanu (20 mL). Na sobnoj temperaturi dodani su metil piperazin (0,2 mL) i diizopropil etilamin (0,2 mL). Smjesa je miješana tijekom 1 h, tretirana vodom, te ekstrahirana diklormetanom. Rezidue su pročišćene kromatografijom na silika-gelu eluiranjem smjesom diklormetan:metanol (10:1) da se dobije 180 mg bijele krutine. 20 mg ove bijele krutine otopljeno je u metanolu (1 mL). Tome je dokapavanjem dodavana zasićena otopina klorovodika u metanolu sve dok pH nije bio oko 3. Zatim je uklonjeno otapalo i produkt je osušen da se dobije spoj 44.

Sinteza 45: Otopini spoja 44 (65 mg) u bezvodnom tetrahidrofuranu (10 mL) je dodan natrijev bis(trimetilsilil)amid (0,25 mL, 0,25 mmol, 1,0 M otopina u tetrahidrofuranu) dokapavanjem na temperaturi okoline. Smjesa je miješana na temperaturi okoline 30 min, i zatim je reakcijskoj smjesi dodan etil klorformat (0,024 mL, 0,25 mmol). Nakon 1 h, reakcijska smjesa je prigušena amonijevim kloridom (zasićen), i ekstrahirana etilacetatom. Sjedinjeni organski sloj je ispran slanom otopinom, osušen (magnezijev sulfat) i koncentriran pod sniženim tlakom. Rezidue su pročišćene kromatografijom na silika-gelu, eluiranjem sa smjesom diklormetan:metanol (10:1) da se dobije 15 mg naslovnog spoja 45 kao bijela krutina. On otopljen u metanolu (1 mL) i tome je dokapavanjem dodana zasićena otopina klorovodika u metanolu sve dok pH nije bio oko 3. Zatim je uklonjeno otapalo i produkt je osušen da se dobije klorovodična sol spoja 45.

[image]

Sinteza 47:

STUPANJ A: Piperizinon 46 (5,0 g) je otopljen u 15 mL tetrahidrofurana, tome je dodana otopina di-tertbutil-dikarbonata (12,04 g u 50 mL tetrahidrofurana). Zatim je miješano na sobnoj temperaturi 4 h. Reakcijska smjesa je koncentrirana do suhog na rotacijskom uparivaču i dobivena krutina je korištena za sljedeći stupanj bez pročišćavanja. STUPANJ B: 10 g produkta STUPNJA A je otopljeno u bezvodnom acetonu i reakcijska smjesa je ohlađena u ledenoj kupelji. Tome je dodan razmrvljeni kalijev hidroksid (14,02 g). Nakon miješanja na 0°C 10 min dodan je 4-fluorbenzilbromid (23,5 g) i reakcijska smjesa je miješana na 0°C 20 min te na sobnoj temperaturi 1 h. Nakon iuklanjanja otapala na rotacijskom uparivaču rezidue su sakupljene etilacetatom i isprane s 10% vodenom otopinom natrijeva karbonata, slanom otopinom i osušene iznad bezvodnog natrijeva sulfata. Filtriranje i koncentriranje je dalo sirovi materijal koji je pročišćen kromatografijom na silika-gelu korištenjem smjese etilacetat/heksan što je dalo 14 g spoja 47.

Sinteza 48: 14 g spoja 47 je otopljeno u 100 mL metilenklorida i tretirano sa 100 mL 2 M klorovodične kiseline u eteru tijekom 2 h. Otapalo je uklonjeno i dobivena krutina je isprana eterom i heksanom, te osušena pod visokim vakuumom da se dobije spoj 48 (11,3 g) kao hidrokloridna sol.

Sinteza 49: 1 g spoja 48 je otopljeno u 20 mL metilenklorida i tretirano s 6-metoksi-5-indol karboksilnom kiselinom (37) (0,87 g), 1-etil-3-(3-dimetilaminopropil)karbodiimidom (0,95 g), trietilaminom (700 µL) i dimetilaminopiridinom (katalitički) te je reakcijska smjesa miješana preko noći. Reakcijska smjesa je koncentrirana i rezidue su sakupljene atilacetatom, ispran s 10% vodenom otopinom natrijeva karbonata, slanom otopinom i osušen iznad bezvodnog natrijeva sulfata. Filtriranje i koncentriranje je dalo sirovi materijal koji je pročišćen kromatografijom na silika-gelu korištenjem smjese etilacetat/heksan da se dobije spoj 49 (1,6 g).

Sinteza 50: 1,6 g spoja 49 je otopljeno u 25 mL suhog diklormetana. Reakcijska smjesa isprana je dušikom i stavljena u ledenu kupelj. Tome je dodano 5 mL 2 M oksalil klorida u diklormetanu. Reakcijska smjesa je miješana na sobnoj temperaturi 1 h i zatim na sobnoj temperaturi 2 h. Reakcijska smjesa je koncentrirana na rotacijskom uparivaču i nakon sušenja vakuumskom pumpom 15 min rezidue (žuta krutina) su otopljene u suhom diklormetanu. Ovim reziduama dodana je 2 M otopina dimetilamina u THF (5 mL) i reakcijska smjesa je miješana 0,5 h. Reakcijska smjesa je zatim koncentrirana i rezidue su sakupljene u etilacetatu i isprane s 10% vodenom otopinom natrijeva karbonata, zasićenim natrijevim kloridom, osušene iznad bezvodnog natrijeva sulfata i filtrirane. Koncentriranej daje sirovi produkt koji je kromatografiran na koloni silika-gela korištenjem smjese etilacetat/heksan da se dobije spoj 50 (1,45 g).

[image]

Sinteza 52: 2R,SS-transdimetil piperazin 51 (5,0 g) je otopljen u 15 mL etanola, pa je tome dodan 2-bromoetilbenzene (4,4 g). Reakcijska smjesa je miješana na 40°C tijekom 30 min., ohlađena na sobnu temperaturu i koncentrirana do suhog na rotacijskom uparivaču. Rezidue su sakupljene etilacetatom i isprane 10% vodenom otopinom natrijeva karbonata, slanom otopinom i osušene iznad bezvodnog natrijeva sulfata. Filtriranje i koncentriranje daje sirovi materijal koji je pročišćen kromatografijom na koloni silika-gela korištenjem smjese etilacetat/heksan da se dobije spoj 52 (5,4 g).

Sinteza 53: 5 g spoja 52 je otopljeno u 60 mL metilenklorida i tretirano s 60 mL 2 M klorovodičnom kiselinom u eteru tijekom 3 h. Otapalo je uklonjeno i dobivena krutina je isprana eterom i heksanom te osušena pod visokim vakuumom da se dobije spoj 53 kao hidrokloridna sol, 3,6 g.

Sinteza 54: Spoj 53 (1,32 g), je otopljen u 20 mL metilenklorida i tretiran 6-metoksi-5-indol karboksilnom kiselinom (37) (0,9 g) u prisutnosti 1-etil-3-(3-dimetilaminopropil)karbodiimida (1,04 g), 800 µL trietilamina i katalitičkog DMAP, preko noći. Reakcijska smjesa je koncentrirana i rezidue su sakupljene etilacetatom, isprane 10% vodenom otopinom natrijeva karbonata, slanom otopinom i osušene iznad bezvodnog natrijeva sulfata. Filtriranje i koncentriranje je dalo sirovi materijal koji je pročišćen kromatografijom na koloni silika-gela korištenjem smjese etilacetat/heksan da se dobije spoj 54 (0,95 g).

Sinteza 55: 0,6 g spoja 54 je otopljeno u 20 mL suhog metilenklorid. Reakcijska smjesa je isprana dušikom i stavljena u ledenu kupelj. Tome je dodano 2 mL 2M oksalil klorida u metilenkloridu. Reakcijska smjesa miješana je na sobnoj temperaturi 1 h i zatim na sobnoj temperaturi 2 h. Reakcijska smjesa je koncentrirana na rotavaporu i nakon sušenja na vakuumskoj pumpi tijekom 15 min. su rezidue (žuta krutina) otopljene u 15 mL suhog metilenklorida, čemu je dodano 2 mL 2M otopine dimetilamina u tetrahidrofuranu. 30 minutes kasnije je reakcijska smjesa koncentrirana i rezidue su sakupljene etilacetatom te isprane s 10% vodenom otopinom natrijeva karbonata, zasićenim natrijevim kloridom, osušene iznad bezvodnog natrijeva sulfata i filtrirane. Koncentriranje daje sirovi produkt koji je kromatografiran na silika-gelu korištenjem smjese etilacetat/heksan da se dobije spoj 55 (0,78 g).

[image]

Sinteza 57: 7,65 g (19,97 mmol) indola 56 je otopljeno u 80 mL bezvodnog dimetilformamida pa ohlađeno u ledneoj kupelji. U inertnoj atmosferi, 40 mL (2M otopina u diklormetanu) oksalil klorida je dodano dokapavanjem tijekom 20 min. Nakon miješanja tijekom 15 min. na 0°C, reakcijska smjesa je ostavljena da se ugrije na temperaturu okoline i nastavljeno je miješanjem tijekom 1 h. Reakcijska smjesa je stavljena u vodu i ekstrahirana etilacetatom (3×100 mL). Sjedinjeni ekstrakt je ispran vodom i osušen iznad natrijeva sulfata i uparen. Produkt je nadalje pročišćen kromatografijom na koloni sa smjesom etilacetat:heksan (30:70) da se dobije 8 g (97,5%) aldehida 57.

Sinteza 58: Otopini 1-metilimidazola (149 mg) u tetrahidrofuranu (10 mL) je dodan dokapavanjem n-butillitij (1,14 mL, 1,82 mmol, 1,6 M u heksanu) na -78ºC. Reakcijska smjesa je miješana na -40ºC tijekom 30 min. Dodan je spoj 57 (500 mg) u tetrahidrofuranu (10 mL). Reakcijska smjesa je grijana do temperature okoline i miješana preko noći. Reakcijska smjesa je prigušena s amonijevim kloridom (zasićeni), te ekstrahirana etilacetatom. Sjedinjeni organski sloj je ispran slanom otopinom, osušen i koncentriran. Sirova smjesa je refluksirana s fenil hidrazinom (0,6 mL) u etanolu (10 mL) da se ukloni spoj 57, koji nije utrošen u reakciji. Nakon uklanjanja otapala, rezidue su pročišćene kromatografijom na silika-gelu eluiranjem smjesom etilacetat:heksan (4:1) da se dobije 120 mg spoja 58.

Korištenjem gore navedenih postupaka, priređeni su spojevi iz tablica 2 i 3 i mnogi su ispitani u svezi s njihovom sposobnošću da inhibiraju p38-α kinazu. Nađeno je da spojevi u tablicama 2 i 3 daju IC50 vrijednosti za inhibiranje p38-α u rasponu 0,1-1,5 pmol.

[image]

Claims

1. Spoj sljedeće formule: [image] i njegova farmaceutski prihvatljiva sol ili njegova farmaceutska smjesa, naznačen time što [image] označuje jednostruku ili dvostruku vezu; jedan Z2 je CA ili CR8A, a drugi je CR1, CR12, NR6 ili N gdje su svaki R1, R6 i R8 neovisno vodik ili neinterferirajući supstituent; A je -Wi-COXjY gdje Y je COR2 ili njegov izoster, a R2 je vodik ili neinterferirajući supstituent, svaki W i X je udaljenosti 2-6Ǻ, a svaki i i j su neovisno 0 ili 1; Z3 je NR7 ili O; svaki R3 je neovisno neki neinterferirajući supstituent; n je 0-3; svaki L1 i L2 su veznici; svaki R4 je neovisno neki neinterferirajući supstituent; m je 0-4; Z1 je CR5 ili N gdje R5 je vodik ili neinterferirajući supstituent; svaki l i k su cijeli broj 0-2 pri čemu je suma l i k jednaka 0-3; Ar je arilna skupina koja je supstituirana s 0-5 neinterferirajućih supstituenata, gdje dva neinterferirajuća supstituenta mogu sačinjavati kondenzirani prsten; i udaljenost između atoma Ar koji je povezan s L2 i sredine α prstena je 4,5-24Å.

2. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time što je A jednako COXjCOR2, i R2 je H, ili je ravni ili razgranati lančasti alkil, alkenil, alkinil, aril, arilalkil, heteroalkil, heteroaril ili heteroarilalkil, svaki proizvoljno supstituiran s halogenom, alkil, heteroalkil, SR, OR, NR2, OCOR, NRCOR, NRCONR2, NRSO2R, NRSO2NR2, OCONR2, CN, COOR, CONR2, COR ili R3Si pri čemu svaki R je neovisno H, alkil, alkenil ili aril ili njegov heteroatomni oblik, ili gdje R2 je OR, NR2, SR, NRCONR2, OCONR2 ili NRSO2NR2, pri čemu svaki R je neovisno H, alkil, alkenil ili aril ili njegov heteroatomni oblik, pri čemu dva R koji su vezani za isti atom mogu tvoriti 3-8 člani prsten i pri čemu navedeni prsten može biti nadalje supstituiran s alkil, alkenil, alkinil, aril, arilalkil, heteroalkil, heteroaril, heteroarilalkil, a svaki je proizvoljno supstituiran s halo, SR, OR, NR2, OCOR, NRCOR, NRCONR2, NRSO2R, NRSO2NR2, OCONR2 ili R3Si pri čemu svaki R je neovisno H, alkil, alkenil ili aril ili njegov heteroatomni pri čemu dva R koji su vezani za isti atom mogu tvoriti 3-8 člani prsten, proizvoljno supstituiran kao što je gore definirano; i X, ako ga ima, je alkilen.

3. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time što je Y izoster od COR2.

4. Spoj prema zahtjevu 3, naznačen time što je Y tetrazol; 1,2,3-reiazol; 1,2,4-triazol ili imidazol.

5. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time što si i i j jednaki 0.

6. Spoj prema zahtjevu 2, naznačen time što je j jednako 0.

7. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time što je Z3 jednak NR7.

8. Spoj prema zahtjevu 7, naznačen time što je R7 jednak H ili proizvoljno supstituiran alkil, alkenil, alkinil, aril, arilalkil, acil, aroil, heteroaril, heteroalkil, heteroalkenil, heteroalkinil, heteroalkilaril, ili je SOR, SO2R, RCO, COOR, alkil-COR, SO3R, CONR2, SO2NR2, CN, CF3, NR2, OR, alkil-SR, alkil-SOR, alkil-SO2R, alkil-OCOR, alkil-COOR, alkil-CN, alkil-CONR2 ili R3Si, pri čemu svaki R je neovisno H, alkil, alkenil ili aril ili njegovi hetero oblici.

9. Spoj prema zahtjevu 8, naznačen time što je R7 jednak H ili proizvoljno supstituirani alkil ili acil.

10. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time što su i k i l jednaki 1.

11. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time što je L1 jednak CO, CHOH ili CH2.

12. Spoj prema zahtjevu 11, naznačen time što je L1 jednak CO.

13. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time što je Z1 jednako N.

14. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time što je Z1 jednako CR5 pri čemu Z1 je CR5 gdje R5 je H, OR, NR2, SR ili halogen, gdje je svaki R nrovisno H, alkil, alkenil ili aril ili njegove forme koje sadrže heteroatom.

15. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time što je L2 alkilen (1-4 C) ili alkenilen (1-4 C) proizvoljno supstituiran sa specijom koja je odabrana iz skupine koju sačinjavaju alkil, alkenil, alkinil, aril, arilalkil, acil, aroil, heteroaril, heteroalkil, heteroalkenil, heteroalkinil, heteroalkilaril, NH-aroil, halo, OR, NR2, SR, SOR, SO2R, OCOR, NRCOR, NRCONR2, NRCOOR, OCONR2, RCO, COOR, alkil-OOR, SO3R, CONR2, SO2NR2, NRSO2NR2, CN, CF3, R3Si, i NO2, pri čemu svaki R je neovisno H, alkil, alkenil ili aril ili njegov hetero oblik, pri čemu dva supstituenta na L2 mogu se spojiti da tvore nearomatski zasićen ili nezasićen prsten ugljikovodika koji sadrži 0-3 heteroatoma kao što su O, S i/ili N i koji ima 3 do 8 članova ili se navedena dva supstituenta mogu spojiti da tvore karbonilnu speciju ili oksim, oksimeter, oksimester ili ketal navedene karbonilne specije.

16. Spoj prema zahtjevu 15, naznačen time što je L2 nesupstituirani alkilen.

17. Spoj prema zahtjevu 15, naznačen time što je L2 nesupstituirani metilen, metilen supstituiran s alkil ili –CH=.

18. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time što je Ar proizvoljno supstituiran s 0-5 supstituenata koji su odabrani iz skupa kojega sačinjavaju alkil, alkenil, alkinil, aril, arilalkil, acil, aroil, heteroaril, heteroalkil, heteroalkenil, heteroalkinil, heteroalkilaril, NH-aroil, halo, OR, NR2, SR, SOR, SO2R, OCOR, NRCOR, NRCONR2, NRCOOR, OCONR2, RCO, COOR, alkil-OOR, SO3R, CONR2, SO2NR2, NRSO2NR2, CN, CF3, R3Si i NO2, pri čemu svaki R je neovisno H, alkil, alkenil ili aril ili njegovi hetero oblici, te gdje se dva od navedenih proizvoljnih supstituenata na susjednim položajima mogu povezati da tvore kondenzirani, proizvoljno supstituirani aromatski ili nearomatski, zasićeni ili nezasićeni prsten koji 3-8 članova

19. Spoj prema zahtjevu 18, naznačen time što je Ar proizvoljno supstituiran fenil.

20. Spoj prema zahtjevu 19, naznačen time što je navedena proizvoljna supstitucija halogen, OR ili alkil.

21. Spoj prema zahtjevu 20, naznačen time što je navedeni fenil nesupstituiran ili ima jedan supstituent.

22. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time što je R4 odabran iz skupa kojega sačinjavaju alkil, alkenil, alkinil, aril, arilalkil, acil, aroil, heteroaril, heteroalkil, heteroalkenil, heteroalkinil, heteroalkilaril, NH-aroil, halo, OR, NR2, SR, SOR, SO2R, OCOR, NRCOR, NRCONR2, NRCOOR, OCONR2, RCO, COOR, alkil-OOR, SO2R, CONR2, SO2NR2, NRSO2NR2, CN, CF3, R3Si i NO2, pri čemu svaki R je neovisno H, alkil, alkenil ili aril ili njegovi hetero oblici i dva R4 na susjednim položajima mogu biti povezani tako da tvore kondenzirani, proizvoljno supstituirani aromatski ili nearomatski, zasićen ili nezasićen prsten koji sadrži 3-8 članova, ili R4 je =O ili oksim, oksimeter, oksimester ili njegov ketal.

23. Spoj prema zahtjevu 22, naznačen time što je svaki R4 halogen, OR ili alkil.

24. Spoj prema zahtjevu 23, naznačen time što je m jednak 0, 1 ili 2.

25. Spoj prema zahtjevu 24, naznačen time što je m jednak 2, a oba R4 su alkil.

26. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time što je svaki R3 halogen, alkil, heteroalkil, OCOR, OR, NRCOR, SR ili NR2, gdje R je H, alkil, aril ili njegovi hetero oblici.

27. Spoj prema zahtjevu 26, naznačen time što R3 je halogen ili alkoksi.

28. Spoj prema zahtjevu 27, naznačen time što je n jednako 0, 1 ili 2.

29. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time što je L1 vezan za α prsten na 4-, 5- ili 6- položaju.

30. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time što Z2 na položaju 3 je CA ili CH1A.

31. Spoj prema zahtjevu 30, naznačen time što Z2 na položaju 2 je CR1 ili CR12.

32. Spoj prema zahtjevu 31, naznačen time što R1 je vodik, alkil, alkenil, alkinil, aril, arilalkil, acil, aroil, heteroaril, heteroalkil, heteroalkenil, heteroalkinil, heteroalkilaril, NH-aroil, halo, OR, NR2, SR, SOR, SO2R, OCOR, NRCOR, NRCONR2, NRCOOR, OCONR2, RCO, COOR, alkil-OOR, SO3R, CONR2, SO2NR2, NRSO2NR2, CN, CF3, R3Si i NO2, pri čemu svaki R je neovisno H, alkil, alkenil ili aril ili njegovi hetero oblici i dva R1 mogu biti povezani tako da oblikuju konfdenzirani, proizvoljno supstituiran aromatski ili nearomatski, zasićeni ili nezasićeni prsten koji sadrži 3-8 članova.

33. Spoj prema zahtjevu 32, naznačen time što svaki R1 je odabran iz skupa kojega sačinjavaju H, alkil, acil, aril, arilalkil, heteroalkil, heteroaril, halo, OR, NR2, SR, NRCOR, alkil-OOR, RCO, COOR, i CN, pri čemu svaki R je neovisno H, alkil, ili aril ili njegovi hetero oblici.

34. Spoj prema zahtjevu 30, naznačen time što Z2 na položaju 2 je N ili NR6.

35. Spoj prema zahtjevu 34, naznačen time što R6 je H, ili alkil, alkenil, alkinil, aril, arilalkil, acil, aroil, heteroaril, heteroalkil, heteroalkenil, heteroalkinil, heteroalkilaril, ili je SOR, SO2R, RCO, COOR, alkil-COR, SO3R, CONR2, SO2NR2, CN, CF3 ili R3Si pri čemu svaki R je neovisno H, alkil, alkenil ili aril ili njegovi hetero oblici.

36. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time što [image] 36. predstavlja dvostruku vezu.

37. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time što je udaljenost između atoma Ar koji je povezan s L2 i središta α prstena jednaka 7,5-11Å.

38. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time što ima formulu (1) i odabran je iz skupa kojega sačinjavaju spojevi koji su navedeni u tablicama 2 i 3 ovdje.

39. Farmaceutska smjesa za tretiranje stanja koja su karakterizirana pojačanom p38-α aktivnošću, naznačena time što sadrži terapeutski učinkovitu količinu spoja sljedeće formule: [image] i njegovu farmaceutski prihvatljivu sol ili njegovu farmaceutska smjesu, gdje [image] označuje jednostruku ili dvostruku vezu; jedan Z2 je CA ili CR8A, a drugi je CR1, CR12, NR6 ili N gdje su svaki R1, R6 i R8 neovisno vodik ili neinterferirajući supstituent; A je -Wi-COXjY gdje Y je COR2 ili njegov izoster, a R2 je vodik ili neinterferirajući supstituent, svaki W i X je udaljenosti 2-6Ǻ, a svaki i i j su neovisno 0 ili 1; Z3 je NR7 ili O; svaki R3 je neovisno neki neinterferirajući supstituent; n je 0-3; svaki L1 i L2 su veznici; svaki R4 je neovisno neki neinterferirajući supstituent; m je 0-4; Z1 je CR5 ili N gdje R5 je vodik ili neinterferirajući supstituent; svaki l i k su cijeli broj 0-2 pri čemu je suma l i k jednaka 0-3; Ar je arilna skupina koja je supstituirana s 0-5 neinterferirajućih supstituenata, gdje dva neinterferirajuća supstituenta mogu sačinjavati kondenzirani prsten; i udaljenost između atoma Ar koji je povezan s L2 i sredine α prstena je 4,5-24Å

40. Smjesa prema zahtjevu 39, naznačena time što također sadrži dodatno terapeutsko sredstvo.

41. Smjesa prema zahtjevu 40, naznačena time što je navedeno dodatno terapeutsko sredstvo kortikosteroid, monoklonsko antitijelo ili inhibitor stanične diobe.

42. Metoda za tretiranje stanja u kojima je posrednik p38-a kinaza, naznačena time što uključuje primjenu subjektu kojemu je potreban takav tretman spoja sljedeće formule: [image] i njegove farmaceutski prihvatljive soli ili njegove farmaceutske smjese, gdje [image] označuje jednostruku ili dvostruku vezu; jedan Z2 je CA ili CR8A, a drugi je CR1, CR12, NR6 ili N gdje su svaki R1, R6 i R8 neovisno vodik ili neinterferirajući supstituent; A je -Wi-COXjY gdje Y je COR2 ili njegov izoster, a R2 je vodik ili neinterferirajući supstituent, svaki W i X je udaljenosti 2-6Ǻ, a svaki i i j su neovisno 0 ili 1; Z3 je NR7 ili O; svaki R3 je neovisno neki neinterferirajući supstituent; n je 0-3; svaki L1 i L2 su veznici; svaki R4 je neovisno neki neinterferirajući supstituent; m je 0-4; Z1 je CR5 ili N gdje R5 je vodik ili neinterferirajući supstituent; svaki l i k su cijeli broj 0-2 pri čemu je suma l i k jednaka 0-3; Ar je arilna skupina koja je supstituirana s 0-5 neinterferirajućih supstituenata, gdje dva neinterferirajuća supstituenta mogu sačinjavati kondenzirani prsten; i udaljenost između atoma Ar koji je povezan s L2 i sredine α prstena je 4,5-24Å.

43. Metoda prema zahtjevu 42, naznačena time što je navedeno stanje proupalni odgovor.

44. Metoda prema zahtjevu 43, naznačena time što je navedeni proupalni odgovor multipla skleroza, IBD, reumatoidni artritis, reumatoidni spondilitis, osteoartritis, giht, ostala artritična stanja, sepsa, septički šok, endotoksični šok, gram-negativna sepsa, sindrom toksičnog šoka, astma, respiratorni distres sindrom odraslih, udar, reperfuzijsko oštećenje, ozljeda CNS, psorijaza, restenoza, moždana malarija, kronična plućna upalna bolest, silikoza, plućna sarkoza, bolest koštane resorpcije, bolest odbacivanja organa, Crohnova bolest, ulcerativni kolitis, Alzheimerova bolest ili pireza.