RS67504B1 - Antitelo protiv aktivin receptora tipa ii za upotrebu u lečenju srčane insuficijencije - Google Patents
Antitelo protiv aktivin receptora tipa ii za upotrebu u lečenju srčane insuficijencijeInfo
- Publication number
- RS67504B1 RS67504B1 RS20251180A RSP20251180A RS67504B1 RS 67504 B1 RS67504 B1 RS 67504B1 RS 20251180 A RS20251180 A RS 20251180A RS P20251180 A RSP20251180 A RS P20251180A RS 67504 B1 RS67504 B1 RS 67504B1
- Authority
- RS
- Serbia
- Prior art keywords
- seq
- chain variable
- variable region
- light chain
- heavy chain
- Prior art date
Links
Classifications
-
- A—HUMAN NECESSITIES
- A61—MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
- A61K—PREPARATIONS FOR MEDICAL, DENTAL OR TOILETRY PURPOSES
- A61K38/00—Medicinal preparations containing peptides
- A61K38/02—Peptides of undefined number of amino acids; Derivatives thereof
-
- A—HUMAN NECESSITIES
- A61—MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
- A61P—SPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
- A61P9/00—Drugs for disorders of the cardiovascular system
- A61P9/04—Inotropic agents, i.e. stimulants of cardiac contraction; Drugs for heart failure
-
- C—CHEMISTRY; METALLURGY
- C07—ORGANIC CHEMISTRY
- C07K—PEPTIDES
- C07K16/00—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies
- C07K16/18—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans
- C07K16/28—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans against receptors, cell surface antigens or cell surface determinants
- C07K16/2863—Immunoglobulins [IG], e.g. monoclonal or polyclonal antibodies against material from animals or humans against receptors, cell surface antigens or cell surface determinants against receptors for growth factors, growth regulators
-
- A—HUMAN NECESSITIES
- A61—MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
- A61K—PREPARATIONS FOR MEDICAL, DENTAL OR TOILETRY PURPOSES
- A61K39/00—Medicinal preparations containing antigens or antibodies
- A61K2039/505—Medicinal preparations containing antigens or antibodies comprising antibodies
-
- C—CHEMISTRY; METALLURGY
- C07—ORGANIC CHEMISTRY
- C07K—PEPTIDES
- C07K2317/00—Immunoglobulins specific features
- C07K2317/70—Immunoglobulins specific features characterized by effect upon binding to a cell or to an antigen
- C07K2317/76—Antagonist effect on antigen, e.g. neutralization or inhibition of binding
Landscapes
- Health & Medical Sciences (AREA)
- Chemical & Material Sciences (AREA)
- Organic Chemistry (AREA)
- Life Sciences & Earth Sciences (AREA)
- Medicinal Chemistry (AREA)
- Immunology (AREA)
- General Health & Medical Sciences (AREA)
- Bioinformatics & Cheminformatics (AREA)
- Engineering & Computer Science (AREA)
- Cardiology (AREA)
- Proteomics, Peptides & Aminoacids (AREA)
- Veterinary Medicine (AREA)
- Public Health (AREA)
- Pharmacology & Pharmacy (AREA)
- Animal Behavior & Ethology (AREA)
- Chemical Kinetics & Catalysis (AREA)
- Nuclear Medicine, Radiotherapy & Molecular Imaging (AREA)
- General Chemical & Material Sciences (AREA)
- Heart & Thoracic Surgery (AREA)
- Biochemistry (AREA)
- Biophysics (AREA)
- Genetics & Genomics (AREA)
- Molecular Biology (AREA)
- Hospice & Palliative Care (AREA)
- Epidemiology (AREA)
- Peptides Or Proteins (AREA)
- Medicines Containing Antibodies Or Antigens For Use As Internal Diagnostic Agents (AREA)
- Medicines That Contain Protein Lipid Enzymes And Other Medicines (AREA)
Description
[0001] Opis
[0003] Ova prijava polaže pravo prioriteta u odnosu na američku privremenu prijavu br.62/476,054, podnetu 24. marta 2017. godine.
[0005] Tehnička oblast
[0007] Ovo obelodanjivanje je u oblasti antagonista aktivin receptora tipa II (ActRll), npr. molekula sposobnih da antagonizuju vezivanje aktivina, faktora diferencijacije rasta (GDF), proteina morfogeneze kostiju (BMP) i miostatina za ljudski Actll receptor, npr. antagonističko antitelo na ActRIIA i/ili ActRIIB, npr. bimagrumab. Posebno se odnosi na sprečavanje i/ili lečenje srčane insuficijencije, uključujući srčanu insuficijenciju sa smanjenom ejekcionom frakcijom (HFrEF) i srčanu insuficijenciju sa očuvanom ejekcionom frakcijom (HFpEF), i na lečenje strukturne i/ili funkcionalne srčane abnormalnosti povezane sa ovim stanjem, kao što su bolest srčanih zalistaka, koronarna arterijska bolest, hipertenzija, dijabetes, starenje, aritmija, peripartalna kardiomiopatija, stresna kardiomiopatija, toksični ili infektivni agens i genetske ili idiopatske dilatativne kardiomiopatije, davanjem subjektu terapeutski efikasne količine antagonista ActRII receptora, kako je definisano u patentnom zahtevu 1. Važno je napomenuti da ova stanja obuhvataju kliničke sindrome koji često koegzistiraju, ali se mogu pojaviti u izolaciji i ponekad se nazivaju sistolna i/ili dijastolna srčana insuficijencija, leva i/ili desna srčana insuficijencija i kongestivna srčana insuficijencija.
[0009] Osnovne informacije o obelodanjivanju
[0011] Receptor aktivnog tipa IIB (ActRIIB) je signalni receptor za različite članove super porodice transformacionog faktora rasta beta (TGF-β). Članovi ove porodice uključuju aktivin A, nodal, BMP2, BMP6, BMP7, BMP9, GDF5, GDF8 (miostatin) i GDF11, koji su svi uključeni u negativnu regulaciju mišića (Akpan i sar., 2009).
[0013] Miostatin (GDF8) deluje preko aktivinskog receptora tipa II (uglavnom preko ActRllB) i njegova pretpostavljena signalizacija je putem SMAD 2/3 puta,
koji je uključen u inhibiciju sinteze proteina, diferencijaciju i proliferaciju miocita. Inhibicija miostatina ili genetska ablacija povećava mišićnu masu i snagu (Lee i sar. 2005, Lee and McPherron 2001, Whittemore i sar.2003).
[0015] Bimagrumab, takođe poznat kao BYM338, je monoklonsko antitelo razvijeno da se konkurentno vezuje za aktivinski receptor tipa IIB (ActRll) sa većim afinitetom od miostatina ili aktivina, njegovih prirodnih liganda. Bimagrumab je obelodanjen u WO2010/125003. Bimagrumab je potpuno ljudsko antitelo (modifikovani IgG1, 234-235-Ala-Ala, λ2) koje se vezuje za domen vezivanja liganda ActRIIA i B, čime sprečava vezivanje i naknadnu signalizaciju njegovih liganda, uključujući miostatin i aktivin koji deluju kao prirodni inhibitori rasta skeletnih mišića. Bimagrumab je unakrsno reaktivan sa ljudskim i mišjim ActRIIB receptorima i delotvoran je na ćelijama skeletnih mišića ljudi, kinomolgusa, miševa i pacova. ActRIIB je široko rasprostranjen u skeletnim mišićima, masnom tkivu i raznim organima, uključujući srce (Rebbapragada i sar., 2003). Pored toga, WO2016/171948 A1 obelodanjuje upotrebu ActRIIB hibridnih polipeptida za lečenje hronične srčane insuficijencije, srčane atrofije i kardiomiopatije.
[0017] Srčana insuficijencija je klinički sindrom u kojem oštećenja srčane funkcije dovode do neadekvatne sistemske perfuzije da bi se zadovoljile metaboličke potrebe tela. Srčana insuficijencija je podeljena na dva glavna tipa: (1) srčana insuficijencija sa smanjenom ejekcionom frakcijom (HFrEF) (takođe poznata kao „sistolna srčana insuficijencija“) i (2) srčana insuficijencija sa očuvanom ejekcionom frakcijom (HfpEF) (takođe poznata kao „dijastolna srčana insuficijencija“). Kod HfrEF-a, smanjena kontraktilnost srca je primarni mehanizam koji narušava srčani volumen i dovodi do sistemske podperfuzije. Kod HfpEF-a, kontraktilnost srca u mirovanju je sveukupno očuvana. Međutim, višestruki drugi defekti u srčanoj funkciji, uključujući srčane rezerve i dijastolnu funkciju, narušavaju funkcionalne performanse srca, što rezultira sličnim fenotipovima kliničke srčane insuficijencije. Različita stanja mogu oštetiti ili oslabiti srce i dovesti do srčane insuficijencije, uključujući, npr., bolest srčanih zalistaka, koronarnu arterijsku bolest, hipertenziju, dijabetes, starenje, aritmije, peripartalnu kardiomiopatiju, stresnu kardiomiopatiju, toksične ili infektivne agense i genetske i/ili idiopatske dilatativne kardiomiopatije.
[0018] Zatajenje srca zbog etiologija kao što su dijabetes, starenje, hipertenzija, ishemijska bolest srca, koronarna bolest srca, bolest srčanih zalistaka i genetske i idiopatske kardiomiopatije, glavni je uzrok morbiditeta i mortaliteta širom sveta.
[0019] Postoje ograničene farmakološke terapije dostupne za ovaj sve rasprostranjeniji bolestni proces. Standard lečenja srčane insuficijencije uključuje višestruke terapije lekovima koji ciljaju različite mehanizme uključene u složenu patofiziologiju ove bolesti. Nažalost, čak i sa terapijama usmerenim prema smernicama, prognoza za ove pacijente ostaje loša sa 5-godišnjom stopom smrtnosti koja se približava 50%. Kod uznapredovale sistoličke srčane insuficijencije, pacijenti često ne mogu da tolerišu uobičajene oralne terapije lekovima zbog hemodinamskih, nefrogenih i aritmogenih neželjenih efekata, ili ne mogu da postignu dovoljno olakšanje od takvih terapija. Za ove pacijente, napredne terapije, kao što su IV inotropi, mehanički uređaji za podršku i transplantacija srca, veoma su ograničene, skupe i povezane sa značajnim rizicima.
[0021] Pre ovog obelodanjivanja, ciljana inhibicija receptora aktivina tipa II (ActRIIA/B) nije ispitivana kao profilaktičko sredstvo ili terapija za srčanu insuficijenciju ili gore pomenuta stanja koja mogu dovesti do srčane insuficijencije. Kao što je ovde obelodavljeno, sada postoje dokazi da sistemska primena antagonista ActRIIA/B receptora kao što je CDD866, koji je murinizovana verzija BYM338 (gde je ljudski Fc region antitela zamenjen mišjim Fc), ima značajan blagotvoran efekat na srčanu funkciju kod miševa podvrgnutih transverzalnoj aortnoj konstrikciji (TAC). TAC je često korišćeni eksperimentalni model za srčanu hipertrofiju i srčanu insuficijenciju izazvanu preopterećenjem pritiskom. Prvi put potvrđen od strane Rokmana i sar.1991. godine, mišji TAC model se od tada intenzivno koristi kao vredan alat za imitiranje kardiovaskularnih bolesti kod ljudi i razumevanje osnovnih procesa signalizacije uključenih u srčani hipertrofični odgovor i razvoj srčane insuficijencije (deAlmeida i sar.2010). Kao što je ovde obelodavljeno, CDD866 ne samo da sprečava TAC-posredovanu srčanu disfunkciju, već je takođe sposoban da obnovi srčanu funkciju nakon utvrđene srčane insuficijencije u roku od 1-2 nedelje od primene leka. Takođe povećava rast skeletnih mišića, koji često atrofiraju kod uznapredovalih oblika srčane insuficijencije, i izaziva minimalne srčane efekte kod kontrolnih miševa koji nisu izloženi patološkom stresu/povredi izazvanoj TAC-om.
[0022] Ovde su obelodavljeni antagonisti ActRII receptora, kako je definisano u patentnom zahtevu 1, za upotrebu u lečenju i/ili sprečavanju srčane insuficijencije, uključujući srčanu insuficijenciju uzrokovanu stanjem kao što je bolest srčanih zalistaka, ishemijska bolest srca, koronarna arterijska bolest, hipertenzija, dijabetes, starenje, aritmije, peripartalna kardiomiopatija, stresna kardiomiopatija, toksični ili infektivni agensi i genetske i/ili idiopatske dilatativne kardiomiopatije. Takođe su obelodavljeni antagonisti ActRII receptora za upotrebu u lečenju strukturne i/ili funkcionalne srčane abnormalnosti povezane sa gore pomenutim stanjem. Takođe su obezbeđene metode koje koriste takve antagoniste ActRll, kako je definisano u patentnom zahtevu 1, za lečenje i/ili sprečavanje srčane insuficijencije, i za lečenje strukturne i/ili funkcionalne srčane abnormalnosti povezane sa gore pomenutim stanjem.
[0024] Sažetak obelodanjivanja
[0026] Pronalazak je definisan patentnim zahtevima, a svi drugi aspekti, konfiguracije ili otelotvorenja navedeni ovde koji ne spadaju u obim patentnih zahteva su samo u informativne svrhe. Pored toga, svaka referenca u opisu na metode lečenja odnosi se na jedinjenja, farmaceutske kompozicije i lekove predmetnog pronalaska za upotrebu u metodu lečenja ljudskog (ili životinjskog) tela terapijom (ili za dijagnozu).
[0028] Ovde su obelodavljeni antagonisti ActRII receptora za upotrebu u lečenju i/ili sprečavanju srčane insuficijencije. Srčana insuficijencija može biti uzrokovano različitim stanjima kao što su npr. bolesti zalistaka kao što su aortna stenoza, bolest koronarnih arterija, hipertenzija, dijabetes, starenje, aritmije, peripartalna kardiomiopatija, stresna kardiomiopatija, toksični ili infektivni agensi i genetske ili idiopatske dilatirane kardiomiopatije. Lečenje srčane insuficijencije sa smanjenom ejekcionom frakcijom (HFrEF) razlikuje se od srčane insuficijencije sa očuvanom ejekcionom frakcijom.
[0030] Ovde su takođe obelodavljeni antagonisti ActRII receptora za upotrebu u lečenju strukturne i/ili funkcionalne srčane abnormalnosti povezane sa stanjem kao što su bolest srčanih zalistaka, koronarna arterijska bolest, hipertenzija, dijabetes, starenje, aritmije, peripartalna kardiomiopatija, stresna kardiomiopatija,
toksični ili infektivni agensi i genetske ili idiopatske dilatativne kardiomiopatije. U nekim slučajevima, peripartalna kardiomiopatija se javlja tokom kasne trudnoće ili 6 meseci nakon porođaja. Stresna kardiomiopatija se često javlja kod starijih žena nakon menopauze. Primer bolesti srčanih zalistaka je aortna stenoza, koja može biti praćena krhkošću i/ili sarkopenijom. Stresna kardiomiopatija se može javiti nakon psihološkog, patološkog ili fizičkog stresa.
[0032] Ovde su obelodavljene metode za lečenje i/ili sprečavanje srčane insuficijencije. Metode sadrže davanje subjektu koji ima srčanu insuficijenciju ili koji je u riziku od razvoja srčane insuficijencije, terapeutski efikasne količine antagonista ActRII receptora, kao što je npr. bimagrumab. Lečenje srčane insuficijencije sa smanjenom ejekcionom frakcijom (HFrEF) razlikuje se od srčane insuficijencije sa očuvanom ejekcionom frakcijom. Srčana insuficijencija može se dijagnostikovati kod pacijenta korišćenjem dobro poznatih metodologija, uključujući npr. merenje moždanog natriuretskog peptida, nakon čega sledi ultrazvuk srca ako je pozitivan, i snimanje kao što je ehokardiografija.
[0034] Subjekat je u riziku od razvoja srčane insuficijencije kada ima stanje kao što su bolest srčanih zalistaka, koronarna arterijska bolest (uključujući prethodni infarkt miokarda), hipertenzija, dijabetes, starenje, aritmije, peripartalna kardiomiopatija, stresna kardiomiopatija i genetske ili idiopatske
[0035] dilatativne kardiomiopatije.
[0037] Ovde su takođe obelodanjene metode za lečenje strukturne i/ili funkcionalne srčane abnormalnosti povezane sa stanjem kao što je bolest srčanih zalistaka, bolest koronarnih arterija, hipertenzija, dijabetes, starenje, aritmije, peripartalna kardiomiopatija, stresna kardiomiopatija, toksični ili infektivni agens i genetske ili idiopatske dilatirane kardiomiopatije. Metode sadrže davanje subjektu koji ima takvu strukturnu i/ili funkcionalnu srčanu abnormalnost povezanu sa takvim stanjem, efikasne količine antagonista ActRII receptora.
[0039] Primer antagonista ActRII receptora za upotrebu ili u metodi opisanoj ovde je molekul koji se vezuje za ActRII receptor, koji može blokirati pristup ActRII liganda koji interaguju sa ActRll, kao što su miostatin, GDF11 i aktivin A. Molekul koji se vezuje za ActRII receptor može se vezati za ActRIIA i/ili za ActRIIB
receptor. Primeri molekula koji vezuju ActRII uključuju, ali nisu ograničeni na antitela koja se vezuju za ActRIIA i/ili ActRIIB receptor, npr. antitelo protiv ActRll receptora. Po mogućnosti, antitelo anti-ActRII receptora je BYM338, takođe poznato kao bimagrumab.
[0041] Dodatni primer antagonista ActRII receptora za upotrebu u ovde opisanoj metodi je rastvorljivi oblik ekstracelularnog domena ActRIIA ili ActRIIB receptora, koji može da se veže za ligande koji interaguju sa ActRll, kao što su miostatin, GDF11 i aktivin A. Ovo „receptorsko telo“ inhibira funkciju ćelijski vezanih ActRll receptora tako što se takmiči sa njihovim ligandima.
[0043] Ovde su obelodavljeni antagonisti ActRII receptora za upotrebu ili u metodi opisanoj ovde, pri čemu je antagonist ActRII receptora anti-ActRll antitelo koje se vezuje za epitop ActRIIB koji se sastoji od aminokiselina 19-134 SEQ ID NO: 181 (SEQ ID NO: 182).
[0045] Ovde su obelodavljeni antagonisti receptora ActRII za upotrebu ili u ovde opisanoj metodi, pri čemu se anti-ActRII antitelo vezuje za epitop ActRIIB koji sadrži ili se sastoji od:
[0047] (a) aminokiseline 78-83 SEQ ID NO: 181 (WLDDFN - SEQ ID NO:188);
[0048] (b) aminokiseline 76-84 SEQ ID NO: 181 (GCWLDDFNC - SEQ ID NO:186);
[0050] (c) aminokiseline 75-85 SEQ ID NO: 181 (KGCWLDDFNCY - SEQ ID NO:190);
[0052] (d) aminokiseline 52-56 SEQ ID NO: 181 (EQDKR - SEQ ID NO:189);
[0053] (e) aminokiseline 49-63 SEQ ID NO: 181 (CEGEQDKRLHCYASW -SEQ ID NO:187);
[0055] (f) aminokiseline 29-41 SEQ ID NO: 181 (CIYYNANWELERT- SEQ ID NO:191);
[0057] (g) aminokiseline 100-110 SEQ ID NO: 181 (YFCCCEGNFCN - SEQ ID NO:192); ili
[0058] (h) aminokiseline 78-83 SEQ ID NO: 181 (WLDDFN) i aminokiseline 52-56 SEQ ID NO: 181 (EQDKR).
[0060] Dalja anti-ActRIIB antitela za upotrebu ili u metodi opisanoj ovde uključuju npr.,
[0062] a) anti-ActRIIB antitelo koje se vezuje za epitop ActRIIB-a, koje sadrži:
[0063] (a) aminokiseline 78-83 SEQ ID NO: 181 (WLDDFN - SEQ ID NO:188);
[0064] (b) aminokiseline 76-84 SEQ ID NO: 181 (GCWLDDFNC - SEQ ID NO:186);
[0066] (c) aminokiseline 75-85 SEQ ID NO: 181 (KGCWLDDFNCY - SEQ ID NO:190);
[0068] (d) aminokiseline 52-56 SEQ ID NO: 181 (EQDKR - SEQ ID NO:189);
[0069] (e) aminokiseline 49-63 SEQ ID NO: 181 (CEGEQDKRLHCYASW -SEQ ID NO:187);
[0071] (f) aminokiseline 29-41 SEQ ID NO: 181 (CIYYNANWELERT- SEQ ID NO:191);
[0073] (g) aminokiseline 100-110 SEQ ID NO: 181 (YFCCCEGNFCN - SEQ ID NO:192); ili
[0075] (h) aminokiseline 78-83 SEQ ID NO: 181 (WLDDFN) i aminokiseline 52-56 SEQ ID NO: 181 (EQDKR); i
[0077] b) antagonističko antitelo na ActRIIB koje se vezuje za epitop ActRIIB-a, koje sadrži aminokiseline 78-83 SEQ ID NO: 181 (WLDDFN - SEQ ID NO:188);
[0079] (b) aminokiseline 76-84 SEQ ID NO: 181 (GCWLDDFNC - SEQ ID NO:186);
[0081] (c) aminokiseline 75-85 SEQ ID NO: 181 (KGCWLDDFNCY - SEQ ID NO:190);
[0083] (d) aminokiseline 52-56 SEQ ID NO: 181 (EQDKR - SEQ ID NO:189);
(e) aminokiseline 49-63 SEQ ID NO: 181 (CEGEQDKRLHCYASW -SEQ ID NO:187);
[0085] (f) aminokiseline 29-41 SEQ ID NO: 181 (CIYYNANWELERT- SEQ ID NO:191);
[0087] (g) aminokiseline 100-110 SEQ ID NO: 181 (YFCCCEGNFCN - SEQ ID NO:192); ili
[0089] (h) aminokiseline 78-83 SEQ ID NO: 181 (WLDDFN) i aminokiseline 52-56 SEQ ID NO: 181 (EQDKR), pri čemu antitelo ima KD od oko 2 pM.
[0091] U jednom otelotvorenju, antagonist ActRII receptora za upotrebu ili u metodi opisanoj ovde je antitelo koje se vezuje za ActRIIB sa oko 10 puta većim afinitetom nego što se vezuje za ActRIIA.
[0093] Antagonist ActRII receptora za upotrebu ili u metodi opisanoj ovde može biti antitelo koje sadrži varijabilni region teškog lanca CDR1 koji sadrži aminokiselinska sekvencu izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 1-14;CDR2 varijabilni region teškog lanca koji sadrži aminokiselinska sekvencu izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 15-28; CDR3 varijabilni region teškog lanca koji sadrži aminokiselinska sekvencu izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 29-42; CDR1 varijabilni region lakog lanca koji sadrži aminokiselinska sekvencu izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 43-56; CDR2 varijabilni region lakog lanca koji sadrži aminokiselinska sekvencu izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 57-70; i CDR3 varijabilni region lakog lanca koji sadrži aminokiselinska sekvencu izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 71-84.
[0095] Antagonist ActRII receptora za upotrebu ili u metodi opisanoj ovde može biti antitelo koje sadrži:
[0097] (a) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 1; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 15; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 29; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 43; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 57; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 71,
[0098] (b) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 2; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 16; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 30; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 44; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 58; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 72,
[0100] (c) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 3; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 17; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 31; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 45; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 59; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 73,
[0102] (d) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 4; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 18; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 32; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 46; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 60; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 74,
[0104] (e) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 5; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 19; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 33; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 47; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 61; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 75,
[0106] (f) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 6; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 20; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 34; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 48; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 62; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 76,
[0108] (g) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 7; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 21; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 35; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 49; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 63; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 77,
[0109] (h) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 8; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 22; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 36; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 50; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 64; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 78,
[0111] (i) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 9; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 23; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 37; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 51; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 65; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 79,
[0113] (j) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 10; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 24; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 38; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 52; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 66; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 80,
[0115] (k) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 11; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 25; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 39; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 53; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 67; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 81,
[0117] (l) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 12; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 26; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 40; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 54; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 68; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 82,
[0119] (m) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 13; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 27; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 41; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 55; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 69; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 83 ili
[0120] (n) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 14; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 28; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 42; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 56; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 70; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 84.
[0122] U drugom otelotvorenju, antagonist ActRII receptora za upotrebu ili u metodi opisanoj ovde može biti antitelo koje sadrži aminokiselinska sekvencu teškog lanca pune dužine koja ima najmanje 95% identiteta sekvence sa najmanje jednom sekvencom izabranom iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 146-150 i 156-160.
[0124] Antagonist ActRII receptora za upotrebu ili u metodi opisanoj ovde može biti antitelo koje sadrži aminokiselinska sekvencu lakog lanca pune dužine koja ima najmanje 95% identiteta sekvence sa najmanje jednom sekvencom izabranom iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 141-145 i 151-155.
[0126] Antagonist ActRII receptora za upotrebu ili u metodi opisanoj ovde može biti antitelo koje sadrži:
[0128] (a) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 99 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 85;
[0130] (b) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 100 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 86;
[0132] (c) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 101 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 87;
[0134] (d) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 102 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 88;
[0136] (e) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 103 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 89;
[0138] (f) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 104 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 90;
[0139] (g) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 105 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 91;
[0141] (h) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 106 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 92;
[0143] (i) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 107 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 93;
[0145] (j) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 108 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 94;
[0147] (k) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 109 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 95;
[0149] (l) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 110 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 96;
[0151] (m) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 111 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 97; ili
[0153] (n) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 112 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 98.
[0155] Antagonist ActRII receptora za upotrebu ili u metodi opisanoj ovde može biti antitelo koje sadrži:
[0157] (a) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 146 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 141;
[0159] (b) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 147 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 142;
[0161] (c) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 148 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 143;
[0163] (d) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 149 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 144;
[0164] (e) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 150 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 145;
[0166] (f) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 156 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 151;
[0168] (g) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 157 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 152;
[0170] (h) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 158 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 153;
[0172] (i) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 159 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 154; ili
[0174] (j) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 160 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 155.
[0176] Takođe su obelodavljeni antagonisti ActRII receptora za upotrebu ili u metodi opisanoj ovde, koji su antitela protiv ActRll receptora, koja unakrsno blokiraju ili su unakrsno blokirana od strane najmanje jednog antitela opisanog u ovom tekstu.
[0178] Antagonist ActRII receptora za upotrebu ili u metodi opisanoj ovde može biti antitelo protiv ActRII receptora, koje ima izmenjenu efektorsku funkciju kroz mutaciju Fc regiona.
[0180] Primeri antitela za upotrebu ili u metodi opisanoj ovde su anti-ActRll antitela kodirana sa pBW522 (DSM22873) ili pBW524 (DSM22874).
[0182] Radni primeri navedeni ovde koriste CDD866, što je murinizovana verzija BYM338 gde je ljudski Fc region antitela zamenjen mišjim Fc.
[0184] Međutim, preferirano antitelo za upotrebu ili u metodi opisanoj ovde je bimagrumab (BYM338), koji je potpuno ljudsko antitelo (modifikovani IgG1, 234-235-Ala-Ala, λ2).
[0185] Pod „molekulom koji vezuje ActRII“ podrazumeva se bilo koji molekul sposoban da se veže za ljudski ActRII receptor (ActRII A i/ili ActRIIB) sam ili u kombinaciji sa drugim molekulima. Reakcija vezivanja može se pokazati standardnim metodama (kvalitativnim testovima), uključujući, na primer, test vezivanja, test konkurencije ili biološki test za određivanje inhibicije vezivanja ActRII receptora za miostatin ili bilo koju vrstu testova vezivanja, sa pozivanjem na test negativne kontrole u kome se koristi antitelo nepovezane specifičnosti, ali idealno istog izotipa, npr. anti-CD25 antitelo. Neograničavajući primeri molekula koji se vezuju za ActRII receptor uključuju male molekule kao što su aptameri ili drugi molekuli nukleinskih kiselina dizajnirani i/ili podložni vezivanju za receptor, mamci za ligande i antitela na ActRII receptor kako ih proizvode B-ćelije ili hibridomi i himerna, CDR-kalemljena ili ljudska antitela ili bilo koji njihov fragment, npr. F(ab')2 i Fab fragmenti, kao i jednolančana ili jednodomenska antitela.
[0186] Poželjno je da molekul koji se vezuje za ActRII receptor antagonizuje (npr. smanjuje, inhibira, umanjuje, odlaže) vezivanje prirodnih liganda za ActRII receptor. U nekim otelotvorenjima obelodavljenih metoda, režima, kompleta, procesa, upotreba i kompozicija, koristi se molekul koji se vezuje za ActRIIB receptor.
[0188] U drugom otelotvorenju, kompozicija sadrži anti-ActRII antitelo koje se vezuje za domen vezivanja koji sadrži aminokiseline 19-134 SEQ ID NO: 181 (SEQ ID NO: 182), ili za epitop koji sadrži ili se sastoji od (a) aminokiseline 78-83 SEQ ID NO: 181 (WLDDFN - SEQ ID NO: 188); (b) aminokiseline 76-84 SEQ ID NO: 181 (GCWLDDFNC - SEQ ID NO:186); (c) aminokiseline 75-85 SEQ ID NO: 181 (KGCWLDDFNCY - SEQ ID NO:190); (d) aminokiseline 52-56 SEQ ID NO: 181 (EQDKR - SEQ ID NO:189); (e) aminokiseline 49-49 SEQ ID NO: 181 (CEGEQDKRLHCYASW - SEQ ID NO:187); (f) aminokiseline 29-41 SEQ ID NO: 181 (CIYYNANWELERT- SEQ ID NO:191); (g) aminokiseline 100-110 SEQ ID NO: 181 (YFCCCEGNFCN - SEQ ID NO:192); ili (h) aminokiseline 78-83 SEQ ID NO: 181 (WLDDFN) i aminokiseline 52-56 SEQ ID NO: 181 (EQDKR).
[0190] U još jednom alternativnom otelotvorenju, gore pomenute kompozicije sadrže anti-ActRII antitelo koje se vezuje za ActRIIB sa 10 puta ili većim afinitetom nego što se vezuje za ActRIIA.
[0191] Pored toga, obelodanjivanje se odnosi na kompoziciju, pri čemu anti-ActRIIB antitelo sadrži varijabilni region teškog lanca CDR1 koji sadrži aminokiselinsku sekvencu izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 1-14; CDR2 varijabilni region teškog lanca koji sadrži aminokiselinska sekvencu izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 15-28; CDR3 varijabilni region teškog lanca koji sadrži aminokiselinska sekvencu izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 29-42; CDR1 varijabilni region lakog lanca koji sadrži aminokiselinska sekvencu izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 43-56; CDR2 varijabilni region lakog lanca koji sadrži aminokiselinska sekvencu izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 57-70; i CDR3 varijabilni region lakog lanca koji sadrži aminokiselinska sekvencu izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 71-84.
[0193] U određenim otelotvorenjima, obelodanjivanje pruža kompozicije, pri čemu anti-ActRII antitelo sadrži: (a) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 1; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 15; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 29; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 43; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 57; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 71, (b) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 2; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 16; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 30; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 44; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 58; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 72, (c) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 3; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 17; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 31; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 45; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 59; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 73, (d) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 4; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 18; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 32; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 46; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 60; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 74, (e) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 5; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 19; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 33; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 47; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 61; i varijabilni region
lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 75, (f) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 6; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 20; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 34; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 48; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 62; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 76, (g) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 7; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 21; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 35; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 49; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 63; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 77, (h) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 8; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 22; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 36; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 50; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 64; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 78, (i) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 9; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 23; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 37; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 51; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 65; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 79, (j) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 10; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 24; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 38; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 52; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 66; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 80, (k) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 11; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 25; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 39; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 53; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 67; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 81, (l) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 12; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 26; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 40; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 54; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 68; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 82, (m) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 13; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 27; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 41; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 55; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 69; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 83 ili (n) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 14; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 28; varijabilni region
teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 42; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 56; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 70; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 84.
[0195] U još jednom otelotvorenju, gore pomenuto anti-ActRII antitelo sadrži (i) aminokiselinsku sekvencu teškog lanca pune dužine koja ima najmanje 95% identiteta sekvence sa najmanje jednom sekvencom izabranom iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 146-150 i 156-160, (ii) aminokiselinsku sekvencu lakog lanca pune dužine koja ima najmanje 95% identiteta sekvence sa najmanje jednom sekvencom izabranom iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 141-145 i 151-155 ili (iii) (a) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 99 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 85; (b) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 100 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 86; (c) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 101 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 87; (d) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 102 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 88; (e) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 103 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 89; (f) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 104 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 90; (g) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 105 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 91; (h) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 106 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 92; (i) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 107 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 93; (j) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 108 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 94; (k) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 109 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 95; (l) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 110 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 96; (m) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 111 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 97; ili (n) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 112 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 98.
[0197] U određenim aspektima, obelodanjivanje se odnosi na gore opisane kompozicije, pri čemu sadržano anti-ActRII antitelo sadrži (a) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 146 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 141; (b) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 147 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 142; (c) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 148 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 143;
(d) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 149 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 144; (e) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 150 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 145; (f) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 156 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 151; (g) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 157 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 152; (h) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 158 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 153; (i) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 159 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 154; ili (j) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 160 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 155.
[0199] Dodatni cilj predmetnog obelodanjivanja odnosi se na kompoziciju, pri čemu (i) anti-ActRII antitelo unakrsno blokira ili je unakrsno blokirano jednim od gore opisanih antitela, (ii) ima izmenjenu efektorsku funkciju kroz mutaciju Fc regiona i/ili (iii) vezuje se za epitop koji prepoznaje jedno od gore opisanih antitela.
[0201] U još jednom alternativnom otelotvorenju, gore pomenute kompozicije sadrže anti-ActRII antitelo koje se vezuje za ActRIIB sa 10 puta ili većim afinitetom nego što se vezuje za ActRIIA.
[0203] U još jednom otelotvorenju, obelodavljena kompozicija sadrži anti-ActRII antitelo kodirano sa pBW522 (DSM22873) ili pBW524 (DSM22874).
[0205] Kratak opis slika
[0207] Sl. 1A grafički prikazuje izmerene nivoe CDD866 u plazmi kod miševa divljeg tipa C57BL/6 tretiranih nedeljnim injekcijama CDD866 ili izotropnim kontrolnim antitelima tokom osam nedelja.
[0209] Sl. 1B grafički prikazuje odnos težine srca i dužine tibije (HW/TL) za obe kontrolne grupe miševa, izotip Ab (n=3) siva traka, i eksperimentalne grupe miševa CDD866 Ab (n=3) * p<0,05, crna traka, što ukazuje da CDD866 ne povećava značajno srčanu masu kod odraslih miševa divljeg tipa C57BL/6.
[0211] Sl. 1C je grafikon sa trakama koji prikazuje % fibroze kod miševa kontrolne grupe (izotip Ab, siva traka) i miševa u eksperimentalnoj grupi (CDD866 Ab [n=3].* p<0,05, crna traka). CDD866 smanjuje miokardnu fibrozu, iako je procenat fibroze bio znatno nizak na početku kod odraslih miševa divljeg tipa C57BL/6.
[0212] Sl. 1D prikazuje reprezentativne fotomikrografije miokarda obojenog PAS-om, sa istaknutom veličinom kardiomiocita.
[0214] Sl. 1E grafički prikazuje nalaz da CDD866 ne povećava značajno veličinu kardiomiocita kod životinja divljeg tipa. Podaci su prikazani kao srednja vrednost ± standardna devijacija. Siva = Kontrolna grupa, izotip Ab (n=3). Crna = Eksperimentalna grupa, CDD866 Ab (n=3). * p<0,05
[0216] Sl. 2A grafički pokazuje da sistolna funkcija, merena procentom frakcionog skraćivanja (FS), očekivano opada sa TAC (horizontalna traka), ali ostaje očuvana kod životinja tretiranih CDD866 koje su podvrgnute TAC (dijagonalna traka). SHAM izotip Ab (n=7), crna traka; SHAM CDD866 Ab (n=7), siva traka; TAC izotip Ab (n=10), horizontalna traka; TAC CDD866 Ab (n=10), dijagonalna traka. #p<0,01.
[0218] Sl. 2B prikazuje reprezentativne ehokardiografske snimke nakon 11 nedelja SHAM ili TAC operacije i pokazuje očuvanje sistoličke funkcije kod TAC životinja tretiranih sa CDD866.
[0220] Sl. 2C grafički prikazuje odnos težine pluća i dužine tibije (LW/TL) kod miševa u različitim grupama tretmana. SHAM izotip Ab (n=7), crna traka; SHAM CDD866 Ab (n=7), siva traka; TAC izotip Ab (n=10), horizontalna traka; TAC CDD866 Ab (n=10), dijagonalna traka. *p<0,01. Postoji trend smanjenja težine pluća kod životinja tretiranih CDD866 i ukazuje na manju plućnu kongestiju (surogat srčane insuficijencije kod mišjih modela).
[0222] Sl. 2D grafički prikazuje značajno smanjenje primarne završne tačke (preživljavanje ili %FS <20%) kod tretmana sa CDD866.
[0224] Sl. 3A grafički prikazuje nivoe CDD866 u plazmi za različite grupe lečenja: TAC izotip; TAC CDD866; Sham izotip; i Sham CDD866.
[0226] Sl. 3B je grafikon sa trakama koji prikazuje da se ekspresija srčanog folistatina sličnog 3 (FSTL3) povećava sa TAC, što ukazuje da je srčana ActRII-A/B signalizacija povećana u ovom modelu srčanog oštećenja. Tretman CDD866 smanjuje ekspresiju srčanog FSTL3, što ukazuje da efikasno blokira TAC-indukovanu ActRII-A/B signalizaciju u srcu. Crna = SHAM izotip Ab (n=7). Siva =
SHAM CDD866 Ab (n=7). Horizontalna traka = TAC izotip Ab (n=10).
[0227] Dijagonalna traka = TAC CDD866 Ab (n=10). * p<0,05. #p<0,01.
[0229] Sl. 3C grafički prikazuje da se relativna ekspresija mRNK gena patološke srčane hipertrofije smanjuje sa tretmanom CDD866. ANP (atrijalni natriuretički peptid); BNP (moždani natriuretski peptid); aMHC (teški lanac alfa miozina); bMHC (teški lanac beta miozina). Crna = SHAM izotip Ab (n=7). Siva = SHAM CDD866 Ab (n=7). Horizontalna traka = TAC izotip Ab (n=10).
[0230] Dijagonalna traka = TAC CDD866 Ab (n=10). * p<0,05. #p<0,01.
[0232] Sl. 3D je grafikon sa trakama koji ilustruje da je relativna ekspresija mRNK gena patološke srčane fibroze kod srčane insuficijencije izazvane TAC-om smanjena tretmanom CDD866. COL1 (kolagen tip 1); CTGF (faktor rasta vezivnog tkiva). Crna = SHAM izotip Ab (n=7). Siva = SHAM CDD866 Ab (n=7).
[0233] Horizontalna traka = TAC izotip Ab (n=10). Dijagonalna traka = TAC CDD866 Ab (n=10). * p<0,05. #p<0,01.
[0235] Sl. 4A grafički prikazuje izmerene nivoe CDD866 u plazmi kod miševa koji su razvili sistoličku funkciju nakon TAC-a, a zatim su tretirani sa osam nedelja nedeljnih injekcija CDD866.
[0237] Sl. 4B je grafikon sa trakama koji prikazuje relativni nivo ekspresije mRNK za FSTL3 (folistatinu sličan 3), Aktivin-A, MSTN (miostatin) ACVR2A (receptor aktivina A tip 2A) i ACVR2B (receptor aktivina A tip 2B). Ovaj grafikon pokazuje da pristup lečenju sa CDD866 može smanjiti ekspresiju srčanog FSTL3, što ukazuje da CDD866 može efikasno blokirati TAC-indukovanu ActRII-A/B signalizaciju u srcu.
[0239] Sl. 4C je grafikon sa procentualnim frakcionim skraćivanjem u odnosu na vreme u nedeljama, koji pokazuje da CDD866 preokreće sistoličku disfunkciju kod srčane insuficijencije izazvane TAC-om već 1 nedelju nakon tretmana sa progresivnim poboljšanjem.
[0241] Sl. 4D grafički prikazuje da CDD866 takođe smanjuje odnos težine pluća i dužine tibije, što je surogatni marker za srčanu insuficijenciju kod mišjeg
modela. Siva = TAC izotip Ab. Crna = TAC CDD866 Ab. * p<0,05. #p<0,01. LW/TL (odnos težine pluća i dužine tibije).
[0243] Sl. 5A je grafikon koji prikazuje debljinu zida u odnosu na nedelje nakon TAC-a, pokazujući da se debljina zida progresivno povećava sa tretmanom CDD866. Strelica označava inicijaciju CDD866.
[0245] Sl. 5B prikazuje serijske eho snimke srednjih ventrikularnih preseka tokom kursa lečenja, demonstrirajući razlike u rastu srca kod životinja tretiranih izotipom u odnosu na životinje tretirane CDD866. Cdd866-posredovani rast srca sprečava ekscentrično remodeliranje povezano sa progresivnom sistoličkom disfunkcijom.
[0247] Sl. 5C je grafikon gde je prikazan odnos težine srca i dužine tibije (HW/TL) za miševe tretirane i TAC izotipskim Ab (siva traka) i TAC CDD866 Ab (crna traka), što ukazuje da CDD866 povećava srčanu masu u TAC modelu. * p<0,05. #p<0,01.
[0249] Sl. 5D prikazuje fotomikrografije miokarda obojenog PAS-om koje ističu veličinu kardiomiocita kod miševa tretiranih i TAC izotipskim antitelima i TAC CDD866 antitelima.
[0251] Sl. 5E je grafikon gde je prikazana površina poprečnog preseka kardiomiocita kod miševa za tretmane sa TAC izotipskim antitelima (siva) i TAC CDD866 antitelima (crna), što ukazuje da CDD866 povećava rast kardiomiocita u TAC. * p<0,05. #p<0,01.
[0253] Sl. 6A je grafikon koji prikazuje smanjenje ekspresije mRNK gena povezanih sa patološkom hipertrofijom tokom tretmana sa CDD866. ANP (atrijalni natriuretički peptid); BNP (moždani natriuretski peptid); αMHC (teški lanac alfa miozina); βMHC (teški lanac beta miozina). TAC izotip Ab (siva); Prikazani su TAC CDD866 Ab (crni). * p<0,05. #p<0,01.
[0255] Sl. 6B prikazuje frakciono skraćivanje, debljinu zida i telesnu težinu miševa u odnosu na vreme u nedeljama. Strelica = vreme pojedinačne doze; isprekidana linija = očekivana putanja bez tretmana CDD866. Grafikoni pokazuju da se efekti CDD866 na srčani rast i telesnu težinu javljaju brzo i da su prolazni i
reverzibilni. Efekti jedne doze CDD866 se takođe javljaju u roku od 1-2 nedelje i održavaju se najmanje 6 nedelja.
[0257] Sl. 6C prikazuje fotomikrografiju masovnog trihromiranog miokarda (plavo = fibroza; crveno = mišić), pokazujući smanjenu srčanu fibrozu kod TAC'd miševa lečenih CDD866.
[0259] Sl. 6D je trakasti grafikon koji prikazuje % fibroze sa TAC izotipom Ab (siva) i TAC CDD866 Ab (crna), što ukazuje na trend smanjenja fibroze miokarda uz lečenje CDD866. * p<0,05. #p<0,01.
[0261] Sl. 7A je zapadni blot gastrocnemius uzoraka sondiranih p-SMAD3 i GAPDH antitelima. Uzorci su prikupljeni od C57BL/6 miševa sa potvrđenom srčanom disfunkcijom nakon TAC-a i narednih 8 nedelja lečenja CDD866 (TT-2 do TT-10) ili kontrolnim izotipom Ab (TT-11 do TT-20). Ova cifra ukupno pokazuje da CDD866 smanjuje ActRII-A/B signalizaciju u skeletnim mišićima u mišjem modelu srčane insuficijencije posredovane TAC-om. MSTN stimulacija u C2C12 ćelijama je korišćena kao pozitivna kontrola za test.
[0263] Sl. 7B je grafikon gde se % promene težine miševa u odnosu na početnu vrednost meri u odnosu na nedelje nakon tretmana. Dijamantske tačke podataka (crvena) označavaju TAC izotip Ab. Kvadratne tačke podataka (plava) označavaju TAC CDD866 Ab. * p<0,05. #p<0,01. CDD866 progresivno povećava ukupnu telesnu težinu, verovatno kroz povećanu mišićnu masu.
[0265] Sl. 7C grafički prikazuje % promene u odnosu na kontrolu mišićne mase za različite grupe skeletnih mišića; EDL (ekstenzor digitorum longus), gastroknemijus i tibijalis. Crvena označava TAC izotip Ab. Plavo označava TAC CDD866 Ab. * p<0,05. #p<0,01. CDD866 ukupno povećava masu tri grupe skeletnih mišića.
[0267] Sl. 7D je grafikon gde je % distribucije vlakana ucrtano u odnosu na serijske histološke sekcije, što ukazuje na to da CDD866 povećava veličinu skeletnih miocita. Crvena označava tretman TAC izotip Ab. Plavo označava TAC CDD866 Ab tretman. * p<0,05. #p<0,01.
[0268] Sl. 7E prikazuje četiri grafikona gde je % distribucije vlakana ucrtano u odnosu na serijske histološke sekcije, što ukazuje na to da CDD866 indukuje prebacivanje više tipova vlakana u skeletnom mišiću. Crvena označava tretman TAC izotip Ab. Plavo označava TAC CDD866 Ab tretman.
[0270] Sl. 8A je grafikon koji prikazuje promene u % skraćenja frakcije (FS) u odnosu na vreme kod miševa sa pogrešnom mutacijom (F764L) u genu αMHC (mišji model dilatirane kardiomiopatije). Dvanaest nedelja lečenja CDD866 rezultiralo je skromnim trendom povećanja sistolne funkcije. Siva = Izotip Ab. Crna = CDD866 Ab. * p<0,05. #p<0,01.
[0272] Sl. 8B je trakasti grafikon koji prikazuje relativne nivoe mRNK ekspresije različitih gena relevantnih za ActRII put u srčanom tkivu ovih miševa tretiranih ili CDD866 (crnim) ili izotipom Ab (sivim). Postoji trend smanjenja srčane ekspresije FSTL3 sa CDD866, što ukazuje na inhibiciju signalizacije ActRII receptora u srcu. * p<0,05. #p<0,01.
[0274] Sl. 8C je trakasti grafikon koji prikazuje relativne nivoe mRNK ekspresije gena povezanih sa patološkom hipertrofijom kod miševa lečenih izotipom Ab ili CDD866 Ab. * p<0,05. #p<0,01. Siva = Izotip Ab. Crna = CDD866 Ab. * p<0,05. #p<0,01. ANP (atrijalni natriuretički peptid); BNP (moždani natriuretski peptid); αMHC (teški lanac alfa miozina); βMHC (teški lanac beta miozina). Ne postoje značajne razlike u profilima ekspresije gena patološke hipertrofije.
[0276] Definicije
[0278] Da bi se predmetno obelodanjivanje lakše razumelo, prvo su definisani određeni termini. Dodatne definicije su navedene u detaljnom opisu.
[0280] Termin „koji sadrži“ znači „uključujući“, npr. sastav koji „sadrži“ X može se sastojati isključivo od X ili može uključivati nešto dodatno, npr. X Y.
[0282] Termin „približno“ u odnosu na numeričku vrednost x znači, na primer, x+10%.
[0283] Sledeće ilustruje moguće režime pretkliničkog lečenja za procenu mogućih efekata lečenja molekulom koji se vezuje za ActRII, poželjnije antagonističkim antitelima na ActRII, npr. bimagrumabom.
[0285] Lečenje je ilustrovano korišćenjem miševa podvrgnutih transverzalnoj aortnoj konstrikciji (TAC), često korišćenom eksperimentalnom modelu za srčanu hipertrofiju i srčanu insuficijenciju izazvanu preopterećenjem pritiskom. Stručnjak zna kako da postavi odgovarajuće eksperimente ili režime doziranja za druge vrste, posebno za ljude. Za studije na primatima, anti-ActRII antitelo, npr. bimagrumab, može se primenjivati jednom nedeljno tokom najviše 3 meseca mužjacima i ženkama cinomolgus majmuna intravenskom injekcijom.32 cinomolgus majmuna (16/pol) mogu biti raspoređena u jednu od četiri grupe za lečenje (3 do 5 životinja/pol/grupa) i mogu im se dati intravenske injekcije ili nosača ili ActRIIB antitela, npr. BYM338, u dozi od 10, 30 ili 100 mg/kg jednom nedeljno tokom 13 nedelja (ukupno 14 doza; doze se biraju na osnovu simptomatologije srčanih oboljenja).
[0287] Termini „ActRIIA“ i „ActRIIB“ se odnose na receptore aktivina. Aktivini signaliziraju kroz heterodimerni kompleks receptorskih serin kinaza koji uključuje najmanje dva receptora tipa I (I i IB) i dva receptora tipa II (IIA i IIB, poznati i kao ACVR2A i ACVR2B). Ovi receptori su svi transmembranski proteini, sastavljeni od ekstracelularnog domena koji vezuje ligand sa regionom bogatim cisteinom, transmembranskog domena i citoplazmatskog domena sa predviđenom specifičnošću serina/treonina. Receptori tipa I su od suštinskog značaja za signalizaciju, dok su receptori tipa II potrebni za vezivanje liganda i za ekspresiju/regrutovanje receptora tipa I. Receptori tipa I i II formiraju stabilan kompleks nakon vezivanja liganda, što rezultira fosforilacijom receptora tipa I receptorima tipa II. Aktivinski receptor II B (ActRIIB) je receptor za miostatin. Aktivinski receptor II A (Act RIIA) je takođe receptor za mizostatin. Termin ActRIIB ili Act IIB receptor odnosi se na ljudski ActRIIB kako je definisano u SEQ ID NO: 181 (AAC64515.1, GI:3769443). U struci su poznata poliklonalna i monoklonalna anti-ActRIIB antitela istraživačkog kvaliteta, kao što su ona koja proizvodi R&D Systems<®>, MN, SAD. Naravno, antitela se mogu podići protiv ActRIIB iz drugih vrsta i koristiti za lečenje patoloških stanja kod tih vrsta.
[0288] Termin „imunološki odgovor“ se odnosi na delovanje, na primer, limfocita, ćelija koje predstavljaju antigen, fagocitnih ćelija, granulocita i rastvorljivih makromolekula koje proizvode gore navedene ćelije ili jetra (npr. antitela, citokini i komplement) koje rezultira selektivnim oštećenjem, uništavanjem ili eliminacijom iz ljudskog tela invazivnih patogena, ćelija ili tkiva zaraženih patogenima, kancerogenih ćelija ili, u slučajevima autoimunosti ili patološke upale, normalnih ljudskih ćelija ili tkiva.
[0290] „Signalna aktivnost“ se odnosi na biohemijski uzročno-posledični odnos koji je generalno iniciran interakcijom proteina i proteina, kao što je vezivanje faktora rasta za receptor, što rezultira prenosom signala sa jednog dela ćelije na drugi deo ćelije. Generalno, prenos uključuje specifičnu fosforilaciju jednog ili više tirozinskih, serinskih ili treoninskih ostataka na jednom ili više proteina u nizu reakcija koje uzrokuju transdukciju signala. Pretposlednji procesi obično uključuju nuklearne događaje, što rezultira promenom ekspresije gena.
[0292] Termin „antitelo“, kako se ovde koristi, obuhvata cela antitela i bilo koji fragment koji vezuje antigen (tj. deo koji se vezuje za antigen”) ili njihove pojedinačne lance. Prirodno „antitelo“ je glikoprotein koji sadrži najmanje dva teška (H) lanca i dva laka (L) lanca međusobno povezana disulfidnim vezama. Svaki teški lanac sadrži varijabilni region teškog lanca (skraćeno ovde VH) i konstantnog regiona teškog lanca. Konstantni region teškog lanca sadrži tri domene, CH1, CH2 i CH3. Svaki laki lanac sadrži varijabilni region lakog lanca (skraćeno ovde VL) i konstantnog regiona lakog lanca. Konstantni region lakog lanca sadrži jedan domen, CL, VH i VL regioni mogu dalje da se podele na regione hipervarijabilnosti koji se nazivaju regionima koji određuju komplementarnost (CDR), ispresecanih sa regionima koji su više očuvani i nazivaju se okvirnim regionima (FR). Svaki VH i VL se sastoji od tri CDR-a i četiri FR-a, raspoređena od amino-terminusa do karboksil-terminusa u sledećem redosledu:FR1, CDR1, FR2, CDR2, FR3, CDR3, FR4. Promenljivi regioni teških i lakih lanaca sadrže domen vezivanja koji je u interakciji sa epitopom antigena ili epitopima. Konstantni regioni antitela mogu posredovati u vezivanju imunoglobulina za tkiva ili faktore domaćina, uključujući različite ćelije imunog sistema (npr. efektorske ćelije) i prvu komponentu (Clq) klasičnog sistema komplementa.
[0293] Termin „deo antigena koji vezuje“ antitela (ili jednostavno „deo antigena“), kako se ovde koristi, odnosi se na celu dužinu ili jedan ili više fragmenata antitela koji zadržavaju sposobnost specifičnog vezivanja za antigen (npr. deo ActRIIB). Pokazano je da se antigen-vezujuća funkcija antitela može izvršiti fragmentima celokupnog antitela. Primeri vezivnih fragmenata obuhvaćenih u okviru termina „deo koji se vezuje za antigen“ antitela uključuju Fab fragment, monovalentni fragment koji se sastoji od VL, VH, CL i CH1 domena;
[0294] F(ab)2 fragment, bivalentni fragment koji sadrži dva Fab fragmenta, od kojih se svaki vezuje za isti antigen, povezan disulfidnim mostom u zglobnom regionu; Fd fragment koji se sastoji od domena VH i CH1; Fv fragment koji se sastoji od VL i VH domena jedne grupe antitela; dAb fragment (Ward i sar., 1989 Nature 341:544-546), koji se sastoji od VH domena; i izolovani region koji određuje komplementarnost (CDR).
[0296] Štaviše, iako su dva domena Fv fragmenta, VL i VH, kodirana odvojenim genima, oni se mogu spojiti, korišćenjem rekombinantnih metoda, sintetičkim linkerom koji im omogućava da se naprave kao jedan proteinski lanac u kome se VL i VH regioni uparuju i formiraju monovalentne molekule (poznate kao jednolančani Fv (scFv);vidi npr. Bird i sar., 1988 Science 242:423-426;i Huston i sar., 1988 Proc. Natl. Acad. Sci.85:5879-5883). Takva jednolančana antitela takođe treba da budu obuhvaćena terminom „region koji vezuje antigen“ antitela. Ovi fragmenti antitela se dobijaju korišćenjem konvencionalnih tehnika poznatih stručnjacima u ovoj oblasti, a fragmenti se testiraju na upotrebljivost na isti način kao i intaktna antitela.
[0298] „Izolovano antitelo“, kako se ovde koristi, odnosi se na antitelo koje je u suštini slobodno od drugih antitela koja imaju različite antigenske specifičnosti (npr. izolovano antitelo koje se specifično vezuje za ActRIIB je u suštini slobodno od antitela koja se specifično vezuju za antigene osim ActRIIB). Izolovano antitelo koje se specifično vezuje za ActRIIB može, međutim, imati unakrsnu reaktivnost sa drugim antigenima, kao što su molekuli ActRIIB iz drugih vrsta. Štaviše, izolovano antitelo može biti značajno bez drugog ćelijskog materijala i/ili hemikalija.
[0300] Termini „unakrsno blokirati“, „unakrsno blokiran“ i „unakrsno blokiranje“ se ovde koriste naizmenično i označavaju sposobnost antitela ili drugog
vezujućeg sredstva da ometa vezivanje drugih antitela ili vezujućih sredstava za ActRIIB, posebno za domen vezivanja liganda, u standardnom kompetitivnom testu vezivanja.
[0302] Termini „monoklonalno antitelo“ ili „kompozicija monoklonalnog antitela“, kako se ovde koriste, odnose se na pripremu molekula antitela jedne molekularne kompozicije. Kompozicija monoklonskog antitela pokazuje jedinstvenu specifičnost vezivanja i afinitet za određeni epitop.
[0304] Termin „ljudsko antitelo“, kako se ovde koristi, treba da obuhvati antitela koja imaju varijabilne regione u kojima su i okvirni i CDR regioni izvedeni iz sekvenci ljudskog porekla. Štaviše, ako antitelo sadrži konstantan region, konstantan region se takođe izvodi iz takvih ljudskih sekvenci, npr. ljudskih sekvenci zametnih linija, ili mutiranih verzija ljudskih sekvenci zametnih linija ili antitela koje sadrže konsenzusne okvirne sekvence izvedene iz analize ljudskih okvirnih sekvenci, na primer, kao što je opisano u Knappik, i sar. (2000. J Mol Biol 296, 57-86). Ljudska antitela iz ovog obelodanjivanja mogu da sadrže ostatke aminokiselina koje nisu kodirane ljudskim sekvencama (npr. mutacije uvedene slučajnom ili lokalno specifičnom mutagenezom in vitro ili somatskom mutacijom in vivo). Međutim, termin „ljudsko antitelo“, kako se ovde koristi, nije namenjen da obuhvati antitela u kojima su CDR sekvence izvedene iz germinativne linije druge vrste sisara, kao što je miš, kalemljene na ljudske okvirne sekvence.
[0306] Termin „ljudsko monoklonsko antitelo“ odnosi se na antitela koja pokazuju jedinstvenu specifičnost vezivanja i imaju varijabilne regione u kojima su i okvirni i CDR regioni izvedeni iz ljudskih sekvenci. U jednom otelotvorenju, ljudska monoklonska antitela se proizvode hibridomom koji uključuje B ćeliju dobijenu od transgene životinje koja nije čovek, npr. transgenog miša, koji ima genom koji sadrži ljudski transgen teškog lanca i transgen lakog lanca spojene sa immortalizovanom ćelijom.
[0308] Termin „rekombinantno ljudsko antitelo“, kako se ovde koristi, obuhvata sva ljudska antitela koja su pripremljena, ekspresovana, stvorena ili izolovana rekombinantnim sredstvima, kao što su antitela izolovana iz životinje (npr. miša) koja je transgena ili transhromozomska za gene ljudskih imunoglobulina ili
hibridom pripremljen od nje, antitela izolovana iz ćelije domaćina transformisane da ekspresuje ljudsko antitelo, npr. iz transfektoma, antitela izolovana iz rekombinantne, kombinatorne biblioteke ljudskih antitela i antitela pripremljena, ekspresovana, stvorena ili izolovana bilo kojim drugim sredstvima koja uključuju splajsovanje svih ili dela sekvenci gena ljudskog imunoglobulina sa drugim sekvencama DNK. Takva rekombinantna ljudska antitela imaju promenljive regione u kojima su okvir i CDR regioni izvedeni iz humanih germlinskih imunoglobulinskih sekvenci. Međutim, u određenim otelotvorenjima, takva rekombinantna ljudska antitela mogu biti podvrgnuta in vitro mutagenezi (ili, kada se koristi transgena životinja za ljudske Ig sekvence, in vivo somatskoj mutagenezi) i stoga su aminokiselinske sekvence VH i VL regiona rekombinantnih antitela sekvence koje, iako su izvedene iz i povezane sa VH i VL sekvencama ljudske germinativne linije, možda prirodno ne postoje u repertoaru germinativne linije ljudskih antitela in vivo.
[0310] Kao što se ovde koristi, „izotip“ se odnosi na klasu antitela (npr. IgM, IgE, IgG kao što su IgG1 ili IgG2) koju obezbeđuju geni konstantnog regiona teškog lanca.
[0312] Fraze „antitelo koje prepoznaje antigen“ i „antitelo specifično za antigen“ se ovde koriste naizmenično sa terminom „antitelo koje se specifično vezuje za antigen“.
[0314] Kako se ovde koristi, antitelo koje se „specifično vezuje za ActRIIB polipeptid“ odnosi se na antitelo koje se vezuje za ljudski ActRIIB polipeptid sa KD vrednošću od oko 100 nM ili manje, oko 10 nM ili manje, oko 1 nM ili manje.
[0315] Antitelo koje „unakrsno reaguje sa antigenom koji nije ActRIIB“ ima za cilj da se odnosi na antitelo koje se vezuje za taj antigen sa KD od oko 10 x 10<-9>M ili manje, oko 5 x 10<-9>M ili manje, ili oko 2 x 10<-9>M ili manje. Antitelo koje „ne reaguje unakrsno sa određenim antigenom“ odnosi se na antitelo koje se vezuje za taj antigen, sa KD vrednošću od oko 1,5 x 10<-8>M ili većom, ili KD vrednošću od oko 5-10 x 10<-8>M, ili oko 1 x 10<-7>M ili većom. U određenim ostvarenjima, takva antitela koja ne reaguju unakrsno sa antigenom pokazuju u suštini nedetektabilno vezivanje za ove proteine u standardnim testovima vezivanja. KD se može odrediti
korišćenjem biosenzorskog sistema, kao što je Biacore<®>sistem, ili titracijom ravnotežnog rastvora.
[0317] Kako se ovde koristi, termin „antagonističko antitelo“ se odnosi na antitelo koje inhibira signalnu aktivnost indukovanu ActRIIB-om u prisustvu miostatina ili drugih ActRIIB liganda kao što su aktivini ili GDF-11 i/ili na antitelo koje inhibira signalnu aktivnost indukovanu ActRIIA-om u prisustvu miostatina ili drugih ActRIIA liganda kao što su aktivini ili GDF-11. Primeri testa za detekciju ovoga uključuju inhibiciju signalizacije indukovane miostatinom (na primer, testom zavisnog reporterskog gena od Smad-a), inhibiciju fosforilacije Smad-a indukovane miostatinom (P-Smad ELISA) i inhibiciju inhibicije diferencijacije ćelija skeletnih mišića indukovane miostatinom (na primer, testom kreatin kinaze).
[0319] U nekim otelotvorenjima, antitela inhibiraju signalizaciju indukovanu miostatinom kako je izmereno u testu gena reportera zavisnog od Smad-a pri IC50 od oko 10 nM ili manje, oko 1 nM ili manje, ili oko 100 pM ili manje.
[0321] Kako se ovde koristi, antitelo sa „bez agonističke aktivnosti“ odnosi se na antitelo koje značajno ne povećava ActRIIB posredovanu signalnu aktivnost u odsustvu miostatina u ćelijskom testu, kao što je inhibicija signalizacije indukovane miostatinom (na primer, testom zavisnog reporterskog gena od Smad), inhibicija Smad fosforilacije indukovane miostatinom (P-Smad ELISA) i inhibicija inhibicije diferencijacije ćelija skeletnih mišića indukovane miostatinom (na primer, testom kreatin kinaze).
[0323] Termin „Kassoc“ ili „Ka“, kako se ovde koristi, odnosi se na brzinu asocijacije određene interakcije antitelo-antigen, dok se termin „Kdis“ ili „Kd“, kako se ovde koristi, odnosi na brzinu disocijacije određene interakcije antitelo-antigen. Termin „KD“, kako se ovde koristi, odnosi se na konstantu disocijacije, koja se dobija iz odnosa Kd i Ka (tj. Kd/Ka) i izražava se kao molarna koncentracija (M). KD vrednosti za antitela mogu se odrediti korišćenjem metoda dobro utvrđenih u struci. Metoda za određivanje KD antitela je korišćenje površinske plazmonske rezonance, kao što je biosenzorski sistem Biacore<®>, ili titracija u ravnotežnom rastvoru (SET) (vidi Friguet B i sar. (1985) J. Immunol Methods; 77(2): 305-319, i Hanel C i sar. (2005) Anal Biochem; 339(1): 182-184).
[0324] Kao što se ovde koristi, termin „afinitet“ se odnosi na jačinu interakcije između antitela i antigena na pojedinačnim antigenskim mestima. Unutar svakog antigenog mesta, varijabilni region „kraka“ antitela interaguje putem slabih nekovalentnih sila sa antigenom na brojnim mestima; što je više interakcija, to je afinitet jači.
[0326] Kao što se ovde koristi, termin „aviditet“ se odnosi na informativnu meru ukupne stabilnosti ili jačine kompleksa antitela i antigena. Kontrolišu ga tri glavna faktora:
[0328] afinitet epitopa antitela; valentnost i antigena i antitela; i strukturni raspored delova koji međusobno deluju. Na kraju, ovi faktori definišu specifičnost antitela, odnosno verovatnoću da se određeno antitelo vezuje za precizan antigenski epitop.
[0330] Kao što se ovde koristi, termin „ADCC“ ili „aktivnost ćelijske citotoksičnosti zavisna od antitela“ odnosi se na aktivnost iscrpljivanja ljudskih B ćelija. Aktivnost ADCC-a može se meriti testovima iscrpljivanja ljudskih B ćelija poznatim u struci.
[0332] Da bi se dobila sonda veće avidnosti, može se konstruisati dimerni konjugat (dva molekula proteina antitela spojena sa FACS markerom), čime se interakcije niskog afiniteta (kao što je antitelo zametne linije) lakše detektuju pomoću FACS-a. Pored toga, drugo sredstvo za povećanje aviditeta vezivanja antigena uključuje generisanje dimera, trimera ili multimera bilo kog od ovde opisanih konstrukata anti-ActRIIB antitela. Takvi multimeri se mogu generisati kovalentnim vezivanjem između pojedinačnih modula, na primer, imitacijom prirodnog vezivanja C do N-kraja ili imitacijom dimera antitela koji se drže zajedno kroz njihove konstantne regione. Veze projektovane u Fc/Fc interfejs mogu biti kovalentne ili nekovalentne. Pored toga, partneri za dimerizaciju ili multimerizaciju koji nisu Fc mogu se koristiti u ActRIIB hibridima za stvaranje takvih struktura višeg reda. Na primer, moguće je koristiti multimerizacione domene kao što je trimerizacioni domen opisan u WO2004/039841 ili pentamerizacioni domen opisan u WO98/18943.
[0333] Kako se ovde koristi, termin „selektivnost“ za antitelo odnosi se na antitelo koje se vezuje za određeni ciljni polipeptid, ali ne i za blisko srodne polipeptide.
[0335] Kao što se ovde koristi, termin „visoki afinitet“ za antitelo odnosi se na antitelo koje ima KD od 1nM ili manje za ciljni antigen. Kao što se ovde koristi, termin „subjekt“ uključuje bilo koju ljudsku ili neljudsku životinju.
[0337] Termin „neljudska životinja“ obuhvata sve kičmenjake, npr. sisare i neljudske sisare, kao što su neljudski primati, ovce, psi, mačke, miševi, konji, krave, kokoške, vodozemci, gmizavci itd.
[0339] Kao što se ovde koristi, termin „optimizovano“ znači da je nukleotidna sekvenca izmenjena da bi kodirala sekvencu aminokiselina koristeći kodone koji su poželjni u proizvodnoj ćeliji ili organizmu, generalno eukariotskoj ćeliji, na primer, ćeliji Pihije, ćeliji Trihoderme, ćeliji jajnika kineskog hrčka (Cho) ili ljudskoj ćeliji.
[0340] Optimizovana nukleotidna sekvenca je projektovana da u potpunosti ili što je više moguće zadrži aminokiselinsku sekvencu prvobitno kodiranu početnom nukleotidnom sekvencom, koja je takođe poznata kao „roditeljska“ sekvenca. Optimizovane sekvence ovde su projektovane da imaju kodone koji su poželjni u CHO ćelijama sisara, međutim optimizovana ekspresija ovih sekvenci u drugim eukariotskim ćelijama je takođe predviđena ovde. Sekvence aminokiselina kodirane optimizovanim nukleotidnim sekvencama se takođe nazivaju optimizovanim.
[0342] Detaljan opis obelodanjivanja
[0344] Otkriveno je da antitela usmerena na receptore ActRII, npr. bimagrumab, mogu smanjiti signalizaciju preko ovih receptora i rezultirati prevencijom i/ili lečenjem bolesti srca.
[0346] Stoga, u jednom aspektu, obelodanjivanje obezbeđuje sastav koji sadrži molekulu koja se vezuje za ActRIIA ili ActRIIB, npr. bimagrumaba ili funkcionalnog proteina koji sadrži deo navedenog antitela koji se vezuje za antigen. Vezujući molekul može biti ActRIIB vezujući molekul, npr. ljudski ActRIIB. Polipeptidna sekvenca ljudskog ActRIIB-a je navedena u SEQ ID NO: 181 (AAC64515.1, GI:3769443). U jednom otelotvorenju, antitelo ili funkcionalni protein je od sisara, koji ima poreklo kao što je ljudsko ili kamelidno. Stoga, antitelo
sadržano u obelodavljenoj kompoziciji može biti himerno, ljudsko ili humanizovano antitelo. U određenom otelotvorenju, anti-ActRIIB antitelo sadržano u obelodanjenoj kompoziciji karakteriše region vezivanja za antigen koji je specifičan za ciljni protein ActRIIB i vezuje se za ActRIIB ili fragment ActRIIB.
[0348] U jednom otelotvorenju, antitela sadržana u obelodanjenoj kompoziciji su ActRII antagonisti bez ili sa niskom agonističkom aktivnošću. U drugom otelotvorenju, antitelo ili funkcionalni fragment sadržan u obelodanjenoj kompoziciji vezuje ciljni protein ActRII i smanjuje vezivanje miostatina za ActRII do bazalnog nivoa. U daljem aspektu ovog otelotvorenja, antitelo ili funkcionalni fragment sadržan u obelodanjenoj kompoziciji potpuno sprečava vezivanje miostatina za ActRII. U daljem otelotvorenju, antitelo ili funkcionalni fragment sadržan u obelodanjenoj kompoziciji inhibira aktivaciju Smad-a. U daljem otelotvorenju, antitelo ili funkcionalni fragment sadržan u otkrivenoj kompoziciji inhibira inhibiciju skeletne diferencijacije posredovanu receptorom aktivina tipa IIB, izazvanu miostatinom, putem Smad-zavisnog puta.
[0350] Vezivanje se može odrediti jednim ili više testova koji se mogu koristiti za merenje aktivnosti koja je ili antagonizam ili agonizam antitela. Poželjno je da testovi mere barem jedan od efekata antitela na ActRIIB, što uključuje: inhibiciju vezivanja miostatina za ActRIIB pomoću ELISA testa, inhibiciju signalizacije indukovane miostatinom (na primer, testom zavisnog reporterskog gena od Smad), inhibiciju Smad fosforilacije indukovane miostatinom (P-Smad ELISA) i inhibiciju inhibicije diferencijacije ćelija skeletnih mišića indukovane miostatinom (na primer, testom kreatin kinaze).
[0352] U jednom otelotvorenju, obelodanjivanje pruža kompozicije koje sadrže antitela koja se specifično vezuju za region vezivanja miostatina (ij. domen vezivanja liganda) ActRIIB-a. Ovaj domen za vezivanje liganda sastoji se od aminokiselina 19-134 SEQ ID NO: 181 i ovde mu je dodeljen SEQ ID NO: 182. Domen za vezivanje liganda sadrži nekoliko dole opisanih epitopa.
[0354] U jednom otelotvorenju, antitela sadržana u obelodanjenoj kompoziciji vezuju se za ActRIIB sa KD od oko 100 nM ili manje, oko 10 nM ili manje, oko 1 nM ili manje. Poželjno je da se antitela sadržana u otkrivenoj kompoziciji vezuju za
ActRIIB sa afinitetom od 100 pM ili manje (tj. oko 100 pM, oko 50 pM, oko 10 pM, oko 2 pM, oko 1 pM ili manje). U jednom otelotvorenju, antitela sadržana u obelodanjenoj kompoziciji vezuju se za ActRIIB sa afinitetom između oko 1 i oko 10 pM.
[0356] U jednom otelotvorenju, antitela sadržana u obelodanjenoj kompoziciji ne reaguju unakrsno sa proteinom povezanim sa ActRIIB, posebno ne reaguju unakrsno sa humanim ActRIIA (NP_001607.1, GI:4501897). U drugom otelotvorenju, antitela sadržana u obelodanjenoj kompoziciji unakrsno reaguju sa Act RIIA i vezuju se za ActRIIB sa ekvivalentnim afinitetom, ili oko 1, 2, 3, 4 ili 5 puta većim afinitetom nego što se vezuju za ActRIIA, poželjnije oko 10 puta, još poželjnije oko 20, 30, 40 ili 50 puta, još poželjnije oko 100 puta.
[0358] U jednom otelotvorenju, antitela sadržana u obelodanjenoj kompoziciji vezuju se za ActRIIA sa afinitetom od 100 pM ili više (tj. oko 250 pM, oko 500 pM, oko 1 nM, oko 5 nM ili više).
[0360] U jednom otelotvorenju, antitela sadržana u obelodanjenoj kompoziciji su IgG2 izotip.
[0362] U drugom otelotvorenju, antitela sadržana u obelodanjenoj kompoziciji su IgG1 izotipa. U daljem otelotvorenju, antitela sadržana u obelodanjenoj kompoziciji su IgG1 izotipa i imaju izmenjenu efektorsku funkciju kroz mutaciju Fc regiona. Navedena izmenjena efektorska funkcija može biti smanjena ADCC i CDC aktivnost. U jednom otelotvorenju, navedena izmenjena efektorska funkcija je utišana ADCC i CDC aktivnost.
[0364] U drugom srodnom otelotvorenju, antitela sadržana u obelodanjenoj kompoziciji su potpuno ljudska ili humanizovana IgG1 antitela bez aktivnosti ćelijske citotoksičnosti zavisne od antitela (ADCC) ili CDC aktivnosti i vezuju se za region ActRIIB koji se sastoji od aminokiselina 19-134 SEQ ID NO:181.
[0366] U drugom srodnom otelotvorenju, antitela sadržana u obelodanjenoj kompoziciji su potpuno ljudska ili humanizovana IgG1 antitela smanjene aktivnosti ćelijske citotoksičnosti zavisne od antitela (ADCC) ili CDC aktivnosti i vezuju se za region ActRIIB koji se sastoji od aminokiselina 19-134 SEQ ID NO:181.
[0367] Predmetno obelodanjivanje se takođe odnosi na kompozicije koje sadrže ljudska ili humanizovana anti-ActRIIB antitela za upotrebu u sprečavanju i/ili lečenju srčanih oboljenja kao što je gore opisano.
[0369] U određenim otelotvorenjima, antitela sadržana u obelodanjenoj kompoziciji su izvedena iz određenih sekvenci teškog i lakog lanca i/ili sadrže određene strukturne karakteristike kao što su CDR regioni koji sadrže određene sekvence aminokiselina. Predmetno obelodanjivanje pruža izolovana ActRIIB antitela, metode za pravljenje takvih antitela, imunokonjugate i multivalentne ili multispecifične molekule koji sadrže takva antitela i farmaceutske kompozicije koje sadrže antitela, imunokonjugate ili bispecifične molekule.
[0371] U nekim daljim otelotvorenjima, antagonist ActRII receptora ili anti-ActRll antitelo, kao što je bimagrumab, treba primenjivati u dozi od oko 1, 2, 3, 4, 5, 5, 6, 7, 8, 9, 10 mg/kg telesne težine.
[0373] Ovde obelodavljeni su antagonisti receptora ActRII za proizvodnju leka za lečenje i/ili sprečavanje srčane insuficijencije i za lečenje strukturne i/ili funkcionalne srčane abnormalnosti povezane sa stanjem kao što su bolest srčanih zalistaka, hipertenzija, bolest koronarnih arterija, dijabetes, starenje, aritmije, peripartalna kardiomiopatija, stresna kardiomiopatija i drugi oblici genetske ili idiopatske dilatirane kardiomiopatije.
[0375] U daljim otelotvorenjima, svi aspekti koji su ovde obelodanjeni mogu se koristiti u kombinaciji jedan sa drugim.
[0377] Različiti aspekti predmetnog obelodanjivanja detaljnije su opisani u narednim pododeljcima. Standardni testovi za procenu sposobnosti vezivanja antitela prema ActRII različitih vrsta su poznati u struci, uključujući na primer, ELISA testove, Western blot testove i RIA testove. Afinitet vezivanja antitela se takođe može proceniti standardnim testovima poznatim u struci, kao što su Biacore analiza ili titracija ravnoteže rastvora. Tehnike zasnovane na površinskoj plazmonskoj rezonanci, kao što je Biacore, mogu odrediti kinetiku vezivanja koja omogućava izračunavanje afiniteta vezivanja.
[0378] Shodno tome, antitelo koje „inhibira“ jedno ili više ovih funkcionalnih svojstava ActRII (npr. biohemijske, imunohemijske, ćelijske, fiziološke ili druge biološke aktivnosti ili slično) kako je određeno prema metodologijama poznatim u struci i opisanim ovde, biće shvaćeno kao statistički značajno smanjenje određene aktivnosti u odnosu na onu koja se vidi u odsustvu antitela (npr. ili kada je prisutno kontrolno antitelo irelevantne specifičnosti). Antitelo koje inhibira aktivnost ActRII utiče na takvo statistički značajno smanjenje za najmanje 10% izmerenog parametra, za najmanje 50%, 80% ili 90%, a u određenim otelotvorenjima antitelo obelodanjivanja može inhibirati više od 95%, 98% ili 99% funkcionalne aktivnosti ActRIIB.
[0380] Sposobnost ili stepen do kog je antitelo ili drugi vezujući agens u stanju da ometa vezivanje drugog antitela ili vezujućeg molekula za ActRII, i stoga da li se može reći da unakrsno blokira prema obelodanjivanju, može se odrediti korišćenjem standardnih testova kompetitivnog vezivanja. Jedan pogodan test uključuje upotrebu Biacore tehnologije (npr. korišćenjem BIAcore instrumenta (Biacore, Upsala, Švedska)), koji može da meri obim interakcija korišćenjem tehnologije površinske plazmonske rezonancije. Drugi test za merenje unakrsnog blokiranja koristi pristup zasnovan na ELISA testu. Dalji test koristi FACS analizu, pri čemu se testira konkurencija različitih antitela za vezivanje za ćelije koje ekspresuju ActRIIB.
[0382] Prema obelodanjivanju, unakrsno blokirajuće antitelo ili drugi agens za vezivanje prema obelodanjivanju vezuje se za ActRII u opisanom BIAcore testu unakrsnog blokiranja tako da je zabeleženo vezivanje kombinacije (smeše) antitela ili agensa za vezivanje između 80% i 0,1% (npr.80% do 4%) maksimalnog teorijskog vezivanja, tačnije između 75% i 0,1% (npr.75% do 4%) maksimalnog teorijskog vezivanja, a tačnije između 70% i 0,1% (npr.70% do 4%), a tačnije između 65% i 0,1% (npr.65% do 4%) maksimalnog teorijskog vezivanja (kao što je gore definisano) dva antitela ili agensa za vezivanje u kombinaciji.
[0384] Antitelo se definiše kao antitelo koje unakrsno blokira anti-ActRIIB antitelo iz ovog obelodanjivanja u ELISA testu, ako je testirano antitelo u stanju da izazove smanjenje vezivanja anti-ActRII antitela za ActRIIB između 60% i 100%, tačnije između 70% i 100%, i tačnije između 80% i 100%, u poređenju sa pozitivnim kontrolnim bunarićima (tj. istim anti-ActRIIB antitelom i ActRIIB, ali bez „testnog“ unakrsno blokirajućeg antitela). Primeri antitela za unakrsno blokiranje
kao što je ovde navedeno su MOR08159 i MOR08213 (obelodanjeni
[0385] u WO2010/125003). Dakle, obelodanjivanje pruža kompozicije koje sadrže antitela koja unakrsno blokiraju MOR08159 ili MOR08213 za vezivanje za ActRIIB.
[0387] Rekombinantna antitela
[0389] Antitela, npr. antagonistička antitela na ActRII, kao što je bimagrumab, sadržana u kompozicijama koje se koriste u ovom obelodanjivanju, uključuju ljudska rekombinantna antitela, izolovana i strukturno okarakterisana, kao što je ovde opisano. VH aminokiselinske sekvence antitela sadržanih u inovativnim kompozicijama prikazane su u SEQ ID NOs: 99-112. VL aminokiselinske sekvence antitela sadržanih u inovativnim kompozicijama prikazane su u SEQ ID NOs: 85-98, respektivno. Primeri preferiranih sekvenci aminokiselina teškog lanca pune dužine antitela sadržanih u inovativnim kompozicijama prikazani su u SEQ ID NOs: 146-150 i 156-160. Primeri preferiranih sekvenci aminokiselina lakog lanca antitela pune dužine, sadržanih u inovativnim kompozicijama, prikazani su u SEQ ID NOs: 141-145 i 151-155, respektivno. Druga antitela sadržana u inovativnim kompozicijama uključuju aminokiseline koje su mutirane delecijom, umetanjem ili supstitucijom aminokiselina, a ipak imaju najmanje 60, 70, 80, 90, 95, 97 ili 99 procenata identiteta u CDR regionima sa CDR regionima prikazanim u gore opisanim sekvencama. U nekim otelotvorenjima, to uključuje mutantne aminokiselinske sekvence, pri čemu više od 1, 2, 3, 4 ili 5 aminokiselina nije mutirano delecijom, umetanjem ili supstitucijom aminokiselina u CDR regionima u poređenju sa CDR regionima prikazanim u gore opisanoj sekvenci.
[0391] Dalje, roditeljske nukleotidne sekvence varijabilnog teškog lanca prikazane su u SEQ ID NOs: 127-140. Roditeljske nukleotidne sekvence varijabilnog lakog lanca prikazane su u SEQ ID NOs: 113-126. Nukleotidne sekvence lakog lanca pune dužine optimizovane za ekspresiju u ćeliji sisara prikazane su u SEQ ID NOs: 161-165 i 171-175. Nukleotidne sekvence teškog lanca pune dužine optimizovane za ekspresiju u ćeliji sisara prikazane su u SEQ ID NOs: 166-170 i 176-180. Druga antitela sadržana u kompozicijama prema pronalasku uključuju aminokiseline ili su kodirana nukleinskim kiselinama koje su mutirane, ali imaju najmanje 60 ili više (tj.80, 90, 95, 97, 99 ili više) procenata identiteta sa gore opisanim sekvencama. U nekim otelotvorenjima, to uključuje
mutantne aminokiselinske sekvence, pri čemu više od 1, 2, 3, 4 ili 5 aminokiselina nije mutirano delecijom, umetanjem ili supstitucijom aminokiselina u varijabilnim regionima u poređenju sa varijabilnim regionima prikazanim u gore opisanoj sekvenci.
[0393] Pošto se svako od ovih antitela vezuje za isti epitop i potomci su istog roditeljskog antitela, VH, VL, sekvence lakog lanca pune dužine i sekvence teškog lanca pune dužine (nukleotidne sekvence i sekvence aminokiselina) mogu se „mešati i uparivati“ da bi se stvorili drugi molekuli za vezivanje anti-ActRIIB iz ovog obelodanjivanja. Vezivanje ActRIIB-a takvih „mešanih i uparenih“ antitela može se testirati korišćenjem gore opisanih testova vezivanja i dobro poznatim metodama, kao što su npr. ELISA testovi. Kada se ovi lanci pomešaju i upare, VH sekvenca iz određenog VH/VL uparivanja treba da bude zamenjena strukturno sličnom VH sekvencom. Slično tome, sekvenca teškog lanca pune dužine iz određenog para teškog lanca pune dužine / lakog lanca pune dužine treba da bude zamenjena strukturno sličnom sekvencom teškog lanca pune dužine. Slično tome, VL sekvencu iz određenog VHNL uparivanja treba zameniti strukturno sličnom VL sekvencom. Slično tome, sekvenca lakog lanca pune dužine iz određenog para teškog lanca pune dužine / lakog lanca pune dužine treba da bude zamenjena strukturno sličnom sekvencom lakog lanca pune dužine. Shodno tome, u jednom aspektu, obelodanjivanje pruža kompozicije koje sadrže rekombinantno anti-ActRII antitelo ili njegov region za vezivanje antigena koji ima: varijabilni region teškog lanca koji sadrži aminokiselinska sekvencu izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 99-112; i varijabilni region lakog lanca koji sadrži aminokiselinska sekvencu izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 85-98.
[0395] U drugom aspektu, obelodanjivanje pruža kompozicije koje sadrže:
[0396] (i) izolovano rekombinantno anti-ActRll antitelo koje ima: teški lanac pune dužine koji sadrži aminokiselinska sekvenca izabrana iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs:99-112; i laki lanac pune dužine koji sadrži aminokiselinska sekvenca izabrana iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs:85-98, ili
[0398] (ii) funkcionalni protein koji sadrži deo koji vezuje antigen.
[0400] U drugom aspektu, obelodanjivanje pruža kompozicije koje sadrže:
(i) izolovano rekombinantno anti-ActRll antitelo koje ima teški lanac pune dužine kodiran nukleotidnom sekvencom koja je optimizovana za ekspresiju u ćeliji sisara izabranoj iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs:127-140, i laki lanac pune dužine kodiran nukleotidnom sekvencom koja je optimizovana za ekspresiju u ćeliji sisara izabranoj iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs:113-126, ili
[0402] (ii) funkcionalni protein koji sadrži deo koji vezuje antigen.
[0404] Primeri aminokiselinskih sekvenci VH CDR1 antitela sadržanih u kompozicijama prema pronalasku prikazani su u SEQ ID NOs: 1-14.
[0405] Aminokiselinske sekvence VH CDR2 antitela su prikazane u SEQ ID NOs: 15-28. Aminokiselinske sekvence VH CDR3 antitela su prikazane u SEQ ID NOs: 29-42. Aminokiselinske sekvence VL CDR1 antitela su prikazane u SEQ ID NOs: 43-56. Aminokiselinske sekvence VL CDR2 antitela su prikazane u SEQ ID NOs: 57-70. Aminokiselinske sekvence VL CDR3 antitela su prikazane u SEQ ID NOs: 71-84. CDR regioni su označeni korišćenjem Kabat sistema (Kabat, E. A., i sar., 1991 Sequences of Proteins of Immunological Interest, peto izadnje, U.S. Department of Health and Human Services, NIH publikacija br.91-3242). Alternativni metod za određivanje CDR regiona koristi metod koji je osmislio Čotija (Chothia i sar.1989, Nature, 342:877-883). Čotijina definicija se zasniva na lokaciji strukturnih petljičnih regiona. Međutim, zbog promena u sistemu numeracije koji koristi Čotija (videti npr. http://www.biochem.ucl.ac.uk/~martin/abs/Generallnfo.html i http://www.bioinf.org.uk/abs/), ovaj sistem se sada ređe koristi. Postoje i drugi sistemi za definisanje CDR-ova i takođe su pomenuti na ove dve veb stranice.
[0407] S obzirom na to da se svako od ovih antitela može vezati za ActRII i da specifičnost vezivanja za antigen prvenstveno obezbeđuju CDR1, 2 i 3 regioni, VH CDR1, 2 i 3 sekvence i VL CDR1, 2 i 3 sekvence mogu se „mešati i uparivati“ (tj. CDR iz različitih antitela mogu se mešati i uparivati, pri čemu svako antitelo koje sadrži VH CDR1, 2 i 3 i VL CDR1, 2 i 3 stvara druge molekule za vezivanje anti-ActRII iz ovog obelodanjivanja). Vezivanje ActRIIB-a takvih „mešanih i uparenih“ antitela može se testirati korišćenjem testova vezivanja opisanih gore i u primerima (npr. ELISAs). Kada se VH CDR sekvence mešaju i uparuju, CDR1, CDR2 i/ili CDR3 sekvencu iz određene VH sekvence treba zameniti strukturno sličnom CDR sekvencom/sekvencama. Takođe, kada se VL CDR sekvence
mešaju i uparuju, CDR1, CDR2 i/ili CDR3 sekvencu iz određene VL sekvence treba zameniti strukturno sličnom CDR sekvencom/sekvencama. Prosečno veštom stručnjaku biće očigledno da se nove VH i VL sekvence mogu kreirati zamenom jedne ili više VH i/ili VL CDR sekvenci regiona strukturno sličnim sekvencama iz CDR sekvenci prikazanih ovde za monoklonska antitela.
[0409] Anti-ActRll antitelo sadržano u obelodavljenim kompozicijama, ili njegov region za vezivanje antigena, ima: varijabilni region teškog lanca CDR1 koji sadrži aminokiselinska sekvenca izabrana iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 1-14; CDR2 varijabilni region teškog lanca koji sadrži aminokiselinska sekvencu izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 15-28; CDR3 varijabilni region teškog lanca koji sadrži aminokiselinska sekvencu izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 29-42; CDR1 varijabilni region lakog lanca koji sadrži aminokiselinska sekvencu izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 43-56; CDR2 varijabilni region lakog lanca koji sadrži aminokiselinska sekvencu izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 57-70; i CDR3 varijabilni region lakog lanca koji sadrži aminokiselinska sekvencu izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 71-84.
[0411] U jednom otelotvorenju, antitelo sadržano u kompoziciji prema pronalasku sadrži: varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 1; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 15; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 29; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 43; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 57; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 71.
[0413] U jednom otelotvorenju, antitelo sadržano u kompoziciji prema pronalasku sadrži: varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 2; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 16; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 30; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 44; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 58; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 72.
[0415] U jednom otelotvorenju, antitelo sadržano u kompoziciji prema pronalasku sadrži: varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 3; varijabilni
region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 17; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 31; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 45; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 59; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 73.
[0417] U jednom otelotvorenju, antitelo sadržano u kompoziciji prema pronalasku sadrži: varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 4; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 18; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 32; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 46; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 60; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 74.
[0419] U jednom otelotvorenju, antitelo sadržano u kompoziciji prema pronalasku sadrži: varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 5; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 19; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 33; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 47; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 61; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 75.
[0421] U jednom otelotvorenju, antitelo sadržano u kompoziciji prema pronalasku sadrži: varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 6; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 20; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 34; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 48; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 62; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 76.
[0423] U jednom otelotvorenju, antitelo sadržano u kompoziciji prema pronalasku sadrži: varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 7; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 21; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 35; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 49; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 63; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 77.
[0425] U jednom otelotvorenju, antitelo sadržano u kompoziciji prema pronalasku sadrži: varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 8; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 22; varijabilni region teškog lanca CDR3
SEQ ID NO: 36; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 50; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 64; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 78.
[0427] U jednom otelotvorenju, antitelo sadržano u kompoziciji prema pronalasku sadrži: varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 9; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 23; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 37; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 51; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 65; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 79.
[0429] U jednom otelotvorenju, antitelo sadržano u kompoziciji prema pronalasku sadrži: varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 10; varijabilni region teškog lanca CDR SEQ ID NO: 24; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 38; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 52; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 66; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 80.
[0431] U jednom otelotvorenju, antitelo sadržano u kompoziciji prema pronalasku sadrži: varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 11; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 25; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 39; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 53; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 67; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 81.
[0433] U jednom otelotvorenju, antitelo sadržano u kompoziciji prema pronalasku sadrži: varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 12; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 26; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 40; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 54; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 68; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 82.
[0435] U jednom otelotvorenju, antitelo sadržano u kompoziciji prema pronalasku sadrži: varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 13; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 27; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 41; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 55; varijabilni
region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 69; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 83.
[0437] U jednom otelotvorenju, antitelo sadržano u kompoziciji prema pronalasku sadrži: varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 14; varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 28; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 42; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 56; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 70; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 84.
[0439] U jednom otelotvorenju, obelodanjivanje pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje sadrži: (a) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 85 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 99; (b) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 86 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 100; (c) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 87 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 101; (d) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 88 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 102; (e) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 89 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 103; (f) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 90 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 104; (g) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 91 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 105; (h) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 92 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 106; (i) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 93 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 107; (j) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 94 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 108; (k) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 95 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 109; (l) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 96 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 110; (m) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 97 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 111; ili (n) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 98 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 112.
[0441] U jednom otelotvorenju, obelodanjivanje pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje sadrži:(a) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 146 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 141; (b) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 147 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 142; (c) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 148 i
sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 143; (d) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 149 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 144; (e) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 150 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 145; (f) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 156 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 151; (g) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 157 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 152; (h) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 158 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 153; (i) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 159 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 154; ili (j) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 160 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 155.
[0443] Kako se ovde koristi, ljudsko antitelo sadrži varijabilne regione teškog ili lakog lanca ili teške ili lake lance pune dužine koji su „proizvod“ ili „izvedeni iz“ određene sekvence germinativne linije, ako su varijabilni regioni ili lanci pune dužine antitela dobijeni iz sistema koji koristi gene ljudskog germinativnog imunoglobulina. Takvi sistemi uključuju imunizaciju transgenog miša koji nosi gene ljudskih imunoglobulina antigenom od interesa ili skrining biblioteke gena ljudskih imunoglobulina prikazanih na fagu antigenom od interesa. Ljudsko antitelo koje je „proizvod“ ili „izvedeno iz“ sekvence ljudskog imunoglobulina germinativne linije može se identifikovati kao takvo upoređivanjem sekvence aminokiselina ljudskog antitela sa sekvencama aminokiselina ljudskih imunoglobulina germinativne linije i odabirom sekvence ljudskog imunoglobulina germinativne linije koja je najbliža po sekvenci (tj. najveći procenat identiteta) sekvenci ljudskog antitela. Ljudsko antitelo koje je „produkt“ ili „izvedeno iz“ određene sekvence ljudskog imunoglobulina germinativne linije može sadržati razlike u aminokiselinama u poređenju sa sekvencom germinativne linije, na primer, zbog prirodnih somatskih mutacija ili namernog uvođenja mutacije usmerene na mesto. Međutim, odabrano ljudsko antitelo je tipično najmanje 90% identično u aminokiselinskoj sekvenci sa aminokiselinskom sekvencom kodiranom genom ljudskog imunoglobulina germinativne linije i sadrži aminokiselinske ostatke koji identifikuju ljudsko antitelo kao ljudsko u poređenju sa aminokiselinskim sekvencama imunoglobulina germinativne linije drugih vrsta (npr. mišje sekvence germinativne linije). U određenim slučajevima, ljudsko antitelo može biti najmanje 80%, 90%, ili najmanje 95%, ili čak najmanje 96%, 97%, 98% ili 99% identično u aminokiselinskoj sekvenci sa aminokiselinskom sekvencom kodiranom genom imunoglobulina germinativne linije. Tipično, ljudsko antitelo izvedeno iz određene sekvence
ljudske germinativne linije pokazaće ne više od 10 aminokiselinskih razlika u odnosu na sekvencu aminokiselina koju kodira gen ljudskog imunoglobulina germinativne linije. U određenim slučajevima, ljudsko antitelo može pokazati ne više od 5, ili čak ne više od 4, 3, 2 ili 1 aminokiselinske razlike od aminokiselinske sekvence kodirane genom imunoglobulina germinativne linije.
[0445] U jednom otelotvorenju, antitelo sadržano u kompozicijama ovog obelodanjivanja je ono koje kodira pBW522 ili pBW524 (deponovano u DSMZ, Inhoffenstr.7B, D-38124 Braunschweig, Nemačka, 18. avgusta 2009. godine pod brojevima depozita DSM22873 i DSM22874, respektivno).
[0447] Homologna antitela
[0449] U još jednom otelotvorenju, antitelo sadržano u kompoziciji prema pronalasku ima aminokiselinske sekvence teškog i lakog lanca pune dužine; nukleotidne sekvence teškog i lakog lanca pune dužine, nukleotidne sekvence teškog i lakog lanca varijabilnog regiona ili aminokiselinske sekvence teškog i lakog lanca varijabilnog regiona koje su homologne aminokiselinskim i nukleotidnim sekvencama antitela opisanih ovde, i pri čemu antitela zadržavaju željena funkcionalna svojstva anti-ActRIIB antitela iz ovog obelodanjivanja.
[0451] Na primer, obelodanjivanje pruža kompoziciju koja sadrži izolovano rekombinantno anti-ActRIIB antitelo (ili funkcionalni protein koji sadrži njegov deo koji vezuje antigen) koje sadrži varijabilni region teškog lanca i varijabilni region lakog lanca, pri čemu: varijabilni region teškog lanca sadrži aminokiselinsku sekvencu koja je najmanje 80%, ili najmanje 90% (poželjno najmanje 95, 97 ili 99%) identična aminokiselinskoj sekvenci izabranoj iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 99-112; varijabilni region lakog lanca sadrži aminokiselinsku sekvencu koja je najmanje 80%, ili najmanje 90% (poželjno najmanje 95, 97 ili 99%) identična aminokiselinskoj sekvenci izabranoj iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 85-98; alternativno, kompozicije sadrže rekombinantno anti-ActRIIB antitelo (ili funkcionalni protein koji sadrži njegov deo koji vezuje antigen) koje sadrži varijabilni region teškog lanca i varijabilni region lakog lanca, pri čemu: varijabilni region teškog lanca sadrži ne više od 5 aminokiselina, ili ne više od 4 aminokiseline, ili ne više od 3 aminokiseline, ili ne više od 2 ili ne više od 1
promene aminokiseline u poređenju sa sekvencom aminokiseline izabranom iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 99-112; varijabilni region lakog lanca sadrži ne više od 5 aminokiselina, ili ne više od 4 aminokiseline, ili ne više od 3 aminokiseline, ili ne više od 2 ili ne više od 1 promene aminokiseline u poređenju sa sekvencom aminokiseline izabranom iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 85-98 i antitelo pokazuje najmanje jedno od sledećih funkcionalnih svojstava: (i) inhibira vezivanje miostatina in vitro ili in vivo, (ii) smanjuje inhibiciju diferencijacije mišića putem Smad-zavisnog puta i/ili (iii) ne izaziva hematološke promene, posebno ne izaziva promene u eritrocitima. U ovom kontekstu, termin „promena“ se odnosi na umetanja, brisanja i/ili supstitucije.
[0453] U daljem primeru, obelodanjivanje pruža kompoziciju koja sadrži izolovano rekombinantno anti-ActRII antitelo (ili funkcionalni protein koji sadrži njegov deo koji vezuje antigen) koje sadrži teški lanac pune dužine i laki lanac pune dužine, pri čemu: teški lanac pune dužine sadrži aminokiselinski niz koji je najmanje 80%, ili najmanje 90% (poželjno najmanje 95, 97 ili 99%) identičan aminokiselinskom nizu izabranom iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 146-150 i 156-160; laki lanac pune dužine sadrži aminokiselinsku sekvencu koja je najmanje 80%, ili najmanje 90% (poželjno najmanje 95, 97 ili 99%) identična aminokiselinskoj sekvenci izabranoj iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 141-145 i 151-155; alternativno, kompozicije sadrže rekombinantno anti-ActRII antitelo (ili funkcionalni protein koji sadrži njegov deo koji vezuje antigen) koje sadrži varijabilni region teškog lanca i varijabilni region lakog lanca, pri čemu: varijabilni region teškog lanca sadrži ne više od 5 aminokiselina, ili ne više od 4 aminokiseline, ili ne više od 3 aminokiseline, ili ne više od 2 ili ne više od 1 promene aminokiseline u poređenju sa sekvencom aminokiseline izabranom iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 146-150 i 156-160;varijabilni region lakog lanca sadrži ne više od 5 aminokiselina, ili ne više od 4 aminokiseline, ili ne više od 3 aminokiseline, ili ne više od 2 ili ne više od 1 promene aminokiseline u poređenju sa sekvencom aminokiseline izabranom iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 141-145 i 151-155 i antitelo pokazuje najmanje jedno od sledećih funkcionalnih svojstava: (i) inhibira vezivanje miostatina in vitro ili in vivo, (ii) smanjuje inhibiciju diferencijacije mišića putem Smad-zavisnog puta i/ili (iii) ne izaziva hematološke promene, posebno ne izaziva promene u eritrocitima. Poželjno je da se takvo antitelo vezuje za domen
za vezivanje liganda ActRIIB i/ili ActRIIA. U ovom kontekstu, termin „promena“ se odnosi na umetanja, brisanja i/ili supstitucije.
[0455] U drugom primeru, obelodanjivanje pruža kompoziciju koja sadrži izolovano rekombinantno anti-ActRII antitelo (ili funkcionalni protein koji sadrži njegov deo koji vezuje antigen), koje sadrži teški lanac pune dužine i laki lanac pune dužine, pri čemu: teški lanac pune dužine je kodiran nukleotidnom sekvencom koja je najmanje 80%, ili najmanje 90% (poželjno najmanje 95, 97 ili 99%) identična nukleotidnoj sekvenci izabranoj iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 166-170 i 176-180; laki lanac pune dužine je kodiran nukleotidnom sekvencom koja je najmanje 80%, ili najmanje 90% (poželjno najmanje 95, 97 ili 99%) identična nukleotidnoj sekvenci izabranoj iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 161-165 i 171-175; alternativno, kompozicije sadrže rekombinantno anti-ActRIIB antitelo (ili funkcionalni protein koji sadrži njegov deo koji vezuje antigen) koje sadrži varijabilni region teškog lanca i varijabilni region lakog lanca, pri čemu: varijabilni region teškog lanca sadrži ne više od 5 aminokiselina, ili ne više od 4 aminokiseline, ili ne više od 3 aminokiseline, ili ne više od 2 ili ne više od
[0456] 1 promene aminokiseline u poređenju sa sekvencom aminokiseline izabranom iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 166-170 i 176-180;varijabilni region lakog lanca sadrži ne više od 5 aminokiselina, ili ne više od 4 aminokiseline, ili ne više od 3 aminokiseline, ili ne više od 2 ili ne više od 1 promene aminokiseline u poređenju sa sekvencom aminokiseline izabranom iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 161-165 i 171-175 i antitelo pokazuje najmanje jedno od sledećih funkcionalnih svojstava: (i) inhibira vezivanje miostatina in vitro ili in vivo, (ii) smanjuje inhibiciju diferencijacije mišića putem Smad-zavisnog puta i/ili (iii) ne izaziva hematološke promene, posebno ne izaziva promene u eritrocitima.
[0457] Poželjno je da se takvo antitelo vezuje za domen za vezivanje liganda ActRIIB. U ovom kontekstu, termin „promena“ se odnosi na umetanja, brisanja i/ili supstitucije.
[0459] U različitim otelotvorenjima, antitelo sadržano u kompoziciji prema pronalasku može pokazivati jedno ili više, dva ili više ili tri funkcionalna svojstva o kojima je gore bilo reči. Antitelo može biti, na primer, ljudsko antitelo, humanizovano antitelo ili himerno antitelo. Poželjno je da je antitelo potpuno ljudsko IgG1 antitelo.
[0460] U drugim otelotvorenjima, VH i/ili VL aminokiselinske sekvence mogu biti najmanje 80%, 90%, 95%, 96%, 97%, 98% ili 99% identične sekvencama navedenim gore. U drugim otelotvorenjima, VH i/ili VL aminokiselinske sekvence mogu biti identične osim supstitucije aminokiseline na najviše 1, 2, 3, 4 ili
[0461] 5 aminokiselinskom položaju. Antitelo koje ima VH i VL regione sa visokim (tj.80% ili većim) identitetom sa VH i VL regionima SEQ ID NOs 99-112 i SEQ ID NOs: 85-98 respektivno, može se dobiti mutagenezom (npr. mutagenezom usmerenom na mesto ili PCR-posredovanom mutagenezom) molekula nukleinskih kiselina SEQ ID NOs: 127-140 i 113-126 respektivno, nakon čega sledi testiranje kodiranog izmenjenog antitela na zadržanu funkciju (tj. funkcije navedene gore) korišćenjem funkcionalnih testova opisanih ovde.
[0463] U drugim otelotvorenjima, aminokiselinske sekvence teškog lanca i/ili lakog lanca pune dužine mogu biti najmanje 80%, 90%, 95%, 96%, 97%, 98% ili 99% identične sekvencama navedenim gore ili mogu biti identične osim promene aminokiseline u najviše 1, 2, 3, 4 ili 5 pozicija aminokiseline. Antitelo koje ima teški lanac pune dužine i laki lanac pune dužine koji ima visok (tj. najmanje 80% ili veći) identitet sa teškim lancima pune dužine bilo kog od SEQ ID NOs: 146-150 i 156-160 i lakim lancima pune dužine bilo kog od SEQ ID NOs: 141-145 i 151-155 respektivno, može se dobiti mutagenezom (npr. mutagenezom usmerenom na mesto ili PCR-posredovanom mutagenezom) molekula nukleinskih kiselina SEQ ID NOs: 166-170 i 176-180 i SEQ ID NOs: 161-165 i 171-175 respektivno, nakon čega sledi testiranje kodiranog izmenjenog antitela na zadržanu funkciju (tj. funkcije navedene gore) korišćenjem funkcionalnih testova opisanih ovde.
[0465] U drugim otelotvorenjima, nukleotidne sekvence teškog lanca i/ili lakog lanca pune dužine mogu biti najmanje 80%, 90%, 95%, 96%, 97%, 98% ili 99% identične sekvencama navedenim gore.
[0467] U drugim otelotvorenjima, varijabilni regioni nukleotidnih sekvenci teškog i/ili lakog lanca mogu biti najmanje 80%, 90%, 95%, 96%, 97%, 98% ili 99% identični sekvencama navedenim gore ili mogu biti identični osim promene aminokiseline u najviše 1, 2, 3, 4 ili 5 pozicija aminokiseline.
[0468] Kako se ovde koristi, procenat identiteta između dve sekvence je funkcija broja identičnih pozicija koje dele sekvence (tj. % identiteta = broj identičnih pozicija/ukupan broj pozicija x 100), uzimajući u obzir broj praznina i dužinu svake praznine, koje je potrebno uvesti za optimalno poravnanje dve sekvence. Poređenje sekvenci i određivanje procenta identiteta između dve sekvence može se postići korišćenjem matematičkog algoritma, kao što je opisano u nastavku.
[0470] Procenat identičnosti između dve aminokiselinske sekvence može se odrediti korišćenjem algoritma E. Majersa i V. Milera (Comput. Appl. Biosci., 4:11-17, 1988) koji je uključen u ALIGN program (verzija 2.0), koristeći PAM120 tabelu težinskih ostataka, kaznu za dužinu praznine od 12 i kaznu za prazninu od 4.
[0471] Pored toga, procenat identiteta između dve aminokiselinske sekvence može se odrediti korišćenjem algoritma Nidlmana i Vunša (J. Mol, Biol.48:444-453, 1970) koji je uključen u GAP program u softverskom paketu GCG (dostupnom na http://www.gcg.com), koristeći ili Blossom 62 matricu ili PAM250 matricu, i težinu praznine od 16, 14, 12, 10, 8, 6 ili 4 i težinu dužine od 1, 2, 3, 4, 5 ili 6.
[0473] Antitela sa konzervativnim modifikacijama
[0475] U određenim otelotvorenjima, antitelo koje je sadržano u inventivnoj kompoziciji ima varijabilni region teškog lanca koji sadrži CDR1, CDR2 i CDR3 sekvence i varijabilni region lakog lanca koji sadrži CDR1, CDR2 i CDR3 sekvence, pri čemu jedna ili više ovih CDR sekvenci imaju specifične aminokiselinske sekvence na osnovu ovde opisanih antitela ili njihovih varijanti sekvenci koje obuhvataju 1, 2, 3, 4 ili 5 promena aminokiselina ili njihovih konzervativnih modifikacija, i pri čemu antitela zadržavaju željena funkcionalna svojstva anti-ActRIIB antitela iz ovog obelodanjivanja. Shodno tome, obelodanjivanje pruža kompozicije koje sadrže izolovano rekombinantno anti-ActRIIB antitelo, ili funkcionalni protein koji sadrži njegov deo koji vezuje antigen, koji se sastoji od varijabilnog regiona teškog lanca koji sadrži CDR1, CDR2 i CDR3 sekvence i varijabilnog regiona lakog lanca koji sadrži CDR1, CDR2 i CDR3 sekvence, pri čemu: aminokiselinske sekvence CDR1 varijabilnog regiona teškog lanca su izabrane iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 1-14 ili njihovih varijanti sekvenci koje sadrže 1, 2, 3, 4 ili 5 promena aminokiselina, i njihovih konzervativnih modifikacija;aminokiselinske sekvence CDR2 varijabilnog regiona
teškog lanca su izabrane iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 15-28 ili njihovih varijanti sekvenci koje sadrže 1, 2, 3, 4 ili 5 promena aminokiselina, i njihovih konzervativnih modifikacija; aminokiselinske sekvence CDR3 varijabilnog regiona teškog lanca su izabrane iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 29-42 ili njihovih varijanti sekvenci koje sadrže 1, 2, 3, 4 ili 5 promena aminokiselina, i njihovih konzervativnih modifikacija; aminokiselinske sekvence CDR1 varijabilnih regiona lakog lanca su izabrane iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 43-56 ili njihovih varijantnih sekvenci koje sadrže 1, 2, 3, 4 ili 5 promena aminokiselina, i njihovih konzervativnih modifikacija; aminokiselinske sekvence CDR2 varijabilnih regiona lakog lanca su izabrane iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 57-70 ili njihovih varijanti sekvenci koje sadrže 1, 2, 3, 4 ili 5 promena aminokiselina, i njihovih konzervativnih modifikacija; aminokiselinske sekvence CDR3 varijabilnih regiona lakog lanca su izabrane iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 71-84 ili njihovih varijanti sekvenci koje sadrže 1, 2, 3, 4 ili 5 promena aminokiselina, i njihovih konzervativnih modifikacija; Poželjno je da antitelo pokazuje najmanje jedno od sledećih funkcionalnih svojstava: (i) inhibira vezivanje miostatina in vitro ili in vivo, (ii) smanjuje inhibiciju diferencijacije mišića putem Smad-zavisnog puta i/ili (iii) ne izaziva hematološke promene, posebno ne izaziva promene u eritrocitima.
[0477] U različitim otelotvorenjima, antitelo može pokazivati jedno ili oba funkcionalna svojstva navedena gore. Takva antitela mogu biti, na primer, ljudska antitela, humanizovana antitela ili himerna antitela.
[0479] U drugim otelotvorenjima, antitelo sadržano u kompoziciji prema pronalasku optimizovanoj za ekspresiju u ćeliji sisara ima sekvencu teškog lanca pune dužine i sekvencu lakog lanca pune dužine, pri čemu jedna ili više ovih sekvenci imaju specifične aminokiselinske sekvence na osnovu ovde opisanih antitela ili njihovih konzervativnih modifikacija, i pri čemu antitela zadržavaju željena funkcionalna svojstva anti-ActRIIB antitela iz ovog obelodanjivanja.
[0480] Shodno tome, obelodanjivanje pruža kompozicije koje sadrže izolovano monoklonsko anti-ActRll antitelo optimizovano za ekspresiju u ćeliji sisara koje se sastoji od teškog lanca pune dužine i lakog lanca pune dužine, pri čemu: teški lanac pune dužine ima aminokiselinske sekvence izabrane iz grupe SEQ ID NOs: 146-150 i 156-160 ili varijantne sekvence istih koje sadrže 1, 2, 3, 4 ili 5 promena aminokiselina, i njihove konzervativne modifikacije; i laki lanac pune dužine ima
aminokiselinske sekvence izabrane iz grupe SEQ ID NOs: 141-145 i 151-155 ili varijantne sekvence tih sekvenci koje sadrže 1, 2, 3, 4 ili 5 promena aminokiselina, i njihove konzervativne modifikacije; i antitelo pokazuje najmanje jedno od sledećih funkcionalnih svojstava: (i) inhibira vezivanje miostatina in vitro ili in vivo, (ii) smanjuje inhibiciju diferencijacije mišića putem Smad-zavisnog puta i/ili (iii) ne izaziva hematološke promene, posebno ne izaziva promene u eritrocitima.
[0482] U različitim otelotvorenjima, antitelo može pokazivati jedno ili oba funkcionalna svojstva navedena gore. Takva antitela mogu biti, na primer, ljudska antitela, humanizovana antitela ili himerna antitela.
[0484] Kako se ovde koristi, termin „konzervativne modifikacije
[0485] sekvence“ odnosi se na modifikacije aminokiselina koje značajno ne utiču ili ne menjaju karakteristike vezivanja antitela koje sadrži sekvencu aminokiselina.
[0486] Takve konzervativne modifikacije uključuju supstitucije, adicije i delecije aminokiselina. Modifikacije se mogu uvesti u antitelo prema ovom obelodanjivanju standardnim tehnikama poznatim u struci, kao što su mutageneza usmerena na mesto i mutageneza posredovana PCR-om.
[0488] Konzervativne supstitucije aminokiselina su one u kojima je ostatak aminokiseline zamenjen ostatkom aminokiseline koji ima sličan bočni lanac. U struci su definisane porodice aminokiselinskih ostataka sa sličnim bočnim lancima. Ove porodice uključuju aminokiseline sa baznim bočnim lancima (npr. lizin, arginin, histidin), kiselim bočnim lancima (npr. asparaginska kiselina, glutaminska kiselina), nenaelektrisanim polarnim bočnim lancima (npr. glicin, asparagin, glutamin, serin, treonin, tirozin, cistein, triptofan), nepolarnim bočnim lancima (npr. alanin, valin, leucin, izoleucin, prolin, fenilalanin, metionin), beta-razgranatim bočnim lancima (npr. treonin, valin, izoleucin) i aromatičnim bočnim lancima (npr. tirozin, fenilalanin, triptofan, histidin). Dakle, jedan ili više aminokiselinskih ostataka unutar CDR regiona antitela prema ovom obelodanjivanju mogu biti zamenjeni drugim aminokiselinskim ostacima iz iste porodice bočnih lanaca, a izmenjeno antitelo može biti testirano na zadržanu funkciju korišćenjem funkcionalnih testova opisanih ovde.
[0489] Antitela koja se vezuju za isti epitop kao i anti-ActRll antitela sadržana u obelodavljenoj kompoziciji
[0491] U drugom otelotvorenju, obelodanjivanje pruža kompozicije koje sadrže antitela koja se vezuju za isti epitop kao i različita specifična anti-ActRll antitela opisana ovde. Sva antitela opisana u primerima koja su sposobna da blokiraju vezivanje miostatina za ActRIIA i ActRIIB vezuju se za jedan od epitopa u ActRIIA i ActRIIB sa visokim afinitetom, pri čemu se navedeni epitop nalazi između aminokiselina 19-134 SEQ ID NO:181.
[0493] Dodatna antitela se stoga mogu identifikovati na osnovu njihove sposobnosti unakrsne konkurencije (npr. da kompetitivno inhibiraju vezivanje na statistički značajan način) sa drugim antitelima ovog obelodanjivanja u standardnim testovima vezivanja ActRIIB. Sposobnost test antitela da inhibira vezivanje antitela sadržanih u kompozicijama prema pronalasku za ljudski ActRIIB pokazuje da test antitelo može da se takmiči sa pomenutim antitelom za vezivanje za ljudski ActRIIB; takvo antitelo može, prema neograničavajućoj teoriji, da se veže za isti ili srodni (npr. strukturno sličan ili prostorno proksimalan) epitop na ljudskom ActRIIB-u kao i antitelo sa kojim se takmiči. U određenom otelotvorenju, antitelo koje se vezuje za isti epitop na ljudskom ActRIIA i ActRIIA kao i antitela sadržana u kompozicijama prema pronalasku je ljudsko rekombinantno antitelo. Takva ljudska rekombinantna antitela mogu se pripremiti i izolovati kao što je opisano u primerima. Dakle, obelodanjivanje pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje se vezuje za epitop koji prepoznaje i/ili koji se takmiči za vezivanje sa antitelom koje ima varijabilnu sekvencu teškog lanca navedenu u SEQ ID NO: 85 i varijabilnu sekvencu lakog lanca navedenu u SEQ ID NO: 99.
[0495] Dakle, obelodanjivanje pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje se vezuje za epitop koji prepoznaje antitelo koje ima varijabilnu sekvencu teškog lanca navedenu u SEQ ID NO: 86 i varijabilnu sekvencu lakog lanca navedenu u SEQ ID NO: 100.
[0497] Dakle, obelodanjivanje pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje se vezuje za epitop koji prepoznaje antitelo koje ima varijabilnu sekvencu teškog lanca navedenu u SEQ ID NO: 87 i varijabilnu sekvencu lakog lanca navedenu u
SEQ ID NO: 101. Dakle, obelodanjivanje pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje se vezuje za epitop koji prepoznaje antitelo koje ima varijabilnu sekvencu teškog lanca navedenu u SEQ ID NO: 88 i varijabilnu sekvencu lakog lanca navedenu u SEQ ID NO: 102. Dakle, obelodanjivanje pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje se vezuje za epitop koji prepoznaje antitelo koje ima varijabilnu sekvencu teškog lanca navedenu u SEQ ID NO: 89 i varijabilnu sekvencu lakog lanca navedenu u SEQ ID NO: 103.
[0499] Dakle, obelodanjivanje pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje se vezuje za epitop koji prepoznaje antitelo koje ima varijabilnu sekvencu teškog lanca navedenu u SEQ ID NO: 90 i varijabilnu sekvencu lakog lanca navedenu u SEQ ID NO: 104.
[0501] Dakle, obelodanjivanje pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje se vezuje za epitop koji prepoznaje antitelo koje ima varijabilnu sekvencu teškog lanca navedenu u SEQ ID NO: 91 i varijabilnu sekvencu lakog lanca navedenu u SEQ ID NO: 105.
[0503] Dakle, obelodanjivanje pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje se vezuje za epitop koji prepoznaje antitelo koje ima varijabilnu sekvencu teškog lanca navedenu u SEQ ID NO: 92 i varijabilnu sekvencu lakog lanca navedenu u SEQ ID NO: 106.
[0505] Dakle, obelodanjivanje pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje se vezuje za epitop koji prepoznaje antitelo koje ima varijabilnu sekvencu teškog lanca navedenu u SEQ ID NO: 93 i varijabilnu sekvencu lakog lanca navedenu u SEQ ID NO: 107.
[0507] Dakle, obelodanjivanje pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje se vezuje za epitop koji prepoznaje antitelo koje ima varijabilnu sekvencu teškog lanca navedenu u SEQ ID NO: 94 i varijabilnu sekvencu lakog lanca navedenu u SEQ ID NO: 108.
[0509] Dakle, obelodanjivanje pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje se vezuje za epitop koji prepoznaje antitelo koje ima varijabilnu sekvencu teškog
lanca navedenu u SEQ ID NO: 95 i varijabilnu sekvencu lakog lanca navedenu u SEQ ID NO: 109.
[0511] Dakle, obelodanjivanje pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje se vezuje za epitop koji prepoznaje antitelo koje ima varijabilnu sekvencu teškog lanca navedenu u SEQ ID NO: 96 i varijabilnu sekvencu lakog lanca navedenu u SEQ ID NO: 110.
[0513] Dakle, obelodanjivanje pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje se vezuje za epitop koji prepoznaje antitelo koje ima varijabilnu sekvencu teškog lanca navedenu u SEQ ID NO: 97 i varijabilnu sekvencu lakog lanca navedenu u SEQ ID NO: 111.
[0515] Dakle, obelodanjivanje pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje se vezuje za epitop koji prepoznaje antitelo koje ima varijabilnu sekvencu teškog lanca navedenu u SEQ ID NO: 98 i varijabilnu sekvencu lakog lanca navedenu u SEQ ID NO: 112.
[0517] Nakon detaljnijih eksperimenata mapiranja epitopa, regioni vezivanja preferiranih antitela kompozicija prema pronalasku su jasnije definisani.
[0519] Dakle, obelodanjivanje pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje se vezuje za epitop koji sadrži aminokiseline 78-83 iz SEQ ID NO: 181 (WLDDFN -SEQ ID NO:188). Ovo obelodanjivanje takođe pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje se vezuje za epitop koji sadrži aminokiseline 76-84 SEQ ID NO: 181 (GCWLDDFNC - SEQ ID NO: 186).
[0521] Ovo obelodanjivanje takođe pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje se vezuje za epitop koji sadrži aminokiseline 75-85 SEQ ID NO: 181 (KGCWLDDFNCY - SEQ ID NO:190).
[0523] Ovo obelodanjivanje takođe pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje se vezuje za epitop koji sadrži aminokiseline 52-56 iz SEQ ID NO: 181 (EQDKR -SEQ ID NO:189). Ovo obelodanjivanje takođe pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje se vezuje za epitop koji sadrži aminokiseline 49-63 SEQ ID NO: 181 (CEGEQDKRLHCYASW - SEQ ID NO:187).
[0524] Ovo obelodanjivanje takođe pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje se vezuje za epitop koji sadrži ili se sastoji od aminokiselina 29-41 SEQ ID NO: 181 (CIYYNANWELERT- SEQ ID NO:191).
[0526] Ovo obelodanjivanje takođe pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje se vezuje za epitop koji sadrži ili se sastoji od aminokiselina 100-110 SEQ ID NO: 181 (YFCCCEGNFCN - SEQ ID NO:192).
[0528] Ovo obelodanjivanje takođe pruža kompoziciju koja sadrži antitela koja se vezuju za epitope koji se sastoje od ovih sekvenci ili epitopa koji sadrže kombinacije ovih epitopskih regiona.
[0530] Dakle, obelodanjivanje takođe pruža kompoziciju koja sadrži antitelo koje se vezuje za epitop koji sadrži ili se sastoji od aminokiselina 78-83 iz SEQ ID NO: 181 (WLDDFN) i aminokiselina 52-56 iz SEQ ID NO: 181 (EQDKR).
[0532] Konstruisana i modifikovana antitela
[0534] Antitelo koje je sadržano u kompozicijama prema pronalasku može se dalje pripremiti korišćenjem antitela koje ima jednu ili više VH i/ili VL sekvenci prikazanih ovde kao početni materijal za stvaranje modifikovanog antitela, pri čemu modifikovano antitelo može imati izmenjena svojstva u odnosu na početno antitelo. Antitelo može biti konstruisano modifikovanjem jednog ili više ostataka unutar jednog ili oba varijabilna regiona (tj. VH i/ili VL), na primer unutar jednog ili više CDR regiona i/ili unutar jednog ili više okvirnih regiona. Dodatno ili alternativno, antitelo može biti konstruisano modifikovanjem ostataka unutar konstantnog regiona (regiona), na primer da bi se promenila efektorska funkcija (funkcije) antitela.
[0536] Jedna vrsta inženjeringa varijabilnog regiona koja se može izvesti je kalemljenje CDR-a. Antitela interaguju sa ciljnim antigenima pretežno preko aminokiselinskih ostataka koji se nalaze u šest regiona koji određuju komplementarnost teškog i lakog lanca (CDR). Iz tog razloga, aminokiselinske sekvence unutar CDR-ova su raznovrsnije između pojedinačnih antitela nego sekvence izvan CDR-ova. Pošto su CDR sekvence odgovorne za većinu interakcija antitela i antigena, moguće je ekspresovati rekombinantna antitela koja
imitiraju svojstva specifičnih prirodnih antitela konstruisanjem ekspresionih vektora koji uključuju CDR sekvence iz specifičnog prirodnog antitela kalemljenog na okvirne sekvence iz drugog antitela sa različitim svojstvima (vidi, npr. Riechmann, L. i sar., 1998 Nature 332:323-327; Jones, P. i sar., 1986 Nature 321:522-525; Queen, C. i sar., 1989 Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A.86:10029-10033; Američki patent br.5.225.539, dodeljen Winter-u, i američki patenti br. 5.530.101; 5,585,089; 5,693,762 i 6,180,370 dodeljen Queen-u i sar.).
[0538] Shodno tome, drugo otelotvorenje ovog obelodanjivanja odnosi se na kompozicije koje sadrže monoklonsko anti-ActRII antitelo ili funkcionalni protein koji sadrži deo koji se vezuje za antigen, a koji sadrži varijabilni region teškog lanca koji sadrži CDR1 sekvence sa aminokiselinskom sekvencom izabranom iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 1-14; CDR2 sekvence koje imaju aminokiselinsku sekvencu izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 15-28; CDR3 sekvence koje imaju aminokiselinska sekvencu izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 29-42, respektivno; i varijabilni region lakog lanca koji ima CDR1 sekvence sa aminokiselinskom sekvencom izabranom iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 43-56; CDR2 sekvence koje imaju aminokiselinsku sekvencu izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 57-70; i CDR3 sekvence koje se sastoje od aminokiselinske sekvence izabrane iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 71-84, respektivno. Dakle, takva antitela sadrže VH i VL CDR sekvence monoklonskih antitela, ali mogu sadržati različite okvirne sekvence od ovih antitela.
[0540] Takve okvirne sekvence mogu se dobiti iz javnih baza podataka DNK ili objavljenih referenci koje uključuju sekvence gena antitela germinativne linije. Na primer, sekvence DNK germinativne linije za gene varijabilnog regiona ljudskog teškog i lakog lanca mogu se naći u bazi podataka sekvenci ljudske germinativne linije „VBase“ (dostupnoj na internetu na www.mrc-cpe.cam.ac.uk/vbase), kao i u Kabat, E. A., i sar., [supra]; Tomlinson, I. M., i sar., 1992 J. fol. Biol.227:776-798; i Cox, J. P. L. i sar., 1994 Eur. J Immunol.24:827-836. Primer okvirnih sekvenci za upotrebu u antitelima ovog obelodanjivanja su one koje su strukturno slične okvirnim sekvencama koje koriste odabrana antitela ovog obelodanjivanja, npr. konsenzusne sekvence i/ili okvirne sekvence koje koriste monoklonska antitela ovog obelodanjivanja. VH CDR1, 2 i 3 sekvence, i VL CDR1, 2 i 3 sekvence, mogu
se kalemiti na okvirne regione koji imaju identičnu sekvencu kao ona koja se nalazi u genu imunoglobulina germinativne linije iz kojeg potiče okvirna sekvenca, ili se CDR sekvence mogu kalemiti na okvirne regione koji sadrže jednu ili više mutacija u poređenju sa germinativnim sekvencama.
[0542] Na primer, utvrđeno je da je u određenim slučajevima korisno mutirati ostatke unutar okvirnih regiona kako bi se održala ili poboljšala sposobnost antitela da se vezuje za antigen (vidi npr. američke patente
[0543] 5,530,101; 5,585,089; 5,693,762 i 6,180,370 dodeljen Queen-u i sar.).
[0545] Druga vrsta modifikacije varijabilnog regiona je mutacija aminokiselinskih ostataka unutar VH i/ili VL CDR1, CDR2 i/ili CDR3 regiona kako bi se time poboljšalo jedno ili više svojstava vezivanja (npr. afinitet) antitela od interesa, poznato kao „sazrevanje afiniteta“. Mutageneza usmerena na mesto ili mutageneza posredovana PCR-om može se izvršiti da bi se uvele mutacije, a efekat na vezivanje antitela ili drugo funkcionalno svojstvo od interesa može se proceniti u in vitro ili in vivo testovima kao što je ovde opisano i dato u primerima. Mogu se uvesti konzervativne modifikacije (kao što je gore objašnjeno). Mutacije mogu biti supstitucije, adicije ili delecije aminokiselina. Štaviše, obično se ne menja više od jednog, dva, tri, četiri ili pet ostataka unutar CDR regiona.
[0547] Shodno tome, u drugom otelotvorenju, obelodanjivanje pruža izolovana monoklonska anti-ActRII antitela, ili funkcionalni protein koji sadrži deo koji se vezuje za antigen, a sastoji se od varijabilnog regiona teškog lanca koji ima: VH CDR1 region koji se sastoji od aminokiselinske sekvence izabrane iz grupe koja ima SEQ ID NOs: 1-14 ili aminokiselinske sekvence koja ima jednu, dve, tri, četiri ili pet aminokiselinskih supstitucija, delecija ili adicija u poređenju sa SEQ ID NOs: 1-14; VH CDR2 region koji ima aminokiselinsku sekvencua izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 15-28, ili aminokiselinsku sekvencu koja ima jednu, dve, tri, četiri ili pet supstitucija, delecija ili adicija aminokiselina u poređenju sa SEQ ID NOs: 15-28; VH CDR3 region koji ima aminokiselinsku sekvencua izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 29-42, ili aminokiselinsku sekvencu koja ima jednu, dve, tri, četiri ili pet supstitucija, delecija ili adicija aminokiselina u poređenju sa SEQ ID NOs: 29-42; VL CDR1 region koji ima aminokiselinsku sekvencua izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 4356, ili aminokiselinsku sekvencu koja ima jednu, dve, tri, četiri ili pet supstitucija, delecija ili adicija aminokiselina u poređenju sa SEQ ID NOs: 43-56;VL CDR2 region koji ima aminokiselinsku sekvencua izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 52-70, ili aminokiselinsku sekvencu koja ima jednu, dve, tri, četiri ili pet supstitucija, delecija ili adicija aminokiselina u poređenju sa SEQ ID NOs: 52-70; i VL CDR3 region koji ima aminokiselinsku sekvencua izabranu iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 71-84, ili aminokiselinsku sekvencu koja ima jednu, dve, tri, četiri ili pet supstitucija, delecija ili adicija aminokiselina u poređenju sa SEQ ID NOs: 71-84.
[0549] Kamilidna antitela
[0551] Proteini antitela dobijeni od članova porodice kamila i dromedara (Camelus bactrianus i Camelus dromaderius), uključujući članove novog sveta kao što su vrste lama (Lama paccos, Lama glama i Lama vicugna), okarakterisani su u pogledu veličine, strukturne složenosti i antigenosti za ljude. Određena IgG antitela iz ove porodice sisara, kakva se nalaze u prirodi, nemaju lake lance i stoga se strukturno razlikuju od tipične četvorolančane kvaternarne strukture sa dva teška i dva laka lanca, kod antitela drugih životinja (vidi WO94/04678).
[0553] Region kamelidnog antitela, koji je mali jednostruki varijabilni domen identifikovan kao VHH, može se dobiti genetskim inženjeringom da bi se dobio mali protein sa visokim afinitetom za metu, što rezultira proteinom izvedenim iz antitela male molekulske težine poznatim kao „kamelidno nanotelo“ (vidi US5,759,808; Stijlemans, B. i sar., 2004 J Biol Chem 279: 1256-1261; Dumoulin, M. i sar., 2003 Nature 424: 783-788; Pleschberger, M. i sar.2003 Bioconjugate Chem 14: 440-448; Cortez-Retamozo, V. i sar.2002 Int J Cancer 89: 456-62; iLauwereys, M. i sar.1998 EMBO J 17: 3512-3520). Konstruisane biblioteke kamilidskih antitela i fragmenata antitela su komercijalno dostupne, na primer, od kompanije Ablynx, Gent, Belgija. Kao i kod drugih antitela neljudskog porekla, aminokiselinska sekvenca kamilidskog antitela može se rekombinantno izmeniti da bi se dobila sekvenca koja više podseća na ljudsku sekvencu, tj. nanotelo se može „humanizovati“. Tako se prirodna niska antigenost kamilidskih antitela prema ljudima može dodatno smanjiti.
[0554] Kamilidno nanotelo ima molekulsku težinu približno jednu desetinu molekula ljudskog IgG, a protein ima fizički prečnik od samo nekoliko nanometara. Jedna od posledica male veličine je sposobnost kamelidnih nanotela da se vežu za antigena mesta koja su funkcionalno nevidljiva za veće proteine antitela, tj. kamelidna nanotela su korisna kao reagensi za detekciju antigena koji su inače kriptični korišćenjem klasičnih imunoloških tehnika, i kao mogući terapeutski agensi. Dakle, još jedna posledica male veličine je da kamilidno nanotelo može inhibirati kao rezultat vezivanja za određeno mesto u žlebu ili uskoj pukotini ciljnog proteina, i stoga može služiti u kapacitetu koji više podseća na funkciju klasičnog leka male molekulske težine nego na funkciju klasičnog antitela.
[0556] Niska molekulska težina i kompaktna veličina dodatno rezultiraju time da su kamelidna nanotela izuzetno termostabilna, stabilna na ekstremne pH vrednosti i na proteolitičku digestiju, i slabo antigena. Još jedna posledica je da se kamelidna nanotela lako kreću iz cirkulatornog sistema u tkiva, pa čak i prelaze krvno-moždanu barijeru i mogu lečiti poremećaje koji pogađaju nervno tkivo.
[0557] Nanotela mogu dodatno olakšati transport lekova preko krvno-moždane barijere (vidi US2004/0161738). Ove karakteristike u kombinaciji sa niskom antigenošću za ljude ukazuju na veliki terapeutski potencijal. Dalje, ovi molekuli mogu biti u potpunosti ekspresovani u prokariotskim ćelijama kao što je E. coli i ekspresuju se kao fuzioni proteini sa bakteriofagom i funkcionalni su.
[0559] Shodno tome, u jednom otelotvorenju, ovo obelodanjivanje se odnosi na kompoziciju koja sadrži kamelidno antitelo ili nanotelo koje ima visok afinitet za ActRIIB. U određenim otelotvorenjima ovde, kamilidno antitelo ili nanotelo se prirodno proizvodi u kamilidnoj životinji, tj. proizvodi ga kamelid nakon imunizacije sa ActRIIB ili njegovim peptidnim fragmentom, korišćenjem tehnika opisanih ovde za druga antitela. Alternativno, anti-ActRIIB kamidno nanotelo je konstruisano, tj. proizvedeno selekcijom, na primer, iz biblioteke faga koji prikazuju odgovarajuće mutagenizovane proteine kamilidnih nanotela korišćenjem procedura paninga sa ActRIIB kao metom, kao što je opisano u primerima ovde. Genetskim inženjeringom napravljena nanotela mogu se dodatno prilagoditi tako da imaju vreme poluraspada u primaocu od 45 minuta do dve nedelje. U specifičnom otelotvorenju, kamilidno antitelo ili nanotelo se dobija kalemljenjem CDR sekvenci teškog ili lakog lanca ljudskih antitela iz ovog obelodanjivanja u nanotelo ili
sekvence okvira jednodomenskog antitela, kao što je opisano na primer u WO94/04678.
[0561] Skela bez antitela
[0563] Poznati neimunoglobulinski okviri ili skele uključuju, ali nisu ograničeni na, adnektine (fibronektin) (Compound Therapeutics, Inc., Voltam, Masačusets), ankirin (Molecular Partners AG, Cirih, Švajcarska), domenska antitela (Domantis, Ltd (Kembridž, Masačusets) i Ablynx nv (Cvijnarde, Belgija)), lipokalin (Anticalin) (Pieris Proteolab AG, Frajzing, Nemačka), male modularne imuno-farmaceutske proizvode (Trubion Pharmaceuticals Inc., Sijetl, Vašington), maksibodije (Avidia, Inc. (Mauntin Vju, Kalifornija)), protein A (Affibody AG, Švedska) i afilin (gamakristalin ili ubikvitin) (Scil Proteins GmbH, Hale, Nemačka), mimetike proteinskih epitopa (Polyphor Ltd, Alšvil, Švajcarska).
[0565] (i) Fibronektinska skela
[0567] Fibronektinske skele su poželjno zasnovane na domenu fibronektina tipa III (npr. deseti modul fibronektina tipa III (10 Fn3 domen)). Domen fibronektina tipa III ima 7 ili 8 beta lanaca koji su raspoređeni između dva beta lista, koji se sami pakuju jedan uz drugi i formiraju jezgro proteina, a dodatno sadrže petlje (analogne CDR-ovima) koje povezuju beta lance jedan sa drugim i izložene su rastvaraču. Na svakoj ivici beta-slojastog sendviča postoje najmanje tri takve petlje, gde je ivica granica proteina normalna na smer beta lanaca (US 6,818,418).
[0569] Ovi skeleti na bazi fibronektina nisu imunoglobulin, iako je ukupni nabor usko povezan sa naborom najmanjeg funkcionalnog fragmenta antitela, varijabilnog regiona teškog lanca, koji sadrži celu jedinicu za prepoznavanje antigena u IgG kamile i lame. Zbog ove strukture, neimunoglobulinsko antitelo oponaša svojstva vezivanja antigena koja su slična po prirodi i afinitetu onima kod antitela. Ovi skeleti se mogu koristiti u strategiji randomizacije i mešanja petlji in vitro koja je slična procesu afinitetnog sazrevanja antitela in vivo. Ovi molekuli na bazi fibronektina mogu se koristiti kao skele gde se petlje molekula mogu zameniti CDR-ovima iz ovog obelodanjivanja korišćenjem standardnih tehnika kloniranja.
[0570] (ii) Ankirin - Molekularni partneri
[0572] Tehnologija se zasniva na korišćenju proteina sa ponavljajućim modulima izvedenim iz ankirina kao skeleta za nošenje varijabilnih regiona koji se mogu koristiti za vezivanje za različite ciljeve. Ankirinski modul ponavljanja je polipeptid od 33 aminokiseline koji se sastoji od dve antiparalelne a-helikse i jednog b-okreta. Vezivanje varijabilnih regiona je uglavnom optimizovano korišćenjem ribozomskog displeja.
[0574] (iii) Maksibodi/Avimeri - Avidija
[0576] Avimeri su izvedeni iz prirodnog proteina koji sadrži A-domen, kao što je LRP-1. Ovi domeni se u prirodi koriste za protein-proteinske interakcije, a kod ljudi preko 250 proteina je strukturno zasnovano na A-domenima. Avimeri se sastoje od niza različitih monomera „A-domena“ (2-10) povezanih preko aminokiselinskih linkera. Avimeri se mogu kreirati tako da se mogu vezati za ciljni antigen korišćenjem metodologije opisane, na primer,
[0577] u US2004/0175756; US2005/0053973; US2005/0048512; i US2006/0008844.
[0579] (vi) Protein A - Affibody
[0581] Affibody<®>afinitetni ligandi su mali, jednostavni proteini sastavljeni od snopa sa tri spirale zasnovanog na skeletu jednog od IgG-vezujućih domena proteina A. Protein A je površinski protein bakterije Staphylococcus aureus. Ovaj skeletni domen se sastoji od 58 aminokiselina, od kojih je 13 nasumično raspoređeno da bi se generisale Affibody<®>biblioteke sa velikim brojem varijanti liganda (vidi npr. US 5,831,012). Molekuli Affibody<®>-a imitiraju antitela, imaju molekulsku težinu od 6 kDa, u poređenju sa molekulskom težinom antitela, koja je 150 kDa. Uprkos maloj veličini, mesto vezivanja molekula Affibody<®>je slično mestu vezivanja antitela.
[0583] v) Anticalins - Pieris
[0585] Anticalins<®>su proizvodi koje je razvila kompanija Pieris ProteoLab AG. Oni su izvedeni iz lipokalina, široko rasprostranjene grupe malih i robusnih proteina koji su obično uključeni u fiziološki transport ili skladištenje hemijski
osetljivih ili nerastvorljivih jedinjenja. Nekoliko prirodnih lipokalina se javlja u ljudskim tkivima ili telesnim tečnostima.
[0587] Arhitektura proteina podseća na imunoglobuline, sa hipervarijabilnim petljama na vrhu krutog okvira. Međutim, za razliku od antitela ili njihovih rekombinantnih fragmenata, lipokalini su sastavljeni od jednog polipeptidnog lanca sa 160 do 180 aminokiselinskih ostataka, što je samo neznatno veće od jednog imunoglobulinskog domena.
[0589] Skup od četiri petlje, koje čine džep za vezivanje, pokazuje izraženu strukturnu plastičnost i toleriše razne bočne lance. Mesto vezivanja se stoga može preoblikovati u zaštićenom procesu kako bi se prepoznali propisani ciljni molekuli različitog oblika sa visokim afinitetom i specifičnošću.
[0591] Jedan protein iz porodice lipokalina, bilin-vezujući protein (BBP) biljke Pieris brassicae, korišćen je za razvoj antikalina mutagenizacijom skupa od četiri petlje. Jedan primer patentne prijave koja opisuje „antikaline“ je WO1999/16873.
[0593] (vi) Afilin - Scil Proteins
[0595] Molekuli AFFILIN<™>su mali neimunoglobulinski proteini koji su dizajnirani za specifičan afinitet prema proteinima i malim molekulima. Novi AFFILIN<™>molekuli mogu se veoma brzo odabrati iz dve biblioteke, od kojih je svaka zasnovana na različitom ljudskom proteinu skele.
[0597] Molekuli AFFILIN<™>ne pokazuju nikakvu strukturnu homologiju sa imunoglobulinskim proteinima. Scil Proteins koristi dva AFFILIN<™>skeleta, od kojih je jedan gama kristalni, strukturni protein ljudskog očnog sočiva, a drugi su proteini superfamilije „ubikvitin“. Oba ljudska skeleta su veoma mala, pokazuju visoku temperaturnu stabilnost i gotovo su otporna na promene pH vrednosti i denaturirajuća sredstva. Ova visoka stabilnost je uglavnom posledica proširene beta listne strukture proteina. Primeri proteina izvedenih iz gama kristala opisani su u WO2001/004144, a primeri proteina „sličnih ubikvitinu“ opisani su u
[0598] WO2004/106368.
[0599] (vii) Mimetici proteinskih epitopa (PEM)
[0601] PEM su srednje veličine, ciklični, peptidima slični molekuli (MW 1-2kDa) koji imitiraju beta-ukosnice sekundarne strukture proteina, glavnu sekundarnu strukturu uključenu u protein-protein interakcije.
[0603] Kalemljenje domena koji vezuju antigen u alternativne okvire ili skele
[0604] Širok spektar okvira ili skela antitela/imunoglobulina može se koristiti sve dok rezultujući polipeptid uključuje barem jedan region vezivanja koji se specifično vezuje za ActRIIB. Takvi okviri ili skele uključuju 5 glavnih idiotipova ljudskih imunoglobulina ili njihovih fragmenata (kao što su oni obelodavljeni na drugom mestu ovde), i uključuju imunoglobuline drugih životinjskih vrsta, poželjno sa humanizovanim aspektima. Antitela sa jednim teškim lancem, kao što su ona identifikovana kod kamelida, su od posebnog interesa u tom pogledu. Novi okviri, skele i fragmenti nastavljaju da se otkrivaju i razvijaju od strane stručnjaka u ovoj oblasti.
[0606] U jednom aspektu, kompozicije ovog obelodanjivanja mogu da sadrže antitela koja nisu zasnovana na imunoglobulinima koristeći neimunoglobulinske skele na koje se mogu kalemiti CDR-ovi opisanih antitela. Mogu se koristiti poznati ili budući neimunoglobulinski okviri i skeleti, sve dok sadrže vezujući region specifičan za ciljni protein SEQ ID NO: 181 (poželjno, njegov domen za vezivanje liganda kao što je prikazano u SEQ ID NO: 182). Takva jedinjenja su ovde poznata kao „polipeptidi koji sadrže region vezivanja specifičan za cilj“. Primeri neimunoglobulinskog okvira su dalje opisani u odeljcima ispod (kamelidna antitela i neantitelski skelet).
[0608] Okvir ili FC inženjering
[0610] Konstruisana antitela sadržana u kompozicijama ovog obelodanjivanja uključuju ona kod kojih su napravljene modifikacije ostataka okvira unutar VH i/ili VL, npr. da bi se poboljšala svojstva antitela. Tipično, takve modifikacije okvira se prave da bi se smanjila imunogenost antitela. Na primer, jedan pristup je „povratna mutacija“ jednog ili više ostataka okvira u odgovarajuću sekvencu germinativne linije. Preciznije, antitelo koje je pretrpelo somatsku mutaciju može da sadrži ostatke okvira koji se razlikuju od germinativne sekvence iz koje je antitelo
izvedeno. Takvi ostaci se mogu identifikovati upoređivanjem sekvenci okvira antitela sa sekvencama germinativne linije iz kojih je antitelo izvedeno. Da bi se sekvence okvirnog regiona vratile u njihovu konfiguraciju germinativne linije, somatske mutacije mogu biti „povratno mutirane“ u germinativnu sekvencu, na primer, mutagenezom usmerenom na mesto ili mutagenezom posredovanom PCR-om. Takva „povratno mutirana“ antitela takođe mogu biti sadržana u kompozicijama ovog obelodanjivanja.
[0612] Druga vrsta modifikacije okvira uključuje mutiranje jednog ili više ostataka unutar okvirnog regiona, ili čak unutar jednog ili više CDR regiona, kako bi se uklonili T-ćelijski epitopi i time smanjila potencijalna imunogenost antitela. Ovaj pristup se takođe naziva „deimunizacija“ i detaljnije je opisan
[0613] u US2003/0153043.
[0615] Pored modifikacija izvršenih unutar okvira ili CDR regiona, antitela obelodanjivanja mogu biti projektovana tako da uključuju modifikacije unutar Fc regiona, obično da menjaju jednu ili više funkcionalnih svojstava antitela, kao što su poluživot seruma, fiksacija komplementa, vezivanje Fc receptora i/ili ćelijska citotoksičnost zavisna od antigena. Štaviše, antitelo koje je sadržano u kompozicijama ovog obelodanjivanja može biti hemijski modifikovano (npr. jedan ili više hemijskih delova mogu biti vezani za antitelo) ili modifikovano da bi se promenila njegova glikozilacija, ponovo da bi se promenilo jedno ili više funkcionalnih svojstava antitela. Svako od ovih otelotvorenja je detaljnije opisano u nastavku. Numeracija ostataka u Fc regionu je ona prema EU indeksu Kabata.
[0617] U jednom otelotvorenju, zglobni region CH1 je modifikovan tako da se broj cisteinskih ostataka u zglobnom regionu menja, npr. povećava ili smanjuje. Ovaj pristup je detaljnije opisan u US5,677,425. Broj cisteinskih ostataka u zglobnom regionu CH1 je promenjen da bi se, na primer, olakšalo sklapanje lakih i teških lanaca ili povećala ili smanjila stabilnost antitela.
[0619] U drugom otelotvorenju, Fc zglobni region antitela je mutiran da bi se smanjio biološki poluživot antitela. Preciznije, jedna ili više mutacija aminokiselina se uvode u region interfejsa CH2-CH3 domena Fc-šarnirnog fragmenta tako da antitelo ima oštećeno vezivanje stafilokokilnog proteina A (SpA) u odnosu na
vezivanje SpA za prirodni Fc-šarnirni domen. Ovaj pristup je detaljnije opisan u US 6,165,745.
[0621] U drugom otelotvorenju, antitelo je modifikovano da bi se povećalo njegovo biološko vreme poluraspada. Mogući su različiti pristupi. Na primer, može se uvesti jedna ili više sledećih mutacija: T252L, T254S, T256F, kao što je opisano u US6,277,375. Alternativno, da bi se povećalo biološko vreme poluraspada, antitelo se može izmeniti unutar CH1 ili CL regiona tako da sadrži epitop za vezivanje receptora za spasavanje uzet iz dve petlje CH2 domena Fc regiona IgG, kao što je opisano u US5,869,046 i US6,121,022.
[0623] U još nekim otelotvorenjima, Fc region je izmenjen zamenom najmanje jednog aminokiselinskih ostataka drugim aminokiselinskim ostatkom kako bi se promenile efektorske funkcije antitela. Na primer, jedna ili više aminokiselina mogu biti zamenjene drugim aminokiselinskim ostatkom tako da antitelo ima izmenjeni afinitet za efektorski ligand, ali zadržava sposobnost vezivanja antigena matičnog antitela. Efektorski ligand prema kome se afinitet menja može biti, na primer, Fc receptor ili C1 komponenta komplementa. Ovaj pristup je detaljnije opisan u US5,624,821 i US5,648,260, oba od strane Winter i sar. Konkretno, ostaci 234 i 235 mogu biti mutirani. Konkretno, ove mutacije mogu biti u vezi sa alaninom. Tako, u jednom otelotvorenju, antitelo sadržano u kompozicijama ovog obelodanjivanja ima mutaciju u Fc regionu na jednoj ili obe aminokiseline 234 i 235. U drugom otelotvorenju, jedna ili obe aminokiseline 234 i 235 mogu biti supstituisane alaninom. Zamena aminokiselina 234 i 235 alaninom rezultira smanjenom ADCC aktivnošću.
[0625] U drugom otelotvorenju, jedna ili više aminokiselina odabranih iz aminokiselinskih ostataka opisanih antitela mogu biti zamenjene drugim aminokiselinskim ostatkom tako da antitelo ima izmenjeno vezivanje za C1q i/ili smanjenu ili ukinutu citotoksičnost zavisnu od komplementa (CDC). Ovaj pristup je detaljnije opisan u US6,194,551.
[0627] U drugom otelotvorenju, jedan ili više aminokiselinskih ostataka opisanih antitela su izmenjeni kako bi se time promenila sposobnost antitela da fiksira komplement. Ovaj pristup je detaljnije opisan u WO94/29351.
[0628] U još jednom otelotvorenju, Fc region opisanih antitela je modifikovan da bi se povećala sposobnost antitela da posreduje u ćelijskoj citotoksičnosti zavisnoj od antitela (ADCC) i/ili da bi se povećao afinitet antitela za Fcg receptor modifikovanjem jedne ili više aminokiselina. Ovaj pristup je detaljnije opisan u WO00/42072. Štaviše, mesta vezivanja na ljudskom IgG1 za FcgRI, FcgRII, FcgRIII i FcRn su mapirana i opisane su varijante sa poboljšanim vezivanjem (vidi Shields, R.L. i sar., 2001 J. Biol. Chen.276:6591-6604).
[0630] U još jednom otelotvorenju, glikozilacija antitela sadržanog u kompozicijama ovog obelodanjivanja je modifikovana. Na primer, može se napraviti aglikozilirano antitelo (tj. antitelu nedostaje glikozilacija). Glikozilacija se može izmeniti, na primer, da bi se povećao afinitet antitela za antigen. Takve modifikacije ugljenih hidrata mogu se postići; na primer, promena jednog ili više mesta glikozilacije unutar sekvence antitela. Na primer, može se izvršiti jedna ili više supstitucija aminokiselina koje rezultiraju eliminacijom jednog ili više mesta glikozilacije varijabilnog regiona okvira, čime se eliminiše glikozilacija na tom mestu. Takva aglikozilacija može povećati afinitet antitela za antigen. Takav pristup je detaljnije opisan u američkim patentima br.5,714,350 i 6,350,861 od strane Co i sar.
[0632] Dodatno ili alternativno, može se koristiti antitelo koje ima izmenjeni tip glikozilacije, kao što je hipofukozilirano antitelo sa smanjenim količinama fukozilnih ostataka ili antitelo sa povećanim bisekcijskim GlcNac strukturama. Pokazano je da takvi izmenjeni obrasci glikozilacije povećavaju ADCC sposobnost antitela. Takve modifikacije ugljenih hidrata mogu se postići, na primer, ekspresijom antitela u ćeliji domaćinu sa izmenjenim mehanizmom glikozilacije. Ćelije sa izmenjenim mehanizmom glikozilacije su opisane u struci i mogu se koristiti kao ćelije domaćini u kojima se ekspresuju obelodavljena rekombinantna antitela, čime se proizvodi antitelo sa izmenjenom glikozlacijom. Na primer, EP 1,176,195 autora Hang i sar. opisuje ćelijsku liniju sa funkcionalno poremećenim FUT8 genom, koji kodira fukozil transferazu, tako da antitela eksprimirana u takvoj ćelijskoj liniji pokazuju hipofukozilaciju. Stoga, u jednom otelotvorenju, antitela sadržana u kompozicijama ovog obelodanjivanja se proizvode rekombinantnom ekspresijom u ćelijskoj liniji koja pokazuje obrazac hipofukozilacije, na primer, ćelijska linija sisara sa deficijentnom ekspresijom gena FUT8 koji kodira
[0633] fukoziltransferazu. WO03/035835 opisuje varijantu ćelijske linije CHO, Lecl3 ćelije, sa smanjenom sposobnošću vezivanja fukoze za Asn(297)-povezane ugljene hidrate, što takođe dovodi do hipofukozilacije antitela eksprimiranih u toj ćeliji domaćinu (vidi takođe Shields, R.L. i sar., 2002 J. Biol. Chem.277:26733-26740). WO99/54342 opisuje ćelijske linije konstruisane da ekspresuju glikozil transferaze koje modifikuju glikoproteine (npr. beta(1,4)-N acetilglukozaminiltransferaza III (GnTlll)) tako da antitela eksprimirana u konstruisanim ćelijskim linijama pokazuju povećane bisekcijske GlcNac strukture što rezultira povećanom ADCC aktivnošću antitela (vidi takođe Umana i sar., 1999 Nat. Biotech.17:176-180). Alternativno, antitela sadržana u kompozicijama ovog obelodanjivanja mogu se proizvesti u kvascu ili filamentoznoj gljivici konstruisanoj za obrazac glikozilacije sličan sisarima, i sposobnoj da proizvodi antitela kojima nedostaje fukoza kao obrazac glikozilacije (videti na primer EP1297172B1).
[0635] Još jedna modifikacija antitela ovde opisanih koja je razmatrana obelodanjivanjem je pegilacija. Antitelo može biti pegilovano, na primer, da bi se povećalo biološko (npr. serumsko) vreme poluraspada antitela. Da bi se pegiliralo antitelo, antitelo, ili njegov fragment, obično reaguje sa polietilen glikolom (PEG), kao što je reaktivni estar ili aldehidni derivat PEG-a, pod uslovima u kojima se jedna ili više PEG grupa vezuju za antitelo ili fragment antitela.Pegilacija se može izvršiti reakcijom acilacije ili reakcijom alkilacije sa reaktivnim molekulom PEG-a (ili analognim reaktivnim polimerom rastvorljivim u vodi). Kako se ovde koristi, termin „polietilen glikol“ treba da obuhvati bilo koji od oblika PEG-a koji su korišćeni za derivatizaciju drugih proteina, kao što su mono (C1-C10) alkoksi- ili ariloksipolietilen glikol ili polietilen glikol-maleimid. U određenim otelotvorenjima, korišćeno antitelo koje treba pegilovati je aglikozilovane antitelo. Metode za pegilaciju proteina su poznate u struci i mogu se primeniti na obelodavljena antitela (vidi na primer, EP0154316 i EP0401384).
[0637] Još jedna modifikacija antitela koja je predviđena obelodanjivanjem je konjugat ili proteinska fuzija barem regiona koji vezuje antigen antitela sadržanog u sastavu pronalaska sa serumskim proteinom, kao što je ljudski serumski albumin ili njegov fragment, kako bi se povećalo vreme poluraspada rezultujućeg molekula (vidi, na primer, EP0322094).
[0638] Druga mogućnost je fuzija barem regiona koji vezuje antigen antitela koje je uključeno u kompoziciju ovog obelodanjivanja sa proteinima sposobnim da se vežu za serumske proteine, kao što je ljudski serumski albumin, kako bi se povećalo vreme poluraspada rezultujućeg molekula (vidi, na primer, EP0486525).
[0640] Metode inženjeringa izmenjenih antitela
[0642] Kao što je gore diskutovano, anti-ActRIIB antitela koja imaju CDR sekvence, VH i VL sekvence ili sekvence teškog i lakog lanca pune dužine prikazane ovde mogu se koristiti za kreiranje novih anti-ActRIIB antitela modifikovanjem CDR sekvenci, sekvenci teškog i/ili lakog lanca pune dužine, VH i/ili VL sekvenci ili konstantnog regiona(a) vezanog(ih) za njih. Dakle, u drugom aspektu ovog obelodanjivanja, strukturne karakteristike anti-ActRIIB antitela sadržanog u kompozicijama ovog obelodanjivanja koriste se za stvaranje strukturno srodnih anti-ActRIIB antitela koja zadržavaju najmanje jedno funkcionalno svojstvo antitela sadržanih u kompozicijama ovog obelodanjivanja, kao što je vezivanje za ljudski ActRIIB, ali takođe inhibiraju jedno ili više funkcionalnih svojstava ActRIIB (na primer, inhibiciju aktivacije Smad).
[0644] Na primer, jedan ili više CDR regiona antitela sadržanih u kompozicijama ovog obelodanjivanja, ili njihovih mutacija, mogu se rekombinantno kombinovati sa poznatim okvirnim regionima i/ili drugim CDR-ovima da bi se stvorila dodatna, rekombinantno konstruisana, anti-ActRIIB antitela sadržana u kompozicijama ovog obelodanjivanja, kao što je gore diskutovano. Druge vrste modifikacija uključuju one opisane u prethodnom odeljku. Početni materijal za metod inženjeringa je jedna ili više VH i/ili VL sekvenci datih ovde, ili jedan ili više njihovih CDR regiona. Da bi se stvorilo genetski modifikovano antitelo, nije neophodno zapravo pripremiti (tj. ekspresovati kao protein) antitelo koje ima jednu ili više VH i/ili VL sekvenci datih ovde, ili jedan ili više njihovih CDR regiona. Umesto toga, informacije sadržane u sekvenci(ama) se koriste kao početni materijal za kreiranje sekvence(a) „druge generacije“ izvedene iz originalne sekvence(a), a zatim se sekvenca(e) „druge generacije“ priprema i ekspresuje kao protein.
[0646] Izmenjena sekvenca antitela može se takođe pripremiti skriningom biblioteka antitela koje imaju fiksirane CDR3 sekvence odabrane iz grupe koja se
sastoji od SEQ ID NO: 29-42 i SEQ ID NO: 71-84 ili minimalnih esencijalnih determinanti vezivanja kao što je opisano u US2005/0255552 i raznolikosti na CDR1 i CDR2 sekvencama. Skrining se može izvršiti prema bilo kojoj tehnologiji skrininga koja je pogodna za skrining antitela iz biblioteka antitela, kao što je tehnologija fagnog prikaza.
[0648] Standardne tehnike molekularne biologije mogu se koristiti za pripremu i ekspresiju izmenjene sekvence antitela. Antitelo kodirano izmenjenom sekvencom(ama) antitela je ono koje zadržava jedno, neka ili sva funkcionalna svojstva anti-ActRIIB antitela opisanih ovde, koja funkcionalna svojstva uključuju, ali nisu ograničena na, specifično vezivanje za ljudski ActRIIB i inhibiciju aktivacije Smad-a.
[0650] Izmenjeno antitelo može pokazivati jedno ili više, dva ili više, ili tri ili više funkcionalnih svojstava o kojima je gore bilo reči.
[0652] Funkcionalna svojstva izmenjenih antitela mogu se proceniti korišćenjem standardnih testova dostupnih u struci i/ili opisanih ovde, kao što su oni navedeni u primerima (npr. ELISA testovi).
[0654] Mutacije se mogu uvesti nasumično ili selektivno duž cele ili dela kodirajuće sekvence anti-ActRIIB antitela, a rezultujuća modifikovana anti-ActRIIB antitela mogu se skrinirati na aktivnost vezivanja i/ili druga funkcionalna svojstva kao što je ovde opisano. Mutacione metode su opisane u struci. Na primer, WO02/092780 opisuje metode za stvaranje i skrining mutacija antitela korišćenjem zasićujuće mutageneze, sintetičkog ligacionog sklapanja ili njihove kombinacije. Alternativno, WO03/074679 opisuje metode korišćenja računarskih metoda skrininga za optimizaciju fizičkohemijskih svojstava antitela.
[0656] Molekuli nukleinskih kiselina koji kodiraju antitela sadržana u kompozicijama ovog obelodanjivanja
[0658] Primeri nukleotidnih sekvenci lakog lanca pune dužine optimizovanih za ekspresiju u ćeliji sisara prikazani su u SEQ ID NOs: 161-165 i 171-175. Primeri nukleotidnih sekvenci teškog lanca pune dužine optimizovanih za ekspresiju u ćeliji sisara prikazani su u SEQ ID NOs: 166-170 i 176-180.
[0659] Nukleinske kiseline mogu biti prisutne u celim ćelijama, u ćelijskom lizatu ili mogu biti nukleinske kiseline u delimično prečišćenom ili suštinski čistom obliku. Nukleinska kiselina je „izolovana“ ili „učinjena suštinski čistom“ kada se prečisti od drugih ćelijskih komponenti ili drugih zagađivača, npr. drugih ćelijskih nukleinskih kiselina ili proteina, standardnim tehnikama, uključujući alkalni/SDS tretman, CsCl trake, kolonsku hromatografiju, elektroforezu na agaroznom gelu i druge dobro poznate u struci. Vidi, F. Ausubel i sar., ur.1987, Current Protocols in Molecular Biology, Greene Publishing and Wiley Interscience, New York.
[0660] Nukleinske kiseline se mogu dobiti korišćenjem standardnih tehnika molekularne biologije. Za antitela koja eksprimiraju hibridomi (npr. hibridomi pripremljeni od transgenih miševa koji nose gene ljudskih imunoglobulina kao što je detaljnije opisano u nastavku), kDNK koje kodiraju lake i teške lance antitela koje je napravio hibridom mogu se dobiti standardnom PCR amplifikacijom ili tehnikama kloniranja kDNK. Za antitela dobijena iz biblioteke gena imunoglobulina (npr. korišćenjem tehnika fagnog prikaza), nukleinska kiselina koja kodira antitelo može se izdvojiti iz različitih fagnih klonova koji su članovi biblioteke.
[0662] Kada se dobiju fragmenti DNK koji kodiraju VH i VL segmente, ovi fragmenti DNK mogu se dalje manipulisati standardnim tehnikama rekombinantne DNK, na primer, da bi se geni varijabilnog regiona konvertovali u gene lanca antitela pune dužine, u gene Fab fragmenata ili u scFv gen. U ovim manipulacijama, VL- ili VH-kodirajući fragment DNK je operativno povezan sa drugim molekulom DNK ili sa fragmentom koji kodira drugi protein, kao što je konstantni region antitela ili fleksibilni linker. Termin „operativno povezan“, kako se koristi u ovom kontekstu, treba da znači da su dva DNK fragmenta spojena na funkcionalan način, na primer, tako da aminokiselinske sekvence kodirane od strane dva DNK fragmenta ostaju u okviru, ili tako da se protein ekspresuje pod kontrolom željenog promotora.
[0664] Izolovana DNK koja kodira VH region može se konvertovati u gen teškog lanca pune dužine operativnim povezivanjem VH-kodirajuće DNK sa drugim molekulom DNK koji kodira konstantne regione teškog lanca (CH1, CH2 i CH3). Sekvence gena konstantnog regiona ljudskog teškog lanca su poznate u struci (vidi npr. Kabat, E. A., i sar. [supra]) i DNK fragmenti koji obuhvataju ove regione mogu se dobiti standardnom PCR amplifikacijom. Konstantni region teškog lanca
može biti konstantni region IgG1, IgG2, IgG3, IgG4, IgA, IgE, IgM ili IgD.
[0665] Konstantni region teškog lanca može biti izabran među IgG1 izotipovima. Za gen teškog lanca Fab fragmenta, VH-kodirajuća DNK može biti operativno povezana sa drugim molekulom DNK koji kodira samo konstantni region CH1 teškog lanca.
[0667] Izolovana DNK koja kodira VL region može se konvertovati u gen lakog lanca pune dužine (kao i u gen lakog lanca Fab) operativnim povezivanjem VL-kodirajuće DNK sa drugim molekulom DNK koji kodira konstantni region lakog lanca, CL. Sekvence gena konstantnog regiona ljudskog lakog lanca su poznate u struci (vidi npr. Kabat, E. A., i sar. [supra]) i DNK fragmenti koji obuhvataju ove regione mogu se dobiti standardnom PCR amplifikacijom. Konstantni region lakog lanca može biti kapa ili lambda konstantni region.
[0669] Da bi se stvorio scFv gen, VH- i VL-kodirajući fragmenti DNK su operativno povezani sa drugim fragmentom koji kodira fleksibilni linker, npr. koji kodira aminokiselinska sekvenca (Gly4-Ser)3, tako da se VH i VL sekvence mogu ekspresovati kao susedni jednolančani protein, sa VL i VH regionima spojenim fleksibilnim linkerom (vidi npr. Bird i sar., 1988 Science 242:423-426; Huston i sar., 1988 Proc. Natl. Acad. Sci. USA 85:5879-5883; McCafferty i sar., 1990 Nature 348:552-554).
[0671] Generisanje monoklonskih antitela
[0673] Monoklonalna antitela (mAb) mogu se proizvesti različitim tehnikama, uključujući konvencionalnu metodologiju monoklonskih antitela, npr. standardnu tehniku hibridizacije somatskih ćelija Kolera i Milštajna (1975 Nature 256: 495). Mogu se primeniti mnoge tehnike za proizvodnju monoklonskih antitela, npr. virusna ili onkogena transformacija B limfocita.
[0675] Životinjski sistem za pripremu hibridoma je mišji sistem. Proizvodnja hibridoma kod miša je dobro uspostavljena procedura. Protokoli imunizacije i tehnike za izolaciju imunizovanih splenocita za fuziju su poznati u struci. Takođe su poznati partneri za fuziju (npr. ćelije mišjeg mijeloma) i postupci fuzije.
[0677] Himerna ili humanizovana antitela sadržana u kompozicijama ovog obelodanjivanja mogu se pripremiti na osnovu sekvence mišjeg monoklonskog
antitela pripremljenog kao što je gore opisano. DNK koja kodira teške i lake lance imunoglobulina može se dobiti iz mišjeg hibridoma od interesa i genetski modifikovati tako da sadrži nemišje (npr. ljudske) imunoglobulinske sekvence korišćenjem standardnih tehnika molekularne biologije. Na primer, da bi se stvorilo himerno antitelo, mišji varijabilni regioni mogu biti povezani sa ljudskim konstantnim regionima korišćenjem metoda poznatih u struci (vidi npr.
[0678] US4,816,567). Da bi se stvorilo humanizovano antitelo, mišji CDR regioni mogu se umetnuti u ljudski okvir korišćenjem metoda poznatih u struci (vidi npr. američki patent br.5225539; 5530101; 5585089; 5693762 i 6180370).
[0680] U određenom otelotvorenju, antitela sadržana u kompozicijama ovog obelodanjivanja su ljudska monoklonska antitela. Takva ljudska monoklonska antitela usmerena protiv ActRIIB mogu se generisati korišćenjem transgenih ili transhromozomskih miševa koji nose delove ljudskog imunog sistema, a ne mišji sistem. Ovi transgeni i transhromozomski miševi uključuju miševe koji se ovde nazivaju HuMAb miševi i KM miševi, respektivno, i ovde se zajednički nazivaju „miševi sa ljudskim Ig“.
[0682] Miš HuMAb<®>(Medarex, Inc.) sadrži minilokuse gena humanog imunoglobulina koji kodiraju nepreuređene sekvence humanog teškog (µ i g) i lakog lanca imunoglobulina, zajedno sa ciljanim mutacijama koje inaktiviraju endogene lokuse µ i k lanca (vidi npr. Lonberg, i sar., 1994 Nature 368(6474): 856-859). Shodno tome, miševi pokazuju smanjenu ekspresiju mišjeg IgM ili k, i kao odgovor na imunizaciju, uvedeni ljudski transgeni teškog i lakog lanca podležu promeni klase i somatskoj mutaciji da bi se generisao monoklonski ljudski IgGk sa visokim afinitetom (Lonberg, N. i sar., 1994 [supra];pregledano u Lonberg, N., 1994. Priručnik za eksperimentalnu farmakologiju 113:49-101; Lonberg, N. i Husar, D., 1995 Intern.Rev. Immunol.13: 65-93, i Harding, F. i Lonberg, N., 1995 Ann. N. Y. Acad. Sci.764:536-546). Priprema i upotreba HuMAb miševa, kao i genomske modifikacije koje nose takvi miševi, dalje su opisane u Taylor, L. i sar., 1992 Nucleic Acids Research 20:6287-6295; Chen, J. i sar., 1993 International Immunology 5: 647-656; Tuaillon i sar., 1993 Proc. Natl. Acad. Sci. USA 94:3720-3724; Choi i sar., 1993 Nature Genetics 4:117-123; Chen, J. i sar., 1993 EMBO J.
[0683] 12: 821-830; Tuaillon i sar., 1994 J. Immunol.152:2912-2920; Taylor, L. i sar., 1994 International Immunology 579-591; i Fishwild, D. i sar., 1996 Nature
Biotechnology 14: 845-851. Vidi dalje, američke patente br.
[0684] 5,545,806; 5,569,825; 5,625,126; 5,633,425; 5,789,650; 5,877,397; 5,661,016; 5,814,318; 5,874,299; 5,770,429; i 5,545,807; kao i WO92/103918, WO93/12227, WO94/25585, WO97/113852, WO98/24884; WO99/45962; i WO01/14424.
[0686] U drugom otelotvorenju, ljudska antitela sadržana u kompozicijama ovog obelodanjivanja mogu se stvoriti korišćenjem miša koji nosi ljudske imunoglobulinske sekvence na transgenima i transhromozomima, kao što je miš koji nosi transgen ljudskog teškog lanca i transhromozom ljudskog lakog lanca. Takvi miševi, ovde nazvani „KM miševi“, detaljno su opisani u WO02/43478.
[0688] Dalje, u struci su dostupni alternativni transgeni životinjski sistemi koji ekspresuju gene ljudskih imunoglobulina i mogu se koristiti za dobijanje anti-ActRIIB antitela iz ovog obelodanjivanja. Na primer, može se koristiti alternativni transgeni sistem koji se naziva Ksenomiš (Abgenix, Inc.). Takvi miševi su opisani, npr., u američkim patentima br.5.939.598; 6,075,181; 6,114,598; 6,150,584 i 6,162,963.
[0690] Štaviše, u struci su dostupni alternativni transhromozomski životinjski sistemi koji ekspresuju gene ljudskih imunoglobulina i mogu se koristiti za dobijanje anti-ActRIIB antitela prema ovom obelodanjivanju. Na primer, mogu se koristiti miševi koji nose i transhromozom ljudskog teškog lanca i transhromozom ljudskog lakog lanca, nazvani „TC miševi“; takvi miševi su opisani u Tomizuka i sar., 2000 Proc. Natl. Acad. Sci. USA 97:722-727. Štaviše, u struci su opisane krave koje nose ljudske transhromozome teškog i lakog lanca (Kuroiwa i sar., 2002 Nature Biotechnology 20:889-894) i mogu se koristiti za dobijanje anti-ActRIIB antitela.
[0692] Ljudska rekombinantna antitela sadržana u kompozicijama ovog obelodanjivanja mogu se takođe pripremiti korišćenjem metoda fagnog prikaza za skrining biblioteka ljudskih imunoglobulinskih gena. Takve metode fagnog prikazivanja za izolovanje ljudskih antitela su uspostavljene u struci ili opisane u primerima ispod. Vidi na primer: Američki patenti br.
[0693] 5.223.409; 5,403,484; 5,571,698; 5,427,908; 5,580,717; 5,969,108; 6,172,197; 5,885,793; 6,521,404; 6,544,731; 6,555,313; 6,582,915 i 6,593,081.
[0694] Ljudska monoklonska antitela sadržana u kompozicijama ovog obelodanjivanja mogu se takođe pripremiti korišćenjem SCID miševa u koje su rekonstituisane ljudske imune ćelije tako da se nakon imunizacije može generisati ljudski antitelački odgovor. Takvi miševi su opisani, na primer, u američkim patentima br.5.476.996 i 5.698.767.
[0696] Generisanje hibridoma koji proizvode ljudska monoklonska antitela
[0697] Da bi se generisali hibridomi koji proizvode ljudska monoklonska antitela sadržana u kompozicijama ovog obelodanjivanja, splenociti i/ili ćelije limfnih čvorova iz imunizovanih miševa mogu se izolovati i spojiti sa odgovarajućom immortalizovanom ćelijskom linijom, kao što je ćelijska linija mišjeg mijeloma. Dobijeni hibridomi mogu biti testirani na proizvodnju antigen-specifičnih antitela. Na primer, suspenzije pojedinačnih ćelija slezinskih limfocita imunizovanih miševa mogu se spojiti sa jednom šestinom broja nesekretujućih ćelija mišjeg mijeloma P3X63-Ag8.653 (ATCC, CRL 1580) sa 50% PEG. Ćelije se poseju u količini od približno 2 x 145 u mikrotitarske ploče sa ravnim dnom, nakon čega sledi dvonedeljna inkubacija u selektivnom medijumu koji sadrži 20% fetalnog klonskog seruma, 18% kondicioniranog medijuma „653“, 5% origena (IGEN), 4 mM L-glutamina, 1 mM natrijum piruvata, 5 mM HEPES, 0:055 mM 2-merkaptoetanola, 50 jedinica/ml penicilina, 50 mg/ml streptomicina, 50 mg/ml gentamicina i 1X HAT (Sigma; HAT se dodaje 24 sata nakon fuzije). Posle otprilike dve nedelje, ćelije se mogu kultivisati u medijumu u kojem je HAT zamenjen sa HT. Pojedinačne bunarići se zatim mogu skrinirati ELISA testom na ljudska monoklonska IgM i IgG antitela. Kada dođe do ekstenzivnog rasta hibridoma, medijum se može videti obično nakon 10-14 dana. Hibridomi koji luče antitela mogu se ponovo posejati, ponovo skrinirati, i ako su i dalje pozitivni na ljudski IgG, monoklonska antitela se mogu subklonirati najmanje dva puta ograničavajućim razblaživanjem. Stabilni subklonovi se zatim mogu kultivisati in vitro da bi se generisale male količine antitela u medijumu za kulturu tkiva radi karakterizacije. Da bi se prečistila ljudska monoklonska antitela, odabrani hibridomi se mogu gajiti u dvolitarskim bocama za prečišćavanje monoklonskih antitela. Supernatanti se mogu filtrirati i koncentrovati pre afinitetne hromatografije sa protein A-sefarozom (Pharmacia). Eluirani IgG može se proveriti gel elektroforezom i visokoefikasnom tečnom hromatografijom kako bi se osigurala čistoća. Puferski rastvor se može
zameniti u PBS, a koncentracija se može odrediti pomoću OD280 korišćenjem koeficijenta ekstinkcije od 1,43. Monoklonalna antitela se mogu alikvotirati i čuvati na -80°C.
[0699] Generisanje transfektoma koji proizvode monoklonska antitela
[0700] Antitela sadržana u kompozicijama ovog obelodanjivanja takođe se mogu proizvesti u transfektomu ćelije domaćina korišćenjem, na primer, kombinacije tehnika rekombinantne DNK i metoda transfekcije gena, kao što je dobro poznato u struci (npr. Morrison, S. (1985) Science 229:1202).
[0702] Na primer, da bi se ekspresovala antitela, ili njihovi fragmenti antitela, DNK koje kodiraju delimične ili pune lake i teške lance, mogu se dobiti standardnim tehnikama molekularne biologije (npr. PCR amplifikacijom ili kloniranjem cDNK korišćenjem hibridoma koji ekspresuje antitelo od interesa) i DNK se mogu umetnuti u vektore ekspresije tako da su geni operativno povezani sa transkripcionim i translacionim kontrolnim sekvencama. U ovom kontekstu, termin „operativno povezan“ treba da znači da je gen antitela ligiran u vektor tako da transkripcione i translacione kontrolne sekvence unutar vektora služe svojoj namenjenoj funkciji regulisanja transkripcije i translacije gena antitela. Vektor ekspresije i sekvence za kontrolu ekspresije su odabrane tako da budu kompatibilne sa korišćenom ćelijom domaćinom ekspresije. Gen lakog lanca antitela i gen teškog lanca antitela mogu biti umetnuti u odvojene vektore ili, tipičnije, oba gena su umetnuta u isti ekspresioni vektor. Geni antitela se ubacuju u ekspresioni vektor standardnim metodama (npr. ligacijom komplementarnih restrikcionih mesta na fragmentu gena antitela i vektoru ili ligacijom tupih krajeva ako nisu prisutna restrikciona mesta). Varijabilni regioni lakih i teških lanaca antitela opisanih ovde mogu se koristiti za kreiranje gena antitela pune dužine bilo kog izotipa antitela njihovim umetanjem u ekspresione vektore koji već kodiraju konstantne regione teškog i lakog lanca željenog izotipa, tako da je VH segment operativno povezan sa CH segmentom(ima) unutar vektora, a VL segment je operativno povezan sa CL segmentom unutar vektora. Dodatno ili alternativno, rekombinantni ekspresioni vektor može kodirati signalni peptid koji olakšava sekreciju lanca antitela iz ćelije domaćina. Gen lanca antitela može se klonirati u vektor tako da je signalni peptid povezan u okviru sa amino-terminusom gena
lanca antitela. Signalni peptid može biti imunoglobulinski signalni peptid ili heterologni signalni peptid (tj. signalni peptid iz neimunoglobulinskog proteina).
[0704] Pored gena lanca antitela, rekombinantni vektori ekspresije iz ovog obelodanjivanja nose regulatorne sekvence koje kontrolišu ekspresiju gena lanca antitela u ćeliji domaćinu. Termin „regulatorna sekvenca“ treba da obuhvati promotere, pojačivače i druge elemente kontrole ekspresije (npr. signale poliadenilacije) koji kontrolišu transkripciju ili translaciju gena lanca antitela. Takve regulatorne sekvence su opisane, na primer, u knjizi Goeddel (Gene Expression Technology. Methods in Enzymology 185, Academic Press, San Diego, CA 1990). Stručnjacima u ovoj oblasti biće jasno da dizajn ekspresionog vektora, uključujući izbor regulatornih sekvenci, može zavisiti od faktora kao što su izbor ćelije domaćina koja se transformiše, nivo ekspresije željenog proteina itd. Regulatorne sekvence za ekspresiju ćelija domaćina sisara uključuju virusne elemente koji usmeravaju visoke nivoe ekspresije proteina u ćelijama sisara, kao što su promoteri i/ili pojačivači izvedeni iz citomegalovirusa (CMV), Simian virusa 40 (SV40), adenovirusa (npr. glavni kasni promotor adenovirusa (AdMLP)) i polioma.
[0705] Alternativno, mogu se koristiti nevirusne regulatorne sekvence, kao što su promotor ubikvitina ili promotor P-globina. Dalje, regulatorni elementi sastavljeni od sekvenci iz različitih izvora, kao što je SRa promotorski sistem, koji sadrži sekvence iz SV40 ranog promotora i dugog terminalnog ponavljanja virusa humane T ćelijske leukemije tipa 1 (Takebe, Y. i sar., 1988 Mol. Cell. Biol.8:466-472).
[0707] Pored gena lanca antitela i regulatornih sekvenci, rekombinantni vektori ekspresije mogu nositi dodatne sekvence, kao što su sekvence koje regulišu replikaciju vektora u ćelijama domaćinima (npr. porekla replikacije) i selektivne marker gene. Selektabilni marker gen olakšava selekciju ćelija domaćina u koje je vektor uveden (vidi, npr., američke patente br.4,399,216, 4,634,665 i 5,179,017). Na primer, tipično selektivni marker gen daje otpornost na lekove, kao što su G418, higromicin ili metotreksat, na ćeliji domaćinu u koju je vektor uveden.
[0708] Selektivni marker geni uključuju gen dihidrofolat reduktaze (DHFR) (za upotrebu u dhfr-ćelijama domaćinima sa selekcijom/amplifikacijom metotreksatom) i gen neo (za selekciju G418).
[0709] Za ekspresiju lakih i teških lanaca, ekspresioni vektor(i) koji kodiraju teške i lake lance se transfektuju u ćeliju domaćina standardnim tehnikama.
[0710] Različiti oblici termina „transfekcija“ treba da obuhvate širok spektar tehnika koje se obično koriste za unošenje egzogene DNK u prokariotsku ili eukariotsku ćeliju domaćina, npr. elektroporacija, precipitacija kalcijum-fosfatom, transfekcija DEAE-dekstranom i slično. Teoretski je moguće ekspresovati antitela prema ovom obelodanjivanju u prokariotskim ili eukariotskim ćelijama domaćinima. Ekspresija antitela u eukariotskim ćelijama, posebno u ćelijama domaćinima sisara, razmatra se zato što takve eukariotske ćelije, a posebno ćelije sisara, imaju veću verovatnoću od prokariotskih ćelija da sastave i luče pravilno savijeno i imunološki aktivno antitelo. Prijavljeno je da je prokariotska ekspresija gena antitela neefikasna za proizvodnju visokog prinosa aktivnih antitela (Boss, M. A. i Wood, C. R., 1985 Immunology Today 6:12-13).
[0712] Ćelije domaćina sisara za ekspresiju rekombinantnih antitela sadržanih u kompozicijama ovog obelodanjivanja uključuju ćelije jajnika kineskog hrčka (CHO ćelije) (uključujući dhfr-CHO ćelije, opisane u Urlaub i Chasin, 1980 Proc. Natl. Acad. Sci. USA 77:4216-4220 koristi se sa DH FR selektivnim markerom, npr. kao što je opisano u R.J. Kaufman i P.A. Sharp, 1982 Mol. Biol.159:601-621), ćelije NSO mijeloma, COS ćelije i SP2 ćelije. U jednom otelotvorenju, ćelije domaćina su CHO K1PD ćelije. Posebno, za upotrebu sa NSO ćelijama mijeloma, drugi sistem ekspresije je sistem ekspresije gena GS prikazan u WO87/04462, WO89/01036 i EP 338,841. Ćelije domaćina sisara za ekspresiju rekombinantnih antitela sadržanih u kompozicijama ovog obelodanjivanja uključuju ćelijske linije sisara kojima nedostaje ekspresija gena FUT8, na primer kao što je opisano u US6,946,292B2. Kada se rekombinantni ekspresioni vektori koji kodiraju gene antitela uvedu u ćelije domaćina sisara, antitela se proizvode kultivacijom ćelija domaćina tokom vremenskog perioda dovoljnog da omogući ekspresiju antitela u ćelijama domaćina ili sekreciju antitela u medijumu za kultivaciju u kojoj se ćelije domaćina gaje. Antitela se mogu izdvojiti iz medijumu za kultivaciju korišćenjem standardnih metoda prečišćavanja proteina.
[0714] Imunokonjugati
[0715] U drugom aspektu, ovo obelodanjivanje sadrži kompozicije koje sadrže anti-ActRIIB antitelo, ili njegov fragment, konjugovano sa terapeutskim delom, kao što je citotoksin, lek (npr. imunosupresiv) ili radiotoksin. Takvi konjugati se ovde nazivaju „imunokonjugati“. Imunokonjugati koji sadrže jedan ili više citotoksina nazivaju se „imunotoksini“. Citotoksin ili citotoksični agens obuhvata bilo koji agens koji je štetan za (npr. ubija) ćelije.
[0717] Citotoksini se mogu konjugovati sa antitelima ovog obelodanjivanja korišćenjem tehnologije linkera dostupne u struci. Primeri tipova linkera koji su korišćeni za konjugovanje citotoksina sa antitelom uključuju, ali nisu ograničeni na, hidrazone, tioetre, estre, disulfide i linkere koji sadrže peptide. Može se izabrati linker koji je, na primer, podložan cepanju pri niskom pH unutar lizozomskog odeljka ili podložan cepanju proteazama, kao što su proteaze koje se preferencijalno ekspresuju u tumorskom tkivu, kao što su katepsini (npr. katepsini B, C, D).
[0719] Za dalju diskusiju o vrstama citotoksina, linkerima i metodama za konjugaciju terapeutskih agenasa sa antitelima, vidi takođe Saito, G. i sar., 2003 Adv. Drug Deliv. Rev. 55:199-215; Trail, P.A. i sar., 2003 Cancer Immunol.
[0720] Immunother. 52:328-337; Payne, G.2003 Cancer Cell 3:207-212; Allen, T.M., 2002 Nat. Rev. Cancer 2:750-763; Pastan, I. i Kreitman, R. J., 2002 Curr. Opin. Investig. Drugs 3:1089-1091; Senter, P.D. i Springer, C.J., 2001 Adv. Drug Deliv. Rev. 53:247-264.
[0722] Antitela sadržana u kompozicijama ovog obelodanjivanja takođe se mogu konjugovati sa radioaktivnim izotopom da bi se generisali citotoksični radiofarmaceutici, takođe poznati kao radioimunokonjugati. Primeri radioaktivnih izotopa koji se mogu konjugovati sa antitelima za dijagnostičku ili terapeutsku upotrebu uključuju, ali nisu ograničeni na, jod<131>, indijum<111>, itrijum<90>i lutecijum<177>. Metode za pripremu radioimunokonjugata su utvrđene u struci. Primeri radioimunokonjugata su komercijalno dostupni, uključujući Zevalin<™>(DEC Pharmaceuticals) i Bexxar<™>(Corixa Pharmaceuticals), a slične metode se mogu koristiti za pripremu radioimunokonjugata korišćenjem antitela iz
[0723] ovog obelodanjivanja.
[0724] Konjugati antitela sadržani u kompozicijama ovog obelodanjivanja mogu se koristiti za modifikovanje datog biološkog odgovora, a deo leka ne treba tumačiti kao ograničen na klasične hemijske terapeutske agense. Na primer, deo leka može biti protein ili polipeptid koji poseduje željenu biološku aktivnost. Takvi proteini mogu da uključuju, na primer, enzimski aktivni toksin ili njegov aktivni fragment, kao što su abrin, ricin A, egzotoksin pseudomonas ili difterijski toksin; protein kao što je faktor tumorske nekroze ili interferon-γ; ili, modifikatori biološkog odgovora kao što su, na primer, limfokini, interleukin-1 („IL-1“), interleukin-2 („IL-2“), interleukin-6 („IL-6“), faktor koji stimuliše kolonije granulocitnih makrofaga („GM-CSF“), faktor koji stimuliše kolonije granulocitnih makrofaga („G-CSF“) ili drugi faktori rasta.
[0726] Tehnike za konjugaciju takvog terapeutskog dela sa antitelima su dobro poznate, videti, npr., Amon i sar., „Monoclonal Antibodies For Immunotargeting Of Drugs In Cancer Therapy“, u Monoclonal Antibodies And Cancer Therapy, Reisfeld i sar. (ur.), str.243-56 (Alan R. Liss, Inc.1985); Hellstrom i sar., „Antibodies For Drug Delivery“, u Controlled Drug Delivery (2. izdanje), Robinson i sar. (ur.), S.623-53 (Marcel Dekker, Inc.1987); Thorpe, „Antibody Carriers Of Cytotoxic Agents In Cancer Therapy: A Review“, u Monoclonal Antibodies '84: Biological And Clinical Applications, Pinchera i sar. (ur.), S.475-506 (1985);
[0727] „Analysis, Results, And Future Prospective Of The Therapeutic Use Of Radiolabeled Antibody In Cancer Therapy“, u Monoclonal Antibodies For Cancer Detection And Therapy, Baldwin i sar. (ur.), S.303-16 (Academic Press 1985), i Thorpe i sar., „The Preparation And Cytotoxic Properties Of Antibody-Toxin Conjugates“, Inmunol. Rev., 62:119-58 (1982).
[0729] Bispecifični molekuli
[0731] U drugom aspektu, ovo obelodanjivanje sadrži kompozicije koje sadrže bispecifične ili multispecifične molekule koji sadrže anti-ActRIIB antitelo, ili njegov fragment, iz obelodanjivanja. Antitelo koje je sadržano u kompozicijama ovog obelodanjivanja, ili njegovi regioni koji vezuju antigen, mogu biti derivatizovani ili povezani sa drugim funkcionalnim molekulom, npr. drugim peptidom ili proteinom (npr. drugim antitelom ili ligandom za receptor) da bi se generisao bispecifični molekul koji se vezuje za najmanje dva različita mesta vezivanja ili ciljne molekule.
[0732] Antitelo prema ovom obelodanjivanju može zapravo biti derivatizovano ili povezano sa više od jednog drugog funkcionalnog molekula da bi se generisali multispecifični molekuli koji se vezuju za više od dva različita mesta vezivanja i/ili ciljne molekule; takvi multispecifični molekuli su takođe obuhvaćeni terminom „bispecifični molekul“ kako se ovde koristi. Da bi se stvorio bispecifični molekul prema ovom obelodanjivanju, antitelo prema ovom obelodanjivanju može biti funkcionalno povezano (npr. hemijskim spajanjem, genetskom fuzijom, nekovalentnim povezivanjem ili na drugi način) sa jednim ili više drugih vezujućih molekula, kao što su drugo antitelo, fragment antitela, peptid ili mimetik vezivanja, tako da se dobije bispecifični molekul.
[0734] Shodno tome, ovo obelodanjivanje obuhvata kompozicije koje sadrže bispecifične molekule koji sadrže najmanje jednu prvu specifičnost vezivanja za ActRIIB i drugu specifičnost vezivanja za drugi ciljni epitop. Na primer, drugi ciljni epitop može biti drugi epitop ActRIIB-a koji se razlikuje od prvog ciljnog epitopa.
[0736] Pored toga, za kompozicije u kojima je bispecifični molekul multispecifičan, molekul može dodatno da uključuje treću specifičnost vezivanja, pored prvog i drugog ciljnog epitopa.
[0738] U jednom otelotvorenju, bispecifični molekuli obelodavljenih kompozicija sadrže kao specifičnost vezivanja najmanje jedno antitelo ili njegov fragment antitela, uključujući, npr. Fab, Fab', F(ab')2, Fv ili jednolančani Fv. Antitelo takođe može biti dimer lakog lanca ili teškog lanca, ili bilo koji njihov minimalni fragment kao što je Fv ili jednolančana konstrukcija kao što je opisano u Ladner i sar.
[0739] US4,946,778.
[0741] Druga antitela koja se mogu koristiti u bispecifičnim molekulima su mišja, himerna i humanizovana monoklonska antitela.
[0743] Bispecifični molekuli sadržani u kompozicijama ovog obelodanjivanja mogu se pripremiti konjugacijom specifičnosti vezivanja sastojaka, korišćenjem metoda poznatih u struci. Na primer, svaka specifičnost vezivanja bispecifičnog molekula može se generisati odvojeno, a zatim konjugovati jedna sa drugom. Kada su specifičnosti vezivanja proteini ili peptidi, za kovalentnu konjugaciju mogu se koristiti različiti agensi za spajanje ili umrežavanje. Primeri agenasa za
umrežavanje uključuju protein A, karbodiimid, N-sukcinimidil-S-acetil-tioacetat (SATA), 5,5'-ditiobis(2-nitrobenzoevu kiselinu) (DTNB), o-fenilendimaleimid (oPDM), N-sukcinimidil-3-(2-piridilditio)propionat (SPDP) i sulfosukcinimidil 4-(N-maleimidometil) ciklohaksan-I-karboksilat (sulfo-SMCC) (vidi npr. Karpovsky i sar., 1984 J. Exp. Med.160:1686; Liu, MA i sar., 1985 Proc. Natl. Acad. Sci. USA 82:8648). Druge metode uključuju one opisane u Paulus, 1985, Behring Ins. Mitt. Br. 78,118-132; Brennan i sar., 1985 Science 229:81-83) i Glennie i sar., 1987 J. Immunol. 139: 2367-2375). Agensi za konjugaciju su SATA i sulfo-SMCC, oba dostupna od kompanije Pierce Chemical Co. (Rokford, Ilinois).
[0745] Kada su specifičnosti vezivanja antitela, ona se mogu konjugovati sulfhidrilnim vezivanjem C-terminusnih zglobnih regiona dva teška lanca. U posebnom otelotvorenju, zglobni region je modifikovan tako da sadrži neparan broj sulfhidrilnih ostataka, na primer jedan, pre konjugacije.
[0747] Alternativno, obe specifičnosti vezivanja mogu biti kodirane u istom vektoru i eksprimirane i sastavljene u istoj ćeliji domaćinu. Ova metoda je posebno korisna kada je bispecifični molekul mAb x mAb, mAb x Fab, Fab x F(ab')2 ili ligand x Fab fuzioni protein. Bispecifični molekul sadržan u kompozicijama ovog obelodanjivanja može biti jednolančani molekul koji sadrži jednolančano antitelo i determinantu vezivanja, ili jednolančani bispecifični molekul koji sadrži dve determinante vezivanja. Bispecifični molekuli mogu da sadrže najmanje dva molekula sa jednim lancem. Metode za pripremu bispecifičnih molekula opisane su, na primer, u američkim patentima brojevi 5,260,203; 5,455,030; 4,881,175; 5,132,405; 5,091,513; 5,476,786; 5,013,653; 5,258,498; i 5,482,858.
[0749] Vezivanje bispecifičnih molekula za njihove specifične ciljeve može se potvrditi, na primer, enzimski povezanim imunosorbentnim testom (ELISA), radioimunološkim testom (RIA), FACS analizom, biološkim testom (npr. inhibicija rasta) ili Western Blot testom. Svaki od ovih testova generalno detektuje prisustvo kompleksa protein-antitelo od posebnog interesa korišćenjem obeleženog reagensa (npr. antitela) specifičnog za kompleks od interesa.
[0750] Multivalentna antitela
[0752] U drugom aspektu, ovo obelodanjivanje se odnosi na kompozicije koje sadrže multivalentna antitela koja sadrže najmanje dva identična ili različita dela za vezivanje antigena opisanih antitela koja se vezuju za ActRIIB. U jednom otelotvorenju, multivalentna antitela obezbeđuju najmanje dva, tri ili četiri dela antitela koja vezuju antigen. Delovi koji vezuju antigen mogu biti povezani zajedno putem fuzije proteina ili kovalentne ili nekovalentne veze. Alternativno, opisane su metode povezivanja za bispecifične molekule. U različitim otelotvorenjima, kompozicija može biti mono-, bi- ili multivalentna (npr. sposobna da se veže za jedan, dva ili više antigena), i/ili mono-, bi- ili multispecifična (npr. sa regionom vezivanja sposobnim da se vežu za jedan, dva ili više različitih antigena).
[0753] Kompozicija može biti bilo koja kombinacija ovih, npr. monovalentna i monospecifična (sa jednim regionom vezivanja koji se vezuje za jedan antigen ili epitop); ili bivalentna i bispecifična (sa dva regiona vezivanja, od kojih se svaki vezuje za različiti epitop ili antigen); ili bivalentna i monospecifična (sa dva regiona vezivanja, od kojih se svaki vezuje za isti epitop ili antigen); ili multivalentna i monospecifična (sa nekoliko regiona vezivanja koji se svi vezuju za isti antigen ili epitop); ili multivalentna i multispecifična (sa nekoliko regiona vezivanja koji se vezuju za nekoliko različitih antigena ili epitopa).
[0755] Farmaceutske kompozicije
[0757] U drugom aspektu, ovo obelodanjivanje pruža kompoziciju, npr. farmaceutsku kompoziciju, koja sadrži jedno ili kombinaciju gore opisanih antitela/monoklonalnih antitela, ili njihovih delova koji vezuju antigen, formulisanih zajedno sa farmaceutski prihvatljivim nosačem. Takve kompozicije mogu da sadrže jedno ili kombinaciju (npr. dva ili više različitih) opisanih antitela, ili imunokonjugata ili bispecifičnih molekula. Na primer, farmaceutska kompozicija ovog obelodanjivanja može da sadrži kombinaciju antitela koja se vezuju za različite epitope na ciljnom antigenu ili koja imaju komplementarne aktivnosti.
[0759] Farmaceutske kompozicije prema ovom obelodanjivanju takođe se mogu primenjivati u kombinovanoj terapiji, tj. kombinovano sa drugim agensima. Na primer, kombinovana terapija može da uključuje anti-ActRll antitelo ovog
obelodanjivanja kombinovano sa najmanje jednim drugim agensom za povećanje mišićne mase/snage, na primer, IGF-1, IGF-2 ili varijante IGF-1 ili IGF-2, antimiostatinovo antitelo, miostatin propeptid, miostatin mamac protein koji vezuje ActRIIB, ali ga ne aktivira, beta 2 agonist, agonist grelina, SARM, GH agonisti/mimetici ili folistatin. Primeri terapeutskih agensa koji se mogu koristiti u kombinovanoj terapiji detaljnije su opisani u nastavku, u odeljku o upotrebi antitela iz ovog obelodanjivanja.
[0761] Kako se ovde koristi, „farmaceutski prihvatljiv nosač“ obuhvata sve rastvarače, disperzione medijume, premaze, antibakterijska i antifungalne agense, izotonične agense i agense za odlaganje apsorpcije i slično koji su fiziološki kompatibilni. Nosač treba da bude pogodan za intravenoznu, intramuskularnu, subkutanu, parenteralnu, spinalnu ili epidermalnu primenu (npr. injekcijom ili infuzijom), poželjno za intravenoznu injekciju ili infuziju. U zavisnosti od načina primene, aktivno jedinjenje, tj. antitelo, imunokonjugator ili bispecifični molekul, može biti obloženo materijalom koji štiti jedinjenje od dejstva kiselina i drugih prirodnih uslova koji mogu inaktivirati jedinjenje.
[0763] Farmaceutske kompozicije ovog obelodanjivanja mogu da sadrže jednu ili više farmaceutski prihvatljivih soli. „Farmaceutski prihvatljiva so“ odnosi se na so koja zadržava željenu biološku aktivnost matičnog jedinjenja i ne izaziva nikakve neželjene toksikološke efekte (vidi npr. Berge, S.M., i sar., 1977 J. Pharm.Sci. 66:1-19). Primeri takvih soli uključuju soli dobijene adicijom kiselina i soli dobijene adicijom baza. Soli dobijene adicijom kiselina uključuju one izvedene iz netoksičnih neorganskih kiselina, kao što su hlorovodonična, azotna, fosforna, sumporna, bromovodonična, jodovodonična, fosforna i slično, kao i iz netoksičnih organskih kiselina kao što su alifatične mono- i dikarboksilne kiseline, fenilsupstituisane alkanske kiseline, hidroksialkanske kiseline, aromatične kiseline, alifatične i aromatične sulfonske kiseline i slično. Bazalne adicione soli uključuju one izvedene od zemnoalkalnih metala, kao što su natrijum, kalijum, magnezijum, kalcijum i slično, kao i od netoksičnih organskih amina, kao što su N,N'-dibenziletilendiamin, N-metilglukamin, hloroprokain, holin, dietanolamin, etilendiamin, prokain i slično.
[0764] Farmaceutska kompozicija ovog obelodanjivanja takođe može da sadrži farmaceutski prihvatljiv antioksidans. Primeri farmaceutski prihvatljivih antioksidanata uključuju: antioksidanse rastvorljive u vodi, kao što su askorbinska kiselina, cistein hidrohlorid, natrijum bisulfat, natrijum metabisulfit, natrijum sulfit i slično; antioksidansi rastvorljivi u ulju, kao što su askorbil palmitat, butilovani hidroksianizol (BHA), butilovani hidroksitoluen (BHT), lecitin, propil galat, alfatokoferol i slično; i helatni agensi za metale, kao što su limunska kiselina, etilendiamintetrasirćetna kiselina (EDTA), sorbitol, vinska kiselina, fosforna kiselina i slično.
[0766] Primeri odgovarajućih vodenih i nevodenih nosača koji se mogu koristiti u farmaceutskim kompozicijama ovog obelodanjivanja uključuju vodu, etanol, poliole (kao što su glicerol, propilen glikol, polietilen glikol i slično) i njihove odgovarajuće smeše, biljna ulja, kao što je maslinovo ulje, i organske estre za injekcije, kao što je etil oleat. Odgovarajuća fluidnost može se održati, na primer, upotrebom materijala za premaze, kao što je lecitin, održavanjem potrebne veličine čestica u slučaju disperzija i upotrebom surfaktanata.
[0768] Ove kompozicije mogu takođe da sadrže adjuvanse kao što su konzervansi, sredstva za kvašenje, emulgatori i disperzioni agensi prečavanje prisustva mikroorganizama može se osigurati i postupcima sterilizacije, supra, i uključivanjem različitih antibakterijskih i antifungalnih sredstava, na primer, parabena, hlorobutanola, fenol sorbinske kiseline i slično. Takođe može biti poželjno uključiti izotonične agense, kao što su šećeri, natrijum hlorid i slično, u kompozicije. Pored toga, produžena apsorpcija injekcionog farmaceutskog oblika može biti izazvana uključivanjem sredstava koja odlažu apsorpciju, kao što su aluminijum monostearat i želatin.
[0770] Farmaceutski prihvatljivi nosači uključuju sterilne vodene rastvore ili disperzije i sterilne praškove za improvizovanu pripremu sterilnih injekcionih rastvora ili disperzija. Upotreba takvih medijuma i agensa za farmaceutski aktivne supstance je poznata u struci. Osim ukoliko je bilo koji konvencionalni medijum ili agens nekompatibilno sa aktivnim jedinjenjem, razmatra se njegova upotreba u farmaceutskim kompozicijama ovog obelodanjivanja. Dodatna aktivna jedinjenja se takođe mogu uključiti u kompozicije.
[0771] Terapeutske kompozicije obično moraju biti sterilne i stabilne u uslovima proizvodnje i skladištenja. Kompozicija može biti formulisana kao rastvor, mikroemulzija, lipozom ili druga uređena struktura pogodna za visoku koncentraciju leka. Nosač može biti rastvarač ili disperzioni medijum koji sadrži, na primer, vodu, etanol, poliol (na primer, glicerol, propilen glikol i tečni polietilen glikol i slično), i njihove odgovarajuće smeše. Odgovarajuća fluidnost može se održati, na primer, upotrebom premaza kao što je lecitin, održavanjem potrebne veličine čestica u slučaju disperzije i upotrebom surfaktanata. U mnogim slučajevima, u sastav se mogu uključiti izotonični agensi, na primer, šećeri, polialkoholi kao što su manitol, sorbitol ili natrijum hlorid. Produžena apsorpcija injekcionih kompozicija može se postići uključivanjem u kompoziciju agensa koji odlaže apsorpciju, na primer, monostearatnih soli i želatina.
[0773] Sterilni rastvori za injekcije mogu se pripremiti ugradnjom aktivnog jedinjenja u potrebnoj količini u odgovarajući rastvarač sa jednim ili kombinacijom gore navedenih sredstava, po potrebi, nakon čega sledi sterilizacija mikrofiltracijom. Generalno, disperzije se pripremaju ugradnjom aktivnog jedinjenja u sterilni nosač koji sadrži osnovni disperzioni medijum i potrebne druge agense od onih navedenih gore. U slučaju sterilnih prahova za pripremu sterilnih rastvora za injekcije, metode pripreme su vakuumsko sušenje i liofilizacija (sušenje zamrzavanjem) koje daju prah aktivnog sredstva plus bilo koje dodatno željeno sredstvo iz prethodno sterilno filtriranog rastvora.
[0775] Količina aktivnog sredstva koja se može kombinovati sa nosačem da bi se dobio pojedinačni dozni oblik variraće u zavisnosti od subjekta koji se leči i određenog načina primene. Količina aktivnog sredstva koja se može kombinovati sa nosačem da bi se dobio pojedinačni dozni oblik generalno će biti ona količina kompozicije koja proizvodi terapeutski efekat. Generalno, od sto procenata, ova količina će se kretati od oko 0,01 procenata do oko devedeset devet procenata aktivnog sredstva, od oko 0,1 procenata do oko 70 procenata ili od oko 1 procenta do oko 30 procenata aktivnog sredstva u kombinaciji sa farmaceutski prihvatljivim nosačem.
[0777] Dozni režimi se prilagođavaju kako bi se postigao optimalan željeni odgovor (npr. terapeutski odgovor). Na primer, može se primeniti jedan bolus, može se primeniti nekoliko podeljenih doza tokom vremena ili se doza može
proporcionalno smanjiti ili povećati kako je naznačeno zahtevima terapijske situacije. Posebno je povoljno formulisati parenteralne kompozicije u obliku jediničnih doza radi lakše primene i ujednačenosti doziranja. Oblik jedinične doze, kako se ovde koristi, odnosi se na fizički diskretne jedinice pogodne kao jedinstvene doze za subjekte koji se leče; svaka jedinica sadrži unapred određenu količinu aktivnog jedinjenja izračunatu da proizvede željeni terapeutski efekat u kombinaciji sa potrebnim farmaceutskim nosačem. Specifikacije za dozne oblike ovog obelodanjivanja su diktirane i direktno zavise od jedinstvenih karakteristika aktivnog jedinjenja i određenog terapeutskog efekta koji treba postići, kao i ograničenja svojstvena umetnosti pravljenja takvog aktivnog jedinjenja za lečenje osetljivosti kod pojedinaca.
[0779] Za primenu kompozicije koja sadrži antitelo, doza antitela se kreće od oko 0,0001 do oko 100 mg/kg, a češće od oko 0,01 do oko 30 mg/kg telesne težine domaćina. Na primer, doze su oko 1 mg/kg telesne težine, oko 3 mg/kg telesne težine, oko 5 mg/kg telesne težine ili oko 10 mg/kg telesne težine u rasponu od oko 1-10 mg/kg, npr. oko 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10 mg/kg telesne težine. Doze se ponavljaju po potrebi i mogu biti u rasponu od otprilike jednom nedeljno do otprilike jednom na svakih 10 nedelja, npr. jednom na svakih 4 do 8 nedelja. Međutim, u zavisnosti od stanja, može se koristiti pulsna terapija, gde se, na primer, jedna injekcija antagonista Actll receptora daje pacijentu sa akutnim pogoršanjem srčane bolesti, na primer, u hitnom prijemu.
[0781] Primena se poželjno vrši intravenozno. Režimi doziranja za anti-ActRll antitelo iz ovog obelodanjivanja, npr. bimagrumab, uključuju oko 1 mg/kg telesne težine ili oko 3 mg/kg telesne težine ili oko 10 mg/kg telesne težine, jednom svake četiri nedelje intravenskom primenom.
[0783] U nekim metodama, dva ili više monoklonskih antitela sa različitim specifičnostima vezivanja su uključena u kompozicije ovog obelodanjivanja i, stoga, primenjuju se istovremeno, u kom slučaju doza svakog primenjenog antitela spada u naznačene opsege. Antitelo se obično primenjuje više puta. Intervali između pojedinačnih doza mogu biti, na primer, nedeljno, mesečno, svaka tri meseca, svakih šest meseci ili godišnje. Intervali takođe mogu biti nepravilni, što je naznačeno merenjem nivoa antitela u krvi na ciljni antigen kod pacijenta. Kod
nekih metoda, doza se podešava da bi se postigla koncentracija antitela u plazmi od oko 1- oko 1000 µg/ml, a kod nekih metoda oko 25- oko 300 µg/ml. Na primer, ActRll antitelo iz ovog obelodanjivanja može se primenjivati zajedno sa antimiostatin antitelom.
[0785] Doziranje i učestalost variraju u zavisnosti od poluživota antitela kod pacijenta. Generalno, ljudska antitela pokazuju najduži poluživot, a zatim slede humanizovana antitela, himerna antitela i neljudska antitela. Doziranje i učestalost primene mogu varirati u zavisnosti od toga da li je tretman profilaktički ili terapeutski. U profilaktičkim primenama, relativno niska doza se primenjuje u relativno retkim intervalima tokom dužeg vremenskog perioda. Neki pacijenti nastavljaju da primaju lečenje do kraja života. U terapijskim primenama, ponekad je potrebna relativno visoka doza u relativno kratkim intervalima dok se progresija bolesti ne smanji ili zaustavi ili dok pacijent ne pokaže delimično ili potpuno poboljšanje simptoma bolesti. Nakon toga, pacijentu se može propisati profilaktički režim.
[0787] Primena „terapeutski efikasne doze“ anti-ActRll antitela sadržanog u kompozicijama ovog obelodanjivanja može dovesti do smanjenja težine simptoma bolesti, povećanja učestalosti i trajanja perioda bez simptoma bolesti ili sprečavanja oštećenja ili invaliditeta usled bolesti, tj. povećanja srčane funkcije.
[0789] Aktivna jedinjenja mogu biti pripremljena sa nosačima koji će zaštititi jedinjenje od brzog oslobađanja, kao što je formulacija sa kontrolisanim oslobađanjem, uključujući implantate, transdermalne flastere i mikroenkapsulirane sisteme za isporuku. Mogu se koristiti biorazgradivi, biokompatibilni polimeri, kao što su etilen vinil acetat, polianhidridi, poliglikolna kiselina, kolagen, poliortoestri i polilaktična kiselina. Mnoge metode za pripremu takvih formulacija su patentirane ili opšte poznate stručnjacima u ovoj oblasti. Vidi, npr. Sustained and Controlled Release Drug Delivery Systems, J.R. Robinson, ur., Marcel Dekker, Inc., New York, 1978.
[0791] Terapeutske kompozicije se mogu primenjivati medicinskim uređajima poznatim u struci.
[0792] Upotreba i metode obelodanjivanja
[0794] Kompozicije ovog obelodanjivanja i otkrivena antitela imaju terapeutsku primenu, jer utiču na lečenje srčanih oboljenja ili na poboljšanje stanja pacijenata pogođenih srčanim oboljenjima ili na smanjenje simptoma povezanih sa srčanim oboljenjima.
[0796] Termin „subjekt“ ili „pojedinac“, kako se ovde koristi, treba da obuhvati i ljude i životinje koje nisu ljudi. Neljudske životinje obuhvataju sve kičmenjake, npr. sisare i nesisare, kao što su neljudski primati, ovce, psi, mačke, miševi, krave, konji, kokoške, vodozemci i gmizavci.
[0798] Stoga se obelodanjivanje takođe odnosi na metode lečenja u kojima kompozicije obelodanjivanja ili obelodavljeni antagonisti ActRII receptora, npr. molekuli koji vezuju ActRII, poželjnije antitela na ActRII, npr. bimagrumab ili BYM338, inhibiraju, tj. antagonizuju, funkciju ActRll i time dovode do poboljšanja kod različitih vrsta srčanih oboljenja. Obelodanjivanje pruža metod za sprečavanje i/ili lečenje srčanih oboljenja koji obuhvata davanje pacijentu terapeutski efikasne količine antagonista ActRII receptora, npr. poželjno molekula koji vezuje ActRIIB, još poželjnije antagonističkog antitela na ActRIIB, npr. bimagrumaba ili BYM338 ili opisanih kompozicija.
[0800] Primeri antagonista ActRII receptora, npr. molekuli koji vezuju ActRII, poželjno antagonistička antitela na ActRIIB, npr. bimagrumab ili BYM338, koji se mogu koristiti u opisanim metodama lečenja su oni koji su detaljno obelodavljeni ili opisani gore. U određenim otelotvorenjima, ActRII antitela (npr. bimagrumab ili BYM338) su sadržana u ovde obelodavljenim kompozicijama prema pronalasku.
[0802] Ovo obelodivanje se takođe odnosi na upotrebu antagonista ActRII receptora, npr. molekula koji se vezuje za ActRIIA ili ActRIIB receptor, poželjno antagonističkog antitela na ActRII, npr. BYM338, u proizvodnji leka za lečenje različitih oblika srčanih oboljenja kao što je gore opisano.
[0804] Molekul koji vezuje ActRII, poželjno antagonističko antitelo na ActRII, npr. bimagrumab ili BYM338, može se primenjivati kao jedini aktivni agens ili u kombinaciji sa, npr. kao adjuvans ili u kombinaciji sa, drugim lekovima npr. IGF-1,
IGF-2 ili varijantama IGF-1 ili IGF-2, anti-miostatinskim antitelom, miostatin propeptidom, miostatinskim mamcem proteinom koji vezuje ActRIIB, ali ga ne aktivira, beta 2 agonistom, agonistom grelina, SARM-om, GH agonistima/mimeticima ili folistatinom. Na primer, antagonisti iz ovog obelodanjivanja mogu se koristiti u kombinaciji sa IGF-1 mimetikom kao što je obelodavljeno u WO2007/146689.
[0806] U skladu sa gore navedenim, ovo obelodanjivanje u još jednom aspektu pruža metod ili upotrebu kako je gore definisano, koja sadrži ko-primenu, npr. istovremeno ili uzastopno, terapeutski efikasne količine antagonista ActRll receptora, poželjno molekula koji vezuje ActRll, još poželjnije antagonističkog antitela na ActRII, npr. bimagrumaba ili BYM338, i najmanje jedne druge lekovite supstance, pri čemu je navedena druga lekovita supstanca IGF-1, IGF-2 ili varijante IGF-1 ili IGF-2, anti-miostatinovo antitelo, miostatin propeptid, miostatin mamac protein koji vezuje ActRll, ali ga ne aktivira, beta 2 agonist, agonist grelina, SARM, GH agonisti/mimetici ili folistatin.
[0808] Kompleti
[0810] Pronalazak takođe obuhvata komplete koji mogu da sadrže antagonist ActRll receptora, npr. molekul koji se vezuje za ActRII receptor (npr. antitelo za ActRII receptor ili njegov fragment koji se vezuje za antigen, npr. bimagrumab ili BYM338) ili molekul koji se vezuje za ActRII receptor (tj. ActRIIB receptor) (npr. anti-ActRIIB antitelo ili njegov fragment koji se vezuje za antigen) (npr. u tečnom ili liofilizovanom obliku) ili farmaceutsku kompoziciju koja sadrži antagonist ActRll receptora (opisano supra). Pored toga, takvi kompleti mogu da sadrže sredstva za primenu antagonista ActRll (npr. špric i bočicu, napunjeni špric, napunjenu olovku) i uputstva za upotrebu. Ovi kompleti mogu da sadrže dodatne terapeutske agense (opisane supra), npr. za isporuku u kombinaciji sa priloženim antagonistom ActRII, npr. BYM338.
[0812] Fraza „sredstvo za davanje“ koristi se da označi bilo koji raspoloživi pribor za sistemsko davanje leka pacijentu, uključujući, ali ne ograničavajući se na, napunjeni špric, bočicu i špric, injekcionu olovku, autoinjektor, intravenski kapalj i
kesu, pumpu itd. Sa takvim predmetima, pacijent može sam dati lek (tj. da da lek u svoje ime) ili lekar može dati lek.
[0814] Svaka komponenta kompleta je obično zatvorena u pojedinačnom kontejneru, a svi različiti kontejneri su u jednom pakovanju zajedno sa uputstvima za upotrebu.
[0816] Sekvence
[0818] Tabela 1: lista sekvenci
[0820]
[0821]
[0822]
[0823]
[0824]
[0825]
[0826]
[0827]
[0828]
[0829]
[0830]
[0831]
[0832]
[0833]
[0834]
[0835]
[0836]
[0837]
[0838]
[0839]
[0842] Otelotvorenja obelodavljenih metoda, tretmana, režima, upotreba i kompleta koriste antagonist ActRII receptora, npr. molekul koji vezuje ActRIIB. U daljim otelotvorenjima, molekul koji vezuje ActRIIB je antagonisto antitelo za ActRIIB.
[0844] U nekim otelotvorenjima obelodavljenih metoda, tretmana, režima, upotreba i kompleta, anti-ActRIIB antitelo je izabrano iz grupe koja se sastoji od: a) anti-ActRIIB antitela koje se vezuje za epitop ActRIIB-a koji sadrži SEQ ID NO: aminokiseline 78-83 SEQ ID NO: 181 (WLDDFN - SEQ ID NO:188);
[0846] (b) aminokiseline 76-84 SEQ ID NO: 181 (GCWLDDFNC - SEQ ID NO:186);
[0847] (c) aminokiseline 75-85 SEQ ID NO: 181 (KGCWLDDFNCY - SEQ ID NO:190);
[0849] (d) aminokiseline 52-56 SEQ ID NO: 181 (EQDKR - SEQ ID NO:189);
[0850] (e) aminokiseline 49-63 SEQ ID NO: 181 (CEGEQDKRLHCYASW -SEQ ID NO:187);
[0852] (f) aminokiseline 29-41 SEQ ID NO: 181 (CIYYNANWELERT- SEQ ID NO:191);
[0854] (g) aminokiseline 100-110 SEQ ID NO: 181 (YFCCCEGNFCN - SEQ ID NO:192); ili
[0856] (h) aminokiseline 78-83 SEQ ID NO: 181 (WLDDFN) i aminokiseline 52-56 SEQ ID NO: 181 (EQDKR); i
[0858] b) antagonističko antitelo na ActRIIB koje se vezuje za epitop ActRIIB-a, koje sadrži aminokiseline 78-83 SEQ ID NO: 181 (WLDDFN - SEQ ID NO:188);
[0860] (b) aminokiseline 76-84 SEQ ID NO: 181 (GCWLDDFNC - SEQ ID NO:186);
[0862] (c) aminokiseline 75-85 SEQ ID NO: 181 (KGCWLDDFNCY - SEQ ID NO:190);
[0864] (d) aminokiseline 52-56 SEQ ID NO: 181 (EQDKR - SEQ ID NO:189);
[0865] (e) aminokiseline 49-63 SEQ ID NO: 181 (CEGEQDKRLHCYASW -SEQ ID NO:187);
[0867] (f) aminokiseline 29-41 SEQ ID NO: 181 (CIYYNANWELERT- SEQ ID NO:191);
[0869] (g) aminokiseline 100-110 SEQ ID NO: 181 (YFCCCEGNFCN - SEQ ID NO:192); ili
[0871] (h) aminokiseline 78-83 SEQ ID NO: 181 (WLDDFN) i aminokiseline 52-56 SEQ ID NO: 181 (EQDKR), pri čemu antitelo ima KD od oko 2 pM.
[0872] U nekim otelotvorenjima obelodavljenih metoda, tretmana, režima, upotreba i kompleta, antagonističko antitelo na ActRIIB je ljudsko antitelo.
[0874] U nekim otelotvorenjima obelodavljenih metoda, tretmana, režima, upotreba i kompleta, antitelo je bimagrumab ili BYM338.
[0876] Detalji jednog ili više otelotvorenja ovog obelodanjivanja navedeni su u pratećem opisu iznad. Bilo koje metode i materijali slični ili ekvivalentni onima opisanim ovde mogu se koristiti u praksi ili testiranju ovog obelodanjivanja. Ostale karakteristike, ciljevi i prednosti ovog obelodanjivanja biće očigledne iz opisa i iz patentnih zahteva. U specifikaciji i priloženim patentnim zahtevima, oblici jednine uključuju i množinu, osim ako kontekst jasno ne nalaže drugačije. Osim ako nije drugačije definisano, svi tehnički i naučni termini koji se ovde koriste imaju isto značenje kao što ga obično razume stručnjak u oblasti kojoj ovo obelodanjivanja pripada. Sledeći primeri imaju za cilj da potpunije ilustruju obelodanjivanje i ni na koji način ne ograničavaju njegov obim.
[0878] Primeri
[0880] Opšta metodologija
[0882] ActRIIB antitela, njihova karakterizacija i metode povezane sa njima, kao što su (i) Funkcionalni testovi, (ii) TESTOVI REPORTER GENA (RGA), (iii) Kultivacija ćelijskih linija HEK293T/17, (iv) Testovi reporter gena luciferaze indukovane miostatin-om, (v) SPECIFIČNI ELISA testovi, (vi) ELISA test interakcije vezivanja ActRIIB/Fc-miostatin, (vii) FACS titracija na ćelijama koje ekspresuju hActRIIB i hActRIIA, (viii) Vezivanje za primarne ćelije skeletnih mišića čoveka, (ix) Određivanje afiniteta odabranih anti-ljudskih ActRIIB Fab ćelija korišćenjem površinske plazmonske rezonancije (Biacore), (x) CK TEST, (xi) Životinjski modeli, (xii) PROTOKOLI TRETMANA, (xiii) Statistička analiza, (xiii) Istraživanja, (xv) identifikacija i karakterizacija antitela, (xvi) Optimizacija antitela dobijenih iz prvog sazrevanja afiniteta, (xvii) IgG2 konverzija Afinitetno sazreli Fabovi (1. sazrevanje), (xviiii) Drugo afinitetno sazrevanje, (xx) IgG2 konverzija i karakterizacija IgG2 (2. sazrevanje), (xxi) karakterizacija anti-ActRIIB antitela u in vivo studijama na miševima, (xxii) potvrda afiniteta pomoću SET, (xxiii) studije
unakrsnog blokiranja i (xxiv) detalji i tehnologije mapiranja epiopeda o obelodavljeni su u WO 2010/125003.
[0884] Eksperimentalni model TAC (transverzalna aortna konstrikcija) kod miša je često korišćeni eksperimentalni model za srčanu hipertrofiju i srčanu insuficijenciju izazvanu preopterećenjem pritiskom, a opisan je npr. u radovima Rockman i sar. (1991) i deAlmeida i sar. (2010).
[0886] Primer 1: Studija prevencije TAC-a
[0888] Materijali i metode:
[0890] Ova studija testira da li CDD866 sprečava razvoj srčane disfunkcije u uspostavljenom mišjem modelu srčane insuficijencije sa transverzalnom aortnom konstrikcijom (TAC).
[0892] Sledeće 4 grupe 16 nedelja starih mužjaka miševa C57BL/6 (n=7-10/grupa) su deo studije:
[0894] 1. SHAM Izotip Ab
[0896] 2. SHAM CDD866 Ab
[0898] 3. TAC Izotip Ab
[0900] 4. TAC CDD866 Ab
[0902] Antitelo se primenjuje subkutano (SQ), 20 mg/kg, jednom nedeljno, pri čemu se poslednja doza daje < 24 sata pre žrtvovanja.
[0904] Ehokardiografija se izvodi svake dve nedelje.
[0906] Primarni krajnji cilj: unapred određeni krajnji cilj 11 nedelja nakon TAC-a ili % frakcionog skraćivanja (FS) < 20%
[0908] Rezultati:
[0910] Kao što je prikazano na Slikama 1A-1E, tretman CDD866 antitelima ima minimalne srčane efekte kod miševa divljeg tipa C57BL/6. Konkretno, kao što je prikazano na Slici 1A, izmereni nivoi CDD866 u plazmi potvrđuju da je lek
primenjen na odgovarajući način. CDD866 ne povećava značajno srčanu masu (Slika 1B). CDD866 smanjuje miokardnu fibrozu (Sl.1C), iako je procenat fibroze bio znatno nizak na početku kod zdravih kontrola divljeg tipa. Reprezentativne fotomikrografije miokarda obojenog PAS-om (Sl.1D) ističu veličinu kardiomiocita. Slika 1E grafički prikazuje nalaz da CDD866 ne povećava značajno veličinu kardiomiocita kod životinja divljeg tipa. Podaci su prikazani kao srednja vrednost ± standardna devijacija. Siva = Kontrolna grupa, izotip Ab (n=3). Crna = Eksperimentalna grupa, CDD866 Ab (n=3). * p<0,05
[0912] Kao što je prikazano na Sl.2A-2D, tretman CDD866 sprečava srčanu insuficijenciju izazvanu TAC-om kod miševa. Sl.2A grafički prikazuje da se sistolna funkcija (merena kao % FS) očekivano smanjuje sa TAC (horizontalna traka), ali ostaje očuvana kod životinja tretiranih CDD866 koje su podvrgnute TAC (dijagonalna traka). Sl.2B je reprezentativni ehokardiografski snimak nakon 11 nedelja SHAM ili TAC operacije, koji pokazuje očuvanje sistoličke funkcije kod TAC životinja tretiranih sa CDD866. Postoji trend smanjenja težine pluća kod životinja tretiranih CDD866 i ukazuje na manju plućnu kongestiju (surogat srčane insuficijencije kod mišjih modela (Sl.2C). Postoji značajno smanjenje primarnog krajnjeg pokazatelja (preživljavanje ili % FS <20%) kod tretmana CDD866 (Sl.2D). Podaci su prikazani kao srednja vrednost ± standardna devijacija. Crna = SHAM izotip Ab (n=7). Siva = SHAM CDD866 Ab (n=7). Horizontalna traka = TAC izotip Ab (n=10). Dijagonalna traka = TAC CDD866 Ab (n=10). * p<0,05. # p < 0,01 (crna označava poređenje sa SHAM izotip grupom, crvena označava poređenje sa TAC izotip grupom).
[0914] Kao što je prikazano na Slikama 3A-3D, CDD866 Ab efikasno blokira srčanu ActRII-A/B signalizaciju u TAC modelu srčane insuficijencije. Na Slici 3(A), izmereni nivoi CDD866 u plazmi ukazuju na to da je lek primenjen na odgovarajući način. Ekspresija srčanog folistatina sličnog 3 (FSTL3) se povećava sa TAC, što ukazuje da je srčana ActRII-A/B signalizacija povećana u ovom modelu srčanog oštećenja. Tretman CDD866 smanjuje ekspresiju srčanog FSTL3, što ukazuje da efikasno blokira TAC-indukovanu ActRII-A/B signalizaciju u srcu (Sl.3B).
[0915] Ekspresija gena patološke srčane hipertrofije smanjuje se tretmanom CDD866 (Sl.
[0916] 3C). Kao što je prikazano na Slici 3D, patološki profil srčane fibroze kod srčane insuficijencije izazvane TAC-om je smanjen tretmanom CDD866. Podaci su
prikazani kao srednja vrednost ± standardna devijacija. Crna = SHAM izotip Ab (n=7). Siva = SHAM CDD866 Ab (n=7). Horizontalna traka = TAC izotip Ab (n=10). Dijagonalna traka = TAC CDD866 Ab (n=10). * p<0,05. # p < 0,01 (crna označava poređenje sa SHAM izotip grupom, crvena označava poređenje sa TAC izotip grupom).
[0918] Sumirajući, (i) CDD866 ima minimalne efekte na rast/funkciju srca kod kontrola divljeg tipa; (ii) CDD866 efikasno sprečava razvoj srčane insuficijencije izazvane TAC-om, i (iii) CDD866 poboljšava ukupno preživljavanje u TAC modelu srčane insuficijencije.
[0920] Primer 2: TAC studija lečenja
[0922] Materijali i metode:
[0924] Ova studija testira da li CDD866 može spasiti životinje od srčane insuficijencije preokretanjem uspostavljene srčane disfunkcije kod životinja podvrgnutih TAC-u.
[0926] Proučavane su sledeće 2 grupe 16 nedelja starih mužjaka miševa C57BL/6 (n=10/grupa):
[0928] TAC Izotip Ab
[0930] TAC CDD866 Ab
[0932] Lečenje antitelima se započinje tek nakon smanjenja procenta frakcionog skraćivanja za > 4 standardne devijacije.
[0934] Antitelo se primenjuje subkutano, 20 mg/kg/nedeljno x 8 nedelja (poslednja doza data <24 sata pre žrtvovanja)
[0936] Ehokardiografija se izvodi svake dve nedelje.
[0938] Primarni krajnji cilj: unapred određeni krajnji cilj 8 nedelja lečenja ili %FS < 25%
[0940] Rezultati:
[0941] Kao što je prikazano na Sl.4A-4D, tretman CDD866 obnavlja srčanu funkciju i spasava životinje od srčane insuficijencije izazvane TAC-om. Izmereni nivoi CDD866 u plazmi ukazuju na to da je lek primenjen na odgovarajući način u sistoličkoj funkciji (Sl.4A). Sl.4B grafički prikazuje nalaz da se ekspresija srčanog FSTL3 smanjuje tretmanom CDD866, što ukazuje da efikasno blokira TAC-indukovanu ActRII-A/B signalizaciju u srcu. CDD866 obrće sistolnu disfunkciju kod srčane insuficijencije izazvane TAC-om i primećuje se već 1 nedelju nakon tretmana sa progresivnim poboljšanjem (Sl.4C). CDD866 takođe smanjuje težinu pluća, surogat marker za srčanu insuficijenciju kod mišjeg modela (Sl.4D). Podaci su prikazani kao srednja vrednost standardna devijacija. Siva = TAC izotip Ab. Crna = TAC CDD866 Ab. * p<0,05. #p<0,01.
[0943] Tretman CDD866 indukuje rast srca u TAC modelu. Kao što je grafički prikazano na Sl.5A, debljina zida progresivno se povećava sa tretmanom CDD866 (crna strelica označava početak lečenja). Sl.5B prikazuje serijske eho snimke srednjih ventrikularnih preseka tokom kursa lečenja, demonstrirajući razlike u rastu srca kod životinja tretiranih izotipom u odnosu na životinje tretirane CDD866. CDD866 povećava srčanu masu u TAC modelu kao što je prikazano na Sl. 5C. Sl.5D prikazuje fotomikrografije miokarda obojenog PAS-om, ističući veličinu kardiomiocita. CDD866 takođe povećava rast kardiomiocita u TAC (Sl. 5E). Podaci su prikazani kao srednja vrednost ± standardna devijacija. Siva = TAC izotip Ab. Crna = TAC CDD866 Ab. * p<0,05. #p<0,01.
[0945] Rezultati takođe ukazuju da CDD866 indukuje fiziološki rast srca koji je zaštitni kod srčane insuficijencije. Sl.6A grafički prikazuje da se ekspresija gena povezanih sa patološkom hipertrofijom smanjuje tretmanom sa CDD866. Efekti CDD866 na rast srca i telesnu težinu su prolazni i reverzibilni, kao što je prikazano na Sl.6B. Poboljšanja srčane funkcije izazvana jednom dozom CDD866 traju najmanje 6 nedelja. (Sl.6B strelica = vreme jedne doze; isprekidana linija = očekivana putanja bez tretmana CDD866). Sl.6C prikazuje fotomikrografiju masovnog trihromiranog miokarda (plavo = fibroza; crvena = mišić). Postoji trend smanjenja miokardne fibroze kod tretmana CDD866, kao što je prikazano na Sl.
[0946] 6D. Podaci su prikazani kao srednja vrednost ± standardna devijacija. Siva = TAC izotip Ab. Crna = TAC CDD866 Ab. * p<0,05. #p<0,01.
[0947] CDD866 indukuje rast skeletnih mišića kod srčane insuficijencije posredovane TAC-om, kao što je prikazano na Sl. 7A-7E. CDD866 smanjuje ekspresiju p-SMAD3 u skeletnim mišićima, što ukazuje da efikasno blokira ActRII-A/B signalizaciju u skeletnim mišićima u ovom modelu srčane insuficijencije (Sl.
[0948] 7A). CDD866 progresivno povećava ukupnu telesnu težinu; verovatno kroz povećanje mišićne mase (Sl.7B). Sl.7C pokazuje da CDD866 povećava ukupnu masu različitih grupa skeletnih mišića (EDL, gas, TC). Veličina skeletnih miocita je takođe povećana pomoću CDD866 (Sl.7D). Promena tipa vlakana u skeletnim mišićima je takođe indukovana CDD866 (Sl.7E). Crvena = TAC izotip Ab. Plava = TAC CDD866 Ab. * p<0,05. #p<0,01.
[0950] Ukratko, CDD866 efikasno preokreće uspostavljenu sistoličku disfunkciju izazvanu TAC-om. CDD866 povećava rast srca i smanjuje miokardnu fibrozu, što ukazuje na fiziološku srčanu hipertrofiju koja je zaštitna kod srčane insuficijencije. CDD866 povećava rast skeletnih mišića u TAC modelu srčane insuficijencije, što ukazuje na njegovu upotrebu u poboljšanju srčane kaheksije kod uznapredovale srčane insuficijencije.
[0952] Primer 3: MHCF764L vremenska studija
[0954] Materijali i metode:
[0956] Ova studija testira da li CDD866 može poboljšati srčanu funkciju u genetskom modelu dilatativne kardiomiopatije (MHCF764L).
[0958] Proučavane su 2 grupe mužjaka miševa mutanta MHC F764L /- starih 14-24 nedelje:
[0960] Izotip Ab (n=3)
[0962] CDD866 Ab (n=3)
[0964] Antitelo se primenjuje subkutano, 20 mg/kg/nedeljno x 12 nedelja (poslednja doza data <24 sata pre žrtvovanja)
[0966] Ehokardiografija se izvodi svake dve nedelje (q2wk).
[0967] Primarni krajnji cilj: unapred određeni krajnji cilj 12 nedelja lečenja ili %FS < 20%
[0969] Rezultati:
[0971] CDD866 ima minimalne srčane efekte u modelu genetske dilatacione kardiomiopatije (iako samo umeren srčani fenotip na početku). Kao što je grafički prikazano na Sl.8A, CDD866 indukuje trend ka blago povećanoj sistoličkoj funkciji kod miševa MHCF74L. Sl.8B ilustruje trend smanjene ekspresije srčanog FSTL3 uz tretman CDD866, što ukazuje da on efikasno blokira ActRII-A/B signalizaciju u srcu. Kao što je prikazano na Sl.8C, nije primećena značajna razlika u profilu ekspresije gena patološke hipertrofije. Podaci su prikazani kao srednja vrednost standardna devijacija. Siva = Izotip Ab. Crna = CDD866 Ab. * p<0,05. #p<0,01.
[0973] Sumirajući, blago povećanje sistoličke funkcije je primećeno kod tretmana sa CDD866. Nisu otkrivene značajne razlike u profilima ekspresije gena srčane insuficijencije.
[0975] Reference
[0977] Akpan I, Goncalves MD, Dihr R, Yin X, Pistilli E, Bogdanovich S, Khurana, T, Ucran, J, Lachey, J, Ahima, RS. The effects of a soluble activin type IIB receptor on obesity and insulin sensitivity. Int J Obes (Lond) 2009 Nov;
[0978] 33(11):1265-1273.
[0980] deAlmeida AC, van Oort RJ, Wehrens XH. Transverse aortic constriction in mice. J Vis Exp 2010 Apr 21; (38). http://www.jove.com/details.php?id=1729, doi:10.3791/1729.
[0982] Lee SJ, McPherron AC. Regulation of myostatin activity and muscle growth. Proc Natl Acad Sci U S A.31. jul 2001; 98(16):9306-11.
[0984] Lee SJ, Reed LA, Davies MV, Girgenrath S, Goad ME, Tomkinson KN, Wright JF, Barker C, Ehrmantraut G, Holmstrom J, Trowell B, Gertz B, Jiang MS, Sebald SM, Matzuk M, Li E, Liang LF, Quattlebaum E, Stotish RL, Wolfman NM. Regulation of muscle growth by multiple ligands signaling through activin type II receptors. Proc Natl Acad Sci U S A.13. decembar 2005;102(50):18117-22.
[0985] Rebbapragada A, Benchabane H, Wrana JL, Celeste AJ, Attisano L. Myostatin signals through a transforming growth factor beta-like signaling pathway to block adipogenesis. Mol Cell Biol.2003; 23:7230-7242.
[0987] Rockman HA, Ross RS, Harris AN, Knowlton KU, Steinhelper ME, Field LJ, Ross Jr. J, Chien KR. Segregation of atrial-specific and inducible expression of an atrial natriuretic factor transgene in an in vivo murine model of cardiac hypertrophy. Proc Natl Acad Sci USA. Septembar 1991. godine; 88:8277-8281.
[0989] Whittemore LA, Song K, Li X, Aghajanian J, Davies M, Girgenrath S, Hill JJ, Jalenak M, Kelley P, Knight A, Maylor R, O'Hara D, Pearson A, Quazi A, Ryerson S, Tan XY, Tomkinson KN, Veldman GM, Widom A, Wright JF, Wudyka S, Zhao L, Wolfman NM. Inhibition of myostatin in adult mice increases skeletal muscle mass and strength. Biochem Biophys Res Commun.24. januar 2003; 300(4):965-71.
[0992] _____________________
Claims (10)
1. PATENTNI ZAHTEVI
1. Antagonist ActRII receptora za upotrebu u lečenju i/ili sprečavanju srčane insuficijencije, naznačen time što je srčana insuficijencija uzrokovana najmanje jednim od: bolesti srčanih zalistaka, koronarne arterijske bolesti, hipertenzije, dijabetesa, starenja, aritmije, peripartalne kardiomiopatije, stresne kardiomiopatije, toksičnih ili infektivnih agensa, genetske kardiomiopatije ili idiopatske dilatativne kardiomiopatije, pri čemu je antagonist ActRII receptora antitelo protiv
ActRII receptora.
2. Antagonist ActRII receptora za upotrebu u lečenju i/ili sprečavanju srčane insuficijencije prema patentnom zahtevu 1, naznačen time što je navedena bolest srčanih zalistaka aortna stenoza.
3. Antagonist ActRII receptora za upotrebu prema patentnom zahtevu 2, naznačen time što lečenje aortne stenoze tretira strukturnu i/ili funkcionalnu srčanu abnormalnost.
4. Antagonist receptora ActRII za upotrebu prema bilo kom prethodnom patentnom zahtevu, naznačen time što je antagonist receptora ActRII antitelo koje se vezuje za epitop ActRIIB koji se sastoji od aminokiselina 19-134 SEQ ID NO: 181 (SEQ ID NO: 182).
5. Antagonist ActRII receptora za upotrebu prema bilo kom od prethodnih patentnih zahteva, naznačen time što antitelo sadrži:
(a) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 1;varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 15;varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 29;varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 43;varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 57; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 71,
(b) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 2; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 16; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 30; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 44; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 58; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 72,
(c) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 3; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 17; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 31; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 45; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 59; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 73,
(d) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 4; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 18; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 32; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 46; varijabilni region lakog lanca 35 CDR2 SEQ ID NO: 60; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 74,
(e) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 5; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 19; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 33; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 47;varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 61;i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 75,
(f) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 6; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 20; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 34; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 48; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 62; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 76,
(g) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 7; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 21; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 35; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 49; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 63; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 77,
(h) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 8; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 22; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 36; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 50; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 64; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 78,
(i) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 9; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 23; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 37; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 51; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 65; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 79,
(j) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 10; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 24; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 38; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 52; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 66; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 80,
(k) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 11; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 25; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 39; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 53; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 67; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 81,
(l) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 12; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 26; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 40; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 54; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 68; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 82,
(m) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 13; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 27; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 41; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 55; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 69; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 83 ili
(n) varijabilni region teškog lanca CDR1 SEQ ID NO: 14; varijabilni region teškog lanca CDR2 SEQ ID NO: 28; varijabilni region teškog lanca CDR3 SEQ ID NO: 42; varijabilni region lakog lanca CDR1 SEQ ID NO: 56; varijabilni region lakog lanca CDR2 SEQ ID NO: 70; i varijabilni region lakog lanca CDR3 SEQ ID NO: 84.
6. Antagonist ActRII receptora za upotrebu prema patentnom zahtevu 5, naznačen time što antitelo sadrži aminokiselinsku sekvencu teškog lanca pune dužine koja ima najmanje 95% identiteta sekvence sa najmanje jednom sekvencom izabranom iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 146-150 i 156-160.
7. Antagonist ActRII receptora za upotrebu prema patentnom zahtevu 5 ili 6, naznačen time što antitelo sadrži aminokiselinsku sekvencu lakog lanca pune dužine koja ima najmanje 95% identiteta sekvence sa najmanje jednom sekvencom izabranom iz grupe koja se sastoji od SEQ ID NOs: 141-145 i 151-155.
8. Antagonist ActRII receptora za upotrebu prema bilo kom od patentnih zahteva 5 do 7, naznačen time što antitelo sadrži:
(a) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 99 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 85;
(b) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 100 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 86;
(c) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 101 i varijabilnu sekvencu lakog lanca 30 SEQ ID NO: 87;
(d) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 102 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 88;
(e) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 103 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 89;
(f) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 104 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 90;
(g) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 105 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 91;
(h) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 106 i varijabilnu sekvencu lakog 5 lanca SEQ ID NO: 92;
(i) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 107 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 93;
(j) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 108 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 94;
(k) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 109 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 95;
(l) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 110 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 96;
(m) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 111 i varijabilnu sekvencu lakog lanca 15 SEQ ID NO: 97; ili
(n) varijabilnu sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 112 i varijabilnu sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 98.
9. Antagonist ActRII receptora za upotrebu prema bilo kom od patentnih zahteva 5 do 8, naznačen time što antitelo sadrži:
(a) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 146 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 141;
(b) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 147 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 142;
(c) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 148 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 143;
(d) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 149 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 144;
(e) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 150 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 145;
(f) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 156 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 151;
(g) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 157 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 152;
(h) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 158 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 153;
(i) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 159 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 154; ili
(j) sekvencu teškog lanca SEQ ID NO: 160 i sekvencu lakog lanca SEQ ID NO: 155.
10. Antagonist ActRII receptora za upotrebu prema bilo kom od prethodnih patentnih zahteva, naznačen time što antitelo sadrži bimagrumab.
______________________
Applications Claiming Priority (3)
| Application Number | Priority Date | Filing Date | Title |
|---|---|---|---|
| US201762476054P | 2017-03-24 | 2017-03-24 | |
| PCT/US2018/023390 WO2018175460A1 (en) | 2017-03-24 | 2018-03-20 | Methods for preventing and treating heart disease |
| EP18719334.7A EP3600415B1 (en) | 2017-03-24 | 2018-03-20 | Antibody against activin receptor type ii receptor for use in treating heart failure |
Publications (1)
| Publication Number | Publication Date |
|---|---|
| RS67504B1 true RS67504B1 (sr) | 2025-12-31 |
Family
ID=62028095
Family Applications (1)
| Application Number | Title | Priority Date | Filing Date |
|---|---|---|---|
| RS20251180A RS67504B1 (sr) | 2017-03-24 | 2018-03-20 | Antitelo protiv aktivin receptora tipa ii za upotrebu u lečenju srčane insuficijencije |
Country Status (18)
| Country | Link |
|---|---|
| US (3) | US10982000B2 (sr) |
| EP (2) | EP4678660A3 (sr) |
| JP (2) | JP7339159B2 (sr) |
| KR (2) | KR102628323B1 (sr) |
| CN (2) | CN119971025A (sr) |
| AU (1) | AU2018240117B2 (sr) |
| CA (1) | CA3054837A1 (sr) |
| DK (1) | DK3600415T3 (sr) |
| ES (1) | ES3054462T3 (sr) |
| FI (1) | FI3600415T3 (sr) |
| HR (1) | HRP20251505T1 (sr) |
| IL (1) | IL269083B2 (sr) |
| LT (1) | LT3600415T (sr) |
| PL (1) | PL3600415T3 (sr) |
| PT (1) | PT3600415T (sr) |
| RS (1) | RS67504B1 (sr) |
| SI (1) | SI3600415T1 (sr) |
| WO (1) | WO2018175460A1 (sr) |
Families Citing this family (10)
| Publication number | Priority date | Publication date | Assignee | Title |
|---|---|---|---|---|
| KR102628323B1 (ko) | 2017-03-24 | 2024-01-22 | 노바르티스 아게 | 심장질환 예방 및 치료 방법 |
| CA3142149A1 (en) | 2019-05-30 | 2020-12-03 | Acceleron Pharma, Inc. | Actrii-binding proteins and uses thereof |
| US20230174620A1 (en) * | 2020-04-28 | 2023-06-08 | Acceleron Pharma Inc. | Actrii proteins and use in treating post-capillary pulmonary hypertension |
| CN111870685B (zh) * | 2020-07-16 | 2022-11-29 | 上海市同仁医院 | 运动相关多肽在制备防治缺血性心脏病药物中的应用 |
| CN116249713A (zh) * | 2020-08-20 | 2023-06-09 | 瑞泽恩制药公司 | 利用激活素a拮抗剂预防和治疗心功能不全和covid-19的方法 |
| JP2024511315A (ja) * | 2021-03-10 | 2024-03-13 | アクセルロン ファーマ インコーポレイテッド | Actrii-alk4アンタゴニスト及び心不全の治療方法 |
| EP4577301A1 (en) * | 2022-08-26 | 2025-07-02 | Versanis Bio, Inc. | Actrii antibody fixed unit dose treatments |
| TW202513591A (zh) * | 2023-08-01 | 2025-04-01 | 大陸商來凱醫藥科技(上海)有限公司 | 抗acvr2b抗體及其用途 |
| WO2025183966A1 (en) | 2024-02-28 | 2025-09-04 | Versanis Bio, Inc. | Actrii antibodies with extended half life |
| US20260018298A1 (en) * | 2024-07-15 | 2026-01-15 | Anumana, Inc. | Apparatus and method for determining womens health attributes in female classification time-series data |
Family Cites Families (100)
| Publication number | Priority date | Publication date | Assignee | Title |
|---|---|---|---|---|
| US5179017A (en) | 1980-02-25 | 1993-01-12 | The Trustees Of Columbia University In The City Of New York | Processes for inserting DNA into eucaryotic cells and for producing proteinaceous materials |
| US4399216A (en) | 1980-02-25 | 1983-08-16 | The Trustees Of Columbia University | Processes for inserting DNA into eucaryotic cells and for producing proteinaceous materials |
| US4634665A (en) | 1980-02-25 | 1987-01-06 | The Trustees Of Columbia University In The City Of New York | Processes for inserting DNA into eucaryotic cells and for producing proteinaceous materials |
| US4816567A (en) | 1983-04-08 | 1989-03-28 | Genentech, Inc. | Recombinant immunoglobin preparations |
| DE3572982D1 (en) | 1984-03-06 | 1989-10-19 | Takeda Chemical Industries Ltd | Chemically modified lymphokine and production thereof |
| GB8601597D0 (en) | 1986-01-23 | 1986-02-26 | Wilson R H | Nucleotide sequences |
| US5225539A (en) | 1986-03-27 | 1993-07-06 | Medical Research Council | Recombinant altered antibodies and methods of making altered antibodies |
| US5260203A (en) | 1986-09-02 | 1993-11-09 | Enzon, Inc. | Single polypeptide chain binding molecules |
| US4881175A (en) | 1986-09-02 | 1989-11-14 | Genex Corporation | Computer based system and method for determining and displaying possible chemical structures for converting double- or multiple-chain polypeptides to single-chain polypeptides |
| US4946778A (en) | 1987-09-21 | 1990-08-07 | Genex Corporation | Single polypeptide chain binding molecules |
| JP3101690B2 (ja) | 1987-03-18 | 2000-10-23 | エス・ビィ・2・インコーポレイテッド | 変性抗体の、または変性抗体に関する改良 |
| US5013653A (en) | 1987-03-20 | 1991-05-07 | Creative Biomolecules, Inc. | Product and process for introduction of a hinge region into a fusion protein to facilitate cleavage |
| US5091513A (en) | 1987-05-21 | 1992-02-25 | Creative Biomolecules, Inc. | Biosynthetic antibody binding sites |
| US5258498A (en) | 1987-05-21 | 1993-11-02 | Creative Biomolecules, Inc. | Polypeptide linkers for production of biosynthetic proteins |
| US5132405A (en) | 1987-05-21 | 1992-07-21 | Creative Biomolecules, Inc. | Biosynthetic antibody binding sites |
| JPH02500329A (ja) | 1987-05-21 | 1990-02-08 | クリエイテイブ・バイオマリキユールズ・インコーポレーテツド | ターゲット化多機能蛋白質 |
| GB8717430D0 (en) | 1987-07-23 | 1987-08-26 | Celltech Ltd | Recombinant dna product |
| US5677425A (en) | 1987-09-04 | 1997-10-14 | Celltech Therapeutics Limited | Recombinant antibody |
| GB8725529D0 (en) | 1987-10-30 | 1987-12-02 | Delta Biotechnology Ltd | Polypeptides |
| GB8809129D0 (en) | 1988-04-18 | 1988-05-18 | Celltech Ltd | Recombinant dna methods vectors and host cells |
| US5476996A (en) | 1988-06-14 | 1995-12-19 | Lidak Pharmaceuticals | Human immune system in non-human animal |
| US5223409A (en) | 1988-09-02 | 1993-06-29 | Protein Engineering Corp. | Directed evolution of novel binding proteins |
| GB8823869D0 (en) | 1988-10-12 | 1988-11-16 | Medical Res Council | Production of antibodies |
| EP0401384B1 (en) | 1988-12-22 | 1996-03-13 | Kirin-Amgen, Inc. | Chemically modified granulocyte colony stimulating factor |
| US5530101A (en) | 1988-12-28 | 1996-06-25 | Protein Design Labs, Inc. | Humanized immunoglobulins |
| SE509359C2 (sv) | 1989-08-01 | 1999-01-18 | Cemu Bioteknik Ab | Användning av stabiliserade protein- eller peptidkonjugat för framställning av ett läkemedel |
| US6673986B1 (en) | 1990-01-12 | 2004-01-06 | Abgenix, Inc. | Generation of xenogeneic antibodies |
| US6075181A (en) | 1990-01-12 | 2000-06-13 | Abgenix, Inc. | Human antibodies derived from immunized xenomice |
| US6150584A (en) | 1990-01-12 | 2000-11-21 | Abgenix, Inc. | Human antibodies derived from immunized xenomice |
| EP1690935A3 (en) | 1990-01-12 | 2008-07-30 | Abgenix, Inc. | Generation of xenogeneic antibodies |
| US5427908A (en) | 1990-05-01 | 1995-06-27 | Affymax Technologies N.V. | Recombinant library screening methods |
| GB9015198D0 (en) | 1990-07-10 | 1990-08-29 | Brien Caroline J O | Binding substance |
| US6172197B1 (en) | 1991-07-10 | 2001-01-09 | Medical Research Council | Methods for producing members of specific binding pairs |
| US5874299A (en) | 1990-08-29 | 1999-02-23 | Genpharm International, Inc. | Transgenic non-human animals capable of producing heterologous antibodies |
| US5661016A (en) | 1990-08-29 | 1997-08-26 | Genpharm International Inc. | Transgenic non-human animals capable of producing heterologous antibodies of various isotypes |
| US5633425A (en) | 1990-08-29 | 1997-05-27 | Genpharm International, Inc. | Transgenic non-human animals capable of producing heterologous antibodies |
| US6300129B1 (en) | 1990-08-29 | 2001-10-09 | Genpharm International | Transgenic non-human animals for producing heterologous antibodies |
| US5814318A (en) | 1990-08-29 | 1998-09-29 | Genpharm International Inc. | Transgenic non-human animals for producing heterologous antibodies |
| US6255458B1 (en) | 1990-08-29 | 2001-07-03 | Genpharm International | High affinity human antibodies and human antibodies against digoxin |
| US5625126A (en) | 1990-08-29 | 1997-04-29 | Genpharm International, Inc. | Transgenic non-human animals for producing heterologous antibodies |
| US5789650A (en) | 1990-08-29 | 1998-08-04 | Genpharm International, Inc. | Transgenic non-human animals for producing heterologous antibodies |
| ES2246502T3 (es) | 1990-08-29 | 2006-02-16 | Genpharm International, Inc. | Animales no humanos transgenicos capaces de producir anticuerpos heterologos. |
| US5770429A (en) | 1990-08-29 | 1998-06-23 | Genpharm International, Inc. | Transgenic non-human animals capable of producing heterologous antibodies |
| US5545806A (en) | 1990-08-29 | 1996-08-13 | Genpharm International, Inc. | Ransgenic non-human animals for producing heterologous antibodies |
| US5877397A (en) | 1990-08-29 | 1999-03-02 | Genpharm International Inc. | Transgenic non-human animals capable of producing heterologous antibodies of various isotypes |
| PT1024191E (pt) | 1991-12-02 | 2008-12-22 | Medical Res Council | Produção de auto-anticorpos a partir de reportórios de segmentos de anticorpo e exibidos em fagos |
| JPH07503132A (ja) | 1991-12-17 | 1995-04-06 | ジェンファーム インターナショナル,インコーポレイティド | 異種抗体を産生することができるトランスジェニック非ヒト動物 |
| US5714350A (en) | 1992-03-09 | 1998-02-03 | Protein Design Labs, Inc. | Increasing antibody affinity by altering glycosylation in the immunoglobulin variable region |
| AU4116793A (en) | 1992-04-24 | 1993-11-29 | Board Of Regents, The University Of Texas System | Recombinant production of immunoglobulin-like domains in prokaryotic cells |
| DE69334275D1 (de) | 1992-08-21 | 2009-05-20 | Univ Bruxelles | Immunoglobuline ohne Leichtkette |
| AU6819494A (en) | 1993-04-26 | 1994-11-21 | Genpharm International, Inc. | Transgenic non-human animals capable of producing heterologous antibodies |
| AU691811B2 (en) | 1993-06-16 | 1998-05-28 | Celltech Therapeutics Limited | Antibodies |
| SE9400088D0 (sv) | 1994-01-14 | 1994-01-14 | Kabi Pharmacia Ab | Bacterial receptor structures |
| US5869046A (en) | 1995-04-14 | 1999-02-09 | Genentech, Inc. | Altered polypeptides with increased half-life |
| US6121022A (en) | 1995-04-14 | 2000-09-19 | Genentech, Inc. | Altered polypeptides with increased half-life |
| EP0938571B8 (en) | 1996-10-28 | 2008-07-02 | University of Lausanne | Method for the oligomerisation of peptides |
| US6277375B1 (en) | 1997-03-03 | 2001-08-21 | Board Of Regents, The University Of Texas System | Immunoglobulin-like domains with increased half-lives |
| EP0983303B1 (en) | 1997-05-21 | 2006-03-08 | Biovation Limited | Method for the production of non-immunogenic proteins |
| DE19742706B4 (de) | 1997-09-26 | 2013-07-25 | Pieris Proteolab Ag | Lipocalinmuteine |
| US6194551B1 (en) | 1998-04-02 | 2001-02-27 | Genentech, Inc. | Polypeptide variants |
| JP4334141B2 (ja) | 1998-04-20 | 2009-09-30 | グリカート バイオテクノロジー アクチェンゲゼルシャフト | 抗体依存性細胞傷害性を改善するための抗体のグリコシル化操作 |
| US6818418B1 (en) | 1998-12-10 | 2004-11-16 | Compound Therapeutics, Inc. | Protein scaffolds for antibody mimics and other binding proteins |
| HUP0104865A3 (en) | 1999-01-15 | 2004-07-28 | Genentech Inc | Polypeptide variants with altered effector function |
| EP2275540B1 (en) | 1999-04-09 | 2016-03-23 | Kyowa Hakko Kirin Co., Ltd. | Method for controlling the activity of immunologically functional molecule |
| DE19932688B4 (de) | 1999-07-13 | 2009-10-08 | Scil Proteins Gmbh | Design von Beta-Faltblatt-Proteinen des gamma-II-kristallins antikörperähnlichen |
| NZ517202A (en) | 1999-08-24 | 2004-05-28 | Medarex Inc | Human CTLA-4 antibodies and their uses |
| CA2441903C (en) | 2000-05-26 | 2012-07-31 | National Research Council Of Canada | Single-domain brain-targeting antibody fragments derived from llama antibodies |
| US7029872B2 (en) | 2000-06-28 | 2006-04-18 | Glycofi, Inc | Methods for producing modified glycoproteins |
| US6946292B2 (en) | 2000-10-06 | 2005-09-20 | Kyowa Hakko Kogyo Co., Ltd. | Cells producing antibody compositions with increased antibody dependent cytotoxic activity |
| DE60131456T2 (de) | 2000-11-30 | 2008-07-10 | Medarex, Inc., Milpitas | Transchromosomale transgen-nagetiere zur herstellung von humanen antikörpern |
| US20050053973A1 (en) | 2001-04-26 | 2005-03-10 | Avidia Research Institute | Novel proteins with targeted binding |
| US20050048512A1 (en) | 2001-04-26 | 2005-03-03 | Avidia Research Institute | Combinatorial libraries of monomer domains |
| US20040175756A1 (en) | 2001-04-26 | 2004-09-09 | Avidia Research Institute | Methods for using combinatorial libraries of monomer domains |
| JP2004532038A (ja) | 2001-05-17 | 2004-10-21 | ディヴァーサ コーポレイション | 新規抗原結合分子の治療、診断、予防、酵素、産業ならびに農業各分野への応用とそのための新規抗原結合分子の作製とスクリーニングの方法 |
| PL213948B1 (pl) | 2001-10-25 | 2013-05-31 | Genentech Inc | Kompozycje zawierajace glikoproteine, czasteczka kwasu nukleinowego kodujaca te glikoproteine, komórka gospodarza, sposób wytwarzania glikoproteiny, kompozycja do zastosowania do leczenia, zastosowanie kompozycji i zestaw zawierajacy kompozycje |
| AU2003217912A1 (en) | 2002-03-01 | 2003-09-16 | Xencor | Antibody optimization |
| EP2311867A1 (en) | 2002-10-29 | 2011-04-20 | Anaphore, Inc. | Trimeric binding proteins for trimeric cytokines |
| DE10324447A1 (de) | 2003-05-28 | 2004-12-30 | Scil Proteins Gmbh | Generierung künstlicher Bindungsproteine auf der Grundlage von Ubiquitin |
| US7981843B2 (en) | 2004-01-20 | 2011-07-19 | Kalobios Pharmaceuticals, Inc. | Antibody specificity transfer using minimal essential binding determinants |
| US20060008844A1 (en) | 2004-06-17 | 2006-01-12 | Avidia Research Institute | c-Met kinase binding proteins |
| JP2008507288A (ja) * | 2004-07-23 | 2008-03-13 | アクセルロン ファーマ インコーポレーテッド | ActRII受容体ポリペプチド、方法、および組成物 |
| BRPI0618947B1 (pt) | 2005-11-23 | 2022-07-19 | Acceleron Pharma Inc | Polipeptídeo actriia que se liga à ativina, polinucleotídeo isolado, polinucleotídeo recombinante, métodopara preparar um polipeptídeo actriia que se liga à ativina, preparação farmacêutica e uso de uma proteína de fusão actriia-fc para promover o crescimento ósseo e inibir a ressorção óssea |
| CL2007001614A1 (es) | 2006-06-09 | 2008-08-08 | Novartis Ag | Polipeptido que comprende una proteina del precursor del factor de crecimiento tipo insulina, igf-1 humana, en la cual la escision del peptido e mediante una proteasa se reduce a traves de la modificacion de la proteina del precursor; y su uso para t |
| CA2672758C (en) | 2006-12-18 | 2019-07-30 | Acceleron Pharma Inc. | Activin-actrii antagonists and uses for increasing red blood cell levels |
| MX2009008510A (es) | 2007-02-09 | 2010-01-15 | Acceleron Pharma Inc | Antagonistas de activina-actriia y usos para promover el crecimiento de huesos en pacientes con cancer. |
| WO2009137075A1 (en) | 2008-05-06 | 2009-11-12 | Acceleron Pharma Inc. | Anti-activin antibodies and uses for promoting bone growth |
| EP2315602A4 (en) * | 2008-06-26 | 2011-11-02 | Acceleron Pharma Inc | METHOD OF DOSING AN ACTRIIB ANTAGONIST AND MONITORING TREATED PATIENTS |
| AU2010204985A1 (en) | 2009-01-13 | 2011-08-04 | Acceleron Pharma Inc. | Methods for increasing adiponectin |
| ES2655877T3 (es) | 2009-04-27 | 2018-02-22 | Novartis Ag | Composiciones y métodos para aumentar el crecimiento muscular |
| MX355042B (es) | 2009-06-08 | 2018-04-02 | Acceleon Pharma Inc | Metodos para aumentar adipositos termogenicos. |
| EP3260130B1 (en) | 2009-11-03 | 2021-03-10 | Acceleron Pharma Inc. | Methods for treating fatty liver disease |
| ES2658292T3 (es) | 2009-11-17 | 2018-03-09 | Acceleron Pharma, Inc. | Proteínas ActRIIB y variantes y usos de las mismas con respecto a la inducción de la utrofina para el tratamiento de la distrofia muscular |
| CA2817008A1 (en) | 2010-11-08 | 2012-05-18 | Acceleron Pharma Inc. | Actriia binding agents and uses thereof |
| WO2013063536A1 (en) | 2011-10-27 | 2013-05-02 | Acceleron Pharma, Inc. | Actriib binding agents and uses thereof |
| RU2678117C2 (ru) | 2012-11-02 | 2019-01-23 | Селджин Корпорейшн | Антагонисты активина-actrii и их применение для лечения нарушений костной ткани и других нарушений |
| AR094147A1 (es) * | 2012-12-27 | 2015-07-15 | Bayer Pharma Aktiengellschaft | Polipeptidos de fusion con actividad de relaxina y sus usos |
| WO2015022658A2 (en) | 2013-08-14 | 2015-02-19 | Novartis Ag | Methods of treating sporadic inclusion body myositis |
| MA41052A (fr) * | 2014-10-09 | 2017-08-15 | Celgene Corp | Traitement d'une maladie cardiovasculaire à l'aide de pièges de ligands d'actrii |
| CA2983440C (en) * | 2015-04-22 | 2024-03-12 | Alivegen Usa Inc. | Novel hybrid actriib ligand trap proteins for treating muscle wasting diseases |
| KR102628323B1 (ko) | 2017-03-24 | 2024-01-22 | 노바르티스 아게 | 심장질환 예방 및 치료 방법 |
-
2018
- 2018-03-20 KR KR1020197031562A patent/KR102628323B1/ko active Active
- 2018-03-20 PT PT187193347T patent/PT3600415T/pt unknown
- 2018-03-20 PL PL18719334.7T patent/PL3600415T3/pl unknown
- 2018-03-20 CN CN202411979268.4A patent/CN119971025A/zh active Pending
- 2018-03-20 US US16/496,450 patent/US10982000B2/en active Active
- 2018-03-20 DK DK18719334.7T patent/DK3600415T3/da active
- 2018-03-20 EP EP25202020.1A patent/EP4678660A3/en active Pending
- 2018-03-20 SI SI201831277T patent/SI3600415T1/sl unknown
- 2018-03-20 JP JP2019551969A patent/JP7339159B2/ja active Active
- 2018-03-20 WO PCT/US2018/023390 patent/WO2018175460A1/en not_active Ceased
- 2018-03-20 CA CA3054837A patent/CA3054837A1/en active Pending
- 2018-03-20 RS RS20251180A patent/RS67504B1/sr unknown
- 2018-03-20 EP EP18719334.7A patent/EP3600415B1/en active Active
- 2018-03-20 HR HRP20251505TT patent/HRP20251505T1/hr unknown
- 2018-03-20 ES ES18719334T patent/ES3054462T3/es active Active
- 2018-03-20 LT LTEPPCT/US2018/023390T patent/LT3600415T/lt unknown
- 2018-03-20 FI FIEP18719334.7T patent/FI3600415T3/fi active
- 2018-03-20 KR KR1020247002064A patent/KR20240014600A/ko active Pending
- 2018-03-20 CN CN201880020467.9A patent/CN110461359B/zh active Active
- 2018-03-20 IL IL269083A patent/IL269083B2/en unknown
- 2018-03-20 AU AU2018240117A patent/AU2018240117B2/en active Active
-
2021
- 2021-03-16 US US17/203,664 patent/US11834508B2/en active Active
-
2023
- 2023-05-10 JP JP2023077985A patent/JP2023100919A/ja active Pending
- 2023-10-18 US US18/489,525 patent/US20240158514A1/en active Pending
Also Published As
Similar Documents
| Publication | Publication Date | Title |
|---|---|---|
| US11834508B2 (en) | Method of treating structural and/or functional cardiac abnormalities by administering an anti-ActRII receptor antibody | |
| US9365651B2 (en) | Method for treating metabolic disorders by administration of an anti-ActRIIB antibody | |
| JP6077587B2 (ja) | 治療抗体を用いる組成物及び方法 | |
| EP2424895B1 (en) | Compositions and methods for increasing muscle growth | |
| RU2830232C2 (ru) | Методы профилактики и лечения сердечных заболеваний | |
| HK40018063B (en) | Antibody against activin receptor type ii receptor for use in treating heart failure | |
| HK40018063A (en) | Antibody against activin receptor type ii receptor for use in treating heart failure | |
| HK1162543A (en) | Compositions and methods for increasing muscle growth | |
| HK1162543B (en) | Compositions and methods for increasing muscle growth |