HRP20020986A2 - Reservoir for blood withdrawal - Google Patents

Description

Izum se odnosi na spremnik za vađenje krvi u skladu sa uvodnim dijelom patentnog zahtjeva 1. Takav spremnik poznat je, na primjer, iz DE 297 13 743 U1.

Pacijentima u koje je postavljena igla ili kateter za infuziju, bilo u venu, bilo u arteriju, mora se često vaditi uzorak krvi u svrhu pretrage, a prednost je ako se ta procedura obavlja na mjestu igle za infuziju koja je dostupna izvana. U tu svrhu, mjesto vađenja krvi se omogućava u sustavu za infuziju. Prije nego što se može uzeti krv, mora se osigurati da se u području vađenja krvi nalazi samo nerazrijeđena krv pacijenta, bez imalo udjela infuzijskih tekućina ili razrjeđivača.

WO 88/01846 prema tome omogućava dva mjesta za vađenje krvi. Mjesto vađenja krvi smješteno bliže pacijentu i sprijeda koristi se za uzimanje samog uzorka krvi, a stražnje mjesto za uzimanje smješteno dalje od pacijenta služi za privremeno uklanjanje infuzijske otopine iz sustava tako da je na prednjem mjestu vađenja krvi prisutna samo nerazrijeđena krv. Ovo stražnje mjesto vađenja krvi ima, prema tome, ulogu spremnika. Nakon vađenja krvi iz prednjeg mjesta za vađenje, količina koja se privremeno pohranila u spremniku ponovo se infundira u pacijenta.

DE 297 13 743 U1 pokazuje spremnik sa komorom spojenom na ogranak infuzijske cijevi. Sustav se može pomicati unutar komore i može vući krv i/ili infuzijsku otopinu u komoru, kao što ju može i vratiti nazad. Stapajica klipa pričvršćena je za dršku, gdje se nalazi opruga, smještena između drške i potpornja unutar komore, koja pritišće na dršku, a time i na klip, u smjeru za vađenje krvi, tako da se isisavanje krvi ili infuzijske otopine odvija zapravo automatski. Korisnik samo treba otpustiti zasun na drški. Slični uređaji za vađenje krvi sa oprugom koja vrši automatsku aspiraciju mogu se također dobiti iz DE 94 19 737 U1 i DE 40 19 197 C2. Općenito, DE 42 20 301 C1 i EP 0 301 913 A2 se također odnose na mjesta za vađenje krvi ovog tipa, npr. spremnike.

Prednost uređaja za automatsko vađenje krvi koji se zasnivaju na sili opruge sastoji se u tome da se njime može upravljati jednom rukom. To, međutim, za sobom povlači rizik, jer se zbog niskog tlaka kojeg proizvodi tijekom izvlačenja krvi mogu stvoriti mali mjehurići zraka koji kasnije tijekom re-infuzije dospijevaju u pacijentov krvotok. To se naročito događa ako se drška za pokretanje nehotice otkvači i dođe do aspiracije kada su zatvoreni određeni ventili u cijevima za infuziju.

Problem izuma je u unapređivanju spremnika gore spomenutog tipa tako da on može ponuditi veću sigurnost i jednostavnije rukovanje.

Taj se problem rješava svojstvima naznačenima u patentnom zahtjevu 1. Povoljne konfiguracije i daljnji razvoj izuma mogu se naći u ovisnim zahtjevima.

I u ovom izumu koristi se opruga, međutim, ona se ovdje koristi za pražnjenje spremnika, a ne za aspiraciju. Ovo povećava pouzdanost zato jer neželjena aspiracija nije više moguća, dok je pražnjenje spremnika pojednostavljeno.

Da se još više poveća pouzdanost, klip je odvojen od uređaja za pokretanje dodatnom oprugom. Po naravi ove dodatne opruge, moguće je kompenzirati najniži mogući tlak koji se može stvoriti kada se vrši aspiracija i kad su ventili zatvoreni.

U razvoju izuma, spremnik koji je postavljen paralelno u odnosu na infuzijsku cijev također ima odvojeni ulazni i izlazni otvor, koji su međusobno spojeni cjevčicom. Povoljno je da ta cjevčica bude kruta i da je u suštini postavljena u kućištu, tako da se pomični klip pomiče duž te cjevčice. Također se, međutim, spominje da se uređaj za vađenje krvi može spojiti na poznati način bočno na infuzijski sustav, na primjer, u skladu s DE 42 20 301 C1.

Izum je detaljnije objašnjen niže, pozivajući se na primjer ostvarenja u vezi sa slikom.

Sama slika pokazuje presjek kroz spremnik.

Ovaj spremnik ima u suštini cilindrično kućište 1 koje ima spojeve 2 i 3 na oba aksijalna kraja na koja se mogu spojiti dijelovi cijevi 4 i 5. Unutar kućišta je u sredini postavljena kruta cjevčica 6, koja se otvara neposredno u cijev 4 na spoju 2 dalje od pacijenta, dok se na kraju uz pacijenta, blizu spoja 3, otvara u komoru 16. Unutar kućišta nalazi se pomični klip 7 koji vodi do krute cjevčice 6 i koji je priljubljen uz unutrašnju stijenku kućišta 1 tako da djeluje kao brtva.

Klip 7 je spojen sa prvim hvatačem 8, koji ovdje ima otprilike pravokutan presjek i donji otvor 8.1 za prolaz cijevi 6, kao i gornji otvor 8.2 za prolaz gornjeg hvatača 9. Donja stijenka 8.3 prvog hvatača 8 je čvrsto povezana za gornju stranu klipa 7, na primjer lijepljenjem.

Drugi hvatač 9, čiji je presjek otprilike oblika dvostrukog slova T, širi se aksijalnim krakom 9.1 kroz otvor 8.2 prvog hvatača u njegovu unutrašnjost, gdje završava prvim poprečnim krakom 9.2, na koji se podupire druga opruga 10. Drugi kraj druge opruge 10 podupire gornji unutarnji zid 8.4 prvog hvatača. Drugi poprečni krak 9.3 drugog hvatača smješten je izvan prvog hvatača. Na njemu leži prva opruga 14, čiji je drugi kraj spojen na potporanj 17 za oprugu koji je postavljen na kraju kućišta 1 u blizini spoja 2. Drugi hvatač 9 ima šiljak koji strši van kroz pukotinu 13 u kućištu 1, gdje je spojen za uređaj za pokretanje kao što je, npr. prsten 11 ili tome slično. Na gornjem kraju pukotine 13, tj. na kraju bliže spoju 2, nalazi se mehanizam 13.1 za blokiranje s bajunetom u koji se šiljak može uklopiti.

Dalje je opisan postupak upotrebe uređaja;

Počevši u «položaju mirovanja» prikazanom na slici 1, uređaj za pokretanje 11 povuče se ručno prema gore, tj. u smjeru prema spoju 2. Tijekom toga, drugi se hvatač 9 pomiče protiv sile opruge 14 i poprečni krak 9.2 drugog hvatača tjera prvi hvatač 8 sa drugom oprugom 10, koji hvatač tada redom pomiče klip 7, tako da se povećava volumen komore 16. Kao posljedica toga, iz cijevi 5 se usisava tekućina u komoru 16, gdje se privremeno pohranjuje. Šiljak 12 doseže gornji kraj pukotine 13, gdje se pokretom u obodnom smjeru može uklopiti u mehanizam 13.1 za blokiranje s bajunetom, a uređaj pohranjuje odgovarajući volumen u komoru 16 koja je otvorena do maksimuma.

Kao što je uobičajeno s takvim uređajima za vađenje krvi, prije nego što samo vađenje krvi započne, ventil, koji nije prikazan, je zatvoren u cijevi 4, tako da se tekućina isisava samo iz jedne cijevi 5.

Uređaj za pokretanje 11 i drugi hvatač 9 se odvajaju u odnosu na klip 7 pomoću druge opruge 10. Klip, prema tome, ne slijedi odmah kretanje drugog hvatača, nego tek pod djelovanjem određene tvrdoće druge opruge 10, i to samo dok nizak tlak u komori 16 ne pređe određenu razinu.

Reinfuzija tekućine, a time i pražnjenje komore, odvija se obrnutim redoslijedom. Ako se šiljak 12 oslobodi iz mehanizma 13.1 za blokiranje s bajunetom, tada prva opruga 14 gura drugi hvatač dolje, a ovaj posljednji gura prvi hvatač 8 izravno putem šipke 8.4, gurajući time klip 7 prema dolje. U tom smjeru ova su dva hvatača izravno u kontaktu, jer njihovo razdvajanje nije potrebno za reinfuziju.

Naposljetku, treba primijetiti da postoji brtva u obliku valjane cijevi između jednog od dva hvatača 8 i 9 i unutrašnjeg zida kućišta 1, koja je postavljena tako da priliježe uz pukotinu 13 u smjeru prema spoju 3 uz pacijenta, čime se sprečava kontaminacija dijela kućišta 1, koji je spojen sa komorom 16, kontaktom kroz pukotinu 13. Naravno, valjana cijev okružuje prvi hvatač 8.

Nadalje, također treba spomenuti da je povoljno da se spoj 2 izradi kao čvrsti spoj u odnosu na cijev 4, dok spoj 3, u odnosu prema elastičnoj cijevi, djeluje kao spoj koji se može otpustiti, na primjer Luerov spoj ili vijčani spoj.

Razmak između poprečnog kraka 8.4 i 9.2, kao i debljina opruge 10 u potpuno stisnutom stanju, manji su od duljine pukotine 13, a time se osigurava da se klip 7 može uvijek osloboditi iz prednjeg položaja, čak i ako je tamo zalijepljen, na primjer zbog ostataka krvi. U posljednjoj fazi pomicanja hvatača 9.3 prisilno se stvara spoj, jer je pokret opruge 10 izvršen u potpunosti te opruga time nema više mogućnosti djelovati kao opruga, već djeluje kao kruti dio.

Claims (9)

1. Spremnik za vađenje krvi sa kućištem (1), u kojem se klip (7) može pomicati pomoću uređaja za pokretanje (11), a jedan smjer pomicanja klipa (7) podržava opruga (14), naznačen time, što opruga (14) gura klip (7) u zatvoren položaj, u kojem komora (16) kućišta (1) ima najmanji volumen.

2. Spremnik u skladu sa zahtjevom 1, naznačen time, što su klip (7) i uređaj za pokretanje (11) međusobno spojeni putem druge opruge (10).

3. Spremnik u skladu sa zahtjevom 2, naznačen time, što je klip (7) kruto spojen sa prvim hvatačem (8), uređaj za pokretanje je kruto spojen sa drugim hvatačem (9), a dva hvatača (8 i 9) su međusobno spojeni pomoću druge opruge (10) tako da, tijekom pomicanja klipa (7) prema otvaranju, drugi hvatač (9) pomoću druge opruge (10) pomiče prvi hvatač, a time i klip.

4. Spremnik u skladu sa zahtjevom 3, naznačen time, što je raspon pokretanja druge opruge manji nego najveći mogući put pomicanja drugog hvatača 9, tako da na kraju potpunog pomaka druge opruge (10) dolazi do prisilnog spajanja između uređaja za pokretanje (11) i klipa (7).

5. Spremnik u skladu s jednim od zahtjeva 1-4, naznačen time, što kućište (1), u aksijalnom smjeru, ima prvi spoj (2) i drugi spoj (3), a unutar toga postoji se kruta cijev (6), koja se nalazi u središtu u odnosu na os kućišta (1), gdje je jedan kraj cijevi spojen na spoj (2), a drugi se otvara u komoru (16).

6. Spremnik u skladu s jednim od zahtjeva 1-5, naznačen time, što uređaj za pokretanje (11) prolazi kroz uzdužnu pukotinu (13) kućišta (1), pomoću šiljka (12) za kojeg je pričvršćen drugi hvatač (9).

7. Spremnik u skladu sa zahtjevom 6, naznačen time, što pukotina predstavlja mehanizam za blokiranje s bajunetom (13.1) za šiljak (12).

8. Spremnik u skladu s jednim od zahtjeva 1-7, naznačen time, što je za djelovanje postavljena cilindrična brtva (15) između unutrašnje stijenke kućišta (1) i klipa (7).

9. Spremnik u skladu sa zahtjevom 8, naznačen time, što je cilindrična brtva (15) pričvršćena s jedne strane za unutrašnju stijenku kućišta (1), a s druge strane za prvi ili drugi hvatač (8 ili 9).