HRP20041032A2 - Polyisobutenamines - Google Patents

Polyisobutenamines

Info

Publication number
HRP20041032A2
HRP20041032A2 HRP20041032A HRP20041032A2 HR P20041032 A2 HRP20041032 A2 HR P20041032A2 HR P20041032 A HRP20041032 A HR P20041032A HR P20041032 A2 HRP20041032 A2 HR P20041032A2
Authority
HR
Croatia
Prior art keywords
polyisobutene
reaction
alkyl
substance
fact
Prior art date
Application number
Other languages
English (en)
Inventor
Hans Peter Rath
Arno Lange
Dietmar Posselt
Original Assignee
Basf Ag
Priority date (The priority date is an assumption and is not a legal conclusion. Google has not performed a legal analysis and makes no representation as to the accuracy of the date listed.)
Filing date
Publication date
Application filed by Basf Ag filed Critical Basf Ag
Publication of HRP20041032A2 publication Critical patent/HRP20041032A2/hr

Links

Classifications

    • CCHEMISTRY; METALLURGY
    • C10PETROLEUM, GAS OR COKE INDUSTRIES; TECHNICAL GASES CONTAINING CARBON MONOXIDE; FUELS; LUBRICANTS; PEAT
    • C10LFUELS NOT OTHERWISE PROVIDED FOR; NATURAL GAS; SYNTHETIC NATURAL GAS OBTAINED BY PROCESSES NOT COVERED BY SUBCLASSES C10G, C10K; LIQUEFIED PETROLEUM GAS; ADDING MATERIALS TO FUELS OR FIRES TO REDUCE SMOKE OR UNDESIRABLE DEPOSITS OR TO FACILITATE SOOT REMOVAL; FIRELIGHTERS
    • C10L1/00Liquid carbonaceous fuels
    • C10L1/10Liquid carbonaceous fuels containing additives
    • C10L1/14Organic compounds
    • C10L1/22Organic compounds containing nitrogen
    • C10L1/234Macromolecular compounds
    • C10L1/238Macromolecular compounds obtained otherwise than by reactions involving only carbon-to-carbon unsaturated bonds
    • C10L1/2383Polyamines or polyimines, or derivatives thereof (poly)amines and imines; derivatives thereof (substituted by a macromolecular group containing 30C)
    • C10L1/2387Polyoxyalkyleneamines (poly)oxyalkylene amines and derivatives thereof (substituted by a macromolecular group containing 30C)
    • CCHEMISTRY; METALLURGY
    • C08ORGANIC MACROMOLECULAR COMPOUNDS; THEIR PREPARATION OR CHEMICAL WORKING-UP; COMPOSITIONS BASED THEREON
    • C08GMACROMOLECULAR COMPOUNDS OBTAINED OTHERWISE THAN BY REACTIONS ONLY INVOLVING UNSATURATED CARBON-TO-CARBON BONDS
    • C08G73/00Macromolecular compounds obtained by reactions forming a linkage containing nitrogen with or without oxygen or carbon in the main chain of the macromolecule, not provided for in groups C08G12/00 - C08G71/00
    • C08G73/02Polyamines
    • CCHEMISTRY; METALLURGY
    • C08ORGANIC MACROMOLECULAR COMPOUNDS; THEIR PREPARATION OR CHEMICAL WORKING-UP; COMPOSITIONS BASED THEREON
    • C08FMACROMOLECULAR COMPOUNDS OBTAINED BY REACTIONS ONLY INVOLVING CARBON-TO-CARBON UNSATURATED BONDS
    • C08F10/00Homopolymers and copolymers of unsaturated aliphatic hydrocarbons having only one carbon-to-carbon double bond
    • C08F10/04Monomers containing three or four carbon atoms
    • C08F10/08Butenes
    • C08F10/10Isobutene
    • CCHEMISTRY; METALLURGY
    • C08ORGANIC MACROMOLECULAR COMPOUNDS; THEIR PREPARATION OR CHEMICAL WORKING-UP; COMPOSITIONS BASED THEREON
    • C08FMACROMOLECULAR COMPOUNDS OBTAINED BY REACTIONS ONLY INVOLVING CARBON-TO-CARBON UNSATURATED BONDS
    • C08F110/00Homopolymers of unsaturated aliphatic hydrocarbons having only one carbon-to-carbon double bond
    • C08F110/04Monomers containing three or four carbon atoms
    • C08F110/08Butenes
    • C08F110/10Isobutene
    • CCHEMISTRY; METALLURGY
    • C08ORGANIC MACROMOLECULAR COMPOUNDS; THEIR PREPARATION OR CHEMICAL WORKING-UP; COMPOSITIONS BASED THEREON
    • C08FMACROMOLECULAR COMPOUNDS OBTAINED BY REACTIONS ONLY INVOLVING CARBON-TO-CARBON UNSATURATED BONDS
    • C08F8/00Chemical modification by after-treatment
    • C08F8/30Introducing nitrogen atoms or nitrogen-containing groups
    • CCHEMISTRY; METALLURGY
    • C08ORGANIC MACROMOLECULAR COMPOUNDS; THEIR PREPARATION OR CHEMICAL WORKING-UP; COMPOSITIONS BASED THEREON
    • C08FMACROMOLECULAR COMPOUNDS OBTAINED BY REACTIONS ONLY INVOLVING CARBON-TO-CARBON UNSATURATED BONDS
    • C08F8/00Chemical modification by after-treatment
    • C08F8/30Introducing nitrogen atoms or nitrogen-containing groups
    • C08F8/32Introducing nitrogen atoms or nitrogen-containing groups by reaction with amines
    • CCHEMISTRY; METALLURGY
    • C10PETROLEUM, GAS OR COKE INDUSTRIES; TECHNICAL GASES CONTAINING CARBON MONOXIDE; FUELS; LUBRICANTS; PEAT
    • C10LFUELS NOT OTHERWISE PROVIDED FOR; NATURAL GAS; SYNTHETIC NATURAL GAS OBTAINED BY PROCESSES NOT COVERED BY SUBCLASSES C10G, C10K; LIQUEFIED PETROLEUM GAS; ADDING MATERIALS TO FUELS OR FIRES TO REDUCE SMOKE OR UNDESIRABLE DEPOSITS OR TO FACILITATE SOOT REMOVAL; FIRELIGHTERS
    • C10L1/00Liquid carbonaceous fuels
    • C10L1/10Liquid carbonaceous fuels containing additives
    • C10L1/14Organic compounds
    • C10L1/22Organic compounds containing nitrogen
    • C10L1/222Organic compounds containing nitrogen containing at least one carbon-to-nitrogen single bond
    • C10L1/2222(cyclo)aliphatic amines; polyamines (no macromolecular substituent 30C); quaternair ammonium compounds; carbamates
    • CCHEMISTRY; METALLURGY
    • C10PETROLEUM, GAS OR COKE INDUSTRIES; TECHNICAL GASES CONTAINING CARBON MONOXIDE; FUELS; LUBRICANTS; PEAT
    • C10LFUELS NOT OTHERWISE PROVIDED FOR; NATURAL GAS; SYNTHETIC NATURAL GAS OBTAINED BY PROCESSES NOT COVERED BY SUBCLASSES C10G, C10K; LIQUEFIED PETROLEUM GAS; ADDING MATERIALS TO FUELS OR FIRES TO REDUCE SMOKE OR UNDESIRABLE DEPOSITS OR TO FACILITATE SOOT REMOVAL; FIRELIGHTERS
    • C10L1/00Liquid carbonaceous fuels
    • C10L1/10Liquid carbonaceous fuels containing additives
    • C10L1/14Organic compounds
    • C10L1/22Organic compounds containing nitrogen
    • C10L1/234Macromolecular compounds
    • C10L1/238Macromolecular compounds obtained otherwise than by reactions involving only carbon-to-carbon unsaturated bonds
    • C10L1/2383Polyamines or polyimines, or derivatives thereof (poly)amines and imines; derivatives thereof (substituted by a macromolecular group containing 30C)
    • CCHEMISTRY; METALLURGY
    • C10PETROLEUM, GAS OR COKE INDUSTRIES; TECHNICAL GASES CONTAINING CARBON MONOXIDE; FUELS; LUBRICANTS; PEAT
    • C10LFUELS NOT OTHERWISE PROVIDED FOR; NATURAL GAS; SYNTHETIC NATURAL GAS OBTAINED BY PROCESSES NOT COVERED BY SUBCLASSES C10G, C10K; LIQUEFIED PETROLEUM GAS; ADDING MATERIALS TO FUELS OR FIRES TO REDUCE SMOKE OR UNDESIRABLE DEPOSITS OR TO FACILITATE SOOT REMOVAL; FIRELIGHTERS
    • C10L10/00Use of additives to fuels or fires for particular purposes
    • C10L10/18Use of additives to fuels or fires for particular purposes use of detergents or dispersants for purposes not provided for in groups C10L10/02 - C10L10/16

Landscapes

  • Chemical & Material Sciences (AREA)
  • Organic Chemistry (AREA)
  • Oil, Petroleum & Natural Gas (AREA)
  • Chemical Kinetics & Catalysis (AREA)
  • General Chemical & Material Sciences (AREA)
  • Engineering & Computer Science (AREA)
  • Medicinal Chemistry (AREA)
  • Polymers & Plastics (AREA)
  • Health & Medical Sciences (AREA)
  • Combustion & Propulsion (AREA)
  • Addition Polymer Or Copolymer, Post-Treatments, Or Chemical Modifications (AREA)
  • Macromolecular Compounds Obtained By Forming Nitrogen-Containing Linkages In General (AREA)
  • Compositions Of Macromolecular Compounds (AREA)
  • Organic Low-Molecular-Weight Compounds And Preparation Thereof (AREA)
  • Detergent Compositions (AREA)

Description

Ovaj se izum odnosi na novitetne poliizobutenamine čiji poliizobutenil radikali podrazumijevaju polidisperzitet manji ili jednak 1.4, te također i na postupak njihovog pripravljanja i korištenje poliizobutenamina kao aditiva gorivima.
Poliizobutenamini su oligomerne supstance formule Ra-X, u kojima Ra predstavlja poliizobutenil radikal prosječne molekularne težine MN 500 do 1.500, dok je X polarni organski radikal koji sadržava jednu ili više amino grupa. Poliizobutenamini su od velike važnosti kao aditivi gorivima za benzinske i dizelske motore, posebice za održavanje čistoće ventila i karburatora, ili pak kao aditivi lubrikantima (cf. također M. Rossenbeck u Katalysatoren, Tenside, Mineralöladditive, urednici J. Falbe, U. Hasserodt, str. 223, G. Thieme Verlag, Stuttgart 1978).
Poliizobutenamini bivaju u pravilu pripravljani funkcionalizacijom reaktivnih poliizobutena, primjerice poliizobutena koji posjeduju terminalnu reaktivnu funkcionalnost. Olefinske terminalne grupe su posebice pogodne u tu svrhu. Poliizobuteni koji imaju visok sadržaj olefinskih nezasićenih terminalnih grupa su stoga posebice pogodni za pripravljanje poliizobutenamina (cf. formule (A) i (B)).
[image]
Prethodni stručni radovi navode pripravljanje olefin- terminiranih poliizobutena putem kationske polimerizacije izobutena ili ugljikovodika koji sadržavaju izobuten, u prisustvu katalizatora kompleksa bor trifluorida (cf. primjerice DE-A 27 02 604, EP-A 145 235, EP-A 481 297, EP 671 419, EP-A 628 575, EP-A 807 641 i WO 99/31151). Poliizobuteni koji su dobiveni na taj način imaju visok sadržaj olefinskih nezasićenih terminalnih grupa, posebice terminalnih grupa formule (A).
Međutim, poliizobutenamini koji su pripravljeni putem funkcionalizacije gore navedenih poliizobutena nemaju zadovoljavajuće karakteristike viskoziteta, posebice pri niskim temperaturama, i stoga mogu dovesti do neželjenih nuspojave u motorima, kao što je primjerice ljepljivost ventila. Ovaj manjak se u pravilu uklanja dodavanjem velikih količina ulja nosača koja su sama po sebi karakterizirana samo nedovoljnim deterdžentskim efektom ukoliko je on uopće prisutan i zapravo im je svrha samo poboljšavanje svojstava viskoziteta konvencionalnih poliizobutenamina. U pravilu, količina ulja nosača u gorvim akoja sadržavaju aditive povećava količinu polizobutenamina. Iako karakteristike viskoznosti mogu biti poboljšane korištenjem kratko-lančanih poliizobutena, istovremeno značajno opada deterdžentski efekt.
Svrha ovog izuma je stvaranje poliizobutenamina koji istovremeno posjeduju dobar deterdžentski efekt i poboljšana svojstva viskoziteta. Poliizobutenamini trebaju bitno manju količinu dodatnih supstanci, posebice ulja nosača, bez povratnih utjecaja na kompozicije koje podrazumijevaju aditive.
Istraživanje koje je izvršio prijavitelj pokazalo je da se nepovoljne karakteristike viskoziteta konvencionalnih poliizobutenamina javljaju kao posljedica komparativno visokog udjela produkta čiji poliizobutenil radikali prelaze vrijednost molekularne težine od 1500 daltona. Drugim riječima, razmjerno visoka molekularna neujednačenost poliizobutena poznatih do danas, koja je karakterizirana vrijednošću polidisperziteta MW/MN (omjer prosječne molekularne težine MW i broja prosječne molekularne težine MN), rezultira razmjerno visokim udjelom nepoželjnih poliizobutenamina koji imaju dugolančane poliizobutenil radikale.
Iako je ovaj postupak poznat iz prijašnjih relevantnih stručnih citiranih radova, on se bavi poliizobutenaminima s velikim udjelom reaktivnih terminalnih grupa, a produkti koji su dobiveni rečenim postupkom zadržavaju razmjerno visok udio produkata više molekularne težine. Distribucija vrijednosti molarne mase ovih poliizobutena je stoga karakterizirana polidisperzitetom vrijednosti Mw/MN iznad 1.6.
Derivati poliizobutena koji imaju uski raspon distribucije vrijednosti molekularnih težina poliizobutenil radikala, mogu biti pripravljeni u principu kationskom polimerizacijom izobutena, cf. primjerice Kenndy i Ivan, Carbocationic Macromolecular Engineering (Karbokationski molekularni inžinjering), Hanser Publishers 1992 i US 5,169,914. Kationska polimerizacija je zapravo polimerizacija olefina u prisustvu inicijatorskog sustava koji podrazumijeva supstancu koja je pogodna za formiranje karbokationa, kao što je primjerice benzil halid ili terc-alkil halid, ili pak odgovarajući benzil ili alkil eter ili ester kao inicijator, i potom Lewis kiselinu kao koinicijator. Derivati poliizobutena koji su dobiveni na taj način općenito posjeduju atom halogena kao terminalnu grupu i stoga su pogodni za pripravljanje polizobutenamina.
Prijavitelj je sada utvrdio da poliizobuteni sa visokim sadržajem od više od 80 mol % olefinskih terminalnih grupa i vrijednošću polidisperziteta manjim od 1.4 koji mogu biti pripravljeni kationskom polimerizacijom izobutena, bivaju polimerizirani u prisustvu inicijatorskog sustava koji podrazumijeva, barem jednu supstancu formule III kao inicijator,
CH3-C(CH3)2-[CH2-C(CH3)2]m-FG (III)
u kojoj m predstavlja 0, 1, 2, 3 ili 4 i FG predstavlja halogen, alkoksi ili aciloksi, ako je molarni udio Lewis kiseline u odnosu na supstancu III od 5:1 do 1:20. Zahvaljujući visokom udjelu reaktivnih olefinskih terminalnih grupa, poliizobuteni koji su dobiveni na ovaj način mogu biti konvertirani u poliizobutenamine na poznat način.
Ovaj se izum stoga odnosi na poliizobutenamine formule I:
R-X (I)
u kojoj R predstavlja poliizobutenil radikal s vrijednošću prosječne molekularne težine MN od 500 do 1500, i polidisperizitetom MW/MN manjim od 1.4, te X je organski radikal koji posjeduje amino grupe.
Ovaj se izum odnosi nadalje na postupak pripravljanja poliizobutenamina I, koji podrazumijeva slijedeće korake:
polimerizacija izobutena u prisustvu inicijatorskog sustava koji podrazumijeva Lewis kiselinu odabranu između kovalentnih metalnih klorida i semimetalnih klorida, i barem jednu supstancu formule III,
CH3-C(CH3)2-[CH2-C(CH3)2]m-FG (III)
u kojoj m predstavlja 0, 1, 2, 3 ili 4 i FG predstavlja halogen, OH, alkoksi, aciloksi, CH2-(CH3)CH2OH ili grupu
[image]
u otapalu koje je inertno u odnosu na lewis kiselinu, u molarnom odnosu Lewis kiseline i supstancu III od 5:1 do 1:20, posebice od 2:1 do 1:10, posebice od 1:1 do 1:5 u svrhu dobivanja poliziobutena koji sadržavabarem 80 mol % olefinskih terminalnih grupa i karakteriziran je brojem prosječne molekularne težine MN od 500 do 1500, i vrijednošću polidisperziteta MW/MN manjeg od 1.4.
uvođenje radikala s amino grupama na način koji je poznat, na olefinske dvostruke veze poliizobutena koji je dobiven u koraku i).
Polizobutenil radikali su oni organski ugljikovodični radikali koji se uglavnom sastoje od preferabilno 80, posebice preferabilno 90 mol % ponavljajućih jedinica formule [-CH2-C(CH3)2]-, uključujući i one radikale gdje atom ugljika koji je susjed atomu ugljika koji na sebi nosi X grupu, može također nositi OH grupu kao rezultat pripravljanja. X grupa može biti vezana na α-atom ugljika, kao i na β- ili γ-atom ugljika radikala poliizobutena (cf. formule A i B).
Preferirani poliizobuteni su oni koji imaju vrijednost polidisperziteta MW/MN do 1.3, posebice do 1.2. Broj prosječne molekularne težine MN je preferabilno od 600 do 1400, posebice od 650 do 1300, primjerice od oko 670 do 1300.
Odgovarajuće X grupe su u principu svi organski radikali koji posjeduju barem jednu baznu, primarnu, sekundarnu ili tercijarnu amino grupu, primjerice od 1 do 40 takvih grupa. Molekularna težina takvih radikala X ne bi preferabilno trebala prelaziti molekularnu težinu poliizobutenil radikala i preferabilno se kreće u okvirima vrijednosti od 16 do 1000. Primjeri odgovarajućih funkcionalnih grupa X su slijedeći, formule II
[image]
gdje k i l, neovisno jedan o drugome, predstvaljaju 0 ili 1.
A je metilen ili fenilen
Z je O ili NR', u kojem
R' predstavlja vodik, alkil, hidroksialkil, aminoalkil, cikloalkil, aril, aralkil ili grupu –Y-NR1R2,
-Y- je grupa
[image] ili [image]
u kojoj Alk predstavlja C2-C4-alkilen, p i q su neovisno jedan o drugome cijeli broj od 0 do 25 i R'' je vodik, alkil ili aril, i Alk' je alkilen koji može biti prekinut sa 1, 2 ili 3 kisika atoma koji nisu u neposrednom susjedstvu, ili je pak cikloalkilen,
R1 i R2 predstavljaju neovisno jedan o drugome, vodik, alkil, cikloalkil, hidroksialkil, aril ili aralkil, ili pak grupu Y-NR3R4, u kojoj Y ima naprijed navedena značenja i R3 i R4 neovisno jedan o drugome predstavljaju vodik, alkil, cikloalkil, hidroksialkil, aril ili aralkil, a R3 i R4 zajedno s atomom dušika za kojeg su vezani oblikuju nesupstituirani ili supstituirani, zasićeni heterociklički element koji može sadržavati daljnji hetero atom koji je odabran između kisika i dušika,
R1 i/ili R2 mogu također predstavljati R ili -CH2-R ako je l 0, s time da R ima naprijed navedena značenja, ili
R1 i R2 zajedno s atomom dušika za kojeg su vezani oblikuju nesupstituirani ili supstituirani, zasićeni heterociklički element koji može sadržavati daljnji hetero atom koji je odabran između kisika i dušika.
Alkil je linerani ili razgranati alkilni radikal od 1 do 12, preferabilno od 1 do 6 atoma ugljika, ako što je primjerice metil, etil, n-propil, izopropil, n-butil, 2-butil, izobutil, terc-butil, n-pentil, 2-pentil, izopentil, neopentil, n-heksil, 2-metil-1-pentil, n-heptil, 2-etilheks-1-il, 2-metilheks-1-il, n-oktil, n-decil, 2-metildec-1-il, n-dodecil itd.
Cikloalkil je cikloalifatski radikal od preferabilno 5 do 10 atoma ugljika koji mogu biti supstituiran sa 1, 2, 3 ili 4 C1-C4-alkil grupe, npr. ciklopentil, cikloheksil ili cikloheptil, 1-metilciklopentil, 1-metilcikloheksil ili 4,4-dimetilcikloheksil.
Aril je primjerice fenil ili naftil koji može biti supstituiran na isti način kao cikloalkil.
Aralkil je alkil, preferabilno C1-C4-akil, posebice metil ili etil, koji je supstituiran s arilom, posebice fenilom, npr. benzil ili feniletil.
Hidroksialkil je alkil od preferabilno 1 do 6, posebice 2 do 4 atoma ugljika, koji posjeduje hidroksilnu grupu kao supstituent, npr. 2-hidroksiletil, 2- ili 3-hidroksilbutil ili 2-, 3- ili 4-hidroksibutil.
Aminoalkil je alkil od preferabilno 1 do 6, posebice 2 do 4 atoma ugljika, koji posjeduje NH2-, NH(C1-C4-akil) ili N(C1-C4-akil)2 grupu kao supstituent, npr. 2-aminoetil, 2- ili 3-aminopropil, 2-meilaminoetil, 2- ili 3-metilaminopropil, 2-dimetilaminoetil ili 2- ili 3-dimetilaminopropil.
Alkoksi je alkil koji je vezan putem atoma kisika. Shodno naprijed rečenom, ariloksi, cikloalkoksi i arilalkoksi su aril, cikloalkil i aralkil, koji su vezani putem atoma kisika.
Aciloksi je alkilkarbonil radikal koji je vezan putem kisika i preferabilno ima 1 do 6 atoma ugljika u alkilnoj jedinic, npr. acetoksi, propioniloksi, butiroksi itd.
Alkilen je divalentna, linearna ili razgranata grupa od preferabilno 2 do 20 atoma ugljika, dvije slobodne valencije koje su preferabilno locirane na različitim atomima ugljika. C2-C4-akilen je shodno tome, primjerice 1,2-etilen, 1,2- ili 1,3-propilen. C2-C20-akilen shodno tome podrazumijeva grupe koje su navedene u slučaju C2-C3-akilena i primjerice, butan-1,2-diil, butan-2,3-diil, butan-1,3-diil ili butan-1,4-diil, pentan-1,2-diil, pentan-2,3-diil, pentan-1,3-diil, pentan-1,4-diil, pentan-2,4-diil ili pentan-1,5-diil, heksan-1,6-diil, 2,2,4-trimetilpentan-1,4-diil, oktan-1,8-diil, itd. U alkilenskim grupama, jedan ili dva atoma ugljika mogu također biti zamijenjeni atomima kisika koji su međusobno u blizini ili u blizini veznih mjesta. Takve alkilenske grupe se u pravilu sastoje od 5 do 20 atoma ugljika. Primjeri su 3-oksapentan-1,5-diil, 3-oksaheksan-1,6-diil, 4-oksaheptan-1,7-diil, 3,6-dioksaoktan-1,8-diil, 3,7-dioksanonan-1,9-diil, 4,7-dioksadekan-1,10-diil, 4,9-dioksaundekan-1,11-diil, 4,9-dioksadodekan-1,12-diil i 4,11-dioksatetradekan-1,14-diil.
C5-C20-cikloalkilen je divalentni cikloalifatski radikal od preferabilno 5 do 20 atoma ugljika: primjeri su ciklopentan-1,2- i ciklopentan-1,3-diil, cikloheksan-1,2-diil, cikloheksan-1,3-diil i cikloheksan-1,4-diil, cikloheptan-1,2-diil, cikloheptan-1,3-diil i cikloheptan-1,4-diil.
Supstance formule I koje se preferiraju su one koje ne posjeduju aromatske grupe. U principu, preferiraju se supstance formule I u kojima R1 i R2 imaju značenja koja su navode u nastavku: vodik, C1-C6-alkil, fenil, 2-hidroksietil, 2-aminoetil, 3-aminopropil, 2-di(C1-C4-alkil)aminoetil, 3-di(C1-C4-alkil)aminopropil ili radikali formule [CH2-CH2-O]p'-CH2-CH2OH i [CH2-CH2-NH]q'-CH2-CH2NH2, gdje p' i q', neovisno jedan o drugome, predstavljaju 1 do 20; i one supstance formule I u kojima je NR1R2 piperidin, piperazin, N(C1-C4-alkil)piperazinski ili morfolinski radikal. U posebice preferiranom aspektu razmatranja ovog izuma, R1 i R2 predstavljaju vodik.
Ukoliko je k 1, A je preferabilno metilen. Ukoliko je l 1, R' je preferabilno vodik, C1-C6-alkil, 2-hidroksietil, 2-aminoetil, 3-aminopropil, 2-di(C1-C4-alkil)aminoetil, 3-di(C1-C4-alkil)aminopropil ili radikal formule [CH2-CH2-O]p'-CH2-CH2OH i [CH2-CH2-NH]q'-CH2-CH2NH2, gdje p' i q', neovisno jedan o drugome, predstavljaju 1 do 10. U grupi Y, Alk je potom preferabilno 1,2-etilen, 1,2-propilen ili 1,3-propilen. R'' je tada preferabilno vodik i Alk' je preferabilno alkilen od 2 do 10 atoma ugljika, čiji niz može biti prekinut sa 1, 2, ili 3 ne-susjedna atoma kisika.
U novitetnom postupku, polimerizacija izobutena biva inicirana putem inicijacijskog sustava koji sadržava Lewis kiselinu i barem jednu supstancu formule III. Pretpostavlja se da Lewis kiselina oblikuje sa supstancom III karbokation ili barem jonogenski kompleks koji stupa u interakciju s olefinskom nezasićenom dvostrukom vezom izobutena i na taj način rezultira pozitivnim parcijalnim nabojem na tercijarnom atomu ugljika izobutena. Ovaj naboj stupa u interakciju sa slijedećom molekulom izobutena, te se reakcija polimerizacije nastavlja.
Izrazi karbokation i katiogenski kompleks nisu striktno razdvojeni, no podrazumijevaju sve intermedijere iona koji su odvojeni od otapala, ionskih parova koji su odvojeni od otapala, kontaktnih ionskih parova i snažno polariziranih kompleksa koji posjeduju pozitivni parcijalni naboj na atomu ugljika u supstanci I.
Primjeri odgovarajućih Lewis kiselina su semi(metalni)kloridi, BCl3, TiCl4, VCl5, SnCl4 i FeCl3. Preferirani semi(metalni) kloridi su BCl3 i TiCl4.
Preferirane supstance formule III su one u kojima je m 1, 2, 3 ili 4. FG je preferabilno halogen, posebice klor.
U pripravljanju polizobutena u novitetnom postupku, supstanca III se u pravilu koristi u količinama od barem 10-2, preferabilno do 0.02 do 0.3, posebice od 0.05 do 0.2 mola po molu izobutena. Ovdje treba imati na umu da je dobivena molekularna težina poliizobutena koji je pripravljen putem novitetnog postupka, ovisna o količini supstance III na način da se molekularna težina poliizobutena smanjuje s porastom količine supstance III, što se bazira na izobutenu.
Za pripravljanje poliizobutena, Lewis kiselina se naravno koristi u kontekstu novitetnog postupka, u količini koja je dovoljna za formiranje inicijativnog kompleksa. To je u pravilu osigurano već u niskim koncentracijama Lewis kiseline u reakcijskom mediju, općenito uzevši pri barem 0.01 mol/l. U pravilu, Lewis kiselina u reakcijskom mediju stoga neće prijeći vrijednost koncentracije 3, preferabilno 2, a posebice preferabilno 1 mol/l. Posebice, vrijednost koncentracije se kreće od 0.1 do 2, preferabilno od 0.2 do 1 mol/l.
Preferabilno, inicijacijski sustav podrazumijeva osim supstanci III, barem jednu dodatnu aprotičku polarnu supstancu IV koja je pogodna za formiranje kompleksa s Lewis kiselinom ili pak sa karbokationom koji se formira u reakcijskim uvjetima, ili pak sa jonogenskim kompleksom Lewis kiseline i supstance I. To su Lewis baze (donori elektrona) koje posjeduju barem jedan slobodan elektronski par na barem jednom hetero atomu koji odabran između primjerice atoma kisika, dušika, fosfora i sumpora.
Primjeri takvih donora supstancama IV su piridini, kao što su primjerice piridin i supstituirani piridini, posebice sterički povezani piridini, te nadalje N,N-dialkilamidi alifatskih ili aromatskih karboksiličnih kiselina kao što je N,N-dimetilacetamid, N,N-alkillaktami kao što je N-metilpirolidon, dialkil eteri kao što su dietil eter i diizopropil eter, ciklički eteri kao što je tetrahidrofuran, trialkilamini kao što je trietilamin, C1-C4-alkil esteri alifatskih C1-C6-karboksiličnih kiselina kao što su etil acetat, dialkil tioeteri ili alkil aril tioeteri kao što je metil fenil sulfid, dialkil sulfoksidi kao što je dimetil sulfoksid, alkilnitrili kao što su acetonitril i propionitril, trialkilfosfini ili triarilfosfini kao što su trimetilfosfin i trietilfosfin, tri-n-butilfosfin i trifenilfosfin, kao i nepolimerizirajuće, aprotičke organosilikonske supstance koje posjeduju barem jedan organski radikal vezan putem kisika. Ovaj je radikal u pravilu sastavljen od 1 do 20 atoma ugljika.Primjeri takvih radikala su alkoksi, cikloalkoksi, ariloksi, arilalkoksi i aciloksi (= alkilkarboniloksi).
Među naprijed navedenim donorima elektrona, preferiraju se piridin i sterički povezani derivati piridina i posebice organosilikonske supstance. U posebice preferiranom aspektu ovog izuma, barem se jedna organosilikonska supstanca koristi kao donor elektrona.
Sterički povezani piridin su oni koji imaju guste alkil grupe na barem 2- ili 6- pozicijama piridinskog prstena, npr. 2,6-diizopropilpiridin i 2,6-di-terc-butilpiridin.
Donor IV i posebice organosilikonska supstanca se preferabilno koriste u takvoj količini da je molarni odnos donorskih molekula IV prema metalnim ili semimetalnim atomima u Lewis kiselini od 1:1000 do 1:1, preferabilno od 1:1000 do 1:2, posebice preferabilno od 1:1000 do 1:5.
Organosilikonske supstance koje su pogodne kao donori IV mogu imati jedan ili više, primjerice 2, ili 3 atoma silikona sa barem jednim organskim radikalom koji je vezan putem kisika. Preferirane organosilikonske supstance su one koje imaju jedan, dva ili tri, posebice 2 ili 3 organksa radikala koji su vezani putem kisika po atomu silikona.
Preferirane organosilikonske supstance su one koje imaju formulu IVa:
RanSi(ORb)4-n (IVa)
i naznačene su time da je n 1, 2 ili 3,
Ra može biti jednak ili različit i, neovisno jedan od drugome su C1-C20-alkil, C5-C7-cikloalkil, aril ili aril-C1-C4-alkil, s time da vrijedi da je za tri posljednja spomenuta radikala moguće također da imaju jednu ili više C1-C10-alkilnih grupa kao supstituente, i
Rb su jednaki ili različiti i predstavljaju C1-C20-alkil, ili kada je n = 1 ili 2, dva različita Rb radikala mogu također formirati 2- ili 3- člansku alkilensku jedinicu.
U formuli IVa, n je preferabilno 1 ili 2. Ra je preferabilno C1-C8-alkil grupa, posebice razgranata alkilna grupa ili koja je vezana putem sekundarnog atoma ugljika, kao što je izopropil, izobutil ili 2-butil, ili 5-, 6- ili 7-članska cikloalkilna grupa. R2 je preferabilno C1-C4-alikil grupa.
Primjeri takvih preferiranih supstanci su dimetoksidiizopropilsilan, dimetoksiizobutilizopropilsilan, dimetoksidiizobutilsilan, dietoksiizobutilizopropilsilan, trietoksitoluilsilan, trietoksibenzilsilan.
Pogodni izobutenski startni materijali za novitetni postupak su sami izobuteni i C4-ugljikovodici koji sadržavaju izobuten, ka što su primjerice rafinirane C4 frakcije, C4 segmenti dobiveni dehidrogenacijom izobutana, C4 segmenti dobiveni cijepanjem u pari, C4 segmenti dobiveni iz FCC (FCC: tekuće katalizirano cijepanje), uz uvjet da su rečeni segmenti bili oslobađani od 1,3-butadiena. C4-ugljikovodični segmenti pogodni za korištenje u kontekstu ovog izuma, u pravilu sadržavaju manje od 500, preferabilno manje od 20 ppm butadiena. Kada se C4 segmenti koriste kao startni materijali, ugljikovodici različiti od izobutena tada igraju ulogu inertnog otapala.
Pogodna otapala su redom niske molekularne težine, to su organske supstance koje se razlikuju od supstanci III i IV i izobutena, one nemaju slobodne protone i u tekućem su stanju u uvjetima polimerizacije, a ukoliko je potrebno prisutni su i u obliku međusobnih smjesa. Preferirana otapala su ugljikovodici, npr. aciklički alkani od 2 do 8, preferabilno 3 do 7 atoma ugljika, kao što su primjerice etan, izopropan, n-propan, n-butan i njihovi izomeri, n-pentan i njegovi izomeri, n-heksan i njegovi izomeri i n-heptan i njegovi izomeri, ciklički alkani od 5 do 8 atoma ugljika kao što su ciklopentan, cikloheksan i cikloheptan, aciklički alkeni s preferabilno 2 do 8 atoma ugljika, kao što su eten, izopropen, n-propen, n-buten, n-penten, n- heksn i n-hepten, ciklički olefini kao što su ciklopenten, cikloheksen i ciklohepten, aromatski ugljikovodici kao što su toluen, ksilen i etilbenzen, te i halougljikovodici kao što su primjerice halogenirani alkani od 1 do 5 atoma ugljika i 1, 2, 3, 4, 5 ili 6 atoma halogena, koji su odabrani između flora i posebice klora, kao što su primjerice metil klorid, diklormetan, triklormetan, etil klorid, 1,2-dikloretan i 1,1,1-trikloretan i kloroform, te haloaromatski spojevi kao što je klorbenzen.
Nisu samo otapala sama po sebi prvenstveno pogodna, već zapravo njihove smjese. Smjese se preferiraju posebice u slučaju kada otapalo ima točku tališta iznad željene polimerizacijske temperature.
Posebice se preferiraju otapala i smjese otapala koja podrazumijevaju barem jedan hidrokarbon. Posebice se među njima preferiraju smjese otapala koje podrazumijevaju barem jedan hidrokarbon i barem jedan haloalkan. Posebice se pak među njima preferiraju smjese otapala koje podrazumijevaju barem jedan ciklički ili aciklički alkan od 4 do 7 atoma ugljika, posebice heksan, i barem jedan kloroalkan, posebice metilklorid li metilen klorid. Posebice se također preferiraju smjese otapala koje podrazumijevaju barem jedan aromatski hidrokarbon, posebice toluen i barem jedan kloroalkan, posebice metil klorid ili metilen klorid. Volumni udio ugljikovodika i halogeniranih ugljikovodika je preferabilno od 1:10 do 10:1, posebice od 4:1 do 1:4. Naravno, kloroalkani u rečenim smjesama ne podrazumijevaju supstance u kojima su atomi klora locirani na sekundarnim ili tercijarnim atomima ugljika. Također se posebice preferiraju sve smjese otapala koje podrazumijevaju barem jedan aromatski ugljikovodik, posebice toluen, barem jedan ciklički ili aciklički alkan od 4 do 7 atoma ugljika, posebice heksan i barem jedan kloroalkan, posebice metil klorid ili metilen klorid. Volumni odnos između tri gore navedene komponente je stoga odabran na način da odnos alkana prema aromatskim strukturama bude od 1:10 do 10:1, i volumni odnos alkan + aromatski element prema haloalkanu je od 10:1 do 1:1. Ukoliko se polimerizacija izvodi uz hlađenje i evaporizaciju, tada otapala ili smjese otapala također sadržavaju do 50, npr. od 5 do 50, preferabilno od 10 do 30, % volumena već vaporizirane komponente otapala, kao što je primjerice etilen.
Naravno, polimerizacija se izvodi u aprotičkim, posebice anhidridnim uvjetima reakcije. Aprotički ili anhidridni uvjeti reakcije su zapravo uvjeti u kojima je sadržaj vode (ili sadržaj protičkih nečistoća) u reakcijskoj smjesi manji od 50 ppm, posebice manji od 5 ppm. U pravilu će stoga startni materijali prije korištenja biti sušeni fizički i/ili putem kemijskih mjera. Primjerice, alifatski ili cikloalifatski ugljikovodici koji se preferabilno koriste kao otapala se mogu podvrgavati konvencionalnoj preliminarnoj purifikaciji i preliminarnom sušenju i potom se miješaju s organometalnim supstancama, kao što su primjerice organolitijske, organomagnezijske ili organoaluminijske supstance, i to u količinama koje su dovoljne za uklanjanje tragova vode iz otapala.Otapalo koje je na taj način tretirano se potom neposredno kondenzira u reakcijsku posudu. Sličan postupak može također biti korišten s α-olefinima, aromatskim ugljikovodicima i monomerima koji će se podvrgnuti postupku polimerizacije, posebice izobutenom.
Preliminarna purifikacija ili preliminarno sušenje otapala i izobutena se izvodi na konvencionalni način, preferabilno putem tretmana s čvrstim reagensima za sušenje kao što su molekularne mreže ili prethodno osušeni oksidi, kao što su kalcij oksid ili barij oksid. Startni materijali za koje tretman s metalnim alkilima nije odgovarajući, kao što su primjerice alkil halidi koji se koriste kao otapala i supstance III i IV, mogu se sušiti na analogan način.
U pravilu, novitetni postupak se izvodi na temperaturi nižoj od sobne temperature, preferabilno na temperaturi koja je niža od 0°C, primjerice od 0 do -140°C, preferabilno od -30°C do -120°C, a posebice preferabilno na temperaturi od -40°C do 110°C. U pravilu vrijedi da što je veća čistoća startnih materijala, to su više moguće temperature reakcije. Reakcijski tlak je od male važnosti i ovisit će na poznat način o aparaturi i drugim reakcijskim uvjetima.
Polimerizacija izobutena ili startnih materijala koji sadržavaju izobuten, dešava se spontano miješanjem inicijacijskog sustava koji je korišten u skladu sa kontekstom razmatranja ovog izuma, s izobutenom ili startnim materijalom koji sadržava izobuten u inertnom organskom otapalu pri željenoj temperaturi reakcije. Izobuten ovdje može biti inicijalno uveden u inertno otapalo i hlađen do reakcijske temperature i potom se dodaje inicijacijski sustav. Drugi mogući način postupka je da je inicijacijski sustav inicijalno uveden u otapalo i tek potom se dodaje izobuten ili startni materijal koji sadržava izobuten, s time da je moguće obje komponente uvoditi zajedno ili u ovisnosti o potrošnji. Nadalje, dio ukupne količine izobutena ili startnih materijala koji sadržavaju izobuten može biti inicijalno uveden u otapalo i potom se dodaje inicijatorski sustav. Preostale količine izobutena ili startnih materijala koji sadržavaju izobuten se potom dodaju tijekom reakcije, primjerice u omjeru njihove potrošnje. Prilikom dodavanja inicijatorskog sustava, u pravilu se njegove komponente dodaju odvojeno. U postupku koji se ovdje opisuje, u pravilu se prva dodaje supstanca III, potom ukoliko je to potrebno, supstanca IV i tek potom Lewis kiselina. Vrijeme postupka dodavanja inicijatorskog sustava se potom razmatra da bude vrijeme u kojem su obje komponente inicijatorskog sustava prisutne u reakcijskoj posudi. Primjerice, prvo se mogu uvoditi otapalo, potom supstanca II i potom ukoliko je potrebno, supstanca donor IV i tek potom dio ukupne količine izobutena ili startnih materijala koji sadržavaju izobuten. Polimerizacija biva inicirana dodavanjem Lewis kiseline i potom se dodaje sav preostatak izobutena ili startnih materijala koji sadržavaju izobuten. Međutim, također je moguće da se inicijalno prvo uvodi otapalo, potom Lewis kiselina i dio ukupne količine izobutena ili startnih materijala koji sadržavaju izobuten, nakon čega će uslijediti inicijacija polimerizacije i to dodavanjem supstance III i ako je potrebno, supstance IV. Ovakav postupak međutim rezultira širim spektrom distribucije vrijednosti molekularnih težina.
Kao dodatak postupku koji je ovdje opisan, polimerizacija također može biti oblikovana kao kontinuirani proces. Tako startni materijali, kao što su primjerice monomeri pripremljeni za polimerizaciju, otapalo i inicijatorski sustav, bivaju kontinuirano hranjeni za provedbu reakcije polimerizacije, dok se reakcijski produkt kontinuirano uklanja u svrhu osiguravanja manje-više stabilnih uvjeta polimerizacije u reaktoru. Komponente inicijatorskog sustava mogu biti poticane zajedno i odvojeno, preferabilno otopljene u tapalu. Izobuten koji treba biti polimeriziran ili startni materijali koji sadržavaju izobuten mogu biti poticani na taj način, otopljeni u otapalu ili u struji ugljikohidrata koji sadržavaju izobuten. Primjerice, komponente inicijatorskog sustava koje bivaju otopljene u otapalu mogu biti dodane putem multimaterijalnih kapaljki u svrhu postizanja dobrog miješanja komponenti reakcije.
Toplina reakcije biva uklonjena na konvencionalan način, primjerice na način interno instaliranih izmjenjivača topline, vanjskih izmjenjivača topline i/ili hlađenja stijenki reakcijske posude i/ili uz korištenje evaporativnog hlađenja. Korištenje etana i/ili smjesa etana s drugim ugljikohidratima i/ilihalohidrokarbonata kao otapala, ovdje se pokazalo kao posebice pogodno stoga što je etan ne samo ekonomičan, već i također ima točku vrenja u željenom rasponu polimerizacijske temperature.
Odgovarajuće reakcijske posude za izvođenje novitetnog postupka su u principu svi reaktori kao što se uobičajeno koriste u postupku kationske polimerizacije izobutena, primjerice kationska polimerizacija izobutena s bor trifluorid-kisik kompleksima. U ovom je koraku izvedena i poveznica sa relevantnim do sada objavljenim stručnim radovima. U okviru reakcijskog postupka, kotliči za miješanje koji se uobičajeno koriste u ovu svrhu, preferabilno su opskrbljeni s mogućnosti evaporativnog hlađenja, vanjskim izmjenjivačima topline, odgovarajućim mikserima, punilima, elementima izmjenjivanja topline i ostalim funkcionalni dijelovima aparature. Kontinuirana reakcija se može izvesti u konvencionalnim reakcijskim kotličima, putem reakcijskih kaskada, u tubularnim reaktorima, posebice u onima koji su izvedeni u obliku petlje i koji su po mogućnosti dodatno opremljeni na način koji je naprijed opisan.
U svrhu dobivanja poliizobutena i reakcijske smjese, slijedi deaktivacija, nakon polimerizacije, i to na način koji je uobičajen za kationske polimerizacijske reakcije, preferabilno dodavanjem protičke supstance, posebice dodavanjem alkohola kao što su metanol, etanol, n-propanol, izopropanol, n-butanol, izobutanol, sek-butanol ili terc-butanol, ili pak njihove smjese s vodom. Supstance koje se koriste za deaktivaciju se preferabilno koriste u razrijeđenjima, primjerice s jednim od otapala u svrhu izbjegavanja neželjenog porasta viskoziteta. I tu je učinjena funkcionalna poveznica s prethodnim stručnim radovima na temu polimerizacije bor trifluorida s izobutenom, mjera dorađivanja koje mogu biti primijenjene na način koji je analogan ovome što se razmatra u kontekstu ovog izuma.
Reagens koji je korišten za deaktivaciju ili njegove smjese s inertnim otapalom se preferabilno hladi na temperaturu polimerizacije prije same deaktivacije, u svrhu izbjegavanj neželjenih sekundarnih reakcija.
U pravilu, otapala potom bivaju uklonjena u obliku odgovarajućih jedinica, primjerice u obliku rotacijskih padajućih ili tankih-film evaporatora, ili putem tzv. flash-evaporacije (puštajući reakcijsku otopinu nizvodno od izmjenjivača topline u cijevi ili kroz kapaljke). U pravilu, smanjeni tlak, primjerice od 0.1 do 800, preferabilno od 1 do 100 mbar-a, se primjenjuje za uklanjanje otapala. Najniža temperatura je preferabilno od 50 do 250°C, posebice od 150 do 230°C. Korištenje povišenih temperatura koje su primjerice iznad 150°C, posebice 170°C i iznad, vodi do daljnje redukcije sadržaja rezidualnog klora čime se povećava udio terminalnih dvostrukih veza u reakcijskom produktu.
Poliizobuteni koji su pripravljeni u koraku a) novitetnog postupka imaju visok sadržaj olefinskih nezasićenih terminalnih grupa formule (A) i/ili (B). Sadržaj terminalnih grupa je u pravilu barem 80, posebice barem 90, a u posebice preferiranom slučaju barem 95 mol% u odnosu na polimerne lance. Polizobuteni koji su pripravljeni na ovaj način imaju usku distribuciju vrijednosti molekularnih težina što je karakterizirano vrijednošću polidisperziteta D = MW/MN koji je manji od 1.4, preferabilno manji od 1.3, posebice preferabilno manji od 1.2, primjerice od 1.05 do 1.2.
Poliizobuteni koji su dobiveni u skladu s postupkom koji se razmatra u ovom izumu, također posjeduju i favoriziranu vrijednost za poziciju maksimuma distribucije molekularne težine (Mp), pored niskog polidisperziteta. Tako vršna vrijednost distribucije molekularne težine novitetnih poliizobutena je preferabilno manja od 10% iznad vrijednosti broja prosječne molekularne težine. U mnogim slučajevima, vršni maksimum Mp je još i manji od 8%, ili čak manji i od 6% iznad broja prosječne molekularne težine.
Svi podaci o molekularnim težinama odnose se prema vrijednostima kao što je to određeno metodom gel-permeacijske kromatografije (GPC). Gel-permeacijska kromatografija se izvodi uz korištenje THF kao mobilne faze i CS2 kao referentne vrijednosti na dvije kolone (duljina 300 mm, dijametar 7.8 mm) koje su povezane u seriju, s time da je prva kolona pakirana sa Styragel HR5 (raspon vrijednosti molekularne težine je od 50 000 do 4 x 106), dok je druga kolona pakirana sa Styragel HR3 (raspon vrijednosti molekularne težine je od 200 do 30000) od Waters-a. Detekcija je izvedena uz pomoć diferencijalnog refraktometra. Standardi koji se koriste za određivanje blokiranja izobutena su komercijalni poliizobuten standardi u rasponu molarnih masa od 224 do 1000000, odPolymer-Standards Service, Mainz.
Uvođenje funkcionalnosti X u koraku b) novitetnog postupka je izvedeno na poznat način. Pregledi odgovarajućih metoda aminofunkcionalizacije se mogu pronaći u EP-A 382 405, publikacija koje se navode u nastavku teksta i WO 98/20053, kao i u literaturi koja se ovdje citira. Nadalje, brojni postupci pripravljanja OH- ili aldehid-funkcionaliziranih poliizobutena opisani su u literaturi (cf. primjerice EP-A 468 966).Derivati poliizobutena koji su pripravljeni na ovaj način mogu biti aminofunkcionalizirani na poznat način putem reduktivne aminacije.
Primjeri odgovarajućih metoda funkcionalizacije su funkcionalizacijske metode (1) do (7) koje se navode u nastavku i poznate su iz literature:
(1) hidroformilacija poliizobutena s odmah potom izvedbom reduktivne aminacije hidroformilacijskog produkta u prisustvu amonijaka, amina ili amino alkohola ili hidroformilacija poliizobutena u prisustvu amonijaka, amina ili amino alkohola u redukcijskim uvjetima kao što je to opisano u EP-A 244 616 ili WO 94/24231;
(2) hidroboracija poliizobutena uz oksidativno cijepanje boran adukta (cf. J.P. Kennedy i B. Ivan, Designed Polymers by Carbocationic Macromolecular Engineering (Polimeri oblikovani putem karbokationskog makromolekularnog inžinjeringa), str. 178 itd.) i reduktivnu aminaciju u prisustvu amonijaka, amina ili amino alkohola, itd. na način koji se podrazumijeva sam po sebi;
(3) hidroboracija ili hidroformilacija u reduktivnim uvjetima u svrhu dobivanja poliizobutenil alkohola, popraćena alkoksilacijom i reduktivnom aminacijom u prisustvu amonijaka, amina ili amino alkohola, (cf. EP-A 277 345, WO 98/20053 ili WO 00/50543);
(4)reakcija polizobutena s oksidirajućim reagensom koji sadržava dušik oksid, što je popraćeno redukcijom NOx grupe, te na taj način bivaju uvedene NH2 grupe, cf. primjerice DE-A 4425834, WO 96/03367, WO 96/03479, WO 97/03946;
(5) epoksidacija poliizobutena, te potom reakcija produkta epoksidacije s amonijakom, aminom ili amino alkoholom , te ukoliko je to primjereno, slijedi naknadna ili simultana eliminacija vode i katalitička redukcija, cf. primjerice WO 92/12221, WO 92/14806, EP-A 476 485, EP 539 821, EP-A 696572 i DE-A 19620262;
(6) hidrocijanacija poliizobutena u uvjetima kisele katalize i naknadna hidroliza u okviru Ritter reakcije, kao što je to opisano u DE-A 2 061 057 ili EP-A 567 810 (za Ritter reakciju, također pogledati Houben-Weyl E5, str. 1032-1041 (1985) ili Houben- Weyl, XI/1, str. 994. f. (1957)); ili
(7) reakcija poliizobutena s fenolom u Friedel-Crafts uvjetima nakon čega slijedi reakcija poliizobutenilfenola s formaldehidom i aminom ili diaminom u Mannich rekciji (cf. primjerice EP-A 647 700, US 4,117,011, EP-A 831141).
Između metoda koje se naprijed navode, metode (1) do (5) se posebice preferiraju. Amini koji su korišteni u rečenim metodama i metodi (7) imaju u pravilu strukturu na kojoj se bazira grupa II. Primjeri odgovarajućih amina, pored amonijaka su etilen-1,2-diamin, propilen-1,2-diamin, propilen-1,3-diamin, butilendiamin, potom monoalkilni, dialkilni i trialkilni derivati naprijed rečenih amina, primjerice N,N-dimetilpropilen-1,3-diamin. Također je moguće korištenje polialkilenpoliamina čiji se alkilenski radikali ne sastoje od više od 6 atoma ugljika, primjerice polietilenpoliamini, ako što je dietilentriamin, trietilentetramin i tetraetilenpentamin, i polipropilenpoliamini. Također su pogodni mono- ili dialkilamini u kojima su alkil radikali prekinuti sa jednim ili više ne-susjednih atoma kisika i koji također mogu podrazumijevati hidroksilne grupe ili ostale amino grupe, kao što su primjerice 4,7-diksadekan-1,10-diamin, etanolamin, 3-aminopropanol, 2-(2-aminoetoksi)etanol, N-(2-aminoetil)etanolamin. Daljnji primjeri su N-amino-C2-C6-alkilpiperazini. Prvenstveno se koristi amonijak. Poliizobutenamini koji su dobiveni u metodama (1) do (7) mogu nadalje biti alkoksilirani putem poznate reakcije sa C1-C4-alkilen oksidima, kao što su etilen oksid, propilen oksid ili 1,2-butilen oksid, sa ili bez dodavanja alkoksida kao katalizatora. Alkilen oksidi se prvenstveno koriste u molarnom odnosu od 1:1 do 1:2, bazirano na atomima dušika u II. Ovi postupci su poznati iz prethodnih stručnih radova. Prvo se dodaje alkilen oksid na NH vezu uz stvaranje prstena. Nadalje se dodaje alkilen oksid na OH grupu koja se prethodno oslobodila, i to u prisustvu odgovarajućeg katalizatora, primjerice se primjenjuje –OH kataliza koja je analogna metodi opisanoj u EP-A 398 100, ili pak uz korištenje DMC katalizatora (dvostruki metalni cijanid katalizatori) analogno metodi koja je opisna u WO 00/14045.
Ako se vrši usporedba sa poliizobutenaminima poznatim iz prethodnih stručnih radova, novitetni poliizobutenamini iste prosječne vrijednosti molekularne težine imaju poboljšano djelovanje kao deterdženta i poboljšana svojstva viskoziteta, posebice pri niskim temperaturama. Ovaj efekt je posebice uočljiv tijekom korištenja rečenih spojeva kao aditiva gorivima. Zahvaljujući rečenim poboljšanim svojstvima novitetnih poliizobutenamina, rečene se supstance mogu koristiti uz korištenje znatno manjih količina dodatnih tvari kao što su primjerice nosiva ulja, omogućavajući na taj način smanjivanje ukupnog sadržaja aditiva u spojevima uz zadržavanje dobrih svojstava učinkovitosti.
Ovaj se izum stoga također odnosi i na korištenje novitetnih poliizobutenamina I kao aditiva gorivima.
U principu, sva goriva koja su pogodna za benzinske motore i dodatno svi ugljikohidrati kao osnovna komponenta, mogu također sadržavati druge i niskomolekularne komponentem kao što su primjerice alkoholi, npr. metanol, etanol ili terc-butanol, i etere, kao što je npr. metil terc-butil eter, koji zapravo predstavljaju goriva koja su pogodna za tretman aditivima. Nadalje, goriva općenito sadržavaju aditive kao što su primjerice inhibitori korozije, stabilizatori, antioksidansi, demulzifikatori, antistatički reagensi ili feroceni. Novitetni poliizobutenamini se preferabilno dodaju gorivu u količini od 10 do 5000 ppm, posebice od 50 do 1000 ppm.
Novitetni poliizobutenamini I se u pravilu koriste zajedno s uljima nosačima. Rečene uljne supstance su primjerice poznate iz K. Owen, Gasoline and Disel Fuel Additives (Aditivi benzinskim i dizelskim gorivima), John Wiley & Sons, 1989. Posebice su pogodna ulja nosači koja se baziraju na polialkilen glikolima, kao što su primjerice njihovi eteri i/ili esteri, kao što je to opisano u US 5,004, 478 ili DE-A 3838918. Z akorištenje su također nadalje pogodni reakcijski produkti dugolančanih alkanola ili dugolančanih amina s alkilen oksidima, kao što su etilen oksid, propilen oksid ili 1,2-butilen oksid (stupanj alkoksilacije je preferabilno od 10 do 50) kao što je opisano primjerice u US 4,877,416, propoksilati dialkilfenola kao što su opisani u DE-A 4142241, kao i mineralna ulja nosači (ugljikovodična ulja, bazna ulja), posebice ona čiji je stupanj viskoziteta SN - Solvent Natural 500 - 2000, olefinski polimeri koji imaju vrijednosti molekularnih težina MN od 400 do 1800, posebice ako su bazirani na poli-n-butenu ili poliizobutenu (hidrogenirani ili nehidrogenirani). Količina ulja nosača se u pravilu kreće od 1 do 1000 ppm, preferabilno od 20 do 500 ppm, bazirano na ukupnoj težini goriva. Relativno u odnosu na poliizobutenamine, potrebna je manja količina no što je to u slučaju poznatih aditiva gorivima koji su bazirani na poliizobutenaminima. Težinski omjer poliizobutenamina I prema uljim anosačima je uobičajeno barem 1:1, posebice od 1:1 do 20:1, posebice se preferira odnos3:2 do 10:1. Novitetni poliizobutenamini se mogu također koristit bez ulja nosača kao aditivi gorivima.
Ovaj se izum nadalje odnosi na koncentrate aditiva. Oni u pravilu sadržavaju poliizobutenamine I u količini od 10 do 80, preferabilno od 20 do 50, izraženo u obliku % težinskog udjela, bazirano na ukupnoj težini koncentrata, i druge aditive primjerice ako su potrebna otapala, i također ako su potrebna ulja nosači. Nadalje, koncentrati aditiva mogu također sadržavati konvencionalne deterdžentske aditive, kao što je to primjerice opisano u J. Falbe et al., Tenside und Mineralöladditive, G. Thieme Verlag, Stuttgart 1978, str. 223 itd ili K. Owen (loc.cit.) str. 23 itd. Međutim, njihove količine općenito uzevši, ne prelaze količinu novitetnih poliizobutena i preferabilno su ispod 25, posebice ispod 10 % težinskog udjela, izraženo u odnosu na ukupnu težinu poliizobutenamina I i konvencionalnog deterdžentskog aditiva.
Primjeri koji slijede ilustriraju ovaj izum bez namjere da ga ograničavaju.
I. Analiza
Određivanje molekularne težine (MN, MW) je izvedena na gore opisani način uz korištenje GPC, masene spektrometrije i/ili 1H-NMR spektroskopije. Sadržaj dvostrukih veza je određen uz pomoć 1H-NMR spektroskopije (integracija vinil protona nasuprot etil i metilen protonima) ili putem određivanja sadržaja klora. Rezidualni sadržaj klora je određen analizom elemenata.
II. Pripravljanje poliizobutenamina
IIa. Pripravljanje poliizobutena
Primjer postupka pripravljanja 1 (Pripravljanje poliizobutena MN 670)
Reakcijska posuda koja se u ovom slučaju koristila je 2L sa četiri vrata, opremljena s kondenzatorom suhog leda, kapaljkom, termometrom, septumom, megnetskom miješalicom i slijedećom kapaljkom koja posjeduje molekularni žlijeb (3 x 10–10m, 250 g sušeno na tijekom 16 sati na 150°C/2 mbar) i kondenzatorom suhog leda. Reakcijska se posuda sušila dvostrukom evakuacijom i ispiranjem sa suhim dušikom. 260 g (1 mol) tetraizobutenl klorida i 0.38 g (2 mmol) 2,6-di-terc-butilpiridina se dodaje u rečenu posudu kroz septum. Potom se 400 ml suhog metilen klorida i 400 ml suhog heksana kondenzira uz dodavanje kroz kapaljku koja sadržava molekularni žlijeb. Slijedi kapljično dodavanje na način da je rezidencijalno vrijeme molekularnog žlijeba iznosilo oko 15 minuta. Potom se 448.9 g (8 mol) izobutena kondenzira u istu kapaljku i dodaje u posudu putem molekularnog žlijeba, istog rezidencijalnog vremena. Sadržaj posude se potom ohladi na -78°C uz korištenje hladne kupelji suhog leda/acetona uz miješanje, te se također putem septuma dodaje i 379.42 g (2 mol) titan tetraklorida. Nakon 15 minuta reakcije, proces se zaustavlja dodavanjem 50 ml izopropanola, nakon čega se reakcijska smjesa zagrijava na oko 0°C, ispire tri puta sa po 200 ml vode, suši iznad natrij sulfata, oslobađa od otapala pri 200°C pod sniženim tlakom do finalnog tlaka od 2 mbar i tretira sa bazičnom glinom.
Dobiveno je 690 g čistog ulja, MN = 670 daltona, MW/MN = 1.18; viskozitet na 100°C 43 mm2/s; omjer terminalnih dvostrukih veza je 65%, sadržaj klora je manji od 1 ppm.
Primjer postupka pripravljanja 2 (Pripravljanje poliizobutena MN 1300)
Primjer postupka pripravljanja 2 je izveden na način koji je analogan Primjeru 1, osim što je korišteno 78 g (0.3 mol) tetraizobutenil klorida, 113.8 g (0.6 mol) titan tetraklorida i 336.7 g (6 mol) izobutena: dobiveno je 408 g čistog ulja, MN = 1300 daltona, MW/MN = 1.15; viskozitet na 100°C 43 mm2/s; omjer terminalnih dvostrukih veza je 65%, viskozitet pri 100°C iznosi 103 mm2/s, sadržaj klora je 3 ppm.
IIb. Aminofunkcionalizacija poliizobutena
Primjer 1 (aminofunkcionalizacija poliizobutena iz primjera postupka pripravljanja 1):
1200 ml 1 M otopine BH3 u THF se inicijalno uvodi uz miješanje u posudu volumena 2 L, nakon čega slijedi hlađenje na 0°C. Slijedi dodavanje 210 g poliizobutena pripravljenog na način kako je to opisano u primjeru 1, uz zadržavanje temperature na 0°C. Nakon 5 sati na 0°C, reakcijska smjesa se hladi na –10°C, nakon čega se uz snažno miješanje dodaje vodena otopina natrij hidroksida (6 N; 250 ml), i to na način da temperatura ne prijeđe 0°C. Nakon što je dodavanje završeno, dodaje se 30% vodik peroksid (187 ml; 1.65 mol) i to na način da temperatura reakcije ne prijeđe 40°C. Snažno miješanje se potom nastavlja tijekom daljnja 2 sata na 40°C. Potom se faze odvoje, na način da se organska faza evaporira pod sniženim tlakom destilacijom 1000 ml THF na 40°C. Potom se dodaje 300 ml heptana i 50 ml izopropanola. Slijedi ispiranje s vodom, tri puta u porcijama od po 500 ml. Otapalo se potom ukloni destilacijom pod sniženim tlakom na 150°C do finalnog tlaka od 2 mbar. Preostatak ima sadržaj hidroksila 14.1 i sadržaj od 7.8% težinskog udjela nekonvertiranog poliizobueta (koji je određen uz pomoć HPLC metodologije).
Rečeni preostatak se potom konvertira u 50% otopinu s izododekanom i podvrgava reduktivnoj aminaciji uz pomoć hidrogenirajućeg katalizatora u recipročnom miješajućem autoklavu na 190°C i pri tlaku vodika od 190 bar u prisustvu 30% težinskog udjela amonijaka u odnosu na otopinu, s rezidencijalnim vremenom od 1 sat. Nakon hlađenja reakcijske smjese i uklanjanja suviška amonijaka u obliku plina na 40°C i pri atmosferskom tlaku, dobiveni produkt se ispire do neutralnosti. Titrimetrijsko određivanje aminskog broja daje vrijednost 38.2 i funkcionalizacijski prinos od 98%.
Primjer 2
(Aminofunkcionalizacija poliizobutena u skladu s Primjerom 2 postupka pripravljanja)
Hidroboracija/oksidativno cijepanje i potom reduktivna aminacija su izvedeni na način kao što je to opisano u Primjeru 1. Stupanj funkcionalizacije je 98% težinskog udjela, a aminski broj je 20.4.
III. Testiranje karakteristika aditiva gorivima
Čistoća unutrašnjeg ventila je testirana u skladu s odrednicama CEC metode F-05-A-93 koja je primjenjena na motoru Opel Kadett-a. U ovu je svrhu korišteno gorivo karakterizirano komercijalnom europskom razinom kvalitete goriva u skladu sa EN 228, u kojeg se ne dodaje aditiv (komparativni primjer 1) ili pak aditiv koji nije u skladu s kontekstom razmatranja ovog izuma i ne bazira se na poliizobutenaminima (komparativni primjer 2) ili novitetnim poliizobutenaminima (primjer 1 i primjer 2). Koncentracija poliizobutenamina u gorivima koja sadržavaju aditive bila je u svakom pojedinačnom slučaju 200 mg/kg goriva.
Aditiv gorivu koji se razmatra u komparativnom primjeru 2, a koji nije u skladu s kontekstom razmatranja ovog izuma, je komercijalni izobutenamin (Korocom PIBA) iz BASF-a, koji je baziran na poliizobutenu prosječne molekularne težine 1000 i polidisperziteta 1.65, koji je dobiven hidroformilacijom i reduktivnom aminacijom s amonijakom u skladu s primjerom 1 koji se navodi u EP-A 244 616.
Za određivanje ljepljivosti ventila u skladu sa CEC F-16-T96, pripravljene su tri vrste goriva koja sadržavaju aditive, na način koji je naprijed opisan. Koncentracije poliizobutenamina bile su 1 g/kg goriva. Referentno ulje nosač koje podrazumijeva poli-1-buten oksid (Kerocom®3364 od BASF Aktiengesellschaft) dodavano je koncentracijskim koracima od 0.03 g po kg goriva koje sadržava aditiv, gorivima na način da su dobivene koncentracije ulja nosača od 0.03 do 0.15 g/kg. S rastućim koncentracijama, adicija ulja nosača smanjuje viskozitet goriva s aditivima, te se na taj način smanjuje i tendencija ljepljivosti ventila. Koncentracija ulja nosača koja je potrebna da bi se sa sigurnošću izbjegla ljepljivost ventila u uvjetima testiranja, biva određivana uz pomoć CEC-F-1b-T96 metode na 5°C. Tablica 1 prikazuje koncentracije ulja nosača koja su uspješno zadovoljila postavke testiranja, npr. nema ljepljivosti ventila, te koncentracije pri kojima je uočena neželjena ljepljivost ventila. Poliizobutenamini koji su zadovoljili postavke testiranja uz dodavanje vrlo malene količine ulja nosača su stoga u prednosti, stoga što rečena činjenica ukazuje na posebice dobru razinu viskoznosti. Iz usporedbe s podacima koji su sumirani u Tablici 1, evidentno je da su novitetni poliizobutenamini učinkoviti do iznimno učinkoviti u održavanju čistoće ventila i imaju stoga iznimno dobra svojstva funkcionalnog viskoziteta.
Tablica 1
[image]
1) MN = prosječna molekularna težina poliizobutenil radikala
2) MW = težina prosječne molekularne težine
3) Europska razina kvalitete goriva u skladu sa EN 228, koncentracija ulja nosača u g/kg goriva

Claims (14)

1. Poliizobutenamin formule I: R-X (I) koji je naznačen time da R predstavlja poliizobutenil radikal prosječne molekularne težine MN od 500 do 1500 i vrijednosti polidispeziteta MW/MN ne većim od 1.3 i X predstavlja radikal formule II [image] u kojoj k i l neovisno jedan o drugome, predstavljaju 0 ili 1, A je metilen ili fenilen, Z je kisik ili NR', koji je naznačen time da je R' vodik, alkil, hidroksialkil, aminoalkil, cikloalkil, aril, aralkil ili grupa -Y-NR1R2, -Y- je grupa [image] koja je naznačena time da Alk predstavlja C2-C4alkilen, p i q, neovisno jedan o drugome predstavljaju cijeli broj od 0 do 25 i R'' predstavlja vodik, alkil ili aril, i Alk' predstavlja alkilen koji može biti prekinut sa 1, 2 ili 3 ne-susjedna atoma kisika, ili je cikloalkilen, R1 i R2 su neovisno jedan od drugome, vodik, alkil, cikloalkil, hidroksialkil, aril ili aralkil ili grupa Y-NR3R4 koja je naznačena time da je Y naprijed definiran i R3 i R4 su neovisno jedan o drugome, vodik, alkil, cikloalkil, hidroksialkil, aril ili aralkil, R3 i R4 zajedno s atomom dušika za kojeg su vezani oblikuju nesupstituirani ili supstituirani, zasićeni heterociklički spoj koji može sadržavati daljnji hetero atom odabran između kisika i dušika, R1 i/ili R2 mogu također predstavljati R ili -CH2-R ako je 1=0, a R ima značenje kao što je to naprijed navedeno, ili R1 i R2 zajedno s atomom dušika za kojeg su vezani, oblikuju nesupstituirani ili supstituirani, zasićeni heterociklički spoj koji može sadržavati daljnji hetero atom odabran između kisika i dušika.
2. Poliizobutenamin u skladu s patentnim zahtjevom 2, koji je naznačen time da su R1 i R2 neovisno jedan o drugome, odabrani između vodika, C1-C6-alkila, fenila, 2-hidroksietila, 2-aminoetila, 3-aminopropila, 2-di(C1-C4-alkil)aminoetila, 3-di(C1-C4-alkil)aminopropila ili radikala formule [CH2-CH2-O]p'-CH2-CH2OH i [CH2-CH2-NH]q'-CH2-CH2NH2, ili gdje NR1R2 predstavlja piperidin, piperazin, N-(C1-C4-alkil) piperazin ili morfolin radikal i p' i q' neovisno jedan o drugome, predstavljaju cijeli broj od 1 do 20.
3. Postupak za pripravljanje poliizobutenamina formule I u skladu s bilo kojim od prethodno navedenih patentnih zahtjeva, koji je naznačen time da je i) izobuten polimeriziran u prisustvu inicijacijskog sustava koji podrazumijeva a) Lewis kiselinu odabranu između kovalentnih metalnih klorida i semimetalnih klorida, b) i barem jednu supstancu formule III, CH3-C(CH3)2-[CH2-C(CH3)2]m-FG koja je naznačena time da je m = 0, 1, 2, 3 ili 4 i FG predstavlja halogen, OH, alkoksi, aciloksi, CH2C (CH3)CH2OH ili grupu [image] u otapalu koje je inertno u odnosu na Lewis kiselinu, u molarnom omjeru Lewis kiseline prema supstanci III od 5:1 do 1:20, u svrhu dobivanja poliizobutena koji sadržava barem 80 mol % olefinskih terminalnih grupa i prosječne molekularne težine MN od 500 do 1300 i vrijednosti polidisperziteta MW/MN ne većeg od 1.3, i ii) radikal koji posjeduje amino grupe biva uveden na poznat način na olefinske dvostruke veze poliizobutena koji je dobiven u koraku i).
4. Postupak u skladu s patentnim zahtjevom 5, koji je naznačen time da je supstanca III korištena u količinama od 0.02 do 0.3 mola po molu izobutena.
5. Postupak u skladu s patentnim zahtjevima 4 ili 6, koji je naznačen time da je Lewis kiselina odabrana između titan(IV)klorida i bor triklorida.
6. Postupak u skladu s bilo kojim od prethodno navedenih patentnih zahtjeva, koji je naznačen time da inicijacijski sustav dodatno sadržava barem jednu aprotičku polarnu supstancu IV koja je pogodna za oblikovanje kompleksa s Lewis kiselinom ili s karbokationom koji je oblikovan u reakcijskim uvjetima reakcije ili s katiogenim kompleksom Lewis kiseline i supstance III.
7. Postupak u skladu s patentnim zahtjevom 1, koji je naznačen time da je supstanca IV odabrana između piridina, alkilpiridina i nepolimerizirajućih aprotičkih organosilikonskih supstanci koje sadržavaju barem jednu Si-O vezu.
8. Postupak u skladu s patentnim zahtjevima 7 ili 8, koji je naznačen time da se supstanca IV i supstanca III koriste u molarnim omjerima IV:III od 1:1 do 1:1000.
9. Postupak u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 4 do 9, koji je naznačen time da je otapalo za polimerizaciju odabrano između ugljikovodika koji sadržavaju 2 do 10 atoma ugljika, inertnih halo-ugljikovodika koji sadržavaju 1 do 3 atoma ugljika i njihovih smjesa.
10. Postupak u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva od 4 do 10, koji je naznačen time da je otapalo uklonjeno pri temperaturama od barem 150°C u svrhu dobivanja poliizobutena.
11. Postupak u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva od 4 do 11, koji je naznačen time da je funkcionalna grupa X u koraku ii) uvedena putem reakcije poliizobutena koji je dobiven u koraku i), u skladu sa jednim od slijedećih postupaka od (1) do (7), te ukoliko je to traženo, alkoksilacijom koja je neposredno uslijedila: (1) hidroformilacija poliizobutena s odmah potom izvedenom reduktivnom aminacijom nastalog hidroformilacijskog produkta u prisustvu amonijaka, amina ili amino alkohola i hidroformilacija poliizobutena u prisustvu amonijaka, amina ili amino alkohola u reduktivnim uvjetima; (2) hidroboracija poliizobutena s odmah potom izvedenim oksidativnim cijepanjem bor adukta i reduktivnom aminacijom u prisustvu amonijaka, amina ili amino alkohola; (3) hidroboracija ili hidroformilacija u redukcijskim uvjetima u svrhu dobivanja poliizobuten alkohola, popraćena s alkoksilacijom i reduktivnom aminacijom u prisustvu amonijaka, amina ili amino alkohola; (4) reakcija poliizobutena s oksidirajućim reagensom koji sadržava dušik oksid i odmah potom izvedenom redukcijom NOX grupe koja na taj način biva uvedena u NH2 grupe; (5) epoksidacija poliizobutena s odmah potom izvedena reakcija epoksidacije produkta s amonijakom, aminom ili amino alkoholom s odmah potom izvedenom ili simultanom eliminacijom vode i katalitička redukcija; (6) hidrocijanacija poliizobutena u uvjetima kisele katalize s odmah potom izvedenom hidrolizom u Ritter reakciji ili (7) reakcija s fenolom u uvjetima Friedel-Crafts reakcije s odmah potom izvedenom reakcijom poliizobutenilfenola sa formaldehidom i aminom u Mannich reakciji.
12. Korištenje poliizobutenamina u skladu s patentnim zahtjevom 1, koje je naznečeno time da se rečene supstance koriste kao deterdžentski aditivi kompozicijama goriva.
13. Koncentrati aditiva koji su naznačeni time da sadržavaju barem jedan poliizobutenamin u skladu s patentnim zahtjevom 1, u količinama od 0.1 do 80% težinskog udjela, kao dodatak konvencionalnim adicijskim komponentama.
14. Kompozicija goriva koja sadržava principijelnu količinu tekućeg ugljikovodičnog goriva i deterdžentski aktivnu količinu i/ili količinu koja djeluje na način da poboljšava uvjete viskoziteta, barem jednog poliizobutenamina u skladu s patentnim zahtjevom 1.
HRP20041032 2002-04-05 2004-11-03 Polyisobutenamines HRP20041032A2 (en)

Applications Claiming Priority (2)

Application Number Priority Date Filing Date Title
DE10215108A DE10215108A1 (de) 2002-04-05 2002-04-05 Polyisobutenamine
PCT/EP2003/003548 WO2003085011A1 (de) 2002-04-05 2003-04-04 Polyisobutenamine

Publications (1)

Publication Number Publication Date
HRP20041032A2 true HRP20041032A2 (en) 2004-12-31

Family

ID=28051131

Family Applications (1)

Application Number Title Priority Date Filing Date
HRP20041032 HRP20041032A2 (en) 2002-04-05 2004-11-03 Polyisobutenamines

Country Status (18)

Country Link
US (1) US7291681B2 (hr)
EP (1) EP1495058A1 (hr)
JP (1) JP4197298B2 (hr)
KR (1) KR20040106314A (hr)
CN (1) CN100453565C (hr)
AR (1) AR039238A1 (hr)
AU (1) AU2003227566B2 (hr)
BR (1) BR0308690A (hr)
CA (1) CA2479940C (hr)
DE (1) DE10215108A1 (hr)
HR (1) HRP20041032A2 (hr)
IL (1) IL163980A0 (hr)
MX (1) MXPA04008985A (hr)
MY (1) MY139760A (hr)
NO (1) NO20044253L (hr)
NZ (1) NZ535387A (hr)
PL (1) PL209010B1 (hr)
WO (1) WO2003085011A1 (hr)

Families Citing this family (17)

* Cited by examiner, † Cited by third party
Publication number Priority date Publication date Assignee Title
DE102004007473A1 (de) 2004-02-13 2005-09-01 Basf Ag Mischung, umfassend ein Tensid und ein Cotensid
CN101200511B (zh) * 2006-12-12 2010-07-14 徐夫真 一种聚异丁烯胺的生产方法
US8362153B2 (en) * 2006-12-15 2013-01-29 Chevron Oronite Company Llc Polyisobutenyl sulfonates having low polydispersity
US20090053959A1 (en) * 2007-08-21 2009-02-26 Sudhin Datta Soft and Elastic Nonwoven Polypropylene Compositions
EP2240519B1 (de) * 2008-02-01 2012-04-04 Basf Se Spezielle polyisobutenamine und ihre verwendung als detergentien in kraftstoffen
CN101586048B (zh) * 2008-05-23 2013-11-20 杨道保 一种汽油清净剂
US8552122B2 (en) * 2009-03-31 2013-10-08 The University Of Southern Mississippi Amine-terminated telechelic polymers and precursors thereto and methods for their preparation
US8920524B2 (en) 2009-12-18 2014-12-30 Chevron Oronite Company Llc Polyisobutenyl alcohols and fuel compositions
US8710147B2 (en) * 2009-12-18 2014-04-29 Chevron Oronite Company Llc. Carbonyl-ene functionalized polyolefins
KR20130036188A (ko) 2010-03-02 2013-04-11 바스프 에스이 블록 공중합체 및 이의 용도
US20110218295A1 (en) * 2010-03-02 2011-09-08 Basf Se Anionic associative rheology modifiers
US8673275B2 (en) 2010-03-02 2014-03-18 Basf Se Block copolymers and their use
US9556299B2 (en) 2011-06-22 2017-01-31 Byk-Chemie Gmbh Surface-active comb copolymers
AU2012342721A1 (en) * 2011-11-23 2014-07-03 Basf Se Amine mixture
CN106281509B (zh) * 2016-08-30 2018-10-12 深圳市广昌达石油添加剂有限公司 一种用作汽油清净剂的新型聚异丁烯胺及其合成方法
FR3074497B1 (fr) * 2017-12-06 2020-09-11 Total Marketing Services Composition d’additifs pour carburant
FR3074499B1 (fr) 2017-12-06 2020-08-28 Total Marketing Services Utilisation d'un copolymere particulier pour prevenir les depots sur les soupapes des moteurs a injection indirecte essence

Family Cites Families (14)

* Cited by examiner, † Cited by third party
Publication number Priority date Publication date Assignee Title
DE2702604C2 (de) 1977-01-22 1984-08-30 Basf Ag, 6700 Ludwigshafen Polyisobutene
GB8329082D0 (en) 1983-11-01 1983-12-07 Bp Chem Int Ltd Low molecular weight polymers of 1-olefins
US5169914A (en) 1988-05-03 1992-12-08 Edison Polymer Innovation Corporation Uniform molecular weight polymers
DE4033195A1 (de) 1990-10-19 1992-04-23 Basf Ag Verfahren zur herstellung von polyisobuten
BE1006694A5 (fr) * 1991-06-22 1994-11-22 Basf Ag Procede de preparation de polyisobutenes extremement reactifs.
GB9404368D0 (en) 1994-03-07 1994-04-20 Bp Chem Int Ltd Production of polyisobutenes
DE19525938A1 (de) * 1995-07-17 1997-01-23 Basf Ag Verfahren zur Herstellung von organischen Stickstoffverbindungen, spezielle organische Stickstoffverbindungen und Mischungen aus solchen Verbindungen sowie deren Verwendung als Kraft- und Schmierstoffadditive
DE19619267A1 (de) 1996-05-13 1997-11-20 Basf Ag Verfahren zur Herstellung von mittelmolekularem, hochreaktivem Polyisobuten
DE19645430A1 (de) * 1996-11-04 1998-05-07 Basf Ag Polyolefine und deren funktionalisierte Derivate
US6407186B1 (en) 1997-12-12 2002-06-18 Basf Aktiengesellschaft Method for producing low-molecular, highly reactive polyisobutylene
CN1062568C (zh) * 1998-06-19 2001-02-28 北京石油化工学院 活性阳离子的引发体系
FR2786490A1 (fr) * 1998-11-30 2000-06-02 Atochem Elf Sa Polybutyl- ou polyisobutylamines, -hydrazines ou -azides, leur procede de preparation et leurs utilisations comme detergents dans les carburants
DE10125158A1 (de) * 2001-05-22 2002-12-05 Basf Ag Nieder-und hochmolekulare Emulgatoren, insbesondere auf Bassis von Polyisobutylen, sowie deren Mischungen
DE10162567A1 (de) 2001-12-19 2003-07-03 Basf Ag Polyisobutene und Polyisobutenderivate für Schmierstoffzusammensetzungen

Also Published As

Publication number Publication date
CN100453565C (zh) 2009-01-21
CA2479940A1 (en) 2003-10-16
NO20044253L (no) 2004-10-07
PL209010B1 (pl) 2011-07-29
CN1646575A (zh) 2005-07-27
JP2005527661A (ja) 2005-09-15
DE10215108A1 (de) 2003-10-16
AU2003227566B2 (en) 2008-11-06
US20050171294A1 (en) 2005-08-04
BR0308690A (pt) 2005-01-25
MY139760A (en) 2009-10-30
US7291681B2 (en) 2007-11-06
JP4197298B2 (ja) 2008-12-17
KR20040106314A (ko) 2004-12-17
AR039238A1 (es) 2005-02-16
NZ535387A (en) 2007-01-26
EP1495058A1 (de) 2005-01-12
AU2003227566A1 (en) 2003-10-20
CA2479940C (en) 2011-02-01
MXPA04008985A (es) 2004-12-07
PL373240A1 (en) 2005-08-22
WO2003085011A1 (de) 2003-10-16
IL163980A0 (en) 2005-12-18

Similar Documents

Publication Publication Date Title
HRP20041032A2 (en) Polyisobutenamines
US7071275B2 (en) Polyisobutene and polyisobutene derivatives for use in lubricant compositions
KR101425684B1 (ko) 안정화제로서의 다핵 페놀계 화합물의 용도
CA2713262C (en) Specific polyisobuteneamines and their use as detergents in fuels
EP0899322A1 (en) Fuel additive compositions containing aliphatic amines and polyalkyl hydroxyaromatics
US20160032041A1 (en) Copolymers made with allyl-terminated polyolefins and unsaturated acidic reagents, dispersants using same, and methods of making same
JPS63297497A (ja) ガソリン組成物
WO2000020537A1 (fr) Additif pour essence destinee a un moteur a essence a injection directe
US4014663A (en) Synergistic low temperature flow improver in distillate fuel
US11359036B2 (en) Amine-based polymer, a preparation process thereof and use thereof
CN113736078B (zh) 一种聚醚胺及其制备方法以及其作为燃油清净剂的用途
EP1591466A1 (en) Preparation of a polyether composition
KR20240046073A (ko) 연료 조성물
JPH06172763A (ja) ガソリン組成物
US20210171850A1 (en) Fuel additive composition
WO2019118124A1 (en) Fuel compositions containing detergents derived from ethylene-alpha olefin copolymers

Legal Events

Date Code Title Description
A1OB Publication of a patent application
ARAI Request for the grant of a patent on the basis of the submitted results of a substantive examination of a patent application
ODRP Renewal fee for the maintenance of a patent

Payment date: 20070402

Year of fee payment: 5

OBST Application withdrawn