ME02737B - Upotreba 24-norudca - Google Patents

Upotreba 24-norudca

Info

Publication number
ME02737B
ME02737B MEP-2015-495A MEP49515A ME02737B ME 02737 B ME02737 B ME 02737B ME P49515 A MEP49515 A ME P49515A ME 02737 B ME02737 B ME 02737B
Authority
ME
Montenegro
Prior art keywords
bile
norudca
mdr2
udca
liver
Prior art date
Application number
MEP-2015-495A
Other languages
German (de)
English (en)
French (fr)
Inventor
Michael Trauner
Alan Hofmann
Peter Fickert
Original Assignee
Univ Graz Medizinische
Priority date (The priority date is an assumption and is not a legal conclusion. Google has not performed a legal analysis and makes no representation as to the accuracy of the date listed.)
Filing date
Publication date
Application filed by Univ Graz Medizinische filed Critical Univ Graz Medizinische
Publication of ME02737B publication Critical patent/ME02737B/me

Links

Classifications

    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61KPREPARATIONS FOR MEDICAL, DENTAL OR TOILETRY PURPOSES
    • A61K31/00Medicinal preparations containing organic active ingredients
    • A61K31/56Compounds containing cyclopenta[a]hydrophenanthrene ring systems; Derivatives thereof, e.g. steroids
    • A61K31/575Compounds containing cyclopenta[a]hydrophenanthrene ring systems; Derivatives thereof, e.g. steroids substituted in position 17 beta by a chain of three or more carbon atoms, e.g. cholane, cholestane, ergosterol, sitosterol
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P1/00Drugs for disorders of the alimentary tract or the digestive system
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P1/00Drugs for disorders of the alimentary tract or the digestive system
    • A61P1/16Drugs for disorders of the alimentary tract or the digestive system for liver or gallbladder disorders, e.g. hepatoprotective agents, cholagogues, litholytics
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P35/00Antineoplastic agents
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P37/00Drugs for immunological or allergic disorders

Landscapes

  • Health & Medical Sciences (AREA)
  • Animal Behavior & Ethology (AREA)
  • Chemical & Material Sciences (AREA)
  • Veterinary Medicine (AREA)
  • Public Health (AREA)
  • Medicinal Chemistry (AREA)
  • General Health & Medical Sciences (AREA)
  • Pharmacology & Pharmacy (AREA)
  • Life Sciences & Earth Sciences (AREA)
  • Organic Chemistry (AREA)
  • Nuclear Medicine, Radiotherapy & Molecular Imaging (AREA)
  • General Chemical & Material Sciences (AREA)
  • Chemical Kinetics & Catalysis (AREA)
  • Epidemiology (AREA)
  • Engineering & Computer Science (AREA)
  • Bioinformatics & Cheminformatics (AREA)
  • Immunology (AREA)
  • Gastroenterology & Hepatology (AREA)
  • Pharmaceuticals Containing Other Organic And Inorganic Compounds (AREA)
  • Steroid Compounds (AREA)
  • Medicines That Contain Protein Lipid Enzymes And Other Medicines (AREA)
  • Ultra Sonic Daignosis Equipment (AREA)
  • Preparation Of Compounds By Using Micro-Organisms (AREA)
  • Oscillators With Electromechanical Resonators (AREA)
  • Medicines Containing Plant Substances (AREA)
  • Medicines Containing Material From Animals Or Micro-Organisms (AREA)

Description

Opis
Ovaj pronalazak se odnosi na nove upotrebe 24-nor-ursodezoksiholne kiseline (norUDCA), kao što je definisano u patentnim zahtevima 1 do 3.
Ursodezoksiholna kiselina (UDCA), žučna kiselina koja se nalazi u prirodi, koja se može naći u malim količinama u žuči i krvi ljudi, široko je korišćen lek za tretman bolesti jetre, gde je jedna od najvažnijih indikacija za UDCA rastvaranje kamena u žuči i tretman primarne ciroze žuči (PBC) i primarnog sklerotizujućeg holangitisa (PSC). UDCA je žučna kiselina koja se javlja u prirodi sa citoprotektivnim efektima, stabilizacijom membrane i anti-apoptotskim efektima. Dodatno, UDCA snižava nivoe bilirubina, transaminaza i alkalne fosfataze u serumu kao markera holestaze (Trauner & Graziadei 1999, Beuers & Paumgartner 2002).
Studije UDCA kod pacijenata koji boluju od bolesti jetre, naročito PBC pacijenata, pokazale su da administracija UDCA povećava stopu protoka žuči iz hepatocita, čime se bori sa holestazom i razblažuje i inhibira žučne kiseline, koje su uglavnom odgovorne za povredu hepatocita. Dodatno, UDCA je takođe sposobna da inhibira imuni odgovor u jetri smanjujući imunološku povredu žučnih kanala i jetre. UDCA – kao što je prethodno navedeno – je redovno korišćena za tretman PSC i PBC.
PSC, koji pogađa uglavnom muškarce, inflamatorna je bolest žučnih kanala, koja može voditi holestazi (blokiranje transporta žuči u creva). Blokiranje žučnih kanala vodi do akumulacije žučne kiseline u jetri i žuči, oštećuje jetru i eventualno izaziva otkazivanje jetre. Većina pacijenata koja boluje od PSC pokazuje takođe i hroničnu inflamaciju debelog creva (npr. colitis ulcerosa). Inflamacija žučnog kanala može takođe pogoditi okolno tkivo jetre i dovesti do cikatrizacije malih i velikih žučnih kanala, koji će izazvati konstrikciju žučnog trakta. Kao posledica toga, takva konstrikcija vodi poremećenoj sekreciji žučne tečnosti što dalje oštećuje jetru. Tokom bolesti mogu se razviti ciroza jetre i holangiokarcinom. Takođe PBC je inflamatorna bolest žučnih kanala, koja inicijalno pogađa manje žučne kanale i finalno će rezultovati u cirozi jetre. Za razliku od PSC, PBC pogađa uglavnom žene i nije u korelaciji sa inflamatornim bolestima debelog creva. Najefikasniji postupak za tretiranje PBC i PSC je transplantacija jetre. Do sad je jedini obećavajući farmakološki tretman obe bolesti uključivao upotrebu UDCA. Trenutno, UDCA je jedini lek odobren za tretman holestatičkih bolesti jetre (Paumgartner & Beuers 2002). UDCA se koristi u PBC sa dozom od 12-15mg/kg/dan (generalno 1000-1500 mg) primenjenom oralno jednom ili dva puta dnevno. Ova upotreba je odobrena od strane U.S. Food and Drug Administration. Kolhicin je dodat UDCA tretmanu. Kolhicin se prepisuje u dozi od 0.6 mg dva puta dnevno zbog svog potencijalnog anti-inflamatornih i anti-fibrotičkih efekata. Nekoliko studija je demonstriralo blaga poboljšanja u testovima na jetri korišćenjem kolhicina. Ipak, niko nije našao korist za histološko stanje jetre ili preživljavanje PBC pacijenata. Metotreksat, imunosupresivni agens, je drugi lek koji testiran u PBC. Primenjuje se u dozi od 15 mg nedeljno. U malim studijama, metotreksat daje poboljšane simptome, testove krvi jetre i histološku progresiju kada se koristi nekoliko godina. Međutim, metotreksat izaziva teške sporedne efekte uključujući supresiju kostne srži, pogoršanje bolesti jetre i potencijalno fatalnu plućnu fibrozu.
UDCA ima ograničenu efikasnost u PSC i nije pokazano da produžava preživljavanje (bez transplantacije jetre Trauner & Graziadei 1999, Paumgartner & Beuers 2002). Tekuće studije testiraju da li visoka doza UDCA može biti efikasnija. Značajno, UDCA smanjuje rizik od kancera debelog creva kod pacijenata sa PSC i ulceroznim kolitisom. Na osnovu hipoteze da PSC ima imunološki uzrok, testirani su kortikosteroidi i drugi imunosupresivi. Oralni kortikosteroidi dali su inicijalno poboljšanje biohemijskog profila. Međutim, nedostatak dokaza za dugoročnu korist kao i demineralizacija kostiju, argument je protiv upotrebe ovog režima. Drugi medikamenti kao što je azatioprin, ciklosporin, testirani zajedno sa kortikosteroidima i UDCA, nisu nikada procenjeni zasebno u terapiji PSC. Takođe je pokazano da su metotreksat i D-penicilamin neefikasni. Stoga, farmaceutska terapija za PSC i dalje treba da se optimizuje (Trauner & Graziadei 1999, Beuers & Paumgartner 2002).
Smatra se da endoskopski tretman kod pacijenata sa PSC sa simptomatskim dominantnim strukturama, kamenjem u žuči ili ostacima, vredna opcija kao dodatak medicinskom tretmanu. PSC pacijenti podvrgnuti endoskopskom tretmanu imali su povećano preživljavanje, koje je bilo mnogo više od onog predviđenog modelima preživljavanja.
Ortotopska transplantacija jetre je efikasna terapija za PSC i do sada jedina opcija za spasavanje života za krajnji stadijum bolesti. Nakon transplantacije, međutim, PSC ima tendenciju da se povrati kod 15-30% pacijenata, i postoji takođe visoka stopa ponovnog pojavljivanja suženja žučnih puteva, hroničnog odbacivanja i refluksnog holangitisa. Nažalost, korišćenje imunosupresiva ne poboljšava preživljavanje i ponovno pojavljivanje bolesti. Stoga, postoji urgentna potreba za efikasnim lekom za tretman koji sprečava progresiju PSC kao i ponovno pojavljivanje nakon transplantacije jetre (Trauner & Graziadei 1999, Beuers & Paumgartner 2002).
Iako UDCA, koji se dobro toleriše sa izuzetkom retkih epizoda dijareje i pruriga (Trauner & Graziadei 1999, Beuers & Paumgartner 2002), predominantno korišćen za tretman holestatičkih bolesti jetre, efikasnost UDCA u PSC i kod pacijenata sa bolestima jetre kao što je progresivna porodična intrahepatička holestaza tipa 3 veoma je ograničena (Trauner & Graziadei 1999, Jacquemin, Hermans, et al. 1997, Jacquemin 2000, Ismail, Kalicinski, et al. 1999).
U EP 0 652 773 B1 opisano je korišćenje derivata nor- i homo-žučnih kiselina, izborno konjugovanih sa taurinom, glicinom ili alaninom, za poboljšanje apsorpcije za medikamente enteralnim ili drugim ne-parenteralnim putevima. Ovi derivati pokazuju lipofilne karakteristike i karakteristike deterdženta i ne metabolišu se intestinalnom bakterijskom florom.
EP 0 624 595 B1 opisuje dimerne nor-derivate žučnih kiselina za upotrebu u medikamentu, naročito pogodne za tretman hiperlipidemije. Supstance koje su tu opisane sastoje se od pojedinačnih derivata žučnih kiselina, koje su međusobno kovalentno vezane.
US 4,892,868 opisuje 22-Metil-nor-ursodeozoksiholnu kiselinu i 23-Metil-ursodezoksiholnu kiselinu za upotrebu u tretmanu bolesti hepatobilijarne funkcije, sa naročitom referencom na metabolizam holesterola i proizvodnju žuči (npr. za tretman holestaze).
Ovde su opisani alternativni farmaceutici za tretman bolesti jetre, poželjno hroničnih bolesti jetre, koji su efikasniji od poznatih lekova kao ursodezokiholna kiselina i pokazuju manje sporednih efekata od metotreksata.
Stoga, ovaj pronalazak se odnosi na Nor-ursodezoksiholnu kiselinu i/ili njihove farmaceutski prihvatljive soli za korišćenje u tretmanu i/ili prevenciji alkoholnog ili nealkoholnog steatohepatitisa.
Iznenađujuće je otkriveno da medikament ili farmaceutska kompozicija koja sadrži 24-nor-ursodezoksiholnu kiselinu, C23 analog sa skraćenim bočnim lancem prirodno prisutne C24 žučene kiseline ursodezoksiholne kiseline (UDCA), i/ili njihovih farmaceutski pihvatljivih soli mogu se uspešno upotrebiti u tretmanu različitih bolesti jetre, jer ovi analozi utiču na fiziološke karakteristike žučnih kiselina (Hofmann 1999, Schmassmann, Hofmann, et al. 1990, Yoon, Hagey, et al. 1986, Cohen, Hofmann, et al. 1986). Iako su obe supstance strukturno veoma slične, obe supstance pokazuju različite karakteristike kada su primenjene na sisare (videti npr. Yoon YB, Hagey LR, et al., 1986).
24-nor-ursodezoksiholna kiselina i njihove soli dovode do indukcije sekrecije bikarbonata iz žuči, koji razblažuje toksični žučni sadržaj i štiti epitelne ćelije žučnog kanala od oksidativnog stresa jer je bikarbonat potentni sakupljač reaktivnih kiseoničkih vrsta. Ovo dovodi do rekonstitucije funkcije holangiocitne barijere i zaustaviće tekući periholangitis i naknadnu periduktalnu fibrozu minimizujući povredu epitelnih ćelija žučnog kanala sa strane lumena žučnog kanala. Dodatno, ispostavilo se da 24-nor-ursodezoksiholna kiselina i njene soli imaju takođe anti-inflamatorne i anti-fibrotičke efekte.
Za razliku od 24-nor-dezoksiholne kiseline i njenh soli, ursodezoksiholna kiselina poboljšava samo periduktalnu fibrozu lobularnih žučnih kanala i povećava nivoe alanin aminotransferaze (ALT) u serumu i indukuje infarkt žuči. Međutim, ursodezoksiholna kiselina ne poboljšava manje bolesti kanala. Divergentni efekti obe žučne kiseline u odnosu na povredu jetre mogu biti povezane sa razlikama u nivou sekrecije žuči tj. da 24-nor-ursodezoksiholna kiselina i njene soli primarno stimulišu duktusnu sekreciju, dok ursodezoksiholna kiselina stimuliše kanalikularnu sekreciju žuči ushodno od pogođenih kanala.
Primena 24-nor-dezoksiholne kiseline i njenih soli indukuje detoksifikaciju žučnih kiselina preko hidroksilacije, sulfacije i glukoronidacije što rezultuje u boljoj rastvorljivosti u vodi i time manje toksičnim metabolitima žučne kiseline, koji razređuju toksične žučne kiseline u duktularnoj žuči i indukuju duktularnu bikarbonatom bogatu holerezu redukujući oksidativni stres.
Stvaranje bikarbonatom bogate holereze sa 24-nor-ursodezoksiholnom kiselinom i njenim solima ima takođe terapeutske implikacije u humanim holangiopatijama (npr. PSC, PBC, hroničnom odbacivanju grafta jetre, nesupurativnom destruktivnom holangitisu), jer holehepatički šanting rezultuje u kontinuiranom protoku molekula kroz epitel žučnog kanala što pomaže izmenjenim žučnim kanalima da bolje upravljaju sa toksičnim/oksidativnim stresom. Na primer, pokazano je da sulindak, NSAID koji takođe biva podvrgnut holehepatičkom šantingu kod ljudi, poboljšava enzime jetre kod PBC pacijenata sa nepotpunim odgovorom na UDCA tretman.
Postupci za pripremu 24-nor-ursodezoksiholne kiseline i njenih soli poznati su stručnjacima i poželjno se mogu pripremiti postupkom kao što je opisan u Schteingart CD and Hofmann AF (J. Lip. Res. 29(1988):1387-1395).
Naravno, lek prema ovom pronalasku može se koristiti kod ljudi kao i kod sisara (npr. svinje, konja, primata, stoke, mačke, psa).
Bolest jetre koja se tretira lekom prema ovom pronalasku je alkoholni i nealkoholni steatohepatitis.
Naročito bolesti koje su rezultat ili rezultuju u povredi žučnog kanala mogu se tretirati lekom koji sadrži 24-nor-ursodezoksiholnu kiselinu i njene soli.
Ne-steroidni anti-inflamatorni lek (NSAID) kao ibuprofen smanjuje portalnu i lobularnu inflamaciju u jetri (što dovodi do periduktalne fibroze i duktusne proliferacije) i formiranja hepatocelularnog karcinoma (HCC) (Pikarsky, Porat, et al. 2004). Kako 24-nor-ursodezoksiholna kiselina i njene soli pokazuju takođe anti-inflamatrne karakteristike, 24-nor-ursodezoksiholna kiselina može se koristiti sama ili u kombinaciji sa drugim anti-inflamatornim lekovima, kao što su NSAIDs (npr. ibuprofen, sulindak (Bolder, Trang, et al. 1999)).
Prema poželjnom primeru izvođenja ovog pronalaska 24-nor-ursodezoksiholna kiselina i njene soli mogu se formulisati za oralnu i intravensku primenu, gde ove formulacije dalje sadrže farmaceutski prihvatljive nosače, ađuvante, ekscipijente i/ili nosače.
Čvrsti dozni oblici za oralnu primenu mogu uključivati tablete, poželjno efervescentne ili tablete za žvakanje, kapsule, pilule, praškove i granule. U takvim čvrstim doznim oblicima, 24-nor-ursodezoksiholna kiselina može se pomešati sa redovno korišćenim supstancama kao što je saharoza, manitol, sorbitol, skrob i derivati skroba, laktoza, lubrikanti (npr. magnezijum stearat), sredstva za raspadanje i pufere. Tablete i pilule se takođe mogu pripremiti sa gastrorezistentnim omotačem da bi se sprečilo da na 24-nor-ursodezoksiholnu kiselinu utiču želudačne kiseline i enzimi. Kao tablete sa trenutnim oslobađanjem, ove kompozicije mogu dalje sadržati mikrokristalnu celulozu i/ili diklacijum fosfat.
Tečni dozni oblici za oralnu primenu mogu uključivati farmaceutski prihvatljive emulzije, rastvore, suspenzije i sirupe koji sadrže inertne razblaživače koji se uobičajeno koriste u tehnici, kao što je voda. Ovi dozni oblici mogu sadržati mikrokristalnu celulozu za stvaranje mase, alginsku kiselinu ili natrijum alginat kao suspendujući agens, metilcelulozu kao sredstvo za poboljašnje viskoznosti, i zaslađivače/aromatizere. Kada se primenjuju nazalni aerosoli ili inhalacija, kompozicije prema ovom pronalasku mogu se pripremiti kao rastvori u slanom rastvoru, koji koriste benzil alkohol ili druge pogodne konzervanse, stimulatore apsorpcije da bi se poboljšala biodostupnost, fluorokarbone i/ili druge agense za povećanje rastvorljivosti ili agense za disperziju.
Supozitorije za rektalnu primenu 24-nor-ursodezoksiholne kiseline mogu se pripremiti mešanjem jedinjenja ili kompozicije sa pogodnim neiritirajućim ekscipijentom kao što je kakao puter i polietilen glikoli koji su čvrsti na sobnoj temperaturi, ali tečni na rektalnoj temperaturi, tako da će se istopiti u rektumu i osloboditi 24-nor-ursodezoksiholnu kiselinu i izborno druga aktivna jedinjenja prisutna u pomenutim supozitorijama.
Injektabilni preparati, na primer sterilne injektabilne vodene ili uljane suspenzije, mogu se formulisati prema poznatoj tehnici korišćenjem pogodnih agenasa za disperziju, sredstava za vlaženje i/ili suspendujućih agenasa. Sterilni injektabilni preparat može takođe biti sterilni injektabilni rastvor ili suspenzija u netoksičnom parenteralno prihvatljivom razblaživaču ili rastvaraču. Između prihvatljivih nosača i rastvarača koji se mogu koristiti su voda i izotonični rastvor natrijum hlorida. Sterilna masna ulja se takođe konvencionalno koriste kao rastvarač ili suspendujući medijum. Prema ovom pronalasku dozni oblik koji sadrži 24-nor-ursodezoksiholnu kiselinu može dodatno uključivati konvencionalne ekscipijente, poželjno farmaceutski prihvatljive organske ili neorganske supstance kao nosače koji ne reaguju sa aktivnim jedinjenjem. Pogodni farmaceutski prihvatljivi nosači uključuju, na primer, vodu, rastvore soli, alkohol, ulje, poželjno biljna ulja, polietilen glikole, želatin, laktozu, amilozu, magnezijum stearat, surfaktante, parfimisano ulje, monogliceride i digliceride masne kiseline, petroletarske estre masnih kiselina, hidroksimetil celulozu i polivinilpirolidon. Farmaceutski preparati se mogu sterilisati i ukoliko je poželjno, mogu se pomešati sa pomoćnim agensima, kao što su lubrikanti, konzervansi, stabilizatori, sredstva za vlaženje, emulzifikatori, soli za delovanje na osmotski pritisak, puferi, boje, aromatizeri i/ili aromatične supstance koje ne reaguju štetno sa aktivnim jedinjenjima. Za parenteralnu primenu, naročito pogodni nosači se sastoje od rastvora, poželjno uljanih ili vodenih rastvora, kao i suspenzija, emulzija, ili implanata.
Poznati su različiti sistemi dopremanja i mogu se koristiti za primenu 24-nor-ursodezoksiholne kiseline, uključujući, na primer, inkapsulaciju u lipozome, emulzije, mikročestice, mikrokapsule i mikrogranule (npr. EP 1 317 925). Potrebna doza se može primeniti kao pojedinačna jedinica ili u obliku sa produženim oslobađanjem.
Bioraspoloživost 24-nor-ursodezoksiholne kiseline može se poboljšati mikronizacijom formulacija korišćenjem konvencionalnih tehnika kao što je mrvljenje, mlevenje i sušenje raspršivanjem u prisustvu pogodnih ekscipijenata ili agenasa kao što su fosfolipidi ili surfaktanti.
Prema pronalasku, 24-nor-ursodezoksiholna kiselina može se formulisati u farmaceutski prihvatljivom obliku soli. Farmaceutski prihvatljive soli 24-nor-ursodezoksiholne kiseline poželjno uključuju soli metala, naročito soli alkalnih metala, ili drugih farmaceutski prihvatljivih soli. Pogodne farmaceutski prihvatljive kisele adicione soli mogu se pripremiti od neorganskih kiselina, kao što je hlorovodonična, bromovodonična, jodovodonična, azotna, ugljena, sumporna i fosforna kiselina, ili organskih kiselina, kao što su alifatične, cikloalifatične, aromatične, heterociklične, karboksilne i sulfonske klase organskih kiselina, kao što su, mravlja, sirćetna, propionska, ćilibarna, glikolna, glukonska, mlečna, jabučna, vinska, limunska, askorbinska, glukuronska, maleinska, fumarna, piruvinska, asparaginska, glutaminska, benzojeva, etansulfonska, antranilna, bademova, metansulfonska, salicilna, p-hidroksibenzojeva, fenilsirćetna, metansulfonska, benzensulfonska, pantotenska, toluensulfonska, 2-hidroksietansulfonska, alginska, sulfanilna, stearinska, p-hidroksibuterna, cikloheksilaminosulfonska, galaktarna i galakturonska kiselina. Farmaceutski prihvatljive bazne adicione soli uključuju soli metala od litijuma, aluminijuma, kalcijuma, magnezijuma, kalijuma, natrijuma i cinka ili organske soli stvorene od primarnih, sekundarnih i tercijarnih amina i cikličnih amina. Sve soli 24-nor-ursodeozoksiholne kiseline mogu se pripremiti postupcima poznatim u tehnici.
Postupci za proizvodnju leka prema ovom pronalasku koji sadrže 24-nor-ursodezoksiholnu kiselinu i koji su formulisani za primenu kao što je ovde dato mogu se naći, na primer, u "Handbook of Pharmaceutical Manufacturing Formulations" (Sarfaraz K Niazi, CRC Press LLC, 2004).
Lek sadrži poželjno efikasnu količinu 24-nor-ursodezoksiholne kiseline i farmaceutski prihvatljivi nosač i/ili ekscipijent.
Prema poželjnom primeru izvođenja ovog pronalaska medikament sadrži 10 do 8000 mg, poželjno 25 do 5000 mg, poželjnije 50 do 1500 mg, naročito 250-500 mg, 24-nor-ursodezoksiholne kiseline.
U proseku 24-nor-ursodezoksiholna kiselina i/ili njene farmaceutski prihvatljive soli mogu se poželjno primeniti na pacijenta u količini od 25 mg do 5 g, poželjno 100 mg do 2.5 g, naročito 800 mg do 1.5 g na dan. Međutim, 1 g 24-nor-ursodezoksiholne kiseline i/ili njene farmaceutski prihvatljive soli je najpoželjnije primenjena na pacijenta. Dalje je naznačeno da 24-nor-ursodezoksiholna kiselina i/ili njena farmaceutski prihvatljive soli mogu se primeniti na pojedinca u 1-100 mg/kg/d, poželjno 5-50 mg/kg/d, poželjnije 10-25 mg/kg/d, naročito 12-15 mg/kg/d. Pomenute količine su primenjene odjednom ili poželjno u više od jedne doze (najmanje 2, 3, 4, 5 ili 10 doza) na dan. Lek ili farmaceutska kompozicija prema ovom pronalasku mogu se primenjivati više od jedne nedelje, poželjno više od četiri nedelje, poželjnije više od šest meseci, najpoželjnije više od jedne godine, naročito doživotno.
24-nor-ursodezoksiholna kiselina može se primeniti ne samo u kombinaciji sa farmaceutski prihvatljivim nosačima i u doznim oblicima kao što je ovde opisano, ali, naravno, takođe u kombinaciji sa jednim ili više dodatnih aktivnih sastojaka (npr. ursodezoksiholna kiselina, NSAID, kao sulindak i ibuprofen) za koje je takođe poznato da su efikasni protiv iste ili slične bolesti koja se tretira (npr. ursodezoksiholna kiselina) ili protiv druge bolesti, koja može poželjno biti rezultat bolesti jetre.
Ovaj pronalazak je dalje ilustrovan sledećim slikama i primerom.
Sl. 1. norUDCA leči sklerozni holangitis kod Mdr2-/- miševa. (A) Histologija jetre (H&E bojenje) kod kontrolnih normalno hranjenih Mdr2-/- miševa (KO), UDCA-hranjenih Mdr2-/- miševa (KO+UDCA), i norUDCA-hranjenih Mdr2-/- miševa (KO+norUDCA) (Uveličanje x 10). Izražena bolest velikog žučnog kanala kod KO (strelice) koji je značajno smanjen kod KO+UDCA (strelice) i odsutne kod KO+norUDCA. (B) Sklerozni holangitis kod KO sa periduktalnom fibrozom, izmenjenim epitelnim ćelijama žučnog kanala i mešanim inflamatornim infiltratom. Ove karkateristike su ublažene kod KO+ UDCA i odsutne kod KO+norUDCA (Uveličanje x 40). (C) Bojenje sa Sirius crvenom koje pokazuje značajnu fibrozu sa periduktalnim kolagenim vlaknima (crveno) kod KO. Umereno smanjenje fibroze kod KO+UDCA i čak izraženije smanjenje kod KO+norUDCA (Uveličanje za b, c x 40); bd, žučni kanal.
Sl. 2. norUDCA značajno smanjuje hidroksiprolinski sadržaj u jetri Mdr2-/-. Hidroksiprolinski sadržaj jetre kod divljeg tipa (WT), kontrolnih normalno hranjenih Mdr2-/- miševa (KO), UDCA-hranjenih Mdr2-/- miševa (KO+UDCA), i Nor-UDCA-hranjenih Mdr2-/- miševa (KO+norUDCA). Hidroksiprolinski sadržaj jetre je značajno povećan kod KO u poređenju sa WT i smanjena do osnovnog nivoa kod KO+norUDCA. Vrednosti predstavljaju srednje vrednosti ⇐ SEM iz n=5 po grupi. p<0.05, WT vs. KO; KO vs. KO+norUDCA.
Sl. 3. norUDCA značajno smanjuje portalnu infiltraciju/ekstravazaciju kod Mdr2-/-. Imunohistohemija za CDllb (crveno, bojenje neutrofila) kod kontrolnih normalno hranjenog Mdr2-/- miša (KO), UDCA-hranjenog Mdr2-/- miša (KO+UDCA), i norUDCA-hranjenog Mdr2-/- miša (KO+norUDCA) (A) interlobularnih i (B) lobularnih žučnih kanala. (C) Kvantifikacija CD11b-pozitivnih ćelija po 20 portalnih polja. norUDCA značajno smanjuje broj CD11b-pozitivnih ćelija kod Mdr2-/-. Vrednosti predstavljaju srednju vrednost SEM iz n=3 po grupi. p<0.05,
Sl. 4. norUDCA. inhibira ekspresiju portalnog vaskularnog ćelijskog adhezionog molekula (VCAM) kod Mdr2-/- miševa. Imunohistohemija VCAM (crveno) u interlobularnim (A) i lobularnim (B) žučnim kanalima kontrolnog normalno hranjenog Mdr2-/- miša (KO), UDCA-hranjenog Mdr2-/- miša (KO+UDCA), i norUDCA-hranjenog Mdr2-/- miša (KO+norUDCA). (A) Nema očigledne razlike u ekspresiji portalnog VCAM između KO i KO+UDCA, dok KO+norUDCA prikazuje značajno nižu ekspresiju proliferata žučnog kanala. (B) Na nivou lobulanih žučnih kanala oba UDCA i norUDCA smanjuju ekspresiju holangiocelularnog VCAM.
Sl. 5. norUDCA inhibira proliferaciju hepatocita i holangiocita kod Mdr2-/- miševa. Imunohistohemija za Ki-67 (crveno) u hepatocitima (A) i holangiocitama (B) kod kontrolnog normalno hranjenog Mdr2-/- miša (KO), UDCA-hranjenog Mdr2-/- miša (KO+UDCA), i norUDCA-hranjenog Mdr2-/- miša (KO+norUDCA). (A) Brojni Ki-67 pozitivni hepatociti kod KO i KO+UDCA i raštrkani pozitivni nukleusi kod KO+norUDCA. (B) Brojne Ki-67 pozitivne holangiocite kod KO, nekoliko pozitivnih holangiocita (strelice) kod KO+UDCA i KO+norUDCA, respektivno. (C) Broj Ki-67 pozitivnih hepatocita po 30 HPFs i (D) broj Ki-67 pozitivnih holangiocita po 20 portalnih polja. Samo norUDCA značajno smanjuje broj proliferišućih hepatocita i holangiocita. Vrednosti predstavljaju srednje vrednosi ← SEM iz n=3 po grupi. p<0.05, *WT vs. KO; t WT vs. KO+UDCA; ‡KO vs. KO+norUDCA.
Sl. 6. Pozitivna korelacija između proizvodnje žučnog bikarbonata i protoka žuči kod Mdr2-/-. Proizvodnja žučnog bikarbonata plotovana je nasuprot protoka žuči kod kontrolnih normalno hranjenih Mdr2-/- miševa (Kontrola, prazni krugovi), UDCA-hranjeni Mdr2-/- miševi (UDCA, przani trouglovi), i NorUDCA-hranjeni Mdr2-/- miševi (norUDCA, puni krugovi). Uočiti pozitivnu korelaciju između proizvodnje bikarbonata i protoka žuči kao i grupisanja Nor-UDCA-tretiranih životinja koje pokazuju najveću proizvodnju bikarbonata gore desno.
Sl. 7. Predloženi terapeutski mehanizmi norUDCA kod Mdr2-/- miševa. norUDCA preuzimaju hepatociti i izlučuju ga u kanalikule i žučne kanale gde ga preuzimaju holangiocite što vodi do sekrecije bikarbonata u kanalu. norUDCA se povratno izlučuje u prebilijarni pleksus i šantovan je nazad do hepatocita (helopatski šanting). NorUDCA indukuje ekspresiju Sult2a1 itd. i Mrp3 i Mrp4 koji detoksifikuju žučne soli i čine ih podložnim za eliminaciju preko bubrega.
Sl. 8. Hemijska struktura norUDCA (3-alfa,7-alfa-di-hidroksi-24-nor-5-beta-holan-23-oinska kiselina).
PRIMER 1:
Miševi sa ciljanom disrupcijom Mdr2 (Abcb4) gena koji kodira kanikularnu fosfolipidnu flipazu razvijaju sklerozni holangitis sa makroskopskim i mikroskopskim karakteristikama koje su veoma slične onima koje se mogu videti kod humanog skleroznog holangitisa (npr. primarni sklerozni holangitis, PSC) (Fickert, Zollner, et al. 2002, Fickert, Fuchsbichler, et al. 2004). Povreda žučnog kanala kod ovih miševa je povezana sa defektnom žučnom sekrecijom fosfolipida u povećanoj koncentraciji slobodnih ne-micelarnih žučnih kiselina koje naknadno izazivaju povredu epitelnih ćelija kanala (holangiocita), periholangitis, periduktalnu fibrozu sa dukusnom proliferacijom i konačno sklerozni holangitis (Fickert, Fuchsbichler, et al. 2004, Lammert, Wang, et al. 2004). Kao dodatak prilici da se proučavaju nove strategije tretmana za PSC ovaj model može biti relevantan za testiranje terapija za široki spektar humanih bolesti jetre koje rezultuju iz MDR3 mutacija (humani ortolog Mdr2) od neonatalne holestaze do adultne bolesti jetre (Jansen & Sturm 2003).
Trenutno, UDCA je jedini lek odobren za tretman holestatskih bolesti jetre (Paumgartner & Beuers 2002). Međutim efikasnost UDCA u PSC i kod pacijenata sa bolestima jetre usled MDR3 mutacija (npr. progresivna porodična intrahepatička holestaza tipa 3) je ograničena (Trauner & Graziadei 1999, Jacquemin, Hermans, et al. 1997, Jacquemin 2000, Ismail, Kalicinski, et al. 1999). Skraćivanje bočnog lanca UDCA moglo bi povećati teraputsku efikasnost jer modifikacija značajno utiče na fiziološke karakteristike žučnih kiselina (Hofmann 1999, Schmassmann, Hofmann, et al. 1990, Yoon, Hagey, et al. 1986, Cohen, Hofmann, et al. 1986). norUDCA, C23 analog UDCA sa skraćenim bočnim lancem, potentni je holeretički agens kod različitih glodara (npr. hrčak, pacov, zamorac) koji su podvrgnuti ekstenzivnom holehepatičkom šantingu i indukciji sekrecije žučnog bikarbonata na nivou žučnog kanala (Yoon, Hagey, et al. 1986, Cohen, Hofmann, et al. 1986). Za razliku od UDCA, efekti norUDCA nikada nisu proučavani u holestazi. Da bi se testirala hipoteza da holehepatički šanting netoksičnih žučnih kiselina može biti koristan u tretmanu holangiopatija istraživani su efekti norUDCA kod Mdr2-/- miševa kao model skleroznog holangitisa (Fickert, Fuchsbichler, et al. 2004). U ovom primeru ispitivani su pozitivni efekat norUDCA u tretmanu humanih bolesti jetre izazvanih MDR3 mutacijama i humanih holangiopatija kao što je sklerozni holangitis (npr. PSC).
1.1. Materijali i Metode
1.1.1. Eksperimenti na životinjama.
Mdr2-/- miševi (FVB/N osnova) dobijeni su od Jackson Laboratory (The Jackson Laboratory, Bar Harbor, ME, USA). Miševi su smešteni sa ciklusom 12:12-časova svetlo-mrak i dozvoljena im je ad libitum konzumacija vode i standardne ishrane za miševe (Sniff, Soest, Germany).
1.1.2. Ishrana za žučne kiseline kod Mdr2-/- miševa.
Dva meseca stari Mdr2-/- (vreme kad je sklerozni holangitis već potpuno uspostavljen kod ovih životinja (Fickert, Zollner, et al. 2002) hranjeni su ili ishranom sa dodatkom norUDCA (0.5%, tež/tež.) ili sa UDCA kao kliničkim komparatorom (0.5%, tež./tež.) 4 nedelje i upoređivani su sa standardnom hranom hranjenih Mdr2-/- i kontrolama divljeg tipa.
1.1.3. Histologija jetre.
Za konvencionalnu svetlosnu mikroskopiju, jetre su fiksirane u 4% neutralno puferovanom rastvoru formaldehida i ukalupljene su u parafin. Preseci (4 µm debljine) obojeni su sa H&E i Sirius crvenom bojom, respektivno. Preseci su kodirani i ispitivani od strane patologa (H.D.) koji nije upoznat sa tretmanom životinje.
1.1.4. Rutinska biohemija seruma.
Uzorci seruma su uskladišteni na -70°C do analize alanin transaminaze (ALT) i alkalne fosfataze (AP) rutinskom kliničkom hemijom izvedenom na Hitachi 717 analizatoru (Boehringer Mannheim, Mannheim, Germany). Za određivanje ukupnog nivoa žučne kiseline u serumu, korišćen je komercijalni test 3-alfa-hidroksisteroid dehidrogenaze (Ecoline S+; DiaSys, Holzheim, Germany).
1.1.5. Imunohistohemija za alfa-SMA.
Imunohistohemija za alfa-SMA izvedena je na parafinskim presecima (4 µm debljine) tretiranim mikrotalasima (0.01 mmol/L citratni pufer pH 6.0) korišćenjem monoklonskog mišjeg anti alfa-SMA (razblaženje 1:500, Sigma, St Louis, MO). Vezivanje antitela je detektovano korišćenjem ABC sistema (Dako, Glostrup, Denmark) korišćenjem ß-amino-9-etil-karbazola (AEC; Dako) kao supstrata.
1.1.6. Imunohistohemija za proliferacioni marker Ki-67.
Imunohistohemija Ki-67 izvedena je na parafinskim presecima (4 µm debljine) tretiranim mikrotalasima (0.01 mmol/L citratni pufer pH 6.0) korišćenjem poliklonskog zečjeg anti-Ki-67 antitela (razblaženje 1:750, Novocastra, Newcastle upon Tyne, UK). Vezivanje antitela je detektovano korišćenjem ABC sistema (Dako) korišćenjem AEC (Dako) kao supstrata. Broj proliferišućih hepatocita izračunat je brojanjem pozitivnih nukleusa u 30 polja visoke snage na presecima 3 životinje u svakoj grupi. Broj proliferišućih epitelnih ćelija žučnog kanala izračunata je brojanjem pozitivnih nukleusa u 20 portalnih polja na presecima 3 životinje u svakoj grupi.
1.1.7. Imunohistohemija za neutrofilni marker CD-11b.
Da bi se kvantifikovali neutrofili CD 11b-pozitivne ćelije su detektovane kao što je prethodno opisano (Fickert, Fuchsbichler, et al. 2004) uz modifikaciju da je vezivanje antitela detektovano korišćenjem ABC sistema (Dako) korišćenjem AEC (Dako) kao supstrata. Broj neutrofila je izračunat brojanjem pozitivnih ćelija u 20 portalnih polja u presecima 3 životinje u svakoj grupi.
1.1.8. Imunohistohemija za adhezioni molekul (VCAM) vaskularne ćelije.
Imunohistohemija za VCAM izvedena je na poprečnim presecima fiksiranim u acetonu korišćenjem monoklonskog pacovskog anti CD106 (VCAM-1, razlblaženje 1:30, PharMingen, San Diego, CA, USA) i vezivanjem antitela je detektovano ABC sistemom (Dako) korišćenjem AEC (Dako) kao supstrata.
1.1.9. Imunohistohemija za 4-hidroksinonenal-proteinske adukte.
Preseci jetre su deparafinisani i zatim inkubirani sa Immunopure supresorom peroksidaze (Pierce, Rockford, IL) 30 min i zatim proteinskim blokom (DAKO, Carpenteria, CA) 2 č. Ovo je praćeno inkubacijom preko noći sa primarnim anti-4-hidroksinonenal antitelom (Calbiochem, San Diego, CA) na sobnoj temperaturi i vezivanje antitela je detektovano korišćenjem ABC sistema (Dako) sa AEC (Dako) kao supstratom.
1.1.10. Određivanje hidroksiprolinskog sadržaja jetre.
Da bi se kvantitativno odredila fibroza jetre u našem modelu određen je hidroksiprolinski sadržaj u jetri. Desni lobus jetre je homogenizovan u 6-normalnoj HCl (200 mg tkiva jetre/4 ml HCl) i hidrolizovano na 110°C 16 č. Nakon filtracije 50 µl je dodato u 450 µl 2.2% NaOH rastvorenog u citrat-acetat puferu (50 g limunske kiseline x H2O, 12 ml sirćetne kiseline, 120 g natrijum acetata x 3 H2O, 34 g NaOH u 1 litar destilovane vode; pH 6.0). Nakon dodavanja 250 µl perhlorne kiseline i 12 min inkubacije na sobnoj temperaturi 250 µl rastvora p-dimetilaminobenzaldehda dodato je i inkubirano na 60°C 20 min. Hidroksiprolinski sadržaj je meren na 565 nm korišćenjem hidroksiprolinske standardne krive.
1.1.11. Analiza iRNK i PCR kljčnih gena za fibrozu.
Izolacija RNK, sinteza cDNK i Taqman® real time PCR izvedeni su kao što je prethodno opisano (Wagner, Fickert, et al. 2003). Korišćeni su sledeći prajmeri i 5’ FAM, 3’ TAMRA obeležene probe: Colla1 fwd: caatgcaatgaagaactggactgt (Seq ID No. 1), Colla1 rev: tcctacatcttctgagtttggtga (Seq ID No. 2) i Colla1 proba: cagaaagcacagcactcgccctcc (Seq ID No. 3); TIMP-1 fwd: catggaaagcctctgtggatatg (Seq ID No. 4), TIMP-1 rev: aagctgcaggcattgatgtg (Seq ID No. 5) i TIMP-1 proba: ctcatcacgggccgcctaaggaac (Seq ID No. 6); MMP-2 fwd: ctttgagaaggatggcaagtatgg (Seq ID No. 7), MMP-2 rev: ttgtaggaggtgccctggaa (Seq ID No. 8) i MMP-2 proba: cagatggacagccctgcaagttccc (Seq ID No. 9).
1.1.12. Merenje protoka žuči.
Protok žuči određen je gravimetrijski i normalizovan za težinu jetre kao što je prethodno opisano (Fickert, Zollner, et al. 2001). Koncentracija fosfolipida u žuči je određena korišćenjem komercijalno dostupnog kita (Phospholipid B; Wako, Neuss, Germany) prema uputstvima proizvođača. Koncentracija holestrola u žuči određena je korišćenjem komercijalno dostupnog kita (Cholesterol liquicolor; Human, Wiesbaden, Germany) prema uputstvima proizvođača. Koncentracija glutationa (GSH) u žuči je određena nakon precipitacije proteina u 5% metafosfornoj kiselini korišćenjem Glutathione Assay Kit (Calbiochem, San Diego, US) prema uputstvu proizvođača. Koncentracija žučne kiseline u žuči analizirana je korišćenjem testa 3-alfa-hidroksisteroid dehidrogenaze (Ecoline St, DiaSys) prema uputstvu proizvođača.
1.1.13. Statistička analiza.
Podaci su dati kao aritmetičke sredine +/- SD. 4 do 6 životinja je proučavano u svakoj grupi. Statistička analiza je izvršena korišćenjem Student-ovog t-testa kada je to bilo odgovarajuće ili sa ANOVA i Bonferroni post-testiranjem kada su poređene tri ili više grupa. p-vrednost<0.05 smatrana je značajnom.
1.2. Rezultati
1.2.1. norUDCA. značajno poboljšava povredu jetre, smanjuje fibrozu, i leči sklerozni holangitis kod Mdr2-/- miševa.
Nivoi ALT i AP u serumu (kao biohemijski markeri za povredu jetre i holestazu) bili su značajno povećani kod standardno hranjenih Mdr2-/- u poređenju sa kontrolama divljeg tipa (Tabela 1).
Tabela 1. Biohemija seruma i nivoi žučne kiseline pod različitim eksperimentalnim uslovima.
norUDCA je značajno poboljšao nivoe ALT i AP u serumu u poređenju sa standardno hranjenim Mdr2-/- (Tabela 1). Paralelno standardno hranjeni Mdr2-/- pokazivali su izraženi sklerozni holangitis (Sl. 1) sa proliferacijom kanala i fibrozom jetre što se odražavalo preko značajno povećanog sadržaja hidroksiprolina u jetri (Sl. 2). norUDCA-hranjeni Mdr2-/- pokazivali su regularne žučne kanale velike i srednje velličine bez ili samo sa malom periduktalnom fibrozom (Sl. 1); duktusna proliferacija bila je praktično odsutna (nije prikazano). Zajedno sa ovim histološkim promenama, norUDCA je značajno smanjio sadržaj hidroksiprolina u jetri kod Mdr2-/- (Sl. 2) što je paralelno praćeno sa značajnim smanjenjem ekspresije iRNK za kolagen 1 i 3 jetre (Tabela 2).
Tabela 2. Real time PCR prajmer sekvence (5’- 3’)
UDCA tretman kod Mdr2-/- kao kliničkog komparatora i trenutno standardnog tretmana holestatičkih bolesti jetre (uključujući PSC) simultano su proučavane. Za razliku od norUDCA, UDCA značajno je povećala ALT i AP aktivnost kod Mdr2-/- (Tabela 1) i 2 od 5 životinja pokazale su infarkt žuči zajedno sa prethodnim opservacijama (Fickert, Zollner, et al. 2002). Izgleda da UDCA smanjuje periduktalnu fibrozu lobularnih i interlobularnih žučnih kanala (Sl. 1), ali je pokazala trend samo za niži hidroksiprolinski sadržaj jetre bez dostizanja statističke značajnosti (Sl. 2). Ovi nalazi jasno ukazuju da norUDCA (ali ne UDCA) značajno smanjuje povredu jetre, periholangitis, i periduktalnu fibrozu kod Mdr2-/- što konačno dovodi do zaceljivanja skleroznog holangitisa.
1.2.2. norUDCA smanjuje zapaljenje, oksidativni stres i ćelijsku proliferaciju kod Mdr2-/- miševa.
S obzirom da portalna inflamacija može predstavljati glavni okidač za periduktualnu fibrozu kod Mdr2-/- (Pikarsky, Porat, et al. 2004) analizirano je smanjenje portalne inflamacije sa norUDCA. Kontrolni normalno hranjeni Mdr2-/- imali su značajno povećani broj portalnih neutrofila u poređenju sa kontrolama divljeg tipa (Sl. 3). norUDCA je takođe poboljšao periholangitis kod Mdr2-/- što se odrazilo u značajno smanjenom broju portalnih neutrofila u poređenju sa standardno hranjenim Mdr2-/- (Sl. 3). Ovi vidljivi anti-inflamtorni efekti norUDCA paralelno su praćeni sa značajno nižom ekspresijom VCAM u epitelnim ćelijama žučnog kanala interlobularnih i lobularnih žučnih kanala norUDCA-hranjenih Mdr2-/- (Sl. 4). Kako je prethodno pokazano da inflamacija takođe pokreće proliferaciju u jetri Mdr2-/- (Pikarsky, Porat, et al. 2004) testirano je da li je na ovo uticala norUDCA. Standardno hranjeni Mdr2-/- pokazali su značajno povećan broj Ki-67 pozitivnih hepatocita i holangiocita u poređenju sa kontrolama divljeg tipa (Sl. 5). norUDCA značajno smanjuje stepen proliferacije hepatocita i epitelnih ćelija žučnog kanala do blizu nivoa kod kontrola divljeg tipa (Sl. 5). UDCA nije imala značajne efekte na portalnu inflamaciju (Sl. 3), ekspresiju VCAM (Sl. 4), i proliferaciju hepatocita (Sl. 5). Međutim, UDCA je smanjila proliferaciju epitelnih ćelija žučnog kanala u velikim žučnim kanalima (Sl. 5). Opet, ovi podaci ukazuju da su anti-inflamatorni i anti-proliferativni efekti norUDCA superiorni u odnosu na UDCA.
1.2.3. norUDCA. indukuje izlučivanje bikarbonata u žuči kod Mdr2-/- miševa.
Da bi se odredilo da li holereza bogatim bikarbonatom koja rezultuje od holehepatičnog šantinga norUDCA može biti odgovorna za uočene terapeutske efekte, određeni su protok i sastav žuči (Tabela 3).
Tabela 3. Protok žuči i izlučivanje žučnih kiselina, holesterola, fosfolipida i glutationa iz žuči pod različitim eksperimantalnim uslovima
U poređenju sa normalno hranjenim i UDCA-hranjenim Mdr2-/- norUDCA je značajno indukovala žučnu sekreciju bikarbonata u skladu sa konceptom da norUDCA prolazi kroz relevantan holehepatički šanting kod Mdr2-/- (Bolder, Trang, et al. 1999). UDCA, ali ne i norUDCA, stimulisala je eksreciju žučne kiseline iz žuči. Nisu zabeleženi značajni efekti na proizvodnju žučnih kiselina, holesterola, fosfolipida i glutationa. Ovi nalazi pokazuju da norUDCA dovodi do ispiranja povređenih žučnih kanala sa bikarbonatom obogaćenom manje toksičnom žuči kod Mdr2-/-.
1.2.4. norUDCA indukuje puteve detoksikacije faze II i alternativne puteve izlučivanja za žučne kiseline kod Mdr2-/- miševa.
Da bi se testirala hipoteza da indukcija faze I/II puta biotransformacije i alternativnih puteva efluksa potencijalno toksičnih žučnih kiselina mogu takođe doprineti uočenim korisnim efektima norUDCA kod Mdr2-/- proučavana je ekspresija ključnih metaboličkih enzima (Tabela 4) i sastav seruma, jetre i žučne kiseline žuči kod norUDCA-hranjenih Mdr2-/-.
Tabela 4. Real-time PCR za kvantifikaciju nivoa relativne ekspresije ključnih metaboličkih enzima i transportnih proteina pod različitim eksperimentalnim uslovima.
Naročita pažnja je usmerena na Sult2a1 i Mrp4, jer su sulfatacija i transport sulfatiranog jedinjenja međusobo povezani i formiraju koordinisano regulisani put za ekskreciju sulfatisanog steroida i žučnih kiselina (Schuetz, Strom, et al. 2001). norUDCA nije imala značajne efekte na ekspresiju iRNK hepatocelularnog preuzimanja (Ntcp, Oatp1) i sisteme kanikularnog efluksa (Bsep, Mrp2) za žučne kiseline i organske anjone (podaci nisu prikazani). Međutim, norUDCA je rezultovala u robusnoj indukciji faze I i II enzima detoksikacije (Tabela 4) sa najizraženijim efektima na Sult2a1 ekspresiju. Dodatno, norUDCA je suštinski povećao ekspresiju alternativnih bazolateralnih efluksnih sistema kao što je Mrp4 i – u manjem stepenu - Mrp3 (Tabela 4, Sl.7). Efekti UDCA bili su manje izraženi (Tabela 4, Sl.7). Ova koordinisana indukcija puteva biotransformacije i efluksnih sistema sa norUDCA praćena je pojavom glukuronida žučne kiseline i takođe sulfata što odražava funkcionalne implikacije uočenih promena ekspresije.
1.3. Diskusija
Moguće je pokazati da norUDCA leči sklerozni holangitis kod Mdr2-/- miševa, dobro okarakterisani sistem za PSC, u okviru od 4 nedelje. Dodatno, moglo se pokazati da je norUDCA zanačajno efikasnija od UDCA.
Razvoj skleroznog holangitisa kod Mdr2-/- direktno je povezan sa defektnom sekrecijom fosfolipida u žuči i istovremeno povećanim nivoima ne-micelarno-vezanih toksičnih žučnih kiselina u žuči izazivajući povredu žučnog kanala i periholangitis (Fickert, Zollner, et al. 2002, Fickert, Fuchsbichler, et al. 2004). Indukcija sekrecije bikarbonata u žuči kod norUDCA-hranjenih Mdr2-/- predstavljena ovim primerom u snažnoj je saglasnosti sa holehepatičnim šantingom norUDCA (Hofmann 1977, Yoon, Hagey, et al. 1986). Povećana sekrecija bikarbonata u žuči (i) razblažuje toksični žučni sadržaj kod Mdr2-/- i (ii) štiti epitelne ćelije žučnog kanala od oksidativnog stresa jer je bikarbonat potentni akceptor za reaktivne kiseoničke vrste. norUDCA stoga zaustavlja periholangitis u progresu i naknadnu periduktalnu fibrozu kod Mdr2-/- minimizujući povredu epitelnih ćelija žučnog kanala od strane lumena kanala. Ovo dovodi do rekonstitucije funkcije holangiocita kao barijere što bi značilo da su uočeni anti-inflamatorni i anti-fibrotički efekti norUDCA kod Mdr2-/- sekundarni. Međutim, očigledno je da norUDCA takođe ima direktne anti-inflamatorne i anti-fibrotičke efekte.
Nalazi ovog primera demonstriraju da inhibicija periduktalne fibroze, kada je praćena modulacijom sadržaja žuči (tj. povećavanjem sadržaja hidrofilnih žučnih kiselina zajedno sa povećanom koncentracijom bikarbonata unutar kanala), značajno poboljšava povredu jetre kod Mdr2-/-.
Za razliku od norUDCA, UDCA je poboljšala samo periduktalnu fibrozu lobularnih kanala žuči, ali je povećala nivoe ALT u serumu i indukovala infarkt žuči kod Mdr2-/-. U prethodnoj studiji sa kraćim periodom tretmana zaključeno je da ovo može biti primarno povezano sa holeretičkim efektima UDCA u prisustvu nerešenih žučnih opstrukcija što je uporedivo sa nalazima kod CBDL UDCA-hranjenih miševa (Fickert, Zollner, et al. 2002). Za razliku od prethodne pretpostavke, pronađen je samo trend za povećani protok žuči kod UDCA- i čak još više kod norUDCA-hranjenih Mdr2-/- u ovoj studiji korišćenjem nižih doza. Međutim, kako UDCA nije poboljšala bolest u malim kanalima kod Mdr2-/- ovo ne isključuje mogućnost povećanog žučnog pritiska na nivou kanala Heringa kod UDCA-hranjenih Mdr2-/- što je moglo dovesti do uočenih infarkta žuči. Divergentni efekti obe žučne kiseline u odnosu na povredu žuči povezani su sa razlikama u nivou sekrecije žuči tj. da norUDCA primarno stimuliše sekreciju iz kanala, dok UDCA stimuliše kanalikularnu žučnu sekreciju ushodno od pogođenih kanala.
Nedavno je demonstriran uzročni odnos između portalne i lobularne inflamacije koji dovodi do periduktalne fibroze i duktusne proliferacije kao i do formiranja hepatocelularnog karcinoma (HCC) kod Mdr2-/- (Fickert, Fuchsbichler, et al. 2004, Pikarsky, Porat, et al. 2004). U ovoj studiji norUDCA normalizovala je proliferaciju hepatocita i epitelnih ćelija žuči. Pikarsky et al. su demonstrirali smanjenje inflamacije i povezano HCC formiranje korišćenjem ne-steroidnog anti-inflamatornog leka (NSAID) ibuprofena u ovom modelu (Pikarsky, Porat, et al. 2004). Terapeutski efekti NSAIDs i norUDCA mogu se kombinovati i čak pojačati sa sulindakom, NSAID, koji podleže holehepatičnom šantingu kod pacova (Bolder, Trang, et al. 1999).
Prirodne žučne kiseline su efikasno N-acil amidovane (konjugovane) amidnom vezom sa glicinom ili taurinom i zatim izlučene u kanalikulus žuči. Nasuprot tome, nor (C23) žučne kiseline imaju izraženu razliku u njenoj biotransformaciji i fizioloških karkateristika u poređenju sa njenim prirodnim (C24) homolozima. Pokazano je da norUDCA rezultuje u koordinisanoj i robusnoj indukciji Sult2a1 (transferaze koja preferencijalno sulfatira steroide i žučne kiseline) i Mrp4 (transporter sulfatiranih steroida i žučnih kiselina) (Schuetz, Strom, et al. 2001, Zelcer, Reid, et al. 2003). Funkcionalne implikacije ovih nalaza su podržane pojavom sulfata i glukuronida žučne kiseline u urinu kod norUDCA hranjenih Mdr2-/-. Adaptivna indukcija detoksifikacije žučne ksieline sa norUDCA preko faze I (hidroksilacija) i II (sulfatacija, glukuronidacija) metabolizma može rezultovati u bolje rastvorljivim u vodi i stoga manje toksičnim metabolitima žučne kiseline koji se eliminišu alternativnim hepatocelularnim efluksnim pumpama (npr. Mrp4) praćeno sa njihovom renalnom ekskrecijom kao što je demonstrirano u ovom primeru. Indukcija takvih mehanizama sa norUDCA bila je mnogo više izražena nego ona kod UDCA (u ovom primeru) ili agonističkih liganada CAR prethodno registrovanih (Assem et al. 2004). Ovo pokazuje da norUDCA suštinski indukuje Sult2a1-posredovanu detoksikaciju žučne kiseline i eksportovanje preko adaptivne prekomerne ekspresije Mrp4, dok sama norUDCA podleže kontinuiranom holehepatičnom šantingu. Ovo ima dvostruki koristan efekat preko (i) izmeštanja i razblaživanja toksičnih žučnih kiselina u duktusnoj žuči i (ii) indukcije duktusne bikarbonatom-bogate holereze koja smanjuje oksidativni stres.
Stvaranje bikarbonatom bogate holereze sa norUDCA ima takođe terapeutske implikacije u humanim holangiopatijama (npr. PSC, PBC, hronično odbacivanje grafta jetre, supurativni destruktivni holangitis), jer holehepatični šanting rezultuje u kontinuiranom fluksu molekula preko epitela žučnog kanala što pomaže izmenjenim žučnim kanalima da se bolje nose sa toksičnim/oksidativnim stresom. Na primer, pokazano je da sulindak, NSAID koji takođe podleže holehepatičnom šantingu kod ljudi, poboljšava enzime jetre kod PBC pacijenata sa nepotpunim odgovorom na UDCA tretman.
Od intersa su dve paralele koje postoje u metabolizmu norUDCA kod miševa i ljudi koje su suprotne prethodnim opservacijama kod drugih glodara i eksperimentalnih životinja (npr. pacovi sa bilijarnom fistulom, hrčak, zamorac). Prvo, i miševi i takođe ljudi, pokazuju znatnu renalnu ekskreciju norUDCA. Dodatno, pronađeno je da je glavni metabolit norUDCA kod miševa glukuronid što je takođe u saglasnosti sa nalazima kod ljudi.
Drugo, za razliku od pacova (Yoon, Hagey, et al. 1986) procenjena holeretička potencija norUDCA kod miševa i ljudi leži oko tri puta iznad one kod normalnog protoka žuči u obe vrste. Međutim, norUDCA je indukovao žučni protok do mnogo višeg stepena kod pacova (160ml/min-kg). Ipak, uzimajući zajedno ove nalaze može se pokazati da se efekti norUDCA kod Mdr2-/- mogu direktno ekstrapolirati na humane holestatske bolesti jetre.
Ukratko, može se pokazati da norUDCA leči sklerozni holangitis kod Mdr2-/-. norUDCA je efikasno jedinjenje za holestatske bolesti jetre neročito za humane PSC i bolesti jetre vezane za MDR3 mutacije.

Claims (3)

1. Nor-ursodezoksiholna kiselina i/ili njene farmaceutski prihvatljive soli za upotrebu u tretmanu i/ili prevenciji alkoholnog ili ne-alkoholnog steatohepatitisa.
2. Nor-ursodezoksiholna kiselina i/ili njene farmaceutski prihvatljive soli za upotrebu prema patentnom zahtevu 1, naznačeni time da nor-ursodezoksiholna kiselina i/ili njene farmaceutski prihvatljive soli je/su formulisani za oralnu, parenteralnu, potkožnu, intravensku, intramuskularnu, nazalnu, topikalnu ili rektalnu primenu.
3. Nor-ursodezoksiholna kiselina i/ili njene farmaceutski prihvatljive soli za upotrebu prema patentnim zahtevima 1 ili 2, naznačeni time da nor-ursodezoksiholna kiselina i/ili njene farmaceutski prihvatljive soli se primenjuju na pacijenta u količini od 25 mg do 5 g, poželjno 100 mg do 2,5 g, naročito 800 mg do 1,5 g na dan.
MEP-2015-495A 2005-05-12 2005-05-12 Upotreba 24-norudca ME02737B (me)

Applications Claiming Priority (2)

Application Number Priority Date Filing Date Title
PCT/EP2005/052178 WO2006119803A1 (en) 2005-05-12 2005-05-12 USE OF 24-nor-UDCA
EP11176270.4A EP2392335B1 (en) 2005-05-12 2005-05-12 Use of 24-norUDCA

Publications (1)

Publication Number Publication Date
ME02737B true ME02737B (me) 2015-12-31

Family

ID=35457032

Family Applications (3)

Application Number Title Priority Date Filing Date
MEP-2015-495A ME02737B (me) 2005-05-12 2005-05-12 Upotreba 24-norudca
MEP-2016-228A ME02544B (me) 2005-05-12 2005-05-12 24-norUDCA za liječenje autoimunog hepatitisa
MEP-2016-198A ME02256B (me) 2005-05-12 2005-05-12 Upotreba 24-norUDCA

Family Applications After (2)

Application Number Title Priority Date Filing Date
MEP-2016-228A ME02544B (me) 2005-05-12 2005-05-12 24-norUDCA za liječenje autoimunog hepatitisa
MEP-2016-198A ME02256B (me) 2005-05-12 2005-05-12 Upotreba 24-norUDCA

Country Status (17)

Country Link
US (1) US8951995B2 (me)
EP (4) EP1890705B1 (me)
AU (1) AU2005331734B2 (me)
CY (4) CY1116831T1 (me)
DK (4) DK2392337T3 (me)
EA (1) EA014077B1 (me)
ES (4) ES2590333T3 (me)
HR (3) HRP20150949T1 (me)
HU (4) HUE025409T2 (me)
LT (1) LT2392336T (me)
ME (3) ME02737B (me)
NO (1) NO340318B1 (me)
PL (4) PL2392336T3 (me)
PT (3) PT2392336T (me)
RS (3) RS55180B1 (me)
SI (4) SI2392336T1 (me)
WO (1) WO2006119803A1 (me)

Families Citing this family (10)

* Cited by examiner, † Cited by third party
Publication number Priority date Publication date Assignee Title
US20080275030A1 (en) 2007-01-19 2008-11-06 Sveinbjorn Gizurarson Methods and Compositions for the Delivery of a Therapeutic Agent
US20100311708A1 (en) * 2007-07-25 2010-12-09 Tarek Moustafa Use of nor-bile acids in the treatment of arteriosclerosis
EP2468762A1 (en) * 2010-11-30 2012-06-27 Dr. Falk Pharma Gmbh Optimized synthesis of pure, non-polymorphic, crystalline bile acids with defined particle size
EP3461485A1 (en) * 2017-09-28 2019-04-03 Dr. Falk Pharma Gmbh Use of nor-ursodeoxycholic acid for reducing liver fat
GB201911821D0 (en) 2019-08-16 2019-10-02 Provost Fellows Found Scholars And The Other Members Of Board Of The College Of The Holy And Undivid Compounds for use in the treatment of liver disease
US11372809B2 (en) 2019-09-27 2022-06-28 Oracle International Corporation System and method for providing correlated content organization in an enterprise content management system based on a training set
WO2021130232A1 (en) 2019-12-23 2021-07-01 Medizinische Universität Wien Bile acid derivatives in the medical intervention of anxieties and/or stress symptoms
PH12022551256A1 (en) * 2020-01-28 2023-11-20 Shilpa Medicare Ltd Method for administration of ursodeoxycholic acid
CN114195851B (zh) * 2020-09-18 2023-04-21 成都贝诺科成生物科技有限公司 一种用于防治肝病的化合物及其药用组合物
WO2024023669A1 (en) * 2022-07-25 2024-02-01 Shilpa Medicare Limited Pharmaceutical compositions of nor-udca

Family Cites Families (5)

* Cited by examiner, † Cited by third party
Publication number Priority date Publication date Assignee Title
US4892868A (en) 1984-08-17 1990-01-09 Gipharmex, S.P.A. Derivatives of biliary acids, process for the production thereof and corresponding pharmaceutical compositions
IT1229569B (it) * 1989-04-17 1991-09-04 Giuliani Spa Derivati di acidi biliari, loro preparazione e composizioni farmaceutiche che li contengono.
IT1255449B (it) 1992-06-30 1995-10-31 Fabio Berlati Uso di nor- e omo-derivati di acidi biliari come promotori di assorbimento di farmaci.
TW289020B (me) 1993-05-08 1996-10-21 Hoechst Sktiengesellschaft
ITMI20012572A1 (it) 2001-12-06 2003-06-06 Istituto Biochimico Italiano Microgranuli di acido ursodesossicolico

Also Published As

Publication number Publication date
HUE030010T2 (en) 2017-04-28
ME02544B (me) 2017-02-20
WO2006119803A1 (en) 2006-11-16
EP2392335A3 (en) 2011-12-28
US20090163459A1 (en) 2009-06-25
US8951995B2 (en) 2015-02-10
NO20076405L (no) 2008-02-11
SI2392337T1 (sl) 2015-10-30
ES2547127T3 (es) 2015-10-01
PL2392337T3 (pl) 2015-12-31
CY1117959T1 (el) 2017-05-17
SI1890705T1 (sl) 2016-02-29
DK1890705T3 (en) 2016-02-01
AU2005331734B2 (en) 2012-04-19
EA014077B1 (ru) 2010-08-30
PT2392337E (pt) 2015-11-02
RS54185B1 (sr) 2015-12-31
PT2392336T (pt) 2016-10-04
EP2392336A3 (en) 2011-12-28
EP1890705A1 (en) 2008-02-27
EP2392337A2 (en) 2011-12-07
HK1161122A1 (en) 2012-08-24
EP2392337A3 (en) 2012-01-04
HRP20150949T1 (hr) 2015-12-04
PL2392335T3 (pl) 2015-10-30
DK2392337T3 (en) 2015-09-28
ES2561614T3 (es) 2016-02-29
HRP20161197T1 (hr) 2016-11-04
EP2392335B1 (en) 2015-06-24
HUE028336T2 (en) 2016-12-28
DK2392336T3 (en) 2016-09-05
EP2392336B1 (en) 2016-06-22
ES2590333T3 (es) 2016-11-21
RS55180B1 (sr) 2017-01-31
PL1890705T3 (pl) 2016-05-31
ME02256B (me) 2015-12-31
HUE025184T2 (en) 2016-01-28
HRP20151091T1 (hr) 2015-11-06
AU2005331734A1 (en) 2006-11-16
HUE025409T2 (en) 2016-02-29
SI2392335T1 (sl) 2015-10-30
PL2392336T3 (pl) 2016-12-30
NO340318B1 (no) 2017-03-27
SI2392336T1 (sl) 2016-10-28
EP2392335A2 (en) 2011-12-07
CY1116831T1 (el) 2017-03-15
CY1117174T1 (el) 2017-04-05
LT2392336T (lt) 2016-10-10
RS54140B1 (sr) 2015-12-31
EP2392336A2 (en) 2011-12-07
EA200702336A1 (ru) 2008-04-28
ES2550204T3 (es) 2015-11-05
CY1116840T1 (el) 2017-03-15
EP2392337B1 (en) 2015-07-29
PT2392335E (pt) 2015-10-06
EP1890705B1 (en) 2015-11-11
DK2392335T3 (en) 2015-06-29

Similar Documents

Publication Publication Date Title
US11690812B2 (en) Methods and compositions for the treatment of steatosis-associated disorders
NZ568907A (en) Therapeutic agent for inflammatory bowel disease comprising 2-amino-1,3-propanediol derivative as active ingredient, and method for treatment of inflammatory bowel disease
NO340318B1 (no) Anvendelse av 24-nor-UDCA
KR20070100721A (ko) 오르니틴 및 페닐아세테이트 또는 페닐부티레이트를 포함한간성 뇌병증 치료용 조성물
ES2858355T3 (es) Composiciones que comprenden aminoácidos para su uso en la prevención y el tratamiento de enfermedades hepáticas
Kono et al. Polaprezinc prevents ongoing thioacetamide-induced liver fibrosis in rats
JP2019530696A (ja) 線維性、硬変性の疾患もしくは障害を治療または予防するためのfxrアゴニストを含む組合せ組成物
EP3242723B1 (en) Use of hinokitiol for restoring physiology in iron-deficient organisms
JP7379348B2 (ja) 線維症の治療のための組成物および方法
HK1161122B (en) Use of 24-norudca
HK1161121B (en) 24-norudca for treating autoimmune hepatitis
HK1161121A (en) 24-norudca for treating autoimmune hepatitis
Boerma et al. Orazipone, a locally acting immunomodulator, ameliorates intestinal radiation injury: a preclinical study in a novel rat model
AL‐SWAYEH et al. Sucralfate attenuates gastric mucosal lesions and increased vascular permeability induced by ischaemia and reperfusion in rats
WO2023210716A1 (ja) Cbp/カテニン阻害剤の肝線維症治療レジメン
RS65546B1 (sr) Tretman holangiopatija sa seladelparom
HK1176622B (en) Polyhydroxylated bile acids for treatment of biliary disorders
HK1176622A (en) Polyhydroxylated bile acids for treatment of biliary disorders