HRP20031049A2 - Pyrrolopyrimidines as protein kinase inhibitors - Google Patents

Description

Izum je usmjeren prema supstituiranim pirolopirimidinima, njihovoj pripravi, farmaceutskim pripravcima koji sadrže te spojeve, te njihovoj farmaceutskoj uporabi u liječenju bolesnih stanja koja se mogu mijenjati inhibiranjem protein kinaza.

Protein kinaze sudjeluju u prenošenju signala koji kontroliraju aktivaciju, rast, te diferencijaciju stanica kao odgovor na izvanstanične medijatore i na promjene u okolišu. Općenito, te kinaze se ubrajaju u nekoliko skupina; one koje uglavnom fosforiliraju serinske i/ili treoninske ostatke, te one koje uglavnom fosforiliraju ostatke tirozina [S.K. Hanks i T. Hunter, FASEB. J., 1995, 9, stranice 576-596]. Serin/treonin kinaze uključuju, na primjer, izoforme protein kinaze C [A.C. Newton, J. Biol. Chem., 1995, 270, stranice 28495-28498], te skupinu kinaza ovisnih o ciklinu, poput cdc2 [J. Pines, Trends in Biochemical Sciences, 1995, 18, stranice 195-197]. Tirozin kinaze uključuju receptore za faktore rasta koji prolaze kroz membranu, poput receptora za epidermalni faktor rasta [S. Iwashita i M. Kobayashi, Cellular Signalling, 1992, 4, stranice 123-132], te citosolske nereceptorske kinaze poput p56tck, p59fYn, ZAP-70, te csk kinaza [C. Chan i sur., Ann. Rev. Immunol., 1994, 12, stranice 555-592].

Neprikladno visoka aktivnost protein kinaza povezuje se s mnogim bolestima koje nastaju uslijed nenormalne stanične funkcije. To se može desiti bilo izravno ili neizravno, na primjer zbog zatajenja odgovarajućih kontrolnih mehanizama za kinaze, vezano, na primjer, uz mutacije, pojačanu ekspresiju ili neprikladnu aktivaciju enzima; ili zbog pojačane ili nedovoljne proizvodnje citokina ili faktora rasta koji također sudjeluju u prijenosu signala uzvodno ili nizvodno od kinaza. U svim navedenim slučajevima, može se očekivati da će selektivna inhibicija djelovanja kinaza imati koristan učinak.

Syk je citoplazmatski protein od 72 kDa s tirozin kinaznom aktivnošću, čija se ekspresija javlja kod mnoštva hematopoetskih stanica, te je esencijalni element u nekoliko kaskada koje povezuju antigene receptore sa staničnim odgovorima. Stoga Syk igra centralnu ulogu u prenošenju signala za receptor visokog afiniteta za IgE, FcεR1, u mastocitima, te u prenošenju signala s antigenih receptora kod T i B limfocita. Putevi prijenosa signala prisutni u mastocitima, T i B stanicama imaju zajedničke osobine. Domeni za vezanje liganda na receptoru nedostaje unutrašnja aktivnost tirozin kinaze. Međutim, oni stupaju u interkacije s podjedinicama za prenošenje signala koje sadrže motive aktivacije imunoreceptora koji se zasnivaju na tirozinu (ITAM) [M. Reth, Nature, 1989, 338, stranice 383-384]. Ti su motivi prisutni i u β i u γ podjedinicama FcεR1, u ξ-podjedinici receptora T stanica (TCR), te u IgGα i IgGβ podjedinicama receptora B stanica (BCR) [N.S. van Oers i A. Weiss, Seminars in Immunology, 1995, 7, stranice 227-236]. Nakon vezanja antigena i multimerizacije, ITAM ostaci se fosforiliraju pomoću proteinskih tirozin kinaza iz Src obitelji. Syk pripada jedinstvenoj skupini tirozin kinaza koje imaju dvije uzastopne Src homologne 2 (SH2) domene, te C-terminalnu katalitičku domenu. Te SH2 domene vežu se s visokim afinitetom na ITAM-e, te to povezivanje Syk-a, koje je SH2 posredovano, s aktiviranim receptorom, potiče kinaznu aktivnost Syk-a, te lokalizira Syk na plazmatsku membranu.

Kod miševa kojima nedostaje Syk, degranulacija mastocita je inhibirana, što nagoviješta da je to važan cilj u razvoju sredstava za stabilizaciju mastocita [P.S. Costello, Oncogene, 1996, 13, stranice 2595-2605]. Slična istraživanja su pokazala presudnu ulogu Syk-a u BCR i TCR prenošenju signala [A.M. Cheng, Nature, 1995, 378, stranice 303-306, (1995) i D.H. Chu i sur., Immunological Reviews, 1998, 165, stranice 167-180]. Čini se da je Syk također uključen u preživljavanje eozinofila kao odgovor na IL-5 i GM-CSF [S. Yousefi i sur., J. Exp. Med., 1996, 183, stranice 1407-1414]. Usprkos ključnoj ulozi Syk-a u prenošenju signala u mastocitima, BCR i T stanicama, malo je poznato o mehanizmu kojim Syk predaje signale nizvodnim efektorima. Pokazalo se da su dva vezna proteina, BLNK (vezni protein B stanica, SLP-65) i SLP-76 supstrati Syk-a u B stanicama, odnosno mastocitima, te se pretpostavlja da povezuju Syk s nizvodnim efektorima [M. Ishiai i sur., Immunity, 1999, 10, stranice 117-125, te L.R. Hendricks-Taylor i sur., J. Biol. Chem., 1997, 272, stranice 1363-1367]. Osim toga, čini se da Syk igra važnu ulogu u CD40 putu prenošenja signala, koji igra značajnu ulogu u proliferaciji B stanica [M. Faris i sur., J. Exp. Med., 1994, 179, stranice 1923-1931].

Syk je nadalje uključen u aktivaciju trombocita koji su stimulirani putem receptora za IgG s niskim afinitetom (Fc gama-RIIA) ili su stimulirani putem kolagena [F. Yanaga i sur., Biochem. J., 1995, 311, (Pt. 2) stranice 471-478].Kinaza žarišne adhezije (FAK) je nereceptorska tirozin kinaza koja je uključena u puteve prijenosa signala koji su posredovani integrinom. FAK djeluje lokalno s integrinima na žarišnim dodirnim mjestima, te je pokazano u mnogim staničnim tipovima da je FAK aktivacija i njena tirozin fosforilacija ovisna o integrinima koji se vežu na njihove ekstracelularne ligande. Rezultati nekoliko istraživanja podržavaju hipotezu da bi FAK inhibitori mogli biti korisni u liječenju raka. Na primjer, stanice koje ne posjeduju FAK slabo migriraju kao odgovor na kemotaksijske signale, a pojačana ekspresija C-terminalne domene FAK-a blokira širenje stanica, kao i kemotaksijsku migraciju (Sieg i sur., J. Cell Science, 1999, 112, 2677-2691; Richardson A. i Parsons T., Cell, 1997, 97, 221-231); osim toga, tumorske stanice koje su tretirane s FAK antisense oligonukleotidima izgubile su povezanost i podvrgle se apoptozi (Xu i sur., Cell Growth Differ. 1996, 4, 413-418). Zabilježena je pojačana ekspresija FAK-a u raku prostate, dojke, štitnjače, debelog crijeva i pluća. Razina ekspresije FAK-a izravno korelira s tumorima koji iskazuju najagresivniji fenotip.

Angiogeneza ili stvaranje novih krvnih žila stvaranjem izdanaka iz već postojećeg sustava krvnih žila od osnovnog je značaja za razvoj embrija i organogenezu. Nenormalno pojačano stvaranje novih krvnih žila zamijećeno je kod reumatoidnog artritisa, dijabetičke retinopatije i tijekom razvoja tumora (Folkman, Nat. Med., 1995, 1, 27-31). Angiogeneza je složeni proces u više stupnjeva koji obuhvaća aktivaciju, migraciju, proliferaciju, te preživljavanje endotelnih stanica. Opsežna istraživanja u području tumorske angiogeneze u prošla dva desetljeća dovela su do identifikacije brojnih terapijskih ciljeva, uključujući kinaze, proteaze i integrine, što je za posljedicu imalo otkriće mnogih novih antiangiogenih sredstava, uključujući KDR inhibitore, od kojih su neki trenutno u fazi kliničke procjene (Jekunen i sur., Cancer Treatment Rev. 1997, 23, 263-286). Inhibitori angiogeneze se mogu rabiti u osnovnim, pomoćnim ili čak preventivnim postavkama kod pojave ili ponovnog rasta malignih tumora.

Nekoliko proteina koji su uključeni u odjeljivanje kromosoma, te sastavljanje vretena identificirano je kod kvasca i vinske mušice. Prekidanje tih proteina dovodi do pogrešnog odjeljivanja kromosoma i monopolarnog ili prekinutog vretena. Među tim kinazama su Ipl1 i aurora kinaze iz S. cerevisiae, odnosno vinske mušice, koje su potrebne za razdvajanje centrosoma i odjeljivanje kromosoma. Jedan humani homolog Ipl1 nedavno je kloniran i karakteriziran u različitim laboratorijima. Ta kinaza označena kao Aurora2, STK15 ili BTAK pripada porodici serin/treonin kinaza. Bischoff i sur. pokazali su da je Aurora2 onkogen, koji je umnožen u humanom kolorektalnom raku (EMBO J, 1998, 17, 3052-3065). To isto je pokazano i kod raka koji uključuje epitelne tumore poput raka dojke.

Ovaj se izum odnosi na supstituirane pirolopirimidine prikazane formulom (I), koji imaju sposobnost inhibiranja jedne ili više protein kinaza, napose FAK, KDR, Syk kinaze ili Aurora2, a posebno Syk kinaze.

[image]

gdje

R1 predstavlja vodik, -C(=O)-NY1Y2, -C(=O)-OR5, -SO2-NY1Y2, -SO2-R7, -C(=O)R7, ili R1 može biti alkenil, alkeniloksi, alkil, alkinil, aril, heteroaril, heterocikloalkil, cikloalkil ili cikloalkilalkil, pri čemu je svaki prema izboru supstituiran s jednom ili više skupina koje se izabiru između arila, cikloalkila, cijano, halo, heteroarila, heterocikloalkila, -CHO (ili njegovog 5-, 6- ili 7-članog cikličkog acetalnog derivata), -C(=O)-NY1Y2, -C(=O)-OR5, -NY1Y2, -N(R6)-C(=O)-R7, -N(R6)-C(=O)-NY3Y4, -N(R6)-SO2-R7, -N(R6)-SO2-NY3Y4, -OR7, -C(=O)-R7, hidroksi, alkoksi i karboksi;

R2 predstavlja jednu ili više skupina koje se izabiru između vodika, acila, alkilendioksi, alkenila, alkeniloksi, alkinila, arila, cijano, halo, hidroksi, heteroarila, heterocikloalkila, nitro, R4, -C(=O)-NY1Y2, -C(=O)-OR5, -NY1Y2, -N(R6)-C(=O)-R7, -N(R6)-C(=O)-NY3Y4, -N(R6)-C(=O)-OR7, -N(R6)-SO2-R7, -N(R6)-SO2-NY3Y4, -SO2-NY1Y2, te -ZR4;

R3 predstavlja H, cijano, halo, hidroksi, nitro, R4, NY1Y2, -ZR4, -C(=O)-OR5, -C(=O)R7, -C(=O)-NY1Y2, -N(R8)-C(=O)-R4, -N(R8)-C(=O)-NY1Y2, -N(R8)-C(=O)-OR5, SO2-NY3Y4, ili -N(R8)-SO2-R7, ili R3 predstavlja aril, heteroaril, alkenil ili alkinil, pri čemu je svaki prema izboru supstituiran s jednom ili više skupina koje se izabiru između arila, cijano, halo, hidroksi, heteroarila, heterocikloalkila, nitro, -C(=O)-NY1Y2, -C(=O)-OR5, -NY1Y2, -N(R6)-C(=O)-R7, -N(R6)-C(=O)-NY3Y4, -N(R6)-C(=O)-OR7, -N(R6)-SO2-R7, -N(R6)-SO2-NY3Y4, -SO2-NY1Y2, te -ZR4;

R4 predstavlja alkil, cikloalkil ili cikloalkilalkil, pri čemu je svaki prema izboru supstituiran s jednom ili više skupina koje se izabiru između arila, cikloalkila, cijano, halo, heteroarila, heterocikloalkila, hidroksi, -CHO (ili njegovog 5-, 6- ili 7-članog cikličkog acetalnog derivata), -C(=O)-NY1Y2, -C(=O)-OR5, -NY1Y2, -N(R6)-C(=O)-R7, -N(R6)-C(=O)-NY3Y4, -N(R6)-SO2-R7, -N(R6)-SO2-NY3Y4, -OR7 i -C(=O)-R7; u R4 također može prema izboru biti umetnuta skupina koja se izabire između O, S(O)n, NR6;

R5 predstavlja vodik, alkil, alkenil, aril, arilalkil, heteroaril ili heteroarilalkil;

R6 predstavlja vodik ili niži alkil;

R7 predstavlja alkil, aril, arilalkil, cikloalkil, cikloalkilalkil, heteroaril, heteroarilalkil, heterocikloalkil ili heterocikloalkilalkil;

R8 predstavlja vodik ili niži alkil;

Y1 i Y2 neovisno su vodik, alkenil, aril, cikloalkil, heteroaril ili alkil prema izboru supstituiran s jednom ili više skupina koje se izabiru između arila, halo, heteroarila, hidroksi, -C(=O)-NY3Y4, -C(=O)-OR5, -NY3Y4, -N(R6)-C(=O)-R7, -N(R6)-C(=O)-NY3Y4, -N(R6)-SO2-R7, -N(R6)-SO2-NY3Y4, te -OR7; ili skupina –NY1Y2 može oblikovati ciklički amin;

Y3 i Y4 neovisno su vodik, alkenil, alkil, aril, arilalkil, cikloalkil, heteroaril ili heteroarilalkil; ili skupina –NY3Y4 može oblikovati ciklički amin;

Z predstavlja O ili S(O)n;

n je nula ili cijeli broj 1 ili 2;

te njihovi odgovarajući N-oksidi, i njihovi predlijekovi, i njihovi kiseli bioizosteri; te farmaceutski prihvatljive soli i solvati (na primjer, hidrati) takvih spojeva, i njihovih N-oksida i njihovih predlijekova, i njihovih kiselih bioizostera; zajedno s jednim ili više farmaceutski prihvatljivih nosača ili ekscipijensa.

U ovdje prikazanom opisu, pojam ʺspojevi izumaʺ, te slični izrazi, obuhvaćaju spojeve prikazane općom formulom (I) kako su ranije opisani u tekstu, s time da izraz uključuje predlijekove, farmaceutski prihvatljive soli, te solvate, na primjer hidrate, gdje je to moguće. Slično, spominjanje intermedijera, bez obzira da li su i oni zahtjevani, obuhvaća njihove soli, i solvate, gdje je to moguće. Radi jasnoće, ponekad su u tekstu naznačeni primjeri, gdje je to moguće, ali ti primjeri služe samo za slikovito prikazivanje, te im nije smisao da isključe druge primjere, gdje je to moguće.

Kako su gore primjenjeni, te kroz cijeli opis izuma, sljedeći pojmovi, ako nije drugačije naznačeno, imaju sljedeća značenja:

ʺBolesnikʺ obuhvaća i ljude i druge sisavce.

ʺKiseli bioizosteriʺ označavaju skupinu koja ima kemijske i fizikalne sličnosti, te iskazuje izrazito slična biološka svojstva kao karboksi skupina (pogledati Lipinski, Annual Reports in Medicinal Chemistry, 1986, 21, str. 283 ʺBioisosterism In Drug Designʺ; Yun, Hwahak Sekye, 1993, 33, stranice 576-579 ʺApplication Of Bioisosterism To New Drug Designʺ; Zhao, Huaxue Tongbao, 1995, stranice 34-38 ʺBioisosteric Replacement And Development Of Lead Compounds In Drug Designʺ; Graham, Theochem, 1995, 343, stranice 105-109 ʺTheoretical Studies Applied To Drug Design: ab initio Electronic Distributions In Bioisosteresʺ). Primjeri prikladnih kiselih bioizostera uključuju: -C(=O)-NHOH, -C(=O)-CH2OH, -C(=O)-CH2SH, -C(=O)-NH-CN, sulfo, fosfono, alkilsulfonilkarbamoil, tetrazolil, arilsulfonilkarbamoil, heteroarilsulfonilkarbamoil, N-metoksikarbamoil, 3-hidroksi-3-ciklobuten-1,2-dion, 3,5-diokso-1,2,4-oksadiazolidinil ili heterocikličke fenole poput 3-hidroksiizoksazolila i 3-hidroksi-1-metilpirazolila.

ʺAcilʺ označava H-CO- ili alkil-CO- skupinu u kojoj alkilna skupina odgovara ovdje danom opisu.

ʺAcilaminoʺ je acil-NH- skupina u kojoj acil odgovara ovdje danom opisu.

ʺAlkenilʺ označava alifatsku ugljikovodičnu skupinu koja sadrži ugljik-ugljik dvostruku vezu, te koja može biti ravna ili razgranata, te imati oko 2 do oko 15 ugljikovih atoma u lancu. Preferirane alkenilne skupine imaju 2 do oko 12 ugljikovih atoma u lancu; a još pogodnije 2 do oko 6 ugljikovih atoma (na primjer 2 do 4 ugljikova atoma) u lancu. ʺRazgranatʺ, kako je primijenjeno ovdje i u cijelom tekstu, označava da su jedna ili više nižih alkilnih skupina poput metila, etila ili propila povezane na linearni lanac; ovdje linearni alkenilni lanac. ʺNiži alkenilʺ označava oko 2 do oko 4 ugljikova atoma u lancu, koji može biti ravan ili razgranat. Primjeri alkenilnih skupina uključuju etenil, propenil, n-butenil, i-butenil, 3-metilbut-2-enil, n-pentenil, heptenil, oktenil, cikloheksilbutenil i decenil.

ʺAlkeniloksiʺ je alkenil-O- skupina u kojoj alkenil odgovara gornjem opisu. Primjer alkeniloksi skupine uključuje aliloksi.

ʺAlkoksiʺ označava alkil-O- skupinu u kojoj alkilna skupina odgovara ovdje danom opisu. Primjeri alkoksi skupina uključuju difluorometoksi, metoksi, trifluorometoksi, etoksi, n-propoksi, i-propoksi, n-butoksi i heptoksi.

ʺAlkoksikarbonilʺ označava alkil-O-CO- skupinu u kojoj alkilna skupina odgovara ovdje danom opisu. Primjeri alkoksikarbonil skupina uključuju metoksi- i etoksikarbonil.

ʺAlkilʺ označava, ako nije drugačije navedeno, alifatsku ugljikovodičnu skupinu koja može biti ravni ili razgranati lanac koji ima oko 1 do oko 15 ugljikovih atoma u lancu, prema izboru supstituiranu s jednim ili više halogenih atoma. Pojedine alkilne skupine imaju od 1 do oko 6 ugljikovih atoma. ʺNiži alkilʺ kao skupina ili dio niže alkoksi, niže alkiltio, niže alkilsulfinil ili niže alkilsulfonil skupine označava, ako nije drugačije naznačeno, alifatsku ugljikovodičnu skupinu koja može biti ravni ili razgranati lanac koji ima 1 do oko 4 ugljikova atoma u lancu. Primjeri alkilnih skupina uključuju metil, etil, n-propil, i-propil, n-butil, s-butil, t-butil, n-pentil, 3-pentil, heptil, oktil, nonil, decil i dodecil. Primjeri alkilnih skupina supstituiranih s jednim ili više halogenih atoma uključuju trifluorometil.

ʺAlkilenʺ označava alifatski dvovalentni radikal izveden iz ravne ili razgranate alkilne skupine, gdje alkilna skupina odgovara ovdje danom opisu. Primjeri alkilenskih radikala uključuju metilen, etilen i trimetilen.

ʺAlkilendioksiʺ označava –O-alkilen-O- skupinu pri čemu alkilen odgovara gornjoj definiciji. Primjeri alkilendioksi skupina uključuju metilendioksi i etilendioksi.

ʺAlkilsulfinilʺ označava alkil-SO- skupinu pri čemu alkilna skupina odgovara ranijem opisu. Preferirane alkilsulfinilne skupine su one u kojima je alkilna skupina C1-4alkil.

ʺAlkilsulfonilʺ označava alkil-SO2- skupinu pri čemu alkilna skupina odgovara ranijem opisu. Preferirane alkilsulfonilne skupine su one u kojima je alkilna skupina C1-4alkil.

ʺAlkilsulfonilkarbamoilʺ označava alkil-SO2-NH-C(=O)- skupinu pri čemu alkilna skupina odgovara ranijem opisu. Preferirane alkilsulfonilkarbamoilne skupine su one u kojima je alkilna skupina C1-4alkil.

ʺAlkiltioʺ označava alkil-S- skupinu pri čemu alkilna skupina odgovara ranijem opisu. Primjeri alkiltio skupina uključuju metiltio, etiltio, izopropiltio i heptiltio.

ʺAlkinilʺ označava alifatsku ugljikovodičnu skupinu koja sadrži ugljik-ugljik trostruku vezu, te koja može biti ravni ili razgranati lanac koji ima oko 2 do oko 15 ugljikovih atoma u lancu. Preferirane alkinilne skupine imaju 2 do oko 12 ugljikovih atoma u lancu; a još pogodnije 2 do oko 6 ugljikovih atoma (na primjer, 2 do 4 ugljikova atoma) u lancu. Primjeri alkinilnih skupina uključuju etinil, propinil, n-butinil, i-butinil, 3-metilbut-2-inil, te n-pentinil.

ʺAroilʺ označava aril-CO- skupinu pri čemu arilna skupina odgovara ovdje danom opisu. Primjeri aroilnih skupina uključuju benzoil, te 1- i 2-naftoil.

ʺAroilaminoʺ je aroil-NH- skupina pri čemu aroil odgovara ranijoj definiciji.

ʺArilʺ kao skupina ili dio skupine označava: (i) prema izboru supstituiranu monocikličku ili multicikličku aromatsku karbocikličku skupinu od oko 6 do oko 14 ugljikovih atoma, poput fenila ili naftila; ili (ii) prema izboru supstituiranu djelomično zasićenu multicikličku aromatsku karbocikličku skupinu, pri čemu su arilna i cikloalkilna ili cikloalkenilna skupina spojene zajedno kako bi nastala ciklička struktura, poput tetrahidronaftilnog, indenilnog ili indanilnog prstena. Osim kada je drugačije definirano, arilne skupine mogu se supstituirati s jednom ili više arilnih skupina supstituenata, koje mogu biti iste ili različite, pri čemu ʺarilna skupina supstituentʺ uključuje, na primjer, acil, acilamino, alkoksi, alkoksikarbonil, alkilendioksi, alkilsulfinil, alkilsulfonil, alkiltio, aroil, aroilamino, aril, arilalkiloksi, arilalkiloksikarbonil, arilalkiltio, ariloksi, ariloksikarbonil, arilsulfinil, arilsulfonil, ariltio, karboksi (ili kiseli bioizoster), cijano, halo, heteroaroil, heteroaril, heteroarilalkiloksi, heteroaroilamino, heteroariloksi, hidroksi, nitro, trifluorometil, -NY3Y4, -CONY3Y4, -SO2NY3Y4, -NY3-C(=O)alkil, -NY3SO2alkil ili alkil prema izboru supstituiran s arilom, heteroarilom, hidroksi ili –NY3Y4.

ʺArilalkilʺ označava aril-alkil- skupinu, pri čemu arilna i alkilna skupina odgovaraju ranijim opisima. Preferirane arilalkilne skupine sadrže C1-4alkilnu skupinu. Primjeri arilalkilnih skupina uključuju benzil, 2-fenetil i naftalenmetil.

ʺArilalkiloksiʺ označava arilalkil-O- skupinu pri čemu arilalkilna skupina odgovara ranijem opisu. Primjeri arilalkiloksi skupina uključuju benziloksi i 1- ili 2-naftalenmetoksi.

ʺArilalkiloksikarbonilʺ označava arilalkil-O-CO- skupinu pri čemu arilalkil skupina odgovara ranijem opisu. Primjer arilalkiloksikarbonilne skupine je benziloksikarbonil.

ʺArilalkiltioʺ označava arilalkil-S- skupinu pri čemu arilalkil skupina odgovara ranijem opisu. Primjer arilalkiltio skupine je benziltio.

ʺAriloksiʺ označava aril-O- skupinu pri čemu arilna skupina odgovara ranijem opisu. Primjeri ariloksi skupina uključuju fenoksi i naftoksi, svaki prema izboru supstituiran.

ʺAriloksikarbonilʺ označava aril-O-C(=O)- skupinu pri čemu arilna skupina odgovara ranijem opisu. Primjeri ariloksikarbonilnih skupina uključuju fenoksikarbonil i naftoksikarbonil.

ʺArilsulfinilʺ označava aril-SO- skupinu pri čemu arilna skupina odgovara ranijem opisu.

ʺArilsulfonilʺ označava aril-SO2- skupinu pri čemu arilna skupina odgovara ranijem opisu.

ʺArilsulfonilkarbamoilʺ označava aril-SO2-NH-C(=O)- skupinu pri čemu arilna skupina odgovara ranijem opisu.

ʺAriltioʺ označava aril-S- skupinu pri čemu arilna skupina odgovara ranijem opisu. Primjeri ariltio skupina uključuju feniltio i naftiltio.

ʺAzaheteroarilʺ označava aromatsku karbocikličku skupinu od oko 5 do oko 10 članova prstena, pri čemu je jedan od članova prstena dušik, a ostali članovi prstena se izabiru između ugljika, kisika, sumpora i dušika. Primjeri azaheteroarilnih skupina uključuju benzimidazolil, imidazolil, indazolinil, indolil, izokinolinil, piridil, pirimidinil, pirolil, kinolinil, kinazolinil, te tetrahidroindolizinil.

ʺCiklički aminʺ označava 3 do 8 člani monociklički cikloalkilni prstenasti sustav, pri čemu je jedan od ugljikovih atoma u prstenu zamijenjen dušikom, te koji (i) može također sadržavati daljnju skupinu koja sadrži heteroatom, a izabire se između O, S, SO2, ili NY5 (pri čemu je Y5 vodik, alkil, aril, arilalkil, -C(=O)-R7, -C(=O)-OR7 ili -SO2R7); te (ii) se može spojiti na dodatne arilne (na primjer, fenilne), heteroarilne (na primjer, piridilne), heterocikloalkilne ili cikloalkilne prstene kako bi nastao biciklički ili triciklički sustav prstena. Primjeri cikličkih amina uključuju pirolidin, piperidin, morfolin, piperazin, indolin, pirindolin, tetrahidrokinolin i slične skupine.

ʺCikloalkenilʺ označava nearomatski monociklički ili multiciklički sustav prstena koji sadrži najmanje jednu ugljik-ugljik dvostruku vezu, te ima oko 3 do oko 10 ugljikovih atoma. Primjeri monocikličkih cikloalkenilnih prstena uključuju ciklopentenil, cikloheksenil i cikloheptenil.

ʺCikloalkilʺ označava zasićeni monociklički ili biciklički sustav prstena od oko 3 do oko 10 ugljikovih atoma, prema izboru supstituiran s okso skupinom. Primjeri monocikličkih cikloalkilnih prstena uključuju C3-8cikloalkilne prstene poput ciklopropila, ciklopentila, cikloheksila i cikloheptila.

ʺCikloalkilalkilʺ označava cikloalkil-alkil- skupinu pri čemu cikloalkilna i alkilna skupina odgovaraju ranijim opisima. Primjeri monocikličkih cikloalkilalkilnih skupina uključuju ciklopropilmetil, ciklopentilmetil, cikloheksilmetil i cikloheptilmetil.

ʺHaloʺ ili ʺhalogenʺ označavaju fluoro, kloro, bromo ili jodo. Preferiraju se fluoro i kloro.

ʺHeteroaroilʺ označava heteroaril-C(=O)- skupinu pri čemu heteroarilna skupina odgovara ovdje danom opisu. Primjeri heteroaroilnih skupina uključuju piridilkarbonil.

ʺHeteroaroilaminoʺ označava heteroaroil-NH- skupinu pri čemu heteroaroilna skupina odgovara ranijem opisu.

ʺHeteroarilʺ kao skupina ili dio skupine označava: (i) prema izboru supstituiranu aromatsku monocikličku ili multicikličku organsku skupinu od oko 5 do oko 10 članova u prstenu, pri čemu su jedan ili više članova prstena elementi različiti od ugljika, na primjer dušik, kisik ili sumpor (primjeri takvih skupina uključuju benzimidazolilne, benztiazolilne, furilne, imidazolilne, indolilne, indolizinilne, izoksazolilne, izokinolinilne, izotiazolilne, oksadiazolilne, pirazinilne, piridazinilne, pirazolilne, piridilne, pirimidinilne, pirolilne, kinazolinilne, kinolinilne, 1,3,4-tiadiazolilne, tiazolilne, tienilne i triazolilne skupine, prema izboru supstituirane s jednom ili više arilnih skupina supstituenata kako su definirane gore, ako nije drugačije definirano); (ii) prema izboru supstituiranu djelomično zasićenu multicikličku heterokarbocikličku skupinu u kojoj su heteroarilna i cikloalkilna ili cikloalkenilna skupina spojene zajedno, kako bi nastala ciklička struktura (primjeri takvih skupina uključuju pirindanilne skupine, prema izboru supstituirane s jednom ili više ʺarilnih skupina supstituenataʺ kako su definirane gore, osim ako je drugačije definirano). Mogući supstituenti uključuju jednu ili više ʺarilnih skupina supstituenataʺ kako su definirane gore, osim ako je drugačije definirano.

ʺHeteroarilalkilʺ označava heteroaril-alkil- skupinu pri čemu heteroarilna i alkilna skupina odgovaraju ranijim opisima. Preferirane heteroarilalkilne skupine sadrže C1-4alkil skupinu. Primjeri heteroarilalkilnih skupina uključuju piridilmetil.

ʺHeteroarilalkiloksiʺ označava heteroarilalkil-O- skupinu pri čemu heteroarilalkilna skupina odgovara ranijem opisu. Primjeri heteroarilalkiloksi skupina uključuju prema izboru supstituirani piridilmetoksi.

ʺHeteroariloksiʺ označava heteroaril-O- skupinu pri čemu heteroarilna skupina odgovara ranijem opisu. Primjeri heteroariloksi skupina uključuju prema izboru supstituirani piridiloksi.

ʺHeteroarilsulfonilkarbamoilʺ označava heteroaril-SO2-NH-C(=O)- skupinu pri čemu heteroarilna skupina odgovara ranijem opisu.

ʺHeterocikloalkilʺ označava: (i) cikloalkilnu skupinu od oko 3 do 7 članova u prstenu koja sadrži jedan ili više heteroatoma ili skupina koje sadrže heteroatome, a koji se izabiru između O, S, i NY5, te mogu biti prema izboru supstituirani s okso skupinom; (ii) djelomično zasićenu multicikličku heterokarbocikličku skupinu u kojoj su arilni (ili heteroarilni) prsten, svaki prema izboru supstituiran s jednom ili više ʺarilnih skupina supstituenataʺ, i heterocikloalkilna skupina spojeni zajedno kako bi nastala ciklička struktura. (Primjeri takvih skupina uključuju kromanilne, dihidrobenzofuranilne, indolinilne i pirindolinilne skupine).

ʺHeterocikloalkilalkilʺ označava heterocikloalkil-alkil- skupinu pri čemu heterocikloalkilna i alkilna skupina odgovaraju ranijim opisima.

ʺPredlijekʺ označava spoj koji se može prevesti in vivo metaboličkim putem (na primjer hidrolizom) u spoj prikazan formulom (I), uključujući i njegove N-okside. Na primjer ester spoja prikazanog formulom (I) koji sadrži hidroksi skupinu može se prevesti hidrolizom in vivo u osnovnu molekulu. Druga je mogućnost da se ester spoja prikazanog formulom (I) koji sadrži karboksi skupinu može prevesti hidrolizom in vivo u osnovnu molekulu.

Prikladni esteri spojeva prikazanih formulom (I) koji sadrže hidroksi skupinu su, na primjer acetati, citrati, laktati, tartarati, malonati, oksalati, salicilati, propionati, sukcinati, fumarati, maleati, metilen-bis-β-hidroksinaftoati, gentizati, izetionati, di-p-toluoiltartarati, metansulfonati, etansulfonati, benzensulfonati, p-toluensulfonati, cikloheksilsulfamati i kvinati.

Prikladni esteri spojeva prikazanih formulom (I) koji sadrže karboksi skupinu su, na primjer, oni koje je opisao F.J. Leinweber, Drug Metab. Res., 1987, 18, stranica 379.

Prikladni esteri spojeva prikazanih formulom (I) koji sadrže i karboksi skupinu i hidroksi skupinu unutar skupine -L1-Y- uključuju laktone koji nastaju gubitkom vode između navedene karboksi i hidroksi skupine. Primjeri takvih laktona uključuju kaprolaktone i butirolaktone.

Izuzetno koristan razred estera spojeva prikazanih formulom (I), koji sadrže hidroksi skupinu, može nastati iz kiselih skupina koje se izabiru između onih koje su opisali Bundgaard i sur., J. Med. Chem., 1989, 32, stranice 2503-2507, a uključuje supstituirane (aminometil)-benzoate, na primjer dialkilamino-metilbenzoate u kojima se dvije alkilne skupine mogu spojiti zajedno i/ili razdvojiti pomoću atoma kisika, ili pomoću dušikovog atoma koji se može prema izboru supstituirati, na primjer alkiliranog dušikovog atoma, napose (morfolino-metil)benzoati, na primjer 3- ili 4-(morfolinometil)-benzoati, te (4-alkilpiperazin-1-il)benzoati, na primjer 3- ili 4-(4-alkilpiperazin-1-il)benzoati.

Kada spojevi izuma sadrže karboksi skupinu, ili dovoljno kisele bioizostere, mogu se stvarati soli koje nastaju dodatkom baza, koje su jednostavno prikladniji oblik za uporabu; u praksi se u jednakoj mjeri rabi oblik soli kao i oblik slobodne kiseline. Baze koje se mogu rabiti za pripravu soli koje nastaju dodatkom baza uključuju po mogućnosti one koje stvaraju, u kontaktu sa slobodnom kiselinom, farmaceutski prihvatljive soli, odnosno, soli čiji su kationi netoksični za bolesnika u farmaceutskim dozama soli, tako da se korisni inhibicijski učinci vezani uz slobodnu bazu ne ponište putem nuspojava koje se mogu pripisati kationima. Farmaceutski prihvatljive soli, uključujući one koje su izvedene iz soli alkalijskih i zemnoalkalijskih metala, u opsegu izuma uključuju one koje su izvedene iz sljedećih baza: natrijevog hidrida, natrijevog hidroksida, kalijevog hidroksida, kalcijevog hidroksida, aluminijevog hidroksida, litijevog hidroksida, magnezijevog hidroksida, cinkovog hidroksida, amonijaka, etilendiamina, N-metil-glukamina, lizina, arginina, ornitina, kolina, N,N'-dibenziletilendiamina, kloroprokaina, dietanolamina, prokaina, N-benzilfenetilamina, dietilamina, piperazina, tris(hidroksimetil)aminometana, tetrametilamonijevog hidroksida, i slično.

Neki od spojeva ovoga izuma su bazični, a takvi su spojevi korisni u obliku slobodne baze ili u obliku njene farmaceutski prihvatljive soli koja nastaje dodatkom kiseline.

Soli koje nastaju dodatkom kiseline su prikladniji oblik uporabe; a u praksi se u jednakoj mjeri rabi oblik soli kao i oblik slobodne baze. Kiseline koje se mogu rabiti za pripravu soli koje nastaju dodatkom kiseline uključuju po mogućnosti one koje stvaraju, u kontaktu sa slobodnom bazom, farmaceutski prihvatljive soli, odnosno, soli čiji su anioni netoksični za bolesnika u farmaceutskim dozama soli, tako da se korisni inhibicijski učinci vezani uz slobodnu bazu ne ponište putem nuspojava koje se mogu pripisati anionima. Iako se preferiraju farmaceutski prihvatljive soli navedenih bazičnih spojeva, sve soli nastale dodatkom kiseline su korisne kao izvori slobodnog bazičnog oblika, čak i ako je pojedina sol, sama po sebi, poželjna samo kao intermedijerni proizvod kao, na primjer, u slučaju kada je sol stvorena samo u svrhu pročišćavanja, te identifikacije, ili kada se rabi kao intermedijer u pripravi farmaceutski prihvatljive soli putem postupaka ionske izmjene. Farmaceutski prihvatljive soli unutar opsega izuma uključuju one koje su izvedene iz anorganskih kiselina i organskih kiselina, te obuhvaćaju hidrohalide, na primjer hidrokloride i hidrobromide, sulfate, fosfate, nitrate, sulfamate, acetate, citrate, laktate, tartarate, malonate, oksalate, salicilate, propionate, sukcinate, fumarate, maleate, metilen-bis-beta-hidroksinaftoate, gentizate, izetionate, di-p-toluoiltartarate, metan-sulfonate, etansulfonate, benzensulfonate, p-toluensulfonate, cikloheksilsulfamate, te kvinate.

Osim što su korisne kao aktivni spojevi, soli spojeva izuma korisne su za pročišćavanje spojeva, na primjer iskorištavanjem razlike u topljivosti između soli i osnovnog spoja, nusproizvoda i/ili početnih materijala pomoću postupaka koji su dobro poznati iskusnim stručnjacima.

Uz osvrt na formulu (I) prikazanu gore, slijede pojedinačna i preferirana grupiranja:

R1 može konkretno predstavljati:

vodik

C1-4alkil [na primjer -CH3 ili -CH2CH3];

C1-4alkil supstituiran s halo [na primjer -CH2CF3];

C1-4alkil supstituiran s hidroksi [na primjer -CH2OH, -CH2CH2OH ili -CH2CH2CH2OH];

C1-4alkil supstituiran s -N(R6)C(=O)-R7 [na primjer -CH2CH2CH2NHC(=O)CH3];

C1-4alkil supstituiran s -C(=O)-NY1Y2 [na primjer:

[image]

ili

cikloalkilalkil supstituiran s hidroksi [na primjer:

[image]

Spojevi prikazani formulom (I) u kojima R1 predstavlja vodik, -CH3, -CH2CH3, -CH2CF3 ili [image] posebno se preferiraju. Još je pogodnije da R1 predstavlja vodik.

R2 može konkretno predstavljati:

karboksi ili kiseli bioizoster (na primjer:

[image]

hidroksi;

alkil supstituiran s karboksi [na primjer -CH2CH2CO2H];

heteroaril [na primjer:

[image] ili piridil];

-OR4 pri čemu je R4 alkil [na primjer -OCH3];

-OR4 pri čemu je R4 alkil ili cikloalkilalkil supstituiran s jednom ili više hidroksi skupina [na primjer -OCH2CH2OH, -OCH2CH2CH2OH, -OCH(CH3)CH2OH, -OCH2CH(OH)CH3,

[image] , ili -OCH2CH(OH)CH2OH];

-OR4 pri čemu je R4 alkil supstituiran s jednom ili više alkoksi skupina [na primjer -OCH(CH3)CH2OCH3];

-OR4 pri čemu je R4 alkil ili cikloalkil supstituiran s jednom ili više karboksi skupina [na primjer -OCH2CO2H, -OCH(CH3)CO2H ili [image]

-OR4 pri čemu je R4 cikloalkil supstituiran s –C(=O)-NY1Y2 [na primjer:

[image] ili [image]

-C(=O)-R pri čemu je R alkil [na primjer -C(=O)-CH3];

-C(=O)-NY1Y2 [na primjer -CONH2, -CONHCH3, -CONHCH(CH2OH)2, -CONHCH2CH2OH, -CONHC(CH3)2CH2OH, -CONHCH2CH2OCH3, -CONHCH2CH2CONH2, -CONHCH2C(CH3)2OH, ili [image] ili

-N(R6)-C(=O)-R7 [na primjer -NHC(=O)CH3].

Spojevi prikazani formulom (I) pri čemu R2 predstavlja –OCH3 ili -CONHC(CH3)2CH2OH posebno se preferiraju. R2 još pogodnije predstavlja -OCH3.

R3 može konkretno predstavljati:

vodik;

cijano;

prema izboru supstituirani aril (na primjer fenil);

prema izboru supstituirani heteroaril (na primjer prema izboru supstituirani piridil ili prema izboru supstituirani indolil, napose [image]

alkil (na primjer metil ili etil);

alkil supstituiran s jednim ili više halogenih atoma (na primjer trifluorometil);

alkil supstituiran s -C(=O)-NY1Y2, napose -CH2-CH2-C(=O)NHCH3;

alkil supstituiran s -OR7 (na primjer -CH2-CH2-OCH3);

-ZR4, napose -OCH3, -OCH2CH3, -OCF2H ili -OCH2-CH2-OCH3;

-C(=O)-OR5, napose -C(=O)-OH;

-C(=O)-NY1Y2, napose -C(=O)NHCH3 ili -C(=O)-NH-C(CH3)2-CH2OH; te

-NY1Y2, napose [image]

Spojevi prikazani formulom (I) pri čemu R3 predstavlja vodik, cijano, piridil, trifluorometil, -CH2CH2-C(=O)NHCH3, -OCF2H, -C(=O)-NH-C(CH3)2-CH2OH ili [image] posebno se preferiraju. Još je pogodnije da R3 predstavlja -OCH3.

R2 se po mogućnosti povezuje na položaj 5 indolnog prstena.

Skupina

[image] se po mogućnosti povezuje na položaj 3 indolnog prstena.

Podrazumijeva se da ovaj izum obuhvaća sve prikladne kombinacije pojedinih i preferiranih grupiranja koja su ovdje spomenuta.

Pojedini preferirani spojevi izuma su:

[image]

[image]

[image]

te odgovarajući N-oksidi, i njihovi predlijekovi; te farmaceutski prihvatljive soli i solvati (na primjer hidrati) takvih spojeva i njihovih N-oksida i predlijekova.

Posebno preferirani spojevi izuma su:

[image]

4-metoksi-6-(5-metoksi-1H-indol-3-il)-7H-pirolo[2,3-d]pirimidin;

te odgovarajući N-oksidi, i njihovi predlijekovi; te farmaceutski prihvatljive soli i solvati (na primjer, hidrati) takvih spojeva i njihovih N-oksida i predlijekova.

Spojevi izuma ispoljavaju korisnu farmakološku aktivnost, te se stoga ugrađuju u farmaceutske pripravke i rabe u liječenju bolesnika koji boluju od određenih zdravstvenih poremećaja. Ovaj izum stoga donosi, u skladu s daljnjim stajalištem, spojeve izuma i pripravke koji sadrže spojeve izuma za uporabu u liječenju.

Spojevi unutar opsega ovog izuma blokiraju kinaznu katalitičku aktivnost u skladu s testovima opisanim u literaturi i in vitro postupcima koji su opisani niže u tekstu, te za čije se rezultate vjeruje da koreliraju s farmakološkom aktivnošću kod ljudi i drugih sisavaca. Stoga, u daljnjoj izvedbi, ovaj izum donosi spojeve izuma i pripravke koji sadrže spojeve izuma za uporabu u liječenju bolesnika koji boluju od, ili su podvrgnuti, stanjima koja se mogu poboljšati davanjem inhibitora protein kinaze (na primjer, Syk, FAK, KDR ili Aurora2), a napose inhibitora Syk kinaze. Na primjer, spojevi ovoga izuma korisni su u liječenju upalnih bolesti, na primjer astme; upalnih dermatoza (na primjer, psorijaze, dermatitisa herpetiformisa, ekcema, nekrotizirajućeg i kožnog vaskulitisa, bolesti plikova); alergijskog rinitisa i alergijskog konjuktivitisa; upale zglobova, uključujući artritis, reumatoidni artritis i druga artritična stanja, poput reumatoidnog spondilitisa, artritisa izazvanog gihtom, traumatskog artritisa, artritisa izazvanog rubeolom, artritisa izazvanog psorijazom i osteoartritisa. Spojevi su također korisni u liječenju kronične opstruktivne bolesti pluća (COPD), akutnog sinovitisa, autoimunog dijabetesa, autoimunog encefalomijelitisa, kolitisa, ateroskleroze, periferne vaskularne bolesti, kardiovaskularne bolesti, multiple skleroze, restenoze, miokarditisa, limfoma B stanica, sistemskog lupusa eritematosusa, bolesti odbacivanja transplantata, te drugih stanja vezanih uz odbacivanje transplantata, raka i tumora (poput kolorektalnog raka, raka prostate, dojke, štitnjače, debelog crijeva i pluća), te upalne bolesti crijeva. Osim toga, spojevi su korisni kao tumorska antiangiogena sredstva.

Posebna izvedba terapijskih postupaka ovoga izuma je liječenje astme.

Još jedna posebna izvedba terapijskih postupaka ovoga izuma je liječenje psorijaze.

Još jedna posebna izvedba terapijskih postupaka ovoga izuma je liječenje upale zglobova.

Još jedna posebna izvedba terapijskih postupaka ovoga izuma je liječenje upalne bolesti crijeva.

Još jedna posebna izvedba terapijskih postupaka ovoga izuma je liječenje raka i tumora.

U skladu s daljnjim svojstvom izuma, osigurava se postupak za liječenje bolesnika koji je čovjek ili životinja, te boluje od, ili je podvrgnut stanjima koja se mogu poboljšati davanjem inhibitora protein kinaze (na primjer, Syk, FAK, KDR ili Aurora2), na primjer stanjima koja su ranije opisana u tekstu, a koji obuhvaća davanje bolesniku učinkovite količine spoja izuma ili pripravka koji sadrži spoj izuma. ʺUčinkovita količinaʺ označava količinu spoja ovoga izuma koja učinkovito inhibira katalitičku aktivnost protein kinaze, poput Syk, FAK, KDR ili Aurora2, te stoga izaziva željeni terapijski učinak.

Kada se u tekstu spominje liječenje, podrazumijeva se da je u to uključena i profilaktička terapija, kao i liječenje utvrđenih stanja.

Ovaj izum također obuhvaća u svom opsegu farmaceutske pripravke koji sadrže najmanje jedan od spojeva izuma u kombinaciji s farmaceutski prihvatljivim nosačem ili ekscipijensom.

Spojevi izuma mogu se primjenjivati na bilo koji prikladni način. U praksi, spojevi ovoga izuma mogu se primijeniti parenteralno, lokalno, rektalno, oralno ili inhalacijom, a napose oralnim putem.

Pripravci u skladu s izumom mogu se pripraviti prema uobičajenim postupcima, pomoću jedne ili više farmaceutski prihvatljive pomoćne tvari ili ekscipijensa. Pomoćne tvari obuhvaćaju, između ostalog, diluense, sterilne vodene medije, te razna netoksična organska otapala. Pripravci mogu biti napravljeni u obliku tableta, pilula, granula, prašaka, vodenih otopina ili suspenzija, injekcijskih otopina, eliksira ili sirupa, te mogu sadržavati jedno ili više sredstava koja se izabiru iz skupine koja obuhvaća zaslađivače, sredstva za poboljšanje okusa, boje, ili stabilizatore, radi postizanja farmaceutski prihvatljivih pripravaka. Izbor nosača i sadržaj aktivne tvari u nosaču obično se određuju u skladu s topljivošću i kemijskim svojstvima aktivnog spoja, pojedinim načinom primjene, te propisima kojih se treba pridržavati u farmaceutskoj praksi. Na primjer, ekscipijensi poput laktoze, natrijevog citrata, kalcijevog karbonata, dikalcijevog fosfata, te sredstva za razgradnju poput škroba, alginskih kiselina i izvjesnih složenih silikata u kombinaciji s lubrikansima poput magnezijevog stearata, natrijevog lauril sulfata i talka mogu se rabiti za pripravu tableta. Za pripravu kapsule, pogodno je rabiti laktozu i polietilen glikole visoke molekulske težine. Kada se rabe vodene otopine, one mogu sadržavati sredstva za emulgiranje ili sredstva koja olakšavaju nastajanje suspenzije. Također se mogu rabiti diluensi poput saharoze, etanola, polietilen glikola, propilen glikola, glicerola i kloroforma, ili njihove smjese.

Za parenteralnu primjenu rabe se emulzije, suspenzije ili otopine proizvoda u skladu s izumom u biljnom ulju, na primjer sezamovom ulju, ulju kikirikija ili maslinovom ulju, ili vodeno-organske otopine poput vode i propilen glikola, injektibilni organski esteri poput etilnog oleata, kao i sterilne vodene otopine farmaceutski prihvatljivih soli. Otopine soli proizvoda u skladu s izumom posebno su korisne za primjenu intramuskularnom ili subkutanom injekcijom. Vodene otopine, koje također obuhvaćaju otopine soli u čistoj destiliranoj vodi, mogu se rabiti za intravensku primjenu uz uvjet da im je pH prikladno podešen, da su razborito puferirane i pripravljene izotonično s dovoljnom količinom glukoze ili natrijevog klorida, te da su sterilizirane zagrijavanjem, zračenjem ili mikrofiltriranjem.

Za lokalnu primjenu mogu se rabiti gelovi (na bazi vode ili alkohola), kreme ili masti koje sadrže spojeve izuma. Spojevi izuma mogu se također ugraditi u bazu gela ili matriksa za primjenu u obliku flastera, koji omogućava kontrolirano otpuštanje spoja kroz transdermalnu barijeru.

Za primjenu putem inhalacije spojevi izuma mogu se otopiti ili suspendirati u prikladnom nosaču za uporabu u obliku raspršivača ili aerosola suspenzije ili otopine, ili se mogu apsorbirati ili adsorbirati na prikladni kruti nosač za uporabu u inhalatoru sa suhim praškom.

Kruti pripravci za rektalnu primjenu uključuju supozitorije koji se oblikuju u skladu s poznatim postupcima, te sadrže barem jedan spoj izuma.

Postotak aktivnog sastojka u pripravcima izuma može se izmjenjivati, s time da je neophodno da sačinjava takav udio da se ostvari prikladna doza. Očigledno, nekoliko jediničnih doznih oblika može se primijeniti u otprilike isto vrijeme. Primjenjenu dozu određuje liječnik, te ovisi o željenom terapijskom učinku, načinu primjene, te trajanju liječenja, kao i stanju bolesnika.

Kod odraslih, doze se obično kreću od oko 0,001 do oko 50, po mogućnosti oko 0,001 do oko 5 mg/kg tjelesne težine dnevno inhalacijom, od oko 0,01 do oko 100, po mogućnosti 0,1 do 70, još pogodnije 0,5 do 10 mg/kg tjelesne težine dnevno oralnom primjenom, te od oko 0,001 do oko 10, po mogućnosti 0,01 do 1 mg/kg tjelesne težine dnevno intravenskom primjenom. U svakom pojedinom slučaju, doze se određuju u skladu s faktorima koji su svojstveni za osobu koja se liječi, poput starosti, težine, općeg zdravstvenog stanja, te drugih svojstava koja mogu utjecati učinkovitost medicinskog proizvoda.

Spojevi u skladu s izumom mogu se primjenjivati onoliko često koliko je to potrebno, kako bi se postigao željeni terapijski učinak. Neki bolesnici mogu reagirati naglo na višu ili nižu dozu, te je kod njih prikladno održavanje mnogo slabije doze. Kod drugih bolesnika, može biti potrebno dugotrajno liječenje uz 1 do 4 doze dnevno, u skladu s fiziološkim zahtjevima svakog pojedinog bolesnika. Općenito, aktivni proizvod može se primijeniti oralno 1 do 4 puta dnevno. Naravno, za neke bolesnike, potrebno je prepisati najviše jednu do dvije doze dnevno.

Spojevi izuma mogu se pripraviti primjenom ili izmjenom poznatih postupaka, pri čemu se misli na postupke koji su rabljeni do sada ili opisani u literaturi, na primjer oni koje je opisao R.C. Larock u Comprehensive Organic Transformations, VCH publishers, 1989.

U reakcijama koje su opisane nadalje, može biti potrebno zaštititi reaktivne funkcionalne skupine, na primjer hidroksi, amino, imino, tio ili karboksi skupine, kada su te skupine poželjne u konačnom produktu, kako bi se izbjeglo njihovo neželjeno sudjelovanje u reakcijama. Uobičajene zaštitne skupine mogu se rabiti u skladu sa standardnom praksom, na primjer pogledati T.W. Greene i P.G.M. Wuts u ʺProtective Groups in Organic Chemistryʺ, John Wiley and Sons, 1991.

Spojevi prikazani formulom (I), pri čemu R1, R2 i R3 odgovaraju ranijim definicijama, pripravljaju se reakcijom spojeva prikazanih formulom (XXVIII):

[image]

gdje R3 odgovara ranijoj definiciji, a X1 je halogen, po mogućnosti atom joda ili triflatna skupina, sa spojevima prikazanim formulom (XXIX):

[image]

pri čemu R1 i R2 odgovaraju ranijim definicijama. Reakcija spajanja može se prikladno izvesti, na primjer, u prisutnosti metalnog kompleksa kao katalizatora, poput tetrakis(trifenilfosfin)paladija(0) i natrijevog bikarbonata, u vodenoj otopini dimetilformamida zagrijavanjem sve do temperature refluksa. Ta se reakcija prikladno provodi uz zaštitu pirolnog NH u spoju (XXVIII) sa, na primjer, tozilnom skupinom, te zaštitu indolnog NH u spoju (XXIX) sa, na primjer, terc-butiloksikarbonilnom skupinom.

Spojevi prikazani formulom (I), u kojima R2 i R3 odgovaraju ranijim definicijama, a R1 je prema izboru supstituirani alkil, pripravljaju se reakcijom odgovarajućih spojeva prikazanih formulom (I), u kojima R2 i R3 odgovaraju ranijim definicijama, a R1 je vodik, s odgovarajućim alkilnim halidom R2-X2 u kojem je R2 prema izboru supstituirani alkil, a X2 je halo. Ta je reakcija izrazito prikladna za pripravu spojeva prikazanih formulom (I) u kojima je R1 morfolinoacetil.

Spojevi izuma mogu se također pripraviti interkonverzijom drugih spojeva izuma.

Stoga se, na primjer, spojevi prikazani formulom (I) koji sadrže karboksi skupinu mogu pripraviti hidrolizom odgovarajućih estera. Hidroliza se može prikladno provesti pomoću alkalne hidrolize uz uporabu baze, poput hidroksida alkalijskih metala, na primjer litijevog hidroksida, ili karbonata alkalijskih metala, na primjer kalijevog karbonata, u prisutnosti smjese vode/organskog otapala, rabeći organska otapala poput dioksana, tetrahidrofurana ili metanola, pri temperaturi od okolišne do otprilike temperature refluksa. Hidroliza estera također se može provesti kiselom hidrolizom pomoću anorganske kiseline, poput klorovodične kiseline, u prisutnosti smjese vode/organskog otapala, uz uporabu organskih otapala poput dioksana ili tetrahidrofurana, pri temperaturi od oko 50°C do oko 80°C.

Kao još jedan primjer, spojevi prikazani formulom (I) koji sadrže karboksi skupinu mogu se pripraviti kiselinom kataliziranim uklanjanjem terc-butilne skupine iz odgovarajućih terc-butilnih estera uz standardne reakcijske uvjete, na primjer reakcijom s trifluorooctenom kiselinom pri otprilike sobnoj temperaturi.

Kao još jedan primjer, spojevi prikazani formulom (I) koji sadrže karboksi skupinu mogu se pripraviti hidrogeniranjem odgovarajućih benzilnih estera. Reakcija se može provesti u prisutnosti amonijevog formijata i prikladnog metalnog katalizatora, na primjer paladija, uz podršku inertnog nosača poput ugljika, po mogućnosti u otapalu poput metanola ili etanola, te pri temperaturi koja odgovara temperaturi refluksa. Druga mogućnost je da se reakcija provede u prisutnosti prikladnog metalnog katalizatora, na primjer platine ili paladija, prema izboru uz podršku inertnog nosača poput ugljika, po mogućnosti u otapalu poput metanola ili etanola.

Kao još jedan primjer procesa interkonverzije, spojevi prikazani formulom (I) koji sadrže -C(=O)-NY1Y2 skupinu mogu se pripraviti spajanjem spojeva prikazanih formulom (I) koji sadrže karboksi skupinu s aminom prikazanim formulom HNY1Y2 kako bi nastala amidna veza, uz uporabu standardnih postupaka spajanja peptida, na primjer spajanje u prisutnosti O-(7-azabenzotriazol-1-il)-1,1,3,3-tetrametiluronij heksafluorofosfata i trietilamina (ili diizopropiletilamina) u tetrahidrofuranu (ili dimetilformamidu) pri sobnoj temperaturi. Ovaj je postupak posebno koristan za pripravu (i) spojeva prikazanih formulom (I) u kojima R3 predstavlja -C(=O)-NY1Y2 ili (ii) spojeva prikazanih formulom (I) u kojima R2 predstavlja -C(=O)-NY1Y2. Spajanje se također može postići reakcijom spojeva prikazanih formulom (I) koji sadrže karboksi skupinu s N-{(dimetilamino)(1H-1,2,3-triazaolo[4,5-b]piridin-1-il)metilen}-N-metilmetanaminij heksafluorofosfat N-oksidom u prisutnosti prikladne baze, poput diizopropiletilamina, u inertnom otapalu, poput dimetilformamida, te pri otprilike sobnoj temperaturi, nakon čega slijedi reakcija s aminom prikazanim formulom HNY1Y2 (amonijev klorid može se rabiti za pripravu spojeva prikazanih formulom (I) koji sadrže –C(=O)-NH2 skupinu). Spajanje se također može postići reakcijom spojeva prikazanih formulom (I) koji sadrže karboksi skupinu s 2-(1H-benzotriazol-1-il)-1,1,3,3-tetrametiluronij heksafluorofosfatom u suhom dimetilformamidu, nakon čega slijedi reakcija s aminom prikazanim formulom HNY1Y2 u prisutnosti diizopropiletilamina.

Kao još jedan primjer procesa interkonverzije, spojevi prikazani formulom (I) koji sadrže –CH2OH skupinu mogu se pripraviti redukcijom odgovarajućih spojeva prikazanih formulom (I) koji sadrže -CHO ili -CO2R7 skupinu (gdje je R7 niži alkil). Na primjer, redukcija se može prikladno izvesti pomoću reakcije s litijevim aluminijevim hidridom, u inertnom otapalu, poput tetrahidrofurana, te pri temperaturi od otprilike sobne temperature do temperature refluksa.

Kao još jedan primjer procesa interkonverzije, spojevi prikazani formulom (I) u kojima je R2 hidroksi mogu se pripraviti reakcijom odgovarajućih spojeva prikazanih formulom (I) gdje je R1 metoksi s Lewisovom kiselinom, poput bornog tribromida, u inertnom otapalu, poput diklorometana, te pri temperaturi od oko 0°C do oko sobne temperature.

Kao još jedan primjer procesa interkonverzije, spojevi prikazani formulom (I) u kojima je R2 -OR4 (gdje je R4 prema izboru supstituirani alkil, cikloalkil, cikloalkilalkil, heterocikloalkil ili heterocikloalkilalkil) mogu se pripraviti alkilacijom odgovarajućih spojeva prikazanih formulom (I) u kojima je R2 hidroksi, sa spojevima prikazanim formulom (XXX):

R4-X3 (XXX)

pri čemu R4 odgovara ranijoj definiciji, a X3 je halogen, po mogućnosti atom broma, ili tozilna skupina, uz primjenu standardnih uvjeta alkilacije. Alkilacija se može, na primjer, provesti u prisutnosti baze, poput karbonata alkalijskih metala (na primjer, kalijevog karbonata ili cezijevog karbonata), alkoksida alkalijskih metala (na primjer, kalijev tercijarni butoksid) ili hidrida alkalijskih metala (na primjer, natrijevog hidrida), u dimetilformamidu, ili dimetil sulfoksidu, pri temperaturi od oko 0°C do oko 100°C.

Kao još jedan primjer procesa interkonverzije, spojevi prikazani formulom (I) u kojima je R1 alkil, alkenil, cikloalkil, heterocikloalkil, ili alkil supstituiran sa –C(=O)NY1Y2, -OR7, -C(=O)-OR7, -NY1Y2 mogu se pripraviti alkilacijom odgovarajućih spojeva prikazanih formulom (Ia) gdje je R1 vodik, s odgovarajućim halidom koji je prikazan formulom (XXXI):

R1-X4 (XXXI)

pri čemu je R1 alkil, alkenil, cikloalkil, heterocikloalkil ili alkil supstituiran sa –C(=O)NY1Y2, -OR7, -C(=O)-OR7, -NY1Y2, a X4 je halogen, po mogućnosti atom broma, uz primjenu standardnih uvjeta alkilacije, na primjer onih koji su ovdje ranije opisani.

Kao još jedan primjer procesa interkonverzije, spojevi prikazani formulom (I) koji sadrže sulfoksidne veze mogu se pripraviti oksidacijom odgovarajućih spojeva koji sadrže -S- veze. Na primjer, oksidacija se može prikladno provesti pomoću reakcije s peroksi kiselinom, na primjer 3-kloroperbenzojevom kiselinom, po mogućnosti u inertnom otapalu, na primjer diklorometanu, po mogućnosti pri ili blizu sobne temperature, ili kao druga mogućnost pomoću kalijevog hidrogen peroksomonosulfata u mediju kao što je vodena otopina metanola, puferirana na pH oko 5, pri temperaturi između oko 0°C i sobne temperature. Ovaj posljednji postupak se preferira za spojeve koji sadrže nestabilnu kiselinsku skupinu.

Kao još jedan primjer procesa interkonverzije, spojevi prikazani formulom (I) koji sadrže sulfonske veze mogu se pripraviti oksidacijom odgovarajućih spojeva koji sadrže -S- ili sulfoksidne veze. Na primjer, oksidacija se može prikladno provesti pomoću reakcije s peroksi kiselinom, na primjer 3-kloroperbenzojevom kiselinom, po mogućnosti u inertnom otapalu, na primjer diklorometanu, po mogućnosti pri ili blizu sobne temperature.

Kao još jedan primjer procesa interkonverzije, spojevi prikazani formulom (I) koji sadrže cijano skupinu mogu se pripraviti reakcijom odgovarajućih spojeva prikazanih formulom (I) koji sadrže -C(=O)-NH2 skupinu s fosfornim pentakloridom u prisutnosti trietilamina. Reakcija se može prikladno provesti u inertnom otapalu, poput tetrahidrofurana, te pri temperaturi oko temperature refluksa.

Kao još jedan primjer procesa interkonverzije, spojevi prikazani formulom (I) koji sadrže –C(=O)-NH2 skupinu mogu se pripraviti reakcijom odgovarajućih spojeva prikazanih formulom (I) koji sadrže cijano skupinu s vodik peroksidom u prisutnosti natrijevog hidroksida. Reakcija se može prikladno provesti u metanolu pri otprilike sobnoj temperaturi.

Kao još jedan primjer procesa interkonverzije, spojevi prikazani formulom (I) u kojima je R3 -NY1Y2 (gdje Y1 i Y2 odgovaraju ranijim definicijama), mogu se pripraviti reakcijom odgovarajućih spojeva prikazanih formulom (I) u kojima je R3 halo (na primjer kloro) s aminom prikazanim formulom HNY1Y2 (gdje Y1 i Y2 odgovaraju prethodnim definicijama).

Kao još jedan primjer procesa interkonverzije, spojevi prikazani formulom (I) u kojima je R3 cijano mogu se pripraviti reakcijom spojeva prikazanih formulom (I) u kojima je X1 halo, po mogućnosti kloro, sa cinkovim cijanidom u prisutnosti cinkovog praška, [1'1-bis(difenilfosfino)ferocen] dikloropaladij(II) kompleksa i diklorometana (u katalitičkoj količini), te N,N-dimetilacetamida pri temperaturi sve do oko 150°C.

Kao još jedan primjer procesa interkonverzije, spojevi prikazani formulom (I) koji sadrže –C(=O)-OR5 skupinu (gdje R5 odgovara ranijoj definiciji) mogu se pripraviti reakcijom odgovarajućih spojeva prikazanih formulom (I) koji sadrže -C(=O)-OH skupinu s alkoholima prikazanim formulom R5-OH. Na primjer, kada je R5 terc-butil, reakcija se može prikladno izvesti u prisutnosti 1-1'-karbonildiimidazola i 1,8-diazabiciklo[5.4.0]undec-7-ena pri temperaturi oko sobne temperature.

Potrebno je uvidjeti da spojevi ovoga izuma mogu sadržavati asimetrične centre. Ti asimetrični centri mogu neovisno zauzimati bilo R ili S konfiguraciju. Iskusnim stručnjacima bit će očito da izvjesni spojevi izuma mogu također ispoljiti geometrijski izomerizam. Podrazumijeva se da ovaj izum obuhvaća pojedine geometrijske izomere i stereoizomere, kao i njihove smjese, uključujući racemičke smjese spojeva koji su ovdje prikazani formulom (I). Takvi izomeri mogu se razdvojiti iz svojih smjesa primjenom ili prilagodbom poznatih postupaka, na primjer kromatografskim postupcima i postupcima prekristalizacije, ili se odvojeno pripravljaju iz odgovarajućih izomera svojih intermedijera.

U skladu s daljnjim svojstvom izuma, soli spojeva ovoga izuma koje nastaju dodatkom kiseline mogu se pripraviti reakcijom slobodne baze s odgovarajućom kiselinom, primjenom ili prilagodbom poznatih postupaka. Na primjer, soli spojeva ovoga izuma koje nastaju dodatkom kiseline mogu se pripraviti bilo otapanjem slobodne baze u vodi ili vodenoj otopini alkohola ili drugih prikladnih otapala koja sadrži odgovarajuću kiselinu, te izoliranjem soli putem uparavanja otopine, ili reakcijom slobodne baze i kiseline u organskom otapalu, u kojem slučaju se sol izravno odvaja, ili se može dobiti ukoncentriravanjem otopine.

Soli spojeva ovoga izuma koje nastaju dodatkom kiseline mogu se obnoviti iz soli primjenom ili prilagodbom poznatih postupaka. Na primjer, osnovni spojevi izuma mogu se obnoviti iz svojih soli koje nastaju dodatkom kiseline putem tretmana s alkalnom tvari, na primjer vodenom otopinom natrijevog bikarbonata ili vodenom otopinom amonijaka.

Spojevi ovoga izuma mogu se obnoviti iz svojih soli koje nastaju dodatkom baza primjenom ili prilagodbom poznatih postupaka. Na primjer, osnovni spojevi izuma mogu se obnoviti iz svojih soli koje nastaju dodatkom baza tretmanom s kiselinom, na primjer klorovodičnom kiselinom.

Spojevi ovoga izuma mogu se prikladno pripraviti, ili nastati tijekom procesa izuma, kao solvati (na primjer hidrati). Hidrati spojeva ovoga izuma mogu se prikladno pripraviti prekristalizacijom iz smjese vode/organskog otapala, uz uporabu organskih otapala poput dioksana, tetrahidrofurana ili metanola.

U skladu s daljnjim svojstvom izuma, soli spojeva ovoga izuma koje nastaju dodatkom baza mogu se pripraviti reakcijom slobodne kiseline s odgovarajućom bazom, primjenom ili prilagodbom poznatih postupaka. Na primjer, soli spojeva ovoga izuma koje nastaju dodatkom baza mogu se pripraviti bilo otapanjem slobodne kiseline u vodi ili vodenoj otopini alkohola ili drugih prikladnih otapala koja sadrži odgovarajuću bazu, te izoliranjem soli uparavanjem otopine, ili pomoću reakcije slobodne kiseline i baze u organskom otapalu, u kojem se slučaju sol izravno odvaja ili se može dobiti ukoncentriravanjem otopine.

Početni materijali i intermedijeri mogu se pripraviti primjenom ili prilagodbom poznatih postupaka, na primjer postupaka koji su opisani u Reference Examples ili pomoću njihovih očitih kemijskih ekvivalenata.

Intermedijeri prikazani formulom (XXVIII), u kojima R3 odgovara ranijoj definiciji, X1 je jodo, a pirolni NH je zaštićen s tozilnom skupinom, mogu se pripraviti kako je prikazano u shemi 1.

[image]

Stoga se, na primjer, spojevi prikazani formulom (XXXIV) mogu pripraviti na sljedeći način:

i). reakcijom spojeva prikazanih formulom (XXXII) s para-toluensulfonilnim kloridom u prisutnosti vodene otopine natrijevog hidroksida i tetrabutilnog amonijevog sulfata u inertnom otapalu, poput toluena, te pri sobnoj temperaturi;

ii). nakon toga tretmanom nastalog spoja prikazanog formulom (XXXIII) s butil litijem u tetrahidrofuranu, pri temperaturi oko -78°C;

iii). reakcijom nastalog aniona s jodom.

Intermedijeri prikazani formulom (XXXIII), gdje je R3 heteroaril, mogu se pripraviti reakcijom spojeva prikazanih formulom (XXXIII) u kojoj je R3 halo, na primjer kloro, s boranom koji je prikazan formulom R3BEt2, pri čemu je R3 heteroaril. Reakcija se može prikladno izvesti u prisutnosti tetrakis(trifenilfosfin)paladija(0), te kalijevog karbonata, u tetrahidrofuranu pri temperaturi sve do temperature refluksa. Ova je reakcija posebno prikladna za pripravu spojeva prikazanih formulom (XXXIII) u kojima je R3 piridil.

Intermedijeri prikazani formulom (XXXIII), gdje je R3 heteroaril, mogu se također pripraviti reakcijom spojeva prikazanih formulom (XXXIII) u kojoj je R3 halo, na primjer kloro, s heteroaril-bornim kiselinama koje su prikazane formulom R3B(OH)2, u prisutnosti tetrakis(trifenilfosfin)paladija(0), te vodene otopine natrijevog bikarbonata, u dimetilformamidu pri temperaturi sve do temperature refluksa. Ova je reakcija posebno prikladna za pripravu spojeva prikazanih formulom (XXXIII) u kojima je R3 prema izboru supstituirani indolil.

Intermedijeri prikazani formulom (XXXIII), gdje je R3 OR4, pri čemu R4 odgovara ranijoj definiciji, mogu se pripraviti reakcijom spojeva prikazanih formulom (XXXIII) u kojoj je R3 halo, na primjer kloro, sa spojevima koji su prikazani formulom R4ONa (pripravljeni reakcijom alkohola prikazanih formulom R4OH s natrijem), pri temperaturi sve do otprilike 65°C. Ova je reakcija posebno prikladna za pripravu spojeva prikazanih formulom (XXXIII) u kojima je R3 OMe.

Ovaj je izum nadalje objašnjen, ali ne i ograničen kroz sljedeće slikovite Primjere i Referentne Primjere.

Uvjeti visokotlačne tekućinske kromatografije - masene spektrometrije (LC-MS) za određivanje vremena retencije (RT) bili su sljedeći:

Postupak A: Hypersil BDS C-18 kolona reverzne faze (4,6 mm × 50 mm) rabi se uz eluiranje pomoću gradijenta sa smjesama (A) vode koja sadrži 0,05% trifluorooctene kiseline i (B) acetonitrila koji sadrži 0,05% trifluorooctene kiseline, kao gradijentom mobilne faze: (0,00 minuta 100%A:0%B; linearni gradijent do 100% B nakon 2 minute; tada se zadržava do 3,5 minute); brzina protoka 1 ml/min uz otprilike 0,25 ml/min raskoraka do Masenog spektrometra; volumen nanošenja 10 μl; Hewlett Packard Model HP1100 Series, UV detektor, valna duljina 200 nm; detekcija na osnovi difrakcije svjetlosti na pari (ELS) – temperatura 46°C, pritisak dušika 4 bara.

Postupak B: Model Gilson 215 injektor koji rabi Hypersil HyPURITY C-18-5μ kolonu (4,6 mm × 50 mm) rabi se uz eluiranje pomoću gradijenta sa smjesama (A) vode koja sadrži 0,05% trifluorooctene kiseline i (B) acetonitrila koji sadrži 0,05% trifluorooctene kiseline, kao gradijentom mobilne faze: (0,00 minuta 95%A:5%B; linearni gradijent do 95% B nakon 4 minute; tada do 5%B nakon 4,5 minute, zatim se zadržava do 6 minuta); volumen nanošenja 5 μl, a brzina protoka 1 ml/min do UV detektora (DAD) nakon čega slijedi otprilike 0,100 ml/min raskorak do Masenog spektrometra (pozitivni elektrosprej), te ostatak do ELS detektora.

POSTUPAK C: Mikromaseni uređaj model LCT povezan na uređaj HP 1100 model. Količina spoja se detektira uporabom HP modela G1315A detektora s nizom fotodioda u rasponu valnih duljina od 200-600 nm, te Sedex modela 65 detektora na osnovi difrakcije svjetlosti na pari. Maseni spektri su dobiveni u rasponu od 180 do 800. Podaci su analizirani pomoću Micromass MassLynx programa. Razdvajanja su provedena na Hypersil BDS C18 koloni veličine čestica 3 μm (50 × 4,6 mm) uz eluiranje linearnim gradijentom od 5 do 90% acetonitrila koji sadrži 0,05% (v/v) trifluorooctene kiseline u vodi koja sadrži 0,05% (v/v) trifluorooctene kiseline tijekom 3,5 minute uz brzinu protoka od 1 ml/min. Ukupno vrijeme rada uključujući ponovno uravnoteženje kolone bilo je 7 minuta.

PRIMJER 1

2-[5-Metoksi-3-(4-trifluorometil-7H-pirolo[2,3-b]pirimidin-6-il)-indol-1-il]-1-morfolin-4-il-etanon

Spoj prikazan formulom (I), pri čemu je R1 [image] R2 je -OMe, R3 je -CF3, skupina [image] je povezana na položaj 3 indolnog prstena, a skupina R2 je povezana na položaj 5 indolnog prstena, predstavljen formulom (II):

[image]

pripravlja se kako je prikazano u sljedećoj shemi:

[image]

i). tretman 7H-pirolo[2,3-b]pirimidina (1) s 3-kloroperbenzojevom kiselinom u diklorometanu pri otprilike 0°C kako bi nastao 7H-pirolo[2,3-b]pirimidin-N-oksid (2);

ii). reakcija spoja (2) s fosforastim oksibromidom pri otprilike 50°C kako bi nastao 4-bromo-7H-pirolo[2,3-b]pirimidin (3);

iii). reakcija spoja (3) s 4-toluen sulfonilnim kloridom u prisutnosti tetrabutilamonijevog sulfata i vodene otopine natrijevog hidroksida u toluenu, kako bi nastao 4-bromo-7H-pirolo[2,3-b]pirimidin (4);

iv). reakcija spoja (4) s trifluorometiltrimetilsilanom u prisutnosti kalijevog fluorida i bakar(I) jodida u dimetilformamidu pri oko 60°C, kako bi nastao 7-(toluen-4-sulfonil)-4-trifluorometil-7H-pirolo[2,3-b]pirimidin (5);

v). tretman spoja (5) s litijevim diizopropilamidom u tetrahidrofuranu, pri oko -78°C, nakon čega slijedi reakcija nastalog aniona s jodom kako bi nastao 6-jodo-7-(toluen-4-sulfonil)-4-trifluorometil-7H-pirolo[2,3-b]pirimidin (6);

vi). spajanje spoja (6) s 1-terc-butiloksikarbonil-5-metoksi-1H-indol-3-bornom kiselinom u prisutnosti tetrakis(trifenilfosfin)paladija(0) i natrijevog bikarbonata, u vodenoj otopini dimetilformamida, pri otprilike temperaturi refluksa, te uklanjanje terc-butiloksikarbonilne zaštitne skupine, nakon čega slijedi tretman s metilnim jodidom u prisutnosti natrijevog hidrida, u tetrahidrofuranu, kako bi nastao 6-(5-metoksi-1H-indol-3-il)-7-(toluen-4-sulfonil)-4-trifluorometil-7H-pirolo[2,3-b]pirimidin (7);

vii). uklanjanje tozilne zaštitne skupine iz spoja (7) tretmanom s kalijevim hidroksidom u metanolu kako bi nastao 6-(5-metoksi-1H-indol-3-il)-4-trifluorometil-7H-pirolo[2,3-b]pirimidin (8); te

viii). alkilacija spoja (8) s 4-(2-kloroacetil)morfolinom u prisutnosti natrijevog hidrida, u dimetilformamidu kako bi nastao 2-[5-metoksi-3-(4-trifluorometil-7H-pirolo[2,3-b]pirimidin-6-il)-indol-1-il]-1-morfolin-4-il-etanon (II).

PRIMJER 2

(2-Hidroksi-1,1-dimetiletil)-amid 1-metil-3-(7H-pirolo[2,3-b]pirimidin-6-il)-1H-indol-5-karboksilne kiseline

Spoj prikazan formulom (I), u kojem je R1 -CH3, R2 je [image] R3 je -H, skupina [image] je povezana na položaj 3 indolnog prstena, a skupina R2 je povezana na položaj 5 indolnog prstena, predstavljen formulom (III):

[image]

pripravlja se kako je prikazano u sljedećoj shemi:

[image]

i). reakcija spoja (9) s 4-toluen sulfonilnim kloridom u prisutnosti tetrabutilamonijevog sulfata i vodene otopine natrijevog hidroksida u toluenu, kako bi nastao spoj (10);

ii). tretman spoja (10) s litijevim diizopropilamidom u tetrahidrofuranu, pri otprilike -78°C, nakon čega slijedi reakcija nastalog aniona s jodom kako bi nastao spoj (11);

iii). spajanje spoja (11) s 1-terc-butiloksikarbonil-5-metoksi-1H-indol-3-bornom kiselinom (12) u prisutnosti tetrakis(trifenilfosfin)paladija(0) i natrijevog bikarbonata, u vodenoj otopini dimetilformamida, pri otpilike temperaturi refluksa, te uklanjanje terc-butiloksikarbonilne zaštitne skupine, nakon čega slijedi tretman s metilnim jodidom u prisutnosti natrijevog hidrida, u tetrahidrofuranu, kako bi nastao 6-[(1-metil-5-karbometoksiindol)3-il]-7H-pirolo[2,3-b]pirimidin (13);

iv). tretman spoja (13) s vodeno metanolnom otopinom kalijevog hidroksida pri temperaturi refluksa kako bi nastao 6-[(1-metil-5-karboksiindol)3-il]-7H-pirolo[2,3-b]pirimidin (14); te

v). spajanje spoja (14) s 2-hidroksi-1,1-dimetiletilaminom u prisutnosti O-(7-azabenzotriazol-1-il)-1,1,3,3-tetrametiluronijevog heksafluorofosfata i diizopropiletilamina u dimetilformamidu kako bi nastao (2-hidroksi-1,1-dimetiletil)-amid 1-metil-3-(7H-pirolo[2,3-b]pirimidin-6-il)-1H-indol-5-karboksilne kiseline (III).

PRIMJER 3

2-{[5-Metoksi-3-(7H-pirolo[2,3-b]pirimidin-6-il)-indol-1-il]-1-morfolin-4-il}-etanon

Spoj prikazan formulom (I), u kojem je R1 [image] R2 je -OMe, R3 je -H, skupina [image] je povezana na položaj 3 indolnog prstena, a skupina R2 je povezana na položaj 5 indolnog prstena, predstavljen formulom (IV):

[image]

pripravlja se kako je prikazano u sljedećoj shemi:

[image]

i). spajanje 6-jodo-7-(toluen-4-sulfonil)-7H-pirolo[2,3-b]pirimidina (11) s 1-terc-butiloksikarbonil-5-metoksiindol-3-bornom kiselinom (15) u prisutnosti tetrakis(trifenilfosfin)paladija(0) i natrijevog bikarbonata, u vodenoj otopini dimetilformamida pri otprilike temperaturi refluksa, te uklanjanje terc-butiloksikarbonilne zaštitne skupine, kako bi nastao 6-[(5-metoksiindol)-3-il]-7-(toluen-4-sulfonil)-7H-pirolo[2,3-b]pirimidin (16);

ii). tretman spoja (16) s vodeno metanolnom otopinom kalijevog hidroksida pri temperaturi refluksa kako bi nastao 6-[(5-metoksiindol)3-il]-7H-pirolo[2,3-b]pirimidin (17); te

iii). reakcija spoja (17) s natrijevim hidridom u dimetilformamidu, nakon čega slijedi reakcija s morfolinamidom 2-bromooctene kiseline kako bi nastao 2-{[5-metoksi-3-(7H-pirolo[2,3-b]pirimidin-6-il)-indol-1-il]-1-morfolin-4-il}-etanon (IV).

PRIMJER 4

Spoj prikazan formulom (I), u kojem je R1 -CH2CF3, R2 je -OMe, R3 je -CN, skupina [image] je povezana na položaj 3 indolnog prstena, a skupina R2 je povezana na položaj 5 indolnog prstena, predstavljen formulom (VII):

[image]

pripravlja se kako je prikazano u sljedećoj shemi:

[image]

i). reakcija spojeva (18) i (19) u prisutnosti kalijevog karbonata i natrijevog jodida kako bi nastao spoj (20);

ii). reakcija spoja (20) s tioureom u prisutnosti natrijevog etoksida u etanolu kako bi nastao spoj (21);

iii). ciklizacija spoja (21) zagrijavanjem u toluenu pri otprilike temperaturi refluksa kako bi nastao spoj (22);

iv). reakcija spoja (22) s fosforastim oksibromidom kako bi nastao 4-bromo-7H-pirolo[2,3-b]pirimidin (23);

v). reakcija spoja (23) s 4-toluensulfonilnim kloridom u prisutnosti tetrabutilamonijevog sulfata i vodene otopine natrijevog hidroksida u toluenu kako bi nastao spoj (24);

vi). tretman spoja (24) s litijevim diizopropilamidom u tetrahidrofuranu, pri oko -78°C, nakon čega slijedi reakcija nastalog aniona s jodom kako bi nastao spoj (25);

vii). spajanje spoja (25) s 1-terc-butiloksikarbonil-5-metoksiindol-3-bornom kiselinom u prisutnosti tetrakis(trifenilfosfin)paladija(0) i natrijevog bikarbonata, u vodenoj otopini dimetilformamida pri otprilike temperaturi refluksa, te uklanjanje terc-butiloksikarbonilne zaštitne skupine, kako bi nastao 4-bromo-6-[(5-metoksiindol)3-il]-7-(toluen-4-sulfonil)-7H-pirolo[2,3-b]pirimidin (26);

viii). reakcija spoja (26) s natrijevim hidridom u tetrahidrofuranu, nakon čega slijedi reakcija s 2-trifluoro-jodoetanom kako bi nastao spoj (27);

ix). reakcija spoja (27) s cinkovim cijanidom u prisutnosti paladija u N'N-dimetilanilinu pri otprilike 140°C kako bi nastao spoj (28); te

x). tretman spoja (28) s vodeno metanolnom otopinom kalijevog hidroksida pri temperaturi refluksa kako bi nastao spoj (VII).

PRIMJER 5

Spoj prikazan formulom (I), u kojem je R1 -CH3, R2 je -OMe, R3 je [image] skupina [image] je povezana na položaj 3 indolnog prstena, a skupina R2 je povezana na položaj 5 indolnog prstena, predstavljen formulom (IX):

[image]

pripravlja se kako je prikazano u sljedećoj shemi:

[image]

i). reakcija spoja (26) s natrijevim hidridom u tetrahidrofuranu, nakon čega slijedi reakcija s metilnim jodidom kako bi nastao spoj (29);

ii). reakcija spoja (29) s ugljičnim monoksidom u prisutnosti paladija u metanolu pri temperaturi refluksa kako bi nastao spoj (30);

iii). tretman spoja (30) s vodeno metanolnom otopinom kalijevog hidroksida pri temperaturi refluksa kako bi nastao spoj (31); te

iv). spajanje spoja (31) s 2-hidroksi-1,1-dimetiletilaminom u prisutnosti O-(7-azabenzotriazol-1-il)-1,1,3,3-tetrametiluronijevog heksafluorofosfata i diizopropiletilamina u dimetilformamidu kako bi nastao spoj (IX).

PRIMJER 6

Spoj prikazan formulom (I), u kojem je R1 [image] R2 je -OMe, R3 je [image] skupina [image] je povezana na položaj 3 indolnog prstena, a skupina R2 je povezana na položaj 5 indolnog prstena, predstavljen formulom (V):

[image]

pripravlja se kako je prikazano u sljedećoj shemi:

[image]

i). reakcija spoja (26) s metilnim akrilatom u prisutnosti paladijevog acetata, trifenilfosfina i trietilamina pri otprilike 110°C kako bi nastao spoj (32);

ii). hidrogeniranje spoja (32) u prisutnosti paladija na ugljiku kako bi nastao spoj (33);

iii). tretman spoja (33) s vodeno metanolnom otopinom kalijevog hidroksida pri temperaturi refluksa kako bi nastala kiselina (34);

iv). spajanje spoja (34) s metilaminom u prisutnosti O-(7-azabenzotriazol-1-il)-1,1,3,3-tetrametiluronijevog heksafluorofosfata i diizopropiletilamina u dimetilformamidu kako bi nastao spoj (35); te

v). alkilacija spoja (35) s 4-(2-kloroacetil)morfolinom u prisutnosti natrijevog hidrida, u dimetilformamidu kako bi nastao spoj (V).

PRIMJER 7

Spoj prikazan formulom (I), u kojem je R1 [image] R2 je -OMe, R3 je [image] skupina [image] je povezana na položaj 3 indolnog prstena, a skupina R2 je povezana na položaj 5 indolnog prstena, predstavljen formulom (VI):

[image]

pripravlja se kako je prikazano u sljedećoj shemi:

[image]

i). spajanje spoja (26) s piridin-3-bornom kiselinom u prisutnosti tetrakis(trifenilfosfin)paladija(0) i natrijevog bikarbonata, u vodenoj otopini dimetilformamida, pri otprilike temperaturi refluksa, kako bi nastao 4-(piridin-3-il)-6-[(5-metoksiindol)3-il]-7-(toluen-4-sulfonil)-7H-pirolo[2,3-b]pirimidin (36);

ii). tretman spoja (36) s vodeno metanolnom otopinom kalijevog hidroksida pri temperaturi refluksa kako bi nastao spoj (37, Primjer 9); te

iii). alkilacija spoja (37, Primjer 9) s 4-(2-kloroacetil)morfolinom u prisutnosti natrijevog hidrida, u dimetilformamidu kako bi nastao 2-[5-metoksi-3-(4-(piridin-3-il)-7H-pirolo[2,3-b]pirimidin-6-il)-indol-1-il]-1-morfolin-4-il-etanon (VI).

PRIMJER 8

Spoj prikazan formulom (I), u kojem je R1 -CH2CH3, R2 je -OMe, R3 je [image] skupina [image] je povezana na položaj 3 indolnog prstena, a skupina R2 je povezana na položaj 5 indolnog prstena, predstavljen formulom (VIII):

[image]

pripravlja se kako je prikazano u sljedećoj shemi:

[image]

i). alkilacija spoja (26) s etilnim jodidom u prisutnosti natrijevog hidrida, u dimetilformamidu kako bi nastao spoj (38);

ii). reakcija spoja (38) s morfolinom u mikrovalnoj pećnici pri otprilike 200°C u α,α,α-trifluorotoluenu kako bi nastao spoj (39); te

iii). tretman spoja (39) s vodeno metanolnom otopinom kalijevog hidroksida pri temperaturi refluksa kako bi nastao spoj (VIII).

PRIMJER 9

6-(5-Metoksi-1H-indol-3-il)-4-piridin-3-il-7H-pirolo[2,3-d]pirimidin

[image]

Otopina 6-jodo-7-[(4-metilfenil)sulfonil]-4-piridin-3-il-7H-pirolo[2,3-d]pirimidina [260 mg, Referentni Primjer 1] i 1-terc-butil-karboksil-5-metoksi-1H-indol-3-borne kiseline [178 mg, Referentni Primjer 12] u dimetilformamidu (10 mL) tretira se s paladijevim tetrakis trifenil fosfinom (13 mg) i natrijevim hidrogen karbonatom (8 mg). Reakcijska smjesa se miješa na temperaturi refluksa tijekom 2 sata, te se ostavlja da se ohladi do sobne temperature. Otopina se upari uz sniženi tlak, a ostatak razdijeli između vode i etilnog acetata. Organska faza se odvoji, zatim isuši uz magnezijev sulfat, i tada otpari uz sniženi tlak. Ostatak se podvrgava flash kromatografiji na koloni silikagela uz eluiranje sa smjesom etilnog acetata i metanola (95:5, v/v) kako bi nastao 6-(5-metoksi-1H-indol-3-il)-4-piridin-3-il-7H-pirolo[2,3-d]pirimidin (20 mg) u obliku amorfne krutine. MS: 342[MH]+, LCMS (Postupak A) RT= 2,57 minuta.

PRIMJER 10

4-Metoksi-6-(5-metoksi-1-metil-1H-indol-3-il)-7H-pirolo[2,3-d]pirimidin

[image]

Otopina 4-metoksi-6-(5-metoksi-1-metil-1H-indol-3-il)-7-[(4-metilfenil)sulfonil]-7H-pirolo[2,3-d]pirimidina [361 mg, Referentni Primjer 4] u metanolu (20 mL) tretira se s kalijevim hidroksidom (1,53 g). Reakcijska smjesa se miješa tijekom 16 sati na sobnoj temperaturi, te se 1 sat zagrijava do refluksa. Otopina se upari pod sniženim tlakom, a ostatak se razdijeli između vode i etilnog acetata. Organska faza se odvoji, zatim isuši uz magnezijev sulfat, te otpari pod sniženim tlakom. Ostatak se triturira s dietilnim eterom kako bi nastao 4-metoksi-6-(5-metoksi-1-metil-1H-indol-3-il)-7H-pirolo[2,3-d]pirimidin (155 mg) u obliku krutine, t.t. = 184°C. MS: 309 [MH]+.

PRIMJER 11

4-Metoksi-6-(5-metoksi-1H-indol-3-il)-7H-pirolo[2,3-d]pirimidin

[image]

Otopina 4-metoksi-6-(5-metoksi-1H-indol-3-il)-7-[(4-metilfenil)sulfonil]-7H-pirolo[2,3-d]pirimidina [448 mg, Referentni Primjer 5] u metanolu (15 mL) tretira se s kalijevim hidroksidom (1,96 g). Reakcijska smjesa se miješa tijekom 2 sata na sobnoj temperaturi, te se otapalo otpari uz sniženi tlak. Ostatak se razdijeli između vode i etilnog acetata. Organska faza se odvoji, zatim isuši uz magnezijev sulfat, te otpari uz sniženi tlak. Ostatak se podvrgava flash kromatografiji na koloni silikagela uz eluiranje sa smjesom etilnog acetata i cikloheksana (80:20, v/v) kako bi nastao 4-metoksi-6-(5-metoksi-1H-indol-3-il)-7H-pirolo[2,3-d]pirimidin (320 mg) u obliku žute krutine, t.t. > 260°C. MS: 295 [MH]+.

PRIMJER 12

4-(5-Metoksi-1H-indol-3-il)-6-(5-metoksi-1-metil-1H-indol-3-il)-7H-pirolo[2,3-d]pirimidin

[image]

Otopina 4-(5-metoksi-1-[(4-metilfenil)sulfonil]-1H-indol-3-il)-6-(5-metoksi-1-metil-1H-indol-3-il)-7-[(4-metilfenil)sulfonil]-7H-pirolo[2,3-d]pirimidina [93 mg, Referentni Primjer 9] u metanolu (5 mL) tretira se s kalijevim hidroksidom (249 mg). Reakcijska smjesa se miješa tijekom 16 sati na sobnoj temperaturi. Otopina se upari uz sniženi tlak, a ostatak se razdijeli između etilnog acetata i vode. Organska faza se odvoji, zatim isuši uz magnezijev sulfat, te otpari uz sniženi tlak. Ostatak se pročisti pomoću HPLC kako bi nastao 4-(5-metoksi-1H-indol-3-il)-6-(5-metoksi-1-metil-1H-indol-3-il)-7H-pirolo[2,3-d]pirimidin (9 mg) u obliku smole. MS: 424 [MH]+. LCMS (Postupak B) RT = 3,15 minuta.

REFERENTNI PRIMJER 1

6-Jodo-7-[(4-metilfenil)sulfonil]-4-piridin-3-il-7H-pirolo[2,3-d]pirimidin

U otopinu 7-[(4-metilfenil)sulfonil]-4-piridin-3-il-7H-pirolo[2,3-d]pirimidina [1 g, Referentni Primjer 2] u tetrahidrofuranu (20 mL) pri -78°C dodaje se kap po kap otopine butilnog litija u heksanu (2 mL, 1,6 M) u inertnoj atmosferi. Otopina se miješa na toj temperaturi 1,5 sat, te se dodaje jod (796 mg). Reakcijska se smjesa miješa na -78°C još 1 sat, te se ostavlja da dosegne sobnu temperaturu. Reakcijska smjesa se razdijeli između etilnog acetata i vodene otopine natrijevog sulfita. Organska se faza odvoji, zatim isuši uz magnezijev sulfat, te otpari uz sniženi tlak. Ostatak se podvrgne flash kromatografiji na koloni silikagela, uz eluiranje s gradijentom etilnog acetata i cikloheksana (50:50, do 100, v/v) kako bi nastao spoj iz naslova (260 mg) u obliku amorfne krutine. MS: 477 [MH]+. LCMS (Postupak B) RT = 3,26 minuta.

REFERENTNI PRIMJER 2

7-[(4-Metilfenil)sulfonil]-4-piridin-3-il-7H-pirolo[2,3-d]pirimidin

Otopina 4-kloro-7-[(4-metilfenil)sulfonil]-7H-pirolo[2,3-d]pirimidina [4 g, Referentni Primjer 3] i dietil-3-piridil-borana (2,1 g) u tetrahidrofuranu (180 mL) tretira se s paladijevim tetrakis trifenilfosfinom (0,65 g) i kalijevim karbonatom (3,59 g). Otopina se miješa pri temperaturi refluksa tijekom 24 sata, te se upari uz sniženi tlak. Ostatak se razdijeli između etilnog acetata i slane vode. Organska se faza odvoji, zatim isuši uz magnezijev sulfat, te otpari uz sniženi tlak. Ostatak se podvrgne dva puta flash kromatografiji na koloni silikagela uz eluiranje sa smjesom etilnog acetata i metanola (90:10, v/v), te smjesom etilnog acetata i cikloheksana (50:50, v/v) kako bi nastao spoj iz naslova (2,5 g) u obliku amorfne krutine. MS: 351 [MH]+. LCMS (Postupak B) RT = 3.05 minuta.

REFERENTNI PRIMJER 3

4-Kloro-7-[(4-metilfenil)sulfonil]-7H-pirolo[2,3-d]pirimidin

Otopina 4-kloro-7H-pirolo[2,3-d]pirimidina (Literatura: Gerster, John F.; Hinshaw, Barbara C.; Robins, Roland K.; Townsend, Leroy B. Study of electrophylic substitution in the pyrrolo[2,3-d]pyrimidine ring. J. Heterocycl. Chem. (1969), -(2), 207-213) (20 g) i para-toluen sulfonilklorida (28,6 g) u toluenu (1L) tretira se s otopinom natrijevog hidroksida (50 g) u vodi (800 mL), i tetrabutil amonijevim sulfatom (462 mg). Otopina se snažno miješa na sobnoj temperaturi tijekom 2 sata, te se razdijeli između etilnog acetata i slane vode. Organska faza se odvoji, zatim isuši uz magnezijev sulfat, te otpari uz sniženi tlak. Ostatak se podvrgne flash kromatografiji na koloni silikagela uz eluiranje s gradijentom etilnog acetata i cikloheksana (50:50 do 80:20, v/v) kako bi nastao spoj iz naslova (2,5 g) u obliku krutine, t.t. = 143°C. LCMS (Postupak B) RT = 2,78 minuta.

REFERENTNI PRIMJER 4

4-Metoksi-6-(5-metoksi-1-metil-1H-indol-3-il)-7-[(4-metilfenil)sulfonil]-7H-pirolo[2,3-d]pirimidin

U otopinu 4-metoksi-6-(5-metoksi-1H-indol-3-il)-7-[(4-metilfenil)sulfonil]-7H-pirolo[2,3-d]pirimidina [448 mg, Referentni Primjer 5] u dimetilformamidu (20 mL) dodaje se natrijev hidrid (44 mg, 60% raspršenje u ulju) i metilni jodid (156 mg) u inertnoj atmosferi. Otopina se miješa 1 sat na sobnoj temperaturi, te se otapalo otpari uz sniženi tlak. Ostatak se razdijeli između vode i etilnog acetata. Organska faza se odvoji, zatim isuši uz magnezijev sulfat, te otpari uz sniženi tlak. Ostatak se podvrgne flash kromatografiji na koloni silikagela, uz eluiranje sa smjesom etilnog acetata i cikloheksana (30:70, v/v) kako bi nastao spoj iz naslova (260 mg) u obliku amorfne krutine. MS: 464 [MH]+. LCMS (Postupak B) RT = 4,39 minuta.

REFERENTNI PRIMJER 5

4-Metoksi-6-(5-metoksi-1H-indol-3-il)-7-[(4-metilfenil)sulfonil]-7H-pirolo[2,3-d]pirimidin

Otopina 6-jodo-4-metoksi-7-[(4-metilfenil)sulfonil]-7H-pirolo[2,3-d]pirimidina [1,98 g, Referentni Primjer 6] i 1-terc-butil-karboksil-5-metoksi-1H-indol-3-borne kiseline [1,26 g, Referentni Primjer 12] u dimetilformamidu (40 mL) tretira se prvo sa zasićenom vodenom otopinom natrijevog bikarbonata (10 mL), te zatim s paladijevim tetrakis trifenilfosfinom (165 mg). Reakcijska smjesa se miješa pri temperaturi refluksa tijekom 3 sata, te se otapalo otpari uz sniženi tlak. Ostatak se razdijeli između etilnog acetata i vode. Organska faza se odvoji, zatim isuši uz magnezijev sulfat, te otpari uz sniženi tlak. Ostatak se podvrgne flash kromatografiji na koloni silikagela, uz eluiranje sa smjesom etilnog acetata i cikloheksana (50:50, v/v) kako bi nastao spoj iz naslova (1,8 g) u obliku sive krutine. t.t. = 131°C. MS: 450 [MH]+.

REFERENTNI PRIMJER 6

6-Jodo-4-metoksi-7-[(4-metilfenil)sulfonil]-7H-pirolo[2,3-d]pirimidin

U otopinu 4-metoksi-7-[(4-metilfenil)sulfonil]-7H-pirolo[2,3-d]pirimidina [2,23 g, Referentni Primjer 7] u tetrahidrofuranu (35 mL) pri -78°C dodaje se kap po kap otopine butilnog litija u heksanu (5 mL, 1,6 M) u inertnoj atmosferi. Otopina se miješa pri -70°C 1 sat, te se dodaje jod (2,05 g). Reakcijska se smjesa miješa pri -70°C još 1 sat, zatim se ostavi da dosegne sobnu temperaturu, te se razdijeli između etilnog acetata i vodene otopine natrijevog sulfita. Organska faza se odvoji, zatim isuši uz magnezijev sulfat, te otpari uz sniženi tlak kako bi nastao spoj iz naslova (2,64 g) u obliku amorfne krutine. MS: 430 [MH]+. LCMS (Postupak B) RT = 4,15 minuta.

REFERENTNI PRIMJER 7

4-Metoksi-7-[(4-metilfenil)sulfonil]-7H-pirolo[2,3-d]pirimidin

Otopina 4-metoksi-7H-pirolo[2,3-d]pirimidina [1,2 g, Referentni Primjer 8] i para-toluen sulfonilklorida (1,77 g) u toluenu (60 mL) tretira se s otopinom natrijevog hidroksida (3,2 g) u vodi (30 mL), i tetrabutil amonijevim sulfatom (27 mg). Otopina se snažno miješa pri sobnoj temperaturi tijekom 4 sata, te se razdijeli između etilnog acetata i slane vode. Organska faza se odvoji, zatim isuši uz magnezijev sulfat, te otpari uz sniženi tlak. Ostatak se podvrgne flash kromatografiji na koloni silikagela, uz eluiranje s gradijentom etilnog acetata i cikloheksana (50:50 do 80:20, v/v) kako bi nastao spoj iz naslova (2,23 g) u obliku amorfne krutine. MS: 304 [MH]+. LCMS (Postupak B) RT = 3,88 minuta.

REFERENTNI PRIMJER 8

4-Metoksi-7H-pirolo[2,3-d]pirimidin

U otopinu natrijevog metoksida koja se pripravlja postepenim dodavanjem natrija (2 g) u metanol (100 mL) u inertnoj atmosferi, dodaje se 4-kloro-7H-pirolo[2,3-d]pirimidin (Literatura: Gerster, John F.; Hinshaw, Barbara C.; Robins, Roland K.; Townsend, Leroy B. Study of electrophylic substitution in the pyrrolo[2,3-d]pyrimidine ring. J. Heterocycl. Chem. (1969), -(2), 207-13) (3,5 g). Otopina se miješa pri 65°C tijekom 16 sati, te se razdijeli između etilnog acetata i slane vode. Organska faza se odvoji, zatim isuši uz magnezijev sulfat, te otpari uz sniženi tlak. Ostatak se podvrgne flash kromatografiji na koloni silikagela, uz eluiranje sa smjesom etilnog acetata i cikloheksana (50:50, v/v) kako bi nastao spoj iz naslova (1,2 g) u obliku amorfne krutine. MS: 150 [MH]+. LCMS (Postupak B) RT = 2,39 minuta.

REFERENTNI PRIMJER 9

4-(5-Metoksi-1-[(4-metilfenil)sulfonil]-1H-indol-3-il)-6-(5-metoksi-1-metil-1H-indol-3-il)-7-[(4-metilfenil)sulfonil]-7H-pirolo[2,3-d]pirimidin

U otopinu 4-(5-metoksi-1-[(4-metilfenil)sulfonil]-1H-indol-3-il)-6-(5-metoksi-1H-indol-3-il)-7-[(4-metilfenil)sulfonil]-7H-pirolo[2,3-d]pirimidina [270 mg, Referentni Primjer 10] u dimetilformamidu (10 mL) dodaje se natrijev hidrid (10 mg, 60% raspršenje u ulju) i metilni jodid (0,025 mL) u inertnoj atmosferi. Otopina se miješa 16 sati na sobnoj temperaturi, te se otapalo otpari uz sniženi tlak. Ostatak se razdijeli između vode i etilnog acetata. Organska faza se odvoji, zatim isuši uz magnezijev sulfat, te otpari uz sniženi tlak. Ostatak se podvrgne flash kromatografiji na koloni silikagela, uz eluiranje sa smjesom etilnog acetata i cikloheksana (50:50, v/v) kako bi nastao spoj iz naslova (93 mg) u obliku amorfne krutine. MS: 732 [MH]+. LCMS (Postupak B) RT = 4,68 minuta.

REFERENTNI PRIMJER 10

4-(5-Metoksi-1-[(4-metilfenil)sulfonil]-1H-indol-3-il)-6-(5-metoksi-1H-indol-3-il)-7-[(4-metilfenil)sulfonil]-7H-pirolo[2,3-d]pirimidin

Otopina 4-kloro-6-jodo-7-[(4-metilfenil)sulfonil]-7H-pirolo[2,3-d]pirimidina [1,72 g, Referentni Primjer 11] i 1-terc-butil-karboksil-5-metoksi-1H-indol-3-borne kiseline [1,26 g, Referentni Primjer 12] u dimetilformamidu (36,5 mL) tretira se prvo sa zasićenom vodenom otopinom natrijevog bikarbonata (9,1 mL), a zatim s paladijevim tetrakis trifenilfosfinom (0,3 g). Reakcijska smjesa se miješa pri temperaturi refluksa tijekom 2 sata, te se otapalo otpari uz sniženi tlak. Ostatak se razdijeli između etilnog acetata i vode. Organska faza se odvoji, zatim isuši uz magnezijev sulfat, te otpari uz sniženi tlak. Ostatak se podvrgne flash kromatografiji na koloni silikagela, uz eluiranje sa smjesom etilnog acetata i cikloheksana (30:70, v/v) kako bi nastao spoj iz naslova (270 mg) u obliku smole. MS: 718 [MH]+. LCMS (Postupak B) RT = 4,44 minute.

REFERENTNI PRIMJER 11

4-Kloro-6-jodo-7-[(4-metilfenil)sulfonil]-7H-pirolo[2,3-d]pirimidin

U otopinu 4-kloro-7-[(4-metilfenil)sulfonil]-7H-pirolo[2,3-d]pirimidina [5,4 g, Referentni Primjer 3], u tetrahidrofuranu (96 mL) pri -78°C dodaje se kap po kap otopine butilnog litija u heksanu (12,1 mL, 1,6 M) u inertnoj atmosferi. Otopina se miješa na -78°C tijekom 3 sata, te se dodaje jod (8,9 g). Reakcijska se smjesa miješa na -78°C 2 sata, te se ostavi da dosegne sobnu temperaturu. Reakcijska smjesa se razdijeli između etilnog acetata i vodene otopine natrijevog sulfita, isuši uz magnezijev sulfat, te se otapalo otpari uz sniženi tlak. Ostatak se podvrgne flash kromatografiji na koloni silikagela, uz eluiranje s gradijentom etilnog acetata i cikloheksana (50:50, do 100, v/v) kako bi nastao spoj iz naslova (1,52 g) u obliku amorfne krutine. MS: 434 [MH]+. LCMS (Postupak B) RT = 4,26 minuta.

REFERENTNI PRIMJER 12

1-terc-butil-karboksil-5-metoksi-1H-indol-3-borna kiselina

Miješana otopina terc-butilnog estera 3-bromo-5-metoksi-indol-1-karboksilne kiseline [50 g, Referentni Primjer 13] u tetrahidrofuranu (800 mL), u atmosferi dušika, tretira se s tributilboratom (49,5 mL), zatim se ohladi do -100°C, te se nakon toga tretira s otopinom n-butillitija u heksanu (94 mL, 2,5 M), uz održavanje temperature ispod -90°C. Kada je dodavanje dovršeno, smjesa se ostavlja da se polako zagrije do sobne temperature tijekom 1 sata, te se reakcija prekida dodatkom leda (10 g). Organske tvari se uklone uz sniženi tlak, a ostatak se razdijeli između etilnog acetata (500 mL) i vode (400 mL). Organski sloj se isuši uz magnezijev sulfat, te se otpari radi dobivanja spoja iz naslova u obliku blijedo žute krutine (28 g). MS: 314 [M+Na]+. LCMS (Postupak C) RT = 4,07 minuta.

REFERENTNI PRIMJER 13

terc-Butilni ester 3-bromo-5-metoksi-indol-1-karboksilne kiseline

Otopina 5-metoksiindola (10 g) u suhom dimetilformamidu (150 mL) pri temperaturi okoliša tretira se s bromom (4 mL), kap po kap, pritom pazeći da temperatura ne poraste iznad 30°C. Smjesa se odmah tretira s trietilaminom (28 mL) i 4-dimetilaminopiridinom (0,5 g), a zatim s otopinom di-terc-butildikarbonata (18 g) u suhom dimetilformamidu (80 mL), te se miješanje nastavlja sljedeća 4 sata. Reakcijska smjesa se upari, te se ostatak razdijeli između etilnog acetata (250 mL) i vode (200 mL). Vodeni sloj se ekstrahira s etilnim acetatom (100 mL). Spojene organske faze se isperu s vodom (100 mL), zatim sa slanom vodom (100 mL), te se isuše uz magnezijev sulfat i otpare. Ostatak se podvrgne flash kromatografiji na koloni silikagela, uz eluiranje sa smjesom pentana i etilnog acetata (19/1, v/v) kako bi nastao spoj iz naslova (23,4 g) u obliku bezbojne krutine, t.t. 111-112°C.

POSTUPCI IN VITRO TESTOVA ZA SYK

1. Inhibicijski učinci spojeva na Syk kinazu

Inhibicijski učinci spojeva na Syk kinazu određuju se pomoću vremenski ovisnog fluorescentnog testa.

Ekspresija katalitičkog dijela Syk kinaze (ostaci A340-N635) izražena je u obliku fuzijskog proteina u stanicama kvasca, koji se pročisti do homogenosti. Aktivnost kinaze se određuje u 50 mM Tris-HCl puferu pH 7,0 koji sadrži 50 mM NaCl, 5 mM MgCl2, 5 mM MnCl2, 1 μM adenozin trifosfat, te 10 μM sintetički peptid Biotin-(β-Alanin)3-DEEDYEIPP-NH2. Enzimske reakcije se prekidaju dodatkom pufera koji sadrži 0,4 M KF, 133 mM EDTA, pH 7,0, te koji sadrži konjugat streptavidina-XL665 i monoklonalno fosfospecifično antitijelo konjugirano europijevim kriptatom (Eu-K). Svojstva dva fluorofora, XL-665 i Eu-K prikazana su u G. Mathis i sur., Anticancer Research, 1997, 17, stranice 3011-3014. Specifični dugotrajni signal koji daje XL-665 samo kada se sintetički peptid fosforilira djelovanjem Syk-a, izmjeren je na LJL Biosystems Analyst AD čitaču mikroploča. Inhibicija Syk aktivnosti djelovanjem spojeva izuma izražava se kao postotak inhibicije kontrolne aktivnosti koja se ispoljava u odsustvu testiranih spojeva. Posebno preferirani spojevi izuma inhibiraju Syk aktivnost sa IC50 u rasponu od 100 mikromolarne do 100 nanomolarne. Još pogodniji spojevi izuma inhibiraju Syk aktivnost sa IC50 u rasponu od 1 mikromolarne do 100 nanomolarne.

2. Antigenom inducirana degranulacija stanica bazofilne leukemije štakora (RBL)

2.1 Stanična kultura, obilježavanje RBL-2H3 stanica, te izvođenje testa.

RBL-2H3 stanice se održavaju u T75 tikvicama pri 37°C i 5% CO2, te se pasažiraju svaka 3-4 dana. Radi žetve stanica, 5 ml tripsin-EDTA se rabi za ispiranje tikvice jednom, a zatim se dodaje 5 ml tripsina u svaku tikvicu, te se inkubiraju na sobnoj temperaturi 2 minute. Stanice se prenesu u epruvetu s 14 ml medija, odcentrifugiraju na 1100 okretaja u minuti RT u trajanju 5 minuta, te se resuspendiraju u koncentraciji 2×105/ml. Stanice se senzibiliziraju dodatkom 1 μl DNP-specifičnog IgE u svakih 10 ml stanica. 200 μl stanica se dodaje u svaku jažicu ploče ravnog dna s 96 jažica (40000 stanica/jažica), te se ploča inkubira preko noći pri 37°C i 5% CO2. Sljedeći dan, spojevi se priprave u 100% DMSO, u 10 mM koncentraciji. Svaki se spoj tada razrijedi 1:100 u puferu koji se rabi u testu, te se nadalje razrijedi u 1% DMSO puferu testa kako bi se dobile konačne koncentracije 0,03-30 μM. 80 μl pufera testa dodaje se u svaku jažicu, nakon čega slijedi 10 μl razrijeđenog spoja. Slijedi inkubacija u trajanju 5 minuta. U svaku jažicu se dodaje 10 μl DNP-HSA (100 ng/ml), te se inkubira na 37°C (bez CO2) 30 minuta. Kao jedna kontrola, 1% DMSO (bez spoja) dodaje se u skup jažica radi određivanja ukupnog oslobađanja. Kao druga kontrola, dodaje se pufer umjesto DNP-HSA u drugi skup jažica, radi određivanja pozadine testa. Nakon 30 minuta inkubacije, supernatanti se prenesu u novu ploču s 96 jažica. Dodaje se 50 μl supernatanta u svaku jažicu test ploče. Dodaje se 100 μl otopine supstrata u svaku jažicu, te se inkubira na 37°C 90 minuta. Dodaje se 50 μl 0,4 M otopine glicina radi zaustavljanja reakcije, te se ploča očita na 405 nm na Molecular Devices SpectraMax 250 čitaču ploča.

2.2 Izračunavanje rezultata

i). Izračunava se srednja vrijednost ± SD svakog skupa triplikatnih jažica.

ii). Maksimalni odgovor predstavljaju jažice s pozitivnim kontrolama koje sadrže antigen (100 ng/mL), ali ne sadrže spoj.

iii). Minimalni odgovor predstavljaju kontrolne jažice koje sadrže pufer (bez antigena), a ne sadrže spoj.

iv). Pomoću maksimalnih vrijednosti (100%), odnosno minimalnih vrijednosti (0%), eksperimentalni podaci se preračunavaju tako da se dobije postotak maksimalnog odgovora (određeni % kontrole).

v). Nacrta se krivulja odgovora na dozu, te se izračuna IC50 za spoj pomoću Prism GraphPad programa i nelinearne regresijske analize najmanjih kvadrata.

Spojevi izuma inhibiraju antigenom izazvanu degranulaciju stanica bazofilne leukemije štakora (RBL), pri čemu je EC50 u rasponu od 100 mikromolarne do 1 mikromolarne koncentracije.

Claims (25)

1. Spoj prikazan formulom: [image] naznačen time da R1 predstavlja vodik, -C(=O)-NY1Y2, -C(=O)-OR5, -SO2-NY1Y2, -SO2-R7, -C(=O)R7, ili R1 predstavlja alkenil, alkeniloksi, alkil, alkinil, aril, heteroaril, heterocikloalkil, cikloalkil ili cikloalkilalkil, svaki prema izboru supstituiran s jednom ili više skupina koje se izabiru između arila, cikloalkila, cijano, halo, heteroarila, heterocikloalkila, -CHO ili 5-, 6- ili 7-članog cikličkog acetalnog derivata takvog -CHO, -C(=O)-NY1Y2, -C(=O)-OR5, -NY1Y2, -N(R6)-C(=O)-R7, -N(R6)-C(=O)-NY3Y4, -N(R6)-SO2-R7, -N(R6)-SO2-NY3Y4, -OR7, -C(=O)-R7, hidroksi, alkoksi i karboksi; R2 predstavlja jednu ili više skupina koje se izabiru između vodika, acila, alkilendioksi, alkenila, alkeniloksi, alkinila, arila, cijano, halo, hidroksi, heteroarila, heterocikloalkila, nitro, R4, -C(=O)-NY1Y2, -C(=O)-OR5, -NY1Y2, -N(R6)-C(=O)-R7, -N(R6)-C(=O)-NY3Y4, -N(R6)-C(=O)-OR7, -N(R6)-SO2-R7, -N(R6)-SO2-NY3Y4, -SO2-NY1Y2, te -ZR4; R3 predstavlja H, cijano, halo, hidroksi, nitro, R4, NY1Y2, -ZR4, -C(=O)-OR5, -C(=O)R7, -C(=O)-NY1Y2, -N(R8)-C(=O)-R4, -N(R8)-C(=O)-NY1Y2, -N(R8)-C(=O)-OR5, SO2-NY3Y4, ili -N(R8)-SO2-R7, ili R3 predstavlja aril, heteroaril, alkenil ili alkinil, svaki prema izboru supstituiran s jednom ili više skupina koje se izabiru između arila, cijano, halo, hidroksi, heteroarila, heterocikloalkila, nitro, -C(=O)-NY1Y2, -C(=O)-OR5, -NY1Y2, -N(R6)-C(=O)-R7, -N(R6)-C(=O)-NY3Y4, -N(R6)-C(=O)-OR7, -N(R6)-SO2-R7, -N(R6)-SO2-NY3Y4, -SO2-NY1Y2, te -ZR4; R4 predstavlja alkil, cikloalkil ili cikloalkilalkil, svaki prema izboru supstituiran s jednom ili više skupina koje se izabiru između arila, cikloalkila, cijano, halo, heteroarila, heterocikloalkila, hidroksi, -CHO ili 5-, 6- ili 7-članog cikličkog acetalnog derivata takvog -CHO, -C(=O)-NY1Y2, -C(=O)-OR5, -NY1Y2, -N(R6)-C(=O)-R7, -N(R6)-C(=O)-NY3Y4, -N(R6)-SO2-R7, -N(R6)-SO2-NY3Y4, -OR7 i -C(=O)-R7, pri čemu u R4 također može prema izboru biti umetnuta skupina koja se izabire između O, S(O)n i NR6; R5 predstavlja vodik, alkil, alkenil, aril, arilalkil, heteroaril ili heteroarilalkil; R6 predstavlja vodik ili niži alkil; R7 predstavlja alkil, aril, arilalkil, cikloalkil, cikloalkilalkil, heteroaril, heteroarilalkil, heterocikloalkil ili heterocikloalkilalkil; R8 predstavlja vodik ili niži alkil; Y1 i Y2 neovisno su vodik, alkenil, aril, cikloalkil, heteroaril ili alkil prema izboru supstituiran s jednom ili više skupina koje se izabiru između arila, halo, heteroarila, hidroksi, -C(=O)-NY3Y4, -C(=O)-OR5, -NY3Y4, -N(R6)-C(=O)-R7, -N(R6)-C(=O)-NY3Y4, -N(R6)-SO2-R7, -N(R6)-SO2-NY3Y4, te -OR7; ili skupina –NY1Y2 može oblikovati ciklički amin; Y3 i Y4 neovisno su vodik, alkenil, alkil, aril, arilalkil, cikloalkil, heteroaril ili heteroarilalkil; ili skupina –NY3Y4 može oblikovati ciklički amin; Z predstavlja O ili S(O)n; n je nula ili cijeli broj 1 ili 2; te N-oksid, predlijek, kiseli bioizoster, farmaceutski prihvatljiva sol ili solvat takvog spoja; ili N-oksid, predlijek, ili kiseli bioizoster takve soli ili solvata.

2. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time da je R1 vodik, C1-4alkil, C1-4alkil supstituiran s halo, C1-4alkil supstituiran s hidroksi, C1-4alkil supstituiran s -N(R6)C(=O)-R7, C1-4alkil supstituiran s -C(=O)-NY1Y2, ili cikloalkilalkil supstituiran s hidroksi.

3. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time da je R1 vodik, -CH3, -CH2CH3, -CH2CF3 ili [image] 3. .

4. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time da je R1 vodik.

5. Spoj prema bilo kojem od zahtjeva 1 do 4, naznačen time da je R2 karboksi ili kiseli bioizoster, hidroksi, alkil supstituiran s karboksi, heteroaril, ili je R2 -OR4 pri čemu je R4 alkil, -OR4 pri čemu je R4 alkil ili cikloalkilalkil supstituiran s jednom ili više hidroksi skupina, -OR4 pri čemu je R4 alkil supstituiran s jednom ili više alkoksi skupina, -OR4 pri čemu je R4 alkil ili cikloalkil supstituiran s jednom ili više karboksi skupina, -OR4 pri čemu je R4 cikloalkil supstituiran s –C(=O)-NY1Y2 ili je R2 -C(=O)-R pri čemu je R alkil ili je R2 –C(=O)-NY1Y2 ili -N(R6)-C(=O)-R7.

6. Spoj prema bilo kojem od zahtjeva 1 do 4, naznačen time da je R2 -OCH3 ili -CONHC(CH3)2CH2OH.

7. Spoj prema bilo kojem od zahtjeva 1 do 4, naznačen time da je R2 -OCH3.

8. Spoj prema bilo kojem od zahtjeva 1 do 7, naznačen time da je R3 vodik, cijano, prema izboru supstituirani aril, prema izboru supstituirani heteroaril, alkil, alkil supstituiran s jednim ili više halogenih atoma, alkil supstituiran s -C(=O)-NY1Y2, alkil supstituiran s -OR7, ili je R3 -ZR4, -C(=O)-OR5, -C(=O)-NY1Y2, ili -NY1Y2.

9. Spoj prema bilo kojem od zahtjeva 1 do 7, naznačen time da je R3 vodik, cijano, piridil, trifluorometil, -CH2CH2-C(=O)NHCH3, -OCF2H, -C(=O)-NH-C(CH3)2-CH2OH ili [image] 9. .

10. Spoj prema bilo kojem od zahtjeva 1 do 7, naznačen time da je R3 -OCH3.

11. Spoj prema bilo kojem od zahtjeva 1 do 10, naznačen time da se R2 povezuje na položaj 5 indolnog prstena.

12. Spoj prema bilo kojem od zahtjeva 1 do 11, naznačen time da se skupina [image] 12. povezuje na položaj 3 indolnog prstena.

13. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time da je: [image] [image] [image] ili N-oksid, predlijek, farmaceutski prihvatljiva sol ili solvat takvog spoja; ili N-oksid ili predlijek takve soli ili solvata.

14. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time da je [image] 14. ili N-oksid, predlijek, farmaceutski prihvatljiva sol ili solvat takvog spoja; ili N-oksid ili predlijek takve soli ili solvata.

15. Farmaceutski pripravak, naznačen time da sadrži farmaceutski učinkovitu količinu spoja prema bilo kojem od zahtjeva 1 do 14, zajedno s jednim ili više farmaceutski prihvatljivih nosača ili ekscipijensa.

16. Postupak za liječenje bolesnika koji pati od, ili se podvrgava stanjima koja se mogu ublažiti davanjem inhibitora katalitičke aktivnosti Syk-a, naznačen time da obuhvaća davanje navedenom bolesniku farmaceutski učinkovite količine spoja prema bilo kojem od zahtjeva 1 do 14, ili farmaceutski učinkovite količine pripravka prema zahtjevu 15.

17. Postupak za liječenje upalnih bolesti kod bolesnika kojima je to potrebno, naznačen time da obuhvaća davanje navedenom bolesniku farmaceutski učinkovite količine spoja prema bilo kojem od zahtjeva 1 do 14, ili farmaceutski učinkovite količine pripravka prema zahtjevu 15.

18. Postupak za liječenje bolesnika koji pati od, ili se podvrgava stanjima koja se mogu ublažiti davanjem inhibitora katalitičke aktivnosti FAK-a, naznačen time da obuhvaća davanje navedenom bolesniku farmaceutski učinkovite količine spoja prema bilo kojem od zahtjeva 1 do 14, ili farmaceutski učinkovite količine pripravka prema zahtjevu 15.

19. Postupak za liječenje bolesnika koji pati od, ili se podvrgava stanjima koja se mogu ublažiti davanjem inhibitora katalitičke aktivnosti KDR-a, naznačen time da obuhvaća davanje navedenom bolesniku farmaceutski učinkovite količine spoja prema bilo kojem od zahtjeva 1 do 14, ili farmaceutski učinkovite količine pripravka prema zahtjevu 15.

20. Postupak za liječenje bolesnika koji pati od, ili se podvrgava stanjima koja se mogu ublažiti davanjem inhibitora Aurora2 katalitičke aktivnosti, naznačen time da obuhvaća davanje navedenom bolesniku farmaceutski učinkovite količine spoja prema bilo kojem od zahtjeva 1 do 14, ili farmaceutski učinkovite količine pripravka prema zahtjevu 15.

21. Postupak za liječenje raka kod bolesnika kojemu je to potrebno, naznačen time da obuhvaća davanje navedenom bolesniku farmaceutski učinkovite količine spoja prema bilo kojem od zahtjeva 1 do 14, ili farmaceutski učinkovite količine pripravka prema zahtjevu 15.

22. Postupak prema zahtjevu 17, naznačen time da je upalna bolest astma, upalna dermatoza, alergijski rinitis, alergijski konjuktivitis ili upala zglobova.

23. Postupak prema zahtjevu 17, naznačen time da je upalna bolest astma, psorijaza, dermatitis herpetiformis, ekcem, nekrotizirajući vaskulitis, kožni vaskulitis, bolest plikova, alergijski rinitis, alergijski konjuktivitis, artritis, reumatoidni artritis, artritis izazvan rubeolom, artritis izazvan psorijazom ili osteoartritis.

24. Postupak za liječenje kronične opstruktivne bolesti pluća kod bolesnika kojemu je to potrebno, naznačen time da obuhvaća davanje navedenom bolesniku farmaceutski učinkovite količine spoja prema bilo kojem od zahtjeva 1 do 14, ili farmaceutski učinkovite količine pripravka prema zahtjevu 15.

25. Postupak prema zahtjevu 21, naznačen time da je rak koji se liječi kolorektalni rak, rak prostate, dojke, štitnjače, kože, debelog crijeva ili pluća.