HRP20010763A2 - Antifungal ethers - Google Patents

Description

Predloženi izum bavi se azolom topljivim u vodi koji sadrži etere s antifungalnim djelovanjem širokog spektra i njihovim pripravljanjem; nadalje se odnosi na pripravke koji ih sadrže, kao i njihovu uporabu kao lijeka.

Sistemske gljivične infekcije u čovjeka relativno su rijetke u zemljama umjerene klime, a mnoge gljivice koje mogu postati patogene prirodno žive kao paraziti u tijelu ili su uobičajene u okolišu. Posljednjih nekoliko desetljeća u svijetu je zabilježen porast brojnih sistemskih, po život opasnih fungalnih infekcija te one sada predstavljaju ozbiljnu prijetnju mnogim osjetljivim pacijentima, naročito onim već hospitaliziranim. Veći dio porasta infekcija može se pripisati poboljšanom opstanku pacijenata s oslabljenim imunološkim sustavom te stalnoj uporabi antimikrobnih sredstava. Štoviše, flora tipična za mnoge uobičajene gljivične infekcije također se mijenja što predstavlja sve važniji epidemiološki izazov. Najrizičniji pacijenti obuhvaćaju one s oslabljenom funkcijom imunološkog sustava, bilo izravno kao rezultat imunosupresije od citotoksičnih lijekova ili HIV infekcije, ili posredno zbog drugih bolesti koje uzrokuju malaksalost kao što je karcinom, akutna leukemija, invazivne kirurške metode ili produljeno izlaganje antimikrobnim sredstvima. Najuobičajenije sistemske gljivične infekcije u čovjeka su kandidoza, aspergiloza, histopiazrnoza, kokidioidomikoza, parakokidioidomikoza, blastomikoza i kriptokokoza.

Antifungici kao što je ketokonazol, itrakonazol i flukonazol koriste se u liječenju i profilaksi sistemskih gljivičnih infekcija u pacijenata s oslabljenim imunološkim sustavom. Međutim, raste zabrinutost zbog gljivične otpornosti na neka od tih sredstava, naročito ona relativno uskog spektra, npr. flukonazol. Što je još gore, uočeno je u medicinskom svijetu da oko 40% ljudi koji pate od ozbiljnih sistemskih gljivičnih infekcija teško mogu ili uopće ne mogu lijekove primati oralno. Ta nemogućnost proizlazi iz činjenice da su ti pacijenti u komi ili pate od ozbiljne gastropareze. Stoga bi uporaba netopljivog ili djelomično topljivog antifungika, kao što je itrakonazol kojeg je teško davati intravenozno, takvim pacijentima bila jako otežana.

Također bi se liječenje onikomikoze, tj. gljivične infekcije noktiju, moglo dobro provesti jakim antifungicima topljivim u vodi. Dugo je postojala potreba za liječenjem onikomikoze transungvalnim putem. Problem koji se tada javlja je osigurati da antifingici prodru u i ispod nokta. Mertin i Lippold (J. Pharm.Pharmacol. (1997), 49, 30-34) utvrdili su da bi se u pronalaženju lijekova za površinsku primjenu na noktu, uglavnom trebalo paziti na topljivost dotičnog spoja u vodi. Porast topljivosti u vodi antifungika povoljno utječe na maksimalni fluks kroz nokat. Učinkovitost liječenja onikomikoze transungvalnim putem ovisi, naravno, i o njegovoj jakosti.

Odatle, postoji potreba za novim antifungicima, naročito antifungicima širokog spektra protiv koji nema postojećeg otpora, a koji se mogu davati intravenozno ili transungalno. Po mogućnosti, antifungik bi također trebao biti dostupan u farmaceutskom pripravku prikladnom za oralno davanje. To omogućuje liječniku nastavak liječenja istim lijekom nakon pacijentova oporavka iz stanja koje je zahtijevalo intravenozno ili transungvalno davanje navedenog lijeka.

US-4,267,179 iznosi heterocikličke derivate (4-fenilpiperazin-1-il-ariloksi-metil-1,3-dioksolan-2-il)-metil-1H-imidazola i 1H-1,2,4-triazola korisne kao antifungike. Navedeni patent obuhvaća itrakonazol, koji je u svijetu dostupan kao antifungik širokog spektra.

EP-A-0,118,138 i EP-A-0,228,125 iznosi derivate 4-[4-[4-[4-[[2-aril-2-azolil-1,3-dioksolan-4-il]metoksi]fenil]-1-piperazinil]fenil]-2,4-dihidro-2-alkiloksialkil-3H-1,2,4-triazol-3-ona kao antifungike.

WO 95/17407 iznosi antifungike tetrahidrofurana kao i WO 96/38443 i WO 97/00255. Potonja dva izdanja iznose antifungike tetrahidrofurana, za koje se naučava kako su topljivi i/ili suspenzibilni u vodenom sredstvu prikladnom za intravenozno davanje, a sadrže supstitucijske skupine koje se s lakoćom mogu in vivo prevesti u hidroksi skupine.

Neočekivano, spojevi predloženog izuma su jaki antifungici širokog spektra i dobre topljivosti u vodi.

Predloženi izum razmatra spojeve formule

[image]

njihove N-oksidne oblike, soli, kvaterne amine i njihove stereokemijski izomerne oblike, pri čemu D predstavlja radikal formule

[image]

gdje točkasta linija predstavlja vezu kojom je D vezan na ostatak spoja formule (I);

X je N ili CH;

R3 je vodik ili halo;

R4 je halo;

-A-B- predstavlja dvovalentni radikal formule:

-N=CH- (i),

-CH=N- (ii),

-CH=CH- (iii),

-CH2-CH2 (iv),

pri čemu se jedan od vodikovih atoma u radikalima (i) i (ii) može zamijeniti s C1-4-alkilnim radikalom, jedan ili više ugljikovih atoma u radikalima (iii) i (iv) mogu se zamijeniti s C1-4-alkilnim radikalom;

Alk predstavlja C1-6-alkandi-il;

Y predstavlja C1-6-alkandi-il koji se može supstituirati s jednim ili dva supstituenta izabranih između halo, hidroksi, merkapto, C1-4-alkiloksi, C1-4-alkiltio, ariloksi, ariltio, aril-C1-4-alkiloksi, aril-C1-4-alkiltio, cijano, amino, mono- ili di(C1-4-alkil)amino, mono- ili di(aril)amino, mono- ili di(aril-C1-4-alkil)amino, C1-4-alkiloksikarbonilamino, benziloksikarbonilamino, aminokarbonil, karboksil, C1-4-alkiloksikarbonil, gvanidinil, aril i Het;

R1 predstavlja vodik, C1-6-alkil ili aril-C1-6-alkil;

R2 predstavlja vodik, C1-6-alkil ili aril-C1-6-alkil; ili

R1 i R2 mogu se uzeti zajedno i oblikovati heterociklički radikal izabran između morfolinila, pirolidinila, piperidinila, homopiperidinila, piperazinila ili ftalamidil-1-ila; navedeni heterociklički radikal može se supstituirati s C1-4-alkilom, arilom, Het, aril-C1-4-alkilom, Het-C1-4-alkilom, hidroksi-C1-4-alkilom, amino, mono- ili di (C1-4-alkil) amino, amino-C1-4-alkilom, mono-ili di(C1-4-alkil)amino-C1-4-alkilom, karboksilom, aminokarbonilom, C1-4-alkiloksi karboni lom, C1-4-alkiloksikarbonilamino ili mono- ili di(C1-4-alkil)aminokarbonilom;

aril predstavlja fenil, naftalenil, 1,2,3,4-tetrahidronaftalenil, indenil ili indanil; svaka od navedenih arilnih skupina može se supstituirati s jednim ili više supstituenata izabranih između halo, C1-4-alkila, hidroksi, C1-4-alkiloksi, nitro, amino, tri fluorometila, hidroksi-C1-4-alkila, C1-4-alkiloksi-C1-4-alkila, amino-C1-4-alkila, mono- ili di(C1-4-alkil) amino-C1-4-alkila;

Het predstavlja monociklički ili diciklički heterociklički radikal, pri čemu je navedeni monociklički heterociklički radikal izabran između skupine piperazinila, homopiperazinila, 1,4-dioksanila, morfolinila, tiomorfolinila, piridila, piperidinila, homopiperidinila, pirazinila, pirimidinila, piridazinila, triazinila, triazolila, piranila, tetrahidropiranila, imidazolila, imidazolinila, pirazolila, pirazolinila, pirazolidinila, tiazolila, tiazolidinila, izotiazolila, oksazolila, oksazolidinila, izoksazolila, pirolila, pirolinila, pirolidinila, furanila, tetrahidrofuranila, tienila, tiolanila, dioksolanila, a diciklički heterociklički radikal izabran iz skupine kinolinila, 1,2,3,4-tetrahidrokinolinila, izokinolinila, kinoksalinila, kinazolinila, ftalazinila, cinolinila, kromanila, tiokromanila, 2H-kromenila, 1,4-benzodioksanila, indolila, izoindolila, indolinila, indazolila, purinila, pirolopiridinila, furanopiridinila, tienopiridinila, benzotiazolila, benzoksazolila, benzizotiazolila, benzizoksazolila, benzimidazolila, benzofuranila, benzotienila, pri čemu se svaki navedeni mono- ili diciklički heterocikl može supstituirati s jednim ili gdje je moguće više supstituenata izabranih između halo, C1-4-alkila, hidroksi, C1-4-alkiloksi, nitro, amino, trifluorometila, hidroksi-C1-4-alkila, C1-4-alkiloksi-C1-4-alkila, amino-C1-4-alkila, mono- ili di (C1-4-alkil) amino-C1-4-alkila, arila ili aril-C1-4-alkila.

Kako se rabi u prethodnim definicijama i nadalje halo definira fluoro, kloro, bromo i jodo; C1-4-alkil je skupina ili dio skupine koja obuhvaća zasićene ugljikovodične radikale ravnog ili razgranatog lanca s 1 do 4 ugljikova atoma, kao što je na primjer metil, etil, propil, butil i slično; C1-6-alkil je skupina ili dio skupine koja obuhvaća zasićene ugljikovodične radikale ravnog ili razgranatog lanca kako je definirano za C1-4-alkil kao i njihove više homologe koji sadrže 5 do 6 ugljikovih atoma, na primjer pentil ili heksil; C1-6-alkandi-il obuhvaća zasićene dvovalentne ugljikovodične radikale ravnog ili razgranatog lanca s 1 do 6 ugljikovih atoma, kao što je na primjer metilen, 12-etandi-il, 1,3-propandi-il, 1,4,butandi-il, 1,5-pentandi-il, 1,6-heksandi-il, 1,2-propandi-il, 1,2-butandi-il, 2,3-butandi-il i slično; C2-3-alkandi-il obuhvaća zasićene dvovalentne ugljikovodične radikale ravnog ili razgranatog lanca s 2 ili 3 ugljikova atoma kao što je, na primjer 1,2-etandi-il, 1,2-propandi-il i 1,3-propandi-il.

Za terapeutske svrhe, soli spojeva formule (I) su one u kojima je protuion farmaceutski prihvatljiv. Međutim, soli kiselina i baza koji nisu farmaceutski prihvatljive također se mogu upotrijebiti, na primjer za pripravljanje ili pročišćavanje farmaceutski prihvatljivog spoja. Sve soli, bile farmaceutski prihvatljive ili ne, nalaze se unutar opsega predloženog izuma.

Farmaceutski prihvatljive adicijske soli kako su gore navedene trebale bi uključivati terapeutski aktivne, netoksične oblike kiselinskih adicijskih soli koje spojevi formule (I) mogu oblikovati. Potonje se prikladno mogu dobiti obradom bazičnog oblika s odgovarajućim kiselinama kao što su anorganske kiseline, na primjer halovodične kiseline, npr. klorovodična, bromovodična i slično; sulfatna kiselina; nitratna kiselina; fosfatna kiselina i slično; ili organske kiseline, na primjer octena, propanska, hidroksioctena, 2-hidroksipropanska, 2-oksopropanska, oksalna, malonska, jantarna, maleinska, fumarna, 2-hidroksibutan, 2,3-dihidroksibutan, limunska, metanosulfonska, etansulfonska, benzensulfonska, p-toluen-sulfonska, ciklohehksansulfamska, 2-hidroksibenzojeva, 4-amino-2-hidroksibenzojeva i slične kiseline. Obrnuto, oblik soli se može obradom s alkalijama prevesti u slobodni bazični oblik.

Spojevi formule (I) koji sadrže kiselinske protone mogu se prevesti u svoje terapeutski aktivne netoksične metalne ili aminske adicijske oblike soli, obradom s prikladnom organskom ili anorganskom bazom. Prikladni bazični oblici soli sadrže, na primjer, amonijeve soli, soli alkalijskih i zemnoalkalijskih metala, npr. litijeve, natrijeve, kalijeve, magnezijeve i kalcijeve soli i slično, soli s organskim bazama, npr. primarne, sekundarne il tercijarne alifatske i aromatske amine kao što je metilamin, etilamin, propilamin, izopropilamin, četiri izomera butilamina, dimetilamin, dietilamin, dietanolamin, dipropilamin, diizopropilamin, di-n-butilamin, pirolidin, piperidin, morfolin, trimetilamin, trietilamin, tripropilamin, kvinuklidin, piridin, kinolin i izokinolin, benzatin, N-metil-D-glukamin, 2-amino-2-(hidroksimetil)-1,3-propandiol, soli hidrabamina i soli s aminokiselinama kao što je, na primjer, arginin, lizin i slično. Obrnuto, oblik soli se može prevesti obradom s kiselinom u slobodni kiselinski oblik.

Pojam adicijske soli također obuhvaća hidratne i solvatne adicijske oblike koje spojevi formule (I) mogu oblikovati. Primjeri takvih oblika su npr. hidrati, alkoholati i slično.

Pojam "kvaterni amin" kako se ovdje rabi definira kvaterne amonijeve soli koje spojevi formule (I) mogu oblikovati reakcijom između osnovnog dušika spoja formule (I) i prikladnog kvaternizirajućeg sredstva kao što je, na primjer, moguće supstituirani alkilhalid, arilhalid arilalkilhalid, npr. metiljodid ili benziljodid. Također se mogu upotrijebiti i drugi reaktanti s dobrim izlaznim skupinama, kao što su alkil trifluorometansulfonati, alkil metansulfonati i alkil p-toluensulfonati. Kvaterni amin ima pozitivno nabijeni dušik. Farmaceutski prihvatljivi protuioni uključuju kloro, bromo, jodo, trifluoroacetat i acetat. Izabrani protuion može se dobiti upotrebom izmjeničnih smolastih kolona.

Pojam "stereokemijski izomerni oblici" kako se prethodno rabi definira sve moguće stereoizomerne oblike u kojima spojevi formule (I) postoje, prema tome, također uključujući i sve enantiomere, enantiomerne smjese i diastereomerne smjese. Ako nije drugačije navedeno ili ukazano, kemijski opis spojeva označuje smjesu svih mogućih stereoizomernih oblika pri čemu navedene smjese sadrže sve diastereomere i enantiomere osnovne molekularne strukture. Isto se primjenjuje na intermedijare, kako su ovdje opisani, upotrijebljene za pripravu krajnjih produkata formule (I).

Čisti stereoizomerni oblici spojeve i intermedijara kako su ovdje navedeni definiraju se kao izomeri stvarno slobodni od drugih enantiomernih ili diastereomernih oblika iste osnovne molekularne strukture navedenih spojeva ili intermedijara. Posebno, pojam "stereoizomerno čist" je ekvivalentan "kiralno čistom" i uzima u obzir spojeve ili intermedijare sa stereoizomernim viškom od najmanje 80% (tj. minimalno 90% jednog izomera i maksimalno 10% drugog mogućeg izomera) do 100% (tj. 100% jednog izomera i ništa drugog), ponajprije spojeve i intermedijare sa stereoizomernim viškom od 90% do 100%, a naročito sa stereoizomernim viškom od 97% do 100%. Pojmovi "enantiomerno čisti" i "diastereomerno čisti" trebaju biti shvaćeni na sličan način, ali imajući u vidu enantiomerni višak, redom diastereomerni višak razmatrane smjese.

Pojmovi cis i trans ovdje se rabe u skladu s "Chemical Abstracts" nomenklaturom te se odnose na položaj supstituenata na prstenastoj okolini, ponajprije na tetrahidrofuranski prsten ili dioksolanski prsten u spojevima formule (I). Na primjer, prilikom uspostavljanja cis ili trans konfiguracije tetrahidrofuranskog ili dioksolanskog prstena u radikalu formule (D1), (D2), (D3) ili (D4), razmatraju se supstituent najvišeg prioriteta s ugljikovim atomom u položaju 2 tetrahidrofuranskog ili dioksolanskog prstena te supstituent najvišeg prioriteta s ugljikovim atomom na položaju 4 tetrahidrofuranskog ili dioksolanskog prstena u radikalima formule (D1), (D2) ili (D4) ili položaj 5 tetrahidrofuranskog prstena u radikalu formule (Da) (prioritet supstituenta određuje se u skladu s Cahn-Ingold-Prelog-ovim sekvencijskim pravilima). Kad su navedena dva supstituenta s najvišim prioritetom na istoj strani prstena, tada je konfiguracija cis, a ako nisu, konfiguracija je trans.

Svi spojevi formule (I) sadrže najmanje 2 asimetrična centra koji mogu imati R- ili S- konfiguraciju. Kako su ovdje rabe, stereokemijski prikazi koji označavaju stereokemijsku konfiguraciju svakog od 2 ili više asimetričnih centara također su u skladu s "Chemical Abstracts" nomenklaturom.

Apsolutna stereokemijska konfiguracija nekih spojeva formule (I) i intermedijara upotrijebljenih za njihovo pripravljanje nije eksperimentalno određena. U tim slučajevima, stereoizomerni oblik koji se prvi izolira označuje se s "A", a drugi s "B" bez daljnje reference na stvarnu stereokemijsku konfiguraciju. Međutim, navedeni stereoizomerni oblici "A" i "B" mogu se nedvosmisleno obilježiti, na primjer svojom optičkom rotacijom u slučaju kada su "A" i "B" međusobno enantiomerni. Stručnjak može odrediti apsolutnu konfiguraciju takvih spojeva primjenom u struci poznatih metoda kao što je, primjerice, rentgenska difrakcija. U slučaju kad su "A" i "B" stereoizomerne smjese, one se mogu dalje odvojiti, pri čemu se prve izolirane frakcije označuju redom s "A1" i "B1", a druge s "A2" i "B2", bez daljnje reference na stvarnu stereokemijsku konfiguraciju.

N-oksidni oblici predloženih spojeva predodređeni su da sadrže spojeve formule (I) pri čemu je jedan ili nekoliko dušikovih atoma oksidirano u takozvane A7-okside.

Neki od spojeva formule (I) također mogu postojati u svom tautomernom obliku. Premda takvi oblici nisu izravno naznačeni u gornjoj formuli, predviđa se da budu obuhvaćeni rasponom predloženog izuma.

Uvijek kada se u daljnjem navodi, pojam "spojevi formule (I)" podrazumijeva uključivanje njihovih N-oksidne oblike, njihove soli, njihove kvaterne amine i njihove stereokemijski izomerne oblike. Od posebnog značaja su oni spojevi formule (I) koji su stereokemijski čisti.

Zanimljiva skupina spojeva su oni spojevi formule (I) u kojima je -Alk- dvovalentni radikal formule

[image]

pri čemu je ugljikov atom označen jednom zvjezdicom vezan na dušikov atom, a ugljikov atom označen dvjema zvjezdicama vezan je na kisikov atom.

Također zanimljivi su oni spojevi formule (I) u kojima je D radikal formule D1 ili D2, naročito D1. Prikladno, oba R3 i R4 predstavljaju halogen, ponajprije kloro ili fluoro atom, a X je atom dušika.

Nadalje, -A-B- je prikladno radikal formule (ii).

Posebna skupina spojeva su oni spojevi formule (I) u kojima je Y C1-6-alkandi-il, moguće supstituiran arilom, ponajprije C2-3-alkandi-il moguće supstituiran arilom.

Poželjna skupina spojeva su oni spojevi formule (I) u kojima je D radikal formule D1, X je atom dušika, oba R3 i R4 predstavljaju halogen, -Alk- je dvovalentni radikal formule

[image]

pri čemu je ugljikov atom označen zvjezdicom vezan na dušikov atom, ugljikov atom označen dvjema zvjezdicama vezan na atom kisika, a Y je C2-3-alkandi-il, moguće supstituiran arilom.

Spojevi predloženog izuma mogu se pripraviti reakcijom intermedijara formule (II) pri čemu je W1 prikladna izlazna skupina kao što je primjerice halogen, npr. jodo, arilsulfoniloksi ili alkansulfoniloksi skupina, npr. p-toluensulfoniloksi, naftilsulfoniloksi ili metansulfoniloksi s intermedijarom formule (III) u reakcijski inertnom otapalu kao što je, na primjer N,N-dimetilformamid, N,N-dimetilacetamid, 1-metil-2-pirolidinon, 1,3-dimetil-2-imidazolidinon, sulfolan ili slično te u prisutnosti odgovarajuće baze kao što je, na primjer natrijev hidroksid ili natrijev hidrid.

[image]

U ovoj i sljedećim pripravama, produkti reakcije mogu se izolirati iz reakcijskog sredstva i, ako je potrebno, dalje pročistiti u skladu s postupcima općenito poznatima u struci, kao što je, na primjer ekstrakcija, kristalizacija, trituracija i kromatografija. Posebno se stereoizomeri mogu kromatografski izolirati primjenom kiralne stacionarne faze, kao što je, na primjer Chiralpak AD (amiloza 3,5-dimetilkarbamid) ili Chiralpak AS, a obje se mogu nabaviti u "Diacel Chemical Industries Ltd", u Japanu.

Spojevi formule (I) također se mogu pripraviti N-alkiliranjem intermedijara formule (IV) s intermedijarom formule (V) pri čemu je W2 prikladna izlazna skupina kao što je, na primjer halogen, a u slučaju kada su R1 i/ili R2 vodik, primarna ili sekundarna aminska skupina zaštićena je zaštitnom skupinom P kao što je, primjerice, C1-4-alkiloksikarbonilna skupina ili benzilna skupina, u reakcijski inertnom otapalu kao što je primjerice dimetilsulfoksid, u prisutnosti baze kao što je primjerice kalijev hidroksid. U slučaju da je amin zaštićen, mogu se primijeniti u struci poznate tehnike skidanja zaštite kako bi se nakon reakcije N-alkilacije došlo do spojeva formule (I).

[image]

Spojevi formule (I) također se mogu pripraviti reakcijom intermedijara formule (VI) s intermedijarom formule (VII) pri čemu je W3 prikladna izlazna skupina kao što je na primjer, halogen, arilsulfoniloksi ili alkanslulfoniloksi skupina, npr. p-toluensulfoniloksi, naftilsulfoniloksi ili metansulfoniloksi, moguće u prisutnosti prikladne baze kao što je, na primjer, natrijev hidrid, a moguće i u reakcijski inertnom otapalu, kao što je na primjer N,N-dimetilformamid, N,N-dimetilacetamid, toluen, 1-metil-2-pirolidinon, 1,3-dimetil-2-imidazolidinon, sulfolan ili slično. U slučaju kada je R1 i/ili R2 vodik, primarna ili sekundarna aminska skupina može se zaštititi zaštitnom skupinom P kao što je, na primjer, C1-4-alkiloksikarbonilna skupina ili benzilna skupina, a zatim O-alkilacijska reakcija, mogu se primijeniti u struci poznate tehnike skidanja zaštitnog sloja da bi se došlo do spojeva formule (I)

[image]

Spojevi formule (I) također se mogu prevesti jedan u drugi, slijedeći u struci poznate transformacije.

Spojevi formule (I) koji sadrže C1-4-alkiloksikarbonilamino okolinu mogu se prevesti u spojeve formule (I) koji sadrže odgovarajuću amino okolinu primjenom u struci poznatih tehnika, kao što je, na primjer, reakcija u diklorometanu te u prisutnosti trifluorooctene kiseline.

Spojevi formule (I) koji sadrže primarni amin mogu se mono-metilirati najprije zaštitom primarnog amina s prikladnom zaštitnom skupinom kao što je na primjer arilalkilna skupina, npr. benzil, a zatim metiliranjem sekundarnog amina primjenom u struci poznatih metilacijskih tehnika kao što je reakcija s paraformaldehidom. Time dobiveni tercijarni amin može se deprotektirati primjenom u struci poznatih deprotekcijskih metoda kao što je, na primjer reakcija s vodikom u tetrahidrofuranu ili metanolu te u prisutnosti katalizatora, kao što je na primjer paladij na drvenom ugljenu, dobivajući time željeni metilirani sekundarni amin.

Spojevi formule (I) također se mogu prevesti u odgovarajuće N-oksidne oblike slijedeći u struci poznate postupke za pretvaranje trovalentnog dušika u njegov N-oksidni oblik. Navedena reakcija N-oksidacije može se općenito izvesti reakcijom početnog materijala formule (I) s odgovarajućim organskim ili anorganskim peroksidom. Prikladni anorganski peroksidi sadrže, na primjer, vodikov peroksid, perokside alkalijskih ili zemnoalkalijskih metala, npr. natrijev peroksid, kalijev peroksid, a odgovarajući organski peroksidi mogu sadržavati peroksi kiseline kao što je na primjer benzenkarboperoksidna kiselina ili halo supstituirana benzenkarboperoksidna kiselina, npr. 3-klorobenzenkarboperoksidna kiselina, peroksoalkanske kiseline, npr. peroksooctena kiselina, alkilhidroperoksidi, npr. tert-butil hidroperoksid. Prikladna otapala su, na primjer, voda, niži alkanoli, npr. etanol i slično, ugljikovodici, npr. toluen, ketoni, npr. 2-butanon, halogenirani ugljikovodici, npr. diklorometan te smjese takvih otapala.

Neki od intermedijara i početnih materijala upotrijebljenih u gornjim reakcijskim procedurama komercijalno su dostupni ili se mogu sintetizirati u skladu s drugdje opisanim procedurama, npr. US-4,619,931, US-4,791,111, US-4,931,444, US-4,267,179 i WO 98/34934.

Čisti stereoizomerni oblici spojeva i intermedijara predloženog izuma mogu se dobiti primjenom u struci poznatih metoda. Diastereomeri se mogu separirati fizikalnim separacijskim metodama kao što je selektivna kristalizacija njihovih diastereomernih soli s optički aktivnim kiselinama. Alternativno, enantiomeri se mogu separirati kromatografskim tehnikama primjenom kiralnih stacionarnih faza. Navedeni čisti stereoizomerni oblici također se mogu dobiti iz odgovarajućih čistih stereoizomernih oblika odgovarajućih početnih materijala, uz uvjet da do reakcije dolazi stereoselektivno ili stereospecifično. Poželjno je da ako se traži određeni stereoizomer, navedeni spoj će se sintetizirati stereoselektivnim ili stereospecifičnim metodama pripravljanja. Ove metode će povoljno iskoristiti kiralno čiste početne materijale. Stereoizomerni oblici spojeva formule (I) očito su predviđeni da budu uključeni u raspon ovog izuma.

Kiralno čisti oblici spojeva formule (I) čine poželjnu skupinu spojeva. To je stoga što su kiralno čisti oblici intermedijara formule (II), (III) i (VI), njihovi N-oksidni oblici, njihovi oblici soli te njihovi kvaterni amini naročito korisni u pripravljanju kiralno čistih spojeva formule (I). Također su enantiomerne smjese i diastereomerne smjese intermedijara formule (II), (III) i (VI) korisne u pripravljanju spojeva formule (I) s odgovarajućom konfiguracijom.

Spojevi formule (I), soli, kvaterni amini te njihovi stereokemijski izomerni oblici učinkovita su sredstva u borbi protiv gjlivica in vivo. Predloženi spojevi su antifungici širokog spektra. Aktivni su protiv širokog raspona gljivica kao što su Candida spp., npr. Candida albicans, Candida glabrata, Candida krusei, Candida parapsilosisr Candida kefyrr Candida tropicalis; Aspergillus spp., npr. Aspergillus fumigatusf Aspergillus nigerr Aspergillus flavus; Cryptococcus neoformans; Sporothrix schenckii; Fonsecaea spp.; Epidemorphyton floccosum; Microsporum canis; Trichophyton spp.; Fusarium spp.; te nekoliko kožnih hifomiceta. Od naročitog interesa je poboljšana aktivnost nekih od predloženih spojeva protiv Fusarium spp.

In vitro pokusi, uključujući i određivanje gljivične prijemljivosti predloženih spojeva, kako je dolje opisano u farmakološkom primjeru, ukazuju da spojevi formule (I) imaju povoljan prirođeni kapacitet za inhibiciju gljivičnog rasta na npr. Candida albicans. Drugi in vivo pokusi kao što je određivanje učinaka predloženih spojeva na sintezu sterola u, primjerice, Candida albicans, također pokazuju antifungalnu moć. Također in vivo pokusi na nekoliko modela s miševima, zamorcima i štakorima pokazuju da su, i nakon oralnog i intravenoznog davanja, predloženi spojevi moćni antifungici.

Dodatna je prednost nekih od predloženih spojeva da oni nisu samo fungistatici, kao većina poznatih azolnih antifungika, već su također i fungicidi u prihvatljivim terapeutskim dozama protiv mnogih fungalnih izolata.

Spojevi predloženog izuma su kemijski stabilni te imaju dobru oralnu nabavljivost.

Profil topljivosti u vodenim otopinama spojeva formule (I) čini ih prikladnim za intravenozno davanje. Posebno zanimljivi spojevi su oni spojevi formule (I) s topljivosti u vodi od najmanje 0.1 mg/ml pri pH od najmanje 4, naročito s topljivosti u vodi od najmanje 1 mg/ml pri PH od najmanje 4, a ponajprije s topljivosti u vodi od najmanje 5 mg/ml pri pH od najmanje 4.

S obzirom na korisnost spojeva formule (I), pripravljena je metoda obrade toplokrvnih životinja, uključujući i ljudi, koji pate od gljivičnih infekcija. Navedena metoda sastoji se u sistemskom ili lokalnom davanju učinkovite količine spoja formule (I), njegovog N-oksidnog oblika, soli, kvaternog amina i mogućeg stereoizomernog oblika, toplokrvnim životinjama uključujući i ljude. Stoga se spojevi formule (I) pribavljaju za uporabu kao lijek, a posebno za uporabu spoja formule (I) u proizvodnji lijeka korisnog za liječenje gljivičnih infekcija.

Predloženi izum također donosi pripravke za liječenje ili sprječavanje gljivičnih infekcija, koji sadrže terapeutski učinkovitu količinu spoja formule (I) i farmaceutski prihvatljiv nosač ili razrjeđivač.

S obzirom na njihova korisna farmakološka svojstva, razmatrani spojevi mogu se formulirati u različite farmaceutske oblike u svrhu primjene. Za pripravu farmaceutskih pripravaka ovog izuma, terapeutski učinkovita količina određenog spoja, u obliku baze ili adicijske soli, kao aktivni sastojak kombinira se temeljitim miješanjem s farmaceutski prihvatljivim nosačem, koji može poprimati široki raspon oblika ovisno o željenom obliku pripravka za davanje. Ti farmaceutski pripravci poželjni su u jediničnom obliku doziranja prikladnom ponajprije za oralno, rektalno, lokalno, perkutano transungvalno davanje ili davanje parenteralnom injekcijom. Na primjer za pripravljanje pripravaka za oralni oblik davanja, može se primijeniti bilo koje uobičajeno farmaceutsko sredstvo kao što je primjerice voda, glikoli, ulja, alkoholi i slično u slučaju oralnih tekućih pripravaka kao što su suspenzije, sirupi, emulzije, eliksiri i otopine, ili kruti nosači kao što su škrobovi, šećeri, kaolin, lubrikanti, učvršćivači, dezintegracijska sredstva i slično u slučaju prašaka, pilula, kapsula i tableta. Zbog njihove lakoće davanja, tablete i kapsule predstavljaju jedinični oblik doziranja najveće prednosti, a u tom slučaju se očigledno koriste čvrsti farmaceutski nosači. Kao prikladni pripravci za površinsku aplikaciju mogu se navesti svi pripravci koji se uobičajeno koriste za površinsko davanje lijekova, npr. kreme, gelovi, dresinzi, šamponi, tinkture, paste, masti, pomasti, prašci i slično. U pripravcima prikladnim za perkutano davanje, nosač može sadržavati sredstvo za poboljšanje prodiranja i/ili prikladni ovlaživač, koje se može kombinirati s prikladnim aditivima bilo koje prirode u malim omjerima, a koji ne uzrokuju značajni štetni učinak na kožu. Navedeni aditivi mogu olakšati nanošenje na kožu i/ili mogu biti učinkoviti za pripravljanje željenih pripravaka. Ti pripravci mogu se davati na različite načine, npr. transdermalnim flasterom, poprskavanjem i kao mast.

Transungvalni pripravci su u obliku otopine, a nosač može sadržavati sredstvo za pospješivanje prodiranja koje olakšava prodiranje antifungika u i kroz keratinizirani ungvalni sloj nokta. Otapalo sadrži vodu pomiješanu s kootapalom kao što je alkohol s 2 do 6 ugljikovih atoma, npr. etanol.

Za parenteralne pripravke, nosač će obično sadržavati sterilnu vodu, barem u velikom dijelu. Mogu se pripraviti, na primjer, injektibilne otopine, u kojima nosač sadrži slanu otopinu, otopinu glukoze ili smjesu slane otopine i otopine glukoze. Također se mogu pripraviti injektibilne suspenzije u kojem slučaju se mogu upotrijebiti tekući nosači, suspendibilna sredstva i slično. Za parenteralne pripravke, mogu se također dodati i drugi sastojci, na primjer za poboljšavanje topljivosti, npr. ciklodekstrini. Prikladni ciklodekstrini su α-, β-, γ-ciklodekstrini ili eteri i njihovi miješani eteri, pri čemu je jedna ili više hidroksi skupina anhidroglukoznih jedinica ciklodekstrina supstituirana s C1-6-alkilom, ponajprije metilom, etilom ili izopropilom, npr. nasumce metiliranim β-CD; hidroksi-C1-6-alkilom, naročito hidroksietilom, hidroksipropilom ili hidroksibutilom; karboksi-C1-6-alkilom, ponajprije karboksimetilom ili karboksietilom; C1-6-alkilkarbonilom, naročito acetilom. Od posebnog značaja kao kompleksanti i/ili otapala su β-CD, nasumce metilirani β-CD, 2,6-dimetil-β-CD, 2-hidroksietil-β-CD, 2-hidroksietil-γ-CD, 2-hidroksipropil-γ-CD i (2-karboksi-metoksi) propil-β-CD, a naročito 2-hidroksipropil-β-CD (2-HP-β-CD).

Pojam miješanog etera označava derivate ciklodekstrina u kojima su najmanje dvije hidroksi skupine ciklodekstrina eterificirane s različitim skupinama, kao što je na primjer hidroksipropil i hidroksietil.

Prosječna molarna supstitucija (M.S.) se koristi kao mjera prosječnog broja molova alkoksi jedinica po molu anhidroglukoze. Prosječni stupanj supstitucije (D.S.) odnosi se na prosječni broj supstituiranih hidroksila po jedinici anhidroglukoze. Vrijednost M.S i D.S. se može odrediti različitim analitičkim metodama kao što je nuklearna magnetska rezonancija (NMR), masena spektrometrija (MS) i infracrvena spektroskopija (IR). U ovisnosti o primijenjenoj metodi, mogu se dobiti različite vrijednosti za jedan dani derivat ciklodekstrina. Poželjno je da, mjereno masenom spektroskopijom, M.S. varira od 0.125 do 10, a D.S. varira od 0.125 do 3.

Drugi prikladni pripravci za oralno i rektalno davanje obuhvaćaju čestice koje se sastoje od čvrste disperzije koja sadrži spoj formule (I) te jedan ili više prikladnih farmaceutski prihvatljivih polimera topljivih u vodi.

Pojam «čvrsta disperzija» kako se dolje rabi definira sistem u krutom stanju (nasuprot tekućem ili plinovitom stanju) koji sadrži najmanje dvije komponente, u slučaju spoja formule (I) i polimera topljivog u vodi, pri čemu je jedna komponenta više ili manje ujednačeno dispergirana duž druge komponente ili komponenata (u slučaju da su uključena dodatna, općepoznata u struci farmaceutski prihvatljiva formulacijska sredstva, kao što su plastifikatori, konzervansi i slično). Kada je navedena disperzija komponenata takva da je čitav sistem fizički i kemijski jednolik ili homogen ili se sastoji od jedne faze, definirane u termodinamici, kao što je čvrsta disperzija, tada će se zvati «čvrsta otopina». Čvrste otopine su poželjni fizički sistemi, jer su komponente u njima obično lagano biodostupne organizmima koji ih uzimaju. Ova se prednost vjerojatno može objasniti lakoćom s kojom navedene otopine mogu oblikovati tekuće otopine kada dođu u dodir s tekućim sredstvom kao što su gastrointestinalni sokovi. Lakoća otapanja može se pripisati barem djelomično činjenici da je energija potrebna za otapanje komponenti iz čvrstih otopina manja od one potrebne za otapanje komponenata iz kristalne ili mikrokristalne faze.

Pojam «čvrsta disperzija» također obuhvaća disperzije koje su manje homogene od čvrstih otopina. Takve disperzije nisu kemijski i fizički jednolike ili se sastoje od više od jedne faze. Na primjer, pojam «čvrsta disperzija» također se odnosi na sistem koji ima polja ili mala područja u kojima je amorfni, mikrokristalni ili kristalni spoj formule (I), ili amorfni, mikrokristalni ili kristalni polimer topljiv u vodi ili oba dispergirani više-manje jednoliko u drugu fazu koja sadrži polimer topljiv u vodi, ili spoj formule (I), ili čvrstu otopinu koja sadrži spoj formule (I) i polimer topljiv u vodi. Navedena polja su područja unutar krute disperzije izrazito obilježena nekim fizičkim svojstvom, mala po veličini te pravilno ili slučajno raspoređena kroz krutu disperziju.

Postoje različite tehnike za pripravljanje krutih otopina koje uključuju ekstruziju taljevine, isušivanje raspršivanjem i uparavanje otopine.

Proces uparavanja otopine sastoji se od slijedećih koraka:

a) otapanja spoja formule (I) i polimera topljivog u vodi u prikladnom otapalu, moguće na povišenim temperaturama;

b) zagrijavanja rezultirajuće otopine pod a), može u vakuumu dok se otapalo ne upari. Otopina se također može izliti na veliku površinu tako da oblikuje tanki film te se otapalo može upariti odatle.

U metodi isušivanja raspršivanjem, dvije komponente se također otope u prikladnom otapalu te se rezultirajuća otopina raspršuje kroz otvor sušila s raspršivačem uz uparavanje otapala iz rezultirajućih kapljica na povišenim temperaturama.

Poželjna metoda za pripravljanje krutih disperzija je metoda ekstruzije taljevine koja se sastoji od sljedećih koraka:

a) miješanja spoja formule (I) i prikladnog polimera topljivog u vodi,

b) mogućeg dodavanja aditiva tako dobivenoj smjesi,

c) zagrijavanja i miješanja tako dobivene mješavine dok se ne dobije homogena taljevina,

d) propuštanjem tako dobivene taljevine kroz jedan ili više otvora; i

e) hlađenjem taljevine dok se ne učvrsti.

Pojam «taljevina» i «taljenje» treba tumačiti široko. Ovi pojmovi ne znače samo promjenu iz krutog stanja u tekuće, nego se također mogu odnositi na promjenu u stakleno ili gumasto stanje, a u kojem je za jednu komponentu smjese moguće da se više ili manje homogeno uloži u drugu. U posebnim slučajevima, jedna komponenta će se rastaliti, a druga(e) komponenta(e) će se otopiti u taljevini oblikujući time otopinu, koja hlađenjem može oblikovati čvrstu otopinu sa značajnim svojstvima topljivosti.

Nakon pripravljanja krute disperzije kako je gore opisano, dobiveni proizvodi se mogu mljeti i sijati.

Kruta disperzija kao produkt može mljeti ili usitniti na veličinu čestica manju od 600 μm, poželjno je manje od 400 μm, a naročito manje od 125 μm.

Čestice pripravljene gore opisanim načinom mogu se formulirati uobičajenim tehnikama u farmaceutske oblike doziranja kao što su tablete i kapsule.

Bilo bi poželjno da stručnjak može optimizirati parametre u gore opisanim metodama pripravljanja krute disperzije, kao što je najprikladnije otapalo, radna temperatura, vrsta aparata, brzina isušivanja raspršivanjem, brzina protoka u ekstruderu taljevine.

Polimeri topljivi u vodi u česticama su oni polimeri koji imaju vidljivu viskoznost, kada su otopljeni na 20°C u vodenoj otopini s 2% (w/w), od 1 do 5000 mPa.s, poželjno od l do 700 mPa.s, a ponajprije od 1 do 100 mPa.s. Na primjer, prikladni polimeri topljiv u vodi obuhvaćaju alkilceluloze, hidroksialkilceluloze, hidroksialkil alkilceluloze, karboksialkilceluloze, soli alkalijskih metala karboksialkilceluloza, karboksialkilceluloze, karboksialkil alkilceluloze, estere karboksialkilceluloze, škrobove, pektine, derivate hitina, di-, oligo- i polisaharide kao što je trehaloza, alginičku kiselinu ili njezine soli alkalijskih metala i amonijeve soli, carrageenans, galactomannans, tragacanth, agar-agar, gumi arabiku, guar gumi, ksantan gumi, poliakriličke kiseline i njihove soli, polimetakriličke kiseline i njihove soli, kopolimere metakrilata, polivinilalkohol, polivinilpirolidon, kopolimere polivinilpirolidon s vinil acetatom, kombinacije polivinilalkohola i polivinilpirolidona, polialkilen okside i kopolimere etilen oksida i propilen oksida. Poželjni polimeri topljivi u vodi su hidroksipropil metilceluloze.

Za pripravljanje gore navedenih čestica kako je opisano u WO 97/18839, kao polimer topljiv u vodi također se može koristiti jedan ili više ciklodekstrina. Navedeni ciklodekstrini obuhvaćaju farmaceutski prihvatljive, u struci poznate nesupstituirane i supstituirane ciklodekstrine, naročito α, β, ili γ ciklodekstrine ili njihove farmaceutski prihvatljive derivate.

Supstituirani ciklodekstrini koji se mogu upotrijebiti obuhvaćaju polietere opisane u U.S. Patent 3,459,731. Dalje supstituirani ciklodekstrini su eteri u kojima je vodik jedne ili više hidroksi skupina ciklodekstrina zamijenjen s C1-6-alkilom, hidroksi-C1-6-alkilom, karboksi-C1-6-alkilom ili C1-6-alkiloksikarbonil-C1-6-alkilom ili njihovim miješanim eterima. Posebno, takvi su supstituirani ciklodekstrini eteri u kojima je vodik jedne ili više hidroksi skupina ciklodekstrina zamijenjen s C1-3-alkilom, hidroksi-C2-4-alkilom ili karboksi-C1-2-alkilom ili ponajprije metilom, etilom, hidroksietilom, hidroksipropilom, hidroksibutilom, karboksimetilom ili karboksietilom.

Kako se prethodno rabi, C1-2-alkil predstavlja zasićene ugljikovodične radikale ravnog ili razgranatog lanca s 1 do 2 ugljikova atoma, kao što je na primjer metil ili etil; C1-3-alkil obuhvaća zasićene ugljikovodične radikale ravnog ili razgranatog lanca kako je definirano za C3-2-alkil kao i njihove više homologe koji sadrže 3 ugljikova atoma kao što je propil; C2-4-alkil predstavlja zasićene ugljikovodične radikale ravnog ili razgranatog lanca s 2 do 4 ugljikova atoma kao što je etil, propil, butil, 1-metil-propil i slično.

Naročito su korisni eteri β-ciklodekstrina, npr. dimetil-β-ciklodekstrin kako je opisano u «Drugs of the Future» sv.9, br.8, str. 577-578, M.Nogradi (1984) i polieteri, npr. hidroksipropil-β-ciklodekstrin i hidroksietil-(3-ciklodekstrin kao primjeri. Takav alkil eter može biti metil eter sa stupnjem supstitucije od oko 0.125 do 3, npr. oko 0.3 do 2. Takav se hidroksipropil ciklodekstrin može na primjer oblikovati iz reakcije između β-ciklodekstrina i propilen-oksida te može imati vrijednost MS od oko 0.125 do 10, npr. oko 0.3 do 3.

Druga prikladna vrsta ciklodekstrina su sulfobutilciklodekstrini.

Omjer aktivnog sastojka i ciklodekstrina može varirati u širokom rasponu. Na primjer, mogu se primijeniti omjeri od 1/100 do 100/1. Zanimljivi omjeri aktivnog sastojka i ciklodekstrina variraju od oko 1/10 do 10/1. Još zanimljiviji omjeri aktivnog sastojka i ciklodekstrina su u rasponu od oko 1/5 do 5/1.

Nadalje, može biti prikladno formulirati predložene antifungike azola u obliku nanočestica koje imaju modifikator površine apsorbiran na njihovoj površini u količini dovoljnoj da se održi učinkovita prosječna veličina čestica od manje od 1000 nm. Smatra se da korisni modifikatori obuhvaćaju one koji fizički prianjaju na površinu antifungika, ali se na njega kemijski ne vežu.

Poželjno je da se prikladni modifikatori površine mogu izabrati iz poznatih organskih i anorganskih farmaceutskih sredstava. Takva sredstva uključuju različite polimere, oligomere niske molekularne težine, prirodne produkte i surfakante. Poželjni modifikatori površine obuhvaćaju neionske i anionske surfakante.

Još jedan zanimljiv način formuliranja predloženih spojeva uključuje farmaceutski pripravak u kojem su predloženi antifungici uključeni u hidrofilne polimere te se primjenom te smjese kao obložnog filma preko puno malih zrnaca dobiva pripravak koji se prikladno može proizvesti i koji je pogodan za pripravljanje farmaceutskih oblika doziranja za oralno davanje.

Navedeni slojevi sastoje se od centralne, okrugle ili sferične jezgre, obložnog filma od hidrofilnih polimera te antifungika i hermetičkog obložnog sloja.

Prikladni materijali za jezgre u slojevima su raznovrsni, uz uvjet da su navedeni materijali farmaceutski prihvatljivi te da imaju odgovarajuće dimenzije i čvrstoću. Primjeri takvih materijala su polimeri, anorganske tvari, organske tvari i saharidi te njihovi derivati.

Gore navedeni farmaceutski pripravci također mogu sadržavati fungicidno učinkovitu količinu drugih antifungalnih spojeva kao što su spojevi aktivni u odnosu na staničnu stijenku. Pojam «spoj aktivan u odnosu na staničnu stijenku», kako se ovdje rabi, znači bilo koji spoj koji djeluje na gljivičnu staničnu stijenku. Prikladni antifungalni spojevi za uporabu u kombinaciji s predloženim spojevima obuhvaćaju, ali nisu ograničeni na, poznate azole kao što je flukonazol, vorikonazol, itrakonazol, ketokonazol, mikonazol, ER 30346, SCH 56592; polieni kao što je amfotericin B, nistatin ili liposomal te njihovi lipidni oblici, kao što je Abelcet, AmBisome i Amphocil; inhibitori nukleotida purina ili pirimidina kao što je flukitozin; polioksini i nikomicini, naročito nikomicin Z ili nikomicin K i drugi opisani u US-5,006,513 ili drugi inhibitori hitina; inhibitori elongacijskog faktora kao što je sordarin i njegovi analozi; inhibitori manoze kao što je predamicin; baktericidni/induktori permeabilnosti (BPI) proteinski produkti kao što je KMP.97 ili KMP.127; kompleksna ugljikohidratna antifungalna sredstva kao što je CAN-296; inhibitori sintaze (1,3)-β-glukana koji obuhvaćaju papulakandine, akuleacine i ehinokandine.

Naročito je poželjno, zbog lakoće davanja i jednolikosti doze, formulirati prije spomenute farmaceutske pripravke u jedinični oblik doziranja. Jedinični oblik doziranja kako se rabi u specifikaciji i patentnim zahtjevima odnosi se na fizički odvojene jedinice prikladne kao jedinične doze, pri čemu svaka jedinica sadrži prethodno određenu količinu aktivnog sastojka izračunatu tako da proizvede željeni terapeutski učinak zajedno s potrebnim farmaceutskim nosačem. Primjeri takvih jediničnih oblika doziranja su tablete (uključujući zarezane ili obložene tablete), kapsule, pilule, supozitorije, paketiće praška, hostije, injektibilne otopine ili suspenzije, čajne žličice, žlice i slično te njihovi odijeljeni višekratnici.

Stručnjaci mogu u liječenju toplokrvnih životinja koje pate od gljivičnih bolesti lagano odrediti terapeutski učinkovitu dnevnu količinu iz ovdje danih rezultata ispitivanja. Općenito se smatra da je terapeutski učinkovita dnevna količina od 0.05 mg/kg do 20 mg/kg tjelesne težine.

Eksperimentalni dio

Dolje navedeni «DMF» definira A7,N-dimetilformamid, a «DIPE» diizopropileter.

A. Pripravljanje intermedijara

Primjer A1

a) Smjesa od 2,4-dihidro-4-[4-[4-(4-metoksfenil)-1-piperazinil]fenil]-3H-1,2,4-triazol-3-ona (0.05 mol), etil-2-bromobutanoat (0.055 mol) i Na2CO3 (0.15 mol) u l-metil-2-pirolidinonu (250 ml) se miješa na 75°C preko noći. Ponovo se doda etil-2-bromobutanoat (0.015 mol). Smjesa se miješa na 75°C 6 sati, na sobnoj temperaturi 48 sati, izlije u H20 te miješa 30 minuta. Talog se profiltrira i otopi u CH2Cl2. Otopina se profiltrira. Filtrat se isuši, profiltrira te se otapalo upari. Talog se triturira u diizopropil eteru i etilacetatu, profiltrira i isuši dajući 10 g (43%) (±)-etil α-etil-4,5-dihidro-4-[4-[4-(4-metoksfenil)-1-piperazinil]fenil]-5-okso-1H-1,2,4-triazol-1-acetat (intermedijar 1).

b) Smjesa od NaHSO3 (Ig) u HBr 48% (250ml) i smjesa octene kiseline/HBr (250 ml) se miješa 15 minuta. Doda se intermedijar 1 (0.022 mol). Smjesa se miješa i refluksira 90 minuta. Otapalo se upari. Doda se toluen te se upari. Talog se otopi u CH3OH. Smjesa se miješa na ledenoj kupelji. Doda se kap po kap SOCl2 (24g). Smjesa se miješa preko noći. Otapalo se upari. Talog se otopi u CH2Cl2. Organska otopina se ispere s otopinom NaHCO3, isuši, profiltrira, a otapalo se upari. Talog se triturira u DIPE, profiltrira i isuši dajući (±)-metil α-etil-4,5-dihidro-4-[4-[4-(4-metoksfenil)-1-piperazinil]fenil]-5-okso-1H-1,2,4-triazol-1-acetat (intermedijar 2).

c) Smjesa od (-)-(2S-cis)-2-(2,4-difluorofenil)-2-(1H-1,2,4-triazol-1-ilmetil)-1,3-dioksolan-4-metanol metansulfonata (ester) (0.007 mol), intermedijara 2 (0.0068 mol) i NaOH (0.008 mol) u DMF (100 ml) se preko noći miješa u struji N2 na 50°C, a zatim izlije u H2O te miješa l sat. Talog se profiltrira i otopi u CH2Cl2. Organski sloj se odvoji, isuši, profiltrira te se otapalo upari. Talog se pročisti kolonskom kromatografijom preko silikagela (eluens: CH2Cl2/CH3OH/heksan/etil-acetat 48/2/20/30). Čiste frakcije se skupljaju, a otapalo se upari. Talog se triturira u etil-acetatu, profiltrira i isuši dajući 1.4g (29%) metil (2S-cis)-4-[4-[4-[4-[[2-(2,4-difluorofenil)-2-(1H-1,2,4-triazol-1-ilmetil)-1,3-dioksolan-4-il]metoksi]-fenil]-α-etil-4,5-dihidro-5-okso-1H-1,2,4-triazol-1-acetat (intermedijar 3a). Analogno se pripravlja intermedijar 3b.

[image]

d) Smjesa intermedijara (3a) (0.009 mol) i NaBH4 (0.045 mol) u dioksanu (300 ml) i H2O (100 ml) se miješa na sobnoj temperaturi preko noći. Doda se zasićena otopina NtUCl (100 ml). Smjesa se miješa 3 sata. Doda se HCl (10 ml). Smjesa se miješa 48 sati, a zatim neutralizira s otopinom Na2CO3 i ekstrahira s CH2Cl2. Organski sloj se odvoji, ispere, isuši, profiltrira te se otapalo upari. Talog se pročisti kolonskom kromatografijom preko silikagela (eluens: CH2Cl2/CH3OH 96/4). Čiste frakcije se skupljaju, a otapalo se upari. Talog se triturira u DIPE, profiltrira i isuši dajući 4.2g (68%) (2S-cis)-4-[4-[4-[4-[[2-(2,4-difluorofenil)-2-(1H-1,2,4-triazol-1-ilmetil)-1,3-dioksolan-4-il]metoksi]-fenil]-1-piperazinil]fenil]-2,4-dihidro-2-[1-(hidroksimetil)propil]-3H-1,2,4-triazol-3-on a(intermedijar 4).

Pripravljanje konačnih spojeva

Primjer B1

Pripravljanje spoja 5

[image]

Smjesa intermedijara 4 (0.006 mol) i 2-kloro-N,N-dietil-etanamin-hidroklorida (0.009 mol) u DMF (100 ml) miješa se na 50°C u struji N2. Doda se NaH (0.018 mol). Smjesa se miješa na 50°C u struji N2 preko noći, a zatim izlije u H2O i miješa 30 minuta. Talog se profiltrira i otopi u CH2Cl2. Organski sloj se ispere, isuši, profiltrira, a otapalo se upari. Talog se pročisti kolonskom kromatografijom preko silikagela (eluens: CH2Cl2/ (CH3OH/NH3) 98/2). Čiste frakcije se skupljaju, a otapalo se upari. Talog se triturira u DIPE, profiltrira i isuši. Talog se pročisti s HPLC preko silikagela (eluens: CH2Cl2/CH3OH/(CH3OH/NH3) 96/2/2). Čiste frakcije se skupljaju, a otapalo se upari. Talog se triturira u DIPE, profiltrira i isuši dajući 0.95g spoja 5.

Primjer B2

Pripravljanje spoja 3

[image]

Smjesa spoja 2 (vidi tablicu 1) (0.0062g), pripravljena u skladu s postupkom opisanim u primjeru B1, u tetrahidrofuranu (150ml) hidrogenizira se 6 dana s paladijem na drvenom ugljenu 10% (2g) kao katalizatorom. Nakon apsorpcije vodika (2 ekv), katalizator se profiltrira, a filtrat se upari. Talog se pročisti preko silikagela na staklenom filteru (eluens: CH2Cl2/CH3OH 98/2 i 97/3). Čiste frakcije se skupljaju, a otapalo se upari. Talog kristalizira iz 2-propanola. Talog se profiltrira i isuši dajući 1.37g (27%) spoja 3.

Tablica 1 prikazuje spojeve pripravljene analogno primjerima B1 ili B2.

Tablica

[image]

[image]

C. Fizičko-kemijski primjer

Primjer C1: topljivost u vodi

Višak spoja se doda vodi puferiranoj s 0.1M limunske kiseline i Na2HPO4 u omjeru 61.5/38.5 (pH=4). Smjesa se protresa tijekom l dana na sobnoj temperaturi. Talog se profiltrira. Koncentracija spoja se mjeri UV spektroskopijom što je pokazano u Tablici 2.

Tablica 2

[image]

D. Farmakološki primjer

Primjer D1; Određivanje fungalne prijemljivosti

Skupina Candida izolata i samih izolata dermatofita Microsporum canis, Trichophyton rubrum, Trichophyton mentagrophytes; Aspergillus fumigatus i Cryptococcus neoformans upotrijebljeni su za vrednovanje aktivnosti spojeva za testiranje in vitro. Pripravljeni su inokulumi kao tekuće kulture (kvasci) ili kao fungalne suspenzije uzete s krutih hranjivih podloga (plijesni). Spojevi za testiranje pipetirani su iz osnovne otopine dimetil-sulfoksida te razrijeđivani s vodom kako bi se dobila serija deseterostrukih razrijedenja. Fungalni inokulum se suspendira u rastući medij CYG (F.C Odds, Journal of Clinical Microbiology, 29, 2735-2740, 1991) na približno 50,000 koloniformnih jedinica (CFU) po ml te doda ispitivanim vodenim lijekovima. Kulture su postavljene u 96 jažica mikrotitarske ploče te se inkubiraju 2 dana na 37°C (Candida spp.) ili 5 dana na 30°C (ostale gljivice). Rast u mikrokulturama se mjeri njihovom optičkom gustoćom (OD) na valnoj dužini od 405nm. OD za kulture s ispitivanim spojevima se izračuna kao postotak od OD kontrolnih kultura, tj. OD kultura bez ispitivanih spojeva. Zabilježena je značajna inhibicija rasta do 35% kontrolnih ili manje. Minimalna inhibicijska koncentracija (MIC; u 10"6M) nekih od spojeva formule (I) za Candida glabrata, Candida krusei, Candida parapsilosis, Candida albicansf Candida kefyr, Candida tropicalis, Microsporum canis, Trichophyton rubrum, Trichophyton mentagrophytes, Cryptococcus neoformans i Aspergillus fumigatus navedena je u tablici 3.

Tablica 3

[image]

E. Primjer pripravka

«Aktivni sastojak» (A.I.) kako se rabi u ovim primjerima odnosi se na spojeve formule (I), njihove N-okside, soli, kvaterne amine ili stereokemijski izomerne oblike.

Primjer E1: Injektibilna otopina

Otopljeno je 1.8 grama metil-4-hidroksibenzoata i 0.2 grama natrij-hidroksida u oko 0.51 vode koja vrije za injektiranje. Nakon hlađenja do 50°C umiješa se 0.05 grama propilen glikola i 4 grama aktivnog sastojka. Otopina se ohladi na sobnu temperaturu i nadopuni do 11 s vodom za injektiranje dajući otopinu koja sadrži 4mg/ml aktivnog sastojka. Otopina se sterilizira filtracijom te puni u sterilne posude.

Primjer E2: Transungvalni pripravak

U 800 ml H2O se doda 0.144g KH2PO4, 9g NaCl, 0.528g Na2HPO4·2H2O te se smjesa miješa. S NaOH se podesi pH na 7.4 te se doda NaN3. Doda se etanol (42 v/v%), a pH se s HCl podesi na 2.3. Doda se 15 mg aktivnog sastojka u 2.25 ml PBS slana otopina puferirana fosfatom/Etanol (42%; pH 2.3) te se smjesa miješa i obrađuje s ultrazvukom. Doda se 0.25 ml PBS/Etanol (42%; pH 2.3) i smjesa se dalje miješa i obrađuje s ultrazvukom dok se aktivni sastojak ne otopi dajući željeni transungalni pripravak.

Primjer 3: Oralne kapi

500 grama A.I. se otopi u 0.51 otopine natrij-hidroksida i 1.51 polietilen glikola na 60~80°C. Nakon hlađenja do 30~40°C doda se 351 polietilen glikola te se smjesa dobro pomiješa. Zatim se doda otopina 1750 grama natrij-saharina u 2.51 pročišćene vode i dok se miješa doda se 2.51 okusa kokosa i polietilen glikol do volumena od 501, dajući otopinu oralnih kapi koja sadrži 10 mg/ml A.I. Rezultirajuća otopina se puni u prikladne posude.

Primjer E4: Kapsule

20 grama A.I., 6 grama natrij-lauril-sulfata, 56 grama škroba, 56 grama laktoze, 0.8 grama koloidnog silicij-dioksida i 1.2 grama magnezij-stearata se snažno zajedno miješa. Rezultirajuća smjesa se redom puni u 1000 odgovarajućih očvrsnutih želatinoznih kapsula, od kojih svaka sadrži 20 mg aktivnog sastojka.

Primjer E5: Tablete obložene filmom

Pripravljanje tabletne jezgre

Smjesa od 100 grama A.I., 570 grama laktoze i 200 grama škroba se dobro pomiješa, a zatim navlaži s otopinom od 5 grama natrij-dodekil-sulfata i 10 grama polivinilpirolidona u oko 200 ml vode. Mokra praškasta smjesa se sije, isuši i ponovo prosije. Zatim se doda 100 grama mikrokristalne celuloze i 15 grama hidrogeniziranog biljnog ulja. Sve se dobro pomiješa i komprimira u tablete, dajući 10.000 tableta, od kojih svaka sadrži 10 mg aktivnog sastojka.

Oblaganje

Otopini od 10 grama metil celuloze u 75 ml denaturiranog etanola se doda otopina od 5 grama etil celuloze u 150 ml diklorometana. Zatim se doda 75 ml diklorometana i 2.5 ml 1,2,3-propantriola. Rastali se 10 grama polietilen glikola i otopi u 75 ml diklorometana. Potonja otopina se doda u prethodnu, a zatim se doda 2.5 grama magnezij-oktadekanoata, 5 grama polivinilpirolidona i 30 ml koncentrirane suspenzije boje te se sve homogenizira. Tabletne jezgre se oblažu s tako dobivenom smjesom u aparatu za oblaganje.

Primjer E6: 2% Krema

Stearil alkohol (75 mg), cetil alkohol (20 mg), sorbitan monostearat (20 mg) i izopropil miristat (10 mg) uvedeni su u posudu ograđenu dvostrukom stijenkom i grije dok se smjesa potpuno ne rastali. Smjesa se doda posebno pripravljenoj smjesi pročišćene vode, propilen glikola (200 mg) i polisorbata 60 (15 mg) na temperaturi od 70 do 75°C dok se koristi homogenizator za tekućine. Rezultirajuća smjesa se miješajući ohladi ispod 25°C. Otopina A.I. (20 mg), polisorbata 80 (1 mg) i pročišćene vode do Ig, a zatim se miješajući emulziji doda Ig bezvodnog natrij-sulfita (2 mg) u pročišćenoj vodi. Krema se homogenizira i puni u prikladne tube.

Primjer E7: 2% Krema

Smjesa od A.I. (2g), fosfatidil kolina (20g), kolesterola (5g) i etil alkohola (lOg) se miješa i grije na 55-60°C dok se ne otopi te se doda otopini od metil parabena (0.2g), propil parabena (0.02g), dinatrij edetata (0.15g) i natrij-klorida (0.3g) u pročišćenoj vodi (do 100 g) dok se homogenizira. Doda se hidroksipropil metilceluloza (1.5g) u pročišćenoj vodi i miješanje se nastavi dok se bubrenje ne završi.

Claims (11)

1. Spoj formule [image] njegov N-oksidni oblik, sol, kvaterni amin i stereokemijski izomerne oblik, naznačen time, da D predstavlja radikal formule [image] gdje iscrtkana linija predstavlja vezu kojom je D vezan na ostatak spoja formule (I); X je N ili CH; R3 je vodik ili halo; R4 je halo; -A-B- predstavlja dvovalentni radikal formule: -N=CH- (i), -CH=N- (ii), -CH=CH- (iii), -CH2-CH2 (iv), pri čemu se jedan od vodikovih atoma u radikalima (i) i (ii) može zamijeniti s C1-4-alkilnim radikalom, jedan ili više ugljikovih atoma u radikalima (iii) i (iv) mogu se zamijeniti s C1-4-alkilnim radikalom; Alk predstavlja C1-6-alkandi-il; Y predstavlja C1-6-alkandi-il koji se može supstituirati s jednim ili dva supstituenta izabranih između halo, hidroksi, merkapto, C1-4-alkiloksi, C1-4-alkiltio, ariloksi, ariltio, aril-C1-4-alkiloksi, aril-C1-4-alkiltio, cijano, amino, mono- ili di(C1-4-alkil)amino, mono- ili di(aril)amino, mono- ili di(aril-C1-4-alkil)amino, C1-4-alkiloksikarbonilamino, benziloksikarbonilamino, aminokarbonil, karboksil, C1-4-alkiloksikarbonil, gvanidinil, aril i Het; R1 predstavlja vodik, C1-6-alkil ili aril-C1-6-alkil; R2 predstavlja vodik, C1-6-alkil ili aril-C1-6-alkil; ili R1 i R2 mogu se uzeti zajedno i oblikovati heterociklički radikal izabran između morfolinila, pirolidinila, piperidinila, homopiperidinila, piperazinila ili ftalamidil-1-ila; navedeni heterociklički radikal može se supstituirati s C1-4-alkilom, arilom, Het, aril-C1-4-alkilom, Het-C1-4-alkilom, hidroksi-C1-4-alkilom, amino, mono- ili di (C1-4-alkil) amino, amino-C1-4-alkilom, mono-ili di(C1-4-alkil)amino-C1-4-alkilom, karboksilom, aminokarbonilom, C1-4-alkiloksi karboni lom, C1-4-alkiloksikarbonilamino ili mono- ili di(C1-4-alkil)aminokarbonilom; aril predstavlja fenil, naftalenil, 1,2,3,4-tetrahidronaftalenil, indenil ili indanil; svaka od navedenih arilnih skupina može se supstituirati s jednim ili više supstituenata izabranih između halo, C1-4-alkila, hidroksi, C1-4-alkiloksi, nitro, amino, tri fluorometila, hidroksi-C1-4-alkila, C1-4-alkiloksi-C1-4-alkila, amino-C1-4-alkila, mono- ili di(C1-4-alkil) amino-C1-4-alkila; Het predstavlja monociklički ili diciklički heterociklički radikal, pri čemu je navedeni monociklički heterociklički radikal izabran između skupine piperazinila, homopiperazinila, 1,4-dioksanila, morfolinila, tiomorfolinila, piridila, piperidinila, homopiperidinila, pirazinila, pirimidinila, piridazinila, triazinila, triazolila, piranila, tetrahidropiranila, imidazolila, imidazolinila, pirazolila, pirazolinila, pirazolidinila, tiazolila, tiazolidinila, izotiazolila, oksazolila, oksazolidinila, izoksazolila, pirolila, pirolinila, pirolidinila, furanila, tetrahidrofuranila, tienila, tiolanila, dioksolanila, a diciklički heterociklički radikal izabran iz skupine kinolinila, 1,2,3,4-tetrahidrokinolinila, izokinolinila, kinoksalinila, kinazolinila, ftalazinila, cinolinila, kromanila, tiokromanila, 2H-kromenila, 1,4-benzodioksanila, indolila, izoindolila, indolinila, indazolila, purinila, pirolopiridinila, furanopiridinila, tienopiridinila, benzotiazolila, benzoksazolila, benzizotiazolila, benzizoksazolila, benzimidazolila, benzofuranila, benzotienila, pri čemu se svaki navedeni mono- ili diciklički heterocikl može supstituirati s jednim ili gdje je moguće više supstituenata izabranih između halo, C1-4-alkila, hidroksi, C1-4-alkiloksi, nitro, amino, trifluorometila, hidroksi-C1-4-alkila, C1-4-alkiloksi-C1-4-alkila, amino-C1-4-alkila, mono- ili di (C1-4-alkil) amino-C1-4-alkila, arila ili aril-C1-4-alkila.

2. Spoj u skladu sa zahtjevom 1, naznačen time, da je -Alk-dvovalentni radikal formule [image] pri čemu je ugljikov atom označen jednom zvjezdicom vezan na dušikov atom, a ugljikov atom označen dvjema zvjezdicama vezan na atom kisika.

3. Spoj u skladu sa zahtjevom 1 ili 2, naznačen time, da je D radikal formule D1 ili D2.

4. Spoj u skladu s bilo kojim od zahtjeva 1 do 3, naznačen time, da je Y C1-6-alkandi-il moguće supstituiran s arilom.

5. Spoj u skladu s bilo kojim od zahtjeva 1 do 4, naznačen time, da je -A-B- radikal formule (ii).

6. Spoj u skladu s bilo kojim od zahtjeva 1 do 5, naznačen time, da je stereoizomerno čist.

7. Spoj u skladu s bilo kojim od zahtjeva 1 do 6, naznačen time, da je za uporabu kao lijek.

8. Uporaba spoja u skladu s bilo kojim od zahtjeva 1 do 6, naznačena time, da je za proizvodnju lijeka za liječenje gljivičnih infekcija.

9. Farmaceutski pripravak, naznačen time, da sadrži farmaceutski prihvatljiv nosač i kao aktivni sastojak terapeutski učinkovitu količinu spoja kako je navedeno u bilo kojem od zahtjeva l do 6.

10. Postupak pripravljanja pripravka kako je navedeno u zahtjevu 9, naznačen time, da je farmaceutski prihvatljivi nosač temeljito pomiješan s terapeutski učinkovitom količinom spoja kako je navedeno u bilo kojem od zahtjeva 1 do 6.

11. Postupak pripravljanja spoja formule (I), naznačen time, a) reakcijom intermedijara formule (II) s intermedijarom formule (III) u reakcijski inertnom otapalu i u prisutnosti odgovarajuće baze [image] Pri čemu je W1 prikladna izlazna skupina, a D, -A-B-, Alk, Y, R1 i R2 su prema definiciji b) N-alkiliranjem intermedijara formule (IV) s intermedijarom formule (V) u reakcijski inertnom otapalu u prisutnosti baze [image] Pri čemu je W2 prikladna izlazna skupina, a D, -A-B-, Alk, Y, R1 i R2 su prema definiciji iz zahtjeva 1, a u slučaju da je R1 i/ili R2 vodik, primarna ili sekundarna aminska skupina u intermedijaru (V) je zaštićena s odgovarajućom zaštitnom skupinom P te se nakon reakcije N-alkilacije mogu primijeniti u struci poznate tehnike skidanja zaštite kako bi se dobili spojevi formule (I); c) Reakcijom intermedijara formule (V) s intermedijarom formule (VII), moguće u prisutnosti odgovarajuće baze te moguće u reakcijski inertnom otapalu [image] Pri čemu je W3 prikladna izlazna skupina, a D, -A-B-, Alk, Y, R1 i R2 su prema definiciji iz zahtjeva 1, a u slučaju da je R1 i/ili R2 vodik, primarna ili sekundarna aminska skupina u intermedijaru (VII) zaštićena je odgovarajućom zaštitnom skupinom P te se nakon reakcije O-alkilacije mogu primijeniti u struci poznate tehnike skidanja zaštite kako bi se dobili spojevi formule (I); i ako se želi, pretvaranjem spojeva formule (I) jednog u drugi slijedeći u struci poznate transformacije i dalje, ako se želi, pretvaranjem spojeva formule (I), obradom s kiselinom, u terapeutski aktivnu, netoksičnu kiselinsku adicijsku sol ili, obrnuto, pretvaranjem kiselinskog adicijskog oblika soli, obradom s alkalijama, u slobodnu bazu te, ako se želi, pripravljanjem njihovih stereokemijski izomernih oblika ili njihovih N-oksidnih oblika.