HRP20050065A2 - Use of erythropoietin - Google Patents

Use of erythropoietin Download PDF

Info

Publication number
HRP20050065A2
HRP20050065A2 HR20050065A HRP20050065A HRP20050065A2 HR P20050065 A2 HRP20050065 A2 HR P20050065A2 HR 20050065 A HR20050065 A HR 20050065A HR P20050065 A HRP20050065 A HR P20050065A HR P20050065 A2 HRP20050065 A2 HR P20050065A2
Authority
HR
Croatia
Prior art keywords
erythropoietin
endothelial
precursor cells
epo
cells
Prior art date
Application number
HR20050065A
Other languages
English (en)
Inventor
Hermann Bahlmann Ferdinand
Haller Hermann
Original Assignee
Epoplus Gmbh & Co. Kg
Priority date (The priority date is an assumption and is not a legal conclusion. Google has not performed a legal analysis and makes no representation as to the accuracy of the date listed.)
Filing date
Publication date
Application filed by Epoplus Gmbh & Co. Kg filed Critical Epoplus Gmbh & Co. Kg
Publication of HRP20050065A2 publication Critical patent/HRP20050065A2/hr

Links

Classifications

    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61KPREPARATIONS FOR MEDICAL, DENTAL OR TOILETRY PURPOSES
    • A61K38/00Medicinal preparations containing peptides
    • A61K38/16Peptides having more than 20 amino acids; Gastrins; Somatostatins; Melanotropins; Derivatives thereof
    • A61K38/17Peptides having more than 20 amino acids; Gastrins; Somatostatins; Melanotropins; Derivatives thereof from animals; from humans
    • A61K38/18Growth factors; Growth regulators
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61KPREPARATIONS FOR MEDICAL, DENTAL OR TOILETRY PURPOSES
    • A61K38/00Medicinal preparations containing peptides
    • A61K38/16Peptides having more than 20 amino acids; Gastrins; Somatostatins; Melanotropins; Derivatives thereof
    • A61K38/17Peptides having more than 20 amino acids; Gastrins; Somatostatins; Melanotropins; Derivatives thereof from animals; from humans
    • A61K38/18Growth factors; Growth regulators
    • A61K38/1858Platelet-derived growth factor [PDGF]
    • A61K38/1866Vascular endothelial growth factor [VEGF]
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61KPREPARATIONS FOR MEDICAL, DENTAL OR TOILETRY PURPOSES
    • A61K38/00Medicinal preparations containing peptides
    • A61K38/16Peptides having more than 20 amino acids; Gastrins; Somatostatins; Melanotropins; Derivatives thereof
    • A61K38/17Peptides having more than 20 amino acids; Gastrins; Somatostatins; Melanotropins; Derivatives thereof from animals; from humans
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61KPREPARATIONS FOR MEDICAL, DENTAL OR TOILETRY PURPOSES
    • A61K38/00Medicinal preparations containing peptides
    • A61K38/16Peptides having more than 20 amino acids; Gastrins; Somatostatins; Melanotropins; Derivatives thereof
    • A61K38/17Peptides having more than 20 amino acids; Gastrins; Somatostatins; Melanotropins; Derivatives thereof from animals; from humans
    • A61K38/18Growth factors; Growth regulators
    • A61K38/1816Erythropoietin [EPO]
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61KPREPARATIONS FOR MEDICAL, DENTAL OR TOILETRY PURPOSES
    • A61K38/00Medicinal preparations containing peptides
    • A61K38/16Peptides having more than 20 amino acids; Gastrins; Somatostatins; Melanotropins; Derivatives thereof
    • A61K38/17Peptides having more than 20 amino acids; Gastrins; Somatostatins; Melanotropins; Derivatives thereof from animals; from humans
    • A61K38/18Growth factors; Growth regulators
    • A61K38/1891Angiogenesic factors; Angiogenin
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61KPREPARATIONS FOR MEDICAL, DENTAL OR TOILETRY PURPOSES
    • A61K38/00Medicinal preparations containing peptides
    • A61K38/16Peptides having more than 20 amino acids; Gastrins; Somatostatins; Melanotropins; Derivatives thereof
    • A61K38/17Peptides having more than 20 amino acids; Gastrins; Somatostatins; Melanotropins; Derivatives thereof from animals; from humans
    • A61K38/19Cytokines; Lymphokines; Interferons
    • A61K38/193Colony stimulating factors [CSF]
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P11/00Drugs for disorders of the respiratory system
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P13/00Drugs for disorders of the urinary system
    • A61P13/12Drugs for disorders of the urinary system of the kidneys
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P15/00Drugs for genital or sexual disorders; Contraceptives
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P17/00Drugs for dermatological disorders
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P17/00Drugs for dermatological disorders
    • A61P17/02Drugs for dermatological disorders for treating wounds, ulcers, burns, scars, keloids, or the like
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P29/00Non-central analgesic, antipyretic or antiinflammatory agents, e.g. antirheumatic agents; Non-steroidal antiinflammatory drugs [NSAID]
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P3/00Drugs for disorders of the metabolism
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P3/00Drugs for disorders of the metabolism
    • A61P3/06Antihyperlipidemics
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P3/00Drugs for disorders of the metabolism
    • A61P3/08Drugs for disorders of the metabolism for glucose homeostasis
    • A61P3/10Drugs for disorders of the metabolism for glucose homeostasis for hyperglycaemia, e.g. antidiabetics
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P35/00Antineoplastic agents
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P43/00Drugs for specific purposes, not provided for in groups A61P1/00-A61P41/00
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P9/00Drugs for disorders of the cardiovascular system
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P9/00Drugs for disorders of the cardiovascular system
    • A61P9/04Inotropic agents, i.e. stimulants of cardiac contraction; Drugs for heart failure
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P9/00Drugs for disorders of the cardiovascular system
    • A61P9/08Vasodilators for multiple indications
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P9/00Drugs for disorders of the cardiovascular system
    • A61P9/10Drugs for disorders of the cardiovascular system for treating ischaemic or atherosclerotic diseases, e.g. antianginal drugs, coronary vasodilators, drugs for myocardial infarction, retinopathy, cerebrovascula insufficiency, renal arteriosclerosis
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P9/00Drugs for disorders of the cardiovascular system
    • A61P9/12Antihypertensives
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P9/00Drugs for disorders of the cardiovascular system
    • A61P9/14Vasoprotectives; Antihaemorrhoidals; Drugs for varicose therapy; Capillary stabilisers

Landscapes

  • Health & Medical Sciences (AREA)
  • Life Sciences & Earth Sciences (AREA)
  • Engineering & Computer Science (AREA)
  • Bioinformatics & Cheminformatics (AREA)
  • Chemical & Material Sciences (AREA)
  • Public Health (AREA)
  • General Health & Medical Sciences (AREA)
  • Medicinal Chemistry (AREA)
  • Pharmacology & Pharmacy (AREA)
  • Veterinary Medicine (AREA)
  • Animal Behavior & Ethology (AREA)
  • Chemical Kinetics & Catalysis (AREA)
  • General Chemical & Material Sciences (AREA)
  • Nuclear Medicine, Radiotherapy & Molecular Imaging (AREA)
  • Organic Chemistry (AREA)
  • Immunology (AREA)
  • Zoology (AREA)
  • Epidemiology (AREA)
  • Proteomics, Peptides & Aminoacids (AREA)
  • Gastroenterology & Hepatology (AREA)
  • Cardiology (AREA)
  • Vascular Medicine (AREA)
  • Heart & Thoracic Surgery (AREA)
  • Diabetes (AREA)
  • Obesity (AREA)
  • Hematology (AREA)
  • Urology & Nephrology (AREA)
  • Dermatology (AREA)
  • Endocrinology (AREA)
  • Pulmonology (AREA)
  • Emergency Medicine (AREA)
  • Rheumatology (AREA)
  • Hospice & Palliative Care (AREA)
  • Pain & Pain Management (AREA)
  • Reproductive Health (AREA)
  • Medicines That Contain Protein Lipid Enzymes And Other Medicines (AREA)
  • Pharmaceuticals Containing Other Organic And Inorganic Compounds (AREA)
  • Micro-Organisms Or Cultivation Processes Thereof (AREA)
  • Medicines Containing Material From Animals Or Micro-Organisms (AREA)
  • Peptides Or Proteins (AREA)

Description

Izum se odnosi na uporabu eritropoetina za stimulaciju fiziološke mobilizacije, proliferacije i diferencijacije endotelnih prekurzorskih stanica, za stimulaciju vaskulogeneze, za liječenje bolesti povezanih s disfunkcijom endotelnih prekurzorskih stanica, te za proizvodnju farmaceutskih pripravaka za liječenje takvih bolesti kao i farmaceutskih pripravaka koji sadrže eritropoetin i ostale djelatne tvari prikladne za stimulaciju endotelnih prekurzorskih stanica.
Endotel krvne žile je sloj stanica koji oblaže krvnu žilu. Endotel odvaja krv od ostalih slojeva krvne žile, pri čemu endotel nije samo pasivna barijera, već je aktivan u regulaciji tonusa krvnih žila. Shodno tome, također se može govoriti o vazodilataciji ovisnoj o endotelu. Zbog svog položaja endotel stalno zaustavlja hemodinamski stres i metabolički stres. Od patogenih stanja kao na primjer povišeni krvni tlak, povišene vrijednosti LDL, smanjena funkcija bubrega ili povišeni šećer u krvi dovodi do funkcionalnog oštećenja endotela, koji zatim dovodi do jasnih morfoloških promjena, posljedice kojih mogu biti stvaranje aterosklerotičnog plaka. Najraniji pokazatelj promijenjene odnosno smanjene funkcije endotela, odnosno disfunkcije endotela je smanjenje vazodilatacije ovisne o endotelu.
Uz koronarnu bolest srca (KHK), ali također i uz postojeće faktore rizika bez KHK, kao što je na primjer hipertonija, hiperlipoproteinemija ili dijabetes, pokazuju se smetnje u funkciji endotela smanjenjem proizvodnje NO (=EDRF) i povišenoj proizvodnji endotelina. Visoki plazma proteini od endotelina dovode do abnormalnog ukupnog porasta stanica, upale, zadebljanja sloja i pojačanog sužavanja krvnih žila. Poremećaj funkcije endotela se osim toga može iskazati kroz pojačanu produkciju adhezijskih molekula kao što su ICAM-1 i VCAM-1, zbog čega trombociti i monociti u povećanoj količini oblažu endotel. Stoga, ovakvo stanje dovodi do povećanog tonusa krvnih žila. Prema tome, iz različitih sistema razvija se neravnoteža, pri čemu su najvažnije vazokonstrikcija, adhezija, agregacija, koagulacija, ateroskleroza i aterotromboza. Sam po sebi mentalni stres dovodi do disfunkcije endotela, koji može trajati 4 sata.
Stanice endotela također sudjeluju u izgradnji novog sloja krvnih žila. Izgradnja sloja krvnih žila ima značenje za više zbivanja kao što su na primjer embriogeneza, ženski reproduktivni ciklus, zacjeljivanje rana, rast tumora, te neovaskularizacija ishemičnog područja. Prirodna zbivanja su postporođajna izgradnja krvnih žila, dakle izgradnja krvnih žila nakon rođenja, naročito povratnim angiogenetskim procesima. Pod angiogenezom podrazumijeva se izgradnja novih krvnih žila preko izdanaka kapilara iz postojećeg sistema krvnih žila. Kod angiogeneze se prije svega krvna žila koju okružuje bazalna membrana razgrađuje pomoću proteolitičkih enzima i fragmentira ekstracelularni matriks u perivaskularnom području. Pri tome se oslobađaju angiogeni koji uzrokuju stimulaciju, čime odmah postojeće izdiferencirane stanice endotela migriraju u smjeru kemotaktičnog podražaja, pri čemu se odmah proliferiraju i odlažu. Pomoću međusobnog pohranjivanja stanica endotela izgrađuje se novi dio s lumenom koji oblikuje kapilare. Zatim započinje sinteza nove bazalne membrane.
Nova ispitivanja pokazuju međutim da se izgradnja novih krvnih žila kod odraslih organizama ne temelji samo na angiogenezi, već također i na vaskulogenetskom mehanizmu. Pod vaskulogenezom podrazumijeva se izgradnja novih krvnih žila in situ diferencijacijom endotelnih prekurzorskih stanica.
Dogma, da je vaskulogeneza ograničena embriogenezom pobijena je dokazom postojanja endotelnih prekurzorskih stanica (EPC) u perifernoj krvi zdravih ljudi i životinja. Uporabom životinjskih modela može se dokazati da endotelne prekurzorske stanice porijeklom iz koštane srži aktivno sudjeluju u neovaskularizaciji. Također je pokazano da su u ishemičnoj regiji smještene specifične CD34-pozitivne podgrupe leukocita, koje eksprimiraju endotel-specifične antigene.
Povrh toga, mogućnost da se iz CD133+- i CD34+- stanica in vitro dobiju endotelne prekurzorske stanice (EPC), je značajan doprinos omogućavanju izgradnje krvnih žila kod odraslih organizama (Asahara i suradnici Science, 275 (1997), 964-967; Crosby i suradnici; Circ. Res., 87 (2000), 728-730; Gehling i suradnici, Blood, 95 (2000), 3106-3112). Nadalje je pokazano da injekcija izoliranih CD34+- stanica ili kultiviranih endotelnih prekurzorskih stanica može brzo ponovno proizvesti krvotok u miševa dijabetičara (Schatteman i suradnici, J. Clin. Invest., 106 (2000), 571-578) i poboljšati in vivo neovaskularizaciju (Asahara i suradnici, Circ. Res., 85 (1999), 221-228; Crosby i suradnici, Circ. Res., 87 (2000), 728-730; Murohara i suradnici, J. Clin. Invest., 105 (2000), 1527-1536). Osim toga, može se pokazati da neovaskularizacija inducirana CD34+- stanicama poboljšava funkciju srca (Kocher i suradnici, Nat. Med., 7 (2001), 430-436).
Mehanizam mobilizacije i diferencijacije endotelnih prekurzorskih stanica nije međutim do temelja u potpunosti razjašnjen. Istraživači, molekularni i stanični biolozi tumače to time da različiti citokinski i angiogeni faktori rasta stimuliraju mobilizaciju endotelnih prekurzorskih stanica u koštanoj srži. Poznato je da proangiogeni faktori kao što su VEGF i GM-CSF mogu povećati broj endotelnih prekurzorskih stanica. (Asahara i suradnici, EMBO J., 18 (1999), 3964-3972; Takahashi i suradnici, Nat. Med., 5 (1999), 434-438). VEGF (vaskularni endotelni faktor rasta; Vascular Endothelial Growth Factor) djeluje u različitim izoformama određenih proteina, koji se vežu na oba tirokinaza-receptora VEGF-R1 (flt-1) i VEGF-R2 (flk-1), na primjer na površini rastućih endotelnih stanica (Wernert i suradnici, Angew. Chemie, 21 (1999), 3432-3435). Aktiviranje VEGF-receptora događa se preko Ras-Raf-MAP-kinaze-vektora za ekspresiju proteinaze i specifičnih integrina s površine endotelnih stanica, odnosno endotelnih prekurzorskih stanica, te konačno iniciranjem proliferacije i migracije navedenih stanica u smjeru angiogenog stimulansa. GM-CSF (faktor stimulacije stvaranja kolonija granulocita i makrofaga; Granulozyten-Makrophagen-Koloniestimulierender Faktor) koji se smatra citokinom, do sada je poznat naročito za stimulaciju bijelih krvnih zrnaca uključujući neutrofile, makrofage i eozinofile. Poznato je da PIGF (placentarni faktor rasta) stimulira mobilizaciju endotelnih prekurzorskih stanica, međutim ne njihovu proliferaciju. Iz istraživanja Llevadota i suradnika (J. Clin. Invest., 108 (2001), 399-405) slijedi da inhibitor HMG-CoA-reduktaze, naročito statin, koji se koristi kao lijek za sniženje koncentracije lipid te time smanjenje morbiditeta i mortaliteta koronarnih bolesti, može mobilizirati endotelne prekurzorske stanice. Dimmeler i suradnici (J. Clin. Invest., 108 (2001), 391-397) nadalje su bili u mogućnosti pokazati da statin kao što je atorvastatin i simvastatin in vitro i in vivo značajno poboljšavaju diferencijaciju endotelnih prekurzorskih stanica koje su izolirane iz periferne krvi u mononuklearne stanice i CD34+-matične stanice. Tako tretiranje miševa sa statinom dovodi do povećanog broja diferenciranih endotelnih prekurzorskih stanica, pri čemu statin pokazuje jednako jako djelovanje kao VEGF.
Stimuliranje mobilizacije i/ili diferencijacije endotelnih prekurzorskih stanica postaje nova terapijska strategija za povećanje postporođajne neovaskularizacije, posebice vaskulogeneze, te za liječenje bolesti koje su povezane s disfunkcijom endotelnih prekurzorskih stanica i/ili endotelnih stanica.
Tehnički problem ovog izuma u osnovi leži u sredstvima i postupcima za poboljšanje stimulacije endotelnih prekurzorskih stanica, te u terapiji bolesti, posebice onih povezanih s disfunkcijom endotelnih prekurzorskih stanica.
Ovaj izum rješava ovaj tehnički problem kroz model uporabe eritropoetina i/ili njegovog derivata za stimulaciju fiziološke mobilizacije endotelnih prekurzorskih stanica, proliferaciju endotelnih prekurzorskih stanica, diferencijaciju endotelnih prekurzorskih stanica u endotelne stanice i/ili migraciju endotelnih prekurzorskih stanica u smjeru angiogenog ili vaskulogenog stimulansa u ljudskom ili životinjskom tijelu. Ovaj izum rješava navedeni tehnički problem također preko modela uporabe eritropoetina i/ili njegovog derivata za terapiju bolesnih ili nenormalnih stanja koje su povezani s disfunkcijom endotelnih prekurzorskih stanica.
Prema izumu neočekivano je ustanovljeno da liječenje s eritropoetinom dovodi do fiziološke mobilizacije endotelnih prekurzorskih stanica, pri čemu se povećava broj cirkulirajućih endotelnih prekurzorskih stanica te čime se inducira diferencijacija, posebice u usporedbi s niskim EPO dozama. Povrh toga, u određenim patološkim stanjima kod kojih se pojavljuje funkcionalni deficit uravnotežuje endotelne prekurzorske stanice. Izum prikladno može pokazati da je kod pacijenata s kroničnom bolesti bubrega u zadnjem stadiju, broj cirkulirajućih matičnih stanica visok također kao i kod zdravih ispitanika, međutim kod ovih pacijenata izgubljena je sposobnost diferencijacije u endotelne stanice preko endotelnih prekurzorskih stanica. Tako je kod pacijenata s kroničnom bolesti bubrega broj stanica, sposobnost adhezije i endotelni stanični fenotip u usporedbi sa zdravim ispitanicima jasno smanjen. Izumom će prikladno biti ustanovljeno da se nakon liječenja ovih pacijenata s eritropoetinom broj cirkulirajućih matičnih stanica povećava značajno čak i do 50%. Pri tome se dramatično povisuje naročito broj stanica koje razvijaju endotelni fenotip. Kako je pomoću funkcionalnih ispitivanja sa kulturom stanica dokazano, liječenje eritropoetinom kod pacijenata s kroničnom bolesti bubrega trostruko povisuje smanjenu sposobnost adhezije endotelnih prekurzorskih stanica. Sposobnost diferencijacije endotelnih prekurzorskih stanica odnosno endotelnih stanica za adheziju je preduvjet za izgradnju novih tkiva i/ili krvnih žila. Eritropoetin može na taj način inducirati neovaskularizaciju, posebice vaskulogenezu u tkivima ili organima, u kojima se oslobađa odgovarajući vaskulogeni ili angiogeni stimulans.
Prema izumu se prikladno može eritropoetin (nadalje nazvan EPO) koristiti za stimulaciju fiziološke mobilizacije endotelnih prekurzorskih stanica, proliferaciju endotelnih prekurzorskih stanica, diferencijaciju endotelnih prekurzorskih stanica u endotelne stanice i/ili za migraciju endotelnih prekurzorskih stanica u smjeru vaskulogene ili angiogene stimulacije u ljudskom ili životinjskom tijelu, posebice u odraslom organizmu. Prema izumu može se nadalje eritropoetin rabiti na pogodni način za stimulaciju izgradnje novih krvnih žila putem vaskulogeneze u tkvima ili organima, u kojima postoje patološke promjene na krvnim žilama. Na osnovu stimulacije endotelnih prekurzorskih stanica putem eritropoetina, može se povrh toga inducirati stvaranje endotelnog tkiva. Prema izumu može se eritropoetin nadalje rabiti također za liječenje bolesti ljudskih ili životinjskih tijela, koje su povezane s disfunkcijom endotelnih prekurzorskih stanica i/ili endotelnih stanica.
U vezi s ovim izumom pod «eritropoetinom» odnosno «EPO» podrazumijeva se tvar koja pojačava rast, diferencijaciju i sazrijevanje matičnih stanica preko eritroblasta i eritrocita. Eritropoetin je glikoprotein, koji je karakteriziran sa 166 aminokiselina, tri glikolizirane, i sa molekulskom masom od oko 34 000. U okviru EPO-inducirane diferencijacije iz eritrocitnih prekurzorskih stanica, inducirana je sinteza globina i sinteza kompleksa hema čime se povećava broj receptora za feritin. Time mogu stanice uzimati više željeza i sintetizirati funkcionalni hemoglobin. U zrelim eritrocitima hemoglobin veže kisik. Na taj način eritrociti, odnosno hemoglobin koji sadrže, nose ključnu ulogu za opskrbu organizma kisikom. Ovaj proces se odvija preko interakcija EPO s odgovarajućim receptorom na površini eritrocitnih prekurzorskih stanica. (Graber i Krantz, Ann. Rev. Med. 29 (1978), 51-56).
Eritropoetin se u glavnini stvara u bubregu, manjim dijelom ipak također i u jetri i mozgu. Eritropoetin se može također naći i u manjem udjelu u serumu, te se fiziološkim procesom barem djelomično izlučuje. Pacijenti s insuficijencijom bubrega mogu stvoriti samo nedostatnu količinu eritropoetina (nadalje nazvan EPO) te posljedično patiti od anemije. Potvrđeno je da se eritropoetin daje za nadoknadu niskog sadržaja eritropoetina u zalihama. Daljnja klinička primjena eritropoetina je u aplikaciji eritropoetina kod jatrogene anemije nakon kemoterapije ili terapije zračenjem malignih bolesti ili virusnih infekcija (EP 0 456 153B1). Iz patenta US 4,732, 889 poznato je da se pripravci koji sadrže eritropoetin koriste za liječenje anemije uzrokovane reumatoidnim artritisom. Iz patenta WO 88/03808 poznato je liječenje hemokromatoze pomoću pripravaka koji sadrže EPO.
Ovdje uporabljeni pojam «eritropoetin» obuhvaća EPO bilo kojeg porijekla, pogodno ljudski ili životinjski EPO. Uporabljeni pojam ne obuhvaća samo EPO prirodnog porijekla, takozvani divlji tip EPO, već također njegove derivate, analnoge, modifikacije, mutein ili drugo, tako dugo dok pokazuje biološko djelovanje eritropoetina divljeg tipa.
U vezi ovog izuma pod «derivatom» se podrazumijeva funkcionalni ekvivalent ili srodan eritropoetin, koji ostaje sačuvan zadržavanjem osnovne strukture eritropoetina supstitucijom jednog ili više atoma ili molekulskih skupina odnosno radikala, pogodno supstitucijom šećernih lanaca kao što je etilenglikol, i/ili aminokiselinskih sekvenci, na prirodan način dobivenih ljudskih ili životinjskih eritropoetinskih proteina koji se razlikuju u najmanje jednoj poziciji, ali u suštini u visokom stupnju pokazuju homologiju u pogledu aminokiselina i usporedljivu biološku aktivnost. Derivati eritropoetina, mogući na primjer u ovom izumu, poznati su između ostalog iz WO 94/25055, EP 0 148 605 B1 ili WO 95/05465.
«Homologija» znači posebice identitet sekvenci od najmanje 80%, pogodno najmanje 85% te najpogodnije najmanje više od 90%, 95%, 97% i 99%. Izraz «homologija» dobro poznat stručnjaku, označava stoga stupanj odnosa između dva ili više polipeptidnih molekula koji se određuje poklapanjem sekvenci. Pri tome, poklapanje može značiti isto tako identično poklapanje kao i konzervativna izmjena aminokiselina.
Izum prikladno obuhvaća pojam «derivat» također i za proteine spojene na N-terminalnom dijelu odnosno C-terminalnom dijelu funkcionalnog područja drugog prisutnog proteina. U jednoj izvedbi izuma pokazano je da se jednim od slijedećih proteina može smatrati na primjer GM-CFS, VEGF, PIGF, statin ili neki drugi faktor koji stimulirajuće djeluje na endotelne prekurzorske stanice. U daljnjoj izvedbi izuma može se pod drugim proteinom također smatrati faktor koji ima stimulirajuće djelovanje na izdiferencirane endotelne stanice, na primjer angiogeninom ili bFGF (bazični čimbenik rasta fibroblasta; basic fibroblast growth factor). Za bFGF se smatra, da ovaj faktor rasta vrši snažnu mitogenu i kemotaksičnu aktivnost na endotelne stanice.
Razlika između derivata eritropoetina i prirodnog eritropoetina može nastati na primjer kroz mutaciju, kao i primjerice izostavljanjem, supstitucijom, uvođenjem, produljenjem, izmjenom baza i/ili rekombinantnom tehnikom gdje se odvija kodiranje aminokiselinske sekvence eritropoetina nukleotidnom sekvencom. Samo se po sebi razumije da se to također može odnositi na prirodno dobivenu varijaciju sekvence, na primjer sekvence iz drugog organizma ili sekvence koja je mutirala na prirodan način, ili mutaciju koja je pomoću uobičajenih dobro poznatih načina, na primjer kemijskim sredstvima i/ili fizičkim sredstvima postignuta u eritropoetinu, specifično usmjerena na uvođenje kodirane sekvence nukleinske kiseline. U vezi izuma pojam «derivat» obuhvaća također mutiranu eritropoetinsku molekulu kao i eritropoetin-mutein.
Prema izumu također mogu postojati peptidni ili proteinski analozi eritopoetina. U vezi ovog izuma koji obuhvaća povezani pojam «analog» ne pokazuje identičnu sekvencu aminokiselina sa sekvencom aminokiselina eritopoetina, međutim trodimenzionalna struktura jako nalikuje eritropoetinu, te time pokazuje i usporedivu biološku aktivnost. S analogom eritropoetina mogu se na primjer smatrati povezanim, odgovarajući ostaci aminokiselina za vezanje eritropoetina na navedene receptore u prikladnoj konformaciji, koji time mogu imitirati esencijalne površinske karakteristike veznog područja eritopoetina. Takve povezanosti su opisane na primjer u Wrighton i suradnici, Science, 273 (1996), 458,
Prema izumu EPO se prikladno za primjenu može proizvesti na različite načine, na primjer izolacijom iz ljudskog urina ili urina ili plazme (uključivši serum) pacijenata koji pate od aplastične anemije (Miyake i suradnici, J. B. C. 252 (1977), 5558). Ljudski EPO može se na primjer dobiti iz kulture tkiva ljudskih stanica raka bubrega (JA-OS 55790/1979), ljudskih stanica limfoblasta, koje pokazuju sposobnost za izgradnju ljudskog EPO (JA-OS 40411/1982), te pomoću staničnog spajanja humane stanične linije dobivene iz kulture hibridoma. EPO se također može proizvesti postupkom genske tehnologije, s tim što se pomoću prikladne DNA ili RNA, za odgovarajuću sekvencu aminokiseline koja kodira EPO, željeni protein proizvodi genskom tehnologijom, na primjer iz bakterijske stanične linije, stanične linije kvasaca, biljne ili animalne stanične linije. Takvi postupci su opisane na primjer u EP 0 148 605 B2 ili EP 0 205 564 B2 kao i EP 0 411 678 B1.
Ovaj izum opisuje posebice uporabu eritropoetina (nadalje nazvan EPO) i/ili njegovih derivata za stimuliranje fiziološke mobilizacije endotelnih prekurzorskih stanica, proliferaciju endotelnih prekurzorskih stanica, diferencijaciju endotelnih prekurzorskih stanica u endotelne stanice i/ili za migraciju endotelnih prekurzorskih stanicau smjeru stimuliranja vaskulogenog ili angiogenog stimulansa u ljudskom ili životinjskom tijelu, naročito odraslom organizmu.
U vezi s ovim izumom pod «endotelnim prekurzorskim stanicama» (endotheliale Progenitorzellen; EPC) podrazumijevaju se stanice koje cirkuliraju u krvnom optoku, a koje posjeduju sposobnost diferencijacije endotelnih stanica. Tijekom embrionalnog razvoja prisutne endotelne prekurzorske stanice djeluju kao angiobasti. Može se postići da u odraslom organizmu prisutne endotelne prekurzorske stanice djeluju kao stanice slične angioblastima, kao što su mononuklearne stanice, posebice CD34-CD14+-monociti, i/ili CD34+-matične stanice, koje se izoliraju iz periferne krvi.
U vezi s ovim izumom pod «mobilizacijom» ili «fiziološkom mobilizacijom» podrazumijeva se proces aktiviranja matičnih stanica i/ili prekurzorskih stanica iz koštane srži pomoću faktora rasta, pri čemu matične stanice odnosno prekurzorske stanice dolaze u krvotok, posebice u perifernu krv.
U vezi s ovim izumom pod «proliferacijom» se podrazumijeva sposobnost stanica za rast i diobu u dvije ili više stanica kćeri. Stimulacija endotelnih prekurzorskih stanica posredovana s EPO odnosi se stoga posebice na broj, te time na ponašanje endotelnih prekurzorskih stanica prilikom diobe.
U vezi sa ovim izumom pod «diferencijacijom» endotelnih prekurorskih stanica podrazumijeva se razvoj matičnih mononuklearnih stanica iz koštane srži preko endotelnih prekurzorskih stanica do endotelnih stanica. Pod «endotelnim stanicama» podrazumijevaju se stanice koje čine endotel, to jest stanice koje u jednom sloju omataju krvne žile i serozne šupljine. Endotelne stanice su prema tome karakterizirane time da oslobađaju supstancije koje posjeduju aktivnost na krvne žile, na primjer supstancije za vazodilataciju kao što EDRF (endotelni čimbenik relaksacije; endothelial derived relaxing factor) ili supstancije za vazokonstrikciju kao što je endotelin, faktore za kočenje ili aktiviranje zgrušavanja krvi, te faktore za regulaciju permeabilnosti krvnih žila. Endotelne stanice također sintetiziraju komponente subendotelnog vezivnog tkiva, naročito kolagen tipa IV i V, proteine pohranjene u stanicama kao što su laminin, fibronektin i trombospondin, faktore rasta, na primjer za stanice glatkog mišičja, te faktore za izgradnju krvnih žila.
U vezi sa ovim izumom pod «migracijom» endotelnih prekurozorskih stanica podrazumijeva se da se u krvotoku nađene endotelne prekurzorske stanice kreću u smjeru vaskulogenog ili angiogenog stimulansa, te se koncentriraju u području vaskulogenog ili angiogenog stimulansa. Pod «vaskulogenim stimulansom» podrazumijeva se kemijski podražaj u tkivu ili krvnoj žili ljudskog ili životinjskog tijela, specifično za djelovanje endotelnih prekurzorskih stanica, što uzrokuje migraciju na mjesto u tijelu, iz kojeg dolazi kemijski podražaj. Na taj način se preko vaskulogenog stimulansa inducira proces vaskulogeneze. Pod «angiogenim stimulans» podrazumijeva se kemijski podražaj u tkivu ili krvnoj žili ljudskog ili životinjskog tijela, specifično za djelovanje izdiferenciranih endotelnih stanica, što uzrokuje migraciju na mjesto u tijelu, iz kojeg dolazi kemijski podražaj. Na taj način angiogeni stimulans uzrokuje induciranje angiogeneze.
U daljnjoj izvedbi izuma predviđena je uporaba eritropoetina i/ili njegovih derivata za povećanje sposobnosti adhezije diferenciranih endotelnih prekurzorskih stanica. Prema izumu se eritropoetin posebice rabi za poboljšanje adhezije stanice sa stanicom, zbog sposobnosti endotelnih prekurzorskih stanica za adheziju. Adhezija diferencirajućih endotelnih prekurzorskih stanica odnosno izdiferenciranih endotelnih stanica je preduvjet za izgradnju novih krvnih žila ili novog endotelnog tkiva. Adhezija stanica posredovana je proteinskom molekulom.
Ovaj izum odnosi se također na uporabu eritropoetina za stimulaciju stvaranja novih krvnih žila, naročito stimulaciju vaskulogeneze. U vezi ovog izuma pod «vaskulogenezom» podrazumijeva se stvaranje novih krvnih žila iz in situ diferenciranih endotelnih prekurzorskih stanica. Prema izumu uporabom eritropoetina postiže se da endotelne prekurzorske stanice u povećanom broju sudjeluju u izgradnji novih krvnih žila, odnosno lokalnoj izgradnji krvnih žila za obnavljanje oštećenih područja mreže krvnih žila. Prema izumu je također predviđeno da uporaba eritropoetina i/ili njegovih derivata aktivira izgradnju novog krvotoka i/ili obnavljanje oštećenog područja izgradnjom nove mreže krvotoka.
U daljnjoj izvedbi izuma predviđena je uporaba eritropoetina i/ili njegovih derivata za stimulaciju endotelnih prekurzorskih stanica za izgradnju endotelnog tkiva.
U naročito preferiranoj izvedbi izuma predviđena je uporaba eritropoetina i/ili njegovih derivata za terapiju bolesnih stanja ili bolesti ljudskih ili životinjskih tijela, koje su povezane s disfunkcijom endotelnih prekurzorskih stanica ili za bolesti koje iz njih nastaju.
U vezi s ovim izumom se pod «bolesti», «bolesnim stanjem» ili «oboljenjem» podrazumijeva poremećaj u organima ili u cijelom organizmu s posljedicom subjektivno odnosno objektivno zamijećenih, mentalnih odnosno intelektualnih promjena u tijelu. Prema izumu pod bolestima naročito se smatra bolest povezana s disfunkcijom endotelnih prekurzorskih stanica, to jest bolest koja je posljedica takve disfunkcije navedenih stanica ili je ovim stanicama posredovana. Pod «bolestima koje iz njih nastaju» podrazumijevaju se sekundarne bolesti, to jest kada primarna bolest izaziva drugu bolest.
U vezi sa ovim izumom pod «disfunkcijom» endotelnih prekurzorskih stanica podrazumijeva se poremećaj esencijalnih funkcija stanice kao što je izmjena tvari, podražljivost, pokretljivost, ponašanje kod stanične diobe ili diferencijacije. Disfunkcija endotelnih prekurzorskih stanica može, na primjer, postojati kada ove stanice uopće ne proliferiraju ili proliferiraju u nedovoljnoj količini. Time uporaba eritropoetina stimulira proliferaciju endotelnih prekurzorskih stanica, zbog čega može utravnotežiti deficitarnu sposobnost diobe stanica endotelnih prekurzorskih stanica kao i spremnih izdiferenciranih endotelnih stanica, te povećati broj endotelnih prekurzorskih stanica odnosno endotelnih stanica. Disfunkcija endotelnih prekurzorskih stanica može na primjer postojati kao poremećena sposobnost ovih stanica za diferencijaciju u endotelne stanice. Disfunkcija endotelnih prekurzorskih stanica također može biti uvjetovana poremećenom sposobnosti adhezije i/ili poremećenom sposobnosti migracije u smjeru angiogenog ili vaskulogenog stimulansa. Takva disfunkcija endotelnih prekurzorskih stanica može tako dovesti do, na primjer, toga da je izgradnja novog endotelnog tkiva i/ili vaskulogeneza smanjena ili spriječena. Disfunkcija endotelnih prekurzorskih stanica također može biti patogeno uvjetovana, na primjer hipertenzijom, hiperlipoproteinemijom, uremijom ili dijabetesom. Disfunkcija endotelnih prekurzorskih stanica može se, na primjer, primjetiti u smanjenoj produkciji NO (=EDRF) preko NO-sintaze (NOS) iz L-arginina, povećanoj produkciji endotelina i/ili u pojačanoj produkciji adhezijskih molekula kao što je ICAM-1 i VCAM-1.
Prema izumu pod bolestima koje su povezane s disfunkcijom endotelnih prekurzorskih stanica smatraju se naročito hiperkolesterolemija, dijabetes melitus, kronične upalne bolesti posredovane endotelom kao što je upala krvnih žila, endotelioza uključujući retikuloendoteliozu, ateroskleroza, koronarna srčana bolest, ishemija miokarda, angina pektoris, bolest srca i krvnih žila uzrokovana starošću, ishemijsko oboljenje ekstremiteta, Raynaudova bolest, preeklampsija, hipertonija u trudnica, kronična ili akutna insuficijencija bubrega, naročito terminalna insuficijencija bubrega, insuficijencija srca, zacjeljivanje rana kao i bolesti koje iz njih nastaju.
«Hiperkolesterolemija» su može iskazati kao povišena koncentracija kolesterola u krvi. Česti oblik primarne hiperkolesterolemije je poligena hiperkolesterolemija. Sekundarna hiperkolesterolemija nastaje često od dijabetesa melitusa, nefrotskog sindroma, hipotireoze i bolesti jetre.
Pod «dijabetesom melitusom» obuhvaćeni su različiti oblici poremećaja metabolizma glukoze s različitom etiologijom i simptomatologijom. Za nastanak vaskularno uvjetovanih komplikacija dijabetesa odgovoran je AGE-RAGE sistem. AGE (Advanced Glycation Endproducts) nastaju nizom kompleksnih reakcija nakon dugotrajnog izlaganja proteina ili lipida reduciranim šećerima, na primjer glukozi. Otkriveno je da je stvaranje AGE normalan proces tijekom starenja kao i kod većeg broja slučajeva dijabetesa melitusa i Alzheimerove bolesti. Vezanjem AGE dolazi do oksidativnog stresa, aktiviranjem faktora transkripcije NF-κB te time do pojačane endotelijarne hemostaze.
«Endotelom posredovane kronične upalne bolesti» su oboljenja ili stanja ljudskih ili životinjskih tijela, koja se temelje na obrambenoj reakciji organizma i njegovih tkiva na štetan podražaj, pri čemu određene signalne molekule mijenjaju karakteristike endotelnih stanica, tako da u uzajamnom aktiviranju leukocita drugih vrsta ostaju pričvršćene na endotelne stanice, konačno prodiru u tkivo, te tamo izazivaju upalu. Jedan primjer za upalu posredovanu endotelom je leukocitozni vaskulitis. Glavnu ulogu aktiviranja upalnog zbivanja posredovanog endotelom igra transkripcijski faktor NF-κB. Drugi sistem odgovoran za nastajanje kroničnih upalnih bolesti posredovanih endotelom je AGE-RAGE sistem.
Pod «endoteliozom» podrazumijevaju se degenerativne i proliferativne promjene endotela sa ne-trombocitopeničnom purpurom. Pod «retikuloendoteliozom» podrazumijeva se bolest retikulohistocitnog sistema, kao što je retikulum, retikuloza, retikulohistocitoza i Hand-Schüller-Christianova bolest.
Pod «ishemijom miokarda» podrazumijeva se nedostatak krvi ili smanjen dotok krvi, također smetnje u protoku krvi kroz stijenke srčanog mišića zbog nedostatne ili loše opskrbe arterijskom krvlju. Pod «infarktom srca» ili «infarktom miokarda» smatra se nekroza opisanog područja srčanog mišića koja nastaje kao akutna nastupajuća komplikacija kronične srčane bolesti. Pod «koronarnom srčanom bolesti» ili «ishemijskom srčanom bolesti» smatra se degenerativna koronarna bolest, uvjetovana sužavanjem ili začepljenjem srčanih krvnih žila što dovodi do smanjenja protoka kroz srčani mišić. Pod «anginom pektoris» podrazumijeva se akutna koronarna insuficijencija ili stenokardija, koja se iskazuje neodgovarajućim omjerom ponude i potražnje za kisikom, koronarnom srčanom bolesti, koronarnim spazmom, poremećajem protoka krvi, poremećajem srčanog ritma, hipertonijom ili hipotonijom. Pod «Raynaudovom bolesti» podrazumijueva se vazokonstrikcija to jest grčevi krvnih žila uvjetovani napadom ili nastupom stanja ishemije uglavnom na arterijama prstiju. Primarna Raynaudova bolest je čisto funkcionalni poremećaj male opskrbe krvnih žila okrajina, dok je sekundarna Rynaudova bolest u osnovi druga bolest, na primjer upala krvnih žila..
«Preeklampsija» je bolest endotela i krvnih žila majčinog organizma te izgleda da je izazvana endoteliotropnim supstancijama iz posteljice. Preeklampsija je multisistemska bolest, koja dovodi do poremećene funkcije moštva organa i iskazuje se različitim simptomima. Za bolest je tipični poremećaj krvotoka koji je rezultat povećanog otpora u krvnim žilama, koji lokalno može imati različito obilježje. Za preeklampsiju je sigurno da je disfunkcija endotela glavni dio patogeneze.
Pod «insuficijencijom bubrega» u vezi ovog izuma podrazumijeva se ograničena sposobnost bubrega za izlučivanje štetnih tvari mokraćom, gdje u se daljnjem stadiju također gubi i sposobnost regulaciju elektrolita, vode i kiselo-bazična ravnoteže. Terminalna insuficijencija bubrega obilježena je propadanjem ekskretorne i endokrine funkcije bubrega.
Prema izumu može se pod insuficijencijom bubrega smatrati akutna insuficijencija bubrega, također karakterizirana kao akutno zatajenje bubrega, bubrežni šok ili šok-anurija. Akutna insuficijencija bubrega se iskazuje kao nagli djelomični ili totalni gubitak ekskretorne funkcije bubrega kao posljedica većinom reverzibilnog oštećenja bubrega. Uzrok tome može biti smanjena perfuzija kod hipovolemije, hipotonije i dehidracije kao posljedica gubitka krvi (višestruka trauma, gastrointestinalno krvarenje ili krvarenje poslije poroda, veliki operativni zahvati na srcu, krvnim žilama, abdomenu ili prostati), šok (infarkt miokarda, embolija), teže infekcije (sepsa, peritonitis, kolercistitis), hemoliza (hemolitičko-uremički sindrom, paroksizmalna hemoglobinurija, transfuzijski incident), mioliza (Crushev sindrom, rabdomioliza, miozitis, opekotine), gubitak tekućine i elektrolita (jako povraćanje, proljev, pojačano znojenje, ileus, akutni pankreatitis). Daljnji uzroci mogu biti nefrotoksini, kao egzogeni toksin na primjer anilin, etilenglikol, metanol i slično, ili endogeni toksini, na primjer mioglobin i oksalati. Daljnji uzroci akutne insuficijencije bubrega je bolest bubrega, na primjer upalna nefropatija ili reakcija odbacivanja nakon transplantacije bubrega. Akutna insuficijencija bubrega može također biti uzrokovana zastojem mokraće kao posljedicom zapreke u protoku mokraće. Prema izumu liječenje akutne insuficijencije bubrega provodi se eritropoetinom, prema izumu za sprečavanje ili najmanje smanjivanje napredovanja akutne insuficijencije bubrega.
Prema izumu može se pod insuficijencijom bubrega smatrati također i kronična insuficijencija bubrega. Uzroci kronične insuficijencije bubrega su vaskularne, glomerularne i tubulointersticijske bolesti bubrega, infekcije kao i prirođeni ili stečeni strukturni nedostaci. Uzroci kronične insuficijencije bubrega su između ostalih kronična glomerulopatija, kronični pijelonefritis, nefropatija uzrokovana uzimanjem analgetika, opstruktivna uropatija kao i arterio- i arterioloskleroza. Kronična insuficijencija bubrega može na kraju prijeći u uremiju. Liječenje kronične insuficijencije bubrega prema izumu eritropoetinom dovodi prema izumu do smanjenja progresije kronične insuficijencije bubrega.
U vezi s ovim izumom pod «insuficijencijom srca» podrazumijeva se nastanak bolesti, koja se iskazuje kao insuficijencija miokarda ili slabljenje srčanog mišića. Insuficijencija srca karakterizirana je nedostatnom funkcijom srca, gdje srce više nije u stanju podnijeti izvršenje određenih napora. Podjela insuficijencije srca može se provesti s različitih gledišta. Prikladno se odnosi na srčane klijetke, na primjer podjela na insuficijenciju desnog dijela srca, insuficijenciju lijevog dijela srca, te obostrana insuficijencija (globalna insuficijencija). Nakon uspostavljanja stabilne ravnoteže protoka fiziološkim ili terapijskim mehanizmom može se razlikovati kompenzirana i dekompenzirana insuficijencija srca. Odgovarajućim tijekom nastaje podjela na akutnu i kroničnu insuficijenciju srca. Uzroci insuficijencije srca su između ostalog srčani infarkt, kardiomiopatija, prirođene ili stečene srčane mane, arterijska ili plućna hipertonija, poremećaj srčanog ritma, koronarna srčana bolest ili miokarditis.
U vezi s ovim izumom pod «zacjeljivanjem rana» podrazumijeva se fiziološka pojava regeneracije oštećenog tkiva odnosno zatvaranje rane, posebice ponovno stvaranje vezivnog tkiva i kapilara. Pod zacjeljivanjem rana može se smatrati primarna sanacija rane (Sanatio per primam intentionem) koja se iskazuje kao brzo i bez komplikacija zatvaranje rane, te daljnja Restitutio ad integrum usljed minimalnog stvaranja vezivnog tkiva između dobro prokrvljenog i eventualno prilagođenog obruba rane. Rane s daljnom posebnom situacijom, naročito kod nekrotičnih rubova rana s nagnječenjem ili infekcijom rane rezultiraju odgođenim sekundarnim zacjeljivanjem rana (Sanatio per secundam intentionem), koje nastaju kao posljedica (a) bakterijske upale uz ispunjavanje oštećenog tkiva granulacijskim tkivom, te stvaranjem šireg ožiljnog tkiva. Epitelizacija rubova rane čini kraj zacjeljivanja rane. Zacjeljivanje rane dijeli se u tri faze, to jest latentna faza, faza proliferacije i faza reparacije. Latentna faza ponovno se dijeli u eksudativnu fazu sa stvaranjem kraste, posebice u prvom satu nakon nastanja rane, te u resorptivnu fazu sa katabolnom autolizom u razdoblju od jednog do tri dana nakon nastajanja rane. Faza proliferacije iskazuje se anabolnom reparacijom uz izgradnju kolagena iz fibroblasta, te počinje četvrti do sedmi dan od nastajanja rane. Osmi dan nakon nastajanja rane, počinje faza reparacije, koja se iskazuje odlaganjem granulacijskog tkiva u obliku ožiljka.
Pod «ranom» se u vezi ovog izuma podrazumijeva kidanje veza u tjelesnom tkivu sa ili bez gubitka tvari, koja je posljedica mehaničke povrede ili fizikalno uvjetovanog oštećenja stanica. Oblici rana su mehaničke rane, termičke rane, kemijske rane, rane uzrokovane zračenjem i rane uzrokovane bolešću. Mehaničke rane nastaju djelovanjem vanjske sile, te se dijele na rezne i ubodne rane, rane izazvane nagnječenjem, raspuknućem, poderotine i ogrebotine, rane nastale grebanjem i ugrizom te prostrijelne rane. Termičke rane nastaju djelovanjem topline ili hladnoće. Kemijske rane nastaju posebice nagrizanjem sa kiselinama ili lužinama. Rane uzrokovane zračenjem nastaju na primjer djelovanjem aktiničkog i ionizirajućeg zračenja. Rane uzrokovane bolešću su posebice zastojne rane (dekubitus), traumatske rane, dijabetičke rane itd. Prema izumu je posebice predviđeno da se za liječenje rana eritropoetin aplicira prvenstveno topički ili intravenski.
Ovaj izum se odnosi nadalje na uporabu eritropoetina za terapiju hiperkolesterolemije, dijabetesa melitusa, kroničnih upalnih bolesti posredovanih endotelom, endotelioze uključujući retikuloendotelioze, ateroskleroze, koronarne bolesti srca, ishemije miokarda, angine pektoris, bolesti srca i krvotoka uzrokovane starenjem, ishemijskog oboljenja ekstremiteta, preeklampsije, Raynaudove bolesti, hipertonije inducirane trudnoćom, kronične ili akutne insuficijencije bubrega, naročito terminalne insuficijencije bubrega, insuficijencije srca, zacjeljivanje rana i bolesti koje iz njih nastaju.
Prema izumu predviđeno je da se eritropoetin daje pacijentu u terapijski učinkovitoj dozi, dostatnoj da se stanje gore spomenute bolesti, posebice bolesti koja je povezana s disfunkcijom endotelnih prekurzorskih stanica, izliječi ili navedeno stanje spriječi, zaustavi progresija takve bolesti i/ili ublaže simptomi takve bolesti. Doze koje se daju ovise o više faktora, na primjer o starosti, tjelesnoj težini i spolu pacijenta, težini bolesti itd.
Prema izumu posebice je preferiran eritropoetin u svim uporabama, postupcima i pripravcima postojećeg stanja tehnike, u vrlo maloj količini, koja je ispod poznatih uporabljenih količina, uporabljen, gdje je posebice in vivo dan EPO po pacijentu u dozi od 200 do 2000 jedinica (IU; internacionalne jedinice)/tjednu, preferirano u dozi od 500 do 2000 ij/tjednu, nakon pogoršanja oboljenja te u ovisnosti o funkciji bubrega. Prema izumu predviđene doze od 200 do 2000 jedinica (i.j)/tjednu i po pacijentu, posebice od 500 do 2000 i.j/tjednu i po pacijentu, smatraju se subpolicitemičnim dozama, što znači da ove doze ne dovode do više od 50% eritrocitoze sa vrijednostima hematokrita. Prema izumu predviđene su subpolicitemične doze koje odgovaraju tjednim dozama od oko 1 do 90 jedinica (i.j) EPO/kg tjelesne težine, ili usporedive tjedne doze Aranespa od 0,005 do 0,45 μg/kg tjelesne težine, naročito 0,005 do 0,225 μg/kg tjelesne težine. Pod Aranespom smatra se dvostruko PEG-ilirani EPO. Doze od 200 do 20000 jedinica/tjednu i po pacijentu, prema izumu predviđene za liječenje bolesti ili bolesnih stanja, koja idu s disfunkcijom endotelnih prekurzorskih stanica, u usporedbi s uobičajenim načinom terapije renalne anemije kod kojeg se rabi početna doza od 50-150 i.j./kg tjelesne težine /tjednu (u pravilu se počinje sa 4000-8000 i.j./tjednu, sa rezultatom koji nije zadovoljavajući, međutim također značajno veći) su vrlo niske.
Najviše preferirana izvedba izuma odnosi se na uporabu eritropoetina i/ili njegovih derivata kao djelatnih tvari za proizvodnju farmaceutskog pripravka ili lijeka za terapiju bolesnih stanja ili bolesti koje su povezane s disfunkcijom endotelnih prekurzorskih stanica.
Prema izumu pod «djelatnom tvari» podrazumijeva se iz vlastitog tijela ili tijelu strana tvar, koja u kontaktu s ciljnom molekulom ili ciljnom stanicom ili ciljnim tkivom pokreće specifičnu funkciju tkiva, organa ili organizma u smjeru diferencijacije. Prema izumu je također predviđeno da eritropoetin kao djelatna tvar u farmaceutskom pripravku prema izumu u kontaktu s endotelnim prekurzorskim stanicama čija je proliferacija, diferencijacija i/ili migracija u ljudskom ili životinjskom organizmu zaustavljena, utječe tako da se disfunkcija endotelnih prekurzorskih stanica uravnoteži, te posljedično ova disfunkcije može djelotvorno suzbiti, oslabiti pojavljivanje bolesti ili ukloniti bolesti, odnosno ove bolesti mogu se uspješno spriječiti.
U vezi s ovim izumom pod «farmaceutskim pripravkom» ili «lijekom» podrazumijeva se smjesa za dijagnostičke, terapijske i/ili profilaktičke svrhe, također za pospješenje ili ponovno uspostavljanje zdravlja ljudskog ili životinjskog tijela, a koja sadrži najmanje jednu prirodnu ili sintetički dobivenu djelatnu tvar koja izaziva terapijski učinak. Farmaceutski pripravak može biti isto tako u krutom i u tekućem obliku. Primjerice farmaceutski pripravak s djelatnom tvari može sadržavati jednu ili više farmaceutski podnošljivih komponenti. Nadalje farmaceutski pripravak može sadržavati pomoćne tvari koje se uobičajeno rabe u struci, na primjer stabilizatore, punila, sredstva za kliženje, sredstva za raspršivanje, emulgatore i druge uobičajene tvari koje se rabe za proizvodnju farmaceutskih pripravaka.
Prema izumu najpogodnija je uporaba eritropoetina i/ili njegovih derivata kao djelatne tvari za proizvodnju lijeka za terapiju hiperkolesterolemje, dijabetesa melitusa, kroničnih upalnih bolesti posredovanih endotelom kao što je upala krvnih žila, endotelioze uključujući retikuloendoteliozu, ateroskleroze, koronarne srčane bolesti, ishemije miokarda, angine pektoris, oboljenja srca i krvnih žila uzrokovanih starošću, ishemijskih oboljenja ekstremiteta, Raynaudove bolesti, preeklampsije, hipertonije inducirane trudnoćom, akutne ili kronične insuficijencije bubrega, naročito terminalne insuficijencije bubrega, insuficijencije srca, zacjeljivanja rana kao i bolesti koje iz njih nastaju.
Prema izumu farmaceutski pripravak može biti isto tako i za topičku i za sistemsku primjenu.
U jednoj preferiranoj izvedbi izuma je predviđeno da se farmaceutski pripravak rabi za parenteralnu, naročito za intravensku, intramuskularnu, intrakutanu ili supkutanu primjenu. Preferirani oblik lijeka koji sadrži eritropoetin je oblik injekcije ili infuzije.
U slijedećoj uporabi izuma je predviđeno da se farmaceutski pripravak koji sadrži eritropoetin primjenjuje oralno. Primjerice, farmaceutski pripravak koji sadrži eritropoetin primjenjuje se u tekućem obliku za doziranje kao što je otopina, suspenzija ili emulzija, ili u krutom obliku za doziranje kao što je tableta.
U daljnjoj uporabi je predviđeno da je farmaceutski pripravak namijenjen za pulmonalnu primjenu ili za inhalaciju. Prema izumu je također predviđeno da se eritropoetin primjenjuje na terapijski djelotvoran način direktno na pluća pacijenta. Ovaj oblik primjene eritropoetina omogućuje brzu isporuku doze eritropoetina pacijentu, bez potrebe za primjenu injekcije. Primjenom eritropoetina preko pluća može biti isporučena znatna količina eritropoetina u krvotok, što dovodi do povišene koncentracije eritropoetina u krvotoku. U preferiranoj izvedbi izuma smatra se da je preko pluća primjenjeni farmaceutski pripravak u obliku vodene ili nevodene otopine ili u obliku suhog praška. Postojeći farmaceutski pripravak za pulmonalnu primjenu je u obliku suhog praška koji pogodno sadrži čestice s eritropoetinom, gdje su čestice u promjeru manjem od 10 μm, tako da lijek može dospjeti u distalna područja pluća pacijenta. U najviše preferiranoj izvedbi izuma je predviđeno da je lijek za pulmonalnu primjenu u obliku aerosola.
Posebice preferirana izvedba izuma odnosi se na uporabu eritropoetina za proizvodnju farmaceutskog pripravka za terapiju bolesti koja je povezana s disfunkcijom endotelnih prekurzorskih stanica, gdje farmaceutski pripravak osim eritropoetina kao djelatne tvari sadrži najmanje još jednu dodatnu tvar za stimulaciju endotelnih prekurzorskih stanica.
Preferirano se pod slijedećom djelatnom tvari smatra djelatna tvar koja najpogodnije stimulira fiziološku mobilizaciju endotelnih prekurzorskih stanica iz koštane srži. Prema izumu se može smatrati pod daljnjom djelatnom tvari, ali također i jednom djelatnom tvari, ona koja naročito stimulira diobu kao i proliferaciju endotelnih prekurzorskih stanica. Prema izumu međutim, postoji mogućnost da daljnja djelatna tvr posebice stimulira diferencijaciju i/ili migraciju endotelnih prekurzorskih stanica. Naročito preferiranima se smatraju slijedeća djelatna tvar koja stimulira endotelne prekurzorske stanice kao što je VEGF, PIGF, GM-CSF, inhibitor HMG-CoA reduktaze, naročito statin kao što je simvastatin, mevastatin ili atorvastatin, i/ili NO-donor, naročito L-arginin.
Prema izumu je također predviđeno da najmanje jedna daljnja djelatna tvar posebice stimulira izdiferencirane endotelne stanice, to jest njihovu proliferaciju i/ili migraciju, međutim ne endotelnih prekurzorskih stanica. Najviše preferiranim smatra se bFGF (osnovni čimbenik rasta fibroblasta; basic fibroblast growth factor) ili angiogenin.
Daljnja izvedba izuma odnosi se na uporabu eritropoetina i/ili njegovih derivata kao djelatnih tvari za proizvodnju farmaceutskog pripravka za stimulaciju endotelnih prekurzorskih stanica, posebice za stimulaciju mobilizacije, proliferacije, diferencijacije endotelnih stanica i/ili za migraciju u smjeru vaskulogenog ili angiogenog stimulansa Prema izumu je nadalje predviđena uporaba eritropoetina i/ili njegovih derivata kao djelatnih tvari za proizvodnju farmaceutskkog pripravka za stimuliranje vaskulogeneze i/ili stvaranja endotela, posebice kod odraslih ljudskih ili životinjskih organizama.
Ovaj izum odnosi se također na farmaceutski pripravak za stimulaciju endotelnih prekurzorskih stanica, posebice za stimulaciju njihove mobilizacije, proliferacije, diferencijacije u endotelne stanice i/ili migracije u smjeru vaskulogenog ili angiogenog stimulansa, za stimulaciju vaskulogeneze i/ili stvaranja endotela, te za liječenje bolesti ljudskih ili životinjskih tijela, koje su povezane s disfunkcijom endotelnih prekurzorskih stanica. Posebice se ovaj izum odnosi na farmaceutski pripravak ili lijek koji sadrži eritropoetin kao djelatnu tvar, te najmanje jednu daljnju djelatnu tvar za stimulaciju endotelnih prekurzorskih stanica i/ili izdiferenciranih endotelnih stanica. Preferirana izvedba ovog izuma odnosi se na farmaceutski pripravak koji sadrži eritopoetin i najmanje jednu daljnju djelatnu tvar iz skupine koju čine VEGF, PIGF, GM-CSF, inhibitor HMG-CoA reduktaze, posebice statin kao što je simvastatin, mevastatin ili atorvastatin i NO-donor, posebice L-arginin, bFGF i angiogenin.
Daljnja preferirana izvedba izuma odnosi se na uporabu eritropoetina za proizvodnju preparata endotelnih stanica za transplantaciju. Prema izumu je prema tome posebice predviđeno da se endotelne stanice proizvode in vitro kultiviranjem endotelnih prekurzorskih stanica u prisutnosti eritropoetina i presađivanjem transplantira u organizam primatelja, naročito organizma koji trpi od bolesti koja je povezana s disfunkcijom endotelnih prekurzorskih stanica. Primjerice mogu se izolirati mononuklearne stanice (MNC) iz krvi pomoću centrifugiranja gradijentom gustoće, te u prikladnom mediju za kultiviranje in vitro kultivirati. Postupak za izolaciju i in vitro kultiviranje mononuklearnih stanica opisano je na primjer u Asahara, Science, 275 (1997), 964-967; Dimmeler i suradnici, J. Clin. Invest., 108 (2001), 391-397, i Llevadot i suradnici, J. Clin. Invest., 108 (2001), 399-405. Presađene mononuklearne stanice se u prisutnosti eritropoetina dalje kultiviraju, dok se endotelne prekurzorske stanice koje sadrže MNC-e stimuliraju obzirom na njihov postupak proliferacije i diferencijacije, te se naročito povećava broj diferenciranih endotelnih stanica odgovornih za adheziju. Prema izumu je također predviđeno da se kultiviranje MNC-a odvija u prisutnosti eritropoetina i najmanje jedne daljnje supstancije koja stimulira proliferaciju i diferencijaciju endotelnih prekurzorskih stanica. Posebice su preferirane kao daljnje supstancije VEGF, PIGF, GM-CSF, NO-donor kao što je L-arginin ili inhibitor HMG-CoA-reduktaze kao što je statin, posebice simvastatin, mevastatin ili atorvastatin.
U jednoj daljnjoj preferiranoj izvedbi izuma predviđena je uporaba eritropoetina za prethodnu pripremu i/ili daljnju obradu tkiva ili organa koji se transplantiraju. Tako se transplantat za transplantaciju prvenstveno obrađuje eritropoetinom neposredno prije, još u organizmu davatelja. Organizam primatelja može se također obrađivati eritropoetinom od trenutka transplantacije. Ovakvom obradom transplantiranih organa ili tkiva eritropoetinom ne samo direktno, nego i nakon transplantacije, prema izumu se postiže da se u transplantatu nakon uspješne transplantacije u tijelu na osnovu inducirane vaskulogeneze brzo stvaraju nove krvne žile, te ove novo stvorene krvne žile brzo povezuju s krvotokom organizma primatelja. Također se na taj način postiže brzo stvaranje endotela. Obrada transplantata organa ili tkiva eritropoetinom izaziva time ubrzano urastanje ovog sistema u tijelo, zbog čega se znatno smanjuje rizik odbacivanja.
U daljnjem ostvarenju izuma predviđeno je da se organ ili tkivo za transplantaciju obrađuje s eritropoetinom u kombinaciji s najmanje jednim daljnim faktorom koji stimulira endotelne prekurzorske stanice. Posebice se ovim faktorom smatra supstancija izabrana iz skupine koju čine VEGF, PIGF, GM-CSF, inhibitor HMG-CoA reduktaze, na primjer statin, posebice simvastatin, mevastatin ili atorvastatin, ili NO-donor, posebice L-arginin. U daljnjem ostvarenju predviđeno je da se transplantat organa ili tkiva za transplantaciju obradi, uz eritropoetin i sa daljnjom supstancijom koja stimulira proliferaciju i migraciju izdiferenciranih endotelnih stanica. Posebice se preferiranim supstancijama smatraju angiogenin ili bFGF. U daljnjem ostvarenju predviđeno je da se prethodna obrada transplantata organa ili tkiva s eritropoetinom provodi uporabom izoliranih, te ako je potrebno in vitro ekspandiranih endotelnih prekurzorskih stanica.
U daljnjoj preferiranoj izvedbi izuma predviđeno je da se eritropoetin rabi za proizvodnju in vitro organa ili tkiva nosača stanica za implantaciju ili transplantaciju. Prema izumu je posebice predviđeno da se in vitro proizvedeni organ ili tkivo za transplantaciju ili implantaciju obrađuje s eritropoetinom u tijelu organizma primatelja stimulirajući prisutne endotelne prekurzorske stanice posebice njihovu fiziološku mobilizaciju, migraciju, proliferaciju i diferencijaciju. Prvenstveno se organizam primatelja nakon transplantacije odnosno implantacije navedenih in vitro organa ili tkiva dalje obrađuje eritropoetinom u dozama prema izumu. Obradom navedenih in vitro organa ili tkiva za tranplantaciju odnosno implantaciju eritropoetinom te ako je potrebno, naknadnom obradom organizma primatelja eritropoetinom prema izumu, postiže se da u sistemu in vitro organa ili tkiva nakon uspješne transplantacije ili implantacije u tijelu na osnovu inducirane vaskulogeneze brzo stvaraju nove krvne žile, te ove novo stvorene krvne žile brzo povezuju s krvotokom organizma primatelja. Također se na taj način postiže brzo stvaranje endotela i uz to ponovna endotelizacija. Obrada in vitro organa ili tkiva s eritropoetinom izaziva time ubrzano urastanje ovog sistema u tijelo, zbog čega se znatno smanjuje rizik odbacivanja i služi zaštiti transplantata.
Pod «in vitro sistemom organa ili tkiva» podrazumijeva se tkivo ili organ nosač stanica za transplantaciju ili implantaciju koji se proizvodi in vitro uporabom definiranih stanica i/ili definiranog tkiva, te u definiranim uvjetima kultiviranja. Pod «in vitro sistemom organa ili tkiva za implantaciju» podrazumijeva se sistem koji sadrži tijelu srodne materijale. Pod «in vitro sistemom organa ili tkiva za transplantaciju» podrazumijeva se posebice sistem nosač stanica koji uz stanice, tkivo ili organe iste ili druge jedinke sadrži tijelu slične supstancije. In vitro organ ili tkivo su posebice karakterizirani tako da odgovaraju obzirom na njihovu strukturu kao prirodna zamjena odgovarajućih organa ili tkiva, te tako da mogu također preuzeti funkciju zamijenjenih prirodnih organa ili tkiva in vivo.
U ostvarenju prema izumu predviđeno je da se in vitro sistem organa ili tkiva za transplantaciju odnosno implantaciju tretira eritropoetinom u kombinaciji s najmanje jednim daljnjim faktorom koji stimulira endotelne prekurzorske stanice. Preferirano se pod ovim faktorom smatra supstancija izabrana iz skupine koju čine VEGF, PIGF, GM-CSF, inhibitor HMG-CoA reduktaze, posebice simvastatin, mevastatin ili atorvastatin i NO-donor. U daljnjom ostvarenju predviđeno je da se in vitro sistem organa ili tkiva za transplantaciju odnosno implantaciju tretira uz eritropoetin i s daljnom supstancijom koja stimulira proliferaciju i migraciju izdiferenciranih endotelnih stanica. Naročito preferiranima se smatraju supstancije kao što su angiogenin ili bFGF. U daljnjem ostvarenju predviđeno je da in vitro sistem organa ili tkiva dodatno sadrži izolirane, te ako je potrebno in vitro ekspandirane endotelne prekurzorske stanice.
Jedna daljnja preferirana izvedba izuma odnosi se na uporabu eritropoetina za proizvodnju vaskularnih proteza ili umjetnih srčanih zalisaka, gdje se vaskularne proteze ili umjetni srčani zalisci za ugrađivanje u tijelo, posebice ljudsko tijelo, oblažu s eritropoetinom. Oblaganjem vaskularne proteze ili umjetnih srčanih zalisaka s eritropoetinom postiže se stimulacija endotelnih prekurzorskih stanica u tijelu primatelja, pri čemu se stimulira naročito njihova mobilizacija iz koštane srži, njihova proliferacija, njihova diferencijacija u endotelne stanice te njihova migracija na uporabljenu vaskularnu protezu ili umjetni srčani zalisak. Nakon ugrađivanja tako proizvedene vaskularne proteze ili umjetnog srčanog zaliska u tijelo može se dalje tretirati sa eritropoetinom, naročito u dozama prema izumu. Kada se tako rabi dolazi do brže izgradnje endotelnog sloja na ugrađenoj vaskularnoj protezi, te do bržeg urastanja u odgovarajući dio tijela. U preferiranoj izvedbi predviđeno je da se za oblaganje vaskularne proteze ili umjetnog srčanog zaliska dodatno koriste izolirane i ako je potrebno in vitro ekspandirane endotelne prekurzorske stanice.
Ovaj izum odnosi se također na postupak stimulacije stvaranja endotelnih stanica in vitro koji obuhvaća
- izoliranje stanične populacije koja sadržava endotelne prekurzorske stanice iz krvi centrifugiranjem gradijentom gustoće
- kultiviranje izolirane stanične populacije koja sadržava endotelne prekurzorske stanice u mediju za kultiviranje stanica, te
- kultiviranje stanične populacije u prisutnosti eritropoetina
Prema izumu može se provesti kultiviranje stanične populacije u prisutnosti druge supstancije koja stimulira endotelne prekurzorske stanice.
Ovaj izum odnosi se nadalje na postupak liječenja bolesti koje su povezane s disfunkcijom endotelnih prekurzorskih stanica primjenom eritropoetina u dozi od 200 do 2000 i.j./tjednu, posebice u dozi od 500 do 2000 i.j./tjednu, pacijentu s takvom bolesti. Postupak prema izumu je naročito prikladan za liječenje bolesti ljudskog tijela kao što je hiperkolesterolemija, dijabetes melitus, kronične upalne bolesti povezane s endotelom kao što je upala krvnih žila, endotelioza uključujući retikuloendotelioza, ateroskleroza, koronarna srčana bolest, ishemija miokarda, angina pektoris, bolest srca i krvnih žila uzrokovana starošću, ishemijsko oboljenje ekstremiteta, Raynaudova bolest, preeklampsija, hipertonija u trudnica, akutna ili kronična insuficijencija bubrega, naročito terminalna insuficijencija bubrega, insuficijencija srca, zacjeljivanje rana kao i bolesti koje iz njih nastaju.
U preferiranoj izvedbi postupak prema izumu predviđen je za liječenje bolesti koje su povezane s disfunkcijom endotelnih prekurzorskih stanica tako da se pacijentu uz eritropoetin daje najmanje jedna daljnja djelatna tvar izabrana iz skupine koju čine VEGF, PIGF, GM-CSF, inhibitor HMG-CoA reduktaze te NO-donor. Prvenstveno ih se tretira primjenom inhibitora HMG-CoA reduktaze, statinom kao što je simvastatin, mevastatin ili atorvastatin. Kod primjene NO-donora tretira se prvenstveno L-argininom.
U daljnjoj preferiranoj izvedbi prema izumu postupak za liječenje bolesti koje su povezane s disfunkcijom endotelnih prekurzorskih stanica predviđa izoliranje endotelnih prekurzorskih stanica iz krvi ljudskog organizma, uporabu eritropoetina in vitro za ekspandiranje, te za diferencijaciju endotelnih stanica i nakon pročišćavanja i izolacije već diferenciranih endotelnih stanica odnosno diferenciranih endotelnih prekurzorskih stanica koje se zajedno usmjeravaju u dio tijela, tkivo ili organ pacijenta za transplantaciju, koje je oštećeno disfunkcijom endotelnih prekurzorskih stanica i/ili endotelnih stanica, inducirajući lokalno stvaranje novog endotela. Na taj način je moguće ciljano i brže liječenje oštećenog dijela tijela, tkiva ili organa pacijenta. Ova izvedba postupka prema izumu za liječenje bolesti koje su povezane s disfunkcijom endotelnih prekurzorskih stanica obuhvaća slijedeće korake:
- izoliranje stanične populacije koja sadržava endotelne prekurzorske stanice iz krvi centrifugiranjem gradijentom gustoće
- kultiviranje izolirane stanične populacije koja sadržava endotelne prekurzorske stanice u mediju za kultiviranje stanica,
- kultiviranje stanične populacije koja sadrži endotelne prekurzorske stanice u prisutnosti eritropoetina za stimulaciju proliferacije endotelnih prekurzorskih stanica i/ili njihovu diferencijaciju u endotelne stanice
- izolacija i pročišćavanje već diferenciranih endotelnih stanica, te
- transplantacija već diferenciranih endotelnih stanica u tijelo s bolešću koja je povezana s disfunkcijom endotelnih prekurzorskih stanica
Nakon transplantacije već diferenciranih endotelnih stanica u tijelo mogu se dalje tretirati s eritropoetinom, posebice u u dozi predviđenoj prema izumu od 200 do 2000 i.j./tjednu.
Prema izumu može se stanična populacija koja sadrži endotelne prekurzorske stanice in vitro kultivirati u prisutnosti najmanje jedne daljnje djelatne tvari izabrane iz skupine koju čine VEGF, PIGF, GM-CSF, inhibitor HMG-CoA reduktaze i NO-donor. Prvenstveno se pod inhibitorom HMG-CoA reduktaze uporabljenim za kultiviranje smatra statin, kao što je simvastatin, mevastatin ili atorvastatin.
Daljnja preferirana izvedba izuma odnosi se na postupak liječenja bolesti krvnih žila koji obuhvaća:
- izoliranje stanične populacije koja sadržava endotelne prekurzorske stanice iz krvi centrifugiranjem gradijentom gustoće
- kultiviranje stanične populacije koja sadržava endotelne prekurzorske stanice u mediju za kultiviranje stanica,
- kultiviranje stanične populacije koja sadrži endotelne prekurzorske stanice u prisutnosti eritropoetina za stimulaciju proliferacije endotelnih prekurzorskih stanica i/ili njihove diferencijacije u endotelne stanice
- izolacija i pročišćavanje već diferenciranih endotelnih stanica, te
- transplantacija već diferenciranih endotelnih stanica u tijelo s bolešću krvnih žila.
Nakon transplantacije endotelnih stanica u tijelo s bolešću krvnih žila može se dalje tretirati s eritropoetinom, prvenstveno u u dozi prema izumu od 200 i.j./tjednu do 2000 i.j./tjednu.
Prema izumu postoji mogućnost kultiviranja stanične populacije koja sadrži endotelne prekurzorske stanice u prisutnosti najmanje jedne daljnje djelatne tvari izabrane iz skupine koju čine VEGF, PIGF, GM-CSF i/ili inhibitor HMG-CoA-reduktaze. Prvenstveno se pod inhibitorom HMG-CoA reduktaze, uporabljenim za kultiviranje smatra statin kao što je simvastatin, mevastatin ili atorvastatin.
Postupak za liječenje bolesti krvnih žila prema izumu podrazumijeva dakle, izoliranje endotelnih prekurzorskih stanica iz krvi ljudskog organizma, uporabu eritropoetina in vitro za ekspandiranje te za diferencijaciju endotelnih stanica te nakon pročišćavanja i izolacije već diferenciranih endotelnih stanica odnosno njihovih diferenciranih endotelnih prekurzorskih stanica nadalje usmjeravanje u oštećenu krvnu žilu ili područje zahvaćeno ishemijom za transplantaciju, induciranjem lokalnog stvaranja novog endotela. Na taj način je moguće ciljano i brže liječenje oštećene krvne žile ili ishemičnog tkiva. Prema izumu postupak za liječenje bolesti krvnih žila je posebice prikladan za liječenje bolesti krvnih žila kao što su ishemija, posebice cerebralna ishemija, ishemijske bolesti ekstremiteta, ishemija miokarda, srčani infarkt, moždani udar, koronarna srčana bolest, angina pektoris, akutno začepljenje arterija, arterijska tromboza , Raynaudova bolest i ergotizam.
Daljnja pogodna ostvarenja izuma proizlaze iz niže zahtijevanog.
Izum se može bolje razjasniti temeljem slijedećih slika i primjera.
Slika 1 pokazuje učinak FACS-analize cirkulirajućih CD34+-matičnih stanica (cSC). (A-D): pacijenti ispitanici; (E-F): izotipična kontrola. cSC koji proizlaze iz dodatne ekspresije CD34-markera (B i F) identificiraju se na temelju karakteristične slabe do srednje jake ekspresije CD45-antigena (C i G) te na temelju karkaterističnog svojstva raspršenja svjetlosti (D i H). Apsolutni broj cSC izračuna se na 100 000 mono- i limfocita
Slika 2 pokazuje kvantitativno određivanje cirkulirajućih matičnih stanica pomoću protočne citometrije. Slika pokazuje djelovanje liječenja eritropoetinom uporabom rhEPO (rekombinanatni ljudski eritropoetin) ovisno o vremenu, nakon 0, 2, 4, 6 i 8 tjedana. n=11, vrijednost odgovara srednjoj vrijednosti +/- standardno odstupanje. Medijan je prikazan linearno.
*: p < 0,01 u usporedbi prema 2 tjedna; .. p < 0,05 u usporedbi prema 4 tjedna, #: p < 0,05 u usporedbi prema 8 tjedana. ;Slika 3 prikazuje kvantitativno određivanje kultiviranih endotelnih prekurzorskih stanica (EPC). Slika pokazuje da liječenje s rhEPO povećava relativnu količinu EPC-a. EPC-i se izoliraju prije liječenja pacijenata s renalnim bolestima s rhEPO, kao i 2, 4, 6 i 8 tjedana nakon liječenja pacijenta s rhEPO, te se karakteriziraju na temelju njihove sposobnosti adhezije i njihovih markera acLDL-Dil i UEA-1 FITC. n=11, vrijednost odgovara srednjoj vrijednosti +/- standardno odstupanje. Medijan je prikazan linearno. ;*: p < 0,01 naprama razdoblju liječenja;
#: p < 0,001 naprama razdoblju liječenja.
Slika 4 prikazuje kvantitativno određivanje kultiviranih endotelnih prekurzorskih stanica (EPC). Slika pokazuje da se apsolutni broj EPC-a prije početka terapije s rhEPO značajno smanjuje sa starosti i pogoršanjem bolesti. Pacijenti s renalnom anemijom pokazuju također jasnu EPC disfunkciju u usporedbi s ljudima iz kontrolne skupine. 8 tjedana nakon početka terapije s rhEPOza renalnu anemiju ovaj se smanjeni broj funkcionalnih EPC uravnoteži. EPC-i se izoliraju prije liječenja pacijenata s renalnim bolestima s rhEPO, kao i 2, 4, 6 i 8 tjedana nakon liječenja pacijenta s rhEPO, te se karakteriziraju na temelju njihove sposobnosti adhezije i oba njihova markera acLDL-Dil i UEA-1 FITC. n=11. Prikazani su uzorci nakon isteka 8 tjedana i ukupne kontrole. Apsolutna vrijednost je s jedne strane prikazana kao pojedinačna vrijednost. Dodatno su prikazane skupine točaka (90%/75%/50%/25% i 10% kao i srednja vrijednost). Kao zdrava kontrola služe ispitanici jednaki po starosti i spolu, kod kojih se izolira i karakterizira analog EPC-a (n =11).
Slika 5 prikazuje djelovanje eritropoetina na zacjeljivanje rana. Slika pokazuje da liječenjem standardizirane rane na koži koja je napravljena miševima pomoću lancete za tkiva s eritropoetinom, rana bude gotovo potpuno zatvorena nakon sedam do osam dana, dok liječenjem rane s fiziološkom otopinom (slana otopina) rana se zatvori potpuno najranije nakon trinaest do četrnaest dana. Liječenje eritropoetinom odnosno fiziološkom otopinom počinje sedam dana nakon nanošenja kožne rane. Rekombinantni humani eritropoetin daje se jednom tjedno pomoću s.c. (subkutane) injekcije (0,1 μg/kg Aranesp) (u svakoj grupi n = 5).
Slika 6 pokazuje da eritropoetin smanjuje gubitak bubrežne funkcije nakon akutnog zatajenja bubrega. Sprague Dawley štakori (250-300 g) uključeni su u studiju. Štakori se narkotiziraju s Ketaminom (120 mg/kg) i Rompunom (10 mg/kg). Ispitivana grupa prima 0,1 μg/kg tjelesne mase Aranespa jednom dnevno za indukciju akutnog zatajenja bubrega. Za usporedbu služi grupa ispitivanih životinja kojima se istovremeno injicira s.c. fiziološka otopina. Stavljanjem arterijske kleme na desnu bubrežnu arteriju zaustavlja se protok krvi u bubregu tijekom 45 minuta. U tom vremenu na lijevoj strani se provede nefrektomija. Zrcalna operacija provede se na slijedećoj kontrolnoj grupi. Ovdje se otvori abdomen, oslobodi i preparira lijeva bubrežna arterija, međutim bez prekidanja opskrbe krvlju, te se izvadi kontralateralni desni bubreg. Sve životinje se narkotiziraju 60 minuta, te se 24 sata nakon operacije ubiju. 45 minutna ishenija nakon koje slijedi reperfuzija preostalog desnog bubrega dovodi kod životinja koje su tretirane fiziološkom otopinom do masivnog akutnog gubitka bubrežne funkcije. Ovo se reflektira u vrijednosti serumskog kreatinina, koja je 24 sata nakon ishemije-reperfuzije 7 puta veća od vrijednosti prije ishemije-reperfuzije (p < 0,05). Nasuprot tome životinje tretirane analogom eritropoetina-Aranespom pokazuju samo jednu petinu porasta vrijednosti serumskog kreatinina jedan dan nakon indukcije ishemijsko-reperfuzijske povrede. Kod životinja s lijevostranom nefrektomijom sa zrcalno operiranim desnim bubregom ne dolazi do porasta retencijskih vrijednosti. Slika prikazuje koncentraciju kreatinina u serumu za životinje tretirane s EPO (IR+EPO), životinje tretirane fiziološkom otopinom (IR) i zrcalno operirane životinje (Schein-OP) prije ishemijsko-reperfuzijske (IR) ozljede, te 24 sata nakon toga. Iz slike proizlazi da je koncentracija serumskog kreatinina kod životinja tretiranih Aranespom 24 sata nakon ishemijsko-reperfuzijske povrede nasuprot kontroli bez Aranespa (tretiranje s NaCl) skoro prepolovljena.
Slika 7 prikazuje Kaplan-Mayerovu krivulju preživljavanja za dvije ispitivane grupe nakon indukcije kronične insuficijencije bubrega, tretirane ili s Aranespom ili s NaCl. 8 tjedana stari Spraque Dawley štakori uključeni su u studiju. Štakori se narkotiziraju s Ketaminom (120 mg/kg) i Rompunom (10 mg/kg). Izvadi im se na 0. dan desni bubreg, koji se za histološko ispitivanje odmah nakon vađenja fiksira u formalinu. Na lijevom bubregu se segmentna arterija koja opskrbljuje gornji i donji pol bubrega ligira. Tako dolazi do infarkta bubrega odgovarajućeg područja bubrega, te samo trećina bubrega zadržava funkciju. Jednom tjedno štakorima se injicira s.c. Aranesp (0,1 μg/kg tjelesne mase) ili NaCl. Životinje tretirane s Aranespom pokazuju signifikantno veće preživljavanje nasuprot životinja tretiranih fiziološkom otopinom (p = 0,027; Log Rank-Test).
Slike 8-15 prikazuju presjeke bubrega pod svjetlosnim mikroskopom 6 tjedana nakon indukcije kronične insuficijencije bubrega za dvije ispitivane grupe, koje su tretirane ili s Aranespom ili NaCl te njihove Kaplan-Mayerove krivulje preživljavanja na slici 7.
Slika 8 prikazuje histološku promjenu kod Spraque-Dawley štakora s kroničnom insificijencijom bubrega nakon tretiranja jednom tjedno u određeno vrijeme s NaCl u razdoblju od 6 tjedana, koje započinje odmah nakon indukcije kronične insuficijencije bubrega. Kronična insuficijencija bubregaje rezultat je vađenja desnog bubrega i ligiranja segmentne arterije koja opskrbljuje gornji i donji pol lijevog bubrega. Slika prikazuje srednje veliku preglomerularnu arteriju s karakterističnom proliferacijom stijenke krvne žile nalik na listove luka s težim hipertenzivnim oštećenjem, takozvanom malignom nefrosklerozom sa napredujućim endarteritisom.
Slika 9 prikazuje histološku promjenu kod Spraque-Dawley štakora s kroničnom insuficijencijom bubrega nakon tretiranja jednom tjedno u određeno vrijeme s NaCl u razdoblju od 6 tjedana, koje započinje odmah nakon indukcije kronične insuficijencije bubrega. Kronična insuficijencija bubrega rezultat je vađenja desnog bubrega i ligiranja segmentne arterije koja opskrbljuje gornji i donji pol lijevog bubrega. Slika prikazuje upadljivu fokalno-segmentnu glomerulosklerozu kao takozvanu proliferativnu FSGS (desni glomerul). Drugi glomerul (lijevi) pokazuje ishemijski kolaps petlje. Na donjem dijelu slike vidi se mala krvna žila sa težim oštećenjem endotela. Promatrana histološka promjena odgovara hipertenzivnom oštećenju organa odnosno promjena u okviru nefropatije uzrokovane preopterećenjem nakon nefrektomije 5/6 opsega.
Slika 10 prikazuje histološku promjenu kod Spraque-Dawley štakora s kroničnom insificijencijom bubrega nakon tretiranja jednom tjedno u određeno vrijeme s NaCl u razdoblju od 6 tjedana, koje započinje odmah nakon indukcije kronične insuficijencije bubrega. Kronična insuficijencija bubrega rezultat je vađenja desnog bubrega i ligiranja segmentne arterije koja opskrbljuje gornji i donji pol lijevog bubrega. Slika prikazuje gotovo potpunu sklerozu, odnosno destrukciju kompenzacijskog povećanja glomerula sa izrazitom hijalinozom odnosno fibrinoidnom nekrozom pripadajućih aferentnih arteriola.
Slika 11 prikazuje histološku promjenu kod Spraque-Dawley štakora s kroničnom insificijencijom bubrega nakon tretiranja jednom tjedno u određeno vrijeme s NaCl u razdoblju od 6 tjedana, koje započinje odmah nakon indukcije kronične insuficijencije bubrega. Kronična insuficijencija bubrega rezultat je vađenja desnog bubrega i ligiranja segmentne arterije koja opskrbljuje gornji i donji pol lijevog bubrega. Slika prikazuje malu preglomerularnu arteriju s karakterističnom proliferacijom stjenke krvne žile nalik na ljuske luka i nekrozu stijenki s težim hipertenzivnim oštećenjem, takozvanu malignu nefrosklerozu (usporediti sliku desno). Lijevo se vidi jedna pravilna (još) neoštećena arteriola.
Slika 12 prikazuje histološku promjenu kod Spraque-Dawley štakora s kroničnom insificijencijom bubrega nakon tretiranja jednom tjedno u određeno vrijeme s Aranesp (EPO) (0,1 μg/kg Aranespa) u razdoblju od 6 tjedana, koje započinje odmah nakon indukcije kronične insuficijencije bubrega. Kronična insuficijencija bubrega rezultat je vađenja desnog bubrega i ligiranja segmentne arterije koja opskrbljuje gornji i donji pol lijevog bubrega. Slika prikazuje pravilni glomerul sa tankom aferentnom krvnom žilom. U tubulointersticiju nije ustanovljen nikakav patološki nalaz.
Slika 13 prikazuje histološku promjenu kod Spraque-Dawley štakora s kroničnom insificijencijom bubrega nakon tretiranja jednom tjedno u određeno vrijeme s Aranespom (EPO) (0,1 μg/kg Aranespa) u razdoblju od 6 tjedana, koje započinje odmah nakon indukcije kronične insuficijencije bubrega. Kronična insuficijencija bubrega rezultat je vađenja desnog bubrega i ligiranja segmentne arterije koja opskrbljuje gornji i donji pol lijevog bubrega. Slika prikazuje pravilni glomerul sa tankom aferentnom krvnom žilom (uvećanje 630 puta). U tubulointersticiju nije ustanovljen nikakav patološki nalaz.
Slika 14 prikazuje histološku promjenu kod Spraque-Dawley štakora s kroničnom insificijencijom bubrega nakon tretiranja jednom tjedno u određeno vrijeme s Aranespom (EPO) (0,1 μg/kg Aranespa) u razdoblju od 6 tjedana, koje započinje odmah nakon indukcije kronične insuficijencije bubrega. Kronična insuficijencija bubrega rezultat je vađenja desnog bubrega i ligiranja segmentne arterije koja opskrbljuje gornji i donji pol lijevog bubrega. Slika prikazuje pravilni glomerul sa tankom aferentnom krvnom žilom. U tubulointersticiju nije ustanovljen nikakav patološki nalaz.
Slika 15 prikazuje histološku promjenu kod Spraque-Dawley štakora s kroničnom insificijencijom bubrega nakon tretiranja jednom tjedno u određeno vrijeme s Aranespom (EPO) (0,1 μg/kg Aranespa) u razdoblju od 6 tjedana, koje započinje odmah nakon indukcije kronične insuficijencije bubrega. Kronična insuficijencija bubrega rezultat je vađenja desnog bubrega i ligiranja segmentne arterije koja opskrbljuje gornji i donji pol lijevog bubrega. Slika prikazuje pravilni glomerul sa tankom aferentnom krvnom žilom (uvećanje 630 puta). U tubulointersticiju nije ustanovljen nikakav patološki nalaz.
Primjer 1
Djelovanje EPO na pacijente s renalnom anemijom
Ispituje se djelovanje eritropoetina na pacijente s renalnom anemijom (Hb < 10,5 g/dl) kao posljedicom bolesti bubrega u završnom stadiju (preterminalna insuficijencija bubrega; klirens kreatinina < 35 mL/min). 11 pacijenata tretira se tijekom razdoblja od najmanje 8 tjedana s eritopoetinom u tjednim dozama od prosječno 5000 i.j. rhEPO (rekombinanatni humani eritropoetin) intravenski odnosno supkutano. Nakon tretiranja eritopoetinom ispitaju se endotelne prekurzorske stanice u krvi pacijenata tijekom razdoblja od 20 tjedana, pri čemu se nakon 0, 2, 4, 6 i 8 tjedana endotelne prekurzorske stanice analiziraju obzirom na njihov broj kao i stupanj diferencijacije pomoću protočne citometrije i testa na kulturi.
Pod cirkulirajućim perifernim krvnim matičnim stanicama (CPBSC) smatra se mala stanična populacija koja eksprimira i CD34-antigen kao i CD45-antigen. Na temelju ISHAGE-smjernica izvede se test za određivanje broja CPBSC pomoću protočne citometrije (Sutherland i suradnici, J. Hematother., 5 (1996), 213-226). Tijekom postupka ovog ispitivanja odredi se ekspresijski model CD34- i CD45-stanica kao i morfologija matičnih stanica. Na taj način odredi se i apsolutni broj CPBSC po μL kao i postotni udio CPBSC u ukupnom broju leukocita.
Slika 1 prikazuje rezultat FACS-analize cirkulirajućih CD34+-matičnih stanica na temelju ISHAGE-smjernica.
Slika 2 prikazuje broj pomoću FACS-analize ispitanih CD34+-matičnih stanica u razdoblju od 8 tjedana.
Test kulture stanica
Mononuklearne periferne krvne stanice (PBMCs) se izoliraju iz ljudske krvi pomoću centrifugiranja gradijentom gustoće prema Ficoll-u odgovarajućim postupkom opisanim u Asahara, Science, 275 (1997), 964-967. Stanice se nasade na ploču za kultiviranje s fibronektinom te se drže u EC-bazalnom mediju. EC-bazalni medij sastoji se od EBM-2-bazalnog medija (Fa. Clonetics) i EGM-2 Quots (hEGF; GA-1000 (gentamicin, amfotericin-B) FBS, VEGF, hFGF-B (w/heparin), R3-IGF-1, askorbinska kiselina, heparin). Nakon četverodnevnog kultiviranja stanice koje se nisu adhezirale uklone se ispiranjem s ploče. Preostale adhezirane stanice tretiraju se s tripsinom i iznova nasade. Slijedeće se daljnja 3 dana kultiviraju. Stanice endotelnog fenotipa identificiraju se 7. dan nakon izolacije pozitivnim bojenjem, odnosno s dva različita markera za endotelne stanice. Pri tome se misli na DiI-markirani acetilirani lipoprotein niske gustoće (acLDL-DiI) i Ulex europaeus-Aglutinin-1 (UEA-1). Rezultat ovog ispitivanja prikazan je na slici 3.
Rezultat pokazuje da eritopoetin može mobilizirati endotelne prekurzorske stanice te povećati broj cirkulirajućih endotelnih prekurzorskih stanica. Pri tome uravnotežuje funkcionalni deficit koji se pojavljuje u određenim patološkim stanjima kao što je renalna anemija. Ovaj rezultat prikazan je na slici 4.
Pomoću protočne citometrije nađeno je da kod pacijenata s bolesti bubrega u završnom stadiju broj cirkulirajućih CD34+-matičnih stanica odgovara broju cirkulirajućih CD34+-matičnih stanica u krvi zdravih ispitanika. Nakon početka liječenja s eritropoetinom povećava se broj CD34+-matičnih stanica u krvotoku značajno za čak 50%. Primjenom testa stanične kuture određeno je da tretiranje s eritropoetinom dramatično povećava broj stanica koje pokazuju endotelni fenotip. U funkcionalnom testu stanične kulture jako oslabljenu sposobnost endotelnih prekurzorskih stanica povećava više od trostruko.
Primjer 2
Poboljšano zacjeljivanja rana sistemskom primjenom rhEPO
FVB/N-miševi se narkotiziraju inhalacijskom anestezijom pomoću izoflurana. Dlake se sa obje stražnje strane uklone pomoću losiona za depilaciju te dezinficiraju sa 70% alkoholom. Pomoću sterilne, 4 mm-jednostrane-lancete za biopsiju tkiva napravi se rana na koži na desnom boku miša. Suprotna strana služi kao interna kontrola. Jednom se provede postoperativna antibiotska zaštita s penicilinom G (20000 jedinica/kg). Tijekom cijelog perioda ispitivanja, jednom tjedno se primjenjuje rekombinantni humani eritropoetin kao analogija Aranespu (0,1 μg/kg tjelesne težine) kroz cijelo razdoblje trajanja studije. Tretiranje počinje sedam dana prije nanošenja ozljede tkiva. Rezultati su prikazani na slici 5. Oni pokazuju da primjena EPO znatno ubrzava proces zacjeljivanja rane.
Primjer 3
Smanjenje progresije kronične insuficijencije bubrega liječenjem eritropoetinom
8 tjedana stari Spraque-Dawley štakori se narkotiziraju s Ketaminom (120 mg/kg) i Rompunom (10 mg/kg). Na 0. dan štakorima se izvadi desni bubreg, koji se odmah nakon vađenja fiksira u formalinu za histološko ispitivanje. Na lijevom bubregu se segmentna arterija, koja opskrbljuje gornji i donji pol bubrega ligira. Tako dolazi do infarkta odgovarajućeg područja bubrega, te prosječno samo trećina bubrega zadrži funkciju. Jednom tjedno štakorima se injicira s.c. Aranesp, analog eritropoetina u dozi od 0,1 μg/kg tjelesne težine ili za kontrolu NaCl.
Slika 7 prikazuje Kaplan-Mayerovu krivulju preživljavanja ispitivane grupe. Životinje tretirane Aranespom imaju vidljivo poboljšano preživljavanje u usporedbi s kontrolnom grupom životinja tretiranih fiziološkom otopinom.
Na slikama 12-15 pokazano je da nakon tretiranja s eritropoetinom tkivo bubrega ne pokazuje patološke promjene, dok su nakon tretiranja s NaCl vidljive teže patološke promjene (usporedba slike 8-11). Daljnja histološka ispitivanja pokazuju kod životinja tretiranih Aranespom jasno povišenu gustoću krvnih žila (CD31) prema promatranim životinjama tretiranima kuhinjskom soli (podaci nisu prikazani).
Primjer 4
Smanjenje progresije akutne insuficijencije bubrega
Za ovo ispitivanje uporabljeni su Sprague-Dawley štakori tjelesne težine od 250 do 300 g. Ispitivana grupa prima jednom dnevno za indukciju akutnog zatajenja bubrega Aranesp u dozi od 0,1 μg/kg tjelesne mase. Štakori se narkotiziraju s Ketaminom (120 mg/kg) i Rompunom (10 mg/kg). Za usporedbu služi grupa ispitivanih životinja kojima se istovremeno injicira s.c. fiziološka otopina. Zaustavi se protok krvi u bubregu 45 minuta, stavljanjem arterijske kleme na desnu bubrežnu arteriju. U tom vremenu na lijevoj strani se provede nefrektomija. Slijedećoj kontrolnoj grupi provede se zrcalna operacija. Ovdje se otvori abdomen, oslobodi i preparira lijeva bubrežna arterija, međutim bez prekidanja opskrbe krvlju, te se izvadi kontralateralni desni bubreg. Sve životinje su narkotizirane u razdoblju od 60 minuta, te se 24 sata nakon operacije ubiju.
45 minutna ishemija nakon koje slijedi reperfuzija preostalog desnog bubrega dovodi kod životinja koje su tretirane fiziološkom otopinom do masivnog akutnog gubitka bubrežne funkcije. Nađena je za otprilike faktor 7 povećana vrijednost serumskog kreatinina (p < 0,05). Nasuprot tome životinje tretirane analogom eritropoetina, Aranespom pokazuju samo jednu petinu porasta vrijednosti serumskog kreatinina jedan dan nakon indukcije ishemijsko-reperfuzijske povrede. Kod životinja s lijevostranom nefrektomijom sa zrcalno operiranim desnim bubregom ne dolazi do porasta retencijskih vrijednosti. Rezultati su prikazani na slici 6.

Claims (43)

1. Uporaba eritropoetina, naznačena time, da je za proizvodnju farmaceutskog pripravka koji sadrži dozu od 500 do 2000 jedinica EPO/tjednu/pacijentu za liječenje kronične insuficijencije bubrega.
2. Uporaba eritropoetina, naznačena time, da je za proizvodnju farmaceutskog pripravka koji sadrži dozu od 500 do 2000 jedinica EPO/tjednu/pacijentu za liječenje akutne insuficijencije bubrega.
3. Uporaba eritropoetina, naznačena time, da je za proizvodnju farmaceutskog pripravka koji sadrži dozu od 500 do 2000 jedinica EPO/tjednu/pacijentu za zacjeljivanje rana.
4. Uporaba eritropoetina, naznačena time, da je za proizvodnju farmaceutskog pripravka koji sadrži dozu od 500 do 2000 jedinica EPO/tjednu/pacijentu za terapiju hiperkolesterolemije, dijabetesa melitusa, kroničnih upalnih bolesti posredovanih endotelom, endotelioze uključujući retikuloendotelioze, ateroskleroze, ishemijskog oboljenja ekstremiteta, preeklampsije, Raynaudove bolesti ili hipertonije uzrokovane trudnoćom.
5. Uporaba prema jednom od zahtjeva 1 do 4, naznačena time, da je farmaceutski pripravak prikladan za parenteralnu, naročito za intravensku, intramuskularnu, intrakutanu ili supkutanu primjenu.
6. Uporaba prema zahtjevu 5, naznačena time, da se farmaceutski pripravak nalazi kao injekcija ili infuzija.
7. Uporaba prema jednom od zahtjeva 1 do 4, naznačena time, da je farmaceutski pripravak prikladan za pulmonalnu primjenu.
8. Uporaba prema zahtjevu 7, naznačena time, da je farmaceutski pripravak u obliku vodene otopine, nevodene otopine ili praška.
9. Uporaba prema zahtjevu 7 ili 8, naznačena time, da se farmaceutski pripravak nalazi u obliku aerosol preparata.
10. Uporaba prema jednom od zahtjeva 1 do 4, naznačena time, da je farmaceutski pripravak prikladan za oralnu primjenu.
11. Uporaba prema zahtjevu 10, naznačena time, da se farmaceutski pripravak nalazi kao otopina, suspenzija, emulzija ili tableta.
12. Uporaba prema jednom od zahtjeva 1 do 11, naznačena time, da farmaceutski pripravak sadrži najmanje jednu dodatnu djelatnu tvar za stimulaciju endotelnih prekurzorskih stanica.
13. Uporaba prema zahtjevu 12, naznačena time, da se slijedećim djelatnim tvarima smatraju VEGF, PIGF, GM-CSF, inhibitor HMG-CoA-reduktaze i/ili NO-donor naročito L-arginin.
14. Uporaba prema zahtjevu 13, naznačena time, da inhibitor HMG-CoA-reduktaze je statin kao što je simvastatin, mevastatin ili atorvastatin.
15. Uporaba eritropoetina, naznačena time, da je za proizvodnju preparata stanica endotela za transplantaciju.
16. Uporaba prema zahtjevu 15, naznačena time, da se stanice endotela proizvode in vitro kultiviranjem endotelnih prekurzorskih stanica u prisutnosti eritropoetina.
17. Uporaba prema zahtjevu 15 ili 16, naznačena time, da se provodi kultiviranje endotelnih prekurzorskih stanica u prisutnosti najmanje jedne daljnje djelatne tvari izabrane iz skupine koju čine VEGF, PIGF, GM-CSF, inhibitor HMG-CoA-reduktaze, pogodno simvastatin, mevastatin ili atorvastatin, te jedan NO-donor pogodno L-arginin.
18. Uporaba eritropoetina, naznačena time, da je za pripremu i/ili daljnju obradu nakon transplantacije tkiva ili organa.
19. Uporaba prema zahtjevu 18, naznačena time, da se priprema za transplantaciju tkiva ili organa provodi uporabom izoliranih endotelnih prekurzorskih stanica.
20. Uporaba eritropoetina za proizvodnju implantacijskih ili transplantacijskih in vitro sistema tkiva ili organa nosača stanica, naznačena time, da se in vitro sistemi nosača stanica tkiva ili organa za transplantaciju ili implantaciju tretiraju s eritropoetinom za indukciju vaskulogeneze i/ili izgradnje stanica endotela.
21. Uporaba prema zahtjevu 20, naznačena time, da in vitro sistem organa ili tkiva sadrži endotelne prekurzorske stanice.
22. Uporaba eritropoetina za proizvodnju vaskularnih proteza ili umjetnih srčanih zalistaka, naznačena time, da je su vaskularne proteze ili umjetni srčani zalisci obložene eritropoetinom.
23. Uporaba prema zahtjevu 22, naznačena time, da obloga vaskularnih proteza ili umjetnih srčanih zalistaka sadrži endotelne prekurzorske stanice.
24. Uporaba eritropoetina i/ili njegovih derivata u dozi od 500 do 2000 jedinica EPO/tjednu/pacijentu, naznačena time, da je za stimulaciju fiziološke mobilizacije endotelnih prekurzorksih stanica, proliferaciju endotelnih prekurzorskih stanica, diferencijacija endotelnih prekurzorskih stanica u stanice endotela i/ili migraciju endotelnih prekurzorskih stanica u smjeru angiogenog ili vaskulogenog stimulansa.
25. Uporaba prema zahtjevu 24, naznačena time, da se pojačava sposobnost diferenciranih endotelnih prekurzorskih stanica za adheziju.
26. Uporaba prema zahtjevu 24 ili 25, naznačena time, da stimulacija endotelnih prekurzorskih stanica dovodi do izgradnje endotelnog tkiva.
27. Uporaba prema jednom od zahtjeva 24 do 26, naznačena time, da stimulacija endotelnih prekurzorskih stanica dovodi do izgradnje novih krvnih žila.
28. Uporaba eritropoetina i/ili njegovih derivata u dozi od 500 do 2000 jedinica EPO/tjednu/pacijentu, naznačena time, da je za stimulaciju izgradnje endotelnog tkiva.
29. Uporaba prema jednom od zahtjeva 1 do 28, naznačena time, da eritropoetin je ljudski ili životinjski eritropoetin.
30. Uporaba prema zahtjevu 29, naznačena time, da eritropoetin je derivat, analnog, modifikacija ili mutein eritropoetina.
31. Uporaba prema zahtjevu 29 ili 30, naznačena time, da je eritropoetin izoliran iz ljudskog urina, urina ili plazme pacijenata koji pate od aplastične anemije, kulture tkiva iz humanih stanica raka bubrega, koje pokazuju sposobnost ljudskog eritropoetina za izgradnju humanih stanica limfoblastoma ili iz kulture hibridoma dobivene pomoću staničnog spajanja humane stanične linije.
32. Uporaba prema zahtjevu 29 ili 30, naznačena time, da eritropoetin je eritropoetin proizveden pomoću DNA-rekombinantne tehnologije.
33. Farmaceutski pripravak za stimulaciju endotelnih prekurzorskih stanica, za stimulaciju izgradnje endotelnog tkiva, za stimulaciju vaskulogeneze i/ili liječenje bolesti ili bolesnih stanja, koje su povezane s disfunkcijom endotelnih prekurzorskih stanica, naznačen time, da se sastoji od eritropoetina i/ili njegovog derivata, analoga, modifikacije ili muteina kao djelatne tvari u dozi od 500 do 2000 jedinica EPO/tjednu/pacijentu kao i najmanje jedne slijedeće djelatne tvari izabrane iz skupine koju čine VEGF, PIGF, GM-CSF, inhibitor HMG-CoA-reduktaze i NO-donor.
34. Farmaceutski pripravak za profilaksu i/ili terapiju hiperkolesterolemije, dijabetesa melitusa, kronične upalne bolesti posredovane endotelom, endotelioze uključujući retikuloendotelioze, ateroskleroze, ishemijskog oboljenja ekstremiteta, preeklampsije, Raynaudove bolesti, hipertonije uzrokovane trudnoćom, kronične ili akutne insuficijencije bubrega, posebice terminalne insuficijencije bubrega, zacjeljivanja rana i bolesti koje iz njih nastaju, naznačen time, da se sastoji od od eritropoetina i/ili njegovog derivata, analoga, modifikacije ili muteina kao djelatne tvari u dozi od 500 do 2000 jedinica EPO/tjednu/pacijentu.
35. Farmaceutski pripravak prema zahtjevu 34, naznačen time, da dodatno sadrži jednu slijedeću djelatnu tvar izabranu iz skupine koju čine VEGF, PIGF, GM-CSF, inhibitor HMG-CoA-reduktaze i NO-donor.
36. Farmaceutski pripravak prema zahtjevu 33 ili 35, naznačen time, da inhibitor HMG-CoA-reduktaze je statin kao što je simvastatin, mevastatin ili atorvastatin.
37. Farmaceutski pripravak prema zahtjevu 33 ili 35, naznačen time, da NO-donor je L-arginin.
38. Uporaba eritropoetina i/ili njegovog derivata, naznačena time, da je u dozi od 500 do 2000 jedinica EPO/tjednu/pacijentu za stimulaciju vaskulogeneze.
39. Uporaba eritropoetina, naznačena time, da je u dozi od 500 do 2000 jedinica EPO/tjednu/pacijentu za terapiju bolesnih stanja ili bolesti ljudskog ili životinjskog tijela, koje su povezane s disfunkcijom endotelnih prekurzorskih stanica.
40. Uporaba prema zahtjevu 39, naznačena time, da disfunkciju endotelnih prekurzorskih stanica čini njihova poremećena sposobnost proliferacije, njihova sposobnost diferencijacije u endotelne stanice, njihova poremećena sposobnost adhezije i/ili poremećena sposobnost za migraciju u smjeru vaskulogenog ili angiogenog stimulansa.
41. Uporaba prema zahtjevu 39 ili 40, naznačena time, da disfunkcija endotelnih prekurzorskih stanica pogoršava ili sprječava izgradnju endotelnog tkiva i/ili krvnih žila.
42. Uporaba prema jednom od zahtjeva 39 do 41, naznačena time, da je disfunkcija endotelnih prekurzorskih stanica patogeno uvjetovana.
43. Uporaba prema jednom od zahtjeva 39 do 42, naznačena time, da je za liječenje bolesnih stanja ili bolesti povezanih s disfunkcijom endotelnih prekurzorskih stanica, kao što je hiperkolesterolemija, dijabetes melitus, kronične upalne bolesti posredovane endotelom, endotelioza uključujući retikuloendotelioza, ateroskleroza, ishemijsko oboljenje ekstremiteta, preeklampsija, Raynaudova bolest, hipertonija uzrokovana trudnoćom, kronična ili akutna insuficijencije bubrega, posebice terminalna insuficijencija bubrega, zacjeljivanje rana te bolesti koje iz njih nastaju.
HR20050065A 2002-07-26 2005-01-21 Use of erythropoietin HRP20050065A2 (en)

Applications Claiming Priority (2)

Application Number Priority Date Filing Date Title
DE10234192A DE10234192B4 (de) 2002-07-26 2002-07-26 Verwendung von Erythropoetin
PCT/EP2003/008229 WO2004012759A2 (de) 2002-07-26 2003-07-25 Erythropoetin zur stimulation endothelialer voläuferzellen

Publications (1)

Publication Number Publication Date
HRP20050065A2 true HRP20050065A2 (en) 2005-10-31

Family

ID=30128436

Family Applications (3)

Application Number Title Priority Date Filing Date
HR20050065A HRP20050065A2 (en) 2002-07-26 2005-01-21 Use of erythropoietin
HR20070189A HRP20070189A2 (hr) 2002-07-26 2007-05-04 Uporaba eritropoetina
HR20100187A HRP20100187A2 (hr) 2002-07-26 2010-04-01 Uporaba eritropoetina

Family Applications After (2)

Application Number Title Priority Date Filing Date
HR20070189A HRP20070189A2 (hr) 2002-07-26 2007-05-04 Uporaba eritropoetina
HR20100187A HRP20100187A2 (hr) 2002-07-26 2010-04-01 Uporaba eritropoetina

Country Status (27)

Country Link
US (4) US7745387B2 (hr)
EP (3) EP2191838A1 (hr)
JP (4) JP4727988B2 (hr)
KR (2) KR20100077033A (hr)
CN (3) CN101099731B (hr)
AT (2) ATE360436T1 (hr)
AU (2) AU2003255290B2 (hr)
BR (1) BR0312981A (hr)
CA (2) CA2710100A1 (hr)
CY (2) CY1108052T1 (hr)
DE (3) DE10234192B4 (hr)
DK (2) DK1779862T3 (hr)
EA (3) EA013966B1 (hr)
ES (2) ES2345673T3 (hr)
HK (2) HK1081841A1 (hr)
HR (3) HRP20050065A2 (hr)
IL (2) IL166401A0 (hr)
IS (3) IS2671B (hr)
MX (1) MXPA05001120A (hr)
NO (1) NO20051002L (hr)
PL (2) PL395151A1 (hr)
PT (2) PT1526867E (hr)
SG (1) SG177004A1 (hr)
SI (2) SI1779862T1 (hr)
UA (2) UA85997C2 (hr)
WO (1) WO2004012759A2 (hr)
ZA (1) ZA200500726B (hr)

Families Citing this family (44)

* Cited by examiner, † Cited by third party
Publication number Priority date Publication date Assignee Title
US7723303B2 (en) 2000-08-24 2010-05-25 The Regents Of The University Of California Peptides and peptide mimetics to treat pathologies characterized by an inflammatory response
US7199102B2 (en) * 2000-08-24 2007-04-03 The Regents Of The University Of California Orally administered peptides synergize statin activity
DE10234192B4 (de) 2002-07-26 2009-11-26 Epoplus Gmbh Co.Kg Verwendung von Erythropoetin
ES2369487T3 (es) * 2003-07-29 2011-12-01 Dompe' S.P.A. Combinación farmacéutica de g-csf y plgf útil para células madre de sangre.
PL1699915T3 (pl) * 2003-12-30 2010-11-30 Augustinus Bader Zastosowanie erytropoetyny do regeneracji tkanki wątrobowej
DE102004004509B4 (de) * 2004-01-23 2010-07-01 Epoplus Gmbh Co.Kg Einsatz von niedrig dosiertem Erythropoietin zur Stimulation endothelialer Vorläuferzellen sowie zur Organregeneration und Progressionsverlangsamung von Endorganschäden
EP1827472A4 (en) 2004-12-06 2012-09-05 Univ California METHOD FOR IMPROVING THE STRUCTURE AND FUNCTION OF ARTERIOLS
AR053416A1 (es) 2005-11-10 2007-05-09 Protech Pharma S A Combinacion de glicoisoformas para el tratamiento o prevencion de la septicemia, linea celular transgenica productora de glicoformas de eritropoyetina, composicion farmaceutica que comprende a dicha combinacion, procedimientos para obtener la linea celular, procedimiento para producir dicha combinac
CA3045808C (en) 2005-11-23 2022-08-16 Acceleron Pharma, Inc. Activin-actriia antagonists and uses for promoting bone growth
US8128933B2 (en) 2005-11-23 2012-03-06 Acceleron Pharma, Inc. Method of promoting bone growth by an anti-activin B antibody
JP5326079B2 (ja) * 2006-06-07 2013-10-30 国立大学法人徳島大学 エリスロポエチンを用いた虚血性疾患の治療
US20100183592A1 (en) * 2006-09-29 2010-07-22 James Ian E Human epo receptor agonists, compositions, methods and uses for preventing or treating glucose intolerance related conditions
CN101589059A (zh) 2006-10-20 2009-11-25 株式会社未来创药研究所 包含抗hb-egf抗体作为活性成分的药物组合物
EP2078731A4 (en) * 2006-10-20 2012-08-01 Forerunner Pharma Res Co Ltd PHARMACEUTICAL COMPOSITION COMPRISING ANTI-HB-EGF ANTIBODY AS ACTIVE INGREDIENT
US8975374B2 (en) * 2006-10-20 2015-03-10 Chugai Seiyaku Kabushiki Kaisha Pharmaceutical composition comprising anti-HB-EGF antibody as active ingredient
US8895016B2 (en) 2006-12-18 2014-11-25 Acceleron Pharma, Inc. Antagonists of activin-actriia and uses for increasing red blood cell levels
US20100056429A1 (en) * 2007-01-10 2010-03-04 Miller Guy M Treatment of respiratory chain disorders using compounds having erythropoietin or thrombopoietin activity
TW201907946A (zh) 2007-02-02 2019-03-01 美商艾瑟勒朗法瑪公司 衍生自ActRIIB的變體與其用途
AR065613A1 (es) * 2007-03-09 2009-06-17 Chugai Pharmaceutical Co Ltd Agentes de proteccion para organos transplantados
PL2192907T3 (pl) * 2007-08-16 2018-10-31 Remedor Biomed Ltd. Kompozycje erytropoetyny i fibronektyny do zastosowań terapeutycznych
CA2724841A1 (en) * 2008-05-22 2009-11-26 Edison Pharmaceuticals, Inc. Treatment of mitochondrial diseases with an erythropoietin mimetic
HRP20230761T1 (hr) 2008-08-14 2023-10-13 Acceleron Pharma Inc. Gdf zamke
US8216997B2 (en) 2008-08-14 2012-07-10 Acceleron Pharma, Inc. Methods for increasing red blood cell levels and treating anemia using a combination of GDF traps and erythropoietin receptor activators
AU2010258931B2 (en) 2009-06-08 2015-04-23 Acceleron Pharma Inc. Methods for increasing thermogenic adipocytes
US8293881B2 (en) 2009-06-12 2012-10-23 Acceleron Pharma Inc. Isolated nucleic acid encoding a truncated ActRIIB fusion protein
IL287990B (en) * 2009-08-13 2022-07-01 Acceleron Pharma Inc Combined use of gdf traps and erythropoietin receptor activators to increase red blood cell levels
ES2658292T3 (es) 2009-11-17 2018-03-09 Acceleron Pharma, Inc. Proteínas ActRIIB y variantes y usos de las mismas con respecto a la inducción de la utrofina para el tratamiento de la distrofia muscular
WO2012003960A1 (en) 2010-07-06 2012-01-12 Augustinus Bader Topical application of erythropoietin for the treatment of eye disorders and injuries
WO2012148200A2 (ko) * 2011-04-26 2012-11-01 아주대학교 산학협력단 허혈성 혈관 질환 치료시술 보조용 조성물
WO2014071158A1 (en) 2012-11-02 2014-05-08 Celgene Corporation Activin-actrii antagonists and uses for treating bone and other disorders
US8992951B2 (en) 2013-01-09 2015-03-31 Sapna Life Sciences Corporation Formulations, procedures, methods and combinations thereof for reducing or preventing the development, or the risk of development, of neuropathology as a result of trauma
EP3060174B1 (en) * 2013-10-22 2020-05-27 Concievalve LLC Methods for inhibiting stenosis, obstruction, or calcification of a stented heart valve or bioprosthesis
CA2951926C (en) 2014-06-13 2023-01-10 Acceleron Pharma, Inc. Methods and compositions for treating ulcers
US11241505B2 (en) 2015-02-13 2022-02-08 Factor Bioscience Inc. Nucleic acid products and methods of administration thereof
CN105233256A (zh) * 2015-10-28 2016-01-13 中国人民解放军第三军医大学 促红细胞生成素及其衍生物在制备治疗疾病中促进凋亡细胞清除的药物中的应用
US11534466B2 (en) * 2016-03-09 2022-12-27 Aal Scientifics, Inc. Pancreatic stem cells and uses thereof
GB2550114A (en) * 2016-05-03 2017-11-15 Kymab Ltd Methods, regimens, combinations & antagonists
CA3033788A1 (en) 2016-08-17 2018-02-22 Factor Bioscience Inc. Nucleic acid products and methods of administration thereof
CN108114282B (zh) * 2016-11-28 2021-03-02 北京大学第三医院 他汀类化合物治疗缺血性疾病的用途
US11851486B2 (en) 2017-05-02 2023-12-26 National Center Of Neurology And Psychiatry Method for predicting and evaluating therapeutic effect in diseases related to IL-6 and neutrophils
US11692037B2 (en) 2017-10-20 2023-07-04 Hyogo College Of Medicine Anti-IL-6 receptor antibody-containing medicinal composition for preventing post-surgical adhesion
RU2695334C1 (ru) * 2018-09-25 2019-07-23 Федеральное государственное автономное образовательное учреждение высшего образования "Белгородский государственный национальный исследовательский университет" (НИУ "БелГУ") Способ профилактики нарушений функций почек карбамилированным дарбэпоэтином в эксперименте
RU2678768C1 (ru) * 2018-09-25 2019-02-01 Федеральное государственное автономное образовательное учреждение высшего образования "Белгородский государственный национальный исследовательский университет" (НИУ "БелГУ") Способ профилактики ишемически-реперфузионных повреждений почек карбамилированным дарбэпоэтином в эксперименте
US10501404B1 (en) 2019-07-30 2019-12-10 Factor Bioscience Inc. Cationic lipids and transfection methods

Family Cites Families (37)

* Cited by examiner, † Cited by third party
Publication number Priority date Publication date Assignee Title
NZ210501A (en) 1983-12-13 1991-08-27 Kirin Amgen Inc Erythropoietin produced by procaryotic or eucaryotic expression of an exogenous dna sequence
IL77081A (en) 1984-12-04 1999-10-28 Genetics Inst AND sequence encoding human erythropoietin, a process for its preparation and a pharmacological preparation of human erythropoietin
US4732889A (en) 1985-02-06 1988-03-22 Chugai Seiyaku Kabushiki Kaisha Pharmaceutical composition for the treatment of the anemia of rheumatoid arthritis
US5198417A (en) * 1985-11-27 1993-03-30 Genetics Institute, Inc. Methods of treating pancytopenia and AIDS by co-administering EPO and colony stimulating factors
US4921837A (en) 1985-11-27 1990-05-01 Genetics Institute Inc. Treatment of AIDS-type disease
DK173067B1 (da) 1986-06-27 1999-12-13 Univ Washington Humant erythropoietin-gen, fremgangsmåde til ekspression deraf i transficerede cellelinier, de transficerede cellelinier sa
US5013718A (en) 1986-11-21 1991-05-07 Amgen, Inc. Method for treating iron overload using EPO
DE3729863A1 (de) 1987-09-05 1989-03-16 Boehringer Mannheim Gmbh Stabilisierte erythropoietin-lyophilisate
AU4072189A (en) * 1988-02-24 1989-09-22 American National Red Cross, The Device for site directed neovascularization and method for same
US5024841A (en) * 1988-06-30 1991-06-18 Collagen Corporation Collagen wound healing matrices and process for their production
DE4014654A1 (de) 1990-05-08 1991-11-14 Behringwerke Ag Galenische waessrige formulierungen von erythropoietin und ihre verwendung
DK0575555T3 (da) * 1991-03-11 2001-11-05 Curis Inc Proteininduceret morfogenese
US5354934A (en) * 1993-02-04 1994-10-11 Amgen Inc. Pulmonary administration of erythropoietin
JPH08509614A (ja) 1993-04-29 1996-10-15 アボツト・ラボラトリーズ エリスロポエチン類似体組成物および方法
CN1057534C (zh) 1993-08-17 2000-10-18 柯瑞英-艾格公司 促红细胞生成素类似物
JPH08205860A (ja) * 1994-01-21 1996-08-13 Usa Government 造血細胞の膨大化および移植方法
ITFI940106A1 (it) * 1994-05-27 1995-11-27 Menarini Ricerche Sud Spa Molecola ibrida di formula gm-csf-l-epo o epo-l-gm-csf per la stimolaz ione eritropoietica
DE69531952T2 (de) 1994-11-03 2004-07-29 Roche Diagnostics Gmbh Verwendung des erythropoietins zur behandlung von rheumatoider arthritis
US5837675A (en) * 1995-02-03 1998-11-17 Brox; Alan G. Synergistic effect of insulin-like growth factor-I and erythropoietin
US20020052309A1 (en) * 1996-09-11 2002-05-02 Athanasius A. Anagnostou Method of treating endothelial injury
US5980887A (en) * 1996-11-08 1999-11-09 St. Elizabeth's Medical Center Of Boston Methods for enhancing angiogenesis with endothelial progenitor cells
US6284260B1 (en) 1998-02-04 2001-09-04 Veronica L. Zaharia Czeizler Treatment with erythropoietin of bleeding from benign and malignant lesions with normal and abnormal coagulation parameters
US6274158B1 (en) * 1998-02-04 2001-08-14 Veronica L. Zaharia Czeizler Treatment with recombinant human erythropoietin of bleeding in patients with normal and abnormal hemostasis
DE19857609A1 (de) 1998-12-14 2000-06-15 Hannelore Ehrenreich Verwendung von Erythropoietin zur Behandlung von cerebralen Ischämien des Menschen
CN1607957B (zh) * 1999-04-13 2012-10-10 肯尼思S.沃伦协会有限公司 外周给药的红细胞生成素对应激组织功能的调制
CA2407785A1 (en) 2000-05-02 2001-11-08 Action Pharma Aps Use of .alpha.-msh and epo for preventing or treating ischemic conditions
US7259146B2 (en) * 2000-05-26 2007-08-21 Ortho-Mcneil Pharmaceutical, Inc. Neuroprotective peptides
US7078376B1 (en) * 2000-08-11 2006-07-18 Baxter Healthcare S.A. Therapeutic methods for treating subjects with a recombinant erythropoietin having high activity and reduced side effects
US20020065214A1 (en) * 2000-11-29 2002-05-30 Adrian Iaina Method of treating congestive heart failure
PA8536201A1 (es) 2000-12-29 2002-08-29 Kenneth S Warren Inst Inc Protección y mejoramiento de células, tejidos y órganos que responden a la eritropoyetina
JP2005503127A (ja) * 2001-04-04 2005-02-03 ジェンオディセ エリスロポエチン遺伝子の新規ポリヌクレオチド及びポリペプチド
US6784154B2 (en) * 2001-11-01 2004-08-31 University Of Utah Research Foundation Method of use of erythropoietin to treat ischemic acute renal failure
US7232797B2 (en) * 2001-11-28 2007-06-19 Ortho-Mcneil Pharmaceutical, Inc. Erythropoietin dosing regimen for treating anemia
EP1471930B1 (en) 2002-01-09 2007-04-11 Crucell Holland B.V. Use of erythropoietin for the preventive or curative treatment of cardiac failure
US6748154B2 (en) * 2002-03-28 2004-06-08 Nortel Networks Limited Optical module access tray
DE10234192B4 (de) * 2002-07-26 2009-11-26 Epoplus Gmbh Co.Kg Verwendung von Erythropoetin
DE102004004509B4 (de) * 2004-01-23 2010-07-01 Epoplus Gmbh Co.Kg Einsatz von niedrig dosiertem Erythropoietin zur Stimulation endothelialer Vorläuferzellen sowie zur Organregeneration und Progressionsverlangsamung von Endorganschäden

Also Published As

Publication number Publication date
US20100247451A1 (en) 2010-09-30
DK1779862T3 (da) 2010-08-16
AU2003255290A1 (en) 2004-02-23
ATE468132T1 (de) 2010-06-15
HK1081841A1 (en) 2006-05-26
DK1526867T3 (da) 2007-09-17
JP2010280670A (ja) 2010-12-16
KR20100077033A (ko) 2010-07-06
PT1526867E (pt) 2007-07-09
CN101099860B (zh) 2011-06-01
NO20051002L (no) 2005-04-18
AU2009200748A1 (en) 2009-03-19
CA2710100A1 (en) 2004-02-12
CY1108052T1 (el) 2013-09-04
HRP20100187A2 (hr) 2010-08-31
PL395151A1 (pl) 2011-08-16
IS2671B (is) 2010-09-15
JP4727988B2 (ja) 2011-07-20
WO2004012759A2 (de) 2004-02-12
IL166401A0 (en) 2006-01-15
DE10234192A1 (de) 2004-02-12
JP2010280671A (ja) 2010-12-16
EP1526867B1 (de) 2007-04-25
AU2003255290B2 (en) 2009-04-09
US20100247452A1 (en) 2010-09-30
EA009463B1 (ru) 2007-12-28
CN101099731A (zh) 2008-01-09
EP1779862A1 (de) 2007-05-02
BR0312981A (pt) 2005-06-14
DE50312729D1 (de) 2010-07-01
HRP20070189A2 (hr) 2007-07-31
DE10234192B4 (de) 2009-11-26
SI1779862T1 (sl) 2010-09-30
EA200801236A1 (ru) 2009-02-27
US7745387B2 (en) 2010-06-29
JP2010280672A (ja) 2010-12-16
SG177004A1 (en) 2012-01-30
US20100247450A1 (en) 2010-09-30
EP1526867A2 (de) 2005-05-04
ES2285195T3 (es) 2007-11-16
CN1681526A (zh) 2005-10-12
UA85997C2 (en) 2009-03-25
CN101099860A (zh) 2008-01-09
IS8817A (is) 2009-05-06
UA94913C2 (ru) 2011-06-25
JP2006503001A (ja) 2006-01-26
ES2345673T3 (es) 2010-09-29
WO2004012759B1 (de) 2004-07-08
CY1110713T1 (el) 2015-06-10
WO2004012759A3 (de) 2004-06-03
IS8909A (is) 2010-07-02
CN101099731B (zh) 2011-02-16
ZA200500726B (en) 2006-06-28
EP2191838A1 (de) 2010-06-02
EA200500281A1 (ru) 2005-06-30
DE50307140D1 (en) 2007-06-06
IS7633A (is) 2005-01-06
EA200700196A1 (ru) 2007-04-27
PL374874A1 (en) 2005-11-14
ATE360436T1 (de) 2007-05-15
HK1108625A1 (en) 2008-05-16
EP1779862B1 (de) 2010-05-19
IL204577A (en) 2012-08-30
PT1779862E (pt) 2010-08-18
SI1526867T1 (sl) 2007-10-31
US20050272634A1 (en) 2005-12-08
EA013966B1 (ru) 2010-08-30
KR20050026513A (ko) 2005-03-15
MXPA05001120A (es) 2005-08-03
CA2493598A1 (en) 2004-02-12

Similar Documents

Publication Publication Date Title
HRP20050065A2 (en) Use of erythropoietin
AU2005205917B2 (en) Use of low-dose erythropoietin for stimulation of endothelial progenitor cells, for organ regeneration and for slowing the progression of end-organ damage
MXPA06008181A (en) Use of low-dose erythropoietin for the treatment of acute or chronic kidney failure and for the treatment of wounds
NZ553426A (en) Use of erythropoietin for treating diabetes mellitus

Legal Events

Date Code Title Description
A1OB Publication of a patent application
ARAI Request for the grant of a patent on the basis of the submitted results of a substantive examination of a patent application
ODRP Renewal fee for the maintenance of a patent

Payment date: 20100702

Year of fee payment: 8

OBST Application withdrawn