HRP980244A2 - Cox-2 selective carprofen for treating pain and inflammation in dogs - Google Patents

Description

Oblast izuma

Opisani izum odnosi se na liječenje bolova i upala kod pasa sa protu upalnim sredstvima koja su nesteroidni protu upalni lijekovi (NSAID-i), a posebno na sredstva koja imaju smanjenu učestalost nepovoljnih gastrointestinalnih sporednih djelovanja, pošto su ta sporedna djelovanja prevladavajući i potencijalno ozbiljni problem kod pasa.

Osnove izuma

Kao što je poznato prosječnim stručnjacima iz ove oblasti, na primjer veterinarima, pripadnici vrste canine, tj. psi, vrlo su podložni kroničnim upalnim procesima kao što je degenerativno oboljenje zglobova. Zbog vrlo velikog broja pasa koji se drže kao kućni ljubimci, ili za praktične svrhe kao što su psi čuvari i psi za vođenje slijepih, postoji trajna težnja da se nađu farmaceutska sredstva koja bi usporila ili potpuno zaustavila napredovanje tih upalnih procesa kod pasa, ili bar ublažila simptome upale kao što su bolovi i otekline. Jedna klasa takvih farmaceutskih sredstava koja je vrlo mnogo istraživana u pogledu protu upalne i analgetičke primjene kod ljudi, a u posljednje vrijeme i kod pasa, su nesteroidni protu upalni lijekovi (NSAID-i). Ova je vrsta protu upalnih lijekova obimno ispitivana, i otkrivena su nova, poboljšana sredstva ove vrste za primjenu kod ljudi, koja su razvijana desetcima godina.

Međutim, primjena NSAIDs kod pasa bila je ograničena, pa su, na primjer samo dva takva NSAIDs odobrena od strane Food and Drug Administration, Committee on Veterinary Medicine (FDA/CVM) za upotrebu kod pasa u SAD, i to ARQUEL®, meklofenamička kiselina, i RIMADYL®, karprofen (carprofen). Zbog toga u veterinarskoj medicini postoji manjak iskustva i znanja, u pogledu sigurnosti i efikasnosti kada se radi o primjeni NASAID-a kod pasa. U veterinarskoj medicini, na primjer najčešća indikacija za NSAID-e je kod liječenja degenerativnih oboljenja (DJD), koja kod pasa često potiču od raznih razvojnih oboljenja, na primjer poremećaja razvoja kukova i osteohondroze, kao i od traumatski povreda zglobova. Pored liječenja kroničnih bolova i upala, NSAID-i su korisni kod pasa također i za liječenje poslijeoperativnih akutnih bolova, kao i za liječenje kliničkih poremećaja povezanih sa osteoartritisom.

Ovaj zahtjev za liječenje pasa pomoću NSAID, kombiniran sa nedostatkom bilo kojeg NSAID-a odobrenog za ovu svrhu, doveo je do znatnog proizvoljnog korištenja kod pasa NSAID-a odobrenih za ljude, ponekad i sa katastrofalnim posljedicama. Veterinarska literatura prepuna je izvještaja o gastroinestinalnim krvarenjima, perforacijama i peritonitisu kod pasa, povezanim sa korištenjem NSAID-a odobrenih za ljudsku upotrebu kao što su indometacin, naproksen, aspirin, ibuprofen i fenilbutazon. Mada takve nepovoljne gastroitestinalne reakcije pogađaju i ljudske pacijente, psi često primaju neodgovarajuće velike doze zbog nedostatka informacija o pravilnom doziranju, i zbog inherentno veće podložnosti pasa takvim gastroitestinalnim reakcijama. Zbog toga postoji velika potreba za sigurne, ali ipak efikasne NSAID-e, za liječenje bolova i upala kod pasa.

Potraga za sigurnim i efikasnim NSAID sredstvima za liječenje pasa mora uzimati u obzir ozbiljne gastrointestinalne nepovoljne reakcije, kao i druge nepovoljne reakcije koje obuhvaćaju toksičnost za bubrege i jetru. Međutim, od njih su najozbiljnije gastroitestinalne pojave kao što su pojedinačna ili višestruka formiranja ulkusa, uključujući perforacije i krvarenja jednjaka, želuca, dvanaestopalačnog crijeva ili tankog i debelog crijeva. Ove nepovoljne reakcije obično su vrlo slabe, ali često mogu biti i ozbiljne, a ponekad i opasne po život. U stvari, terapeutski indeks za primjenu NSAIDs kod pasa može biti toliko da predstavlja kontraindikaciju takvom liječenju.

Izraz "terapeutski indeks" ponekad se općenito definira kao odnos LD50 prema ED50 za neki lijek, a treba biti prikaz toga koliko je lijek selektivan kod ostvarivanja željenog djelovanja. Međutim, kako se ovdje koristi, izraz "terapeutski indeks" bliži je sa definicijom koja se koristi u oblasti zdravlja životinja, a to je odnos maksimalne tolerirane doze u životinji prema efektivnoj djelotvornoj dozi u životinji. Kod ovog izuma, izraz "životinja", svakako se odnosi na pse. Maksimalna tolerirana doza kod jednog određenog psa biti će obično određena jednim nizom različitih ispitivanja i tehnika. Tako, na primjer gastrointestinalno krvarenje može se odrediti postupcima ispitivanja koji se koriste za otkrivanje skrivene krvi u uzorcima stolice, dok se endoskopija može koristiti za otkrivanje pojave ulkusa ili perforacije. Kada se životinja usmrti u sklopu proučavanja, autopsija također može dati dragocjene informacije.

U prethodnom se stanju tehnike očekivalo da će svaki ispitivani NSAID, naročito za liječenje pasa, imati terapeutski indeks. Uvijek je postojala nada da terapeutski indeks neće biti tako da taj lijek bude neprihvatljiv za primjenu kod pasa. Zbog toga je jedan važan vid opisanog izuma neočekivano otkriće da ovdje opisane protu upalne kompozicije imaju krajnje veliki terapeutski indeks kada se koriste za liječenje bolova i upala kod pasa, i da samo neke pojedine dalje spomenute protu upalne kompozicije imaju to neočekivano svojstvo, za razliku od praktično svih ostalih NSAID-a.

Posljednjih godina prikupljen je značajan obim znanja u pogledu mehanizma djelovanja kojim NSAID-i postižu svoje rezultate na protu upalnom liječenju, kao i da li istovremeno izazivaju ozbiljne nepovoljne gastrointestinalne reakcije. Mada je najveći dio tog znanja prikupljen u vezi sa mehanizmom djelovanja NSAID-a kod ljudi, ono je u velikoj mjeri primjenljivo na iste mehanizme djelovanja kod pasa, iako je očigledno da postoje neke specifičnosti zbog različitih vrsta, što će biti detaljnije objašnjeno. Što se tiče terapeutske djelotvornosti NSAID-a, odavno je poznato da se je mehanizam djelovanja kojim NSAID-i smanjuju upalu njihova sposobnost da prekinu kaskadu arašidonske kiseline, što dovodi do endogene proizvodnje prostaglandina, tromboksana i leukotriena. Ovi se lipidni spojevi kolektivno označavaju kao "eikosanoidi" pošto su obično izvedeni od C20 višestruko nezasićenih masnih kiselina, ejkozenskih kiselina, od kojih je najviše rasprostranjena arašidonska kiselina. Arašidonska kiselina, koja je cis- �5, cis-�8, cis-�11, cis-�14 ejkozatetrapelargonska kiselina, dominantni je prethodnik za mnoge prostaglandine i leukotriene koji su posrednici kod izazivanja upale.

U prvom stupnju kaskade arašidonske kiseline, arašidonska kiselina se ispušta kao rezultat specifičnih tkivnih stimulacija hormonima ili proteazama, ili poremećaja membrane, a povezana je sa djelovanjem specifične fosfolipaze A2. Dobiva se slobodni arašidonat na koji se u drugom stupnju kaskade djeluje bifunkcionalnim enzimom prostaglandin endoperoksidne sinteze, poznate i kao prostaglandin H sinteza (u daljem tekstu PGH sinteza), koja prvenstveno djeluje kao ciklo-oksigenaza, dok joj je drugo djelovanje povezano sa dvoelektronskom redukcijom. Većina NSAIDA-a djeluju kao inhibitori ciklo-oksigenaznog djelovanja PGH sinteze, a čime blokiraju proizvodnju raznih prostaglandina, koji su hormoni lokalnog djelovanja koji vrše svoju funkciju vezivanjem za specifične stanične receptore. Prostaglandini su vrlo moćni, ali se isto tako brzo disimiliraju. Neki od ovih prostaglandina su posrednici kod upalnih procesa, međutim neki od tih prostaglandina isto tako imaju funkciju gastroinstestinalne zaštite. Blokiranje ovih korisnih prostaglandina jedan je od glavnih činilaca koji doprinose nepovoljnim gastrointestinalnim reakcijama koje se sreću kod primjene liječenja NSAID-ima. S tim u vezi dugo se tragalo za farmaceutskim sredstvima koja će, mada djeluju kao inhibitori ciklo-oksigenaze, nekim svojim dodatnim djelovanjem ili slično, znatno smanjiti nepovoljne gastroenteralne reakcije i prateća sporedna djelovanja.

Nedavno je otkriveno da kod ljudi i praktično kod svih ostalih sisavaca koji su proučavani, ciklo-oksigenaza (COX) sadrži dva izozima, konstitutivni izozim (COX-1) i izazvani izozim (COX-2), koji različito djeluju u pojedinim sustavima. Identifikacija COX-2 izozima vrlo je rano dovela do pretpostavke da on može biti odgovoran za proizvodnju prostaglandina isključivo ili prvenstveno na mjestima upale. Kako je to potvrđeno kao točno, selektivna inhibicija COX-2 izozima smanjiti će upalu bez efekata gastrointestinalne toksičnosti. COX-1 i COX-2 imaju 60 % homologiju, slične Km vrijednosti i ista mjesta vezivanja arašidonske kiseline, ali COX-2 prihvaća veći opseg supstrata nego COX-1.

Drugi metabolički put vodi od naprijed spomenutog arašidonata do proizvodnje leukotriena, preko djelovanja lipoksigenaze. Neki od tih leukotriena također su posrednici kod pojava upale, pa je mnogo truda utrošeno u potrazi za farmaceutskim sredstvima koja su dvojni inhibitori, odnosno inhibitori i ciklo-osigenaze i lipoksigenaze.

Jedan posebni NSAID koji je korišten za liječenje upalnih oboljenja kod pasa, i jedini od dva koji su danas odobreni za upotrebu u SAD za tu svrhu od strane Food and Drug Adninistration, Committee on Veterinary Medicine (dalje FDA/CVM) je naprijed spomenuti karprofen. Karprofen, racemska 6-kloro-α-metilkarbazol-2-octena kiselina, pripada klasi aril propionskih kiselina NSAID-a. Drugi članovi te klase su, na primjer benoksaprofen, cikloprofen, fenoprofen, flurbiprofen, furaprofen, indoprofen, ketoprofen, pirpeofen i suprofen. Iako su ti spojevi vrlo bliskih struktura, oni ipak mogu imati različita protu upalna i druga biološka svojstva. Karprofen se, na primjer, pokazao kao relativno slabi inhibitor ciklo-oksigenaze, ali se isto tako pokazalo, kod ljudi i raznih pokusnih životinja, da značajno smanjuje bolove i otekline, te druge simptome upale. Te ocjene karprofena opisane su u stručnoj literaturi, čiji je jedan dio naveden i razmatran u slijedećem dijelu opisa ovog izuma. Također se pokazalo da je karprofen neaktivan u pogledu lipoksigenaze kod štakora, i da vjerojatno ne blokira proizvodnju leukotriena. Mada izgleda da je način djelovanja karprofena još uvijek nepoznat, pokazano je da u nekoj mjeri djeluje protiv fotolipaze A2.

Opis poznatog stanja tehnike

Trenutno stanje znanja, kako je prikazano u opisima literature razmatrane u daljem tekstu, u velikoj je mjeri konfuzno kada se pokušava objasniti mehanizme djelovanja kod pasa, pri čemu karprofen može imati dobro protu upalno djelovanje, a da istovremeno pokazuje mala nepovoljna gastrointestinalna i druga reagiranja. Ranije je kao karakteristika karprofena rečeno da ima slabo djelovanje kao inhibitor ciklo-oksigenaze, ili da ga uopće nema, pa je zato zaključeno da vjerojatno djeluje sa nekim sasvim različitim mehanizmom djelovanja.

Kao što je naprijed rečeno, postojanje konstitutivnog COX-1 i izazvanog COC-2 izozima tek je nedavno objelodanjeno, uključujući njihove različite uloge kod zaštite gastrointestinalne sluznice i kod izazivanja upale. Naravno, to je dovelo do istraživanja spojeva u potrazi za onima koji bi mogli, kada se koriste kod pasa, kao i kod drugih životinja i ljudi, inhibirati samo COX-2 izozime, tj. biti selektivni COX-2 inhibitori. Ova su istraživanja posebno obuhvatila procjenu djelovanja enantiomera raznih NSAID-a, a posebno uključujući ketoprofen, ketorolak, i flurbiprofen. Ti su posebni NSAID-i ispitani u pogledu razlika u jačini inhibicije u vidu usporedbe jednog enantiometra u odnosu na drugi, kao i jačine inhibicije u slučaju svakog enantimera posebno, protiv COX-1 izozima u usporedbi sa jačinom inhibicije protiv COC-2 izozima. Rezultati tih ispitivanja pokazali su da su za sva ova tri NSAID-a enantiomeri bili jednake snage protiv oba izozima, COX-1 i COX-2. Znači da ni R ni S enatiomeri bilo kojeg od ovih NSAID-a nisu pokazali nikakvu selektivnost niti prema CDX-1, niti prema CDX-2. Mada su, stvarno, postojale razlike u jačini enantiomera, pri čemu je S enantiomer u svakom od slučajeva bio snažniji, u pogledu inhibicije COX-1 u odnosu na COX-2, svaki od enantiomera pokazao je jednaku jačinu inhibicije, tj. nijedan enantiomer nije bio u stanju napraviti razliku između dva izozima.

Kao rezultat ovih istraživanja u poznatom stanju tehnike, sadašnje stanje tehnike je takvo da ni karprofen, ni bilo koji od klasičnih NSAID-a koji imaju jednu jezgru karboksilne kiseline, nije selektivni inhibitor za korištenje kod pasa ili drugih vrsta životinja. Ovi su zaključci potvrđeni opisom u poznatom stanju tehnike konformacije sekvenciranih struktura COX-1 izozima, kao i COX-2 izozima, kombiniranih sa raznim inhibitorima na nivou njihovih osnovnih funkcionalnih molekulskih konfiguracija. Kao rezultat ovih objavljenih studija, danas se smatra da su inhibitori koji sadrže grupu karboksilne kiseline, kao što je karprofen, inherentno nesposobni da budu selektivni inhibitori COX-2. Do danas je objavljeno da su samo spojevi koji sadrže sulfonilsku jezgru i nebumeton selektivni inhibitori COX-2 izozima, što je jedno naftalenil-2-butanonski spoj.

Također, uz naprijed spomenuto otkriće u posljednje vrijeme, postojanja konstitutivnog COX-1 i izazvanog COX-2 izozima, vršena su proučavanja koristeći razne vrste životinja da bi se potvrdilo postojanje bilo kakve stereoselektivne inhibicije specifične za jednu ili više od spomenutih vrsta. Ova su istraživanja pojedinačnog djelovanja R i S enantiomera izvjesnih NSAID-a, a u pogledu inhibicije COX-1 u odnosu na COX-2 kod raznih vrsta životinja, pokazala da postoji konzistentna razlika jačine između R i S enantiomera svih čiralnih NSAID-a koji su ispitivani. Ta su ispitivanja, međutim, isto tako ukazala da nema selektivnosti specifične za bilo koju vrstu, bilo za R, bilo za S enantiomer, bilo kojeg od ispitivanih čiralnih NSAID-a, u odnosu na COX-1 prema COX-2. Tako je, na primjer, pokazano da, mada je S enantiomer, na primjer, tri puta jači od R enantiomera kod inhibiranja i COX-1 i COX-2 izozima kod jedne date vrste životinja, u odnosu na svaki od ovih izozima S enantiomer ima istu jačinu inhibiranja i SOX-1 i SOX-2 izozima, tj. S enantiomer ne pokazuje selektivnu inhibiciju COX-2 kod tih vrsta.

Imajući u vidu naprijed opisano stanje tehnike, naročito kada su istraživana vrsta bili psi, bilo je potpuno neočekivano da je, prema opisanom izumu, utvrđeno da je karprofen iznenađujuće moćan inhibitor COX-2 izozima kod psa, kao i da je selektivni COX-2 inhibitor kod psa. Što više, selektivnost karprofena prema COX-2 čak je dvostruko veća od selektivnosti svih drugih NSAID-a, uključujući NSAID-e koji sadrže jezgru karboksilne kiseline, i tobože COX-2 selektivne NSAID-a koji sadrže sulfonilsku jezgru. Izbor karprofena kao premoćnog selektivnog inhibitora COX-2 izozima kod pasa od svih drugih NSAID-a, ne samo da je suprotan trenutnim shvaćanjima u struci, već je i potpuno neočekivano otkriće imajući u vidu iznenađujuće postignute rezultate. Činjenica da su svi drugi NSAID-i čiji su uzorci ovdje ispitivani odobreni u SAD za davanje ljudima, uključujući čak i one koji se sada mogu dobiti u trgovinama, stvara daljnje povjerenje u opravdanost ovih zaključaka. Karprofen se izdvaja od svih drugih NSAID-a koji su ispitivani, uključujući i one koji su odobreni za primjenu kod ljudi ili za klinička ispitivanja.

Imajući u vidu naprijed opisano stanje tehnike, naročito kada su istraživana vrsta bili psi, bilo je potpuno neočekivano da je, prema opisanom izumu, utvrđeno da je S-enantiomer karprofena vrlo selektivan inhibitor COX-2 izozima u odnosu na COX-1 izozim kod psa, kao i da je to slučaj u značajno većoj mjeri nego kod svih drugih NSAID-a ili njihovih S-enantiomera, uključujući NSAID-a koji sadrže jezgru karboksilne kiseline, i tobože COX-2 selektivne NSAID-a koji sadrže sulfonilsku jezgru. Izbor S-enantiomera karprofena kao prvenstvenog selektivnog inhibitora COX-2 izozima kod pasa, koji u isto vrijeme iskazuje male ili nikakve nepovoljne gastrointestinalne ili druge reakcije kod pasa, od svih drugih NSAID-a, ne samo da je suprotan tekućim shvaćanjima u struci, već je i potpuno neočekivano otkriće imajući u vidu iznenađujuće postignute rezultate. Činjenica da su svi drugi NSAID-i čiji su uzorci ovdje ispitivani odobreni u SAD za davanje ljudima, uključujući čak i one koji se sada mogu dobiti u trgovinama, stvara daljnje povjerenje u opravdanost ovih zaključaka.

Imajući u vidu naprijed opisano stanje tehnike, naročito kada su istraživana vrsta bili psi, bilo je potpuno neočekivano da je, prema opisanom izumu, utvrđeno da S enantiomer karprofena ima, zbog toga što je vrlo selektivan inhibitor COX-2 izozima, iznenađujuće povećan nivo protu upalnog i analgetičkog djelovanja i djelovanja protiv povišene temperature, u usporedbi sa svim drugim NSAID-ima, uključujući i one koji sadrže jezgru karboksilne kiseline ili njihove S enantiomere, kao i iznenađujuće snižen nivo nepovoljnih gastrointestinalnih i drugih reakcija u usporedbi sa svim drugim NSAID-ima, uključujući i one koji sadrže jezgru karboksilne kiseline ili njihove S enantiomere.

Kako je već spomenuto, karprofen pripada klasi NSAID-a na bazi aril propionske kiseline, a također pripada potklasi takvih spojeva koji supstituati karbazol octene kiseline. Ovi spojevi i njihova primjena kao protu upalnih, analgetičkih i protiv-reumatskih sredstava, opisani su u SAD patentu br. 3.896.145. Protu upalno djelovanje karprofena kod pasa istraživali su McKellar, i dr. i objavili u "Pharmacokinetics toleance and serum tkromboxane inhibition of carprofen in the dog", Journal of Small Animal Practice, 31, 443-448, (1990.). Biološko djelovanje pojedinačnih (-)(R) i (+)(S) enantiomera karprofena, kao i racemskog karprofena kod pasa ispitivali su McKellar, i dr. i objavili u "Stereospecific pharmacodynamics and pharmakokineticks of carprofen in the dog", J. Vet. Pharmacol. Therap., 17, 447-454, (1994.). Izvještavajući o rezultatima ovog istraživanja, autori su zaključili da:

"Način djelovanja CPF [karprofen] ostaje nepoznat. ... CPF dat kao racemska smjesa ili kao bilo (+)(S) ili

(-)(R) enantiomer ne suzbija značajnije generiranje TxB2 iz krvi ili PGE2 i 12-HETE u upalnom eksudatu, ukazujući da ne djeluje kao neki konvencionalni NSAID.

Zna se da je glavni način djelovanja najvećeg dijela NSAID inhibicija enzimske cikooksigenaze kod generiranja upalnih prostaglandina od arašidonske kiseline.

… Veliki broj posrednika za koje se zna da su povezani sa izazivanjem upale, predstavlja mnoge moguće ciljeve za protu upalne lijekove, i vjerojatno je da CPF prvenstveno djeluje na jedan ili više posrednika koji još nisu definirani."

Time su istraživači zaključili da karprofen ima način djelovanja koji se "ne može prvenstveno pripisati" inhibiciji ciklo-oksigenaze, i da zapravo "slabo djelovanje karprofena protiv ciklo-oksigenaze, lipoksigenaze i fosfolipaze ukazuje da glavni način djelovanja može biti preko mehanizama različitih od inhibicije ejkozanoida". Takvi nalazi i zaključci spriječili su druge istraživače da zapaze iznenađujuće otkriće ovog izuma da psi koji primaju karprofen iskazuju skoro potpuno suzbijanje sinteze PGE2, što će kasnije biti prikazano u radnim primjerima.

Drugu studiju o karprofenu kod pasa objavili su Holtsinger, i dr. u "The Therapeutic Efficacy of Carprofen (Rymadyl-V ™) in 209 Clinical Cases of Canine Degenerative Joint Disease", V.C.O.T., 5, 140-5, (1992.). Autori su teoretski zaključili na osnovu in vitro proučavanja da karprofen možda ostvaruje svoje protu upalno djelovanje, bar dijelom, sa inhibiranjem kretanja neutrofila, i da se time može objasniti kako karprofen može biti jednak po snazi sa indometacinom kao protu upalno sredstvo, a da ima ulcerogenski potencijal koji je 16 puta manji. Međutim, autori su iznijeli mnoge sumnje u pogledu svojih zaključaka, pa se tako nisu usmjerili prema otkriću na kome se zasniva opisani izum.

Studiju o primjeni karprofena za liječenje osteoartritisa kod pasa objavili su Vasseur, i dr. u "Randomized, controlled trial of the efficacy of caprofen, a nonsteroidal anti-inflammatory drug, in the treatment of osteoarthritis in dogs", J. Am. Vet. Med. Assoc., 206 (6), 807-811, (1995.). Ni ovi istraživači nisu bili u stanju objasniti djelovanje karprofena. Zaključili su, s jedne strane, da prostaglandini štite gastrointestinalnu sluznicu, i da "karprofen, kao i drugi NSAID-i, sprečava sintezu prostaglandna, blokirajući biosintezu prostaglandina". Međutim, ovaj je zaključak nekonzistentan sa rezultatima njihove studije, koji ukazuju da "karprofen ima minimalno djelovanje na gastrointestinalnu sluznicu kod pasa, ili ga uopće nema".

Studiju o primjeni karprofena za liječenje akutnih poslije-operativnih bolova kod pasa objavili su Lascelles, i dr. u "Postoperative analgesic and sedative effects od carprofen and pethidine in dogs", Veterinary Record, 134, 187-191, (1994.). Ovi su istraživači na sličan način bili zbunjeni u pogledu načina djelovanja karprofena, primjećujući, s jedne strane, "da se čini da je karprofen u terapeutskim dozama slab inhibitor sinteze prostaglandina (ili ciklo-oksigenaze), enzima odgovornog za sintezu upalnih posrednika proizvedenih oštećenjem tkiva", dok, s druge strane, potvrđuju da " ipak, studije ukazuju da je to dobar analgetik i za akutne i za kronične bolove".

Jednu mnogo stariju studiju u kojoj su uspoređena biološka djelovanja indometacina sa djelovanjem stereoizomera i racemata karprofena kod ljudi, načinili su Gaut, i dr. i objavili u "Stereoisomeric Relationships Among Anti-Inflammatory Activity, Inhibition of Platelet Aggregation, and Inhibition of Prostaglandin Synthetase", Prostaglandins, svezak 10, br. 1, srpanj 1975. U studiji se zaključuje da racemat karprofena, za razliku od indometacina, neće utjecati na zgušnjavanje krvnih pločica, pa tako neće izazvati produžavanje vremena krvarenja pri dozama koje imaju protu upalno djelovanje. Podatci iz studije također ukazuju da racemat i [S] izomer karprofena imaju veću specifičnost prema protu-artritičkom djelovanju i da su manje ulcerogeni od indometacina.

Dio napretka u istraživanju prostaglandina prikazan je 1994. na 9. Međunarodnoj konferenciji o prostaglandinima i srodnim spojevima, a bio je usmjeren na COX-2 selektivnost. Izvještaj koji su podijeli Battistini, i dr. pod nazivom "COX-1 and COX-2: Toward the Development of More Selective NSAIDs" i objavili u DN&P, 7 (8), listopad 1994., sadržavao je usporedne podatke od velike palete staničnih vrsta, uključujući ljudske, mišje ili štakorske vrste, koristeći različite stimulanse, kako su objavljeni u stručnoj literaturi koju su pregledali i naveli Battistini, i dr. Prikazani su podatci koji daju IC50 vrijednosti za COX-1 i COX-2 za brojne protu upalne spojeve, uključujući karprofen, a odnos COX-2/COX-1 korišten je za određivanje COX-2 selektivnosti. Invertiranjem odnosa koje su objavili Battistini, i dr. kako bi bili konzistentni sa ovdje korištenim odnosima, radi lakše usporedbe, većina COC-2 selektivnih spojeva imala je odnose od 1.428,57 do 50.000,00. IC50 (µM) vrijednosti karprofenai za COX-1 i za COX-2 izozim pokazale su se kao potpuno iste (10,96) da bi se dobio odnos 1,00, jasno ukazujući na to da karptofen nema selektivnost na COX-2. Vrijednosti koje su naveli Battistini, i dr. prvobitno su objavili Akaarasereenont, i dr. u "Relative Potency of Nonsteroid Anti-Inflammatory Drugs As Inhibitors of Cyclo-oxygenase-1 or Cyclo-oxygease-2", Br. J. Pharmacol., Proceedings Supp., br. 183P, 5.-7. siječnja 1994.; i od iste grupe u radu Mitchell, i dr. u "Selectivity of nonsteroidal antiinflammatory drugs as inhibitors of constitutive and inducible cyclooxygenase", Proc. Nat. Acad. Sci. USA, 90, 11693-7, (1993.). IC50 (µg/ml) vrijednosti (n = 9) karprofenske inhibicije COX-1 (izvedene od endotelialnih stanica goveđe aorte) i COX-2 (izvedene od J 774,2 makrofaga stimuliranih lipolopisaharidom) bile su 3 ±0,41 i 3 ±1,72, respektivno, što daje odnos od 1,00. To je potpuno suprotno podatcima za nekoliko spojeva koji su pokazali da imaju od 1.000 do 4.000 puta više selektivnosti za COX-2. U izvještaju se primjećuje da ni jedan od COX-2 selektivnih inhibitora nije karboksilna kiselina, kao što je to ogromna većina postojećih NSAID-a, uključujući karprofen. Točno je da svi COX-2 selektivni inhibitori imaju u molekuli jednu sulfonil grupu, koja je kod meloksikama ugrađena u njegovu 1,2-benzotiazin-1,1-dioksidnu prstenastu strukturu. Ako je ova korelacija točna, razmišlja se u izvještaju, Arg 150 ostatak COX proteina neće biti bitno mjesto vezivanja za selektivne inhibitore COX-2. Arg je bitan za djelovanje COX, jer vezuje završnu karboksilnu grupu arašidonske kiseline, pa je zato najvjerojatnije mjesto vezivanja za funkcionalnu grupu karboksilne kiselina najvećeg dijela postojećih NSAID-a. Prema tome, inhibitor koji bi bio selektivan za COX-2 trebao bi se vezivati za nešto što je jedinstveno za proteinsku strukturu COX-2 izozima, a ne za nešto što je zajedničko za proteinske strukture i COX-1 i COX-2 izozima.

Jednu još specifičniju interpretaciju molekulske interakcije klasičnih NSAID-a i COX-2 selektivnih inhibitora sa proteinskom strukturom enzima PGH sinteze, poznatijim kao enzim ciklo-oksigenaze, objavili su Kurumbail, i dr. u "Structural Basis for Selective Inhibition of Ciclo-oxygenase-2 by Anti-Inflammatory agents", Nature, 384, 644-648, prosinac 1996. Ova interpretacija zasniva se na objavljenim strukturama nevezanih mišjih COX-2 i kompleksa sa flurbiprofenom, indometacinom, i SC-558, selektivnim COX-2 inhibitorom koji ima jednu fenilsulfonamidnu grupu, ali ne i grupu karboksilne kiseline, što je utvrđeno pri razdvajanju od 3,0 do 2,5 Å.

Spomenuti izvještaj ukazuje da se očekuje da su ljudski i mišji COX-2 enzimi vrlo slični, zbog 87 % identičnosti i striktnog očuvanja sekvence na području aktivne ciklo-oksigenaze. Flurbiprofen, sporovezujući usporedni inhibitor i COX-1 i COX-2, vezuje u dugom hidrofobnom kanalu i isključuje supstrat iz područja aktivne ciklo-oksigenaze. SC-558 je diaril heterociklični inhibitor sa jednim središnjim pirazolnim prstenom i jednom sulfonamidnom grupom vezanom za jedan od arilnih prstenova. Kod COX-2 kanal koji vodi od membrane do mjesta aktivne ciklo-oksigenaze, grana se kod mjesta vezivanja SC-558, pri čemu jedan ogranak formira šupljinu u koju se smješta bromofenilni prsten SC-558, dok drugi ogranak formira jedan džep koji je praktično nepristupačan kod COX-1 strukture, ali koji kod COX-2 prihvaća kompletnu fenilsulfonamidnu grupu. Taj džep je pristupačniji kod COX-2 zbog toga što je valin zamijenjen izoleucinom, koji ima veći bočni niz u položaju 523. Pristup fenilsolfonamidne grupe novom džepu u COX-2 olakšan je slijedećom zamjenom izoleukina u valin na položaju 434, koja formira molekulska vrata koja se pružaju preko novog hidrofilnog džepa. Najzad, na položaju 513, histidin u COX-1 zamijenjen je argininom u COX-2, i superponiranje dva izozima ukazuje da se indazolski prsten histidina u COX-1 izozimu neće proširiti dovoljno za neposrednu interakciju sa sulfonamidnom grupom SC-558, što je slučaj sa argininom kod COX-2 izozima. Spomenuti izvještaj primjećuje da se u svakom od tri naprijed opisana slučaja inhibicijski profil COX-2 dramatično mijenja mutacijom jedne jedine amino kiseline.

U spomenutom izvještaju izvodi se zaključak da se čini vjerojatnim da je primarna odrednica COX-2 selektivnosti u diaril heterocikličnoj klasi inhibitora, kojoj pripada SC-558 fenilsulfonamidna grupa. Međutim, i odsustvo karboksilatne grupe također ima značaja. Arginin na položaju 120 sa svojom gvanidinijskom grupom jedan je od malog broja ostataka sa nabojem u hidrofobnom kanalu ciklo-oksigenaze, i on stabilizira karboksilat klasičnih NSAID-a, kao što je flurbiprofen, putem naboj-naboj interakcije. Izostanak jedne takve karboksilne grupe kod SC-558 vjerojatno je također jedna značajna komponenta njegove COX-2 selektivnosti. Ovaj je zaključak podržan rezultatima pokušaja da se poveća njegova snaga prema COX-2 uključivanjem jedne kiselinske grupe u pirazol diaril heterocikličke grupe, što je konzistentno dovodilo do loše selektivnosti.

Spomenuti izvještaj daje prvi primjer jednog membranskog proteina koji je uspješno proučen kao cilj u projektiranju lijeka na strukturnoj osnovi, i daje približno tekuće stanje tehnike u pogledu odnosa struktura/djelovanje NSAID-a i ciklo-oksigenaznih enzima, i njihovog rezultirajućeg protu upalnog djelovanja u odnosu na njihove nepovoljne gastrointestinalne reakcije. U kontekstu ovog stanja tehnike sagledati će se da je opisani izum potpuno neočekivan razvoj koji iznenađujuće omogućava optimalni djelotvorno/sigurnosni profil za liječenje upale kod pasa.

Mogućnost enantio-selektivne inhibicije COX-2 izozima istraživali su i objavili Carabaza, i dr. u "Stereoselective Inhibition of Inducible Cyclooxigenase by Chiral Nonsteroidal Antiinflammatory Drugs", J. Clin Pharmacol, 36, 505-512, (1996.). Stereoselektivna inhibicija COX-2 od strane ketoprofena, flurbiprofena i ketorolaka proučavana je kod tri različita in vitro sustava, a rezultati su uspoređeni sa inhibicijom COX-1 u tri paralelna in vitro modela. Utvrđeno je da su oba izizima bila inhibirana S enantiomerima, sva tri NSAID-a na bazi jednake jačine, ali da su R-enantiomeri sva tri NSAID-a inhibirali oba izozima sa značajno i odgovarajuće manjom snagom. Drugim riječima, sva tri R-enantiomera pokazala su jednaku snagu kod inhibiranja i COX-1 i COX-2, ali su svi nivoi njihove snage bili mnogo niži od onih kod odgovarajućih S-enantiomera u svim slučajevima. "Značajan stupanj enantio-selektivnosti" koji se spominje u ovoj objavljenoj studiji, odnosi se samo na R-u odnosu na S-, a ne odnosi se na COC-2 selektivnost koju jedino iskazuje S-enantiomer karprofena u skladu se opisanim izumom.

Kratki pregled izuma

Prema opisanom izumu, ostvaren je postupak za liječenje ili za sprečavanje bolova i upalnih procesa i oboljenja povezanih sa djelovanjem izazvanim od ciklo-oksigenaze-2 (COX-2), kod nekog pripadnika vrste Canis familiaris kome je potrebno takvo liječenje, dok se istovremeno smanjuju ili otklanjaju nepoželjna sporedna djelovanja povezana sa istovremenim suzbijanjem djelovanja konstitutivne ciklo-oksigenaze-1 (COX-1), selektivnim suzbijanjem djelovanja COX-2 u odnosu na djelovanje COX-1, pri čemu je odnos selektivnosti suzbijanja djelovanja COX-2 : COX-1 najmanje 3:1 na osnovu ex vivo nivoa suzbijanja u potpunoj krvi mjereno kod doze koja daje > 80 % COX-2 inhibiciju, a poželjno >90 % inhibiciju, koji obuhvaća davanje tom pripadniku vrste Canis familiaris količine, terapeutski djelotvorne kod liječenja bolova i upala u skladu sa naprijed spomenutim ograničenjima, jednog protu upalno selektivnog spoja za suzbijanje COX-2, koji se bira nezavisno iz grupe protu upalnih spojeva koji se u suštini sastoji od derivata salicilne kiseline derivata p-aminofenola, indol i inden octene kiseline, heteroaril octenih kiselina, arilpropionskih kiselina, antranilnih kiselina, enolskih kiselina i alkanona.

Također je u opsegu opisanog izuma da se izvodi naprijed opisani postupak za liječenje ili sprečavanje bolova i upalnih oboljenja i procesa, davanjem više nego jednog od spojeva biranih iz naprijed spomenute grupe protu upalnih spojeva. Poželjnost jedne takve kombinacije protu upalnih sredstava vjerojatno će se zasnivati na postizavanju prikladne ravnoteže farmakokinetičkih svojstava pojedinačnih sredstava koja se kombiniraju. Tako će, na primjer, brzina početka djelovanja biti uravnotežena povećanim terapeutskim poluživotom, ili se težnja za formiranjem velikih staničnih rezervoara može uravnotežiti sa većim brzinama plazma proteinskog vezivanja. Za sve se takve kombinacije smatra da su u opsegu opisanog izuma.

Opisani izum osigurava svaki protu upalno selektivni COX-2 inhibitor koji zadovoljava naprijed opisana ograničenja. Između takvih selektivnih inhibitorskih spojeva preporučljiva je podgrupa karprofenskih spojeva, korisnih kod liječenja ili sprečavanja bolova i upalnih procesa, te oboljenja, kod nekog pripadnika vrste Canis familiaris, formule:

[image]

gdje

[image] ,

pri čemu A je hidroksi, (C1-C4) alkoksi, amino, hidroksi-amino, mono-(C1-C2) alkilamino, di-(C1-C2) alkilamino, X i Y su nezavisno H ili (C1-C2) alkil, a n je 1 ili 2;

R6 je halogen, (C1-C3) alkil, trifluorometil ili nitro;

R9 je H, (C1-C2) alkil, fenil ili fenil-(C1-C2) alkil, pri čemu je fenil eventualno mono-supstituiran fluorom ili klorom; -C(=O)-R, gdje R je (C1-C2) alkil ili fenil, eventualno mono-supstituiran fluorom ili klorom; ili -C(=O)-O-R1, gdje R1 je (C1-C2) alkil;

gdje su X i Y različiti; (-)(R) i (+)(S) su njegovi enantiomeri; i svi njegovi farmaceutski prihvatljivi oblici soli, prolijekova i metabolita koji su farmaceutski aktivni kod liječenja ili sprečavanja bolova i upala. Ako inhibitor formule (I) postoji u vidu (-)(R) i (+)(S) enantiomera, prema izumu je osiguran samostalan (+)(S) enantiomer, ili ako su prisutna oba enantiomera zajedno, ostvarena je njihova racemska ili neracemska smjesa.

Opisani izum osigurava, u jednom svom preporučljivom vidu naprijed opisanog postupka liječenja ili sprečavanja bolova i upalnih procesa, te oboljenja kod nekog pripadnika vrste Canis familiaris kome je potrebno takvo liječenje, davanje istome terapeutski djelotvorne količine za liječenje bolova i upala jednog protu upalno selektivnog COX-2 inhibitorskog spoja, kod koga je COX-2 in vitro IC50 jačina kod tog pripadnika spomenute vrste bar 30 puta veća, poželjno bar 40 puta veća, poželjnije bar 50 puta veća, još poželjnije bar 60 puta veća, i još poželjnije 80 puta veća, a najpoželjnije bar 100 puta veća od in vitro IC50 jačine prema COX-1 kod spomenutog pripadnika, pri čemu je taj inhibitor biran nezavisno iz grupe protu upalnih spojeva koja se u suštini sastoji od derivata salicilne kiseline, derivata p-aminofenola, indol i inden octene kiseline, heteroaril octenih kiselina, arilpropionskih kiselina, antranilnih kiselina, enolskih kiselina i alkanona.

Opisani izum dalje osigurava, u drugom svom preporučljivom vidu naprijed opisanog postupka, liječenja ili sprečavanja bolova i upalnih procesa, te oboljenja, kod nekog pripadnika vrste Canis familiaris kome je potrebno takvo liječenje, davanje istome terapeutski djelotvorne količine za liječenje bolova i upala jednog protu upalno selektivnog COX-2 inhibitorskog spoja, koji selektivno inhibira u suštini samo izazvanu COX-2, u suštini bez inhibiranja odgovarajuće konstitutivne COX-1.

Dalje je osiguran naprijed opisani postupak kod koga se spomenuta terapeutski djelotvorna količina jednog protu upalnog spoja formule (I) kako je definirano, a naročito spomenutog (+)(S)-enantiomera 6-kloro-α-metil-9H-karbazol-2-octene kiseline, daje sustavno spomenutom pripadniku vrste Canis familiaris, pri čemu to sustavno davanje obuhvaća:

(1) ubrizgavanje ili infuziju u odgovarajuća tkiva ili šupljine tijela farmaceutske kompozicije koja sadrži spomenuti inhibitor u prikladnom tekućem obliku za davanje tog ihibitora sustavnim davanjem koje je intraarterijsko, međukožno ili krozkožno, potkožno, intramuskularno, u kičmu, u kesicu oko nekog organa ili intravensko, pri čemu se taj inhibitor: (a) nalazi u otopini kao topljivo sredstvo; (b) nalazi u disperznoj fazi jedne emulzije, ili u disperznoj fazi jedne inverzne emulzije koja se invertira nakon ubrizgavanja ili infuzije, pri čemu te emulzije sadrže prikladna sredstva za emulgiranje; ili (c) nalazi u nekoj suspenziji kao suspendirana čvrsta materija u koloidnom obliku ili u obliku mikročestica, pri čemu ta suspenzija sadrži prikladna sredstva za suspendiranje;

(2) ubrizgavanje ili infuziju u odgovarajuća tkiva ili šupljine tijela farmaceutske kompozicije koja sadrži spomenuti inhibitor u prikladnom tekućem obliku koji služi kao spremnik za ispuštanje tog inhibitora kod sustavnog davanja, pri čemu ta kompozicija omogućava držanje tog inhibitora, a potom odloženo, zadržano i/ili kontrolirano ispuštanje spomenutog inhibitora za sustavnu raspodjelu;

(3) ukapavanje, udisanje ili prinudno udisanje u pogodna tkiva tijela ili šupljine tijela, farmaceutske kompozicije koja sadrži spomenuti inhibitor, pri čemu se taj inhibitor: (a) nalazi u čvrstoj kompoziciji za usađivanje koja se postavlja u odgovarajuća tjelesna tkiva ili tjelesne šupljine, pri čemu ta kompozicija omogućava držanje tog inhibitora, a potom odloženo, zadržano i/ili kontrolirano ispuštanje spomenutog inhibitora; (b) nalazi u jednoj čestičastoj kompoziciji koja se udiše u pluća; ili (c) nalazi u jednoj čestičastoj kompoziciji koja se upuhava u odgovarajuća tjelesna tkiva ili tjelesne šupljine, pri čemu ta kompozicija eventualno omogućava odloženo, zadržano i/ili kontrolirano ispuštanje spomenutog inhibitora; ili

(4) uzimanje u vidu hrane farmaceutske kompozicije koja sadrži spomenuti inhibitor u prikladnom čvrstom ili tekućem obliku za peroralno davanje spomenutog inhibitora, pri čemu se taj inhibitor: (a) nalazi u čvrstom doznom obliku; ili (b) u tekućem doznom obliku.

Supozitorije se mogu smatrati kao specijalne vrste implantanta, pošto sadrže baze koje su čvrste na sobnoj temperaturi, ali se tope na temperaturi tijela, ispuštajući lagano aktivni sastojak kojim su natopljeni u okolno tjelesno tkivo, gdje se aktivni sastojak apsorbira i prenosi radi ostvarenja sustavnog davanja. Dozni oblici koji omogućuju davanje kroz kožu i kroz sluznicu da bi se ostvarilo sustavno davanje, također su predviđeni, uključujući tehnologiju flastera za davanje kroz kožu.

Dalje je osiguran naprijed opisani postupak za liječenje ili sprečavanje bolova i upala, koji obuhvaća uzimanje u vidu hrane ili davanje čvrstog peroralnog doznog oblika biranog od grupe koja se sastoji od oralnih tableta, kapsula, tableta sa tvrdom oblogom, pastila, pilule i višečestičastih oblika, svi sa odloženim ispuštanjem, tableta sa enteričkom oblogom i kapsula koje sprečavaju ispuštanje i apsorpciju u želucu da bi se olakšalo dostavljanje dalje od želuca psa, oralne tablete zadržanog djelovanja, kapsule i mikročestice koje omogućuju sustavno ispuštanje aktivnog sastojka na kontrolirani način tokom perioda od najmanje 10 sati, brzo-topljivih tableta, otopina u kapsulama, oralne paste, granula koje su pomiješane ili trebaju biti pomiješane sa hranom za psa koji se liječi, i preparata u obliku za žvakanje u kome se aktivni sastojak proguta zajedno sa hranom za žvakanje, ili se može, alternativno, dati ispuštanjem iz mase hrane koja nije pojedena tokom žvakanja psa koji se liječi. Također su u naprijed opisane dozne oblike uključene formulacije aktivnog sastojka u mikrokapsulama koje se potom mogu uključiti u neku tabletu, kapsulu ili drugu konačnu formulaciju. Pored toga je osiguran spomenuti postupak koji obuhvaća uzimanje u vidu hrane tekućih peroralnih doznih oblika koji se biraju iz grupe koja se sastoji od otopine, suspenzije, emulzije, inverzne emulzije, eliksira, ekstrakta, tinkture i koncentrata, koji se po želji mogu dodati u vodu za piće psa koji se liječi. Svaki se od ovih tekućih doznih oblika, kada se formulira u skladu sa poznatim postupcima, može dati bilo neposredno psu koju se liječi, bilo u vodu za piće psa koji se liječi. S druge strane tekući oblik u vidu koncentrata, formuliran je tako da se prvo doda u jednu određenu količinu vode iz koje se može uzeti određena alikvotna količina za neposredno davanje psu ili za dodavanje u vodu za piće psa.

Dalje je osiguran naprijed opisani postupak kod koga se spomenuta terapeutski djelotvorna količina protu upalnog spoja formule (I) kako je definirano, daje lokalno na mjesto upale kod spomenutog pripadnika vrste Canis familians. Također je osiguran spomenuti postupak lokalnog davanja, po kome to lokalno davanje obuhvaća:

(1) ubrizgavanje ili infuziju u lokalno mjesto upale jedne farmaceutske kompozicije koja sadrži spomenuti inhibitor u prikladnom tekućem obliku za unošenje tog inhibitora lokalnim davanjem koje je intraarterijsko, u zglobove, u hrskavicu, u rebra, u bešiku, u kožu ili kroz kožu, u vezno tkivo, u ligamente, u moždinu, intramuskularno, u živce, u kosti, u karlicu, intraperikardijalno, u kičmu, u grudnu kost, u zglobni omotač, u stopalo ili u omotač nekog organa, intravensko, uključujući komponente koji omogućavaju odloženo ispuštanje, kontrolirano ispuštanje i/ili zadržano ispuštanje spomenutog inhibitora na to mjesto upale, pri čemu se spomenuti inhibitor: (a) nalazi u otopini kao topljivo sredstvo; (b) nalazi u disperznoj fazi jedne emulzije, ili u disperznoj fazi jedne inverzne emulzije koja se invertira nakon ubrizgavanja ili infuzije, pri čemu te emulzije sadrže prikladna sredstva za emulgiranje; ili (c) nalazi u nekoj suspenziji kao suspendirana čvrsta materija u koloidnom obliku ili u obliku mikročestica, pri čemu ta suspenzija sadrži prikladna sredstva za suspendiranje;

(2) ubrizgavanje ili infuziju farmaceutske kompozicije koja sadrži spomenuti inhibitor u prikladnom tekućem obliku koji služi kao spremnik za ispuštanje tog inhibitora na spomenuto mjesto upale, pri čemu ta kompozicija omogućava držanje tog inhibitora, a potom odloženo, zadržano i/ili kontrolirano ispuštanje spomenutog inhibitora za sustavnu raspodjelu; ili

(3) ukapavanje, udisanje ili prinudno udisanje farmaceutske kompozicije koja sadrži spomenuti inhibitor u prikladnom čvrstom obliku za nanošenje tog inhibitora na spomenuto mjesto upale, pri čemu se taj inhibitor: (a) nalazi u čvrstoj kompoziciji za usađivanje koja se postavlja u spomenuti lokalni centar upale, pri čemu ta kompozicija eventualno omogućava odloženo, zadržano i/ili kontrolirano ispuštanje spomenutog inhibitora; (b) nalazi u jednoj čestičastoj kompoziciji koja se udiše u lokalno mjesto upale koje obuhvaća pluća; ili (c) nalazi u jednoj čestičastoj kompoziciji koja se upuhava u mjesto upale, pri čemu ta kompozicija eventualno omogućava odloženo, zadržano i/ili kontrolirano ispuštanje spomenutog inhibitora do spomenutog mjesta upale.

Drugi specifični dozni oblici za lokalno davanje također su u opsegu opisanog izuma. Tako se, na primjer, kompozicije koje treba nanijeti na kožu, poželjno ubrzavanjem apsorpcije mehaničkim unošenjem kompozicije u kožu, na primjer utrljavanjem, mogu koristiti za unošenje aktivnog sastojak inhibitora u jedno lokalno područje, kao što je neki upaljeni zglob, kome je potrebno takvo liječenje. Te kompozicije mogu imati oblik gelova, losiona, balzama, masti i drugih formulacija predviđenih za lokalnu primjenu.

Dalje je osiguran naprijed opisani postupak kod koga se terapeutski djelotvorna količina protu upalnog inhibitora daje spomenutom pripadniku vrste Canis familians u količini izraženoj u mg po kilogramu tjelesne mase tog pripadnika spomenute vrste na dan, a u opsegu od oko 0,01 mg/kg do oko 20,0 mg/kg dnevno, poželjno od oko 0,1 mg/kg do oko 12,0 mg/kg dnevno, poželjnije od oko 0,5 mg/kg do oko 10,0 mg/kg dnevno, a najpoželjnije od oko 0,5 mg/kg do oko 8,0 mg/kg dnevno. Davanje 6-kloro-α-metil-9H-karbazol-2-octene kiseline vrši se obično doziranjem od oko 4,0 mg/kg/dan.

Pored toga osigurana je, u skladu sa opisanim izumom, farmaceutska kompozicija za liječenje ili sprečavanje bolova i upalnih procesa, te oboljenja kod nekog pripadnika vrste Canis familiaris kome je potrebno takvo liječenje, koja sadrži jedan farmaceutski prihvatljivi nosač zajedno sa terapeutski djelotvornom količinom za liječenje bolova i upala, jednog protu upalno selektivnog inhibitora ciklo-oksigenaze-2 (COX-2), pri čemu je odnos selektivnosti suzbijanja djelovanja COX-2 : COX-1 najmanje 3:1 na osnovu ex vivo nivoa suzbijanja u potpunoj krvi, mjereno kod doze koja daje > 80 % COX-2 inhibiciju, a poželjno > 90 % inhibiciju. Kod jednog preporučljivog vida spomenute farmaceutske kompozicije za liječenje ili sprečavanje bolova i upalnih procesa, te oboljenja, spomenuti terapeutski protu upalno selektivni COX-2 inhibitor ima in vitro IC50 jačinu bar 30 puta veću, poželjno bar 40 puta veću, poželjnije bar 50 puta veću, još poželjnije bar 60 puta veću, i još poželjnije 80 puta veću, a najpoželjnije bar 100 puta veću nego što je in vitro IC50 jačina ciklo-oksigenaze-1 (COX-1), pri čemu je taj inhibitor biran iz grupe protu upalnih spojeva koji se u suštini sastoje od derivata salicilne kiseline, derivata p-aminofenola, indol i inden octene kiseline, heteroaril octenih kiselina, arilpropionskih kiselina, antranilnih kiselina, enolskih kiselina i alkanona.

Dalje je ostvarena naprijed opisana farmaceutska kompozicija kod koje je inhibitor izabran iz grupe koja se sastoji od arilpropionskih kiselina, a pri tome je to jedan spoj naprijed definirane formule (I). Dalje je osigurana naprijed opisana farmaceutska kompozicija kod koje je jačina inhibitornog spoja ciklo-oksigenaze-2 (COX-2) in vitro IC50 formule (I) bar 100 puta veća nego što je njena in vitro IC50 jačina ciklo-oksigenaze-1 (COX-1), pri čemu je jedan od X i Y jednak H, a drugi je metil, a kada su prisutna oba dobivena enantiomera, (+)(S) enantiomer se nalazi u količini od najmanje 75 %. Posebno je ostvarena naprijed opisana farmaceutska kompozicija kod koje je u formuli (I) za R2, n = 1, jedan od X i Y je H, a drugi je metil, i A je hidroksi, (C1-C2) alkoksi ili amino, R6 je kloro ili trifluor metil, a R9 je metil, aceti, benzoil ili acetiloksi; a kada su prisutna oba dobivena enantiomera, (+)(S) enantiomer se nalazi u količini od najmanje 85 %, poželjno od najmanje 90 %, još poželjnije od najmanje 95 %, a najpoželjnije od najmanje 99 %.

Dalje je osigurana naprijed opisana farmaceutska kompozicija kod koje spomenuti inhibitor sadrži 6-kloro-α-metil-9H-karbazol-2-octenu kiselinu, pri čemu kada su prisutna oba dobivena enantiomera, (+)(S) enantiomer se nalazi u količini od najmanje 85 %, poželjno od najmanje 90 %, još poželjnije od najmanje 95 %, a najpoželjnije od najmanje 99 %. Posebno je osigurana naprijed i kasnije opisana farmaceutska kompozicija kod koje se spomenuti inhibitor sastoji isključivo od (+)(S) enantiomera 6-kloro-α-metil-9H-karbazol-2-octene kiseline.

Dalje je osigurana naprijed opisana farmaceutska kompozicija kod koje je postojeća terapeutski djelotvorna količina protu upalnog inhibitora dovoljna, da u kontekstu režima doziranja korištenih parametara davanja, osigura za pripadnika spomenute vrste prikladnu količinu inhibitora izraženu u mg po kilogramu tjelesne mase tog pripadnika spomenute vrste na dan, a u opsegu od oko 0,01 mg/kg do oko 20,0 mg/kg dnevno, poželjno od oko 0,1 mg/kg do oko 12,0 mg/kg dnevno, poželjnije od oko 0,5 mg/kg do oko 10,0 mg/kg dnevno, a najpoželjnije od oko 0,5 mg/kg do oko 8,0 mg/kg dnevno. Davanje 6-kloro-α-metil-9H-karbazol-2-octene kiseline vrši se obično doziranjem od oko 4,0 mg/kg/dan.

U jednom slijedećem preporučljivom vidu farmaceutske kompozicije prema opisanom izumu, ostvaren je protu upalno selektivni COX-2 inhibitor koji selektivno inhibira samo izazvanu COX-2, a u suštini bez inhibiranja konstitutivne COX-1. Posebno, jedno preporučljivo izvođenje iste sadrži jedan farmaceutski prihvatljivi nosač zajedno sa terapeutski djelotvornom količinom za liječenje bolova i upala jednog protu upalnog selektivnog inhibitora COX-2, koji sadrži jedan spoj formule (I) gdje je za R2, n = 1, jedan od X i Y je H, a drugi je metil, i A je hidroksi, (C1-C2) alkoksi ili amino, R6 je kloro ili trifluor metil, a R9 je metil, aceti, benzoil ili acetiloksi; a (+)(S) enantiomer se nalazi u količini od najmanje 99 %. Posebno se spomenuti inhibitor sastoji isključivo od (+)(S) enantiomera 6-kloro-α-metil-9H-karbazol-2-octene kiseline. Poželjno je da je u spomenutoj farmaceutskoj kompoziciji spomenuta terapeutski djelotvorna količina inhibitora dovoljna, da u kontekstu režima doziranja korištenih parametara davanja, osigura za pripadnika spomenute vrste koji se liječi prikladnu količinu tog inhibitora, izraženu u mg po kilogramu tjelesne mase tog pripadnika spomenute vrste na dan, a u opsegu od oko 0,5 mg/kg do oko 8,0 mg/kg dnevno.

Dalje je osigurana naprijed opisana farmaceutska kompozicija u doznom obliku koji može osigurati traženu terapeutski djelotvornu količinu za liječenje bolova i upala, protu upalno selektivnog COX-2 inhibitora u nekom priladnom režimu. Pri tome je izvjestan broj naprijed i kasnije opisanih farmaceutskih kompozicija namijenjen za dugotrajno djelovanje, tj. da omoguća inhibitorsko djelovanje duže od nekoliko sati ili jednog jedinog dana, odnosno da omoguća takvo djelovanje u trajanju od nekoliko dana do jednog tjedna ili duže. Naročito su implantanti i spremnici prikladni primjeri takvih farmaceutskih kompozicija dugog djelovanja, a za neke od njih je predviđeno da omogućuju inhibitorsko djelovanje do jednog mjeseca ili duže. Potrebna terapeutski djelotvorna količina inhibitora potrebna za liječenje ili sprečavanje bolova, izražena u mg po kg tjelesne mase tog spomenutog pripadnika vrste Canis familiaris na dan, kreće se u opsegu od oko 0,01 mg/kg do oko 20,0 mg/kg dnevno, poželjno od oko 0,1 mg/kg do oko 12,0 mg/kg dnevno, poželjnije od oko 0,5 mg/kg do oko 10,0 mg/kg dnevno, a najpoželjnije od oko 0,5 mg/kg do oko 8,0 mg/kg dnevno. Davanje 6-kloro-α-metil-9H-karbazol-2-octene kiseline obično se vrši doziranjem od oko 4,0 mg/kg/dan.

Posebno je još osigurana naprijed opisana farmaceutska kompozicija, kod koje je spomenuta terapeutski djelotvorna količina za liječenje bolova i upala protu upalnog inhibitora osigurana u doznom obliku prikladnom za sustavno davanje spomenutom pripadniku vrste Canis familiaris, pri čemu ta farmaceutska kompozicija sadrži spomenuti inhibitor u prikladnom tekućem obliku, tako da unošenje tog inhibitora obuhvaća:

(1) ubrizgavanje ili infuziju koje je intraarterijsko, međukožno ili krozkožno, potkožno, intramuskularno, u kičmu, u kesicu oko nekog organa ili intravensko, pri čemu se taj inhibitor: (a) nalazi u otopini kao topljivo sredstvo; (b) nalazi u disperznoj fazi jedne emulzije, ili u disperznoj fazi jedne inverzne emulzije koja se invertira nakon ubrizgavanja ili infuzije, pri čemu te emulzije sadrže prikladna sredstva za emulgiranje; ili (c) nalazi u nekoj suspenziji kao suspendirana čvrsta materija u koloidnom obliku ili u obliku mikročestica, pri čemu ta suspenzija sadrži prikladna sredstva za suspendiranje;

(2) ubrizgavanje ili infuziju u odgovarajuća tkiva ili šupljine tijela farmaceutske kompozicije koja sadrži spomenuti inhibitor u prikladnom tekućem obliku koji služi kao spremnik za ispuštanje tog inhibitora kod sustavnog davanja, pri čemu ta kompozicija omogućava držanje tog inhibitora, a potom odloženo, zadržano i/ili kontrolirano ispuštanje spomenutog inhibitora za sustavnu raspodjelu;

(3) ukapavanje, udisanje ili prinudno udisanje u pogodna tkiva tijela ili šupljine tijela, farmaceutske kompozicije koja sadrži spomenuti inhibitor, pri čemu se taj inhibitor: (a) nalazi u čvrstoj kompoziciji za usađivanje koja se postavlja u odgovarajuća tjelesna tkiva ili tjelesne šupljine, pri čemu ta kompozicija omogućava držanje tog inhibitora, a potom odloženo, zadržano i/ili kontrolirano ispuštanje spomenutog inhibitora; (b) nalazi u jednoj čestičastoj kompoziciji koja se udiše u pluća; ili (c) nalazi u jednoj čestičastoj kompoziciji koja se upuhava u odgovarajuća tjelesna tkiva ili tjelesne šupljine, pri čemu ta kompozicija eventualno omogućava odloženo, zadržano i/ili kontrolirano ispuštanje spomenutog inhibitora; ili

(4) uzimanje u vidu hrane farmaceutske kompozicije koja sadrži spomenuti inhibitor u priladnom čvrstom ili tekućem obliku za peroralno davanje spomenutog inhibitora, pri čemu se taj inhibitor: (a) nalazi u čvrstom doznom obliku; ili (b) u tekućem doznom obliku.

Kod jednog posebno preporučljivog vida naprijed opisanih farmaceutskih kompozicija koje omogućavaju odloženo, zadržano i/ili kontrolirano ispuštanje protu upalno selektivnog COX-2 inhibitora, a u iste su obuhvaćeni svi dozni oblici koji proizvode > 80 % inhibiciju aktivnosti COX-2 izozima i dovode do koncentracije ovog inhibitora u plazmi od bar 10 µg/ml bar tokom 4 sata, poželjno bar tokom 8 sati, još poželjnije tokom bar 12 sati, još poželjnije tokom bar 16 sati, još poželjnije tokom bar 20 sati, a najpoželjnije tokom bar 24 sata. Poželjno su uključeni naprijed opisani dozni oblici koji proizvode > 80 % inhibiciju aktivnosti COX-2 izozima i dovode do koncentracije ovog inhibitora u plazmi od bar 15 µg/ml bar tokom 4 sata, poželjno bar tokom 8 sati, još poželjnije tokom bar 12 sati, još poželjnije tokom bar 16 sati, još poželjnije tokom bar 20 sati, a najpoželjnije tokom bar 24 sata. Poželjnije, uključeni su naprijed opisani dozni oblici koji proizvode > 90 % inhibiciju aktivnosti COX-2 izozima i dovode do koncentracije ovog inhibitora u plazmi od bar 20 µg/ml bar tokom 4 sata, poželjno bar tokom 8 sati, još poželjnije tokom bar 12 sati, još poželjnije tokom bar 16 sati, još poželjnije tokom bar 20 sati, a najpoželjnije tokom bar 24 sata.

Posebni dozni oblici naprijed opisanih farmaceutskih kompozicija obuhvaćaju supozitorije kao specijalnu vrstu implantanta, pošto sadrže baze koje su čvrste na sobnoj temperaturi ali se tope na temperaturi tijela, ispuštajući lagano aktivni sastojak kojim su natopljeni u okolno tjelesno tkivo, gdje se aktivni sastojak apsorbira i prenosi radi ostvarenja sustavnog davanja. Čvrste peroralne dozne oblike birane od grupe koja se sastoji od oralnih tableta, kapsula, tableta sa tvrdom oblogom, pastila, pilula i višečestičastih oblika, svi sa odloženim ispuštanjem, tablete sa enteričkom oblogom i kapsule koje sprečavaju ispuštanje i apsorpciju u želucu da bi se olakšalo dostavljanje dalje od želuca psa, oralne tablete zadržanog djelovanja, kapsule i mikročestice koje omogućuju sustavno ispuštanje aktivnog sastojka na kontrolirani način tokom perioda do 24 sata, brzo-topljive tablete, otopine u kapsulama, oralne paste, granule koje su pomiješane ili trebaju biti pomiješane sa hranom za psa koji se liječi, i preparata u obliku za žvakanje u kome se aktivni sastojak proguta zajedno sa hranom za žvakanje, ili se može, alternativno, dati ispuštanjem iz mase hrane koja nije pojedena tokom žvakanja psa koji se liječi; tekuće peroralne dozne oblike koji se biraju iz grupe koja se sastoji od otoina, suspenzija, emulzija, inverznih emulzija, eliksira, ekstrakta, tinktura i koncentrata, koji se po želji mogu dodati u vodu za piće psa koji se liječi. Svaki od ovih tekućih doznih oblika, kada se formulira u skladu sa poznatim postupcima, može se dati psu koju se liječi bilo neposredno, bilo u vodu za piće psa koji se liječi. S druge strane tekući oblik u vidu koncentrata formuliran je tako da se prvo doda u jednu određenu količinu vode iz koje se može uzeti određena alikvotna količina za neposredno davanje psu, ili za dodavanje u vodu za piće psa.

Dalje je osigurana naprijed opisana farmaceutska kompozicija kod koje je spomenuta terapeutski djelotvorna količina za liječenje bolova i upala spomenutog protu upalnog inhibitora osigurana u doznom obliku prikladnom za lokalno davanje na mjesto upale kod spomenutog pripadnika vrste Canis familians, pri čemu ova farmaceutska kompozicija sadrži spomenuti inhibitor u prikladnom tekućem obliku za davanje tog inhibitora koje obuhvaća:

(1) ubrizgavanje ili infuziju u lokalno mjesto upale jedne farmaceutske kompozicije koja sadrži spomenuti inhibitor u prikladnom tekućem obliku za unošenje tog inhibitora lokalnim davanjem koje je intraarterijsko, u zglobove, u hrskavicu, u rebra, u bešiku, u kožu ili kroz kožu, u vezno tkivo, u ligamente, u moždinu, intramuskularno, u živce, u kosti, u karlicu, intraperikardijalno, u kičmu, u grudnu kost, u zglobni omotač, u stopalo ili u omotač nekog organa, uključujući komponente koji omogućavaju odloženo ispuštanje, kontrolirano ispuštanje i/ili zadržano ispuštanje spomenutog inhibitora na to mjesto upale, pri čemu se spomenuti inhibitor: (a) nalazi u otopini kao topljivo sredstvo; (b) nalazi u disperznoj fazi jedne emulzije, ili u disperznoj fazi jedne inverzne emulzije koja se invertira nakon ubrizgavanja ili infuzije, pri čemu te emulzije sadrže prikladna sredstva za emulgiranje; ili (c) nalazi u nekoj suspenziji kao suspendirana čvrsta materija u koloidnom obliku ili u obliku mikročestica, pri čemu ta suspenzija sadrži prikladna sredstva za suspendiranje;

(2) ubrizgavanje ili infuziju farmaceutske kompozicije koja sadrži spomenuti inhibitor u prikladnom tekućem obliku koji služi kao spremnik za ispuštanje tog inhibitora na spomenuto mjesto upale, pri čemu ta kompozicija omogućava držanje tog inhibitora, a potom odloženo, zadržano i/ili kontrolirano ispuštanje spomenutog inhibitora za sustavnu raspodjelu; ili

(3) ukapavanje, udisanje ili prinudno udisanje farmaceutske kompozicije koja sadrži spomenuti inhibitor u prikladnom čvrstom obliku za nanošenje tog inhibitora na spomenuto mjesto upale, pri čemu se taj inhibitor: (a) nalazi u čvrstoj kompoziciji za usađivanje koja se postavlja u spomenuti lokalni centar upale, pri čemu ta kompozicija eventualno omogućava odloženo, zadržano i/ili kontrolirano ispuštanje spomenutog inhibitora; (b) nalazi u jednoj čestičastoj kompoziciji koja se udiše u lokalno mjesto upale koje obuhvaća pluća; ili (c) nalazi u jednoj čestičastoj kompoziciji koja se upuhava u mjesto upale, pri čemu ta kompozicija eventualno omogućava odloženo, zadržano i/ili kontrolirano ispuštanje spomenutog inhibitora do spomenutog mjesta upale.

Dalje je u skladu sa opisanim izumom osigurana kombinacija jednog ili više drugih terapeutski aktivnih sredstava zajedno sa aktivnim sastojcima za liječenje bolova i upala koji sačinjavaju naprijed opisane farmaceutske kompozicije prema ovom izumu. Kada je neki zglob ozbiljno upaljen i istovremeno inficiran mikroorganizmima, na primjer bakterijama, gljivicama, protozoama, virusima i sličnim, poželjno je da se aktivni sastojak prema ovom izumu daje u kombinaciji sa jednim ili više antibiotika, sredstava protiv gljivica, protiv protozoa, protiv virusa ili sličnih terapeutskih sredstava. Dalje se aktivni sastojak prema izumu može davati ne samo u kombinaciji sa drugim NSAID-ima, već i u kombinaciji sa inhibitorima drugih posrednika upale, koji obuhvaćaju jedan ili više spojeva biranih iz grupe koja se u suštini sastoji od klasa takvih inhibitora, a čiji primjeri obuhvaćaju antagoniste H1-receptora, antagoniste kinin �1 i �2 receptora, inhibitore prostaglandina kao što su antagonisti PGD-, PGF-, PGl2- i PGE-receptora; inhibitore tromboksana A2 (TXA2); inhibitore 5- i 12- lipoksigenaze; inhibitore leukotriena LTC4, LTD4/LTE4 i LTB4; antagoniste PAF receptora; zlato u obliku jedne aurotio grupe zajedno sa raznim hidrofilnim grupama; sredstva za suzbijanje imunosti, na primjer ciklosporin, azatioprin, i metotreksat; protu upalne glutokortikoide; penicilamine, hidroksiklorokin; sredstva protiv gihta, na primjer kolhicin, ksantin; inhibitore oksidaze, na primjer alopurinol, i sredstva za povećano lučenje urinske kiseline kroz mokraću, na primjer probenecid, sulfinpirazon i benzbromaron. Dalje je osigurano da se protu upalna sredstva prema opisanom izumu daju u kombinaciji sa terapeutskim sredstvima namijenjenim za liječenje bolesnih stanja, sindroma i simptoma koji se sreću kod starijih pasa, koja sadrže jedan ili više spojeva biranih iz grupe koja se u suštini sastoji od terapeutskih sredstava i stanja koja se liječe, i koje obuhvaćaju kognitivne lijekove za suzbijanje gubitka i oštećenja memorije, sredstva protiv povišenog krvnog tlaka i druge kardiovaskularne lijekove namijenjene za otklanjanje posljedice ateroskleroze, uključujući povišeni krvni tlak, iskemiju miokarda uključujući anginu, kongestivni prekid rada srca i infarkt miokarda, birane od diuretika, vazodilatatora kao što je hidrazin, antagoniste �-adrenergiskog receptora kao što je propanol, inhibitore enzima za konvertiranje angiotenzina-II (ACE-inhibitori) kao što je enalapril koji se koristi za liječenje pasa sa mitralnom insuficijencijom, enalapril samostalno i u kombinaciji sa inhibitorima neutralne endopeptidaze, antagoniste angiotenzin II receptora kao što lozartan, inhibitore renina, blokatore kalcijevog kanala kao što je nifedipin, simpatolitička sredstva kao što je metildopa, �2-adrenergiske agoniste kao što je klonidin, antagoniste �-adrenergiskih receptora kao što je prazosin, i inhibitore HMG-CoA-reduktaze (sredstva protiv kolesterolemije) kao što je lovastatin ili atorvastatin; sredstva protiv nenormalnog razvoja stanica, naročito protu vmitotične lijekove uključujući vinka alkaloide kao što su vinblastin i vinkristin; sredstva za izlučivanje hormona rasta; jake analgetike; sredstva za lokalnu i sustavnu anesteziju; i antagoniste H2-receptora i druga sredstva za zaštitu želuca. Dalje je osigurano da se navedene kombinacije terapeutskih sredstava koriste za liječenje akutnih stanja kod pasa, uključujući bakterijske infekcije koje se javljaju istovremeno sa degenerativnim oboljenjem zglobova, i za liječenje kroničnih stanja kod pasa, pri čemu režim koji se koristi u tu svrhu obuhvaća davanje protu upalnih sredstava prema ovom izumu u kombinaciji sa drugim lijekovima koji se koriste na bazi redovnog davanja za liječenje kroničnih stanja uključujući osteoartritis; formuliranje protu upalnih sredstava prema ovom izumu sa jednim ili više terapeutskih sredstava koja trebaju formirati željenu kombinaciju u prikladnom doznom obliku koji će sadržati sve lijekove koji formiraju kombinaciju, uključujući slučajeve kada različiti lijekovi imaju razna vremena poluživota, stvaranjem oblika sa reguliranim ispuštanjem spomenutih lijekova sa različitim vremenima ispuštanja, čime se postiže relativno ravnomjerno doziranje; dozni oblik u vidu hrane koja sadrži lijekove u kojem se spomenuti lijekovi koji se koriste u kombinaciji nalaze zajedno, pomiješani sa spomenutom jestivom kompozicijom. Dalje je osigurano, u skladu sa ovim izumom, istovremeno davanje kod koga se kombinacija lijekova postiže istovremenim davanjem tih lijekova koji se trebaju davati istovremeno; uključujući istovremeno davanje različitih doznih oblika i različitim putovima; primjena kombinacija u skladu za različitim ali pravilnim i kontinuiranim programima doziranja pri čemu se željeni nivoi u plazmi predmetnih lijekova održavaju kod psa koji se liječi, čak i kada se pojedinačni lijekovi koji sačinjavaju tu kombinaciju ne daju tom psu istovremeno.

Također se predviđa da će, u skladu sa ovim izumom, biti osigurana pakiranja prikladna za trgovačku upotrebu za terapeutsko liječenje ili sprečavanje bolova i upalnih procesa, te oboljenja kod jednog pripadnika vrste Canis familiaris kome je potrebno takvo liječenje, koje obuhvaća prikladno pakiranje koje može biti u obliku vanjske kutije i jednog unutrašnjeg kontejnera, koji je u nju stavljen tako da se može vaditi, pri čemu se u tom kontejneru nalazi prikladni dozni oblik aktivnog sastojka koji obuhvaća selektivni inhibitor COX-2, pri čemu je odnos selektivnosti COX-2 : COX-1 najmanje 3:1 na osnovu ex vivo nivoa suzbijanja u potpunoj krvi mjereno kod doze koja daje > 80 % COX-2 inhibiciju, a poželjno > 90 % inhibiciju, kako je to ovdje ranije opisivano; i zajedno sa ovim pakiranjem jedno štampano uputstvo i informativni materijal, koji može biti priložen uz taj kontejner, zatvoren u tom kontejneru ili prikazan kao integralni dio tog kontejnera, pri čemu je u tom štampanom materijalu objašnjeno čitaocu da spomenuti aktivni sastojak, kada se da psu koji se treba liječiti, efikasno suzbija COX-2 izazvanu na postojećem ili očekivanom mjestu bolova i upala kod tog psa, pri čemu je odnos selektivnosti suzbijanja djelovanja COX-2 : COX-1 najmanje 3:1 na osnovu ex vivo nivoa suzbijanja u potpunoj krvi mjereno kod doze koja daje > 80 % COX-2 inhibiciju, a poželjno > 90 % inhibiciju, čime se liječi ili sprečava bolove i upale do kojih bi došlo zbog toga. Kod jednog preporučljivog vida ovog pakiranja prikladnog za korištenje u trgovini, u tom materijalu, koji sadrži instrukcije i informacije, biti će napisano za čitaoca da će spomenuti aktivni sastojak, kada se da psu koji se treba liječiti, omogućiti efektivno potpuno suzbijanje izazvane COX-2 kod tog psa, čime će liječiti ili spriječiti bolove ili upale, ali i to da kada se ovaj sastojak dade psu, on neće u suštini izazvati inhibiranje konstitutivne COX-1 kod tog psa, tako da će kod najvećeg broja pasa biti izbjegnute neželjene gastrointestinalne i druge nepovoljne pojave koje su rezultat znatne inhibicije COX-1.

Također se predviđa da će, u skladu sa ovim izumom, biti osigurano pakiranje neposredno naprijed opisane vrste, koje će obuhvaćati prikladan kontejner kako je opisano, a u tom kontejneru oralni dozni oblik jednog spoja formule (I), koji može biti u obliku tablete za žvakanje ili za pojesti, pri čemu je jedinično dozno pakiranje neka pilula, suspenzija načinjena od jediničnog doznog pakiranja, prašak za oralnu suspenziju, ili sama oralna suspenzija, koja nema nepovoljno djelovanje na hranu, a uz taj kontejner ide štampano uputstvo i informativni materijal kako je opisano, u kome nema nikakvih izraženih ili nagoviještenih ograničenja u vezi toga da li se ovaj oralni dozni oblik može uzimati uz hranu ili samostalno.

Detaljni opis izuma

Cilj je ovog izuma da se nađe rješenje jednog ozbiljnog problema koji se nametao veterinarskoj medicini desetcima godina, a tiče se potrebe za efikasnim ali i sigurnim protu upalnim liječenjem pasa. Ozbiljnost i nemogućnost rješenja ovog problema posljedica su činjenice da su praktično sva protu upalna sredstva, posebno NAID-i, koja su ispitivana za primjenu kod pasa, izazivala u cjelini neprihvatljive i ponekad opasne nepovoljne reakcije kod pasa, a koje su u velikoj mjeri ograničivale njihovu upotrebu. Najraširenija i najopasnija od ovih nepovoljnih reakcija je poremećaj i nadražaj gastrointestinalne sluznice što dovodi do pojave ulkusa, krvarenja i eventualno perforacije i peritonitisa. Ove neželjene nepovoljne reakcije ublažavaju se suzbijanjem raznih prostaglandina sa NSAID inhibitorima, što dovodi do ograničenog dovoda krvi do zaštitne gastrointestinalne sluznica, koja zbog toga ima ozbiljno smanjenu masu, a time i smanjenu zaštitnu funkciju.

Oštećenje želuca od strane NSAID-a posljedica je djelovanje najmanje dva različita mehanizma. Lokalni nadražaj od oralno datih NSAID-a omogućuje povratnu difuziju kiseline u želudačnu sluznicu, što izaziva oštećenje tkiva. Parenteralno davanje, s druge strane, također može izazvati oštećenje i krvarenje, što je bilo povezano sa inhibiranjem biosinteze želudačnih prostaglandina koji obavljaju funkciju zaštite žlijezda u želudačnoj sluznici. Ovi prostaglandini, naročito PGI2 i PGE2, suzbijaju lučenje kiseline od strane želuca, povećavaju protok krvi kroz sluznicu i potiču lučenje mukusa koji štiti stanice u crijevima. Druga neželjena sporedna djelovanja NSAID-a obuhvaćaju poremećaje funkcije krvnih pločica, produženje trudnoće ili spontani pobačaj, promjene funkcioniranja bubrega i reakcije preosjetljivosti.

Sva naprijed opisana neželjena sporedna djelovanja NDAID-a vjerojatno zavise od blokade sinteze endogenih prostaglandina. Prema tome, postoji značajan interes da se otkriju NSAID-i koji ne dovode do sustavne proizvodnje ovakvih neželjenih sporednih djelovanja. Psi ne samo da su posebno osjetljivi na upalne procese i oboljenja, kao što su degenerativna oboljenja zglobova, već su također posebno podložni komplikacijama koje nastaju od nepovoljnih gastrointestinalnih reakcija.

Kako se ovdje koristi, izraz "pas (psi)" označava bilo kojeg pripadnika vrste Canis familiaris, kojih ima veliki broj raznih pasmina. Mada su laboratorisjska ispitivanja biološke aktivnosti izvedena koristeći jednu određenu pasminu, pretpostavlja se da će inhibitorski spojevi prema ovom izumu biti korisni za liječenje bolova i upala kod bilo koje od brojnih pasmina.

U svom najširem vidu, srž opisanog izuma je neočekivano otkriće da jedan mali rod protu upalnih sredstava, od kojih je karprofen, 6-kloro-�-metil-9H-karbazol-2-octena kiselina, najbolji primjer, ima veliki stupanj selektivnosti na pseću ciklo-oksigenazu-2 (COX-2), i da je ta selektivnost jedinstvena unutar velike klase karboksil- i karboksi-(C1-C4) alkil aril i/ili heteroaril protu upalnih sredstava kojima karprofenska grupa spojeva također pripada. Ta jedinstvena i neočekivana selektivnost kod pasa ima dalekosežan utjecaj na sigurno i efikasno liječenje pasa koji pate od bilo kojeg od velikog broja upalnih procesa i oboljenja.

Sada je prilično dobro prihvaćeno kod liječenja upalnih procesa i oboljenja, naročito kod pasa, daje kaskadu endogenih reakcija koje stvaraju razne prostaglandinske spojeve u tijelu, počevši od arašidonske kiseline, i pokreće jedan osnovni enzim, nazvan ciklo-oksigenaza. Utvrđeno je da se taj enzim javlja u dva izozimska oblika, koji su odvojeni i djeluju nezavisno, jedan izozim konstitutivne ciklo-oksigenaze-1 (COX-1) i jedan izozim ciklo-oksigenaze-2 (COX-2). COX-1 izozim kod pasa je odgovoran za proizvodnju prostaglandina koji vrše važne funkcije u želucu, crijevima, bubrezima i krvnim pločicama, od kojih su neke zaštitne prirode, naročito u pogledu gastrointestinalne mukoze. COX-2 izozim je kod pasa odgovoran za proizvodnju prostaglandina kao što je PGE2 koji izaziva akutna i kronična upale unutar neutrofila, makrofaga, endotelijskih stanica i fibroblasta u kojima je izražen COX-2 gen. COX-2 se može izazvati endotoksinom, lipopolisaharidom (LPS), raznim citokinima, na primjer IL-1 i TNF, faktorima rasta, na primjer EGF i PDF, i mnogim drugim sredstvima. Tako se, na primjer, COX-2 izozim može otkriti imunitetskim bojanjem u jednojezgrenim stanicama pleuralnog eksudata po pojavi upale porebrice kod štakora izazvanog karaginanom.

Konačno, cilj je bio da se otkriju spojevi koji će biti u stanju inhibirati aktivnost COX-2 izozima kod pasa na praktično 100 % osnovi, dok će istovremeno inhibirati COX-1 izozim na praktično 0 % osnovi. Praktično, to se svelo na traženje spojeva koji selektivno inhibiraju COX-2 izozim, tj. spojeva koji omogućavaju maksimalno protu upalno liječenje preko relativno visokih nivoa inhibiranja COX-2 izozima pri dozi koja isto tako proizvodi minimalna sporedna djelovanja preko relativno niskih nivoa inhibiranja COX-1 izozima. Do otkrića ovdje opisanog izuma, jedini spojevi koji su pokazali da imaju COX-2 selektivnost bili su oni koji imaju jednu sulfonil ili sulfonamido grupu, umjesto karboksil grupe, koja je karakteristična za ogromnu većinu klasičnih NSAID-a. Ova su zapažanja dovela do pretpostavke da Arg 150 ostatak COX-1 izozima nije bitno vezno mjesto za selektivne inhibitore COX-2, pri čemu je Arg 150 ostatak bitan za djelovanje COX-1 pošto vezuje završnu karboksilnu grupu arašidonske kiseline i, analogno, funkciju karboksilne kiseline koja se pripisuje klasičnim NSAID-ima. Moglo bi se očekivati da će se COX-2 selektivni inhibitori vezati za neki jedinstveni element psećeg COX-2 izozima, umjesto na neki element koji je zajednički za pseće COX-1 i COX-2 izozime.

Na osnovu toga, opisani izum daje postupak za selektivno inhibiranje izazvane ciklo-oksigenaze-2 (COX-2) u odnosu na inhibiranje odgovarajuće konstitutivne ciklo-oksigenaze-1 (COX-1), a time je prikladan za liječenje ili sprečavanje bolova i upalnih procesa i oboljenja kod jednog pripadnika vrste Canis familiaris kome je potrebno takvo liječenje, pri čemu je odnos selektivnosti COX-2 : COX-1 najmanje 3:1 na osnovu in vivo i ex vivo nivoa suzbijanja u potpunoj krvi mjereno kod doze ili opsega doza koji daje > 80 % COX-2 inhibiciju, koji obuhvaća davanje tom pripadniku spomenute vrste terapeutski djelotvornu količinu jednog protu upalnog spoja, za liječenje bolova i upala u skladu sa naprijed navedenim ograničenjima.

Opisani izum dalje osigurava naprijed opisani postupak za liječenje ili sprečavanje bolova i upalnih procesa i oboljenja kod jednog pripadnika vrste Canis familiaris kod koga spomenuti protu upalno COX-2 selektivni inhibitor sadrži jedan spoj formule:

[image]

gdje

[image] ,

pri čemu A je hidroksi, (C1-C4) alkoksi, amino, hidroksi-amino, mono-(C1-C2) alkilamino, di-(C1-C2) alkilamino, X i Y su nezavisno H ili (C1-C2) alkil, a n je 1 ili 2;

R6 je halogen, (C1-C3) alkil, trifluorometil ili nitro;

R9 je H, (C1-C2) alkil, fenil ili fenil-(C1-C2) alkil, pri čemu je fenil eventualno mono-supstituiran fluorom ili klorom; -C(=O)-R, gdje R je (C1-C2) alkil ili fenil, eventualno mono-supstituiran fluorom ili klorom; ili -C(=O)-O-R1, gdje R1 je (C1-C2) alkil;

gdje su X i Y različiti; (-)(R) i (+)(S) su njegovi enantiomeri; i svi njegovi farmaceutski prihvatljivi oblici soli, prolijekova i metabolita koji su farmaceutski aktivni kod liječenja ili sprečavanja bolova i upala. Ako inhibitor formule (I) postoji u vidu (-)(R) i (+)(S) enantiomera, prema izumu je osiguran samostalan (+)(S) enantiomer, ili ako su prisutna oba enantiomera zajedno, ostvarena je njihova racemska ili neracemska smjesa.

Sasvim je iznenađujuće da preporučljiva karprofenska grupa spojeva, karakteristična po jednoj funkcionalnoj grupi �-metil-octene kiseline, ima više puta veću selektivnost na pseću COX-2 od bilo kojeg klasičnog NSAID-a koji sadrži karboksil, kao i isto toliko puta veću selektivnost na pseću COX-2 od nekih NSAID-a koji sadrže sulfonil i sulfonamid, a koji su prihvaćeni u struci kao spojevi velike COX-2 selektivnosti. Ovaj je vid opisanog izuma ostvaren u postupku za liječenje ili sprečavanje upalnih procesa i oboljenja kod psa, koji obuhvaća davanje istom jedne protu upalno terapeutski djelotvorne količine jednog inhibitora pseće ciklo-oksigenaze-2 (COX-2), za koji je in vitro IC50 jačina u tom psu bar 50 puta veća nego što je in vitro IC50 jačina pseće ciklo-oksigenaze-1 (COX-1) u tom psu, pri čemu je taj inhibitor biran iz grupe protu upalnih spojeva koji se u suštini sastoji od derivata salicilne kiseline, derivata p-aminofenola, indol i inden octene kiseline, heteroaril octenih kiselina, arilpropionskih kiselina, antranilnih kiselina, enolskih kiselina i alkanona, a posebno je biran iz grupe koja se sastoji od karboksil- i karboksi-(C1-C4) alkil aril i/ili heteroaril protu upalnih sredstava. Posebno je biran iz grupe koja se sastoji od klase nesteroidnih protu upalnih lijekova na bazi aril propionskih kiselina.

Karprofen i grupa derivata karptofena koji se preporučljivo koriste u postupcima i kompozicijama iz ovog izuma, mogu se pripremati prema postupcima sinteze poznatim prosječnom organskom kemičaru. Tako, na primjer, spojevi formule (I) gdje R6 je halogen, (C1-C3) alkil, trifluormetil ili nitro, i gdje R9 je H ili metil, mogu se pripremati reagiranjem: (1) fenilhidrazina kod koga fenilski dio ima željenu R6 supstituciju, a �-dušik hidrazina ima željenu R9 supstituciju; sa (2) cikloheksanonom koji ima željenu R2 supstituciju. Dobiveni 1,2,3,4-tetrahidrokarbazo potom se aromatizira da bi se dobio željeni karbazol formule (I). Aromatiziranje se može izvesti koristeći: (1) jedno sredstvo za aromatiziranje, na primjer p-kloranil, o-kloranil, 2,3-dikloro-5,6-dicijanobenzokinon (DDQ), sumpor, paladij na ugljiku ili oksid olova; u prisustvu (2) otapala takvog kao što je ksilol, benzol, toluol, kinolin, dimetilsulfoksid (DMSO) i dimetilformamid (DMF); (3) na temperaturi u opsegu od sobne temperature do temperature refluksiranja reagirajuće smjese, poželjno ova druga.

Spojevi formule (I) koji su kiseline, tj. kod kojih A je hidroksi, i soli tih kiselina sa bazama, mogu se prevesti u amide formule (I) gdje A je amino, hidroksiamino, mono-(C1-C2) alkilamino i di-(C1-C2) alkilamino: (1) formiranjem klorida odgovarajuće kiseline reagiranjem sa fosfor pentakloridom (PCl5); potom (2) reagiranjem sa odgovarajućim aminskim reagensom da bi se formirao željeni amid, što se vrši u prisustvu jednog ekvivalenta piridina ili trietilamina da posluži kao osnova za stupanj transfera protona, a čime se uklanja formirana H+Cl-. Isti kloridi kiselina koji su formirani u stupnju (1) mogu se reagirati sa odgovarajućim alkanolom da bi se dobili esteri formule (I), u kojima A je (C1-C4) alkoksi. Poželjno je da se i ova reakcija izvede u prisustvu baze takve kao što je piridin koja može neutralizirati formiranu H+Cl-, tako da ne utječe na bilo koji alkanolski reagens osjetljiv na kiseline.

Naprijed opisani sintetski pristupi pomoću kojih se pripremanju preporučljive karprofenske grupe spojeva koji se koriste kod postupaka i kompozicija prema opisanom izumu, detaljno su opisani u SAD patentu br. 3.896.145, koji je ovdje u cjelini uključen kao literatura.

Kada su u definiciji "R2 supstituenta" X" i Y različiti, tada postoji jedan čiralni (asimetrični) ugljikov atom. Dobiva se racemska mješavina (R)- i (S)-enantiomera, u kojoj postoji 50 : 50 smjesa oba enantiomera. Prema opisanom izumu, otkriveno je da (S)-enatiomer preporučljive karprofenske grupe spojeva formule (I) koji imaju jedan čiralni ugljikov atom, je enantiomer koji ima iznenađujući stupanj neočekivane selektivnosti na pseću COX-2, jedinstveno biološko djelovanje koje nema praktično ni jedan od klasičnih NSAID-a koji ima jezgru karboksilne kiseline, a posebno ga nemaju njihovi S-enantiomeri. Zbog toga će (S)-enantiomer preporučljive karprofenske grupe spojeva formule (I) koji imaju jedan čiralni ugljikov atom, imati iznenađujuće smanjen nivo nepovoljnih gastroenteralnih i drugih reakcija kod pasa u usporedbi sa praktično svim ostalim NSAID-ima koji imaju jednu jezgru karboksilne kiseline, a posebno u usporedbi sa njihovim S-enantiomerima. Zbog toga bi bilo potpuno neočekivano da će S-enantiomer karprofena imati, zbog toga što je vrlo veliki selektivni inhibitor psećeg COX-2 izozima, iznenađujuće povećan nivo protu upalnog, analgetičkog i antipiretičkog djelovanja kod pasa u usporedbi sa praktično svim ostalim NSAID-ima karakterističnim po jezgri karboksilne kiseline.

Jedna posebno preporučljiva izvedba opisanog izuma je da se koristi samo (S)-enantiomer karprofena, 6-kloro-�-metil-9H-karbazol-2-octena kiselina, kao aktivni sastojak ili kao sredstvo za liječenje u postupcima i kompozicijama prema opisanom izumu. Međutim, smatra se da su i druge izvedbe također u opsegu ovog preporučljivog roda spojeva prema opisanom izumu. Tako se, na primjer, može koristiti neracemska mješavina (R)- i (S)-enantiomera, i u tom se slučaju (S)-enatiomer nalazi u količini od najmanje 85 %, poželjno od najmanje 90 %, još poželjni od najmanje 85 %, a najpoželjnije od najmanje 99 %. Pošto (R)- i (S)-enantiomeri imaju identičnu molekulsku masu, gustoću, itd., nepotrebno je davati bilo kakvu osnovu za naprijed navedene postotke. Drugim riječima, to mogu bit postotci maseni, volumenski, kemijske ekvivalentnosti, itd. Razlog uključivanja naprijed naznačenih količina (R)-enantiomera može biti jednostavno praktične prirode da nije neophodno ukloniti svaki trag (R)-enantiomera iz racemske mješavine. Mogu postojati i razlozi za to koji se odnose na korisna sveukupna biološka svojstva.

Stručnjaci će shvatiti da su opsezi doznih količina, kako su ovdje spominjani, za preporučljivi rod karprofenskih spojeva opisani za 50 : 50 racemsku mješavinu enantiomera, kada se radi o čiralnom spoju. To je u velikoj mjeri rađeno kao stvar dogovora. Kada aktivni sastojak koji se koristi kao sredstvo za liječenje sadrži mješavinu enantiomera koja se razlikuje od 50 : 50 mješavine, ili kada terapeutsko sredstvo sadrži u suštini 100 % samo (+)(S) ili (-)(R) enantiomera, prosječni stručnjak moći će vrlo jednostavno proračunati stvarnu količinu tražene doze, jednostavnim množenjem navođenih doznih količina sa faktorom koji izražava odnos količine enantiomera koji se koristi prema količini koja se nalazi za spominjanu dozu na bazi 50 : 50 mješavine enantiomera. Prema tome, ako je spomenuta doza 4 mg/kg/dan za 50 : 50 racemsku smjesu, odgovarajuća dozna količina je, kada se koristi u suštini 100 % (+)(S) enantiomera, jedna polovina navedene količine, tj. 2 mg/kg/dan.

Kako farmaceutske kompozicije prema ovom izumu koje sadrže jedan član preporučljivog roda karprofenskih spojeva predviđaju korištenje racematskih mješavina koje sadrže 50 % (S)-enantiomera, kao i neracemske mješavine sa oko 99 % ili manje (S)-enantiomera zajedno sa manje od 50 % (R)-enantiomera, mora se vršiti razdvajanje racemata karprofenskog roda spojeva formule (I) koji imaju jedan čiralni ugljikov atom u optički aktivne izomere. To se može lako izvesti koristeći poznate procedure i tehnike. Tako se, na primjer, neke od racemskih mješavina mogu istaložiti kao eutektikumi, poslije čega se mogu lako razdvojiti. Obično je, međutim, poželjno da se koriste kemijske procedure za razdvajanje prema kojima se iz racemske mješavine formiraju diastereomeri pomoću jednog optički aktivnog sredstva za razdvajanje. Na primjer sa jednom optički aktivnom bazom, tj. D-�-metilbenzilaminom, koja se može reagirati sa karboksilnom grupom. Ovako formirani diastereomeri potom se razdvajaju selektivnom kristalizacijom i prevode u odgovarajući optički izomer.

U opseg ovog izuma obuhvaćeni su svi oblici protu upalno terapeutski aktivnih i farmaceutski prihvatljivih soli, prolijekova i metabolita preporučljivog roda karprofenskih spojeva koji se koriste u opisanom izumu. To posebno obuhvaća aditivne soli kiselina, kod kojih je "A" definirano kao bilo što osim "hidroksi", formirane obradom spojeva formule (I) sa farmaceutski prihvatljivim organskim i neorganskim kiselinama, na primjer hidrohalide kao što je klorhidrat, bromhidrat, jodhidrat, drugim neorganskim kiselinama i njihovim odgovarajućim solima, kao što su sulfati, nitrati, fosfati, itd., i alkil- i mono-aril sulfonati kao što su etansulfonat, toluolsulfonat i benzolsulfonat, i drugim organskim kiselinama i njihovim odgovarajućim solima kao što su acetati, tartrati, maleati, sukcinati, citrati, benzoati, salicilati, askorbati, itd.

Kada je "A" definirano kao "hidroksi" kod preporučljivog roda karprofenskih spojeva koji se koriste u ovom izumu, njihove se soli mogu formirati obradom sa farmaceutski prihvatljivim bazama. Primjeri takvih baza su hidroksidi alkalnih metala, uključujući kalij hidroksid, natrij hidroksid i litij hidroksid, hidroksidi alkalno zemnih metala kao što su barij hidroksid i kalcij hidroksid, alkoksidi alkalnih metala, na primjer kalij etanolat i natrij propanolat, i razne organske baze kao što su piperidin, dietanolamin i N-metilglutamin. Također su obuhvaćene aluminijeve soli spojeva formule (I).

Pored primjene raznih naprijed opisanih oblika soli spojeva formule (I), u opseg opisanog izuma uključeni su kao aktivni sastojci svih analgetika i protu upalno terapeutski aktivnih i farmaceutski prihvatljivih prolijekova i metaboliti naprijed spomenutih spojeva. To posebno obuhvaća one derivate gdje je R9 definiran kao (C1-C2) alkil, naročito metil, fenil ili fenil-(C1-C2) alkil, naročito, benzil, gdje je fenil eventualno mono-supstituiran fluorom ili klorom, narčito 4-fluorofenil, -C(=O)-R, gdje R je (C1-C2) alkil ili fenil, naročito acetil i benzil, gdje je fenil eventualno mono-supstituiran sa fluorom ili klorom, ili -C(=O)-O-R1, gdje R1 je (C1-C2) alkil, naročito acetiloksi. Ove N-grupe lako se kidaju tokom metabolizma spojeva formule (I), što čini te derivate posebno poželjnim prolijekovima.

Opisani je izum opisan u prethodnim paragrafima posebno u odnosu na preporučljivi rod karprofenskih spojeva formule (I). Opisani izum, međutim, predviđa širi opseg u pogledu osiguravanja protu upalno selektivnih COX-2 inhibitora. Kako je već rečeno, ti selektivni COX-2 inhibitori obuhvaćaju one kod kojih je odnos selektivnosti za COX-2 prema COX-1 najmanje 3:1 na osnovu in vivo i ex vivo nivoa suzbijanja u potpunoj krvi, mjereno kod doze ili opsega doza koji daje > 80 % COX-2 inhibiciju. Prema kasnije opisanim farmakokinetičkim (PK) podatcima, pokazalo se da postoji veza između farmakološkog ili toksičkog reagiranja kod pasa na protu upalno selektivne COX-2 inhibitore prema opisanom izumu i dostupne koncentracije tih inhibitora, na primjer u krvi ili plazmi spomenutih pasa. U cilju opisa ovog izuma, spomenuto farmakološko reagiranje kod pasa smatra se kao protu upalno reagiranje izazvano inhibiranjem COX-2 izozima, dok se toksično reagiranje kod pasa smatra kao reagiranje na neželjeno sporedno djelovanje, na primjer gastrointestinalno, koje nastaje uslijed inhibiranja COX-1 izozima. Na taj način će koncentracija inhibitorskog lijeka u krvotoku svakog od pasa biti povezana sa koncentracijom inhibitorskog lijeka na mjestima djelovanja.

Kao što je poznato, najvažniji farmakokinetički parametri su biološka raspoloživost, dio spomenutog lijeka koji je apsorbiran u krvotok, volumen raspodijele, koji se odnosi na veličinu prostora u tijelu raspoloživog sa držanje tog lijeka, i klirens (engleski: clearance), koji se odnosi na sposobnost tijela da ukloni neki određeni lijek. U skladu sa ovim izumom, odnos selektivnosti za COX-2 prema COX-1, koji mora biti najmanje 3:1, određen je na osnovu ex vivo mjerenja postotka (%) nivoa suzbijanja svakog od ovih izozima u potpunoj krvi pasa. Procedure za vršenje tog ex vivo mjerenja mogu se ukratko prikazati da se sastoje prvenstveno od davanja ispitnog spoja selektivnog inhibitora na unaprijed određenom ukupnom doznoim nivou, na primjer 4 mg/kg po unaprijed izabranim psima. Doza se daje u skladu sa unaprijed određenim režimom doziranja, na primjer jednom dnevno (s.i.d), dva puta dnevno (b.i.d.), itd., poslije čega se od svake od ispitnih životinja uzimaju uzorci potpune krvi. Ispitivanja djelovanja COX-1 i COX-2 zasnivaju se na stimuliranju ili sa jednim kalcijevim ionoforom za tromboksan B2 (djelovanje COX-2), ili sa lipopolisaharidom (LPS) za prostaglandin E2 (djelovanje COX-2). Ove su procedure detaljnije opisane u slijedećim primjerima.

COX-2 selektivnost bitno je svojstvo protu upalnih inhibitora koji se koriste kod ovog izuma i zahtjeva se da bude bar 3:1 u usporedbi sa inhibiranjem djelovanja COC-1. Nije dovoljno da dati spoj jednostavno ima odnos selektivnosti od 3:1, pošto neki dati spoj može imati zahtjevani odnos selektivnosti u nekoj točki ukupnog opsega doziranja, a da ipak ne uspije osigurati odgovarajuće ukupno inhibiranje djelovanja COX-2. Zbog toga se dodatno zahtjeva za protu upalni inhibitor da bi bio u opsegu ovog izuma, da mora osigurati i > 80 % inhibiciju djelovanja COX-2. Smatra se da je to minimalni nivo inhibiranja dovoljan da osigura zadovoljavajuće farmaceutsko djelovanje izraženo u vidu liječenja i sprečavanja bolova i upala.

Također je nedovoljno za dati spoj da jednostavno ima odnos selektivnosti od 3:1 za jednu datu dozu, a da osigura > 80 % inhibiciju djelovanja COX-2, poželjno > 90 % inhibiciju djelovanja COX-2, za neku drugu dozu. Potrebno je da oba ova kriterija budu zadovoljena istovremeno i na nekom nivou izloženosti, poslije doziranja. Prema tome, zahtjeva se da se odnos selektivnosti od 3:1 javlja pri koncentraciji doziranja ili koncentracijama doziranja koje osiguravaju > 80 % inhibiciju djelovanja COX-2.

Da bi se prikazao način na koji se naprijed navedena ograničenja primjenjuju na neki potencijalni selektivni COX-2 inhibitor, razmotriti će se slijedeći primjer. Tu se spoj ocjenjuje u skladu sa naprijed opisanim procedurama za mjerenje inhibiranja djelovanja COX-1 i COX-2 u uzorcima potpune krvi, pri ukupnoj dozi od 4 mg/kg datoj jednom dnevno, pri čemu se nivoi djelovanja određuju 2, 4 i 12 sati poslije davanja. Kada se podatci za COX-1, COX-2, i za neobrađivane uzorke nanesu na dijagram % inhibiranja u funkciji vremena, vidi se da krivulja za COX-1 opada prilično naglo od % inhibiranja, na 2. satu od 10-15 % do 0 % u 12. satu. COX-2 krivulja, s druge strane, opada vrlo malo u istom vremenskom periodu, od inhibiranja od oko 95 % u 2. satu do inhibiranja od oko 90 % u 12. satu.

Na osnovu toga, treba reći da je pri dozi od 4 mg/kg, datoj jednom dnevno, potencijalni inhibitor zadovoljio uvjete: (1) najmanje 3:1 odnosa selektivnosti; i (2) > 80 % inhibicije djelovanja COX-2, potrebne da bi bio protu upalno COX-2 selektivni inhibitor koji ulazi u opseg opisanog izuma. Kako su podatci iz oba dijagrama uspoređeni za iste doze (4 mg/kg) i za isti vremenski period od 12 sati, ispunjeno je i treće ograničenje, a to je da su prva dva ograničenja ispunjena pri istoj dozi ili opsegu doza.

Mogu se načiniti slična određivanja, te nacrtati dijagrami za dobivene podatke za više različitih doznih količina ispitivanog spoja. Međutim, kombinirani rezultati prikazuju se pomoću dijagrama na koji se nanosi % inhibiranja COX-1 iCOX-2 u funkciji doze ili koncentracije u plazmi, umjesto u funkciji vremena. Krivulja koja predstavlja COX-2 podatke javlja se prva i naglo raste, počevši od najmanje dozne koncentracije koja daje primjetljiv % inhibiranja i, kako se doza približava većim koncentracijama, dostiže nivoe inhibicije > 80 % i kasnije prijelazi u asimptotu. Krivulja koja predstavlja podatke za COX-1 javlja se kasnije i raste manje strmo od krivulja podataka za COX-2, i postaje asimptota na također značajno nižem nivou % inhibiranja. Ispitivani spoj ulazi u opseg opisanog izuma ako linija paralelna y-osi, koja presijeca obje krivulje za neku doznu koncentraciju daje točke koje zadovoljavaju ograničenja i za odnos 3:1 i za > 80 % inhibiciju.

Opseg opisanog izuma u odnosu na one protu upalne COX-2 selektivne inhibitore koji su uključeni u njega, može se prikazati ili izraziti na drugačiji, mada u suštini jednak način od naprijed korištenog. Tako, na primjer, može se smatrati da opisani izum posebno osigurava postupak za liječenje ili sprečavanje bolova i upalnih procesa i oboljenja kod nekog pripadnika vrste Canis familiaris kome je potrebno takvo liječenje, a koji obuhvaćanje davanje istom terapeutski djelotvorne količine za liječenje bolova i upala jednog protu upalnog inhibitora ciklo-oksigenaze-2 (COX-2) za koji je in vitro IC50 jačina u pripadniku spomenute vrste bar 30 puta veća, poželjno bar 40 puta veća, poželjnije bar 50 puta veća, još poželjnije bar 60 puta veća, i još poželjnije 80 puta veća, a najpoželjnije bar 100 puta veća nego što je in vitro IC50 jačina ciklo-oksigenaze-1 (COX-1) u istom, pri čemu je taj inhibitor biran iz grupe protu upalnih spojeva koji se u suštini sastoje od derivata salicilne kiseline, derivata p-aminofenola, indol i inden octene kiseline, heteroaril octenih kiselina, arilpropionskih kiselina, antranilnih kiselina, enolskih kiselina i alkanona.

U skladu sa naprijed opisanim postupcima iz opisanog izuma, posebno je osiguran naprijed opisani postupak liječenja ili sprečavanja upalnih procesa i oboljenja kod koga je jačina inhibitornog spoja ciklo-oksigenaze-2 (COX-2) formule (I) in vitro IC50 bar 100 puta veća nego spomenuta in vitro IC50 jačina ciklo-oksigenaze-1 (COX-1), pri čemu je jedan od X i Y jednak H, a drugi je metil, a kada su prisutna oba dobivena enantiomera, (+)(S) enantiomer se nalazi u količini od najmanje 75 %. Posebno je ostvaren naprijed opisan postupak kod koga je u formuli (I) za R2, n = 1, jedan od X i Y je H, a drugi je metil, a A je hidroksi, (C1-C2) alkoksi ili amino, R6 je kloro ili trifluor metil, a R9 je metil, aceti, benzoil ili acetiloksi; a kada su prisutna oba dobivena enantiomera, (+)(S) enantiomer se nalazi u količini od najmanje 85 %, poželjno od najmanje 90 %, još poželjnije od najmanje 95 %, a najpoželjnije od najmanje 99 %.

Dalje su osigurani naprijed opisani postupci kod kojih spomenuti inhibitor sadrži 6-kloro-�-metil-9H-karbazol-2-octenu kiselinu, pri čemu kada su prisutna oba dobivena enantiomera, (+)(S) enantiomer se nalazi u količini od najmanje 85 %, poželjno od najmanje 90 %, još poželjnije od najmanje 95 %, a najpoželjnije od najmanje 99 %. Posebno je osiguran naprijed opisani postupak kod koga se spomenuti inhibitor sastoji isključivo od (+)(S) enantiomera 6-kloro-�-metil-9H-karbazol-2-octene kiseline.

Također se može reći da opisani izum osigurava postupak za selektivno inhibiranje u suštini samo izazvane ciklo-oksigenaze-2 (COX-2), u suštini bez inhibiranja odgovarajuće konstitutivne ciklo-oksgenaze-1 (COX-1), i time liječi ili sprečava bolove i upalne procese i oboljenja povezane sa istim, kod jednog pripadnika vrste Canis familiaris kome je potrebno takvo liječenje, koji postupak obuhvaća davanje istome terapeutski djelotvorne količine za liječenje bolova i upala jednog protu upalnog spoja formule (I), kod kojega su R2, X, Y, n, A, R6 i R9 kako su definirani, uključujući (-)(R) i (+)(S) enantiomere i sve protu upalne terapeutski aktivne i farmaceutski prihvatljive oblike soli, prolijekove i metabolite naprijed navedenih spojeva. I ovdje, kada se inhibitor formule (I) javlja i kao (-)(R) i kao (+)(S) enantiomer, osiguran je, u skladu sa opisanim izumom, samostalan (+)(S) enantiomer, ili ako su prisutna oba enantiomera, osigurana je njihova racemska ili neracemska mješavina.

Na sličan način kako je naprijed rečeno, za opisani se izum može reći da obuhvaća naprijed spomenuti postupak selektivnog inhibiranja samostalno izazvane ciklo-oksigenaze-2 (COX-2), kod koga spomenuti inhibitor sadrži 6-kloro-�-metil-9H-karbazol-2-octenu kiselinu, pri čemu kada su prisutna oba dobivena enantiomera, (+)(S) enantiomer se nalazi u količini od najmanje 85 %, poželjno od najmanje 90 %, još poželjnije od najmanje 95 %, a najpoželjnije od najmanje 99 %. Posebno je osiguran naprijed opisan postupak kod koga se spomenuti inhibitor sastoji isključivo od (+)(S) enantiomera 6-kloro-�-metil-9H-karbazol-2-octene kiseline.

Kada se spojevi formule (I), ili njihovi enantiomeri ili soli, trebaju koristiti kao aktivni sastojci u postupcima i kompozicijama prema opisanom izumu, mogu se unositi u standardne farkaceutske dozne oblike. Tako se, na primjer, mogu koristiti za sustavna ili lokalna, oralna ili parenteralna davanja, i u tu se svrhu kombiniraju sa uobičajenim farmaceutskim dodacima, otapalima i pomoćnim sredstvima, na primjer organskim i neorganskim inertnim nosačima, kao što su voda, želatin, laktoza, škrob, magnezij stearat, talk, biljna ulja, smole, polialkilenglikoli, itd. Ovi se farmaceutski preparati mogu koristiti u čvrstom obliku, na primjer kao tablete, pilule, supozitorije, kapsule, a posebno u kombinaciji ili u mješavini sa nekim ukusnim prehrambenim proizvodom prikladnim za pse, ili se mogu davati u tekućem obliku, na primjer kao otopine, suspenzije, standardne i inverzne emulzije, i eliksiri. Farmaceutski dodaci i pomoćna sredstva koji se mogu dodavati obuhvaćaju konzervanse, antioksidatore, sredstva protiv mikroorganizama i druge stabilizarore, okvašivače, i sredstva za emulgiranje i za formiranje suspenzija, kao i sredstva protiv stvrdnjavanja, aditive za davanje mirisa i boje, kompozicije za poboljšanje zgušnjavanja, ili za ostvarivanje odloženog, zadržanog ili kontroliranog ispuštanja aktivnog sastojka, i razne soli za mijenjanje osmotskog tlaka farmaceutskog preparata ili da djeluju kao puferi. Posebni dozni oblici koji su uspješno korišteni obuhvaćaju 5 % otopinu miješanih čestica karprofena za intravensko ubrizgavanje, 3 % jestivu pastu i oralne tablete u dozama od 25 mg, 75 mg i 100 mg.

Kod postupaka i kompozicija prema opisanom izumu, posebno onih kod kojih se inhibitor sastoji od 6-kloro-�-metil-9H-karbazol-2-octene kiseline, a prisutna su oba dobivena enantiomera, preporučljiva je izvedba kod koje se koristi neracemska mješavina. Posebno je poželjno se kod ovih preporučljivih neracemskih mješavina da se (+)(S)-enatiomer nalazi u količini od najmanje 85 %, poželjno od najmanje 90 %, još poželjnije od najmanje 85 %, a najpoželjnije od najmanje 99 %. Tako će kod takvih neracemskih mješavina (+)(S) enantiomer biti prevladavajuća komponenta, ne samo zato što je značajno jači od (-)(R) enantiomera u suzbijanju ciklo-oksigenaze-2 (COX-2), već zato što je vrlo selektivan u odnosu na inhibiranje ciklo-oksigenaze-2 (COX-2) u usporedbi sa ciklo-oksigenazom-1 (COX-1). Odgovarajuće manje količine (-)(R) enatiomera, tj. manje od 15 %, manje od 10 % i manje od 5 %, dodaju se po želji ako se smatra poželjnim uravnoteženje svojstava inhibiranja ciklo-oksigenaze ili drugih enzima. Kada je količina (-)(R) enantiomera manja od 5 % i manja od 1 %, razlog uključivanja obično odražava praktične mogućnosti postupka koji se koristi za razdvajanje enantiomera. Ako taj postupak zahtjeva mnogo vremena, ili je skup, biti će poželjno, sa praktičnog stanovišta, da se naprosto pusti da manji dio (-)(R) enantiomera bude prenijet u krajnji proizvod sa neracemskom mješavinom.

Protu upalni inhibitori formule (I) opisanog izuma mogu se davati sustavno psu koji se liječi kao farmaceutska kompozicija u prikladnom tekućem obliku ubrizgavanjem ili infuzijom. Postoji više mjesta i organskih sustava u tijelu psa koji će omogućiti da pravilno formulirane farmaceutske kompozicije, kada se unesu ubrizgavanjem ili infuzijom, prožmu cijelo tijelo i sve organske sustave psa koji se liječi. Injekcija je jedinstvena doza farmaceutske kompozicije koja se prisilno unese u odgovarajuće tkivo, obično brizgalicom. Najčešći oblici ubrizgavanja su intramuskularni, intravenski i potkožni. Nasuprot tome, infuzija je postepeno unošenje farmaceutske kompozicije u odgovarajuće tkivo. Najčešći oblik infuzije je intravenski. Drugi oblici ubrizgavanja ili infuzije obuhvaćaju intraarteriski, međukožni ili krozkožni (uključujući potkožni) ili u kičmu, naročito u omotač kičme. Kod tih tekućih farmaceutskih kompozicija, protu upalni inhibitor može se nalaziti u otopini kao topljivi materijal. To je najčešći i najpoželjniji tip takve kompozicije, ali zahtjeva inhibitor u obliku soli koja ima prihvatljivu topljivost u vodi. Voda (ili slana otopina) daleko je najprikladnije otapalo za takve kompozicije. Ponekad se mogu koristiti prezasićene otopine, ali one imaju probleme u vezi sa stabilnošću što ih čini nepraktičnim za svakodnevnu upotrebu.

Ako se ne može ostvariti oblik nekog spoja formule (I) koji ima traženi stupanj topljivosti u vodi, što se ponekad može dogoditi, stručnjak zna pripremiti emulziju koja je disperzija malih globula jedne tekućine, disipativne ili interne faze, u jednoj drugoj tekućine, homogene ili vanjske faze, sa kojom se ne može miješati. Tekućine se drže u stanju emulzije primjenom sredstava za emulgiranje koja su farmaceutski prihvatljiva. Tako, ako je protu upalni inhibitor netopljiv u vodi, on se može dati u emulziji u kojoj predstavlja disipativnu fazu. A ako je inhibitor netopljiv u vodi ali se može otopiti u otapalu koje se može miješati sa vodom, može se koristiti emulzija. Mada će se inhibitor najčešće koristiti kao disipativna ili unutrašnja faza onoga što se naziva emulzija tipa ulje u vodi, također se može koristiti kao disipativna ili unutrašnja faza jedne inverzne emulzije, koja se obično naziva emulzija tipa voda u ulju. Ovdje je protu upalni inhibitor topljiv u vodi i može se davati kao jednostavna vodena otopina. Međutim, inverzne emulzije se invertiraju nakon ubrizgavanja ili infuzije u vodenoj sredini kao što je krv, a imaju tu prednost da omogućavaju bržu i efikasniju disperziju inhibitora u vodenom mediju nego što bi se postiglo korištenjem vodene otopine. Inverzne emulzije pripremaju se korištenjem dobro poznatih prikladnih, farmaceutski prihvatljivih emulgatora. Kada protu upalni inhibitor ima ograničenu topljivost u vodi, također se može davati kao suspendirani čvrsti materijal u koloidnom obliku ili u obliku mikročestica u suspenziji pripremljenoj od prikladnih, farmaceutski prihvatljivih sredstava za izradu suspenzija. Suspendirane čvrste čestice koje sadrže inhibitor također se mogu formulirati kao kompozicije sa odloženim, zadržanim i/ili kontroliranim ispuštanjem.

Mada će se sustavno davanje najčešće izvoditi ubrizgavanjem ili infuzijom neke tekućine, može biti mnogo situacija kada će biti povoljnije ili čak neophodno da se protu upalni inhibitor unese u čvrstom stanju. Sustavno davanje čvrstih materija vrši se, ukapavanjem, udisanjem ili upuhavanjem farmaceutske kompozicije u prikladnom čvrstom obliku koji sadrži inhibitor. Ukapavanje inhibitora može se ostvariti ugradnjom kompozicije u vidu čvrstog implantanta u pogodna tjelesna tkiva ili šupljine. Implantant može sadržati jednu matricu od biološki kompatibilnih i biološki razloživih materijala u kojima su dispergirane čestice čvrstog inhibitora, ili u kojima su, eventualno, zahvaćene globule ili pojedinačne stanice tekućeg inhibitora. Poželjno je da se matrica razloži i potpuno apsorbira u tijelu. Kompozicija matrice poželjno se bira tako da omogući kontrolirano, zadržano i/ili odloženo ispuštanje inhibitora tokom dužih perioda vremena, čak i od po nekoliko mjeseci.

Znatan broj ovdje opisanih doznih oblika može se formulirati tako da omogućuju odloženo, zadržano i/ili kontrolirano ispuštanje aktivnog sastojka iz takvog doznog oblika. Kod jednog posebno poželjnog vida farmaceutskih kompozicija prema izumu koji omogućavaju odloženo, zadržano i/ili kontrolirano ispuštanje protu upalno selektivnog COX-2 inhibitora, u iste su obuhvaćeni svi oralni dozni oblici koji proizvode > 80 % inhibiciju aktivnosti COX-2 izozima i dovode do koncentracije ovog inhibitora u plazmi od bar 10 µg/ml bar tokom 4 sata, poželjno bar tokom 8 sati, još poželjnije tokom bar 12 sati, još poželjnije tokom bar 16 sati, još poželjnije tokom bar 20 sati, a najpoželjnije tokom bar 24 sata. Poželjno su uključeni naprijed opisani dozni oblici koji proizvode > 80 % inhibiciju aktivnosti COX-2 izozima i dovode do koncentracije ovog inhibitora u plazmi od bar 15 µg/ml bar tokom 4 sata, poželjno bar tokom 8 sati, još poželjnije tokom bar 12 sati, još poželjnije tokom bar 16 sati, još poželjnije tokom bar 20 sati, a najpoželjnije tokom bar 24 sata. Poželjnije, uključeni su naprijed opisani dozni oblici koji proizvode > 90 % inhibiciju aktivnosti COX-2 izozima i dovode do koncentracije ovog inhibitora u plazmi od bar 20 µg/ml bar tokom 4 sata, poželjno bar tokom 8 sati, još poželjnije tokom bar 12 sati, još poželjnije tokom bar 16 sati, još poželjnije tokom bar 20 sati, a najpoželjnije tokom bar 24 sata.

Prema tome, korisni dozni oblik karprofena za kontrolirano ispuštanje prema opisanom izumu je onaj koji održava nivo karprofena u plazmi veći od 1 µg/ml u toku najvećeg dijela dana poslije jedne jedine oralne doze od 4 mg/kg. Poželjni oralni dozni oblici za kontrolirano ispuštanje karprofena prema opisanom izumu su oni koji održavaju koncentraciju karprofena veću od 10 µg/ml u periodu vremena dužem od onoga u toku koga dozni oblik karprofena za trenutno ispuštanje održava usporedivi nivo u plazmi, kada se dozni oblik za trenutno ispuštanje i dozni oblik za kontrolirano ispuštanje daju u istim dozama, na primjer 4, 3,6, 3,2 ili 2,8 mg/kg. Tako, na primjer, preporučljivi oralni dozni oblici za kontrolirano ispuštanje od 4 mg/kg održavaju koncentraciju karprofena u plazmi veću od 10 µg/ml duže od 10,5 sati.

Dozni oblici karprofena za trenutno ispuštanje koji sadrže doze od 3,6, 3,2 i 2,8 mg/kg, održavaju koncentraciju karprofena u plazmi od preko 10 µg/ml tokom 9,5, 8,5, odnosno 7,5 sati. Preporučljivi oralni dozni oblici karprofena za kontrolirano ispuštanje od 3,6 mg/kg održavaju koncentraciju karprofena u plazmi iznad 10 µg/ml duže od 9,5 sati. Isto tako su granična trajanja za doze od 3,2 mg/kg i za 2,8 mg/kg 8,5 sati, odnosno 7,5 sati. Karakteristike performansi za preporučljive oralne dozne oblike karprofena sa kontroliranim ispuštanjem veće od 4 mg/kg ili manje od 2,8 mg/kg mogu se na sličan način proračunati, pretpostavivši linearnu farmakokinetiku. Poželjniji oralni dozni oblici karprofena sa reguliranim ispuštanjem su oni koji održavaju koncentraciju karprofena u plazmi veću od 10 µg/ml u periodu vremena dužem ili jednakom onome koji se zapaža kada dozni oblik karprofena za trenutno ispuštanje ima bilo koju veću dozu. Zbog toga ovi dozni oblici za regulirano ispuštanje održavaju najmanje 80 % COX-2 inhibiranje u psećoj krvi tokom vremenskog perioda dužeg od onoga koji se postiže pri većim dozama doznog oblika sa trenutnim ispuštanjem.

Najprikladniji dozni oblici karprofena za kontrolirano ispuštanje su oni koji su u stanju održavati nivoe karprofena u plazmi iznad oko 10 µg/ml u periodu vremena dužem ili jednakom onome zapaženom kod doznog oblika karprofena za trenutno ispuštanje (10,5 sati) od 4 mg/kg, kada se ti dozni oblici karprofena za kontrolirano ispuštanje daju u dozama manjim od 4 mg/kg. Djelovanje oralnog doznog oblika za trenutno ispuštanje od 4 mg/kg uzima se kao osnovni standard za svrhe ovog uspoređenja, pošto je 4 mg/kg/dan trenutno preporučena i prihvaćena efikasna oralna doza prema opisanom izumu, kako je u njemu i opisano.

Izraz "implantant" uvijek opisuje čvrstu farmaceutsku kompoziciju koja sadrži protu upalni inhibitor, dok izraz "spremnik" obično podrazumijeva tekuću farmaceutsku kompoziciju koja sadrži jedan protu upalni inhibitor, koja je smještena u bilo koje tjelesno tkivo ili šupljinu da bi formirala rezervoar ili izvor koji se lagano razilazi u okolna tkiva i organe i na kraju postaje sustavno raspodijeljena. Međutim, ove razlike nisu uvijek potpuno ostvarive u praksi, pa je zbog toga predviđeno da se u opseg ovog izuma uključe i tekući implantanti i čvrsti spremnici, pa čak i miješani čvrsti i tekući oblici jednih i drugih. Supozitorije se mogu smatrati kao jedna vrsta implantanta, pošto sadrže osnovne materije koje su čvrste na sobnoj temperaturi ali se tope na temperaturi tijela, pri čemu lagano ispuštaju aktivni sastojak kojim su prožeti u okolno tkivo tijela, u kome se aktivni sastojak apsorbira i prenosi u cilju ostvarivanja sustavnog davanja.

Sustavno se davanje također može ostvariti udisanjem ili upuhavanjem nekog praška, tj. čestičaste kompozicije koja sadrži inhibitor. Tako, na primjer, inhibitor u praškastom obliku može se udahnuti u pluća koristeći uobičajene naprave za raspršivanje praškastih formulacija. Inhibitor u vidu čestičaste formulacije može se također davati prinudnim udisanjem, tj. upuhavati ili drugačije dispergirati u odgovarajuća tjelesna tkiva ili šupljine jednostavnim zaprašivanjem ili korištenjem konvencionalnih naprava za raspršivanje čestičastih formulacija. I ove se čestičaste kompozicije mogu formulirati tako da se omoguće odloženo, zadržano i/ili kontrolirano ispuštanje protu upalnog inhibitora u skladu sa poznatim principima i od poznatih materijala.

Drugi načini za sustavno davanje, koji mogu koristiti inhibitor prema opisanom izumu u tekućem ili u čvrstom obliku, obuhvaćaju davanje kroz kožu, kroz nos ili očnim putem. Posebno se mogu transdermalni (krozkožni) flasteri pripremljeni prema poznatoj tehnologiji unošenja lijekova pripremiti i nanijeti na kožu psa koji se liječi, poslije čega se aktivno sredstvo zbog svojih formuliranih karakteristika topljivosti kreće kroz epiderm, a zatim u dermalne slojeve pseće kože gdje bude preuzet kao dio općeg krvotoka psa, da bi se na kraju omogućilo sustavno rasprostiranje aktivnog sastojka tokom željenog, produženog perioda vremena. Također su uključeni implantanti koji se stavljaju ispod epidermnog sloja kože, tj. između epiderma i krzna kože psa koji se liječi. Takav će implantant biti formuliran u skladu sa poznatim principima i od materijala koji se koriste kod ove tehnologije unošenja, a mogu se tako pripremiti da omogućuju kontrolirano, zadržano ili odloženo sustavno ispuštanje aktivnog sastojka u krvotok psa. Ovi podepidermni (subkutikularni) implantanti omogućavaju istu vrstu postavljanja i efikasnosti ispuštanja kao i krozkožni flaster, ali bez ograničenja da će biti izloženi propadanju, oštećenju ili slučajnom skidanju zato što se nalaze na vanjskom sloju pseće kože.

Mogu se smisliti specijalne vrste farmaceutskih kompozicija prikladnih za oralno davanje psima. Farmaceutske kompozicije prikladne za upotrebu kroz usta, tj. za jedenje ili za davanje kroz usta, mogu biti čvrste ili tekuće. Poželjni dozni oblici za uzimanje kroz usta kod sustavnog davanja su čvrste i, na primjer jestive oralne kompozicije, kao što su brzo topljive obložene tablete, tablete, kapsule, tablete sa tvrdom oblogom, pastile, pilule, itd., ili tekući, na primjer otopine, suspenzije, emulzije, eliksiri, tinkture, itd. Mogu se koristiti farmaceutske kompozicije posebnih vrsta prikladne za oralno davanje psima i obuhvaćaju, ali nisu na njih ograničene, proizvode kao što je oralna pasta koja se nanosi na zadnji dio jezika psa koji se liječi, granulasti oblik koji se daje miješanjem u hranu za psa, i oblik hrane za žvakanje kod koga se aktivni sastojak uzima zajedno sa jestivim prehrambenim proizvodom, ili u vidu jestivog proizvoda iz koga se može uzeti aktivni sastojak putem izlučivanja iz mase hrane koja nije pojedena, tokom žvakanja psa koji se liječi. Kao što je poznato u struci, formulacija takvih jestivih kompozicija uzima u obzir ponašanje psa u pogledu toga koliko će biti sažvakano od datog doznog oblika i odgovarajući nivo doziranja.

Kao i kod drugih putova davanja i odgovarajućih doznih oblika koji su ovdje opisani, dozni oblici namijenjeni za oralno davanje također su prikladno formulirani tako da omoguće kontrolirano, zadržano i/ili odloženo ispuštanje aktivnog sastojka. Obično će obuhvaćati oralne tablete, kapsule i višečestične formulacije odloženog ispuštanja, kao i enterički obložene tablete i kapsule koje sprečavaju ispuštanje i apsorbiranje aktivnog sastojka u želucu psa i olakšavaju ispuštanje dalje od želuca, tj. u crijevima psa. Drugi tipični oralni dozni oblici obuhvaćati će oralne tablete, kapsule i višečestične formulacije zadržanog ispuštanja koje omogućavaju sustavno unošenje aktivnog sastojka na kontrolirani način tokom dužeg perioda vremena, na primjer perioda od 24 sata. Kada se zahtjeva ili je poželjno naglo unošenje aktivnog sastojka, oralni dozni oblik za kontrolirano ispuštanje može biti pripremljen u obliku brzo-topljive tablete, koja će sadržati jako topljive oblike soli aktivnog sastojka.

Opis prikazanih doznih oblika za koje se predviđa da budu u opsegu opisanog izuma klasificirao je te oblike, čisto radi prikladnosti, na one za lokalno i za sustavno davanje, kao i na čvrste i na tekuće oblike. Te su, međutim, klasifikacije prilično proizvoljne i ne treba nikako smatrati da na bilo koji način ograničuju opseg opisanog izuma u odnosu na putove davanja i na dozne oblike. Tako je, na primjer, već u opisu ukazano da neki putovi davanja, mada očigledno lokalni, također mogu imati sustavno djelovanje ili posljedice. Granica povučena između tekućih i čvrstih doznih oblika može biti nejasna u stvarnoj praksi. Tako, na primjer, prikladan oralni dozni oblik za primjenu u ovom izumu obuhvaća otopine u kapsulama, odnosno miješanu čvrstu i tekuću formulaciju. Mikroemulzijske formulacije, također u opsegu ovog izuma, mogu se okarakterizirati kao miješani čvrsti i tekući dozni oblici.

Protu upalni inhibitor može se dati lokalno u središte upale kod psa koga treba liječiti. Lokalno davanje u odnosu na sustavno omogućuje bolje usmjereni način unošenja u odnosu na generalizirani način unošenja farmaceutske kombinacije koja sadrži protu upalni inhibitor kod psa koji pati od bolova i upala. Međutim, primjena spremnika i implantanta kao i formulacija za odloženo, zadržano i kontrolirano ispuštanje težila je da zamagli te razlike. Prema tome, naprijed opisane tekuće i čvrste farmaceutske kompozicije koje sadrže protu upalni inhibitor, mogu se, najvećim dijelom, koristiti i za lokalno davanje, ali vodeći računa da se biraju komponente za te kompozicije koje će težiti da ubrzaju apsorbiranje inhibitora u lokalna tkiva na mjestu davanja, ali koje će istovremeno sprečavati infiltraciju i kretanje inhibitora u više vanjska i u udaljenija tkiva, što bi dovelo do prijelaza na sustavno davanje.

Lokalno davanje usmjereno je na pogodna tjelesna tkiva i šupljine u koje sa protu upalni inhibitor može ubrizgati, unijeti infuzijom, implantirati, unijeti u spremnik, umetnuti, ukapavati ili upuhavati. To davanje može obuhvaćati, ali nije na njih ograničeno, davanje intraarterijsko, u zglobove, u hrskavicu, u rebra, u bešiku, u kožu ili kroz kožu, u vezno tkivo, u ligamente, u moždinu, intramuskularno, kroz nos, u živce, intraokularno, tj. oftalmičko davanje, u kosti, u karlicu, intraperikardijalno, u kičmu, u grudnu kost, u zglobni omotač, u stopalo ili u omotač nekog organa, intravensko.

Farmaceutske kompozicije u tekućem obliku koje sadrže inhibitor, pružaju prednost da omogućuju ubrizgavanje tekućine u mjesto upale ili u njegovu neposrednu blizinu. To je posebno slučaj u slučaju kada se radi o upali zglobova i degeneratvnom oboljenju zglobova. Ubrizgavanjem inhibitora neposredno u zglob, moguće je ostvariti veliku koncentraciju inhibitora u kratkom vremenskom periodu, čime se ne samo bitno pojačava pristup inhibitora mjestu upale, a time i terapeutsko djelovanje inhibitora, već istovremeno svodi na minimum pojavu nepovoljnih reakcija do kojih bi inače moglo doći. Rezultat je velika lokalna koncentracija inhibitora sa odgovarajuće malom koncentracijom koja bi mogla preći u sustavno davanje.

Injekcije mogu biti načinjene od farmaceutskih kompozicija koje sadrže inhibitor, pri čemu je farmaceutska kompozicija u obliku za odloženo, kontrolirano ili zadržano ispuštanje. Ove formulacije priznatih kompozicija mogu biti čvrste, polučvrste, gelovi ili druge tekuće/čvrste kombinacije, kod kojih se koristi jedna razloživa matrica ili niz obloga da bi se omogućilo kontinuirano ispuštanje inhibitora unaprijed određenom brzinom ili promjenljivim brzinama, ako se želi. Izrazi "produženo ispuštanje" i "dugotrajnog djelovanja" kao i drugi, koriste se za opisivanje tih formulacija. Svi oni koriste razne kombinacije biološki razloživih polimera, na primjer raznih celuloznih polimera i prikladnih materijala, na primjer kukuruznog škroba i magnezij stearat, da bi se ostvarilo lagano i/ili ravnomjerno ispuštanje inhibitora sadržanog u matrici. Ove se farmaceutske kompozicije mogu ubrizgati u mjesto upale ako su dovoljno tekuće ili se mogu prevesti u suspenziju, ili se mogu na neki drugi način unositi ako su čvršće prirode.

Terapeutski djelotvorna količina za liječenje bolova i upala inhibitorskih spojeva formule (I) daje se psu koji se liječi u količini izraženoj u miligramima po kilogramu tjelesne mase tog psa na dan: "mg/kg/dan". Izraz "na dan", kako se ovdje koristi, ne treba tumačiti da se obavezno zahtijeva da se neki određeni dozni oblik daje na dnevnoj bazi psu koji se liječi. Izraz "na dan" samo je indikacija najmanjeg prikladnog ali proizvoljnog segmenta vremena koji se koristi kao dio ukupne jedinice za mjerenje doze protu upalnog inhibitora koji se daje. Doza, tj. terapeutski djelotvorna količina za liječenje bolova i upala inhibitora obično je u opsegu od oko 0,01 mg/kg/dan do oko 20,0 mg/kg/dan, poželjno od oko 0,1 mg/kg/dan do oko 12,0 mg/kg/dan, još poželjnije od oko 0,5 mg/kg/dan do oko 10,0 mg/kg/dan, a najpoželjnije od oko 0,5 mg/kg/dan do oko 8,0 mg/kg/dan. Tako će, na primjer, pas mase 23 kg biti najpoželjnije liječen sa od oko 10 mg do oko 180 mg terapeutskog sredstva dnevno. Djelomične količine nisu značajne pa će doze biti odgovarajuće zaokružene na neki broj koji odgovara jediničnim doznim količina koje su dostupne. Ako je dozni oblik tekućina koja se može ubrizgati, poželjne dozne količine mogu se ostvariti još preciznije. S druge strane, kada je dozni oblik, na primjer, oralna tableta, biti će potrebno da se vrši aproksimacija poželjne doze. Tako se doza od 10 mg može aproksimirati prepolovljavanjem tablete od 25 mg, a doza od 180 mg može se aproksimirati korištenjem tablete od 100 mg zajedno sa jednom tabletom od 75 mg ili tri tablete od po 25 mg, pošto su to tipične dozne količine za oralne tablete. Stručnjacima će biti jasno da tamo gdje je najčešće korišteni dozni oblik oralna tableta i gdje se veliki broj pasa liječi na dnevnoj bazi, posao će se olakšati korištenjem pakiranja koje sadrži sve raspoložive dozne količine ovih tableta, na primjer tablete od 25, 75 i 100 mg. Na taj se način može aproksimirati praktično svaka željena dozna količina koristeći kombinaciju ovih tableta i/ili njihovih polovina.

Potrebno je da stručnjak, kao što je veterinar, ne samo da određuje poželjni put davanja i odgovarajući dozni oblik i količinu, već on mora isto tako odrediti i režim doziranja, tj. učestalost davanja. U općem slučaju najvjerojatnije je da će izbor biti između doziranja jednom dnevno (s.i.d) i dva puta dnevno (b.i.d), a da će prvi način omogućiti bržu i solidniju terapiju, dok će drugi način omogućiti manje intenzivnu ali trajniju terapiju. Međutim, ovo generaliziranje ne uzima u obzir tako važne varijacije kao što je specifične vrste bolova ili upala o kojima se radi, specifično terapeutsko sredstvo koji se koristi i njegova farmakokinetika, kao i specifični pacijent (pas) o kome se radi. Za odobreni proizvod koji se nalazi na tržištu, najveći dio ove informacije već je osiguran kao rezultat kliničkih ispitivanja vršenih da bi se dobilo to odobrenje. U drugim slučajevima takva se informacija može dobiti neposredno u skladu sa objašnjenima i uputstvima sadržanim u postojećoj specifikaciji načinjenoj u svjetlu saznanja i vještine stručnjaka. Dobiveni rezultati mogu se uspoređivati sa podatcima od odgovarajućih ocjenjivanja nekog odobrenog proizvoda u istim ispitivanjima.

Naprijed navedeni opsezi doznih količina, koji su također navedeni i na drugim mjestima ove specifikacije, važe za racemske mješavine spojeva formule (I) koji imaju jedan čiralni ugljikov atom, ili za pojedinačne spojeve formule (I) gdje nema čiralnog ugljikovog atoma. Kao što će biti jasno prosječnom stručnjaku, tj. veterinaru, ili nekoj osobi sa nekim višim stupnjem stručne spreme i iskustvu na održavanju zdravlja životinja, ako se radi o nekoj neracemskoj mješavini spojeva formule (I), protu upalna terapeutski djelotvorna količina može varirati. Tako na primjer, ako je 85 % mješavine (S) enantiomer, to će obično težiti smanjivanju potrebne doze. Ta su razmatranja zasnovana na pretpostavljenoj jednakoj snazi, i na činjenici da je (S)-enantiomer znatno aktivniji od (R)-enantiomera. Međutim, stupanj razlike između djelovanja ova dva enantiomera mora uzeti u obzir i druge razlike, naročito razlike u farmakokinetici ova dva enantiomera, kada se određuje pravilna doza. Tako je, na primjer, utvrđeno da postoji značajna razlika u veličini klirensa između (+)(S) i (-)(R) enantiomera. To će, opet, imati izračunljivo djelovanje na količinu aktivnog spoja koji treba dati. Obično takva određivanja vrši stručnjak od slučaja do slučaja, ali su ona u okviru uobičajenog znanja, koje je uspostavilo postupke kojima se mogu dobiti podatci potrebni za vršenje proračuna.

Tipični dozni oblici i količine uključuju: (1) intravensko davanje karprofena u dozi od 4,0 mg po kg tjelesne mase na dan, koja se ubrizgava u desnu cefaličnu venu; (2) oralno davanje karprofena u dozi od 4,0 mg po kilogramu tjelesne mase na dan kao oralne paste ubrizgane na koren jezika, a 1 sat prije hranjenja; i (3) oralno davanje karprofena u dozi od 4,0 mg po kilogramu tjelesne mase na dan, u vidu tableta od 25, 75 i 100 mg, koje se postavljaju na koren jezika psa koji se liječi, a 1 sat prije davanja hrane.

Aktivni sastojci opisanog izuma mogu se kombinirati sa drugim terapeutski aktivnim sastojcima, što će biti očigledno stručnjaku, a koji će biti obično određeni sa okolnostima pod kojima se daje terapeutsko sredstvo prema ovom izumu. Tako, na primjer, kada je neki zglob ozbiljno upaljen i istovremeno inficiran mikroorganizmima, na primjer bakterijama, gljivicama, protozoama, virusima i sličnim, poželjno je da se aktivni sastojak prema ovom izumu daje u kombinaciji sa jednim ili više antibiotika, sredstava protiv gljivica, protiv protozoa, protiv virusa ili sličnih terapeutskih sredstava. Dalje se aktivni sastojak prema izumu može davati ne samo u kombinaciji sa drugim NSAID-ima ovdje detaljnije opisanim, već i u kombinaciji sa inhibitorima drugih posrednika upale, kako bi se ostvarilo višestruku djelovanje protiv upale. Dodatne klase ovih inhibitora i njihovi primjeri obuhvaćaju, na primjer, antagoniste H1-receptora, antagoniste kinin �1 i �2 receptora, inhibitore prostaglandina kao što su antagonisti PGD-, PGF-, PGl2- i PGE-receptora; inhibitore tromboksana A2 (TXA2); inhibitore 5- i 12- lipoksigenaze; inhibitore leukotriena LTC4, LTD4/LTE4 i LTB4; antagoniste PAF receptora; zlato u obliku jedne aurotio grupe zajedno sa raznim hidrofilnim grupama; sredstva za suzbijanje imunosti, na primjer ciklosporin, azatioprin, i metotreksat; protu upalne glutokortikoide; penicilamine, hidroksiklorokin; sredstva protiv gihta, na primjer kolhicin, ksantin; inhibitore oksidaze, na primjer alopurinol, i sredstva za povećano lučenje urinske kiseline kroz mokraću, na primjer probenecid, sulfinpirazon i benzbromaron.

Pošto su upale najčešće kod starijih pasa, stručnjaci će shvatiti da se protu upalna sredstva prema opisanom izumu mogu davati u kombinaciji sa terapeutskim sredstvima namijenjenim za liječenje bolesnih stanja, sindroma i simptoma koji se sreću u velikoj mjeri. Ta terapeutska sredstva i stanja za čije se liječenje koriste, obuhvaćaju, na primjer, kognitivne lijekove za suzbijanje gubitka i oštećenja memorije. Druga velika klasa ovih terapeutskih sredstava obuhvaća sredstva protiv povišenog krvnog tlaka i druge kardiovaskularne lijekove namijenjene otklanjanju povišenog krvnog tlaka, iskemiju miokarda uključujući anginu, kongestivni prekid rada srca i infarkt miokarda, kao što su, na primjer, diuretici, vazodilatatori kao što je hidrazin, antagonisti �-adrenergiskog receptora kao što je propanol, inhibitori enzima za konvertiranje angiotenzina-II (ACE-inhibitori) kao što je enalapril koji se koristi za liječenje pasa sa mitralnom insuficijencijom, enalapril samostalan i u kombinaciji sa inhibitorima neutralne endopeptidaze, antagonisti angiotenzin II receptora kao što lozartan, inhibitori renina, blokatori kalcijevog kanala kao što je nifedipin, simpatolitička sredstva kao što je metildopa, �2-adrenergiski agonisti kao što je klonidin, antagonisti �-adrenergiskih receptora kao što je prazosin, i inhibitori HMG-CoA-reduktaze (sredstva protiv kolesterolemije) kao što je lovastatin.

Drugi slučajevi takvih terapeutskih sredstava obuhvaćaju sredstva protiv nenormalnog razvoja stanica, naročito protu mitotične lijekove uključujući vinka alkaloide kao što su vinblastin i vinkristina za liječenje raznih vrsta raka; sredstva za liječenje otkaza bubrega, lijekove protiv ugojenosti za liječenje problema pretjerane težine kod pasa, antiparazitske lijekove za liječenje i od endoparazita i od ektoparazita koji obično napadaju pse, i lijekove protiv svraba za liječenje pasa od različitih vrsta svraba.

Druge vrste lijekova koje se mogu koristiti u kombinaciji sa protu upalnim sredstvom prema ovom izumu, uključuju sredstva za poticanje izlučivanja hormona rasta; jake analgetike; sredstva za lokalnu i sustavnu anesteziju; i antagoniste H2-receptora i druga sredstva za zaštitu želuca. Stručnjacima će biti jasno da će se neke od spomenutih kombinacija terapeutskih sredstava najčešće koristiti za liječenje akutnih stanja kod pasa, uključujući bakterijske infekcije koje se javljaju istovremeno sa degenerativnim oboljenjem zglobova. Međutim biti će podjednak, ako ne i veći interes kod stručnjaka za liječenje kroničnih stanja kod pasa.

U skladu sa režimom koji se koristi u tu svrhu, predviđa se davanje protu upalnih sredstava prema ovom izumu u kombinaciji sa drugim lijekovima koji se koriste na bazi redovnog davanja za liječenje kroničnih stanja kao što je osteoartritis. Također se predviđa da kombinirano davanje može imati veći broj različitih oblika, a da ipak bude u opsegu opisanog izuma. Tako, na primjer, protu upalna sredstva prema ovom izumu mogu se jednostavno formulirati sa jednim ili više terapeutskih sredstava koja trebaju formirati željenu kombinaciju u prikladni dozni oblik, kao što je oralna tableta, koji će sadržati sve lijekove koji čine kombinaciju. Stručnjak za pripremanje formulacija može uskladiti različite lijekove koji imaju razna vremena poluživota, stvaranjem oblika sa reguliranim ispuštanjem spomenutih lijekova sa različitim vremenima ispuštanja, čime se postiže relativno ravnomjerno doziranje. Dozni oblik u vidu hrane koja sadrži lijekove također se može pripremiti u skladu sa poznatim principima izrade formulacija u kojima se spomenuti lijekovi koji se koriste u kombinaciji jednostavno nalaze zajedno, pomiješani sa spomenutom jestivom kompozicijom. Ovaj izum predviđa istovremeno davanje, kod koga se kombinacija lijekova postiže istovremenim davanjem tih lijekova koji se trebaju davati u kombinaciji. Ovo istovremeno davanje može biti pomoću različitih doznih oblika i sa različitim putovima. Opisani izum dalje predviđa primjenu ovih kombinacija u skladu za različitim ali pravilnim i kontinuiranim programima doziranja, pri čemu se željeni nivoi u plazmi predmetnih lijekova održavaju kod psa koji se liječi, čak i kada se pojedinačni lijekovi koji sačinjavaju tu kombinaciju ne daju tom psu istovremeno. Sve se te kombinacije mogu ostvariti i davati u opsegu postojećeg stručnog znanja.

Postupci i kompozicije prema opisanom izumu korisni su za liječenje ili sprečavanje bolova i/ili upale kod pasa. Bolovi, koji su više ili manje lokalizirani osjećanjem neprijatnosti, žalosti ili agonije, a koji nastaju uslijed stimuliranja specijaliziranih živčanih završetaka, mogu se javiti ili promatrati kao nezavisni i odvojeni od upale. Tako, na primjer, kronični bolovi i bolovi izazvani i/ili povezani sa kirurškim zahvatima, na primjer bolovi tokom operacije i poslijeoperativni bolovi, u suštini imaju malo veze sa upalom. Opioidni analgetici efikasni su kod liječenja poslijeoperativnih bolova, ali ne djeluju na upalu. Međutim, NSAID-i mogu biti bolji od opioidnih analgetika kod liječenja nekih vrsta poslijeoperativnih bolova, a posebno su efikasni u uvjetima u kojima je upalu izazvalo stvaranje osjetljivosti receptora bola na normalno bezbolne mehaničke ili kemijske stimulacije. Mada NSAID- inhibiraju biosintezu i ispuštanje prostaglandina koji su posrednici upale, ima podataka koji upućuju na to da se analgetičko djelovanje NSAID-a može ostvarivati sa drugim mehanizmima nego što je inhibicija sinteze prostaglandina.

Prema tome, opisani je izum opisan kao koristan kod liječenja i sprečavanja bolova i upala, pošto se oni najčešće javljaju kod oštećenja tkiva i bolesnih procesa i stanja kojima posreduje COX-2. Međutim, nije namjera da se nerazdvojno povežu bolove i upalu u pogledu korisnosti opisanog izuma kod njihovog liječenja i sprečavanja, pa se zato mogu smatrati u kontekstu ove specifikacije da su predmet, bilo pojedinačno i odvojeno, bilo zajednički u kombinaciji, postupaka, kompozicija i drugih vidova ovog izuma.

Upalni proces sam po sebi može imati više uzroka, uključujući infekcije, iskemiju, interakciju antigen-antitijelo, u toplinske ili druge fizičke povrede. Reagiranje na svaki od ovih uzroka karakteristično je različito, ali svi imaju jednu jaku zajedničku crtu. Klinički simptomi obuhvaćaju crvenilo kože, otekline, osjetljivost i bolove. Ove se posebne faze mogu prepoznati, ali svaku od njih izaziva poseban mehanizam. Prva, akutna prijelazna faza obuhvaća lokalno širenje krvnih žila i povećanu propustljivost kapilara, druga, odložena, subakutna faza obuhvaća infiltraciju leukocita i fagocitnih stanica, a treća kronična proliferativna faza obuhvaća degeneraciju tkiva i fibrozu. Čini se da NSAD-i, kao terapeutska klasa protu upalnih sredstava, djeluju inhibiranjem enzimatske produkcije i ispuštanja prostaglandina, koji učestvuju u patogenezi upale i groznice. Međutim, NSAID-i ne inhibiraju formiranje ejkozanoida kao što su leukotrieni, koji također doprinose upali, niti ometaju formiranje brojnih drugih posrednika upale.

Otkriveno je da, u skladu sa opisanim izumom, rod karprofena kompozicija formule (I), a posebno samostalan karprofen, a još posebnije (S)-enantiomer karprofena, jedini između NSAID-a koji imaju jezgru karboksilne kiseline, imaju iznenađujući i neočekivano veliki stupanj selektivnosti prema COX-2 izozimu. Mada je ovaj posebni izozim važan posrednik za upale, postoje mnogi drugi važni posrednici upale koji ili ne ostvaruju interakciju sa NSAID-ima, ili imaju nedovoljno shvaćenu vezu sa djelovanjem NSAID-a. Ovi posrednici obuhvaćaju nekoliko klasa leukocita, adhezijske molekule stanica, topljive posrednike kao što su C5a, PAF i leukotrien B4, citokine kao što su IL-1 i TNF, faktore rasta kao što su GM-CSF i TGF-�1; histamin, bradikinin, i 5-HT. Mada su spojevi formule (I) prikazani kao jedinstveni inhibitori COX-2, nije namjera da se vezuje ni za jedan poseban mehanizam djelovanja po kome bi spojevi formule (I) mogli ostvariti svoje protu upalno djelovanje.

U stvari, naprijed je ukazano da način protu upalnog djelovanja karprofena i drugih spojeva formule (I) nije potpuno shvaćen, i da ima nekoliko pretpostavki da stvarni način djelovanja može imati veze sa neutrofilima, poznatim i kao polimorfonuklearni leukociti. PAF stimulira takve stanice da se nagomilavaju, da ispuštaju leukotriene i lizosomalne enzime i da se generira superoksid, što sve potiče upalu. Jedinstvenost karprofena i spojeva formule (I) među NSAID-ima već je spominjana općenito. Mada su spojevi formule (I) očigledno NSAID-i, oni se ne mogu lako razvrstati ni u jednu od priznatih kemijskih klasifikacija NSAID-a:

[image]

Karprofen i spojevi formule (I), mada su propionske kiseline, ne pripadaju potklasi arilpropionskih kiselina pošto je karbazolska grupa karprofena heteroaril, a ne aril. Karprofeni ne pripadaju potklasi heteroarilnih octenih kiselina, pošto su karprofeni propionske kiseline, a ne octene kiseline. Karprofeni se ne mogu staviti ni u jednu od drugih potklasa, a da se ne naruše osnove klasifikacije. Jedini NSAID odobren za liječenje ljudi za koga se zna da ima selektivno djelovanje prema ljudskoj COX-2 je nabumeton u prethodnom spisku, koji uopće nije kiselina već jedan 2-butanon. Mada je aktivna vrsta jedan kiselinski metabolit, taj metabolit ima dio COX-2 selektivnosti karprofena kod pasa.

Primjeri brojnih klasičnih NSAID-a iz ove široke klase su spojevi prikazani u slijedećoj tablici, u kojoj su dati njihovi uobičajeni nazivi, IUPAC nazivi svakog od spojeva, i njihove strukture. Svi navedeni spojevi javljaju se u USP Dictionary of USAN and International Drug Names, 1995, C. A. Fleeger, ed., United States Pharmacopeial Convention, In., USAN (United States Adopted Names - Nazivi prihvaćeni u SAD) program daje jednostavna i korisna nezaštićena imena za lijekove, a proces biranja imena počinje kada lijek uđe u fazu kliničkog ispitivanja. Ime i struktura karprofena dati su na početku tablice da bi se olakšalo uspoređivanje.

Tablica 1

[image] [image] [image]

1 Registrirani trgovački naziv, odobren za pse izvan SAD.

OPIS PREPORUČLJIVIH IZVEDBI

Karprofenska grupa spojeva, karakteristična po jednoj funkcionalnoj grupi �-metil-octene kiseline, ima mnogo puta veću COX-2 selektivnost kod pasa od bilo kojih NSAID-a koji sadrže karboksil ili sulfonilamid ili sulfonamid prikazanih u prethodnoj tablici. Da bi se prikazalo ovo neočekivano svojstvo, vršeno je uspoređivanje COX-2 selektivnosti karprofena spojeva prema opisanom izumu, i COX-2 selektivnosti izvjesnih spojeva odabranih i prethodne tablice. Rezultati su opisani u slijedeći radnim primjerima.

Kao što je naprijed opisano, selektivnost prema COX-2 obično se određuje kao odnos COX-1 inhibicije prema COX-2 inhibiciji, ili obrnuto. U prikazanom opisu, odnos COX-1 inhibicije prema COX-2 inhibiciji kod pasa koristi se zbog pojednostavljenja. Obje vrijednosti inhibiranja su IC50 vrijednosti, što znači da što je spoj aktivnije ispitivan, to je manja IC50 vrijednost. To u stvari invertira odnos tako da je to COX-1 : COX-2, a što je ispitivani spoj je selektivniji na pseću COX-2, odnos će biti kvocijent jednog velikog broja i jednog mnogo manjeg broja. Također će najselektivniji spoj na pseću COX-2 biti onaj sa najvećim vrijednostima tog odnosa.

Primjer 1

Uspoređivanje inhibicije pseće ciklo-oksigenaze-1 i -2 od strane karprofena i drugih NSAID-a

Protokol za ocjenu aktivnosti pseće COX-1

Ispitivani spojevi lijekova otopljeni su i razblaženi dan prije izvođenja ispitivanja sa 0,1 ml DMSO/9,9 ml Hank-ove uravnotežene slane otopine (HBSS), i ostavljeni se da stoje preko noći na 4 °C. Na dan kada je vršeno ispitivanje, uzeta je citrirana krv od jednog psa-davaoca, centrifugirana na 195 × g tokom 25 minuta na sobnoj temperaturi, pa je plazma bogata krvnim pločicama (trombocitima) prebačena u novu epruvetu za daljnje procedure. Trombociti su isprani centrifugiranjem na 1500 × g tokom 10 minuta na sobnoj temperaturi. Trombociti su potom isprani trombocitnim puferom koji je sadržao Hank-ov pufer (bez Ca) sa 0,2 % bjelančevine iz goveđeg seruma (BSA) i 20 mM HEPES-a. Uzorci trombocita podešeni su na 1,5 × 107/ml, poslije čega je 50 µl kalcij ionofora (A23187) zajedno sa otopinom kalcij klorida dodano u 50 µl razblaženog ispitivanog spoja lijeka u trombocitima, da bi se ostvarila krajnja koncentracija od 1,7 µM A23187 i 1,26 mM Ca. Potom je dodano 100 µl ispranih psećih trombocita pa su uzorci inkubirani na 37 °C tokom 15 minuta, poslije čega je reakcija prekinuta dodavanjem 20 µl 77 mM EDTA. Trombociti su potom centrifugirani na 2000 × g tokom 10 minuta na 4 °C, poslije čega je 50 µl površinskog sloja ispitivano na trombooksan B2 (TXB2) enzimskim imunitetskim ispitivanjem (EIA). Vrijednost TXB2 u pg/ml proračunata je iz standardne linije obuhvaćene na svakoj ploči, iz koje se mogla izračunati postotna inhibicija COX-1 i IC50 vrijednosti za ispitivanje pojedinih spojeva lijekova.

Protokol za ispitivanje djelovanja pseće COX-2

Pseća histocitoma (slična makrofagu) stanična linija iz American Type Culture Collection, označena sa DH82, uzeta je za uspostavljanje protokola za procjenu COX-2 inhibicijskog djelovanja raznih ispitivanih spojeva lijekova. U boce sa ovim stanicama dodano je po 10 µg/ml LPS, poslije čega su kulture u bocama inkubirane preko noći. Iste razblažene otopine ispitivanih spojeva lijekova kako su opisani za COX-1 protokol, korišteni su za COX-2 ispitivanje, a pripremljeni su dan prije izvođenja ispitivanja. Stanice su prikupljene iz boca struganjem, pa su isprane minimalnim Eagle-ovim medijem (MEM) kombiniranim sa 1 % serumom goveđeg fetusa, centrifugirane na 1500 okr./min. tokom 2 minute, pa podešene na koncentraciju od 1,6 × 105 stanica po ml. Ispitni uzorci suspenzija inkubirani su 1 sat, a onda centrifugirani na 1000 okr./min. tokom 10 minuta na 4 °C, poslije čega su alikvoti od 50 µl svakog od uzoraka ispitivanih lijekova stavljeni na EIA pločice. EIA je izvedeno za prostaglandin E2 (PGE2), a koncentracija PGE2 u pg/ml proračunata je iz standardne linije obuhvaćene na svakoj od ploča. Iz tih se podataka mogla izračunati postotna inhibicija COX-2 i IC50 vrijednosti za ispitivanje pojedinih spojeva lijekova. Ponavljana ispitivanja inhibicije COX-1 i COX-2 vršena su tokom nekoliko mjeseci. Izračunati su prosječni rezultati, nakon čega je izračunat jedan jedini odnos COX-1 : COX-2. Dobiveni podatci, zajedno sa označenim brojem izvedenih ispitivanja, prikazani su u slijedećoj tablici.

Tablica 2

[image]

Primjer 2

Određivanje ex vivo inhibicije djelovanja COX-1 i COX-2 od strane karprofena u psećoj potpunoj krvi

Cilj ove studije bio je određivanje inhibitorske jačine karprofena na djelovanje COX-1 i COX-2, koristeći jednu ex vivo proceduru na potpunoj krvi psa. Tri su psa dobila dozu od 10 mg/kg racemske 6-kloro-�-metil-karbazol-2-octene kiselina (karprofen) date na usta () u kapsuli kao doznom obliku, tri su psa dobila dozu od 2 mg/kg karprofena na isti način, a tri psa nisu dobila karprofen. Neposredno pred davanje karprofena od svih pasa je uzet uzorak krvi nultog sata, potom su uzeti uzorci 1., 3. i 6. sata nakon uzimanja lijeka. Pripremljene su epruvete za ispitivanje koje su sadržavale 2 µl bilo (A) kalcij ionofora A23187 koji je dao krajnju koncentraciju od 50 µM, koja stimulira proizvodnju tromboksana B2 (TXB2) za određivanje djelovanja COX-1, bilo (B) lipopolisaharid (LPS) da bi se dobila krajnja koncentracija od 10 µg/ml, koja stimulira proizvodnju prostaglandina E2 (PGE2) za određivanje djelovanja COX-2. Epruvete koje su korištene kao kontrola sadržavale su nosače ali bez dodavanja bilo kojeg sredstva za stimuliranje. Po jedan uzorak od 500 µl sipan je u svaku od opisanih epruveta za ispitivanje, poslije čega su inkubirane na 37 °C tokom 1 sata u slučaju epruveta koje su sadržavale kalcij ionofor, a preko noći u slučaju epruveta koje su sadržavale LPS. Poslije inkubacije, dodano je 10 µl EDTA da bi se dobila konačna koncentracija od 0,3 %, kako bi se spriječila koagulacija plazme koja se ponekad javlja poslije otapanja zamrznutih uzoraka plazme. Inkubirani su uzorci centrifugirani na 4 °C, a dobiveni uzorak plazme od 200 µl sakupljen je i pohranjen na -20 °C polipropilenskim pločama sa 96 čašica. Da bi se odredile krajnje točke za ovu studiju, korišteni su kompleti za imunitetsko ispitivanje (EIA) koji se nabavljaju od firme Cayman, da bi se izmjerila proizvodnja TXB2 i PGE2 koristeći usporedno vezivanje označivača za antitijelo i određivanje krajnje točke kolorimetrijom. Uzorci plazme su razrijeđeni, da aproksimiraju opseg standardnih količina koje bi bile isporučene u kompletima dijagnostičkih ili istraživačkih pribora, tj. 1/500 za TXB2 i 1/750 za PGE2.

Podatci izloženi u slijedećoj tablici 3, prikazuju postotnu inihibiciju djelovanja COX-1 i COX-2 na bazi vrijednosti nultog sata. Podatci su izloženi kao prosjeci liječenih grupa u pg/ml proizvedenog TXB2 i PGE2 po uzorku. Razrjeđivanje plazme nije uzimano u obzir kod ovih vrijednost podataka.

Podatci u tablici 3 pokazuju da je kod doze od 2 mg/kg bila značajna COX-2 inhibicija u svim vremenskim točkama. U 3. i 6. satu poslije davanja doze, primijećeno je blago opadanje COX-2 inhibiranja u usporedbi za podatke dobivene za dozu od 10 mg/kg. Podatci u tablici 3 također pokazuju da kod doze od 2 mg/kg nema značajnijeg inhibiranja djelovanja COX-1 u bilo kojoj od naznačenih vremenskih točaka. Ovaj je rezultat konzistentan sa zapaženom izvanrednom tolerancijom na karprofen kod proučavanih pasa. Podatci za dozu od 10 mg/kg pokazuju da postoji potpuna inhibicija djelovanja COX-2 u svakoj od vremenskih točaka i vrlo jaka inhibicija djelovanja COX-1, počevši od sata 1 koja se ujednačuje u vremenskim točkama 3. sata i 6. sata. Prema tome, podatci u tablici jasno pokazuju da u koncentraciji od doze od 2 mg/kg karprofenima dobru COX-2 selektivnost. Sa povećanjem ove doze od 2 na 20 mg/kg postaje uočljiva povećana inhibicija djelovanja COX-1

Tablica 3

[image]

Inihibicija COX zapaža se kada je mjerena postotna inhibicija veća od one mjerene kod neobrađenih kontrolnih životinja. Postotna inhibicija u ovoj tablici proračunata je neposredno iz slijedeće jednadžbe:

[image] .

Primjer 3

Određivanje ex vivo inhibicije djelovanja COX-2 od strane karprofena u psećoj potpunoj krvi

Ova studija je rađena prema proceduri opisanoj u primjeru 2, ali sa nekim modifikacijama detalja koji su niže opisani.

Tri su psa dobila dozu od 10 mg/kg racemske 6-kloro-�-metil-karbazol-2-octene kiselina (karprofen) date na usta () u tableti kao doznom obliku, tri su psa dobila dozu od 4 mg/kg karprofena na isti način, a tri psa nisu dobila karprofen. Neposredno pred davanje karprofena od svih je pasa uzet uzorak krvi nultog sata, a potom su uzeti uzorci 2. i 4. sata nakon uzimanja lijeka. Pripremljene su epruvete za ispitivanje koje su sadržavale 2 µl lipopolisaharid (LPS) da bi se dobila krajnja koncentracija od 10 µg/ml. Po jedan uzorak od 500 µl sipan je u svaku od opisanih epruveta za ispitivanje, poslije čega su inkubirane na 37 °C preko noći. Poslije inkubacije, dodano je 10 µl EDTA da bi se dobila konačna koncentracija od 0,3 %. Inkubirani su uzorci centrifugirani na 4 °C, a dobiveni uzorak plazme od ~200 µl sakupljen je i pohranjen na -20 °C polipropilenskim pločama sa 96 čašica. Korišteni su kompleti za imunitetsko ispitivanje (EIA) koji se nabavljaju od firme Cayman, da bi se izmjerila proizvodnja PGE2, uz određivanje krajnje točke kolorimetrijom.

Uzorci plazme ispitivani su na ukupnu koncentraciju karprofena u plazmi, koristeći HPLC kromatografiju sa 5 mikronskom, 100 × 4,6 mm Chromtech čiralnom AGP kolonom i mobilnom fazom sastavljenom od 10:90 volumena 2-propanola:0,1 M fosfatnog pufera pH = 6,0, i fluorescentnom detekcijom (pobuda 285 nm, isijavanje 345 nm). Uzorci plazme (0,2 ml) puferirani su sa 0,05 M limunovom kiselinom pH = 5,1 poslije dodavanja (S)-naproksena kao internog standarda, a potom su ekstrahirani sa 4:1 volumena dietiletra:diklormetana. Eterski je sloj izdvojen, zatim esktrahiran sa 0,005 M Na2CO3, poslije čega je organska faza uklonjena usisavanjem. Vodena je faza puferirana sa 0,05 M limunovom kiselinom pH = 5,1, pa je ponovo ekstrahirana dietiletrom:diklormetanom. Eter je potom prenijet u čiste epruvete, isparen u struji dušika, a ostatak je rekonstituiran u HPLC mobilnoj fazi radi analize.

Podatci prikazani u slijedećoj tablici 4 pokazuju proizvodnju PGE2 (pg/ml/čašica), postotak inhibicije djelovanja COX-2 na osnovu vrijednosti nultog sata za svakog od pasa, kao i koncentracija u plazmi za pojedinačne pse.

Podatci u tablici 2 pokazuju da je u 2. satu i u 4. satu poslije davanja doze primijećena mala razlika između doza, pri čemu doza od 4 mg/kg pokazuje nešto malo veću COX-2 inhibiciju. Ex vivo inhibicija COX-2 u dobroj je korelaciji sa koncentracijom karprofena u plazmi.

Tablica 4

[image]

Postotna inhibicija u ovoj tablici proračunata je neposredno iz slijedeće jednadžbe:

[image] .

Primjer 4

Određivanje in vivo kod psa inhibicije djelovanja COX-2 karprofenom kod životinja sa upalom izazvanom karaginanom

Cilj ove studije je se prati in vivo djelovanje COX-2 u potkožno ugrađenoj komori tokom izazvane upale. COX-2 enzim može se otkriti "Western" analizom već 5 sati nakon davanja karaginana (T. Kirchner i dr.: "J. Pharmacol. Exp. Ther.", 282, 1094-1101, (1997.)). Pored toga, COX-1 aktivnost može se istovremeno odrediti ex vivo postupcima opisanim u primjeru 2. Kod šestero pasa pasmine Beagle kirurški su ugrađene polietilenske "napuhane" loptice za golf, vanjskog promjera od približno 4,2 cm, pod kožu, neposredno iza lopatica. Pušteni su da se oporavljaju mjesec dana poslije operacije prije nego što su podijeljeni na eksperimentalne grupe.

Eksperiment je vršen udvojeno. Na dan ispitivanja, tri su psa dobila 2 mg/kg karprofena , 30 minuta prije početka upale, a tri su psa korištena kao kontrola. Dlaka oko loptica je obrijana i mjesto je pregledano da bi se odredio otvor u loptici. To je područje označeno i bilo je sterilizirano sa 2 % tinkturom joda, U otvor je umetnuta igla i izvađen je 1,5 cm3 fluida, koji će se dalje označavati kao eksudatni fluid "EF". Poslije vađenja 1,5 cm3 EF, u lopticu je unijeto 1,5 cm3 0,33 % otopine karaginana u H2O da bi se izazvalo upalu. Uzorci EF su uzimani u 0, 5 i 24 sata poslije ubrizgavanja karaginana. Uzorci krvi su također uzeti da bi se moglo izvršiti jedno ex vivo ispitivanje COX-1 sa potpunom krvi, kako je opisano u primjeru 2.

Uzorci EF morali su biti pročišćeni prije ispitivanja zbog male količine PGE2 nađene u in vivo uzorcima. To je izvedeno primjenom 4 ml PGE2 afinitetnih kolona (Cayman Chemical). Kolona je prvo isprana sa 10 ml 0,1 M fosfatnog pufera, potom sa 10 ml vode. Potom je EF razrijeđen 1 : 5 sa 0,1 M fosfatnim puferom i unijet u kolonu. Kolona je isprana sa 10 ml fosfatnog pufera, potom sa 10 ml vode. Najzad je PGE2 uklonjen iz kolone sa 2,5 ml 95 % etanola. Uzorak je potom isparen u struju dušika pa razblažen za analizu PGE2 Cayman-ovin EIA PGE2 (COX-2) kompletom, kako je opisano u primjerima 2 i 3.

Tablica 5 pokazuje da je karaginan izazvao skoro četvorostruki porast sinteze PGE2 u lopticama u odnosu na polazne nivoe. Ovaj porast uočen u 5. satu trajao je najmanje do 24. sata. Životinje koje su dobile karprofen u dozi od 2 mg/kg iskazale su skoro potpunu inhibiciju sinteze PGE2 koja je bila statistički značajna u 5. satu i u 24. satu, sa p-vrijednostima od 0,13, odnosno 0,15. Ex vivo podatci za COX-1 nisu pokazali inhibiciju TXB2 ni u jednoj od ispitivanih vremenskih točaka. To ukazuje da je karprofen u in vivo ispitivanju iskazao COX-2 inhibiciju, a da istovremeno nije utjecao na ex vivo djelovanje COX-1.

Tablica 5

[image]

Primjer 5

Proračun brzina oralnog unošenja lijeka za dozne oblike karprofena sa kontroliranim ispuštanjem i doza koje daju kod pasa COX-2 inhibicuju od 80 % u vremenskom trajanju dužem nego kod doznog oblika sa trenutnim ispuštanjem

Izvedena je studija da bi se dobili podatci iz kojih će se odrediti korisni, poželjni, poželjniji i najpoželjniji oralni dozni oblici karprofena sa kontroliranim ispuštanjem za primjenu u ovom izumu.

Uzorci plazme uzeti od pasa u navedenom primjeru 3 također su ispitivani na ukupnu koncentraciju karprofena u plazmi, koristeći HPLC kromatografiju sa 5 mikronskom, 100 × 4,6 mm Chromtech čiralnom AGP kolonom i mobilnom fazom sastavljenom od 10:90 volumena 2-propanola:0,1 M fosfatnog pufera pH = 6,0, i fluorescentnom detekcijom (pobuda 285 nm, isijavanje 345 nm). Uzorci plazme (0,2 ml) puferirani su sa 0,05 M limunovom kiselinom pH = 5,1 poslije dodavanja (S)-naproksena kao internog standarda, potom su ekstrahirani sa 4:1 volumena dietietra:diklormetana. Eterski je sloj izdvojen, zatim esktrahiran sa 0,005 M Na2CO3, poslije čega je organska faza uklonjena usisavanjem. Vodena je faza puferirana sa 0,05 M limunovom kiselinom pH = 5,1, pa je ponovo ekstrahirana dietietrom:diklormetanom. Eter je potom prenijet u čiste epruvete i isparen u struji dušika, a ostatak je rekonstituiran u HPLC mobilnoj fazi radi analize.

Nivoi karprofena nanošeni su na dijagram u funkciji % COX-2 inhibicije (iz primjera 3). Pregled ovog dijagrama pokazao je da se 80 % COX-2 inhibicija javljala kod koncentracije karprofena u plazmi od približno 10 µg/ml, a da se 50 % COX-2 inhibicija javljala kod koncentracije karprofena u plazmi od približno 2 µg/ml, i da se 90 % COX-2 inhibicija javljala kod koncentracije karprofena u plazmi od približno 20 µg/ml.

Praćenjem oralnih doza davanih psima jednom karprofenskom formulacijom za trenutno ispuštanje, pri dozi od 4 mg/kg, koncentracije karprofena u plazmi bile su iznad 10 µg/ml tokom približno 10,5 sati. Prema opisanom izumu, 4 mg/kg/fan je u opsegu preporučljivih doza karprofena.

Korisni dozni oblik karprofena sa kontroliranim ispuštanjem u skladu sa opisanim izumom je onaj koji održava nivo karprofena u plazmi iznad 2 µg/ml, najvećim dijelom dana nakon jedne jedine oralne doze od 4 mg/kg.

Poželjni oralni dozni oblici za kontrolirano ispuštanje karprofena prema opisanom izumu su oni koji održavaju koncentraciju karprofena veću od 10 µg/ml u periodu vremena dužem od onoga u toku koga dozni oblik karprofena za trenutno ispuštanje održava usporedivi nivo u plazmi, kada se dozni oblik za trenutno ispuštanje i dozni oblik za kontrolirano ispuštanje daju u istim dozama, na primjer 4, 3,6, 3,2 ili 2,8 mg/kg. Tako, na primjer, preporučljivi oralni dozni oblici za kontrolirano ispuštanje od 4 mg/kg održavaju koncentraciju karprofena u plazmi veću od 10 µg/ml duže od 10,5 sati.

Dozni oblici karprofena za trenutno ispuštanje koji sadrže doze od 3,6, 3,2 i 2,8 mg/kg, održavaju koncentraciju karprofena u plazmi od preko 10 µg/ml tokom 9,5, 8,5, odnosno 7,5 sati.

Preporučljivi oralni dozni oblici karprofena za kontrolirano ispuštanje od 3,6 mg/kg održavaju koncentraciju karprofena u plazmi iznad 10 µg/ml duže od 9,5 sati. Isto tako su granična trajanja za doze od 3,2 mg/kg i za 2,8 mg/kg 8,5 sati, odnosno 7,5 sati. Karakteristike performansi za preporučljive oralne dozne oblike karprofena sa kontroliranim ispuštanjem veće od 4 mg/kg ili manje od 2,8 mg/kg mogu se proračunati na sličan način, pretpostavivši linearnu farmakokinetiku.

Poželjniji oralni dozni oblici karprofena sa reguliranim ispuštanjem su oni koji održavaju koncentraciju karprofena u plazmi veću od 10 µg/ml u periodu vremena dužem ili jednakom onome koji se zapaža kada dozni oblik karprofena za trenutno ispuštanje ima bilo koju veću dozu. Zbog toga ovi dozni oblici za regulirano ispuštanje održavaju najmanje 80 % COX-2 inhibiranje u psećoj krvi tokom vremenskog perioda dužeg od onoga koji se postiže pri većim dozama doznog oblika sa trenutnim ispuštanjem.

Najpreporučljiviji dozni oblici karprofena za kontrolirano ispuštanje su oni koji su u stanju održavati nivoe karprofena u plazmi iznad oko 10 µg/ml u periodu vremena dužem ili jednakom onome zapaženom kod doznog oblika karprofena za trenutno ispuštanje (10,5 sati) od 4 mg/kg, kada se ti dozni oblici karprofena za kontrolirano ispuštanje daju u dozama manjim od 4 mg/kg. Djelovanje oralnog doznog oblika za trenutno ispuštanje od 4 mg/kg uzima se kao osnovni standard za svrhe ove usporedbe, pošto je 4 mg/kg/dan trenutno preporučena i prihvaćena efikasna oralna doza prema opisanom izumu, kako je u njemu i opisano.

Kako je dalje opisano, izračunate su brzine ispuštanja karprofena iz oralnih doznih oblika sa kontroliranim ispuštanjem koje dovode do koncentracija karprofena u plazmi pasa većih od 10 µg/ml. Radi lakšeg proračunavanja, ove se proračunate brzine bile brzine "nultog reda", pa su proračunate brzine bile za sredstva koja ispuštaju karprofen konstantnim brzinama (tj. nultog reda). Stručnjacima će biti jasno da praktični dozni oblici ispuštaju kod "nultog reda" samo u toku dijela njihovog vremena ispuštanja lijeka, poslije čega ispuštaju kod "prvog reda" ili ispuštaju kod "miješanog reda". Da bi definicije brzine unošenja karprofena (ili brzine ispuštanja) bile još jasnije stručnjaku, korisne brzine ispuštanja definirane su prema vremenu tokom koga je 80 % karprofena izašlo iz doznog oblika, bez obzira na primijenjen mehanizam ispuštanja lijeka.

Brzine ispuštanja nultog reda koje su dovele do simuliranih karprofenskih koncentracija od iznad 20 µg/ml, određene su postupkom koji su definirali Zhou M.i Notari N.: "Methodology for using oral dose pharmacokinetic data to select drugs for prolonged release formulations and validation of the method using simulated data", Biopharm Drug Disp, 16, 319-331, (1995.). Prosječni podatci dobiveni za oralno davanje 4 mg/kg karprofena psima u jednoj oralnoj formulaciji za trenutno ispuštanje uklopljeni su u jednadžbu:

[image]

pri čemu su Ci, S2 i S1 parametri, a t je vrijeme. Tokom ispuštanja nultog reda, koncentracije karprofena u plazmi simulirane su slijedećom jednadžbom:

[image]

gdje k0 je brzina ispuštanja nultog reda, a Dref je reperna doza, Nakon što je ispuštanje završeno, primjenjuje se slijedeća jednadžba:

[image]

gdje T = DCR / ko, a DCR je doza kontroliranog ispuštanja.

Preporučljivi dozni oblici karprofena sa kontroliranim ispuštanjem

Slijedeća tablica 6 pokazuje da oralni dozni oblici karprofena za kontrolirano ispuštanje (doza 4 mg/kg) koji ispuštaju 80 % svog ugrađenog karprofena u vremenskom periodu u opsegu od 1,6 do 19,2 sati imaju sposobnost ostvarivanja nivoa karprofena u plazmi iznad 10 µg/ml tokom više od 10,5 sati. Prema tome, to su preporučljivi dozni oblici za 4 mg/kg.

Slijedeća tablica 7 pokazuje da oralni dozni dozni oblici karprofena za kontrolirano ispuštanje (doza 3,6 mg/kg) koji ispuštaju 80 % svog ugrađenog karprofena u vremenskom periodu u opsegu od 1,6 do 19,2 sati imaju sposobnost ostvarivanja nivoa karprofena u plazmi iznad 10 µg/ml tokom više od 9,5 sati. Prema tome, to su preporučljivi dozni oblici za 3,6 mg/kg.

Tablica 8 pokazuje da oralni dozni dozni oblici karprofena za kontrolirano ispuštanje (doza 3,2 mg/kg) koji ispuštaju 80 % svog ugrađenog karprofena u vremenskom periodu u opsegu od 1,6 do 19,2 sati imaju sposobnost ostvarivanja nivoa karprofena u plazmi iznad 10 µg/ml tokom više od 8,5 sati. Prema tome, to su preporučljivi dozni oblici za 3,2 mg/kg.

Tablica 9 pokazuje da oralni dozni dozni oblici karprofena za kontrolirano ispuštanje (doza 2,8 mg/kg) koji ispuštaju 80 % svog ugrađenog karprofena u vremenskom periodu u opsegu od 1,6 do 19,2 sati imaju sposobnost ostvarivanja nivoa karprofena u plazmi iznad 10 µg/ml tokom više od 7,5 sati. Prema tome, to su preporučljivi dozni oblici za 3,2 mg/kg.

Preporučljiviji dozni oblici karprofena sa kontroliranim ispuštanjem

Dozni oblici karprofena za kontrolirano ispuštanje prema ovom izumu posebno su korisni jer su u stanju održavati nivoe karprofena u plazmi veće od 10 µg/ml, čak i kada se daju u dozama manjim od preporučljive efikasne upotrebne doze od 4 mg/kg. Tablica 7 pokazuje da oralni dozni dozni oblici karprofena za kontrolirano ispuštanje (doza 3,6 mg/kg) koji ispuštaju 80 % svog ugrađenog karprofena u vremenskom periodu u opsegu od 1,6 do 19,2 sati imaju sposobnost ostvarivanja nivoa karprofena u plazmi iznad 10 µg/ml tokom više od 10,5 sati. Prema tome, to su preporučljiviji dozni oblici za nivo doze od 3,6 mg/kg.

Tablica 8 pokazuje da oralni dozni dozni oblici karprofena za kontrolirano ispuštanje (doza 3,2 mg/kg) koji ispuštaju 80 % svog ugrađenog karprofena u vremenskom periodu u opsegu od 1,6 do 19,2 sati imaju sposobnost ostvarivanja nivoa karprofena u plazmi iznad 10 µg/ml tokom više od 9,5 sati, tj. duže nego što može ostvariti dozni oblik za trenutno ispuštanje pri nivou doze od 3,6 mg/kg. Prema tome, to su preporučljivi dozni oblici za nivo doze od 3,2 mg/kg.

Tablica 9 pokazuje da oralni dozni dozni oblici karprofena za kontrolirano ispuštanje (doza 2,8 mg/kg) koji ispuštaju 80 % svog ugrađenog karprofena u vremenskom periodu u opsegu od 1,6 do 19,2 sati imaju sposobnost ostvarivanja nivoa karprofena u plazmi iznad 10 µg/ml tokom više od 8,5 sati, tj. duže nego što može ostvariti dozni oblik za trenutno ispuštanje pri nivou doze od 3,2 mg/kg. Prema tome, to su preporučljivi dozni oblici za nivo doze od 3,2 mg/kg.

Najpreporučljiviji dozni oblici karprofena sa kontroliranim ispuštanjem

Najpreporučljiviji dozni oblici karprofena sa kontroliranim ispuštanjem su oni koji su u stanju održavati nivoe karprofena u plazmi veće od približno 10 µg/ml u vremenskom periodu većem ili jednakom od vremena zapaženog za dozni oblik karprofena u dozi od 4 mg/kg (10,5 sati), kada se ti dozni oblici karprofena sa kontroliranim ispuštanjem daju u dozi manjoj od 4 mg/kg. Učinak oralnog doznog oblika sa trenutnim ispuštanjem u dozi od 4 mg/kg uzima se kao osnovni standard u cilju uporedbe, pošto je danas 4 mg/kg preporučena oralna doza u skladu sa opisanim izumom. Podatci u Tablicama 6-9 koriste se za određivanje karakteristika najpoželjnijih oralnih doznih oblika za kontrolirano ispuštanje prema opisanom izumu. Za dozu od 3,2 mg/kg, najpreporučljiviji su dozni oblici karprofena sa kontroliranim ispuštanjem koji ispuštaju 80 % svog ugrađenog karprofena u opsegu od 8,4 do 19,2 sata. Za dozu od 2,8 mg/kg, najpreporučljiviji su dozni oblici karprofena sa kontroliranim ispuštanjem koji ispuštaju 80 % svog ugrađenog karprofena u toku približno 12,8 sati (10-14 sati).

Tablica 6

Broj sati tokom kojih su koncentracije karprofena iznad 10 µg/ml, poslije doziranja sa doznim oblicima sa kontroliranim ispuštanjem koji ispuštaju karprofen različitim (proračunatim) brzinama; doza = 4 mg/kg.

[image]

Tablica 7

Broj sati tokom kojih su koncentracije karprofena iznad 10 µg/ml, poslije doziranja sa doznim oblicima sa kontroliranim ispuštanjem koji ispuštaju karprofen različitim (proračunatim) brzinama; doza = 3,6 mg/kg.

[image]

Tablica 8

Broj sati tokom kojih su koncentracije karprofena iznad 10 µg/ml, poslije doziranja sa doznim oblicima sa kontroliranim ispuštanjem koji ispuštaju karprofen različitim (proračunatim) brzinama; doza = 3,2 mg/kg.

[image]

Tablica 9

Broj sati tokom kojih su koncentracije karprofena iznad 10 µg/ml, poslije doziranja sa doznim oblicima sa kontroliranim ispuštanjem koji ispuštaju karprofen različitim (proračunatim) brzinama; doza = 2,8 mg/kg.

[image]

Primjer 6

Karprofenski implantanti za pse

Karprofenski implantanti prikladni su za unošenje karprofena tokom dugih vremenskih perioda, na primjer 3 dana, 7 dana, 30 dana, itd.. Ovaj primjer opisuje korisne i preporučljive brzine ispuštanja iz implantanta koji sadrže karprofen, a također definira i odgovarajuće doze.

Brzine unošenja karprofena u tijelo psa koje bi osigurale ustaljenu koncentraciju karprofena u plazmi od 10 µg/ml proračunate su koristeći slijedeću jednadžbu koju su dali Gibaldi M. i Perrier D.: "Pharmacokinetics", 2. Izdanje, Drugs and the Pharmaceutical Sciences, urednik J. Swarbrick, Svezak. 15., : Marcel Dekker, Inc.:

[image]

gdje je CSS ustaljena koncentracija karprofena u plazmi, R0 je brzina unošenja, a Cl je sustavni klirens. Sustavni klirens procijenjen je iz farmakokinetike opažene poslije oralnog davanja 4 mg/kg karprofena psima, koristeći jednadžbu:

[image]

gdje je F bioraspoloživost (pretpostavlja se da je 1 za implantant), D je oralna doza, a AUC je prosječna površina ispod krivulja koncentracije karprofena u funkciji vremena, ekstrapolirane do u beskonačnost.

Ostvaren je klirens od Cl = 10 ml/sat po kg tjelesne mase. Koristeći ovaj klirens i jednu ciljnu CSS od 10 µg/ml, proračunata je brzina R0 ispuštanja karprofena od 100 µg/kg/sat, što množenjem sa 24 sata/dan daje dnevnu brzinu unošenja od 2,4 mg/kg/dan. Ukupna doza od 7,2 mg/kg ili 16,8 mg/kg ili 72 mg/kg biti će potrebna za 3-, 7- ili 30- dnevnu terapiju. Kao zaključak, implant koji sadrži 16,8 mg karprofena po kg tjelesne mase, a ispušta karprofen brzinom od 100 µg po kg tjelesne mase, održava koncentraciju karprofena u plazmi od 10 µg/ml tokom 7 dana. To će održati 80 % COX-2 inhibiciju tokom 7 dana.

Da bi se dobila doza implantanta i brzina ispuštanja karprofena potrebni da se održi koncentracija karprofena u plazmi od 2 µg/ml (50 % inhibicija COX-2), doza i brzina ispuštanja za ciljnu vrijednost od 10 µg/ml linearno se podešavaju množenjem sa 0,2. Tako je za ciljnu koncentraciju karprofena od 2 µg/ml potrebna brzina ispuštanja karprofena od 20 µg/kg/sat, ili 0,48 mg/kg/sat. Biti će potrebna ukupna doza od 1,44 mg/kg ili 3,36 mg/kg ili 14,4 mg/kg za 3-, 7- ili 30- dnevnu terapiju.

Da bi se dobila doza implantanta i brzina ispuštanja karprofena potrebni da se održi koncentracija karprofena u plazmi od 20 µg/ml (90 % inhibicija COX-2), doza i brzina ispuštanja za ciljnu vrijednost od 10 µg/ml linearno se podešavaju množenjem sa 2. Tako je za ciljnu koncentraciju karprofena od 20 µg/ml potrebna brzina ispuštanja karprofena od 200 µg/kg/sat, ili 48 mg/kg/sat. Biti će potrebna ukupna doza od 14,4 mg/kg ili 33,6 mg/kg ili 144 mg/kg za 3-, 7- ili 30- dnevnu terapiju.

Korisni karprofenski implantanti prema opisanom izumu ispuštaju karprofen u tijelo psa brzinom od 0,48 mg/kg/dan ili većom.

Poželjni karprofenski implantanti prema opisanom izumu ispuštaju karprofen u tijelo psa brzinom od 0,48 do 2,4 mg/kg/dan.

Poželjniji karprofenski implantanti prema opisanom izumu ispuštaju karprofen u tijelo psa brzinom od 2,4 do 4,8 mg/kg/dan ili većom,

Korisni karprofenski implantanti imaju ukupnu dozu karprofena do 2 gm, ograničenu veličinom implantanta koja se može prihvatljivo dati psu. Svakako da se istovremeno može postaviti više od jednog implantanta.

Primjer 7

Razdvajanje (S)-6-kloro-α-metil-karbazol-2-octene kiseline

Otopina 4,3 g (R)-�-metilbenzilamina u 20 ml acetona dodana je otopini 9,7 g djelomično razdvojene 6-kloro-�-metil-karbazol-2-octene kiseline (dobivene pri jednom ranijem razdvajanju racemata). Pošto je odstajala 24 sata na sobnoj temperaturi, smjesa je filtrirana, a filterski kolač je ispran sa hladnim acetonom da bi se poslije sušenja dobilo 7,3 g. Poslije dvije dodatne rekristalizacije iz acetona, dobiveno je 1,9 g (R)-�-metilbenzilaminske soli (S)-6-kloro-�-metil-karbazol-2-octene kiseline, [�]�22 - 13,6 °. Slijedeće rekristalizacije nisu promijenile rotaciju. Sol je otopljena u 50 ml toplog acetona, pa je otopina poslije filtriranja sipana u 500 ml razblažene klorovodične kiseline. Poslije filtriranja i sušenja dobiveno je 1,4 g, što je po kristaliziranju iz kloroforma dalo 0,9 g (S)-6-kloro-�-metil-karbazol-2-octene kiseline.

t.t. 198-201 °C, [�]�22 + 53,2 °, (c 1,33, CH3OH).

Primjer 8

Specifičnost na vrste COX-2 selektivnosti: djelovanje kod članova vrste Canis familiaris u usporedbi sa djelovanjem kod članova vrste Rattus norvegicus (bijeli štakori) i kod vrste Homo sapiensis (ljudi)

Vrlo visok stupanj COX-2 selektivnosti koju ispoljava karprofen kod pasa već je opširno prikazan u primjeru 1. Podjednako iznenađujuće bilo je otkriće da je, kako se čini, ovo selektivno inhibiranje COX-2 enzima djelovanje koje je specifično za vrstu Canis familiaris i da se ne javlja kod drugih vrsta. Ovo je otkriće načinjeno na osnovi ocjene inhibitorskog djelovanja racemskog karprofena kod pripadnika vrste Rattus norvegicus (bijelih štakora) i kod pripadnika vrste Homo sapiens (ljudi).

Ciklo-oksigenazna selektivnost in vivo ocjenjivana je kod štakora postupkom Griffths-a i dr., opisanom u "Agents & Actions", 23, 313-320, (1991.). COX-2 inhibitorno djelovanje ocjenjivano je u skladu sa djelovanjem racemskog karprofena na proizvodnju prostaglandina PGE2 mjereno u zglobnoj tekućine štakora. Zglobnu tekućina izlučuje zglobna membrana, a sakuplja se u šupljinama zgloba. Kod upale se pobuđuje COX-2 u zglobnom tkivu, a proizvedeni prostaglandin sakuplja se u zglobnom fluidu. COX-1 inhibitirsko djelovanje ocjenjivano je u skladu sa djelovanjem racemskog karprofena na proizvodnju prostaglandina PGE2, mjereno na sluzničastoj oblozi želuca štakora, koja sadrži značajne količine konstitutivnog COX-1 izozima. Inhibicija ovog želudačnog enzima dovodi do nepovoljnih gastrointestinalnih sporednih pojava. COX-1 ED50 bio je 6,4 mg/kg, dok je COX-2 ED50 bio 0,63 mg/kg. Ovi rezultati ukazuju da kod štakora postoji samo 10-tostruka selektivnost karprofena za COX-2 izozim.

Kod ljudi je COX-2 inhibitorski djelovanje ocjenjivano prema djelovanju racemskog karprofena na nivoe COX-2 u endoterijalnim stanicama ljudske pupčane vrpce (HUVEC) stimulirane sa IL-1 i forbol miristat acetatom (PMA) u skladu sa postupkom Habib-a i dr., opisanom u "J. Biol. Chem.", 268, 23448-23454, (1993.). Za ove je endoterijalne stanice najvjerojatnije da će, stimulirane sa interleukinom-1 (IL-1) i PMA, sadržati značajne količine izazvanog COX-2 izozima. COX-1 inhibitorno djelovanje ocjenjivano je prema djelovanju racemskog karprofena na nivoe COX-1, mjereno na ljudskim ispranim trombocitima (HWP). TXB2 biokemijsko ispitivanje vršeno je po procedurama Grossman-a i dr., opisanim u "Inflamm. Res.", 44, 253-257, (1995.). Najvjerojatnije je da ovi trombociti sadrže značajne količine konstitutivnog COX-1 izozima. HUVEC (COX-2) IC50 (µM) bila je 1,20, dok je HWP TXB2 (COX-1) IC50 (µM) bila 0,77. Ovi rezultati ukazuju da kod ljudi nema selektivnosti racemskog karprofena za COX-2 izozim.

Primjer 9

Formulacija tablete (S)-6-kloro-�-metil-karbazol-2-octene kiseline

Formulacija tablete

[image] Primjer 10

Formulacija kapsule (S)-6-kloro-�-metil-karbazol-2-octene kiseline

Formulacija kapsule

[image]

Primjer 11

Parenteralna formulacija (S)-6-kloro-�-metil-karbazol-2-octene kiseline

Parenteralna formulacija

[image]

Claims (14)

1. Postupak za liječenje ili za sprečavanje bolova i upalnih procesa i oboljenja povezanih sa djelovanjem izazvane ciklo-oksigenaze-2 (COX-2) kod nekog pripadnika vrste Canis familiaris kome je potrebno takvo liječenje, dok se istovremeno smanjuju ili otklanjaju nepoželjna sporedna djelovanja povezana sa istovremenim suzbijanjem djelovanja konstitutivne ciklo-oksigenaze-1 (COX-1) selektivnim suzbijanjem djelovanja COX-2 u odnosu na djelovanje COX-1, pri čemu je odnos selektivnosti suzbijanja djelovanja COX-2 : COX-1 najmanje 3:1 na osnovu ex vivo nivoa suzbijanja u potpunoj krvi mjereno kod doze koja daje > 80 % COX-2 inhibiciju, naznačen time što obuhvaća davanje tom pripadniku vrste Canis familiaris terapeutski djelotvorne količine, kod liječenja bolova i upala u skladu sa naprijed spomenutim ograničenjima, jednog protu upalno selektivnog spoja za suzbijanje COX-2, koji sadrži jedan spoj formule: [image] gdje [image] , pri čemu A je hidroksi, (C1-C4) alkoksi, amino, hidroksi-amino, mono-(C1-C2) alkilamino, di-(C1-C2) alkilamino, X i Y su nezavisno H ili (C1-C2) alkil, a n je 1 ili 2; R6 je halogen, (C1-C3) alkil, trifluorometil ili nitro; R9 je H, (C1-C2) alkil, fenil ili fenil-(C1-C2) alkil, pri čemu je fenil eventualno mono-supstituiran fluorom ili klorom; -C(=O)-R, gdje R je (C1-C2) alkil ili fenil, eventualno mono-supstituiran fluorom ili klorom; ili -C(=O)-O-R1, gdje R1 je (C1-C2) alkil; gdje su X i Y različiti; (-)(R) i (+)(S) su njegovi enantiomeri; i svi njegovi farmaceutski prihvatljivi oblici soli, prolijekova i metabolita koji su farmaceutski aktivni kod liječenja ili sprečavanja bolova i upala.

2. Postupak za liječenje ili sprečavanje bolova i upalnih proces i oboljenja, prema zahtjevu 1, naznačen time što je spomenuti protu upalni COX-2 selektivni inhibitorni spoj karprofen, 6-kloro-�-metil-9H-karbazol-2-octena kiselina.

3. Postupak za liječenje ili sprečavanje bolova i upalnih proces i oboljenja, prema zahtjevu 1, naznačen time što se spomenuti protu upalni COX-2 selektivni inhibitorni spoj u cjelini sastoji od (S)-enantiomera karprofena, 6-kloro-�-metil-9H-karbazol-2-octene kiseline.

4. Postupak za liječenje ili sprečavanje upalnih procesa i oboljenja prema jednom od zahtjeva 1, 2 ili 3, naznačen time što se spomenuti inhibitorni spoj daje u kombinaciji sa jednim ili više drugih terapeutski aktivnih sredstava pod slijedećim uvjetima: A. kada je neki zglob ozbiljno upaljen i istovremeno inficiran mikroorganizmima, na primjer bakterijama, gljivicama, protozoama i/ili virusima, spomenuti inhibitorni spoj daje se u kombinaciji sa jednim ili više antibiotika, sredstava protiv gljivica, protiv protozoa i/ili protiv virusa; B. kada se želi višestruko liječenje bolova i upala, spomenuti inhibitorni spoj daje se u kombinaciji sa inhibitorima drugih posrednika upale, koji obuhvaćaju jedan ili više spojeva biranih iz grupe koja se u suštini sastoji od: 1. NSAID-a; 2. antagonista H1-receptora; 3. antagonista kinin �1 i �2 receptora; 4. inhibitora prostaglandina biranih iz grupe koja se sastoji od antagonista PGD-, PGF-, PGl2- i PGE-receptora; 5. inhibitora tromboksana A2 (TXA2); 6. inhibitora 5- i 12- lipoksigenaze; 7. inhibitora leukotriena LTC4, LTD4/LTE4 i LTB4; 8. antagonista PAF receptora; 9. zlata u obliku jedne aurotio grupe zajedno sa raznim hidrofilnim grupama; 10. sredstava za suzbijanje imunosti biranih iz grupe koja obuhvaća ciklosporin, azatioprin, i metotreksat; 11. protu upalnih glutokortikoid; 12. penicilamina; 13. hidroksiklorokina; 14. sredstava protiv gihta, na primjer kolhicin, ksantin inhibitore oksidaze, uključujući alopurinol, i sredstva za povećano lučenje urinske kiseline kroz mokraću birana od probenecida, sulfinpirazona i benzbromarona. C. kada se stariji psi liječe od bolesnih stanja, sindroma i simptoma koji se sreću kod starijih pasa, spomenuti inhibitorni spoj daje se u kombinaciji sa jednim ili više spojeva biranih iz grupe koja se u suštini sastoji od: 1. kognitivnih lijekova za suzbijanje gubitka i oštećenja memorije; 2. sredstava protiv povišenog krvnog tlaka i drugih kardiovaskularnih lijekova namijenjenih za otklanjanje posljedice ateroskleroze, povišeni krvni tlak, iskemiju miokarda, anginu, kongestivni prekid rada srca i infarkt miokarda, birane iz grupe koja se sastoji od: a. diuretika; b. vazodilatatora; c. antagonista �-adrenergiskog receptora: d. inhibitora enzima za konvertiranje angiotenzina-II (ACE-inhibitori), samih ili eventualno sa inhibitorima neutralne endopeptidaze; e. antagonista angiotenzin II receptora; f. inhibitora renina; g. blokatora kalcijevog kanala; h. simpatolitičkiha sredstava; i. �2-adrenergiskih agonista; j. antagonista �-adrenergiskih receptora; i k. inhibitora HMG-CoA-reduktaze (sredstva protiv hiper-kolesterolemije); 3. sredstava protiv nenormalnog razvoja stanica birana od: a. protu vmitotičnih lijekova biranih od: i. vinka alkaloida biranih od [1] vinblastina; i [2] vinkristina; 4. sredstava za stimuliranje izlučivanja hormona rasta; 5. jakih analgetika; 6. sredstava za lokalnu i sustavnu anesteziju; i 7. antagonista H2-receptora i drugih sredstava za zaštitu želuca.

5. Farmaceutska kompozicija za liječenje ili za sprečavanje bolova i upalnih procesa i oboljenja povezanih sa djelovanjem izazvane ciklo-oksigenaze-2 (COX-2) kod nekog pripadnika vrste Canis familiaris kome je potrebno takvo liječenje, dok se istovremeno smanjuju ili otklanjaju nepoželjna sporedna djelovanja povezana sa istovremenim suzbijanjem djelovanja konstitutivne ciklo-oksigenaze-1 (COX-1), naznačena time što obuhvaća: A. terapeutski djelotvornu količinu za liječenje bolova i upala jednog protu upalno selektivnog spoja za suzbijanje COX-2, koje selektivno suzbija djelovanje COX-2 u odnosu na djelovanje COX-1, pri čemu je odnos selektivnosti suzbijanja djelovanja COX-2 : COX-1 najmanje 3:1 na osnovu ex vivo nivoa suzbijanja u potpunoj krvi mjereno kod doze koja daje > 80 % COX-2 inhibiciju, gdje taj protu upalno selektivni spoj sadrži jedan spoj formule: [image] gdje [image] , pri čemu A je hidroksi, (C1-C4) alkoksi, amino, hidroksi-amino, mono-(C1-C2) alkilamino, di-(C1-C2) alkilamino, X i Y su nezavisno H ili (C1-C2) alkil, a n je 1 ili 2; R6 je halogen, (C1-C3) alkil, trifluorometil ili nitro; R9 je H, (C1-C2) alkil, fenil ili fenil-(C1-C2) alkil, pri čemu je fenil eventualno mono-supstituiran fluorom ili klorom; -C(=O)-R, gdje R je (C1-C2) alkil ili fenil, eventualno mono-supstituiran fluorom ili klorom; ili -C(=O)-O-R1, gdje R1 je (C1-C2) alkil; gdje su X i Y različiti; (-)(R) i (+)(S) su njegovi enantiomeri; i svi njegovi farmaceutski prihvatljivi oblici soli, prolijekova i metabolita koji su farmaceutski aktivni kod liječenja ili sprečavanja bolova i upala, i B. neki njegov farmaceutski prihvatljiv nosač.

6. Farmaceutska kompozicija prema zahtjevu 5, naznačena time što je spomenuti protu upalno COX-2 selektivni inhibitorni spoj karprofen, 6-kloro-�-metil-9H-karbazol-2-octena kiselina.

7. Farmaceutska kompozicija prema zahtjevu 5, naznačena time što se spomenuti protu upalno COX-2 selektivni inhibitorni spoj u cjelini sastoji od (S)-enantiomera karprofena, 6-kloro-�-metil-9H-karbazol-2-octene kiseline.

8. Farmaceutska kompozicija prema zahtjevima 5, 6 ili 7, naznačena time što se spomenuti protu upalno COX-2 selektivni inhibitorni spoj osigurava u doznom obliku prikladnom za sustavno davanje koje obuhvaća: A. ubrizgavanje ili infuziju u prikladnom tekućem obliku za davanje koje je intraarterijsko, međukožno ili krozkožno, potkožno, intramuskularno, u kičmu, u kesicu oko nekog organa ili intravensko, pri čemu se taj inhibitorski spoj: 1. nalazi u otopini kao topljivo sredstvo; 2. nalazi u disperznoj fazi jedne emulzije, ili u disperznoj fazi jedne inverzne emulzije koja se invertira nakon ubrizgavanja ili infuzije, pri čemu te emulzije sadrže prikladna sredstva za emulgiranje; ili 3. nalazi u nekoj suspenziji kao suspendirana čvrsta materija u koloidnom obliku ili u obliku mikročestica, pri čemu ta suspenzija sadrži prikladna sredstva za suspendiranje; B. ubrizgavanje ili infuziju u odgovarajuća tkiva ili šupljine tijela kao spremnika, pri čemu ta kompozicija omogućava držanje tog inhibitora, a potom odloženo, zadržano i/ili kontrolirano ispuštanje spomenutog inhibitora za sustavnu raspodjelu; C. ukapavanje, udisanje ili prinudno udisanje u pogodna tkiva tijela ili šupljine tijela u prikladnom čvrstom obliku, pri čemu se taj inhibitorski spoj: 1. nalazi u čvrstoj kompoziciji za usađivanje koja omogućava odloženo, zadržano i/ili kontrolirano ispuštanje spomenutog inhibitorskog spoja; 2. nalazi u jednoj čestičastoj kompoziciji koja se udiše u pluća; ili 3. nalazi u jednoj čestičastoj kompoziciji koja se upuhava u odgovarajuća tjelesna tkiva ili tjelesne šupljine, pri čemu ta kompozicija eventualno omogućava odloženo, zadržano i/ili kontrolirano ispuštanje spomenutog inhibitorskog spoja; ili D. uzimanje u vidu hrane u prikladnom čvrstom ili tekućem obliku za peroralno davanje spomenutog inhibitorskog spoja, pri čemu se taj inhibitor: 1. nalazi u čvrstom doznom obliku; ili 2. nalazi u tekućem doznom obliku.

9. Farmaceutska kompozicija prema zahtjevu 8, naznačena time što spomenuti dozni oblici obuhvaćaju jedan ili više njihovih oblika biranih nezavisno iz grupe koja obuhvaća supozitorije; čvrste peroralne dozne oblike birane od grupe koja se sastoji od oralnih tableta, kapsula, tableta sa tvrdom oblogom, pastila, pilula i višečestičastih oblika, svi sa odloženim ispuštanjem, tablete sa enteričkom oblogom i kapsule koje sprečavaju ispuštanje i apsorpciju u želucu da bi se olakšalo dostavljanje dalje od želuca psa, oralne tablete, kapsule i mikročestice zadržanog djelovanja koje omogućuju sustavno ispuštanje aktivnog sastojka na kontrolirani način tokom perioda od najmanje 10 sati, oralne tablete za žvakanje ili za jelo; kesice sa upakiranom jediničnom dozom; suspeniju od kesica sa upakiranom jediničnom dozom, praška za oralnu suspenziju, ili same oralne suspenzije; od brzo-topljive oralne tablete; otopina u kapsulama; oralne paste, granulastog oblika uključenog ili za uključivanje u hranu za psa; i ukusnog jestivog oblika u kome se aktivni sastojak proguta zajedno sa hranom za žvakanje, ili se daje ispuštanjem iz mase hrane koja nije pojedena tokom žvakanja psa koji se liječi; tekuće peroralne dozne oblike koji se biraju iz grupe koja se sastoji od otopina, suspenzija, emulzija, inverznih emulzija, eliksira, ekstrakta, tinktura i koncentrata; kao i navedene dozne oblike koji sadrže formulacije u vidu mikrokapsula sa aktivnim sastojkom, koji je uključen u spomenuti čvrsti dozni oblik.

10. Farmaceutska kompozicija prema zahtjevu 9, naznačena time što obuhvaća dozni oblik karprofena za kontrolirano ispuštanje koji je u stanju održavati nivoe karprofena u plazmi iznad oko 10 µg/ml u periodu vremena dužem od 10,5 sati, kada se daje u dozi od oko 4 mg/kg ili manjoj.

11. Farmaceutska kompozicija prema zahtjevima 5, 6 ili 7, naznačena time što dalje sadrži spomenuto protu upalno COX-2 selektivno inhibitorsko sredstvo u kombinaciji sa jednim ili više drugih terapeutski aktivnih sredstava izabranih iz grupe koja se u suštini sastoji od: A. protivinfektivnih sredstava koja obuhvaćaju jedan ili više antibiotika,i terapeutskih sredstava protiv gljivica, protiv protozoa i/ili protiv virusa; B. inhibitora drugih posrednika upale, koji obuhvaćaju jedan ili više spojeva biranih iz grupe koja se u suštini sastoji od: 1. NSAID-a; 2. antagonista H1-receptora; 3. antagonista kinin �1 i �2 receptora; 4. inhibitora prostaglandina biranih iz grupe koja se sastoji od antagonista PGD-, PGF-, PGl2- i PGE-receptora; 5. inhibitora tromboksana A2 (TXA2); 6. inhibitora 5- i 12- lipoksigenaze; 7. inhibitora leukotriena LTC4, LTD4/LTE4 i LTB4; 8. antagonista PAF receptora; 9. zlata u obliku jedne aurotio grupe zajedno sa raznim hidrofilnim grupama; 10. sredstava za suzbijanje imunosti biranih iz grupe koja obuhvaća ciklosporin, azatioprin, i metotreksat; 11. protu upalnih glutokortikoid; 12. penicilamina; 13. hidroksiklorokina; 14. sredstava protiv gihta, na primjer kolhicin, ksantin inhibitore oksidaze, uključujući alopurinol, i sredstva za povećano lučenje urinske kiseline kroz mokraću birana od probenecida, sulfinpirazona i benzbromarona. C. terapeutskih sredstava za liječenje starijih pasa koja obuhvaćaju jedan ili više spojeva biranih iz grupe koja se u suštini sastoji od: 1. kognitivnih lijekova za suzbijanje gubitka i oštećenja memorije; 2. sredstava protiv povišenog krvnog tlaka i drugih kardiovaskularnih lijekova namijenjenih za otklanjanje posljedice ateroskleroze, povišeni krvni tlak, iskemiju miokarda, anginu, kongestivni prekid rada srca i infarkt miokarda, birane iz grupe koja se sastoji od: a. diuretika; b. vazodilatatora; c. antagonista �-adrenergiskog receptora: d. inhibitora enzima za konvertiranje angiotenzina-II (ACE-inhibitori), samih ili eventualno sa inhibitorima neutralne endopeptidaze; e. antagonista angiotenzin II receptora; f. inhibitora renina; g. blokatora kalcijevog kanala; h. simpatolitičkiha sredstava; i. �2-adrenergiskih agonista; j. antagonista �-adrenergiskih receptora; i k. inhibitora HMG-CoA-reduktaze (sredstva protiv hiper-kolesterolemije); 3. sredstava protiv nenormalnog razvoja stanica birana od: a. protu vmitotičnih lijekova biranih od: i. vinka alkaloida biranih od [1] vinblastina; i [2] vinkristina; 4. sredstava za stimuliranje izlučivanja hormona rasta; 5. jakih analgetika; 6. sredstava za lokalnu i sustavnu anesteziju; i 7. antagonista H2-receptora i drugih sredstava za zaštitu želuca.

12. Pakiranje prikladno za trgovačku upotrebu za terapeutsko liječenje ili sprečavanje bolova i upalnih procesa i oboljenja kod jednog pripadnika vrste Canis familiaris kome je potrebno takvo liječenje, naznačeno time što obuhvaća: A. prikladno pakiranje koje može biti u obliku vanjske kutije i jednog unutrašnjeg kontejnera koji je u nju stavljen tako da se može vaditi; B. prikladni dozni oblik, zatvoren u tom kontejneru, protu upalno COX-2 selektivnog inhibitorskog spoja formule: [image] gdje [image] , pri čemu A je hidroksi, (C1-C4) alkoksi, amino, hidroksi-amino, mono-(C1-C2) alkilamino, di-(C1-C2) alkilamino, X i Y su nezavisno H ili (C1-C2) alkil, a n je 1 ili 2; R6 je halogen, (C1-C3) alkil, trifluorometil ili nitro; R9 je H, (C1-C2) alkil, fenil ili fenil-(C1-C2) alkil, pri čemu je fenil eventualno mono-supstituiran fluorom ili klorom; -C(=O)-R, gdje R je (C1-C2) alkil ili fenil, eventualno mono-supstituiran fluorom ili klorom; ili -C(=O)-O-R1, gdje R1 je (C1-C2) alkil; gdje su X i Y različiti; (-)(R) i (+)(S) su njegovi enantiomeri; i svi njegovi farmaceutski prihvatljivi oblici soli, prolijekova i metabolita koji su farmaceutski aktivni kod liječenja ili sprečavanja bolova i upala, i C. štampano uputstvo i informativni materijal, koji može biti priložen uz taj kontejner, zatvoren u tom kontejneru ili prikazan kao integralni dio tog kontejnera, pri čemu je u tom štampanom materijalu objašnjeno stručnom čitaocu da spomenuti spoj formule (I) sadrži jedno terapeutsko sredstvo u spomenutom pakiranju koje, kada se daje pripadniku vrste Canis familiaris koji se treba liječiti, efikasno suzbija ciklo-oksigenazu-2 COX-2 izazvanu na postojećem ili očekivanom mjestu bolova i upala kod tog psa, čime se liječi ili sprečava bolove i upale do kojih bi došlo zbog toga, dok se istovremeno smanjuju ili otklanjaju neželjena sporedna djelovanja povezana sa istovremenim inhibiranjem konstitutivne ciklo-oksigenaze-1 COX-1 kod selektivnog inhibiranja djelovanja u odnosu na djelovanje COX-1, pri čemu je odnos selektivnosti suzbijanja djelovanja COX-2 : COX-1 najmanje 3:1 na osnovu ex vivo nivoa suzbijanja u potpunoj krvi mjereno kod doze koja daje > 80 % COX-2 inhibiciju.

13. Pakiranje zahtjevu 13, naznačeno time što spomenuti protu upalno COX-2 selektivni inhibitorni spoj formule (I) sadrži karprofen, 6-kloro-�-metil-9H-karbazol-2-octena kiselina.

14. Pakiranje prema zahtjevu 5, naznačeno time što se spomenuti protu upalno COX-2 selektivni inhibitorni spoj u cjelini sastoji od (S) enantiomera karprofena, 6-kloro-�-metil-9H-karbazol-2-octene kiseline.