HRP20040204A2 - Method for processing waste products and corresponding processing plant - Google Patents

Description

Izum se odnosi na postupak za preradu otpadnih tvari u skladu s uvodnim dijelom prvog patentnog zahtjeva i na postrojenje za preradu otpada prema uvodnom dijelu neovisnog patentnog zahtjeva 13.

Upotreba otpada, kao što je na primjer kućno smeće, industrijski otpad, biološki otpad, itd. propisana je zakonima o odlaganju otpada, i kad god je moguće prednost se daje uklanjanju otpada. Zakoni od otpadu načelno se odnose na svakog posjednika otpada, kao također i na javne ustanove koje su zadužene za uklanjanje otpada, kao što su gradske i opće službe za čišćenje. Zakoni o otpadu i Njemački savezni zakon o zaštiti od onečišćenja (nj. Bundesemmissionsschutzverordnung (BIMSCHV)) propisuje da se otpad mora skupiti, transportirati, privremeno odložiti i obraditi na takav način da se ne pogoršavaju mogućnosti upotrebe otpada. Za ispunjavanje te obaveze ponovne upotrebe, zajednicama su na raspolaganju materijali i energija.

Upotreba materijala podrazumijeva preradu otpadnih tvari u sekundarne sirovine, koje će se tada koristiti u ekonomiji energije. Drugim riječima, smatra se da proizvodnja zamjenskih goriva predstavlja upotrebu materijala koju treba razlikovati od neposrednog spaljivanja otpada. Za sada se najčešće koristi posljednji navedeni način upotrebe otpada. Međutim, pri toj toplinskoj upotrebi problematično je to da je zakonodavac propisao granične vrijednosti koje se moraju održavati posebno u dimnom plinu, tako da se moraju osigurati značajni troškovi za tehnološku opremu da bi se ispunili zakonski propisi. Osim toga, često se raspravlja o sadašnjim postrojenjima za spaljivanje otpada, jer se u društvenim zajednicama nastoji otpad dovesti u oblik za ponovnu upotrebu kao materijala.

DE 196 48 731 AI opisuje postupak za preradu otpada po kojem se organski sastojci frakcije otpada ispiru u perkolatoru i biološki stabiliziran ostatak te vrste se nakon sušenja spaljuje. To spaljivanje se vrši u sadašnjim postrojenjima za spaljivanje otpada tako da, što se tiče otpadnih plinova, postoje isti problemi kao i kod uvodno opisane ponovne upotrebe otpada za dobivanje topline.

DE 198 07 539 opisuje postupak za toplinsku obradu zaostalog otpada po kojem se iz otpada mehaničkom i biološkom obradom dobije frakciju koja ima visoku kaloričnu vrijednost. Ta frakcija visoke kalorične vrijednosti se dovodi kao zamjensko gorivo u postrojenje za spaljivanje, koje radi dok je energetski povezano s postrojenjem intenzivne energije. Alternativno, to zamjensko gorivo se može također upotrijebiti izravno u postrojenju intenzivne energije. Prema tom poznatom rješenju vrši se biološku stabilizaciju pomoću aerobne razgradnje organske tvari u prerađenom otpadu.

DE 199 09 328 Al opisuje postupak za preradu zaostalog otpada po kojem se on odvodi na aerobnu hidrolizu. Tijekom te aerobne hidrolize frakcija koju se želi biološki stabilizirati se izlaže zraku i ispire se s tekućinom (vodom) u reaktoru. Djelovanjem atmosferskog kisika i istovremeno s namještenom vlagom postiže se aerobno, termofilno zagrijavanje mješavine tvari, tako da se organske stanice pokidaju i oslobođene organske tvari se odvode s tekućinom za ispiranje. U tom poznatom reaktoru mješavinu tvari se provodi kroz reaktor poprečno u odnosu na zrak i prema tekućini za ispiranje pomoću uređaja za transport i miješanje.

Ta aerobna hidroliza pokazala je u prvom pokusnom postrojenju odlične rezultate, pri čemu se s relativno niskim troškovima, što se tiče cijene postrojenja, može dobiti zamjensko gorivo koje se mora ispirati, koje nema utjecaja na disanje i koje se odlikuje visokom kaloričnom vrijednošću. To zamjensko gorivo može se odvesti, na primjer, do plinifikacije, i dobiveni plin se može zatim upotrijebiti kap energent ili kao materijal za elektrane i u tvornicama cementa, ili za proizvodnju metanola ili kao redukcijsko sredstvo u tvornicama čelika.

Međutim, za gore opisani postupak upotrebe otpada potrebni su još i visoki troškovi za tehnološku opremu za provedbu aerobike hidrolize, jer je za takova postrojenja potrebno s jedne strane mnogo prostora, a s druge strane ona su srazmjerno skupa. Tako se proizvode velike količine jako onečišćeni otpadnih plinova koji se moraju otpremiti u složen i skup uređaj za pročišćavanje plina i na spaljivanje u skladu s 30. BIMSCHV-om.

Suprotno tome, izum se temelji na zadatku da se osigura postupak za preradu otpadnih tvari i postrojenje za preradu, a da se pri tome stabilizaciju preostalog otpada može provesti uz ograničene troškove u pogledu postupka i postrojenja.

Taj cilj je ostvaren postupkom koji ima značajke u skladu s prvim patentnim zahtjevom i s postrojenjem za preradu koje ima značajke u skladu s patentnim zahtjevom broj 13.

Prema izumu, toplinska stabilizacija otpada se provodi u reaktoru, koji radi u području ključanja vode i pod vakuumom. Zbog rada u vakuumu praktički ne nastaju nikakvi otpadni plinovi, a s preostalim tvarima se može rukovati higijenski i mogu se pohraniti kao suh i postojan proizvod.

Zbog načina rada reaktora u skladu s izumom, razgradnju organskih stanica se može, u usporedbi s konvencionalnim i ranije opisanim postupkom perkolacije, bitno ubrzati s biološkom razgradnjom, tako da je, osim toga, tijekom prerade potreban još samo dio od dosad uobičajenog vremena za protok materijala. Zbog toga se reaktor može izraditi bitno kompaktniji, pri čemu prema prvim prethodnici pokusima volumen reaktora jednakog učina nije veći od otprilike 5% od ranijeg perkolatora.

Toplinska obrada organskih sastojaka u zaostalom otpadu u području vrelišta vode dovodi do eksplozivnog razaranja staničnih struktura koje sadrže vodu i oslobođenu vodu, koja je jako onečišćena s organskim tvarima, može se ekstrahirati iz reaktora. Grijanjem i djelovanjem vakuuma unutar reaktora sastojci se obrađuju higijenski i s njima se može rukovati bez primjedbi u pogledu humane medicine.

Sa smanjenjem vrelišta zbog vakuuma na temperaturu ispod tališta plastičnih sastojaka otpadnih tvari, plastični dijelovi se tijekom kipuće ekstrakcije ili kipućeg sušenja ne rastale i stoga se ne hvataju na unutarnje obodne stijenke kotla, što bi inače imalo za posljedicu slabiji prijenos topline.

U inačici postupka prema izumu, kojoj se daje prednost, reaktor radi kao kipući ekstraktor, pri čemu se na zaostali otpad zagrijan na temperaturu vrelišta dovodi tekućinu za ispiranje, tako da se ispiru organski onečišćeni sastojci otpada. Prethodni pokusi su pokazali da se u takovom kipućem ekstraktoru dušik prisutan u zaostalom otpadu izlučuje u obliku amonijaka. Zbog izlučivanja amonijaka smanjuje se onečišćenje preostalog otpada s dušikom do takove mjere da se odstranjivanje dušikovih oksida ne mora provoditi u naknadnom stupnju postupka, tj. preradom organski onečišćene tekućine od ispiranja u postrojenju za bioplin.

Udio organske tvari u zaostalom otpadu može se dalje smanjiti ako se iza kipuće ekstrakcije nastavi s kipućim sušenjem, pri čemu se toplinski stabilizirani otpad, dobiven nakon kipuće ekstrakcije, odvodi u reaktor prema izumu, i u tom Slučaju se, u svakom slučaju, više ne dovodi nikakvu tekućini za ispiranje, već se vrši samo toplinsku stabilizaciju grijanjem već prethodno stabiliziranog zaostalog otpada u vakuumu pri temperaturi u području vrelišta.

Učinkovitost postupka se može dalje poboljšati ako se prije kipućeg isušenja i/ili kipuće ekstrakcije izvrši predgrijavanje, i tako da se u reaktor treba dovesti manje toplinske energije za zagrijavanje zaostalog otpada na temperaturu vrelišta.

S prikladnim sastavom zaostalog otpada može biti dovoljno provesti toplinsku stabilizaciju samo s kipućom ekstrakcijom ili s kipućim sušenjem, pri čemu je u svakom slučaju povoljnoj da se najprije uključi predgrijavanje.

To predgrijavanje se provodi ponajprije postupkom aerobnog namakanja. U slučaju takovog aerobnog grijanja dolazi do biološki uzrokovane hidrolize, koja biokemijski ubrzava raspadanje stanica i time se povisuje brzinu ispiranja u slijedećoj ekstrakciji ili se poboljšava odstranjivanje vode kod slijedećeg sušenja.

Vodena para, koja se skupi iza kipućeg ekstraktora ili iza kipuće sušilice, se u jednom povoljnom primjeru izvedbe ohladi pomoću kondenzatora ili uređaja koji djeluje na isti način i time ste kondenzira, tako da se postupak može provoditi uglavnom bez otpadnog zraka, ne gledajući neznatan gubitak zraka.

Eventualna pojava istjecanja zraka može se dovesti na minimalan tehnološki trošak zbog sagorijevanja u plameniku ili zbog odvođenja na daljnju obradu, na primjer u uređaju za pročišćavanja otpadnog zraka.

Kao što je već bilo spomenuto, organski onečišćena tekućina od ispiranja, koja se dobije nakon kipuće ekstrakcije, moje se odvesti u postrojenje za bioplin.

Voda od fermentacije, oslobođena od svog onečišćenja u postrojenju za bioplin, reciklira se ponajprije u kipući reaktor kao optočna ili tehnološka voda. Dobiveni bioplin može se upotrijebiti za proizvodnju topline za proces u reaktoru ili za proizvodnju električne energije, tako da sistem može raditi uglavnom samostalno što se tiče energije.

U izvedbi kojoj se daje prednost toplu suhu tvar dobivenu nakon kipućeg sušenja odvodi se na rashladno sušenje bez otpadnog zraka, tako da se iz tople suhe tvari još jednom odstranjuje vlagu dodatnim sniženjem rosišta.

Osnovni dio postrojenja za preradu zaostalog otpada prema izumu sastoji se načelno od reaktora koji se može grijati i koji može raditi pod vakuumom, koji je konstruiran tako da se u njega dovodi i iz njega odvodi materijal, kao i uređaj za miješanje koji transportira zaostali otpad i uvodi smične sile.

S dovođenjem tekućine za ispiranje, taj reaktor može raditi kao kipući ekstraktor, a bez tekućine za ispiranje on može raditi kao kipuća sušilica.

Uređaj za miješanje u reaktoru izrađen je ponajprije tako da njegovi elementi za miješanje tijekom okretanja skidaj u materijal koji se nahvata na unutarnje obodne stijenke reaktora, tako da se izbjegava zapicanje materijala na površinama stijenki. Djelovanjem uređaj a za miješanje materijal se pomiče uzduž grijanih obodnih površina stijenki i transportira se od ulaza materijala do izlaza materijala, a prema potrebi također i u suprotnom smjeru.

Uređaj za miješanje ima ponajprije oblik pužnog vijka, pri čemu se pužni vijak može konstruirati sa ili bez središnje osovine.

Pogon uređaja za miješanje konstruiran je ponajprije tako da može djelovati i u suprotnom smjeru, tako da se materijal može transportirati i u obrnutom smjeru.

Djelovanje uređaja za miješanje je posebno dobro ako je miješalica konstruirana tako da se može grijati.

U izvedbi kojoj se daje prednost zaostali otpad i tekućina za ispiranje se dovode kroz isti ulaz za dovođenje materijala.

Reaktor se; može izraditi vrlo kompaktan ako ga se opremi s dva dijela u kojima se u svakom slučaju nalazi miješalica. Ta dva dijela se mogu međusobno povezati s prikladnim pomicanjem materijala ili s vraćanjem materijala, tako da se materijal može transportirati kružno.

U inačici postupka kojoj se daje prednost toplinski stabiliziranu frakciju otpada se odvodi u prešu, pri čemu se organski sastojci sadržani u istisnutoj vodi dalje obrađuju u postrojenju za bioplin.

Zbog gore opisanog kružnog vođenja struje tvari nastale preradim otpada i onečišćene s biološkim sastojcima, mogu se ispuniti također i najstroži propisi zakonodavca, kao što su na primjer oni iz 30. BIMSCHV-a, uz relativno niske troškove, jer nema potrebe za naknadnim priključenjem skupih stupnjeva pročišćavanja otpadnog zraka i vode od ispiranja.

Kao izvor energije za grijanje reaktora može se upotrijebiti, na primjer, plamenik, plinska turbina ili plinski motor na koji se dovodi gore spomenutu struju tvari za spaljivanje bez ostatka, na primjer bioplin koji nastaje u postrojenju za bioplin, otpadni zrak onečišćen s organskim tvarima koji nastaje u kipućem reaktoru ili otpadni zrak koji nastaje pri odstranjivanju vode.

Ostale korisne izvedbe izuma su predmet daljnjih sporednih patentnih zahtjeva.

U nastavku će se objasniti izvedbe izuma kojima se daje prednosti koje su s više pojedinosti shematski prikazane na slikama, od kojih

slika 1 prikazuje shemu postupka u osnovnoj izvedbi za preradu zaostalog otpada s kipućom ekstracijom;

slika 2 prikazuje osnovnu izvedbu postupka prema izumu za preradu zaostalog otpada s kipućim sušenjem;

slika 3 prikazuje reaktor koji se upotrebljava u postupku prema slikama l 12;

slika 4 primjer izvedbe reaktora sa slike 1;

slike 5, 6 i 7 prikazuju shematski spojene dijelove reaktora za kipuću ekstrakciju/kipiće sušenje; i

slika 8 prikazuje osnovnu shemu postupka za preradu zaostalog otpada s kipućom ekstrakcijom i priključenim kipućim sušenjem.

Slika 1 prikazuje osnovnu shemu minimalne opreme za provedbu postupka kipuće ekstrakcije za obradu organski onečišćenih otpadnih tvari kao što je npr.:

- zaostali otpad,

- otpad iz velikih kuhinja,

- otpad iz prehrambene industrije,

- biljne i druge organske otpadne tvari koje mogu rasti,

- mulj od bistrenja i fermentacije,

- biološki ostaci kao što su npr. komine iz proizvodnje pića.

Organski onečišćene tvari 1 se dovode u reaktor 2 i razrjeđuju se sa svježom voda ili s optočnom tekućinom 6. Pomoću uređaja Iza miješanje 8 miješa se suspenziju 74 iz otpada i tekućine i transportira ju se. Toplinu za postizanje temperature ključanja dovodi se preko grijanja pomoću plašta 4.

Za ubrzavanje grijanja može se također uvesti zajedno i komprimiranu paru 38 izravno u suspenziju 74 i/ili prethodno uključenim stupnjem grijanja, koje ovdje nije prikazano.

Bitni dio ovog zaostalog otpada sastoji se od spojeva kratkog lanca koji su većinom apsorbirani na površini. Ako se tu površinu ispere postupkom s vrućom vodom, tada se također i ranije netopivi spojevi hidroliziraju i isperu. Komponente biološkog otpada koje imaju jaki miris i proizvodi hidrolize su relativno dobro topivi u vodi i oni se mogu isprati s tekućinom za ispiranje. S takovom ekstrakcijom se postiže smanjenje organskih tvari i odstranjivanje mirisa iz preostalog otpada.

Radom kipućeg ekstraktora u području vrelišta vode pod vakuumom značajno se pojačava fizičko/kemijski učinak ekstrakcije s povećanjem bakterijske razgradnje. Organske stanice u mješavini tvari se trgaju i oslobađa se voda iz stanica i otopljene organske tvari se dalje transportiraju s tekućinom od ispiranja. Pokazalo se je, da se s upotrebom kipućeg ekstraktora 2, umjesto konvencionalnih perkolatora, vrijeme procesa smanjuje od približno dva dana s konvencionalnim perkolatorima na dva sata, tako da se kipući ekstraktor 2 može izraditi s bitno manjim volumenom od konvencionalnih perkolatora, a dobij e se isti kapacitet prerade otpada.

Priprava topline za postupak vrši se pomoću postrojenja za stvaranje topline 26 s kojim se toplinsku energiju 28 stvara u obliku tople vode, komprimirane vruće vode, toplinskog ulja ili vodene pare 38.

Kao nosač energije 24 dovedene u postrojenje za stvaranje topline može se upotrijebiti bioplin koji sam nastaje tijekom procesa i/ili također druga fosilna goriva ili električna energija.

Tijekom stupnja ključanja u kipućem ekstraktoru 2 vrelište se održava znatno ispod 100°C zbog smanjenog tlaka, a temperatura plašta 4 se, ovisno o suspenziji 74, namjesti na temperaturu pri kojoj ne dolazi do zapicanja na grijaćim površinama, tako da se može izvršiti prijenos topline u suspenziju 74 bez ikakvih gubitaka.

Ovisno o mješavini proizvoda/suspenziji 74, sastojci kao npr. komadići plastike i plastičnih folija mogu se početi plastificirati i hvatati na površine koje prenose toplinu ili na i uređaj za miješanje 8 s jako viskoznim slojem kod plašta grijanje ili pri površinskim temperaturama oči 80°C. Smanjeni tlak se stvara pomoću uređaja za stvaranje vakuuma 4 (koji je ovdje prikazan kao vakuum pumpa) koji zbog nastalog potlaka od ponajprije <80 mbara snizuje i vrelište u kipućem ekstraktoru 2 na <60°C.

Sastojci koji izlaze s izlaznom parom 48 se ohlade ispod temperature rosišta u kondenzatoru 66 vodene pare pomoću hlađenja i 16 i otpadni plinovi 54 se odvajaju od kondenzata 68. Uređaj za stvaranje vakuuma 40 može se, ovisno o potrebama, priključiti ispred ili iza kondenzatora 66 vodene pare.

Otpadni plinovi 54 koji se skupljaju u kondenzatoru izlazne pare sadrže izlazni zrak i mješavinu inertnih plinova iz zagrijane suspenzije 74 i preostalu količinu plina iz optočne; vode 6 postrojenja za bioplin, koje će se dolje opisati s Više pojedinosti. Nastala količina otpadnih plinova manja je od 1,0 m3 za količinu obrađene suspenzije od 1000 kg i ona je dakle izvanredno mala, tako da se praktički može govoriti o procesu bez otpadnog zraka.

S temperaturom suspenzije između >40°C i <100°C i s djelovanjem potlaka, stanične strukture biogenih sastojaka se mijenjaju, membrane se potrgaju i tako uključena biogena masa postaje dostupna za ispiranje za svega nekoliko minuta.

Celulozni i ligninski spojevi koji su teško dostupni za razgradnju ti koji se trgaju samo s teškoćama pod uvjetima gore navedene temperature i vakuuma, i koji se kasnije odvode u postrojenje za bioplin 20 (stupanj fermentacije), su također dostupni kao mogući biološki materijal.

Ovisno o temperaturi i o toplinskom kapacitetu suspenzije 74, vrijeme grijanja u kipućem reaktoru 2 se razlikuje i ono se također može bitno skratiti predgrijavanjem dodane tvari 1 i tehnološke vode 6 izvan kipućeg reaktora 2.

Kad se optočna voda/tehnološka voda 6 zasiti s otopljenim organskim tvarima, suspenziju 74 se isprazni i toplinski stabilizirani materijal/mješavinu se s vodom 10 dovede u uređaj 14 za odstranjivanje vode (koji je ovdje prikazan u obliku preše za razvrstavanje). U uređaju 14 za odstranjivanje vode se krutu tvar/isprešani kolač 22 odvoji od tehnološke vode 18 obogaćene sadržajem organskih tvari. Isprešani kolač 22 može se poslati na daljnje stupnjeve prerade, kao što je npr. prerada u kompost, biološko sušenje ili mehaničko-toplinsko sušenje, kakovo je prikazano na primjer na slici 2.

Vlastiti postupak ekstrakcije ovisi o ulaznom materijalu i traje u prosjeku između nekoliko minuta do više od jednog sata. Zbog djelovanja temperature dulje od jednog sata, suspenzija 74 je higijenski čista i nakon odstranjivanja vode 14 i sušenja 42 (slika 2) s njom se može rukovati bez opasnosti za ljude, pohraniti ju i odvesti na daljnje stupnjeve prerade.

Tehnološka voda 8 se korisno dekontaminira u postrojenju za bioplin 20 (slika 8) pri čemu se udio organskih tvari pomoću metanskih bakterija prevede u bioplin 24, i on se zatim koristi za proizvodnju energije u postrojenju 26 za grijanje, a suvišak izlaznog plina se dalje koristi u uređaju 103 (slika 8) za proizvodnju topline i električne energije.

Pročišćena voda 32 od fermentacije (slika 8) izlazi iz postrojenja 20 za bioplin i ponovno se dovodi u kipući ekstraktor 2 kao tehnološka/optočna voda 6.

Kondenzati 68 vodene pare sadrže velik dio dušikovih spojeva koji mogu inhibirati biološke anaerobne procese razgradnje u fermentoru 20. Zbog toga se kondenzat 68 vodene pare zajedno sa suviškom vode 34 obrađuje izravno u stupnju čišćenja otpadne vode 36 (slika 8) i zatim se kao pročišćena otpadna voda 105 ispušta u kanalizaciju ili se djelomično koristi u postupku kipuće ekstrakcije kao radno/tehnološka voda 6„ Zbog smanjenja dušika prije postrojenja za bioplin 20, za fermentaciju više nije potrebno nikakvo smanjenje dušika.

Ovim se predstavlja postupak kojim se u reaktoru 2 organski onečišćene tvari 1 pomiješaju i transportiraju s vodom 6 kroz uređaj za miješanje i djelovanjem topline 4 u području vrelišta vode, pod djelovanjem vakuuma se prevedu u suspenziju 74 tako da se za nekoliko minuta unište membrane stanica, ligninski i celulozni spojevi se izlome i u postrojenju za bioplin 20 se izloži anaerobnoj fermentaciji, tako da se polazni materijal 10 higijenski obradi pomoću topline i nakon stupnja odstranjivanja vode 14, i zatim nakon sušenje 42 (slika 2) s njim se može rukovati, može se dalje preraditi ili pohraniti kao mješavina tvarni koja nije problematična za ljudsko zdravlje.

Prednost postupka prema izumu može se vidjeti iz usporedbe kipuće ekstrakcije i drugih postupaka u kojima se stvara bioplin iz organskih tvari zaostalog otpada koji sadrži 50% vode.

U gore opisanoj kipućoj ekstrakciji vrijeme obrade u reaktoru 2 je najviše 2 sata s količinom optočne vode od 1000 l/kg zaostalog otpada, a pretvorba u bioplin u fermentoru 20 traje najviše 5 dana. Budući da se također djelomično razgrađuju i celulozni spojevi, plina se dobije približno 150 Nm3/l mg zaostalog otpada. Sadržaj metana je pribl. 70%. Količina otpadnog zraka je pribl. 1,0 m3/l mg zaostalog otpada. Utrošak energije je pribl. 5% od energije dobivene sušenjem 15%.

Kod uvodno opisane perkolacije prema patentnim prijavama EP 0876311 B1 i PCT/IB 99/01950 vrijeme obrade u reaktoru je najmanje 2 dana s količinom optočne vode od 3000 l/l mg zaostalog otpada, a pretvorba u bioplin u fermentoru traje najviše 5 dana. Celulozni spojevi se ne razgrađuju. Proizvodnja plina iznosi pribl. 70 Nm3/l mg zaostalog otpada. Sadržaj metana je pribl. 70%. Količina otpadnog zraka po 1 mg zaostalog otpada iznosi pribl. 1000 m3.

U slučaju fermentacije zaostalih tvari prema patentnim prijavama EP 9110 142 9.8 i EP 0192 900 B1, vrijeme obrade ili plinskom reaktoru je najmanje 20 dana s količinom optočnog cijepljenog mulja od 20% od ukupnog sadržaja. Za 1 mg dovedenog zaostalog otpada potrebna je posuda volumena od 25 m3. Celulozni i ligninski spojevi se djelomično razgrađuju za 18 do 30 dana nakon početka rada.

Proizvodnja plina iznosi pribl. 100 Nm3/l mg zaostalog otpada. Sadržaj; metana je 55-60%. Količina otpadnog zraka po 1 mg zaostalog otpada je pribl. 8000 m3. Utrošak energije iznosi pribl. 30% od dobivene energije.

Drugi poznati postupak ekstrakcije je eksplozija pod smanjenim tlakom, po kojem se tkivo stanica, pretežno u području klaoničkog otpada, drži dva sata u protočnom autoklavu pri 350°C i pod tlakom od približno 18 bara. Po isteku tog vremena zadržavanja, malu količinu se naglo rastereti. Zbog; tlačnog rasterećenja stanične membrane se razore i klaonički otpad se može odvesti na fermentaciju. Visoke temperature i vrijeme zadržavanja služe uglavnom za razgradnju piridna koji uzrokuju bolest kravljeg ludila (BSE). Za 1 mg klaoničkog otpada potreban je spremnik za obradu volumena pribl. 40 m3. Ligninski spojevi se razgrađuju samo djelomično. Proizvodnja plina iznosi pribl. 300 Nm3/l mg klaoničkog otpada. Količina otpadnog zraka po 1 mg iznosi pribl. 10.000 m3. Utrošak energije je približno 50% od dobivene energije.

Na slici 2 je prikazana minimalna oprema za provedbu postupka vakuumskog kipućeg sušenja za sušenje, stabilizaciju i higijensku obradu tvari kao što je npr.:

- zaostali otpad,

- mješavine polaznih tvari od kipuće ekstrakcije, perkolacije,

- mulj iz uređaja za bistrenje i gnjili mulj iz postrojenja za fermentaciju,

- proizvodi i otpad iz prehrambene industrije,

- proizvodili mulj iz industrije boja, kemijske industrije i obrade metala.

Vlažan materijal 1, 22, 60 se dovodi u kipuću sušilicu 42 i pomiče se, miješa i transportira pomoću uređaja za miješanje 8. Toplinu za postizanje temperature vrelišta dobiva se preko plašta 4 za grijanje. Toplinu za postupak proizvodi se pak u postrojenju 26 za proizvodnju topline, gdje se toplinsku energiju 28 stvara u obliku tople vode, stlačene vruće vode, toplinskog ulja ili vodene pare.

Kao nosač Energije 24 može se upotrijebiti proizvedeni bioplin iz postupka kipuće ekstrakcije i/ili također druga fosilna goriva, ili se može upotrijebiti električnu energiju.

Tijekom ključanja u kipućoj sušilici 42 vrelište se drži osjetno ispod 100°C pomoću smanjenog tlaka i temperaturu plahta 4 se namjesti, ovisno o vlazi materijala 1, 22, 60, na temperaturu pri kojoj ne dolazi do zapicanja na grijaćoj površini, da se prijenos topline koju se uvodi u vlažan materijal 1, 22, 60 provede bez gubitaka.

Rad kipuće sušilice 42 odgovara uglavnom radu kipućeg ekstraktora 2 prikazanog na slici 1, s izuzetkom da se ne dovodi tehnološku vodu 6. Što se tiče osnovnih funkcija kipuće sušilice 42, zbog jasnoće je izvršena usporedbe s odgovarajućim objašnjenjima koja se odnose na kipući ekstraktor 2.

Ovisno o ulaznoj temperaturi i toplinskom kapacitetu vlažnog materijala 1, 22, 60, vrijeme grijanja u kipućoj sušilici 42 se razlikuje i ono se također može bitno skratiti predgrijavanjem vlažnog materijala l, 22, 60 izvan kipuće sušilice 42 (taj uređaj nije prikazan). Kad se zagrije na radnu temperaturu, vlastiti postupak sušenja traje između 1, 5 do 3 sata, što ovisi o vlazi vlažnog materijala 1, 22, 60.

Djelovanjem temperature iznad 90°C dulje od jednog sata, suhi proizvod 50 je sanitarno čist i s njim se može rukovati, može ga se pohraniti ga ili ga se može poslati na daljnju obradu bez opasnosti za ljudsko zdravlje.

Suhi proizvod 50 izlazi iz kipuće sušilice 42 s izlaznom temperaturom od pribl. 60 do 80°C. Pomoću simbolički prikazanog otklona struje mase 62 topao suhi materijal 50 se može privremeno pohraniti ili se može dalje preraditi. Međutim, ako se želi nižu temperaturu materijala zbog daljnje obrade, tada se topli suhi materijal 50 odvodi u rashladnu sušilicu 52. Rashladna sušilica 52 se sastoj i od zatvorenog kućišta u kojem se nalazi perforirana transportna traka 56 s kojom se suhi materijal 50 (kolač) transportira prema izlazu.

Otpadni zrak 78 zajedno s toplinom i zaostalom vlagom iz suhe tvari 50 se hladi uz oslobađanje vlage u hladilu, kondenzatoru 66. Kondenzat 68 se odvodi na obradu otpadne vode (slika 8). Pomoću ventilatora 70 za optočni zrak, ohlađen i od vlage oslobođen zrak za sušenje se provodi kroz perforiranu transportnu traku 56 i kolač materijala 50. Ohlađeni suhi materijal 72 izlazi iz rashladne sušilica 52 kroz međukomoru i napravu za pražnjenje, što ovdje nije prikazano. Kružni tok zraka 78, 80 je zatvoren i praktički ne nastaje nikakva količina otpadnog zraka ili otpadnih plinova.

Slika 3 prikazuje osnovni dio 90 reaktora koji se može upotrijebiti kap kipući ekstraktor 2 ili kao kipuća sušilica 42. U ovom osnovnom dijelu mogu se provesti obje funkcije kao kipuća ekstrakcija 2 i kipuće sušenje 42. Središnji dio se sastoji od transportne i cirkulacijske spirale 82 bez jezgre koja istovremeno preuzima i funkciju 8 miješalice. S tom cirkulacijskom spiralom 82 sadržaj 74, 76 se polako premješta i s pomicanjem materijala 100, 102 grijaću površinu 4 se održava bez zapicanja, čime je osiguran prijenos topline sa sredstva za grijanje 28 na vlažan materijal koji se želi grijati ili u suspenziju 74.

Ukratko, to znači da se sastojci 74, 76 u obadva postupka 2, 42, zajedno s pomicanjem spirale 82, uz miješanje 100, 102 stalno skidaju nečistoće s površine reaktora 2, 42 ka izmjenu topline i zbog geometrije spirale 82, 8 komadići traka ili drugih dijelova s duljim vlaknima ili tvarima se ne mogu omotati ili uzrokovati stvaranje pletenica.

Cirkulacijska spirala 82 pokreće se pomoću najmanje jednog pogonskog mehanizma 96, a jedna posebna brtvena čahura 98 sprečava ulazak isteklog zraka. Materijali 1, 6, 22, 60 se dovode kroz lijevak za usipavanje ili kroz dovodni kanal 84 i po isteku vremena prerade proizvod 10, 50 izlazi kroz izlazni otvor ili izlazni kanal 88.

Zbog vakuuma namještenog pomoću pumpi 40, 44 (slike 1, 2) vrelište u kipućem ekstraktoru 2 ili kipućoj sušilici 42 je osjetno ispod <100°C i vodena para 46, 48 izlazi iz reaktora 2, 42 (90) kroz toranj za paru/otvor za izlaz pare 94. Da bi se kod kipuće ekstrakcije suspenziju 74 kratkotrajno zagrijalo na radnu temperaturu, može se dodatno, uz grijanje s plaštem, 92, 4 ubaciti i vodenu paru 38.

Slika 4 prikazuje primjer izvedbe s uređajem za miješanje 106 koji ima središnju osovinu i preklapajuće lopatice 107 za miješanje koje tijekom okretanja, zbog konstrukcije tipa brodskog vijka, drže grijaće površine 92 reaktora slobodnim od zapicanja struganjem vlažnog materijala 76 ili suspenzije 74. Uređaj za miješanje 106 s lopaticama 107 može se također grijati pomoću sredstva za grijanje 28, slično kao u ranije poznatom autoklavu za proizvodnju stočne hrane od klaoničkog otpada ili u sušilicama s pločama za sušenje mulja (nije prikazano na crtežu).

Gore je prikazan uređaj za provedbu dvaju postupaka, kao što su

- kipuća ekstrakcija prema slici 1,

- kipuće sušenje prema slici 2.

Ta dva s tlapnja postupka mogu se odvijati uzastopce u jednom te istom uređaju 90, pri čemu sastojci ne moraju napuštati reaktor 90 između dvaju stupnjeva.

Međutim, kod velikih postrojenja smisleno je ako se ti stupnjevi provode u dvije odvojene procesne posude 2, 42, jer postupci kipuće ekstrakcije 2 i kipućeg sušenja 42 imaju različita vremena zadržavanja i obrade, i stupanj dehidratacije 14, uključen između njih, smanjuje količinski i vremenski utrošak energije za isparavanje.

Slike 5 do 6 prikazuju primjere rasporeda za kipuću ekstrakciju 2 i kipuće sušenje 42.

Slika 5 prikazuje reaktor 90, koji se povremeno puni 84 i prazni 88. Materijal za obradu 74,76 se pomiče naprijed i natrag (strelica 100) pomoću pogona 96 i mehanizma za miješanje 106 do kraja postupka. Taj raspored i način rada prikladan je prije svega za mala i pojedinačna postrojenja u kojima se u dnevnoj smjeni prerade dvije do tri šarže.

Slika 6 prikazuje više stupnjeva reaktora ili dijelova reaktora raspoređenih jednog iza drugog, pri čemu se pojedinačne šarže kontinuirano dovode 84, prerađuju i odvode 88. Da bi se tijekom stupnjeva pomicanja 102 održao vakuum, stupnjevi su međusobno odvojeni s kliznikom ili sa zaporom. Uzastopce se može priključiti bilo koji broj 90.1-90.m pojedinačnih dijelova reaktora.

Slika 7 prikazuje konstrukciju u kojoj materijal za preradu 74, 76 kruži u zatvorenom krugu. U skladu s ovom izvedbom, dva dijela reaktora 90.1, 90.2 postavljena su približno paralelno i međusobno su povezani pomoću pomičnih dijelova 104. Svaki od dva dijela reaktora 90.1, 90.2 ima mehanizam za miješanje 106 s pogonom 96, pri čemu je smjer pomicanja izrađen suprotno u ta dva dijela 90.l, 90.2 (strelica 102).

Između ta dva dijela 90.1, 90.2 predviđeni su pomični elementi 104, pri čemu su u svakom slučaju susjedni krajnji odsječci 90.1, 90.2 međusobno povezani tako da se dobij e prikazanu cirkulaciju. Materijal koji se želi preraditi dovodi se kroz ulaz za materijal 84 i prazni se iz reaktora kroz izlaz 88.

Kao kod konstrukcije prema slici 1 ovdje se radi o povremenom poganu, međutim zbog ujednačenog okretanja materijal se tijekom postupka može homogeno transportirati kroz uređaj (90.1, 90.2, 104) (s optimalnom visinom punjenja za postupak).

Konstrukcija prikazana na slici 7 prikladna je za propuštanje velikih količina koje se prerađuju npr. u nekoliko slojeva i može se raditi praktički trajno, bez prekida, ako se koriste najmanje tri uređaja s odgovarajućim volumnim tamponima.

Slika 8 prikazuje kombinaciju postupka kipuće ekstrakcije prema slici 1 iza koje se nastavlja postupak kipućeg sušenja prema slici 2 u kombinaciji s postrojenjem za bioplin 20, uređajem 36 za pročišćavanje otpadne vode i postrojenjem 30 za obradu otpadnog zraka.

U nastavku se opisuju kombinacije i povezivanja koje nisu bila spomenute na slikama 1 i 2.

Zaostali otpadni materijal ili druge organski onečišćene otpadne tvari 1 mogu se proizvoljno dovesti do kipuće ekstrakcije 2 ili također izravno do sušenja u kipućoj sušilici 42. Tjestasta masa ili tekući mulj 60 može se dovesti izravno do kipuće sušilice 42 ili kao mješavina 62 s isprešanim kolačem 22 i zaostalim otpadom 1 kao dodatnim tvarima ili kao pojedinačne komponente.

Vodena para 48, 46 koja se skuplja u kipućoj sušilici i u kipućem ekstraktoru 2, odvodi se preko uređaja za stvaranje vakuuma 40 u hladnjak/kondenzator 66 koji se nalazi ispred ili iza dotičnog kipućeg uređaja. Vodena para 48, 66 tako kondenzira i odvaja se od otpadnog plina 54. Kondenzat 68 se odvodi u postrojenje 36 za obradu otpadne vode. Ovisno o sastavu i udjelu onečišćenja, nastali otpadni plinovi se odvode na čišćenje otpadnog zraka 30 ili idu u dovod zraka za plamenik postrojenja 26 za proizvodnju topline za naknadno spaljivanje. Organski jako onečišćena voda 18, istisnuta nakon ekstrakcije 2, odvodi se u postrojenje na pročišćavanje i proizvodnju bioplina 24. Bioplin 24 se može zatim odvesti u drugi uređaj za proizvodnju energije, kao što je npr. termoelektrana za proizvodnju električne struje.

Pročišćena voda 32 od fermentacije iz postrojenja za bioplin 20 vraća se ponovno za ekstrakciju 2 kao tekućina 6 za ispiranje u obliku tehnološke/optočne tekućine. Suvišak vode 34 iz postrojenja za bioplin (fermentacija) 20 se prerađuje u uređaju 36 za obradu otpadne vode zajedno s kondenzatom vodene pare 68 i kao pročišćena otpadna voda 105 odvodi se u kanalizaciju ili sabiralište.

Da bi se uštedilo energiju za zagrijavanje u obliku goriva, postoji mogućnost kratkog prethodnog podešavanja ulaznih tokova 1, 60, 22h onečišćenih s organskim tvarima na željenu radnu temperaturu prije ulaska u reaktore (ekstraktor, sušilica) 90 u komorama 108 za intenzivno namakanje (spremnici za dobavu) propuštanjem zraka 110 ili tehničkog kisika 111 kroz biološki postignuto aerobno zagrijavanje. Istovremeno s aerobnim zagrijavanjem dolazi i do biološki uzrokovane hidrolize (zakiseljavanje), pri čemu se zbog biokemijske razgradnje i povećane biokemijske raspoloživosti bitno povećava brzina ispiranja u slijedećim stupnjevima obrade, odnosno u reaktorima 90 kod ekstrakcije 2 i dehidratacije tijekom sušenja 42.

Da bi se struju otpadnog zraka 54 održalo što je moguće manjom, posebno je prikladna primjena tehnički obogaćenog kisika 111. Otpadni zrak 54 se izvlači iz komore za dovod (komora za namakanje) 108 i odvodi se na prethodno opisanu obradu otpadnog zraka 30, 26 za pročišćavanje ili spaljivanje.

Kod gore opisanog postupka za obradu organski onečišćenog zaostalog otpada 1 i drugih organski onečišćenih otpadnih tvari 22, 60, membrane stanica koje sadrže vodu se trgaj u djelovanjem vakuuma 46, 48 i grijanjem 4, 26, 28, tako da je stanična voda, kao u postupku vakuumske kipuće ekstrakcije (slika 1), u kipućem ekstraktoru 2 za nekoliko minuta raspoloživa za ispiranje organskih sastojaka 18 i pretvaranje u bioplin 24 u postrojenju 20 za bioplin.

Isto se dešava kod vakuumskog kipućeg sušenja (slika 2), pri čemu se oslobođena stanična voda za jedno sa slobodnom vodom, koja se nalazi na površini vlažnog materijala 76 koji se želi osušiti, i koja nakon kuhanja pod vakuumom napušta sušilicu 90 kao izlazna vodena para 46.

Ta razgradnja stanica sada je ostvarena kod organski onečišćenog zaostalog otpada 1 i njegove mješavine tvari 74, 76 slijedećim, poznatim postupkom:

1. Biološka razgradnja zakiseljavanjem (hidroliza) u prvoj fazi aerobnog postupka izrade komposta namještanjem slijedećih parametara:

- reguliranje vlage,

- dovod zraka,

- mehanička cirkulacija,

uz pomoć bakterijskog djelovanja pod optimalnim uvjetima, razgradnja stanica započinje od drugog dana obrade - ovisno o sastavu materijala - i dosiže najveću moguću brzinu razgradnje između trećeg i petog dana.

2. Toplinsko-fizička razgradnja

Grijanjem u autoklavu pri 120 do pribl. 350°C pod tlakom od 2,0 do 15 bara s naknadnim eksplozivnim smanjenjem tlaka u posudi za prihvat i za smanjenje tlaka. Taj postupak se naziva eksplozija smanjenja tlaka. Za obadva postupka se koristi razgradnju stanica da bi se oslobođenju staničnu vodu izvuklo ispiranjem i prevelo u bioplin u postrojenju za bioplin. Materijal dobiven po završenom ispiranju odvodi se najčešće na dehidrataciju i zaostalu tvar se kompostira i/ili dehidrira konvencionalnim toplinskim ili biološkim sušenjem.

U usporedbi s prethodno opisanim i već poznatim postupcima 1 i 2, otpadni zrak koji nastaje kod kipuće ekstrakcije 2 i kipućeg sušenja 42 ne predstavlja ni u kojem slučaju značajnu struju otpadnog zraka. Od 1000 kg dovedenog proizvoda 74, 76 nastaje najviše 1,0 m otpadnog zraka 54. Za dehidrataciju 1000 kg materijala preko vodene pare 46, 48 potrebno je najviše 150 kWh toplinske energije, i najviše 10 kWh električne energije. Proizvodnja plina kod obrade 1000 kg zaostalog otpada ovisi o udjelu organskih tvari, i dobije se pribl. 200 Nm3 bioplina ili 1.300 kWh topline.

U poznatim postupcima l i 2 dobije se jako onečišćenu struju otpadnog zraka od pribl. 3000 m3 na 1000 kg proizvoda 74, 76. Utrošak toplinske energije iznosi najmanje 280 kWh i električne dodatno još 24 kWh.

Opisan je postupak za preradu zaostalog otpada i drugih organski onečišćenih otpadnih tvari i postrojenje za preradu otpada, pri čemu se organski sastojci sadržani u otpadu griju u reaktoru pod vakuumom do područja temperature ključanja vode, tako da se razore membrane staničnih struktura koje sadrže vodu i staničnu vodu koja je jako onečišćena s organskim tvarima može se odvesti zajedno s vodenom parom.

Popis oznaka na crtežima

1 zaostali otpad ili druge organski onečišćene otpadne tvari sa sadržajem suhe tvari >30%,

2 kipući ekstraktor,

4 vanjsko grijanje,

6 tehnološka voda (svježa voda ili optočna voda iz postrojenja za bioplin)

8 uređaj za miješanje i transport,

10 toplinski stabilizirani zaostali otpad/mješavina s vodom,

12 dehidratacija,

14 sredstvo za dehidrataciju,

16 uređaj za proizvodnju rashladnog sredstva,

18 organski jako onečišćena tehnološka voda,

20 postrojenje za bioplin,

22 isprešani kolač,

24 bioplin ili drugo sredstvo za prijenos energije,

26 postrojenje za stvaranje topline,

28 toplinska energija,

30 pročišćavanje otpadnog zraka,

32 voda od fermentacije,

34 suvišak vode,

36 postrojenje za čišćenje otpadne vode,

38 vodena para,

40 vakuum pumpa za kipući ekstraktor,

42 vakuumska sušilica,

44 vakuum pumpa za kipuću sušilicu,

46 izlazna vodena para (vakuumska sušilica),

48 izlazna vodena para (kipući reaktor),

50 osušen i topao zaostali otpad ili druge otpadne tvari,

52 rashladna sušilica,

54 otpadni plinovi,

56 rešetkasto dno ili transportna traka,

60 mulj i drugi tjestasti proizvodi i otpadne tvari sa sadržajem suhe tvari <40%,

62 vođenje struje mase/mješalica,

66 kondenzator izlazne vodene pare/hladilo,

68 kondenzat od obrade otpadne vode,

70 ventilator za optočni zrak,

72 osušen i hladan zaostali otpad ili druge otpadne tvari,

74 suspenzija [mješavina materijala za kipuću ekstrakciju (mješavine 1 i 6)]

76 materijal za vakuumsko sušenje (mješavine 1, 22, 60),

78 optočni zrak onečišćen s vodenom parom,

80 rashladni zrak bez vlage,

82 transportna i cirkulacijska spirala,

84 ulaz materijala s kliznikom,

86 cijev s plaštem,

88 spust materijala s kliznikom,

90 kipući ekstraktor i/ili vakuum sušilica,

92 grijaći plašt, grijaće površine,

94 izlaz vodene pare,

96 pogonski mehanizam,

98 vakuumski nepropusno vođenje osovine,

100 napredovanje materijala u jednom smjeru,

102 napredovanje materijala i vraćanje materijala u drugom smjeru,

103 trošenje energije za suvišak bioplina,

104 pomicanje, pražnjenje i dodavanje komponenata,

105 pročišćena otpadna voda,

106 uređaj za miješanje,

107 lopatice uređaja za miješanje,

108 posuda za punjenje/biološko predgrijavanje,

109 naprava za doziranje,

110 dovod zraka,

111 dovod kisika.

Claims (32)

1. Postupak za preradu otpadnih tvari, pri čemu se organski sastojci otpadnih tvari bacaju u reaktor (2, 42, 90), naznačen time, da on obuhvaća slijedeće stupnjeve: - uvođenje otpadnih tvari (1) u reaktor (2, 42, 90), - grijanje otpadnih tvari (1) pod vakuumom pri temperaturi vrelišta vode, - izlaganje otpadnih tvari (1) koje se nalaze u reaktoru (2, 42, 90) smičnim silama preko miješalice (106) ili sličnog, - uništavanje membrana staničnih struktura koje sadrže vodu u organskim sastojcima i odstranjivanje nastale vodene pare (46, 48) koja sadrži organske sastojke.

2. Postupak prema patentnom zahtjevu 1, naznačen time, da se tijekom ključanja u reaktoru, koji djeluje kao reaktor za kuhanje, dovodi vodu za ekstrakciju (6) ili drugu prikladnu tekućinu za ispiranje, i udio organskih sastojaka se ispire s vodom (6), a jedan dio organskih sastojaka i/ili vezanog dušika izlazi s nastalom vodenom parom (48) kao amonijak.

3. Postupak prema patentnom zahtjevu 2, naznačen time, da se na kipuću ekstrakciju nastavlja kipuće sušenje sa značajkama prvog patentnog zahtjeva.

4. Postupak prema bilo kojem prethodnom patentnom zahtjevu, naznačen time, da se prije kipućeg sušenja prema patentnom zahtjevu 1 ili kipuće ekstrakcije sa značajkama iz drugog patentnog zahtjeva 2 uključuje predgrijavanje (108) otpadne tvari (1).

5. Postupak prema patentnom zahtjevu 4, naznačen time, da se predgrijavanje (108) vrši aerobnim postupkom namakanja.

6. Postupak prema bilo kojem prethodnom patentnom zahtjevu, naznačen time, da se izlaznu vodenu paru (46, 48) dovodi u kondenzator, ponajprije u hladnjak (66).

7. Postupak prema patentnom zahtjevu 6, naznačen time, da se izlazni zrak, koji nastaje tijekom postupka, spaljuje u plameniku (26) ili se odvodi na preradu.

8. Postupak prema bilo kojem patentnom zahtjevu 2 do 7, naznačen time, da se tekućinu od ispiranja, koja je onečišćena s organskim tvarima, odvodi u postrojenje za bioplin (20).

9. Postupak prema patentnom zahtjevu 8, naznačen time, da se voda od fermentacije (32), pročišćena u postrojenju za bioplin, reciklira u kipućem reaktoru (2) kao optočna ili tehnološka voda (6).

10. Postupak prema patentnom zahtjevu 8 ili 9, naznačen time, da se nastali bioplin (24) koristi za postupak proizvodnje toplinske ili električne energije.

11. Postupak prema bilo kojem prethodnom patentnom zahtjevu, naznačen time, da se nakon kipućeg sušenja sa značajkama iz prvog patentnog zahtjeva 1 vrši rashladne sušenje tople suhe tvari.

12. Postupak prema patentnom zahtjevu 2 i 3, naznačen time, da se kipuće sušenje i kipuća ekstrakcija provode u istom reaktoru (2, 42, 90).

13. Postrojenje za preradu otpadnih tvari (1) koje sadrže organske sastojke, posebno za provedbu postupka prema bilo kojem prethodnom patentnom zahtjevu, naznačeno time, da ono obuhvaća reaktor (2, 42, 90) koji se može grijati i koji se može pod vakuumom zagrijati na temperaturu ključanja vode (6) ili neke druge tekućine za ispiranje i ima ulaz za unošenje otpadnih tvari (84), izlaz materijala (88), priključak vakuuma, grijanje (92), izlaz vodene pare (94) i uređaj za uvođenje smičnih sila, posebno uređaj za miješanje (106).

14. Postrojenje za preradu prema patentnom zahtjevu 13, naznačeno time, da je reaktor kipući ekstraktor (2) s ulazom (84) tekućine za ispiranje.

15. Postrojenje za preradu prema patentnom zahtjevu 13, naznačeno time, da je reaktor kipuća sušilica (42) za odstranjivanje vode iz otpadnih tvari.

16. Postrojenje za preradu prema patentnom zahtjevu 15, naznačeno time, da je ispred kipuće sušilice (42) priključeno predgrijavanje (108).

17. Postrojenje za preradu prema patentnom zahtjevu 14 i 15, naznačeno time, da su kipuća sušilica (2) i kipuća sušilica (42) izrađene s istim reaktorom (2, 42, 90).

18. Postrojenje za preradu prema bilo kojem patentnom zahtjevu 14 do 18, naznačeno time, da ono obuhvaća postrojenje za bioplin (20) za preradu onečišćene vode od ispiranja.

19. Postrojenje za preradu prema patentnom zahtjevu 18, naznačeno time, da ono obuhvaća sredstvo za cirkulaciju vode od fermentacije (32) koja nastaj e kao tehnološka voda (6) u postrojenju (20) za bioplin (20).

20. Postrojenje za preradu prema bilo kojem patentnom zahtjevu 15 do 19, naznačeno time, da ono obuhvaća rashladnu sušilicu za naknadno sušenje tople suhe tvari.

21. Postrojenje za preradu prema bilo kojem patentnom zahtjevu 13 do 20, naznačeno time, da ono obuhvaća kondenzator (66) za izlaznu vodenu paru (46, 48) .

22. Postrojenje za preradu prema bilo kojem patentnom zahtjevu 13 do 21, naznačeno time, da uređaj za miješanje (106) ima miješalicu pomoću koje se otpadne tvari mogu transportirati od ulaza do izlaza.

23. Postrojenje za preradu prema patentnom zahtjevu 22, naznačeno time, da uređaj za miješanje (106) ima elemente (107) za miješanje pomoću kojih se materijal može skidati s unutarnje obodne stijenke reaktora (2, 42, 90).

24. Postrojenje za preradu prema patentnom zahtjevu 23 ili 24, naznačeno time, da element (107) za miješanje ima oblik pužnog vijka koji je izrađen sa ili bez središnje osovine.

25. Postrojenje za preradu prema patentnom zahtjevu 22 do 24, naznačeno time, da se smjer transporta s uređajem (106) za miješanje može okrenuti.

26. Postrojenje za preradu prema bilo kojem patentnom zahtjevu 22 do 25, naznačeno time, da se element (107) za miješanje grije.

27. Postrojenje za preradu prema bilo kojem patentnom zahtjevu 14 do 26, naznačeno time, da su ulaz otpadnih tvari i izlaz tekućine od ispiranja izrađeni kao zajednički ulaz (84).

28. Postrojenje za preradu prema bilo kojem patentnom zahtjevu 13 do 27, naznačeno time, da ono uključuje ulaz za paru za dovođenje vodene pare za grijanje (84).

29. Postrojenje za preradu prema patentnom zahtjevu 22, naznačeno time, da reaktor (2, 42, 90) ima najmanje dva dijela (90.1, 90. 2) u kojima se nalazi spomenuti uređaj za miješanje (106).

30. Postrojenje za preradu prema patentnom zahtjevu 29, naznačeno time, da su dva dijela (90.1, 90. 2) međusobno spojena preko pomičnih elemenata (104) tako da se materijal transportira optočno.

31. Postrojenje za preradu prema bilo kojem patentnom zahtjevu 15 do 28, naznačeno time, da se preša (14) za razvrstavanje nalazi iza kipuće sušilica (42).

32. Postrojenje za preradu prema bilo kojem patentnom zahtjevu 13 do 31, naznačeno time, da ono obuhvaća postrojenje (16) za čišćenje vode od ispiranja za obradu vode od ispiranja koja nastaje tijekom procesa.