HRP20050264A2 - Multiple liquid active substance dispenser for w.c.bowl - Google Patents

Abstract

Dozator se sastoji od najmanje dvije posude (11) koje imaju posebne unutarnje komore, a svaka sadržava aktivnu tvar u obliku tekućine (R) i ima svakaizlazno grlo (12) za aktivnu tekućinu (R) i kućište (20) za prihvat spomenute posude (11) u obrnutom položaju, tako da je grlo (12) okrenuto dolje, upoložaju izloženom djelovanju mlaza ispirajuće vode, spomenute posude (11) su odvojive od kućišta (20) , kućište (20) sadržava aktivnu tekućinu i imanajmanje dva spremnika (21) smještena u položaju da su izloženi djelovanju mlaza ispirajuće vode i izvedena da prime grlo (12) posude, i sličan dio dijelova cijevi (30), svaki smješten u spomenutom spremniku (21) da svaki zatvara grlo (12) odgovarajuće posude (11); za aktivnu tekućinu predviđen je najmanje jedan prolaz (35, 36) spojen sa svakim dijelom cijevi (30) da omogući da aktivna tekućina prijeđe iz unutarnje komore posude (11) u spremnik (21). Svaki spremnik (21) ima bočni zid (21b) kojidefinira količinu aktivne tekućine koja zatvara spomenute prolaze (35,36) za prolaz aktivne tekućine, bočne zidove (21b) spremnika koji su spojeni zajedno spojnim kanalom (29) koji ih spaja.

Description

Stanje tehnike

Predstavljeni izum odnosi se na višestruki dozator aktivnih tekućina za WC kotlić koji je ugrađen u sam kotlić.

Dozatori aktivne tekućine koji se ugrađuju u WC kotlić poznati su, a sastoje od od posude koja sadrži aktivnu tvar u obliku tekućine, ima izlazno grlo za aktivnu tekućinu i noseće kućište koje sadrži spomenutu posudu u obrnutom položaju tako da je grlo usmjereno nadolje, u položaju izloženom ispirajućem djelovanja vode.

Opis problema

Dozator koji je pokazao izvanredne rezultate je onaj sadašnjeg podnositelja opisan i zaštićen u međunarodnom podnesku patenta PCT/EP 02/11765. Taj dozator ima kućište koje ima, za držanje aktivne tekućine, spremnik smješten u položaju gdje je izložen ispirajućem djelovanju vode i pripremljen za prihvat grla posude i zatvaranje grla posude, dio za zatvaranje smješten u spomenutom spremniku s kojim je vezan najmanje jedan prolazni dio za aktivnu tekućinu da omogući aktivnoj tekućini prijelaz iz unutarnje komore posude do spremnika koji ima određeni volumen za spremanje određene količine aktivne tekućine. Taj spremnik ima udubljenje okrenuto prema gore da može primiti određenu količinu tekućine i ima izlazno grlo posude s donjim prolazom smještenim ispod maksimalne razine tekućine koja se nalazi u spremniku.

Pri svakom ispiranju, voda prodire u spremnik i nosi sa sobom malu količinu aktivne tekućine iz spremnika, da je razrijedi i omogući učinak deodoriranja/čišćenja/osvježavanja/dezinficiranja. Kad je djelić aktivne tekućine povučen, to uzrokuje, vjerojatno zajedno s turbulencijom uzrokovanom ispiranjem, da prodre malo zraka u posudu, tako da nastane odmjereni pad količine aktivne tekućine, koji odgovara jednoj mjeri, uz naknadno uspostavljanje razine u spremniku.

Taj tip dozatora je prikazan jer je dugotrajan, i stalan u uporabi vremenski i za različite oblike WC spremnika, štoviše, aktivna tekućina u posudi održava svoje aktivne karakteristike (deodoriranje/čišćenje,osvježavanje/ dezinfekciju i slično) stalno ili gotovo stalno vremenski, kroz relativno velik broj ispiranja (čak do 250-450 ispiranja sa 50-55 ml aktivne tekućine), i ne miješa se s vodom osim u relativno maloj količini i samo na kraju količine tekućine.

Dozatori su također poznati da imaju jednno kućište za dvije posude u položaju izuma, sa grlom okrenutim prema dolje u položaju izloženom djelovanju mlaza vode za ispitanje, a te posude su odvojive od kućišta i imaju posebne unutarnje komore, i sadrže aktivnu tvar u tekućem stanju. Primjeri dozatora prikazani su u dokumentu WO-A-02/40792 i WO-A-02/40787. Prednost dozatora je da se istodobno mogu upotrijebiti tekućine koje se ne mogu međusobno kombinirati, kao što je slučaj ako se uz tekućinu za pročišćavanje i parfimiranje upotrijebi tekućina za sprječavanje stvaranja kamenca i/ili otopina za bijeljenje, ova posljenja je obično nespojiva s prethodnom.

Ustanovljeno je da ako je dozator prema primjeni patenta PCT/EP 02/11765 modificiran da se sastoji od dvije (ili više) posuda međusobno neovisne, i od isto toliko spremnika za aktivnu tekućinu, smještenih u poziciji izloženoj djelovanju vode za ispiranje, koji imaju grlo odgovarajuće posude, da takav dozator u uporabi pokazuje znatnu i praktičku razliku u načinu rada i to naročito u potrošnji dviju tekućina, tako da se jedna prazni prije druge.

Predstavljanje izuma

Namjera predstavljenog izuma je osigurati dozator koji u uporabi omogućuje održavanje naprednog načina rada dozatora prema podnesenom patentu PCT/EP 02/11765 koji uz to što ima najmanje dvije međusobno neovisne posude, koje imaju isti način rada jedna prema drugoj, a koje se naročito prazne u isto vrijeme.

Ovo i ostali ciljevi postignuti su izumom kao što je naznačeno u Zahtjevima.

Kratak opis crteža

Izum je detaljno opisan u nastavku uz pomoć pripadajućih crteža koji prikazuju jednu njegovu izvedbu pomoću neisključivog primjera.

Slika 1 je presjek kroz cijeli dozator po liniji I-I.

Slika 2 je pogled odozgo i prikazuje samo dijelove kućišta slike 1.

Slika 3 je presjek kroz cijeli dozator po liniji III-III slike 2.

Slika 3A je uvećani detalj slike 3.

Slika 4 je presjek po liniji IV-IV slike 3A.

Slika 5 je pogled sprijeda donjeg dijela dozatora.

Slika 6 je presjek kao u slici 1, ali druge izvedbe.

Prema ovim crtežima, dozator prema izumu (označen općenito kao 10) ima dvije posude 11 s posebnim unutarnjim komorama, svaka da može sadržavati odgovarajuću aktivnu tekućinu R u (manje ili više viskoznom) tekuće, stanju, n.pr. deodorantnu tekućinu, i drugu tekućinu za čišćenje/ dezunfekciju; svaka posuda ima izlazno grlo 12 za aktivnu tekućinu R.

Dozator 10 ima također kućište 20, koje ima uobičajene zahvatne dijelove 28, sprijeda produžni element u obliku kuke od elastično fleksibilnog materijala, kojom je zakvačen na gornji rub 8 WC vodokotlića 7; kućište 20 omogućuje prostor za spomenute posude 11 u izumljenom položaju s osima uglavnom ili gotovo vertikalnima, a njihova grla su usmjerena prema dolje u položaju da su izložena učinku mlaza vode za ispiranje.

Obje posude 11 odvojive su od kućišta 20 i povezane su s njim da bi bili smješteni u WC kotliću.

Cijeli dozator 10, uključivši posude 11, ugrađeni su u WC kotlić 7 na unutarnjoj površini 71 ispod njegovog gornjeg ruba 8, ispod učinka mlaza vode za ispiranje. Obično se ispirajuća voda pojavljuje ili uzduž ruba 8 kroz rupe na donjem dijelu ili, u drugim slučajevima, pojavljuje se iz stražnjeg centralnog grla posude i mora protjecati u tangencijalnom smjeru uzduž unutarnje površine 71, ispod ruba 8. Kućište 20 sadržava, radi držanja aktivne tekućine, dva spremnika 21 s udubinom koja je okrenuta prema gore, a smještene su u položaju koji je izložen učinku ispirajuće vode i predviđen za prihvat grla 12 od posude, a zatim ima druge dijelove 30 smještene u spomenutim spremnicima 21 koji zatvaraju grlo odgovarajuće posude 11.

Svaki spremnik 21 ima jedan niži zid 25 koji ima zatvorenu površinu 21a, i bočni zid 21b oko grla 12 posude da bi definirao volumen za prihvat određene količine tekućine.

Povoljno je, prikazano na slikama, da je svaki član posude 30 u obliku komada cijevi usmjeren prema gore, uglavnom cilindričan ili malo nalik na krnji stožac, koaksijalan s posudom 11, a izlazno grlo 12 posude u geometrijskom odnosu sa komadom cijevi 30 na taj način da njegova unutarnja površina brtveno obuhvaća bočnu površinu dijela cijevi 30. Donji kraj cijevi 30 je spojen sa površinom za skupljanje 21a spremnika 21 i na taj je način zatvorena, dok gornji kraj 30 strši prema gore iznad izlaznog grla 12 odgovarajuće posude kad je to spojeno s kućištem 20. Alternativno, gornji kraj cijevi 30 može biti zatvoren.

Sa svakim dijelom cijevi 30 spojen je najmanje jedan prolaz 35 koji omogućuje da aktivna tekućina R prođe iz unutarnje komore posude 11 u spremnik 21, a količina aktivne tekućine skupljene na taj način zatvara spomenuti prolaz 35.

U izvedbi na prikazanim slikama, spomenuti prolaz 35 aktivne tekućine definiran je kalibrirenim vertikalnim koridorom koji je oblikovan upuštenim lukom prikazanim u presjeku bočne površine cijevi 30, koja počinje od točke u unutrašnjosti komore posude 11 i završava ispod izlaznog grla 12; posebno, spomenuti prolaz 35 se produžuje cijelom visinom cijevi 30.

Povoljno je što svaka posuda 11 ima najmanje jedan prolaz za ventilaciju 32 koji, pri upotrebi, spaja unutrašnju komoru posude 11 s vanjskim zrakom.

U izvedbi prikazanoj na slikama, ventilacijski prolaz 31 definiran je kalibriranim vertikalnim koridorom oblikovanim lučnim udubljenjem prikazanim u presjeku bočne površine cijevi 30, koja počinje od točke ispod izlaznog grla posude 11; posebno, spomenuti prolaz 35 prostire se čitavom visinom cijevi 30.

Dodatno, prolaz 31 nalazi se u geometrijskom položaju relativno daleko od prolaza aktivne tekućine 35, zapravo u dijametralno suprotnom položaju (vidi slike 2 i 3).

Svaki spremnik 21 izveden je da sadrži određenu maksimalnu razinu tekućine (označenu s L1 na slici 3A), i ima izlazno grlo 12 posude 11 sa presjekom donjeg kraja prolaza (označenog sa P1), smještenog ispod maksimalne razine tekućine L1.

Prema važnoj karakteristici izuma, spomenuti zidovi 21b spremnika spojeni su koridorom 29. Koridor 29 je na osi koja spaja centre dvaju spremnika 21 i vezan zidovima 29b iste visine kao zidovi 21b; ima manju širinu od promjera spremnika n.pr. 1/5 do 1/6 promjera (2-5mm).

U izvedbi prikazanoj na slikama, spomenuti prolaz aktivne tekućine 35 definiran je kalibriranim vertikalnim koridorom oblikovanim lučnim udubljenjem prikazanom u presjeku bočne površine cijevi 30, koja počinje od točke u nutarnjoj komori posude 11, a završava ispod izlaznog grla 12, naročito, spomenuti prolaz 35 se prostire cijelom visinom cijevi 30.

Povoljno je što svaka posuda 11 ima najmanje jedan okomiti prolaz 32, koji, u uporabi, spaja unutarnju komoru posude 11 s vanjskim zrakom.

U izvedbi prikazanoj na slikama, prolaz ventilacije 31 je definiran kalibriranim okomitim koridorom oblikovanim lučnim udubljenjem vidljivim u presjeku bočne površine cijevi 30, koja počinje od točke ispod izlaznog grla posude 12, a završava u komori posude 11; posebno, spomenuti prolaz 35 se produžuje cijelom visinom cijevi 30.

Dodatno, prolazni dio 31 je smješten u geometrijskom položaju relativno daleko od prolaza aktivne tekućine 35, naročito u dijametralno suprotnom položaju (vidi slike 2 i 3).

Svaki spremnik 21 može sadržavati određeni maksimalni nivo tekućine (označen s L1 u crtežu 3A), i ima izlazno grlo 12 posude 11 sa presjekom donjeg kraja prolaza (označenog s P1), smještenim ispod maksimalnog nivoa tekućine L1.

Prema važnoj karakteristici izuma, bočni zidovi 21b spremnika spojeni su zajedno zajedničkim koridorom 29, koji ih spaja. Naročito, koridor 29 je smješten na osi koja spaja centre dvaju spremnika 21 zajedno, i vezan je s dva bočna zida 29b koji imaju istu visinu kao zidovi 21b; ima mnogo manju širinu od ravnog promjera spremnika 21, npr. od 1/5 do 1/6 njegovog (u praksi 2-5 mm).

U prikazanoj izvedbi, svaki spremnik 21 definiran je uglavnom plosnatom, vodoravnom površinom 21a i uglavnom okomitim, cilindričnim zidom 21b, koji se proteže oko izlaznog grla 12 kroz nepotpuni okrugli kut, koji se spaja s koridorom 29.

Unutarnji promjer bočnog zida 21b je veći od maksimalnog vanjskog promjera izlaznog grla 12, tako da se to može nastaviti sa bočnim zidom 21b malo dalje od njega.

Rub gornjeg kraja bočnog zida 21b određuje maksimalni nivo L1 tekućine koja se skuplja u spremniku 21.

Bočni zid 21b ima produžetke zida 22 koji su izbočeni prema gore, u obliku kruništa (zubaca tvrđave) koji definiraju oslonac tijela 13 posude 11, kako bi se pozicioniralo grlo posude 12 u predviđenom i preciznom geometrijskom odnosu s spremnikom 21. Posuda 11 ima površinu 13, iz koje strši cilindrična izbočina 13', iz koje izlazi cilindrični okvir 14 koji nosi grlo 12 na kraju. Krunište oblikovano spomenutim izbočinama 22b okružuje grlo 12 i okvir 14 posude 11, kad u obrnutom položaju prihvaća izbočinu 13' s njezinim gornjim rubom; kad se u tom položaju umetne grlo 12 u spremnik 21, sa svojim donjim dijelom izlaza P1 koji leži na nižoj razini od maksimalne razine L1 (slika 3A).

U detalju, grlo 12 prikazanao u tim crtežima ima prstenasti element 12a koji čvrsto okružuje kraj okvira 14, na koji je spojen kružni disk 12b da hermetički zatvori prolazni otvor aktivne tekućine R.

Krajnja donja površina elementa 12a definira donji kraj prolaznog dijela P1. Odsjek P1 nalazi se na maloj udaljenosti od gornjeg ruba bočnog zida 21b spremnika 21, tako da ostaje definiran uski prolaz (označen s F) za vodu za ispiranje udubine spremnika 21.

Posebno, cijev 30 je odrezana u kosom smjeru tako da oblikuje gornju točku 30' koja se uzdiže izdankom koji se probija kroz grlo 12 posude kad se nalazi u položaju pri uporabi. Da se smjeste posude 11 u položaj kod uporabe, one su umetnute i pritisnute ručno prema dolje kako bi se postiglo da odgovarajuća cijev 30 prodre u svaku od njih tako da njezin vrh odvoji ili otrgne kružni disk 12b od prstenastog elementa, omogućujući da se aktivna tekućina R, koja se nalazi u posudi, spusti kroz izlazno grla 12. Dio kućišta 20, zajedno sa pričvršćenom posudom 11 tada se smješta u WC kotlić tako, da udubina za skupljanje 21a leži gotovo vodoravno, a ispirajuća voda iz WC kotlića udari u područje u kojem leži spremnik 21.

Aktivna tekućina R iz svake posude 11 silazi kroz (otvoreno) grlo 12 i puni unutarnji prostor cijevi 30; ta tekućina teče van samo kroz prolaz 35, iz kojeg teče u odgovarajući spremnik 21 gdje se puni sve dok ne dosegne, ili gotovo dosegne (ali ne prelazi) maksimalni nivo L1, barem u području koje okružuje donje grlo 35, i također iscuri u koridor 29 da se spoji s tekućinom iz druge posude 11.

Upotrijebivši aktivnu tekućinu R koja ima viskozitet od 1000-3000x10-2 P (P=jedinica viskoziteta), ustanovilo se da ako je ventilacijski prolaz 31 dovoljno uzak, aktivna tekućina R se ne pojavljuje iz ventilacijskog prolaza 31.

U tom trenutku, kad je grlo 12 hermetički zatvoreno, vakuumsko djelovanje stvara se u gornjem dijelu D u unutarnjoj komori posude 11 iznad nivoa aktivne tekućine, koja u kombinaciji s vanjskim atmosferskim tlakom i težinom tekućine sadržane u posudi, dosegne statičku ravnotežu, bez aktivne tekućine R koja izlazi iz posude 11.

Kada je ispiranje aktivirano, ispirajuća voda se probija u spremnik 21 kroz pukotine F i u koridor 29, da pokupi malu količinu tekućine R iz svakog spremnika 21, te je razrijedi i potakne akciju deodoriranja/čišćenja/osvježavanja /dezinfekcije aktivne tekućine.

Primjećeno je u eksperimentima da kada se ponese jedan dio aktivne tekućine, vjerojatno zajedno s turbulencijom pri ispiranju, to uzrokuje ulazak malo ventilacijskog zraka u posudu 11 kroz prolaz 31 i dosegne gornji dio D. To mijenja ravnotežu između tlaka u spremniku 21, što uzrokuje odmjereni pad nivoa L2, koji odgovara jednoj mjerici aktivne tekućine R, a kao posljedica je vraćanje na nivo L1 u spremniku 21.

Da bi se to ostvarilo, geometrijske karakteristike ventilacijskog prolaza 31 moraju biti u odnosu na fizičko- kemijske karakteristike aktivne tekućine R (naročito viskozitet) da bi se postigao točan prolaz zraka u posudu 11, takav, da aktivna tekućina normalno ne izlazi iz posude 11, barem ne u značajnoj količini, odakle izlazi na određeni način iz posude 11 kad ispirajuća voda uđe u spremnik 21.

Sjajni rezultati su postignuti dozatorom u kojem je presjek prolaza za ventilaciju 31 imao 3-6 kvadratna mm, a aktivna tekućina imala viskozitet 1600-2400x10-2 P.

Štoviše, povoljno je, ako razmak doljnjeg dijela P1 od površine skupljanja 21a bude relativno malen, jednako nekoliko milimetara, razmak između maksimalne razine L1 spremnika 21 i donjeg dijela P1 grla 12 da bude još manji. Zapaženo je da te karakteristike mogu također utjecati na redovitu ventilaciju posude 11 kroz prolaz 31.

Pokusi izvedeni s dozatorom bez zajedničkog koridora 29, tj. sa spremnicima 21 izoliranim jedan od drugog, pokazali su različitu potrošnju u dvama posudama 11, dok je kod dozatora prema izumu, zbog toga što postoji zajednički koridor 29, potrošnja u dvije posude 11 gotovo jednaka, koje se prazne više-manje istodobno.

Moguće objašnjenje ovog povoljnog rezultata je da nedvojbeno ispirajuća voda djeluje na dva spremnika 21 različito (n.pr. zbog toga što je jedan smješten ispred drugog i prema tome on ga djelomično štiti od mlaza), i prema tome bez koridora 29 on bi uzimao različite količine aktivne tekućine iz njih; umjesto toga, prisutnost koridora djeluje kao ravnotežni element (iako nije potpuno jasno kako se to događa).

Za olakšanje ispiranje i trošenje aktivne tekućine R pomoću protoka vode, kućište 20 ima vodoravnu platformu 23, koja okružuje površinu skupljanja 21a spremnika 21 i okružena je u svom skretanju okomitim zidom 24 koji definira relativno širok bazen, koji ima brojne široke otvore 24' za prolaz vode, koja okružuje spremnik 21 i donji dio iskrenute posude 11.

Primijećeno je da pod određenim uvjetima može nastati problem, naime, da kod svakog ispiranja vodom, malo vode ostane u spremniku 21, a kako se broj ispiranja povećava, aktivna tekućina R sadržana u posudi 11 postaje sve više razvodnjena kako razina L2 u posudi pada, sve dok njezin postotak ne postane vrlo nizak u odnosu na vodu. Taj nedostatak nije prihvatljiv jer pozitivno djelovanje aktivne tekućine postepeno padu po intenzivnosti kada se poveća broj ispiranja vodom.

Taj je problem izbjegnut umetanjem, u spremniku 21, najmanje jednog otvora drenaže 41 kalibrirane veličine prolaza, da se omogući prolazak vode za vrijeme dok se prolaz aktivne tekućine sprječava.

Konkretno, u prikazanoj izvedbi, postoji drenažni otvor 41 u obliku okomitog proreza u bočnom zidu 21b spremnika 21, najbolje uzduž cijele njegove visine, koji ima širinu od 0,5 do 2,5 mm u slučaju da aktivna tekućina ima viskoznost od 1600-2400x10-2 P. Povoljno je ako je prorez 41 smješten u geometrijski značajnom razmaku od prolaza 35 za aktivnu tekućinu, naročito blizu ventilacijskog prolaza 31.

U tom slučaju, zapaženo je, nakon što je ispirajući mlaz vode djelomično pogodio i isprao sadržine spremnika 21, da on prazni kroz prorez 42 zajedno s još više razrijeđenim dijelom aktivne tekućine, ostavljajući u spremniku 21 viskozniji dio aktivne tekućine.

Alternativno, jedan ili više proreza za ispiranje, npr. u obliku prolaznih rupa, može se izraditi u površini skupljanja 21a spremnika 21.

U određenim slučajevima, osobito kad aktivna tekućina ima relativno visok viskozitet i kroz prorez za pražnjenje vode smješten u položaju relativno dalekom od prolaza 35 za aktivnu tekućinu, zapaženo je da razina aktivne tekućine u spremniku 21 pada počevši od točke L1 maksimalne razine, koja je inače u razini prolaza 35, sve dok ne padne na nulu u odnosu na otvor 41, što uzrokuje to da aktivna tekućina ne izlazi iz otvora 41, iako on ima dovoljnu širinu.

Prema definiranoj izvedbi (prikazanoj na slici 6), prolaz za ventilaciju ima maleni cjevasti kanal 32 smješten u cijevi 30 radi veze sa zrakom ispod donjeg zida 25 spremnika 21 i izlazi gore prema prolazu grla 12 posude 11.

Cijevni kanal 32 učvršćen je za donji zid 26 i prelazi preko njega okomito, u položaj u unutrašnjosti cijevi 30, i ima na svom gornjem kraju na otvor 32' za zrak. S ovom vrstom dozatora opaženi su izvanredni uspjesi čak i ako ne postoji otvor za pražnjenje vode 41.

Geometrijske karakteristike ventilacijskog prolaza 31, u odnosu na viskoznost aktivne tekućine R, određene su tako da:

-količina ventilacijskog zraka koji ulazi u posudu 11 je dovoljna, nakon svakog ispiranja (ili nakon manjeg broja ispiranja), da uzrokuje da gornja razina L1, djelovanjem povećanog tlaka proizvedenog unutar posude, padne za iznos koji odgovara mjeri tekućine R ispuštenoj u mlaz vode,

- dok istodobno razina vakuuma ostaje unutar posude, koji može spriječiti tekućinu R da iscuri iz spremnika 21.

Povoljno je, da je u ventilacijskom kanalu 31, donji kraj prolaznog otvora 32" kanala 32 veći od gornjeg kraja otvora prolaza 32'.

Izvanredni rezultati su postignuti dozatorima čiji:

- donji kraj otvora 32" ima promjer između 3,5mm i 5mm,

- gornji kraj otvora 32' ima promjer između 0,3mm i 1,5mm. - spomenuti kanal 32 se pruža prema gore dužinom 5-15mm.

- aktivna tekućina ima viskozitet između 1600-2400x10-2 P.

Eksperimentalno je uočeno da nakon svakog ispiranja vodom (ili nakon malog broja ispiranja) mali broj zračnih mjehurića ulazi izvana u unutrašnjost posude 11 kroz ventilacijski kanal 32, da bi djelovali na njezin tlak i povisili ga za vrijeme rada, da reguliraju izbacivanja aktivne tekućine R pri svakom ispiranju vodom, s aktivnom tekućinom R koja se nalazi u posudi 11 da bi se održale aktivne karakteristike /deodoriranje/čišćenje/osvježavanje/ dezinfekcija i slično) stalno ili gotovo stalno s vremenom za relativno velik broj ispiranja (čak 250-450 s količinom od 50-55 ml aktivne tekućine), i da se ne miješa s vodom osim u relativno malim količinama pri kraju pražnjenja.

Kao alternativa cijevnog kanal 32, spomenuti ventilacijski prolaz može se sastojati od prolaznog otvora, u obliku rupe, a nalazi se u donjem zidu 25 spremnika 21 u položaju okrenutom prema grlu posude (nije prikazano crtežom). Izvanredni uspjesi su postignuti gdje je spomenuti prolazni otvor imao promjer između 1mm i 2mm uz viskozitet aktivne tekućine 1600-2400x10-2 P.

Prema izvedbi prikazanoj na slici 6, prolazni put za aktivnu tekućinu iz posude 11 do spremnika 21 je definiran vertikalnim prorezom koji prolazi cijelom debljinom zida cijevi 30, a počinje od točke u unutrašnjosti komore posude 11, a završava ispod izlaznog grla 12, što omogućuje da aktivna tekućina R teče van iz unutrašnjosti cijevi 30.

Naročito, ovaj prorez se može produžiti po cijeloj visini bočnog zida cijevi 30.

Prolazni dio može se također dodati. U tom slučaju naprijed spomenuti problem pretjeranog razvodnjavanja aktivne tekućine je riješen dodavanjem najmanje jednog izlaznog otvora u spremniku 21, u obliku prolazne rupe koja je smještena u donjem zidu 25 izvan cijevi 3, čiji prolazni otvor je veličine određene na bazi viskoznosti aktivne tekućine R, da se omogući da voda prođe, ali da se spriječi prolaz aktivne tekućine R. Kao alternativa ovim odvodnim rupama, ili u kombinaciji s njima, može se izvesti spomenuti okomiti prorez 41 u bočnom zidu 21b spremnika.

Postojanjem tih odvodnih rupa/proreza, voda za ispiranje, koja se nastoji skupljati u spremniku 21 je efikasno ispuštena, i tako sprječava, ili barem odgađa razvodnjavanje aktivne tekućine s vremenom.

Brojne modifikacije praktično primjenjive prirode može se izvesti prema izumu, npr. dvije posude 11 mogu se spojiti da tvore jedno tijelo, ali koje ima dvije posebne komore za dvije različite tekućine.

Claims (7)

1. Višestruki dozator aktivnih tekućina za WC kotlić, smješten u WC kotliću, koji sadržava: - najmanje dvije posude 11 koje imaju posebne unutarnje komore, svaka da sadrži aktivnu tvar R u tekućem stanju i da ima izlazno grlo (12) za tu aktivnu tekućinu R, i - kućište (20) za prihvat spomenutih posuda (11) u obrnutom položaju, koje su sa svojim grlima (12) okrenute prema dolje, u položaju da su izložene djelovanju ispirajućeg vodenog mlaza, a spomenute posude (11) su odvojive od kućišta (20), naznačen time, da kućište (20) sadržava: - najmanje dva spremnika (21) za prihvat aktivne tekućine, koji su smješteni u položaju izloženom djelovanju ispirajućeg vodenog mlaza i pripremljeni za prihvat grla (12) posude, - jednak broj cijevi (30), od kojih je svaka smještena u spomenutom spremniku (21) da svaka zatvara grlo (12) odgovarajuće posude (11); - najmanje jedan prolaz (35, 36) za aktivnu tekućinu, koji je vezan s cijevi (30) da omogući prolaz aktivnoj tekućini iz interne komore posude (11) u spremnik (21), - svaki spremnik (21) ima bočni zid (21b), koji definira volumen za držanje aktivne tekućine koja zatvara spomenuti prolaz (35, 36) za aktivnu tekućinu, bočne zidove (21b) spremnika koji su spojeni zajedno zajedničkim koridorom (29), koji ih spaja zajedno.

2. Dozator prema Zahtjevu 1, naznačen time, da je spomenuti koridor (29) vezan dvostranim zidovima (29b) i ima istu visinu kao zidovi (21b), i ima širinu mnogo manju od ravnog promjera spremnika (21).

3. Dozator kao u Zahtjevu 1, naznačen time, da spomenuti spremnik (21) ima konkavnu zdjelicu okrenutu prema gore i smještenu u zoni izloženoj djelovanju ispirajućeg vodenog mlaza, a sadrži određenu razinu tekućine, i ima izlazno grlo (12) odgovarajuće posude sa svojima donjim presjekom prolaza (P1) smještenim ispod maksimalne razine (L1) tekućine koja se nalazi u spremniku (21).

4. Dozator prema Zahtjevu 1, naznačen time, da ima, za svaku posudu, najmanje jedan ventilacijski prolaz (31 i 32) koji, u uporabi, spaja unutarnju komoru posude (11) sa atmosferskim zrakom.

5. Dozator prema Zahtjevu 1, naznačen time, da su geometrijske karakteristike ventilacijskih prolaza (31, 32) u odnosu na fizičko-kemijske karakteristike aktivne tekućine takve, da se postiže odmjereni prolaz zraka u unutrašnjost posude (11) takav, da aktivna tekućina normalno ne izlazi iz posude (11) barem ne u značajnoj količini, ali izlazi iz posude (11) u kalibriranoj količini kad ispirajuća voda zahvati spremnik (21).

6. Dozator prema Zahtjevu 3, naznačen time, da spomenuti dio cijevi (30) je u obliku cijevi usmjerene gore koja je dolje zatvorena, i ima gornji kraj koji je izbočen gore iznad izlaznog grla (12) posude i spojen s kućištem (20), a izlazno grlo (12) je u takvom geometrijskom odnosu sa spomenutom cijevi da brtveno okružuje bočnu površinu.

7. Dozator prema Zahtjevu 1, naznačen time, da spomenuti spremnik (21) ima barem jedan otvor za pražnjenje (41) kroz prolazni otvor takve veličine da omogućuje prolaz vode, ali sprječava prolaz aktivne tekućine.