HRP960083A2 - Process for the preparation of l-aspartyl-d-alanine-n-(thietane-3-yl)-amides - Google Patents

Process for the preparation of l-aspartyl-d-alanine-n-(thietane-3-yl)-amides Download PDF

Info

Publication number
HRP960083A2
HRP960083A2 HR19505933.6A HRP960083A HRP960083A2 HR P960083 A2 HRP960083 A2 HR P960083A2 HR P960083 A HRP960083 A HR P960083A HR P960083 A2 HRP960083 A2 HR P960083A2
Authority
HR
Croatia
Prior art keywords
general formula
formula
compounds
reaction
image
Prior art date
Application number
HR19505933.6A
Other languages
English (en)
Inventor
Karlheinz Drauz
Guenter Knaup
Stefan Retzow
Michael Schwarm
Christoph Weckbecker
Original Assignee
Degussa
Priority date (The priority date is an assumption and is not a legal conclusion. Google has not performed a legal analysis and makes no representation as to the accuracy of the date listed.)
Filing date
Publication date
Application filed by Degussa filed Critical Degussa
Publication of HRP960083A2 publication Critical patent/HRP960083A2/hr

Links

Classifications

    • CCHEMISTRY; METALLURGY
    • C07ORGANIC CHEMISTRY
    • C07KPEPTIDES
    • C07K5/00Peptides containing up to four amino acids in a fully defined sequence; Derivatives thereof
    • C07K5/04Peptides containing up to four amino acids in a fully defined sequence; Derivatives thereof containing only normal peptide links
    • C07K5/06Dipeptides
    • C07K5/06104Dipeptides with the first amino acid being acidic
    • C07K5/06113Asp- or Asn-amino acid
    • YGENERAL TAGGING OF NEW TECHNOLOGICAL DEVELOPMENTS; GENERAL TAGGING OF CROSS-SECTIONAL TECHNOLOGIES SPANNING OVER SEVERAL SECTIONS OF THE IPC; TECHNICAL SUBJECTS COVERED BY FORMER USPC CROSS-REFERENCE ART COLLECTIONS [XRACs] AND DIGESTS
    • Y02TECHNOLOGIES OR APPLICATIONS FOR MITIGATION OR ADAPTATION AGAINST CLIMATE CHANGE
    • Y02PCLIMATE CHANGE MITIGATION TECHNOLOGIES IN THE PRODUCTION OR PROCESSING OF GOODS
    • Y02P20/00Technologies relating to chemical industry
    • Y02P20/50Improvements relating to the production of bulk chemicals
    • Y02P20/55Design of synthesis routes, e.g. reducing the use of auxiliary or protecting groups

Landscapes

  • Chemical & Material Sciences (AREA)
  • Organic Chemistry (AREA)
  • Genetics & Genomics (AREA)
  • Biochemistry (AREA)
  • Biophysics (AREA)
  • General Health & Medical Sciences (AREA)
  • Health & Medical Sciences (AREA)
  • Medicinal Chemistry (AREA)
  • Molecular Biology (AREA)
  • Proteomics, Peptides & Aminoacids (AREA)
  • Life Sciences & Earth Sciences (AREA)
  • Heterocyclic Carbon Compounds Containing A Hetero Ring Having Nitrogen And Oxygen As The Only Ring Hetero Atoms (AREA)
  • Seasonings (AREA)
  • Organic Low-Molecular-Weight Compounds And Preparation Thereof (AREA)

Description

Pronalazak se odnosi na postupak za proizvodnju L-aspartil-D-alanin-N-(tietan-3-il)-amida opće formule I
[image]
u kojoj
R1znači H ili zaštitnu skupinu koja se može selektivno cijepati, a
R2-R5 neovisno jedan o drugome, jednaki ili različiti, znače H ili C1-C4-alkil, linearan ili razgranan.
Spojevi s R1 = H su dipeptidni zaslađivači (US-PS 4,411,925, EP-A 34 876). Alitam (R1 = H, R2-R5= CH3) ima moć zaslađivanja, koja je približno 2000 puta tako velika kao ona od šećera (ACS Symp. Ser. 1992, 450, 57).
Spojevi formule I proizvode se prvenstveno polazeći od tietanamina, D-ala i L-asp.
Ove komponente kopuliraju se u osnovi na različite načine jedna s drugom. Tako se opisuje sinteza spojeva opće formule I primjerice u US-PS 4,411,925. Sinteze triju kopulacionih partnera (tietanamin i aktivirani/zaštićeni D-ala i L-asp) odvijaju se tamo ipak na dosta kompliciran način prema, u literaturi poznatim postupcima. Ovo se razjašnjava na primjeru Alitama.
Iz diizopropi1ketona proizvodi se nakon dibromiranja ciklizacijom s dinatrij-sulfidom, 2,2,4,4-tetrametil-3-tietanon, koji se u sistemu amonij-acetat/natrij-cijanoborhidrid reducira u tietanamin u 42 %-tnom iskorištenju. Amin se može također dobiti na pr. prema EP-A 168 112 prevođenjem 2 ,2 , 4 , 4-tetrametil tietanona u oksim (< 30 % iskorištenja) i redukcijom pomoću litij-aluminij-hidrida (42 % iskorištenje). U US-PS 4,851,548 opisuje se nadalje redukcija 2,2,4,4-tetrametil-3-tietanona u tietanamin pomoću Leuckart-Wallach-ove reakcije u maks. 65 % -tnom iskorištenju.
Za kopulaciju triju partnera reakcije navedene su u US-PS 4,411,925 različite strategije, koje uslijede prema općenito upotrebljavanim metodama kopulacije peptida s odgovarajuće mnogim koracima zaštite i oslobađanja od zaštite. Tako se za selektivno α-kopuliranje L-asp primjenjuje relativno skup za sintetiziranje težak N-benziloksikarbonil-L-asparaginska kiselina (3-benzil ester, koji se nakon aktiviranja konvertira s D-ala-tietanamidom. Jedan drugi tamo navedeni propis, koristi N-tiokarboksi-anhidrid kao aktivirani i ujedno zaštićeni L-asp. Ovo je teško i za sintetizirati samo u malim iskorištenjima (42 % iskorištenje). K tome, u pogledu zaštite rada i opterećenja okoliša, potrebni su za te sinteze kritični materijali kao metilen-k1orid, ugljik-disulfid i fosfor- tri bromid.
Tome nasuprot bila je zadaća pronalaska, navesti postupak za proizvodnju spojeva opće formule I, ali naročito Alitama, koji u odnosu na poznate postupke znači značajno poboljšanje u metodici kao i iskorištenju i utrošku vremena.
Ova se zadaća rješava reakcijom D-alanin-tietanamida opće formule II, u inertnom organskom otapalu,
[image]
gdje
R2-R5 imaju značenje navedeno u formuli (I),
Sa spojevima oksazolidinona opće formule III
[image]
gdje
R1 ima značenje navedeno u formuli I, a R6 i R7, neovisno jedan od drugog, jednaki ili različiti, znače H, C1-C4-alkil, linearan ili razgranan, aril ili ostatak koji aktivira karbonilnu skupinu, prvenstveno ostatak supstituiran halogenom.
Temeljno su poznati 1,3-oksazolidin-5-oni i njihova principijelna sklonost ka kopulaciji peptida (J. P. Greenstein, M. Ulinitz , Chemistry of the Amino Acids, Wiley, 1961, str. 1024; Houben-Weyl, svezak 15/1, str. 91f).
Unatoč njihove jednostavne pristupačnosti i u slučaju asparaginske kiseline, visoke regioselektivnosti nisu oni do sada našli široku primjenu za proizvodnju peptida asparaginske kiseline. Razlozi tome su, što je postojalo mišljenje, da karbonilni spoj koji se za proizvodnju primjenjuje u suvišku, odnosno oslobođen pri reakciji, vodi do nepoželjnih sporednih reakcija s komponentom amina primijenjenom za kopulaciju, i stoga je neophodno skupo pročišćavanje i izoliranje (Greenstein, Ulinitz, str. 1027, Houben-Weyl, svezak 15/11, str.95).
Budući da dalje za proizvodnju spojeva formule (I) upotrebljavana komponenta amina formule (II) s tietanskim prstenom ima daljnju, vrlo reaktivnu funkcionalnu skupinu (Comprehensi ve Heterocvclic Chernistrv , Vol. 7, str. 419f) , bilo je veoma iznenađujuće, da se spojevi formule (I) mogu proizvesti postupkom prema pronalasku u dobrim iskorištenjima na jednostavan način.
Iako su oksazolidinoni prikladni za proizvodnju aspartama (Chemiker-Ztg. 1990, 114, 249; US-PS 4,730,076), nisu se do sada unatoč tome, među ostalim iz gore navedenih razloga, u tehničkom mjerilu primjenjivali za sintezu aspartama. Daljnji razlozi tome mogu djelomično biti neekonomičnost (Boc-oksazolidinoni, oksazolidinoni iz heksaf1uoracetona, Teoc-oksazolidinoni, tosil-oksazolidinoni), a djelomično manjkave mogućnosti cijepanja zaštitnih skupina (Moc-oksazolidinoni).
Koristi li se vrlo reaktivne karbonilne komponente kao stvaraoce oksazolidinona, može se tada odreći zaštite funkcije amino od aminokiseline. Aktivne karbonilne komponente su primjerice svi aldehidi i ketoni, koji lako stvaraju hidrate.
U pogodnijoj promjeni postupka prema pronalasku primjenjuje se spoj formule III s R1= H, R7=CF3 i R6 =CF3, koji je dobiven reakcijom L-asparaginske kiseline 5 heksafluoracetonom.
Kod spoja opće formule III s R1 = H, R6 i R7 = CF3 radi se o bis-(2,2-trifluor-4-karboksimetil)-1,3-oksazolidin-5-onu, koji prikazuje predstavnika oksazolidinona L-asp s aktivnom karbonilnom komponentom.
Ovaj spoj je već poznat (Chem. Ber. 1964, 99, 1461) i već je primjenjivan za kopulacije peptida.Kod proizvodnje oksazo1idinona primjenjivao se ipak uvijek DMSO kao otapalo, a oksazolidinon je izoliran skupom, vodenom doradom. Teško hlapivi DMSO, i za vezanje reakcione vode u suvišku potreban heksaf1uoraceton, ekstrahiraju se pritom vodom, uslijed čega je recikliranje DMSO i heksaf1uoracetona gotovo isključeno. Potpuno iznenađujuće je nađeno da se reakcija L-asp s heksaf1uoracetonom može na naročito pogodan način izvršiti u DMF kao otapalu, a da se suvišni heksaf1uoraceton i/ili heksafluoraceton-hidrat u potpunosti može dobiti natrag. Pored toga se heksafluoraceton-trihidrat nakon dehidriranja uvodi u suspenziju L-asp u DMF-u. Nakon uvođenja od 2,5 do 3 ekviv. heksaf1uoracetona miješa se tako dugo dok sav L-asp prijeđe u otopinu. Nakon završene reakcije ukloni se najprije heksafluoraceton-hidrat u vakuumu, a zatim otapalo. Oba spoja su time pristupačna za recikliranje.
Željeni oksazilidinon (R1 = H, R6,7 = CF3) ispada kao bezbojno ulje i može se naročito pogodno, bez daljnjeg čišćenja ili izoliranja, primijeniti u slijedeću reakciju kopulacije.
Nakon izvršene kopulacije s D-ala-tietanamidom koja već kod sobne temperature protiče dovoljno brzo i u iskorištenju > 80 %, uklanja se u vakuumu heksafluoraceton koji se oslobađa i isto tako sakuplja. Tako se može reciklirati 85 % primijenjenog toksičnog i za okoliš štetnog heksafluoracetona. Preostala otopina se uparava i može se doraditi, kako je to na primjer opisano u US-PS 4,411,925.
Daljnji predstavnik oksazolidinona L-asp s aktivnom karbonilnom komponentom je spoj opće formule III s R1=H, R6=CCl3 i R7 = H. Ovaj se u okviru pronalaska dobiva reakcijom L-asparaginske kiseline s kloralom.
Priprema oksazolidinona iz aminokise1 ina i klorala opisuje se doduše već u Angew. Chem. 1959, 71, 339, ali ne sinteza, koja polazi od L-asp i klorala. U AT 394 854 spominje se oksazolidinon iz asp i klorala. No, za reakciju s aminima potreban je prema ovom navodu iz literature, oksazolidinon zaštićen acilom. Sada je iznenađujuće nađeno, da se za kopulaciju s D-ala-tietanamidom opće formule II može primijeniti spoj formule III s R1 = H i R6 ili R7 = CCl3, a da se ne mora zaštititi funkciju N, acilnom skupinom, i da se ne mora izolirati oksazolidinon. Prema pronalasku postupa se najbolje tako, da se suspenzija L-asp u malo DMSO pomiješa sa suviškom klorala, prvenstveno 2 ekviv. i miješa više sati kod sobne temperature, prvenstveno 4 do 6 h. Zatim se otopina pomiješa s indiferentnim organskim otapalom, prvenstveno eterom, naročito pogodan je THF i miješa sa suviškom komponente amina (opća formula II) kod temperatura ispod 0 °C, prvenstveno -15 °C. Nakon više sati reakcije, prvenstveno 12 sati, dorađuje se filtracijom. Nakon pročišćavanja kromatografijom na koloni dobije se kopulacijski produkt (R1= H) u iskorištenju > od 80 %:
Kao komponente aminokiselina sa zaštićenim N dolaze u obzir za tvorbu oksazolidinona u okviru pronalaska, također sve, iz kemije peptida poznate, L-asparaginske kiseline, koje imaju dušik zaštićen acilnom-, alkiloksikarbonilnom-, arilalkiloksikarbonilnom-, kao i heterosupstituiranom-alkilnom- i -arilalkiloksikarbonilnom skupinom.
U daljnjoj povoljnoj varijanti postupka prema pronalasku primjenjuju se stoga za kopulaciju s D-ala-tietanamidom spojevi formule III, u kojima je zaštitna skupina za N, pri čemu se spoj formule III dobiva reakcijom L-asparaginske kiseline sa zaštićenim N, opće formule IV
[image]
gdje
R1 znači Boc, Z, TFA, Aloc, Teoc, Formil, Tosil, Fmoc ili Moc,
s karbonilnim spojevima, prvenstveno aldehidima, osobito povoljno forma 1dehidom ili predstupnjem proizvedenim pretvorbom formaldehida, pri čemu se produkt reakcije iz spoja formule IV s formaldehidom ili predstupnjem od toga, kao paraformaldehidom ili trioksanom, primjenjuje bez izoliranja i pročišćavanja, za kopulaciju sa spojem opće formule II.
Poznati su spojevi opće formule III, u kojima R1 nije H i za koje vrijedi
R1 = Z, R6, R7 = H' (Chem- Pharm. Buli. 1969, 17, 1679);
R1 = Boc, R6,7 = H (J. Polym. Sci., Polym. Chem. Ed. 1978, 16, 2237);
R1 = Teoc, R6,7 = H (Buli. Chem. Soc. Jpn. 1982, 55, 633);
R1 = Fmoc, R6,7 = H (Chimia 1992, 46, 314);
R1= tosil, R6,7 = H (Chem. Ber. 1962, 95, 1009);
R1 = Moc, R6,7 = H (THL 1992, 33, 2669); i
R1 = Alloc, R6,7 = H (Synthesis 1991, 935).
i
Novi su spojevi u kojima R označava TFA ili formil.
Odcjepljivanje zaštitnih skupina N za dobivanje nezaštićenog spoja formule I može nastati prema u literaturi poznatim postupcima. Ovi su primjerice opisani u udžbenicima kao Houben-Weyl svezak 15/1.
Kao spoj formule IV primjenjuje se prema pronalasku s naročitom prednošću L-asparaginska kiselina s dušikom zaštićenim s Boe ili formilom.
Sinteza spojeva opće formule III i njihova pretvorba u spojeve formule I sa spojevima formule II provodi se najbolje analogno slijedećem opisanom načinu procesa za Z-oksazolidinon . Z-L-asp prevede se s paraformalnomdehidom u organskom otapalu, prvenstveno toluenu ili metilizobutilketonu, u odgovarajući 1,3-oksazolidinon. Ovaj se tada miješa s 1 ekviv. komponente amina opće formule II u prisutnosti pomoćne baze, kao na pr. terc. amina, npr. trietilamina, pri povišenoj temperaturi, prvenstveno 60 °C, više sati, prvenstveno 6. Doradi se i dobije Z-kopulacijski produkt u 85 %-tnom iskorištenju. Odcjepljivanje Z-skupine ne može se dogoditi katalitičkim hidriranjem, budući da u molekuli prisutan sumpor inhibira katalizator. Uklanjanje zaštitne skupine nastaje stoga u sistemu ledena octena kiselina/HBr. Dobiveni ostatak se doradi odgovarajuće US-PS 4, 411,925.
Uklanjanje zaštitnih skupina kopulacijskih produkata oksazolidinona opće formule III, koji nose jednu drugu od gore navedenih zaštitnih skupina, i spojeva opće formule II provodi se prema standardnim metodama.
Kod primjene Boc- ili formi1-zaštitnih skupina, kojima se prema pronalasku daje prednost, dešava se prema tome odcjepljivanje jednostavnije.
U okviru postupka prema pronalasku proizvode se spojevi opće formule II prema postupcima poznatim u literaturi (US-PS 4,411 925). Prednost pritom imaju spojevi opće formule II dobiveni kopulacijom spojeva D-alanina opće formule V
[image]
gdje R8 znači zaštitnu skupinu za N, koja se može selektivno odcijepiti, a R9 je ostatak poznat iz kemije peptida, koji aktivira karbonilnu skupinu, s tietanaminima opće formule VI
[image]
Gdje
R2-R5 imaju značenje navedeno formulom I.
Daljnje pojedinosti razabiru se iz cjelokupne US-PS 4,411,925.
Prema pronalasku dobivaju se tietanamini opće formule VI prvenstveno kondenzacijom tietanona opće formule VII
[image]
gdje
R2-R5imaju značenje navedeno formulom I, s derivatima amina opće formule VIII
NH2-X (VIII)
gdje je X znači OH, O-alkil, O-aril, O-acil ili NHR10, a R10 = C1-C4-alkil, aril, aralkil, tosil, mesil ili acil, ili njihove soli, kao primjerice hidrohalogenidi, fosfati, citrati, acetati ili sulfati, u tietanimine opće formule IX
[image]
gdje
R2-R5 imaju značenje navedeno formulom I, a X ima značenje kao u formuli (VIII), i zatim redukcijom dobivenih derivata tietanimina.
Reakcije za dobivanje tietanimina opće formule IX (R2-R5 = metil) opisuju se u Chem. Ber. 1991, 124, 1747 (Hydrazon: 97 %-tno iskorištenje, vrijeme reakcije 93 h) i u Tetrahedron 1986, 42, 5301 (tosil hidrazon : 38 %-tno iskorištenje, vrijeme reakcije 4 d).
U US-PS 4,692,512 i EP-A 168 112 sintetizira se odgovarajući oksim (X = OH, R2-R5 = metil). Tamo naveden propis reakcije odnosi se na proceduru iz US-PS 4,411,925. Slijedi li se tamo navedeni propis za sintezu oksima, dobije se ovaj doduše samo s iskorištenjem < 30 %. Dobiveni oksim reducira se tada s velikim suviškom (5 ekvivalenata hidrida) litij-aluminij-hidrida u amin s iskorištenjem od samo 35 %.
Tietanoni opće formule VII (R2-R5= metil) mogu se prema US-PS 4,411,925, EP-A 34 876, US-PS 4,399,163, EP-A 69 811, US-PS 4,517,379 reducirati u amin s velikim suviškom amonij-acetata i natrij-cijanoborhidrida u iskorištenju od 42%.
Isto tako, uspijeva prema US-PS 4,851,548 Leuckart-Wallach-ova redukcija tietanona opće formule VII (R2-R5= metil) s velikim suviškom formamida, iskorištenja od max. 65 %.
Općenito, redukcija derivata imina može se zbivati heterogenim katalitičkim hidriranjem, boranima, pomoću litij-aluminij-hidrida, alkalijskim metalima u amonijaku, cinkom u ledenoj octenoj kiselini, enzimatski ili elektrokemijski (Houben-Weyl svezak E16d, dio 2).
Nedostatak poznatih postupaka je u osnovi loše iskorištenje, koje nije do sada dopuštalo ekonomsku proizvodnju spojeva opće formule VI. Tako se derivati imina opće formule IX prema stanju tehnike mogu dobiti samo s vrlo lošim iskorištenjem ili ekstremno dugim vremenima reakcije, dok poznati postupci redukcije daju u svakom slučaju loša iskorištenja i zahtijevaju velike suviške reducirajućeg agensa ili su u tehničkom mjerilu samo vrlo teško provedivi. Uz ostalo reduciraju se derivati imina prvenstveno u velikoj mjeri pomoću heterogenog katalitičkog hidriranja. Ovaj postupak ne može se ipak primijeniti na imine opće formule IX, budući da u molekuli prisutan sumpor inhibira katalizator.
Time što se prema pronalasku, kondenzacija tietanona opće formule VII s aminom opće formule VIII ili njegove soli izvodi u autoklavu kod temperature > 80 °C, prvenstveno > 100 °C, u prisutnosti soli jedne kiseline, pKk-vrijednost koje leži u području između 4 i 1, i da se redukcija s natrij-bor-hidridom ili litij-bor-hidridom i aktivatorom, koja slijedi, izvodi prema pronalasku, uspijeva naročito pogodno staviti na raspolaganje tietanamine opće formule VI u visokom iskorištenju, koji se dosada nisu mogli dobiti u zadovoljavajućem iskorištenju (iskorištenje veće od 90 %. za reakciju kondenzacije u odnosu na tietanon opće formule VII i također iskorištenje > 90 %. za reakciju redukcije u odnosu na derivat tietanimina opće formule IX).
Time su za postupak prema pronalasku polazeći od dotičnog tietanona, rezultirala iskorištenja od > 80 %. na odgovarajućem tietanaminu. Ovaj, ne bez daljnjeg predvidivi porast, je u uzročnoj vezi s razvojem ekonomski interesantnog postupka za dobivanje dipeptidnih zaslađivača opće formule I.
Kao što je poznato iz stanja tehnike, derivati tietanimina opće formule IX mogli su se do sada dobivati samo s krajnje lošim iskorištenjem ili ekstremno dugim vremenom reakcije.
Sada je prema pronalasku neočekivano nađeno, da se derivati tietanimina opće formule IX mogu proizvesti s vrlo dobrim iskorištenjima u prostoru i vremenu, ako se za njihovu proizvodnju primjenjuje zatvoreni autoklav kod visoke temperature i istovremenog dodatka baze jedne slabe kiseline, prvenstveno alkalijske soli fosforne kiseline.
Pritom se temperaturu koju treba primijeniti, ravna točno tako kao dodatak pomoćne baze nakon pretvorenog derivata tietanona, koji se konvertira.
Temperatura bi po mogućnosti trebala biti visoka, da bi uslijedila brza pretvorba. S druge strane može kod visokih temperatura doći do stvaranja nusprodukata, prije svega kada je prejaka primijenjena kiselina. Time, što pKk-vrijednost primijenjene za pomoćnu bazu konjugirane kiseline leži između 4 i 1, postiže se, da se potpuno potisne stvaranje nusprodukta kod dovoljno brze reakcije, pri čemu se očigledno uspije izbjeći raspadanje prstena tietana. Ovo je bilo iznenađujuće i nepredvidivo.
U okviru pronalaska potrebne su za reakciju kondenzacije između tietanona opće formule VII i derivata amina opće formule VIII u zatvorenom autoklavu temperature od > 80 °C, prvenstveno > 100 °C, a prednost imaju naročito visoke temperature od 120 °C i više. Kao pomoćna baza dolaze u obzir za primjenu spojevi, konjugirana kiselina kojih pokazuje pk'k-vrijednost u području od 4 do 1, prvenstveno monoalkalijske soli fosforne kiseline, npr. kalij-dihidrogen fosfat. K ostalim solima koje se pogodno primjenjuju, pripadaju npr. natrij-formijat, natrij-citrat. U naročito povoljnoj pretvorbi procesa prema pronalasku, može se kao baza slabe kiseline primijeniti kiselinska adiciona sol amina opće formule VIII s kiselinom, pKk-vrijednost koje leži između 4 i 1. U ovom slučaju dolazi do napredujuće reakcije za oslobađanje slabe kiseline.
Prema pronalasku zamislivi su također miješani oblici, to znači kondenzacija tietanona opće formule VII s aminom opće formule VIII provodi se u prisutnosti kiseline, pri čemu se kiselina ili smjesa kiselina uvijek s pKk između 4 i 1, uvodi u reakciju preko smjese pomoćnih baza. Kod smjese pomoćnih baza može se pritom raditi o primjerice alkalijskim solima fosforne kiseline s kiselinskim adicionim solima amina opće formule VIII. U ovom se slučaju podrazumijeva, da se dodatno mora primijeniti također još određenu stehiometrijsku količinu slobodnog amina opće formule VIII ili njegove soli.
Derivat tietanimina dobiven reakcijom kondenzacije prema pronalasku, može se u okviru pronalaska posve iznenađujuće reducirati sa za rukovanje lakim aktiviranim natrij- ili litij-bor-hidridom u odgovarajući tietanamin opće formule VI, s vrlo dobrim iskorištenjima (> 90 %.), kako se to opisuje u japanskoj publikaciji Hei-221935 za redukciju aminokiselina u aminoalkohole.
U osnovi, za korak redukcije prema pronalasku, u obzir dolaze svi, stručnjaku poznati aktivatori. Aktivatorima koji se primjenjuju s prednošću, pripadaju prije svega jod, klorovodik ili sumporna kiselina. Otuda je naročito pogodna primjena sumporne kiseline ili klorovodika kao aktivatora za natrij- ili litij-bor-hidrid; naročito je pogodna primjena sumporne kiseline za aktivaciju natrij-bor-hidrida.
Nadalje je za postupak prema pronalasku pogodno, ako se reakcija redukcije provodi u otapalu. Pritom se posebna prednost daje otapalima sa strukturom etera, po potrebi u kombinaciji s drugim inertnim otapalima. Prikladni su dialkileteri, ciklički eteri, kao THF i dioksan, kao i etilenglikoleteri, kao dimetoksietan, prvenstveno dietilenglikoldimetileter višeg vrelišta. Isto tako, naročito su pogodne smjese otapala etera i drugih aprotičnih otapala, kao nr. toluena itd.
Nakon dodatka sumporne kiseline mora temperatura reakcije biti općenito > 80 °C, prvenstveno iznad 100 °C. U naročito pogodnoj modifikaciji postupka prema pronalasku izvršava se korak redukcije kod 110 °C. Eteri niskog vrelišta primjenjuju se zbog toga za reakciju uz povišeni pritisak.
Kombinacija natrij-bor-hidrida sa sumpornom kiselinom kao aktivatorom pokazala se kao naročita pogodna kao redukcioni sistem koji treba primijeniti za korak redukcije prema pronalasku. Ovaj sistem ima prednost, da se s agensima koji se primjenjuju za redukciju i aktivaciju lako rukuje, i da su relativno jeftini kao i krajnje djelotvorni.
Dvostepeni postupak prema pronalasku za proizvodnju tietanamina opće formule VI iz tietanona opće formule VII pokazao se kao naročito pogodan, ako se kao tietanon opće formule VII primijeni spoj, u kojem su ostaci R1- R4 uvijek metil i/ili ako se kao derivat amina opće formule VIII izabere spoj, u kojem X znači OH. Ako derivati amina opće formule VIII mogu tvoriti soli, podrazumijeva se, da se također ove soli mogu primijeniti za kondenzaciju u autoklavu. Primjeri za soli su medu ostalim hidroksilaminhidroklorid ili hidroksilamindihidrosulfat.
U literaturi su već poznati postupci za proizvodnju tietanona opće formule VII, koji u postupku prema pronalasku imaju značenje meduprodukata.
Tako je iz Tetrahedron Lett. 1985, 26, 5187 poznata varijanta proizvodnje za spoj opće formule I s R1- R4 metil, kod koje se ovaj spoj proizvodi adicijom karbena na ciklički disulfid. Doduše, iskorištenja su kod ove varijante krajnje loša.
Nešto bolja iskorištenja dobivaju se kod proizvodnje spojeva opće formule VII dibromiranjem ketona opće formule XI
[image]
a zatim ciklizacijom sa sumporovodikom u prisutnosti baze ili s NaHS ili Na2S (Arkiv Kemi 1963, 21, 295; J.Chem. Soc. Perkin Trans I, 1975, 2513, ibid 1976, 2590; J. Am. Chem. Soc. 1976, 98, 6696; Chem. Ber. 1980, 113, 2255; J. Med. Chem. 1990, 33, 1052; Chem. Ber. 1991, 124, 1747; J. Am. Chem. Soc. 1976, 98 7081; Chem. Ber. 1984, 117, 277; J. Chem. Soc. Perkin Trans I 1984, 2457; Tetrahedron 1986, 42, 5301; US-PS 4,851,548).
Nedostatak ovih poznatih postupaka je međutim, što se primjenjuje brom i bromidni spoj nagomilan kao otpadni produkt, kojeg se mora doraditi ili odgovarajuće ukloniti. Daljnji nedostatak se sastoji u primjeni vrlo toksičnog sumporovodika. Oba su aspekta kritična u pogledu mjera zaštite pri radu i opterećenja okoliša.
Time, što se u okviru pronalaska, u organskom otapalu pod utjecajem baze cikliziraju β-oksosulfenili opće formule X,
[image]
gdje
R2- R5 imaju značenje navedeno u formuli I, a
Y znači Cl, Br, J, postalo je moguće na, ne bez daljnjega predvidivi način, očito povećati u literaturi navedena iskorištenja. Nadalje, uspjelo je naročito pogodno izbjeći primjenu općenito vrlo toksičnog sumporovodika, koji se inače primjenjuje za ciklizaciju dibrom-spoja opće formule (b).
[image]
Pritom može uslijediti ciklizacija spojeva oksosulfenila opće formule X u inertnim organskim otapalima. Otapalima koja prema pronalasku imaju prednost, pripadaju primjerice eteri, kao primjerice THF, dietileter, di izopropi1 eter ili tercijarni butileter, (C1-C6)- alkoholi, kao primjerice metanol, etanol, izopropanol, n-propanol, terc. butanol, n-butanol, n-pentanol ili n-heksanol, kao i alifatski ili aromatski ugljikovodici, kao primjerice n-heksan, cikloheksan ili toluen ili smjese navedenih otapala i alkani; posebnu prednost u okviru pronalaska imaju otapala kao metanol, etanol, izopropanol, butanol i tetrahidrofuran, dietileter, diizopropileter, tercijarni buti 1 metileter.
Kao baza za reakciju ciklizacije dade se u okviru pronalaska u osnovi primijeniti veliki niz supstanci. K naročito pogodnim spojevima koji se primjenjuju, pripadaju kalij-karbonat, natrij-hidrid kao i alkalijski alkoholati. Posebno pogodna je primjena KOtBu kod upotrebe etera kao otapala kao i upotreba odgovarajućih natrij-a1koholata kod primjene alkohola.
Spojevi beta-oksosulfenila opće formule II potrebni za ciklizaciju u tietanone, mogu se pripremiti prema postupcima poznatim u literaturi. Poznato je iz Helv. Chim. Acta 1966, 49, 2344 i J. Prakt. Chem. 1979, 321, 1017, da se diizopropi1keton dade sa sumpor-dik1oridom prevesti u odgovarajući oksosu1feni 1k1orid formule (a).
[image]
Pritom se primjerice u Helv. Chim. Acta 1966, 49, 2344 predlaže, da se reakciju između sumpor-diklorida i diizopropio ketona izvodi dokapavanjem sumpor-diklorida otopini diizopropilketona u kloroformu kod 50 do 60 °C s nešto aluminij-klorida kao katalizatora.Prema ovom, u ovom izvoru navedenom propisu, reakciona smjesa se nakon završenog razvijanja klorovodika frakcijski destilira za izolaciju produkata reakcije. Pritom se oksosulfenilklorid formule (a) dobiva samo u cca. 50 %.-tnom iskorištenju.
Daljnja mogućnost za proizvodnju sulfenilklorida formule (a) sastoji se u prevođenju diizopropilketona s disumpor- dikloridom u bisdiizopropildisulfid (Lit.: Helv. Chim. Acta 1966, 49, 2344. Iskorištenje: 55 7.). Nadalje je poznato, da se disulfidi mogu s klorom prevesti u odgovarajuće sulfeni1kloride (Lit. : Houben-Weyl "Methoden der organischen Chemie", sv. Eli, str. 72ff).
Spojevi B-oksosulfenila formule X mogu se u okviru pronalaska najpogodnijim načinom dobiti reakcijom ketona opće formule XI
[image]
gdje R2- R5 imaju značenje navedeno formulom I, sa sumpornim spojevima opće formule XII
[image]
gdje Y znači Cl, Br i/ili J, uz isključenje dodatka otapala i daljnjih Lewis-ovih kiselina.
Nadalje, mogu se spojevi β-oksosulfenila formule X dobiti reakcijom ketona opće formule XI
[image]
gdje
R2- R5 imaju značenje navedeno formulom I, sa spojevima opće formule XIII
[image]
gdje Y znači Cl, Br i/ili J,
uz isključenje dodatka otapala i daljnjih Lewis-ovih kiselina i slijedećom reakcijom s
[image]
gdje Y ima gore navedeno značenje.
Protivno postupcima poznatim iz stanja tehnike može se time u okviru pronalaska provesti reakcija za dobivanje spojeva β-oksosulfenila formule X bez otapala i bez dodatka Lewis-ove kiseline, čime bi u literaturi navedena iskorištenja mogla značajno porasti. Nadalje, od naročito velike prednosti je činjenica, da se reakciona smjesa koja se nagomilava kod proizvodnje spojeva oksosulfenila formule II prema postupku pronalaska, može dalje obraditi bez daljnje komplicirane dorade, jednostavno otapanjem u jednom kao otapalo prikladnom organskom spoju.
Prema pronalasku je nadalje povoljno, da se za pretvorbu ketona opće formule XI izaberu za cijepanje sumpor-diklorid kao spoj opće formule XII odnosno disumpordiklorid opće formule XIII i klor kao Y2. Ovi sumporni spojevi su sigurni i njima se jednostavno rukuje, i dopuštaju proizvodnju spojeva β-oksosulfenila formule X za ciklizaciju prema pronalasku, s visokim iskorištenjem.
Primjeri koji slijede služe razjašnjenju pronalaska:
Primjer 1
Proizvodnja 2-(2,4-dimetil-3-okso-pentil)-sulfenilklorida = spoj X s R2- R5 = metil i Y = Cl;
U trogrlu tikvicu od 1 l s lijevkom za dokapavanje, termometrom i priključkom za vakuum, stavi se 428 ml (3 mol) diizopropilketona. Polagano se dodaje sada 0,25 ekvivalenata sumpor-diklorida. Nakon što je reakcija počela (porast temperature), dodaje se uz hlađenje ledom preostalih 0,75 ekvivalenata sumpor-dik1orida tako, da temperatura ne prijeđe 30 °C. Nakon smanjenja razvijanja klorovodika, miješa se nakon 30 min dalje i tada ukloni preostali klorovodik kod 20 mbar u vakuumu pomoću vodene sisaljke. Dobije se sulfenilklorid s iskorištenjem > 90 %.
Primjer 2
Proizvodnja 2,2,4,4-tetrametiltietanona = spoj VII s R2- R5 = metil;
1,8 g (10 mmol) sulfenilklorida dobivenog u primjeru 1 otopi se u 140 ml tetrahidrofurana i dokapa uz hlađenje ledom otopini od 1,23 g (11 mmol) kalij-terc.buti1ata u 50 ml tetrahidrofurana. Smjesu se pusti miješati još cca. 1 sat. Dorada uslijedi zakiseljavanjem 1M solnom kiselinom na pH 3. Nakon dodatka od 50 ml vode otopinu se ekstrahira 3 puta sa 100 ml dietiletera. Sakupljene eterske faze osuše se iznad magnezij-su 1fata. Nakon filtriranja odredi se iskorištenje od 91 %. pomoću HPLC.
Primjer 3
Proizvodnja tietanonoksima opće formule IX s R2- R5 = metil, X = OH;
7.2 g (50 mmol) tietanona iz primjera 2 (R2- R5= metil) suspendira se sa 6,9 g (100 mmol) hidroksilaminhidroklorida i 6,8 g (50 mmol) kalij-dihidrogenfosfata u 200 ml metanola i zagrijava na 120 °C kroz 12 h u autoklavu. Zatim se suspenziji doda 100 ml vode, a metanol ukloni u vakuumu. Oksim iskristalizira, otfiltrira se i osuši. Dobije se 7,2 g (90,5 7.) oksima.
Primjer 4
Proizvodnja tietanamina opće formule VI s R2- R5 = metil;
790 mg (5 mmol) oksima iz primjera 3 (R2- R5 = metil, X = OH) otopi se u 20 ml Diglyme (dietilen-glikol-dimetileter) i pomiješa sa 190 mg (5 mmol) natri j-bor-hidrida. Tada se dokapa kod -15 °C 0,6 ml otopine od 48 ml Diglyme i 12 ml konc. sumporne kiseline. Oprezno se zagrijava na 110 °C i ostavi suspenziju kod ove temperature cca 4 h. Zatim se k tome doda 10 ml 20 %.-tne otopine KOH i zagrijava kroz daljnjih 60 min na 100 °C. Ova otopina koristi se bez daljnje dorade za daljnju preradu. Iskorištenje na tietanaminu utvrđeno pomoću HPLC iznosi 90,5 %. u odnosu na primijenjeni oksim prema primjeru 3.
Primjer 5
Proizvodnja 2-(2,4-dimetil-3-okso-pentil)-sulfenilklorida (R1-R4 u formuli II = metil, X = Cl)
U trogrloj tikvici od 1 l opremljenoj s lijevkom za dokapavanje i termometrom kao i nastavkom za destilaciju, stavi se 4 ekviv. DIPK. Kod < 10 °C doda se 1 ekviv. S2Cl2 Nakon što je reakcija krenula, ukloni se suvišni DIPK u vakuumu, a zatim uvodi klor do zasićenja. Lako hlapive spojeve ukloni se tada u vakuumu, a sulfenilklorid može se tada primijeniti u slijedeću reakciju.
Primjer 6
Proizvodnja 2,2,4,4-tetrametiltietanona (R1- R4u formuli I = metil)
Sulfenilklorid iz primjera 5 dokapa se u otopinu od 1,5 ekviv. (u odnosu na sulfenilklorid) natrij-metilata u metanolu. Zatim se zagrijava 3-4 h uz refluks. U vrućem se dodaje 1/5 volumena vode, pusti da se ohladi i otfiltrira se. U iskorištenju > 80 %. dobije se keton kao bezbojna krutina koja miriši poput kamfora.
Primjer 7
A) Kopulacija D-ala-tietanamida opće formule II sa Z-oksazolidinonom opće formule III (R6 = R7 = H, R1 = Z-skupina)
26,7 g (100 mmol) N-benziloksikarbonil asparaginske kiseline otopi se sa 6.0 g (200 mmol) paraformaldehida i 0.38 g (2 mmol) p-toluensu1fonske kiseline u 500 ml toluena i zagrijava 1 h uz refluks kod 110 °C i uz odjeljivanje vode. Zatim se otopina pomiješa s 21,6 g (100 mmol) D-ala-tietanamida opće formule II i 14 ml (100 mmol) trietilamina i zagrijava 6 h na 60 °C. Zatim se otopinu ispere sa 100 ml 1 N solne kiseline i zatim sa 100 ml vode. Organsku fazu se osuši iznad magnezij-sulfata. Nakon filtriranja otpari se u vakuumu i dobije Z-zaštićeni Alitam opće formule I (R1 = Z).
B) Kopuliranje D-ala-tietanamina opće formule II s oksazolidinonom opće formule III (R1 = H, R6,7 = CF3):
13.3 g (100 mmol) L-asp suspendira se u 300 ml DMF. U suspenziju se uvodi lagana struja heksafluoracetona. Nakon što su u otopinu uvedena 2,5 do 3 ekviv., miješa se dok se sve ne prijeđe u otopinu. Zatim se stvoreni heksaf1uoracetonhidrat ukloni u vakuumu i uhvati u određenoj količini vode. Onda se ukloni otapalo u vakuumu. Preostali uljni ostatak otopi se u 100 ml THF i lagano pomiješa s otopinom od 21,6 g (100 mmol) D-ala-tietanamida u 100 ml THF kod sobne temperature. Miješa se 12 h, u vakuumu ukloni heksaf1uoraceton koji se stvara, i isto tako ga se uvodi u određenu količinu vode. Iz vodenih otopina heksafluoracetona može se zatim ponovno ukloniti voda s koncentriranom sumpornom kiselinom. Ostatak preostao nakon uklanjanja otapala doradi se, kao što je opisano u US-PS 4,411,925. Dobije se Alitam u 80 %-tnom iskorištenju.
C). Kopulacija D-ala-tietanamina opće formule II s oksazo1idinonom opće formule III (R1 = H, R6 = H, R7 = CCl3):
1,33 g (10 mmol) L-asp suspendira se u 3 ml DMSO i pomiješa s 1,95 ml (20 mmol) klorala. Otopinu se miješa 4 h kod sobne temperature. Tada se otopinu ohladi na -15 °C i pomiješa s 50 ml THF. Kod ove temperature pusti se lagano dokapavati u hladnu smjesu otopinu od 21,6 g (100 mmol) D-ala tietanamida u 50 ml THF. Smjesu se miješa 12 h kod ove temperature, filtrira i pročisti ostatak kromatografijom na koloni. Dobije se Alitam u 80 %-tnom iskorištenju.
Daljnje prednosti i oblici provedbe pronalaska pokazuju se iz slijedećih patentnih zahtjeva.

Claims (28)

1. Postupak za proizvodnju L-aspartiL-D-aLanin-N-(tietan-3-iL)-amida opće formule I [image] gdje R1 znači H ili zaštitnu skupinu koja se može selektivno otcijepiti, a R2- R5 neovisno jedan o drugome, jednaki ili različiti, znače H ili C1-C4-alkil, linearan ili razgranan, reakcijom D-alanin-tietanamida opće formule II, u inertnom organskom otapalu, [image] gdje R2- R5 imaju značenje navedeno formulom (I), sa spojevima oksazolidinona opće formule III [image] gdje R1 ima značenje navedeno formulom I, a R6 i R7neovisno jedan o drugom, jednaki ili različiti, znače H, C1-C4alkil, linearan ili razgranan, aril ili ostatak koji aktivira karbonilnu skupinu.
2. Postupak prema zahtjevu 1, karakteriziran time, da se primjenjuje spoj formule III s R1= H, R7 = CF3 i R6 = CF3, koji se dobiva reakcijom L-asparaginske kiseline s heksafluoracetonom.
3. Postupak prema zahtjevu 2, karakteriziran time, da se reakcija L-asparaginske kiseline s heksafluoracetonom provodi u DMF kao otapalu, a suvišni heksaf1oraceton i/ili heksafluoracetonhidrat dobivaju se u potpunosti natrag.
4. Postupak prema zahtjevu 3, karakteriziran time, da se rezultirajući bis- (2,2-trifluor-4-karboksimetil)-1,3 -oksazolidin-5-on kopulira bez daljnjeg pročišćavanja sa spojem opće formule II.
5. Postupak prema zahtjevu 1, karakteriziran time, da se primjenjuje spoj formule III s R1=H i R6 ili R7 = CCl3-koji se dobiva reakcijom L-asparaginske kiseline s kloralom.
6. Postupak prema zahtjevu 1, karakteriziran time, da se primjenjuje spoj formule III, u kojoj R1 znači zaštitnu skupinu na dušiku, pri čemu se spoj formule III dobiva reakcijom L-asparaginske kiseline sa zaštitnom skupinom na dušiku, opće formule IV [image] gdje R1 znači Boc, Z, TFA, Aloc, Teoc, Formil, Tosil, Fmoc ili Moc, s karbonilnim spojevima, prvenstveno aldehidima; naročito je pogodan formaldehid ili predstupanj dobiven kod reakcije forma 1dehida.
7. Postupak prema zahtjevu h, karakteriziran time, da se reakcioni produkt iz IV i formaldehida primjenjuje bez daljnjeg izoliranja i pročišćavanja za kopulaciju s II.
8. Postupak prema zahtjevu 6 ili 7, karakteriziran time, da se reakcija L-asparaginske kiseline sa zaštićenom skupinom na dušiku provodi s paraformaldehidom u toluenu ili MiBK kao otapalu.
9. Postupak prema jednom od zahtjeva 6 do 8, karakteriziran time, da se kao spoj formule IV primjenjuje L-asparaginska kiselina s Boe- ili formil- zaštitnom skupinom na dušiku.
10. Postupak prema jednom od prethodnih zahtjeva, karakteriziran time, da se spojevi opće formule II dobivaju kopulacijom spojeva D-alanina opće formule V [image] gdje R8 znači zaštitnu skupinu na dušiku koja se može selektivno otcijepiti, a R9 je ostatak poznat iz kemije peptida, koji aktivira karbonilnu skupinu, s tietanaminima opće formule VI [image] gdje R2- R5 imaju značenje navedeno formulom I.
11. Postupak prema zahtjevu 10, karakteriziran time, da se tietanamini opće formule VI dobivaju kondenzacijom tietanona opće formule VII [image] gdje R2- R5 imaju značenje navedeno formulom I, s derivatima amina opće formule VIII NH2-X (VIII) gdje X znači OH, O-alkil, O-aril, O-acil ili NHR10, a R10 = C1-C4-alkil, aril, aralkil tosil, mesil ili acil, ili njihove soli, kao primjerice hidrohalogenidi, fosfati, citrati, acetati ili sulfati, u tietanimine opće formule IX [image] gdje R2- R5 imaju značenje navedeno formulom I, a X ima značenje kao u formuli (VIII), i zatim redukcijom dobivenih derivata tietanimina.
12. Postupak prema zahtjevu 11, karakteriziran time, da se kondenzacija provodi u autoklavu kod temperature > 80 °C, prvenstveno > 100 °C, u prisutnosti soli jedne kiseline, pKk-vrijednost koje leži između 1 i 4, a redukcija se provodi s natrij-ili litij-bor-hidridorn i aktivatorom.
13. Postupak prema zahtjevu 12, karakteriziran time, da se kao sol kiseline, pKk-vrijednost koje leži između 1 i 4, primjenjuje kiselinska adiciona sol amina opće formule VIII.
14. Postupak prema zahtjevu 12 ili 13, karakteriziran time, da se kao aktivator kod redukcije primjenjuje jod, klorovodik ili sumporna kiselina.
15. Postupak prema jednom od zahtjeva 11 - 14, karakteriziran time, da se redukcija provodi u otapalu koje ima strukturu etera.
16. Postupak prema jednom od zahtjeva 11 - 15, karakteriziran time, da se redukcija provodi kod temperatura > 80 °C, prvenstveno > 110 °C.
17. Postupak prema jednom od zahtjeva 11 -16, karakteriziran time, da se redukcija provodi sa sistemom natrij-borhidrid/sumporna kiselina.
18. Postupak prema jednom od zahtjeva 11 - 17, karakteriziran time, da se za kondenzaciju primjenjuje hidroksilamin, hidroklorid ovoga ili -sulfat odnosno -fosfat ili dihidrosulfat.
19. Postupak prema jednom od prethodnih zahtjeva, karakteriziran time, da se konvertiraju spojevi, u kojima su R2- R5, uvijek metil.
20. Postupak prema jednom od zahtjeva 11 - 18, karakteriziran time, da se tietanoni opće formule VII dobivaju ciklizacijom β-oksosulfenila opće formule X [image] gdje R2- R5 imaju značenje navedeno formulom I, a Y znači Cl, Br, J,u organskom otapalu pod utjecajem baze.
21. Postupak prema zahtjevu 20, karakteriziran time, da se kao organsko otapalo primjenjuje eter, a kao baza ka 1 ij-terc.buti1 at.
22. Postupak prema zahtjevu 20, karakteriziran time, da se kao otapalo primjenjuje (C1-C6)-alkohol, a kao baza odgovarajući alkalijski alkoholat.
23. Postupak prema zahtjevu 22, karakteriziran time, da se kao otapalo primjenjuje metanol, a kao baza natrij-metanolat.
24. Postupak prema jednom od prethodnih zahtjeva, karakteriziran time, da se spojevi β-oksosulfenila formule X dobivaju reakcijom ketona opće formule XI [image] gdje R2- R5 imaju značenje navedeno formulom I, sa spojevima opće formule XII SY2 (XII) gdje Y znači Cl, Br i/ili J, uz isključenje dodatka otapala i daljnjih Lewis-ovih kiselina.
25. Postupak prema jednom od prethodnih zahtjeva, karakteriziran time, da se spojevi [3-oksosulfenila formule X dobivaju reakcijom ketona opće formule XI [image] gdje R2- R5 imaju značenje navedeno formulom I, sa spojevima opće formule XIII S2Y2 (XIII) gdje Y znači Cl, Br i/ili J, uz isključenje dodatka otapala i daljnjih Lewis-ovih kiselina i slijedećom reakcijom s Y2 gdje Y ima gore navedeno značenje.
26. Postupak prema zahtjevu 24 ili 25, karakteriziran time, da se rezultirajući spojevi β-oksosulfenilla formule X otapaju bez dorade u eteru i cikliziraju bazom uz zadržavanje tietanona prema formuli VII.
27. Postupak prema jednom od prethodnih zahtjeva, karakteriziran time, da se konvertiraju spojevi, u kojima svi ostaci 2 s R2- R5 znače uvijek metilnu skupinu.
28. Postupak prema jednom od prethodnih zahtjeva, karakteriziran time, da se konvertiraju spojevi, u kojima Y znači Cl.
HR19505933.6A 1995-02-21 1996-02-20 Process for the preparation of l-aspartyl-d-alanine-n-(thietane-3-yl)-amides HRP960083A2 (en)

Applications Claiming Priority (1)

Application Number Priority Date Filing Date Title
DE19505933A DE19505933C2 (de) 1995-02-21 1995-02-21 Verfahren zur Herstellung von L-Aspartyl-D-alanin-N-(thietan-3-yl)-amiden

Publications (1)

Publication Number Publication Date
HRP960083A2 true HRP960083A2 (en) 1997-08-31

Family

ID=7754609

Family Applications (1)

Application Number Title Priority Date Filing Date
HR19505933.6A HRP960083A2 (en) 1995-02-21 1996-02-20 Process for the preparation of l-aspartyl-d-alanine-n-(thietane-3-yl)-amides

Country Status (9)

Country Link
US (1) US5874121A (hr)
EP (1) EP0811012B1 (hr)
AU (1) AU4716496A (hr)
DE (2) DE19505933C2 (hr)
HR (1) HRP960083A2 (hr)
IL (1) IL117190A0 (hr)
WO (1) WO1996026213A1 (hr)
YU (1) YU10396A (hr)
ZA (1) ZA961343B (hr)

Families Citing this family (4)

* Cited by examiner, † Cited by third party
Publication number Priority date Publication date Assignee Title
NL1010867C2 (nl) * 1998-12-22 2000-06-23 Dsm Nv Werkwijze voor de bereiding van aminozuuramiden of derivaten daarvan.
DE10333368B4 (de) * 2003-07-23 2008-08-28 Universität Leipzig Oberflächenfunktionalisiertes Trägermaterial, Verfahren zu dessen Herstellung und dessen Verwendungen
FR2876102A1 (fr) * 2004-10-04 2006-04-07 Solvay Compose heterocyclique enantiopur
CN115093391B (zh) * 2022-06-28 2024-05-03 上海毕得医药科技股份有限公司 一种3-硫杂环丁胺盐酸盐的合成方法

Family Cites Families (3)

* Cited by examiner, † Cited by third party
Publication number Priority date Publication date Assignee Title
US4411925A (en) * 1980-01-21 1983-10-25 Pfizer Inc. Branched amides of L-aspartyl-d-amino acid dipeptides
US4730076A (en) * 1985-12-18 1988-03-08 Nippon Kayaku Kabushiki Kaisha Process for producing α-aspartyl-phenylalanine ester
AT394854B (de) * 1986-06-12 1992-07-10 Biochemie Gmbh Verfahren zur herstellung von n-l-alpha-aspartyl-l-phenylalanin(nieder)alkylestern

Also Published As

Publication number Publication date
YU10396A (sh) 1998-09-18
WO1996026213A1 (de) 1996-08-29
DE19505933C2 (de) 2000-09-21
AU4716496A (en) 1996-09-11
US5874121A (en) 1999-02-23
EP0811012B1 (de) 1999-05-26
EP0811012A1 (de) 1997-12-10
DE59602002D1 (de) 1999-07-01
DE19505933A1 (de) 1996-08-22
IL117190A0 (en) 1996-06-18
ZA961343B (en) 1996-08-26

Similar Documents

Publication Publication Date Title
HRP960082A2 (en) Process for producing thietanones
Tamiaki et al. A novel protecting group for constructing combinatorial peptide libraries
CN114456101A (zh) 用于合成pf-07321332的关键中间体的合成方法
CA2919317A1 (en) Synthesis of biphenylalaninol via novel intermediates
JPH0144693B2 (hr)
KR102303092B1 (ko) 합성 펜타펩티드의 제조법
WO2018210336A1 (zh) Glyx-13的制备方法及其中间体化合物
KR101018983B1 (ko) 콤브레타스타틴의 제조방법 및 중간체
IE54589B1 (en) Peptide synthesis and amino acid blocking agents
HRP960083A2 (en) Process for the preparation of l-aspartyl-d-alanine-n-(thietane-3-yl)-amides
CA2960473A1 (en) Processes for the preparation of tadalafil and intermediates thereof
US6759555B2 (en) Process for the preparation of combretastatins
US5157145A (en) Process for the preparation of dipeptides with c-terminal non-proteinogenous amino acids
HU197928B (en) Process for the production poor in racemate of peptide intermediary of hormon synthesis of gonadorelin and gonadorelin analog
CN107325025B (zh) 一种手性α-氨基酸衍生物及其制备方法
AU2021301939B2 (en) Method for preparing intermediate of uracil compound containing isoxazoline
JPS6254791B2 (hr)
KR100187734B1 (ko) 지방족 아미드 및 그의 염의 제조 방법
KR101691353B1 (ko) 보르테조밉의 제조방법 및 그의 신규 중간체
US6248903B1 (en) Process for the preparation of methyl (2s)-2-[(3r)-3-(n-{tert-butyloxycarbonyl 9-amino)-2-oxopyrrolidin-1-yl]propionate
KR20060045133A (ko) 3-히드록시티올란의 제조 방법
JP4379970B2 (ja) オレフィン化合物の製造法
MXPA00010187A (en) Process for the preparation of methyl(2s)-2-[(3r)-3-(n-[tert -butyloxycarbonyl]- amino)-2-oxopyrrolidin-1-yl]propionate
KR20180081275A (ko) 3-아릴우라실 화합물의 제조 방법
JPS5872548A (ja) ヒスチジン含有ペプチド誘導体の製造法

Legal Events

Date Code Title Description
A1OB Publication of a patent application
ODBC Application rejected