HRP20010598A2 - Bicameral scale musical intonations and recordings made therefrom - Google Patents

Description

Ova prijava odnosi se na područje glazbe, bolje rečeno na instrumente intenziviranih visina (tona) koji su izrađeni prema posebnom glazbenom sustavu ugađanja tonova. Najbolji sustav ugađanja za proizvođenje tonova koristi dva različita niza Pitagorinih čistih kvinta odvojenih poznatim ishodišnim intervalom. Izvođač uglavnom koristi jednu od šest osnovnih modalnih kromatskih ljestvica koja je oblikovana iz unificiranog skupa tonova zajednički dobivenih iz dva niza čistih kvinta.

Bit će opisane različite modifikacije instrumenata iz postojećeg stanja tehnike s fiksnom visinom, kao što su, usne harmonike, rogovi i instrumenti sa priječnicom (duž hvatnika/vrata nekih žicanih instrumenata) koje će im omogućiti proizvođenje opisanih visina (tona). Također će biti predstavljena nova klavijatura. S obzirom da su klavijature polifonične, one mogu, kada su postavljene enharmonijski, izraziti više od tipične dvanaesttonske ljestvice. Kada su visine tonova simetrične, te klavijature omogućavaju i to da se položaj prstiju fizički ne mijenja s modulacijama.

Raspravljanje o stanju tehnike

Prije više od 200. godina upotreba dvanaesttonske jednake temperacije (ovdje nazvane dvanaesttonska) počela je polako susprezati različite uspješne temperacije. Sredinom 19. stoljeća proces je uspješno završen. Najduže se održala nejednaka, poznata kao srednjetonska temperacija (neravnomjerna temperacija s prirodnim tercama). Ona se najduže koristila za orgulje.

Primjereno prevlasti akustičnog glasovira sa standardiziranom Cristofori klavijaturom, većina se shema ugađanja fokusirala na metodu odabira zasebnih visina 12 dostupnih tonova po oktavi. To su prvenstveno bile već spomenute uspješne ugodbe koje su uglavnom karakterizirale povišene terce i snižene kvinte. One su dobro zvučale u nekoliko tonskih rodova (na određenoj apsolutnoj visini tonova) te nešto manje uspješno u ostalim predznacima (armaturama).

Samo čista kvinta iz 12 tonova može jednako zvučati u svim tonskim rodovima u kojima se nađe. Međutim, ona je sama po sebi neznatno snižena za gotovo 2 centa (1/100 temperiranog/ugođenog polustepena/polutona) prema uobičajenoj praksi, a ulagao se veliki napor kako bi se žičani instrumenti izloženi oštrim kritikama upućenim zbog nečistih kvinta od 700 centi, primjereno ugodili.

Ugađanje instrumenta od 12 tonova uistinu je umjetnost njegova "reugađanja" budući da je uho neprestano usmjereno prema prirodnim tendencijama ugađanja na slušnu čistu Pitagorinu kvintu od 702 centa kao dijatonskog intervala.

Istraživali su se i mnogi drugi sustavi jednake temperacije koji su proizvodili čak i preko 100 tonova po oktavi. Kao najučinkovitije alternative dvanaesttonskog sustava definirane su varijacije jednake temperacije od 19, 31, 34, 53, 65 i 118 tonova.

Prirodna ugodba (ugodba bez temperacije, sa prirodno čistim kvintama i tercama) bazirala se na upotrebi čistih intervala koji su odgovarali određenim prirodnim tonskim nizovima alikvota. Ne postoji standardizirani sustav, a prirodna ugodba uglavnom obuhvaća cjelokupnu ljestvicu tonova po oktavi čiji se broj približava broju 70. Iako je prirodna ugodba dostupna mnogim glazbenim istraživačima preko upotrebe kompjutera, i do danas je vidljiva prevlast dvanaesttonskog sustava (temperacije). Prirodna ugodba dvojako se zadužila kompleksnošću nevjerojatnog majstora umjetnika te jednostavnošću slušne savršenosti koja je ograničena na uočene osebujne disonance proizvedene iz 5 kromatskih znakova dvanaesttonske kromatske ljestvice.

Međutim, do danas se održalo veće nezadovoljstvo prema nepročišćenim dijatonskim tercama (i velikim i malim) dvanaesttonskog sustava.

Najilustrativnija težnja za jasnijim tercama je iscrpan sustav ugađanja Jamesa Heffemana koji je nagrađen U.S. Patent # 904,325 od 17.11.1908. Iako je riječ o varijaciji intervala jednake temperacije u 24 jednaka stepena (tona), interval koji se dijeli bio je dijatonska decima od 1902 centne vrijednosti. Krajnji rezultat je sustav ugađanja sa brojnim približno prirodno ugođenim tercama, ali potpuno lišen ponovljenih čistih oktava. Svako glazbeno djelo da bi se izvodilo unutar tog sustava moralo bi biti novo jer je svaki prijašnji europski skladatelj intenzivno ovisio o čistim oktavama. Heffeman je svojatao svoje instrumente kao klavijature i nije imao nikakvu namjeru opisati sustave koji bi omogućili tradicionalnim kromatskim instrumentima da proizvode takav jedinstveni skup visina (tona).

Namjere i prednosti

Glazbeni instrumenti intenziviranih visina (tona) oblikovani su da zvuče nepromijenjeno:

Dakle, uslijed toga, namjera sadašnjeg izuma je da proizvede glazbeni sustav ugađanja koji bi poboljšao durske i molske trozvuke dvanaesttonske jednake temperacije u skladu sa prirodnim akustičkim zakonima.

Prema tome, također je namjera sadašnjeg izuma da proizvede takav sustav ugađanja koji ne bi potpuno mimoišao uočene glazbene disonance proizvedene iz kromatskih znakova dvanaesttonske jednake temperacije.

Također je namjera sadašnjeg izuma da proizvede sustav ugađanja koji ne bi zasuo izvođača sa modulativnim složenostima prirodne ugodbe uz pomoć efekta imitacije kromatske dvanaesttonske ljestvice.

Namjera je i da sadašnji izum proizvede glazbeni sustav ugađanja koji bi bio retroaktivno koristan za sadržaj glazbenog djela koji se u zadnjih nekoliko stoljeća temeljio na dvanaesttonskoj jednakoj temperaciji na način da se ne izgubi glazbena nakana kompozitora, a da se istovremeno uvažava ukus publike.

Isto je tako namjera sadašnjeg izuma da proizvede glazbeni sustav ugađanja koji koristeći se Pitagorinim čistim kvintama omogućava ugađaču mnogo više točnosti i brzine od sustava ugođenog na 700 centi smanjenih kvinta.

Namjera je i da sadašnji izum proizvede glazbeni sustav ugađanja koji bi se sam prilagodio kako stanju tehnike pojedinačnih instrumenata tako i orkestrima preko određenih modifikacija instrumenata.

Također je namjera sadašnjeg izuma da proizvede sustav koji bi sačuvao uobičajene prstomete instrumenata s priječnicom i općenito proširio korisnost nemultitonalitetnog instrumenta tako da bi određene visine zamijenio preko naredbe operatera u druge propisane vrijednosti.

Namjera je sadašnjeg izuma i da proizvede multitonalitetnu glazbenu klavijaturu (sa više od 12 visina po oktavi) koja bi maksimalno uvećala sadašnji sustav ugađanja na softiciraniji način od onog za koji je sposobna uobičajena Cristofori klavijatura.

Ove i mnoge druge namjere i prednosti bit će lako uočljive stručnjaku u tom području kojem izum pripada, te ako pomno čita patentnu prijavu i prati detaljan opis najboljih primjena zajedno sa pridodanim crtežima.

Porijeklo

Glazbeni instrumenti koriste:

1. Uređaje za odabir zvukova koji dopuštaju korisnicima izdvajanje određenih visina (tona)

2. Sredstva za širenje valova za proizvođenje frekvencija.

Postoje dvije velike podjele glazbenih instrumenata; instrumenti sa određenom visinom tona i instrumenti sa neodređenom visinom tona. Uređaji za odabir zvukova kod instrumenata sa neodređenom visinom (tona) kao što su violine i tromboni proizvode neodređeni broj tonskih visina, od polustepena do susjednih polustepena. Uređaji za odabir zvukova instrumenata sa određenom visinom (tona) izrađeni su da proizvode samo određeni skup tonova i od primarne važnosti za sadašnje stanje tehnike su oni posljednji tipovi. Najbolja primjena ovog izuma je da preko naredbe operatera proizvede tipičan zbir skupova određenih visina (tona).

Glazbeni instrumenti koji se koriste sredstvima za širenje valova mogu se dalje podijeliti u dvije kategorije, čisto akustične i one "elektroničke". Akustični instrumenti koriste rezonantna sredstva za varijacije zvučnih valova dok "elektronički" instrumenti za proizvođenje varijacija zvučnih valova koriste elektronička sredstva. Jedan tipičan primjer elektroničkih sredstava proizvođenja pronađen je u elektroničnim klavijaturama koje mogu sadržavati stvarne oscilatore koji su stvar naredbe. Ti se oscilatori aktiviraju, mijenjaju, pojačavaju i postaju čujni pomoću elektroničkog pokretanja mikroprocesora. Rezonantna sredstva akustične primjene svrstavaju se u različite kategorije u skladu s 4 glavne porodice instrumenata:

1) Obuhvaća puhačke instrumente s jezičkom. Rupice su uređaji za odabir zvukova, a komore koje sadrže jezičce (piskove) su rezonantna sredstva. Operater pritiskom na određene rupice potiče jezičce na proizvođenje odabranih frekvencija. Primjer je usna harmonika.

2) Skupina instrumenata koji koriste zrak. Ventili ili otvori (bočne rupice na drvenim puhačkim instrumentima) proizvode pojedinačne frekvencije ili elemente zajedno sa kvalitetom zvučnih vibracija natjeranih u korpus instrumenta. Ventili ili rupice služe kao uređaji za odabir a tijelo koje sadrži zrak koji rezonira, služi kao rezonantno sredstvo. Operater mora izabrati koji će uređaj za odabir (tonova) aktivirati kako bi proizveo određeni ton, tako da ili otkrije posebnu rupicu ili umetanjem ili otklanjanjem određenog ventila iz cijevi određuje dužinu iste.

3) Žičani instrumenti s priječnicom (priječnicama). Priječnice (pražići) su uređaji za odabir (tonova) koji prilikom pritiska svirača na žice određuju dužinu žice pa sukladno tome i ton. Prag (na hvatniku gudala i trzalačkih instrumenata) je specijalizirana priječnica kada se koristi prazna žica. Vrat instrumenta je rezonantno sredstvo koje sprečava pokretanje i drži žice na određenoj visini. Na primjer kod gitare, rezonantno tijelo na kraju konjića postoji da proizvede pojačani zvuk, a ne rezonancu (titranje).

4) Instrumenti sa praznim žicama. U ovoj grupi većina žica nema priječnicu, ali ustvari, ima statičnu priječnicu kao prag. Žice zajednički pokrivaju paletu frekvencija koje operater bira. Na primjeru harfe ili glasovira, većina žica služi kao uređaji za odabir tonaliteta a okvir je sredstvo rezonancije. Pogrešno se misli, kod glasovira, da je rezonantna daska u glasoviru sredstvo rezonancije, dok je ona ustvari uglavnom sredstvo za pojačavanje jačine zvuka. Nepričvršćena žica je beskorisna. Ona je sredstvo koje rasteže i drži žicu na određenoj visini te, zapravo kada je trznuta, omogućava žici da zazvuči.

Instrumenti s jezičkom i skupina instrumenata koji koriste zrak mogu se nazivati puhačkim instrumentima.

Također, postoje, i ne smiju se zanemarivati, raznoliki instrumenti sa određenom visinom tona kao što su ksilofoni iako ovdje nisu svrstani u nijednu skupinu.

Multitonalitetni instrumenti proizvode više od 12 tonova po oktavi. Većina instrumenata sadašnjeg vremena je kromatska, a ne multitonalitetna. Neki kao što su usne harmonike, proizvode samo 7 početnih dijatonskih tonova po oktavi. Dakle, kako bi se instrumente koji mogu proizvesti 12 ili manje tonskih visina osposobilo da proizvode većinu tonova preko mulitionalitetnog efekta, ugrađuju im se specijalizirani dijelovi za proizvođenje (tonova) koji odabirom operatera imaju mogućnost izmjene početnih tonova.

Izum ne predstavlja posebnu vrstu uređaja za proizvođenje tonova kojih je mnogo, već je više u funkciji određenih veza između mnoštva uređaja koji zajedno djeluju kako bi proizveli ljestvicu.

Instrumenti opisani u stanju tehnike (oblikovani za proizvođenje 12 tonova jednake višetonske tempocacije) ne mogu proizvesti dvosložno ugođene tonove preko svojih određeno podešenih uređaja za proizvođenje tonova. Pri usporedbi akustične gitare opisane u prethodnom stanju tehnike i akustične gitare sadašnjeg stanja tehnike, treba uočiti važne stavke; međusobna veza uređaja za odabir tonova (priječnice) koji stvaraju određene frekvencije jedinstvena je za svaki od instrumenta iako su sredstva rezonancije za oba instrumenta potpuno jednaka.

Definicije

Tritonus:

Interval sadržan u dvanaesttonskim kromatskih sustavima ugađanja koji opisuje vezu između tonike (O centa) i 6 kromatskih intervala mjerenih od te tonike (600 centa kod jednakog sustava temperacije). Iako se termin tritonus odnosi na interval, on sam po sebi ne daje ime konkretnom zvučećem tonu. Određena nota u osobitoj ljestvici može se definirati kao tritonus, na primjer, u C-tonalitetu tritonus se izražava kao povišeni F (Fis). Tritonus se sastoji od tri cijela stepena.

Tonski niz:

Sekvencijska skupina visina (tona) koja se teoretski proteže do beskonačnosti. Usprkos tome mogu se odrediti granice tonskog niza. Interval koji povezuje uzlazne ili silazne članove (ili "položaje") tonskog niza ponavlja se od sastavnog dijela do sastavnog dijela. Izraz "povezujući (spojni) interval" je skraćeni naziv za taj interval koji povezuje članove tonskog niza. Primjer je tonski niz od 4 člana koji kao spojni interval koristi dijatonsku čistu kvintu: O, 702, 1404 i 2106 centa.

Dvosložni:

Dva odvojena tonska niza koji dijele spojni interval. Kao ishodišna točka između odvojenih tonskih nizova, interval koji odvaja dva stvorena položaja (jedan element iz svakog tonskog niza) naziva se priječni interval. Tritonus je priječni interval najbolje primjene. Izraz "prečka ljestava" je prikladan jer kada je predstavljena na papiru, tipična dvosložna tabela vrijednosti nalikuje na ljestve. Ako se jedna od suprotnih intervalskih visina iz ljestvične vrijednosti izuzme od ostalih, tritonus se otkriva kao priječni interval.

Kromatski brojčani sustav:

Direktno sredstvo otkrivanja 12 individualnih članova kromatske skupine tonova, razmjerno njihovoj upotrebi kao modulativnih intervala.

Tonika predstavlja 0. stupanj, 1 polustepen iznad je 1 ili 1. stupanj, 1 cijeli stepen iznad (velika sekunda dijatonskog brojčanog sustava) je 2 ili 2. stupanj, jedan i pol ton iznad (mala terca dijatonskog brojčanog sustava) je 3 ili 3. stupanj, 2 cijela tona iznad tonike (velika terca dijatonskog brojčanog sustava) je 4 ili 4. stupanj, itd. sve dok se ne dostigne 12. interval koji je uzlazna oktava nad tonikom 0. Ovakovo se stupnjevano kromatsko nazivlje ovdje ponekad koristi za precizno imenovanje intervala kao alternative ili zajedno sa sedam uobičajenih dijatonskih naziva intervala. Time se izbjegavaju mogući nejasni nazivi za visine (tonova) kao što su sniženi i povišeni pri opisivanju 5 tradicionalnih intervalskih predznaka durske ljestvice.

Oktavna regulacija:

Pretvaranje članova tonskog niza od krajnjih 1200 centa ili manje do O centa (takve su negativne vrijednosti od -702 centa), u centnu vrijednost koja pada između tonike i uzlazne oktave tonike. To se postiže oduzimanjem ( ili dodavanjem) "X" centa (obično 1200) ili udvostručavanjem "X" centa nekih vrijednosti tonskog niza dok se oktavna vrijednost pojavi sa pozitivnom centnom vrijednosti koja pada negdje između O i 1200 centa. Tako centna vrijednost 5 članova tonskog niza (-702, 0, 702, 1404 i 2106 centa) kada se oktavno reguliraju postaje 498, O, 702, 204 i 906. Kada se sastavni dijeli oktave reguliranog tonskog niza nađu izvan dometa, a predstavljaju se kao članovi određene ljestvice, obično se transponiraju prema gore ili dolje u oktave nad tonikom.

Prema posljednjem navedenom primjeru, dostignuta visina od 498 u oktavi ispod tonike ima vrijednost O, ali se pronalazi u brojčano - sekvencijalnom nizu kada se izlaže kao član određene ljestvice (npr. O, 204, 498, 702 i 906).

Određena ljestvica:

Nejednaka temperacija skupa oktava regulira ulazne intervale nad poznatom spomenutom ishodišnom visinom i stvara poznatu grupu intervala u brojčano - sekvencijalnom nizu. Jedna od tih grupa sa 12 intervala koji se neuspješno mogu usporediti sa tradicionalnim intervalima dvanaesttonske ljestvice naziva se određena kromatska ljestvica. Za instrumente kao što su klavijature koje mogu proizvesti više od 12 tonova (zvuk određene visine) po oktavi, multitonalitetna određena ljestvica koja može izraziti više od 11 visina (tona) razmjernih tonici ima enharmonijske vrijednosti koje se pojavljuju kao stvarne alternative originala. Međutim, za tipične kromatske instrumente kao što je gitara dvosložne građe, određena ljestvica uvijek je kromatska (npr. izražava 11 visina tonova razmjernih tonici kao 0 od ukupnih 12 tonova). U dvosložnom sustavu kromatski određena ljestvica obično koristi 6 vrijednosti iz jednog tonskog niza i 6 iz drugog, stanje nazvano šestotonsko. Svaka njegova varijacija imala bi za posljedicu da najmanje jedan od 6 tritonusih parova određene ljestvice ne bude odvojen jednakim priječnim intervalom kao ostali što bi također uništilo simetriju među 6 modalnih ljestvica.

Dvosložne modalne ljestvice:

Postoji 6 različitih kromatski određenih ljestvica sa po 6 šestotonskih tritonskih parova koje dijeli isti priječni interval. Sedam bijelih tipaka kod klasičnog glasovira (donji red tipaka) proizvodi sedam dijatonskih (tonskih) načina, ovisno koja se od njih sedam smatra tonikom. Na isti način, 12 dvosložnih visina (tona) preko 6 susjednih tritonusnih parova stvara 6 jedinstvenih ljestvica ili kromatskih načina. Budući da svaki tritonusni par može imati jednu od svoje dvije vrijednosti izabranu za toniku, oktavna regulacija početne skupine od 12 kromatskih visina (tona) stvara samo 6 različitih kromatskih određenih ljestvica. Svaka od tih 6 ljestvica ima jedinstvenu građu i jedinstvene karakteristike. Najvažniji član njih 6 naziva se neprekinuta durska ljestvica te je ona najbolja radi svojih zvučnih vrijednosti. Samo po sebi je razumljivo da glazbenici mogu birati koju će ostalu ljestvicu ostvarenu dvosložnim sustavom uključujući 5 ostalih modalnih ljestvica upotrijebiti. Međutim, kao primjer koji to najbolje detaljno ilustrira u ovom potankom opisu jedino je neprekinuta durska ljestvica. Ona sadrži centne vrijednosti: O, 102, 204, 294, 396, 498, 600, 702, 804, 896, 996 i 1098.

Tonalitetno središte:

Položaj visine (tona) određene ljestvice koji može postati 0 ili tonika nove ljestvica. Osim ako nije drugačije zamišljeno, idealno je da nova ljestvica pokazuje jednake harmonijske značajke kao sama određena ljestvica. Ako je to tako, nova se ljestvica stoga definira kao istolika ljestvica (ljestvica iste strukture). Kod najboljih šestotonskih primjena, određena dvanaesttonska ljestvica omogućava dva tonalitetna središta, toniku i tritonus, od kojih će jedno služiti kao tonika iste istolike ljestvice. Ostalih 10 tonalitetnih središta definiraju se kao modulativna tonalitetna središta. Da bi ljestvica koja je izgrađena na modulativnom tonalitetnom središtu (ponovno nejednako temperirane ljestvice) bila istolika sa određenom ljestvicom, mora postojati dovoljan broj dostupnih enharmonijskih visina (tona) ili skupina koje bi to omogućile ili se neki sastavni dijelovi skupine moraju izmijeniti u traženu enharmonijsku visinu (tona). Takva tražena visina (tona) naziva se neakordički ton. Ishodišna visina koju ona zamjenjuje više nije potrebna za postizanje istolikosti i naziva se povišeni ton. Obrnuti postupak naziva se povratni (rekurzivni) i mijenja jednu ili više (obično dvije) neakordičke visine natrag u jednu ili više povišenu visinu.

Interval tonalnog skoka (Pomični interval):

Intervalska udaljenost između neakordičkog i povišenog tona. U najboljem utjelovljenju, interval tonalnog skoka je od 11.7 centa. Oslanjanje na koliko je visina određene ljestvice potrebno da postanu potencijalna tonalitetna središta, te tako pokažu istolikost, diktira završni sklop onoga što se definira kao potpuna ljestvica.

Potpuna ljestvica:

Skup visina dovoljnih da omogućuje određenu ljestvicu ili većinu određenih ljestvica (kompleks ljestvica) u suglasju istolikosti određene podskupine visina određene kao tonalitetna središta. Dvije tipične određene ljestvice kojima je potrebna tonika da oblikuju kompleks ljestvica bile bi tipično optimalne durske i molske ljestvice.

Tritonusni par:

U najboljem dvosložnom sustavu ugađanja dva člana potpune ljestvice koja su odvojena tritonusom (najboljih 600 centa mjerenih od jednog do drugog). Kada je svaki za sebe 600 centa, zajedno čine jedinstveno svojstvo koje omogućuje određenim ljestvicama da zvuče kao istolike pri čemu je svaki od članova zamjenjiv. Određena ljestvica sadrži najmanje 6 tritonusnih parova. Određena kromatska ljestvica sadrži najviše 6 tritonusnih parova i stoga predstavlja podskupinu potpune ljestvice iz koje je izvedena.

Detaljni opis crteža

Crtež 1.

Crtež 1 prikazuje potpunu oktavno reguliranu 24-članu tabelu potrebnih visina (tona) za primjenu dvosložnog sustava ugađanja koji je razmjeran sa jednom visinom (0) označenom kao ishodište. Ako se promatra kao ljestvica vrijednosti reducirana na dva opsega, ova tabela od dna prema vrhu pokazuje dvije oktavno regulirane Pitagorine čiste kvinte tonskih nizova. Na primjer 588, 90, 792, 294 itd. su elementi tonskog niza tonike, a 1188, 690, 192, 894 itd. dio su tonskog niza tritonusa. U ovoj tabeli, svaki od dva tonska niza sastavljen je od 12 članova. Svaki par dva horizontalno poredana elementa koji uključuje tritonusnu vezu može se razmatrati kao predznak tonalne grupe za svaki od 6 vertikalnih tritonusnih parova u nizu čiji je on član. Zajedno sa sljedećim najgornjim tritonusnim parom u nizu i slijedećim najdonjim tritonusnim parom u nizu, ovaj zbroj 16 visina pogodan je za mnoge tipične skladbe sastavljene od trozvuka (akorda) a koje karakterizira neprekinuta durska ljestvica. Za daljnje shvaćanje, svakoj je vrijednosti pridodan kromatski broj u zagradama desno od centne vrijednosti.

Na tabeli TI podgrupa 16 visina potrebnih za toniku (0) i tritonus (6 st.) kako bi ih se iskoristilo kao osnovne predznake. Unutar tog okvira je 12 vrijednosti: 894, 396, 1098, 600, 102 i 804 jednog tonskog niza, 294, 996, 498, O, 702 i 204 drugog. Kod TI kada se 12 traženih visina koristi kako bi se stvorila kromatska neprekinuta durska Ijesvica temeljena na toničnoj grupi, izostavljene su dvije visine najviše postavljene u dva stupca (906 i 306) i dvije visine najniže postavljene (792 i 192).

Kada se na početku primijene slijedeće komponente odozdo (294 i 894) od 16 visina u TI sa najviše postavljenim komponentama (906 i 306) kao odabranim vrijednostima za 9. i 3. st., promijenjenih 12 visina može uspješno stvoriti neprekinutu dursku ljestvicu sa istolikom na dominantnoj grupi. Kada se na početku primijene slijedeće komponente od vrha u TI (204 i 804) sa najviše postavljenim komponentama (7982 i 192) kao odabranim vrijednostima za 8. i 2. st., promijenjenih 12 visina može uspješno stvoriti neprekidnu dursku ljestvicu sa istolikom na subdominantnoj grupi. T2 podgrupa koristi se za 2. i 8. st. kao osnovni tonički predznaci, T3 za 7. i 1. st, T4 za 5. i 11. i T5 za 10. i 4. st. Sa instrumentima koji preko 3 osnovne grupe (toničku, dominantnu i subdominantnu) proizvode jedan ili nekoliko tritonusnih parova, mogu se izvoditi razvijenije glazbene partiture od tipičnih akordskih pjesmama.

Crtež 2.

Prikazuje konfiguraciju od 9 redova po tri oktave enharmonijske klavijature pogodne za "dvosložnu" glazbu. 15 stupaca tipki koji nisu pokazani omogućilo bi 7 oktava. Kromatski stupnjevi su radi jasnoće stavljeni na lijevo u pravokutnom prostoru tipke, a visine u centima pokazane su na desno bez oktavne regulacije. Za daljnje snalaženje, vrijednosti visine tonike (0) proizvoljno je pridodana vrijednost visine C, a ona i ostale vrijednosti sa tradicionalnim nazivljem izvedenih iz C, pokazane su u centru svake pravokutne tipke. Vrijednost tipaka u svakom stupku povećava se za 102 centa a vrijednost svake horizontalne tipke na desno raste za 600 centa. Ponovljena oktava (1200 centa) za svaku spomenutu klavijaturu nalazi se dvije tipke dalje u horizontalnom smjeru.

Crtež 3.

Prikazuje perspektivu klavijature iz crteža 2. Ruka svira uzlazni trozvuk (0., 4. i 7. st.) sa dodanim 11. st. (dijatonska velika septima) i 2. st. za oktavu više nad tonikom (dijatonska nona). Ovaj poseban prstomet temelji se na neprekinutoj durskoj ljestvici u kojoj je dijatonski durski kvintakord 396 centa iznad tonike. Ručni zglob je zaokrenut prema gore i udesno kako bi se prsti mogli vidjeti. Kod normalnog položaja sviranja, zglob je postavljen pod paralelnim kutevima u odnosu na površinu za sviranje na ugodniji način. Pregledno postavljen raspored tipaka dopušta čak i osobama sa manjim rukama da dosegnu na ovom instrumentu svaku željenu tipku sa obje ruke.

Crtež 4.

Prikazuje plan prstometa akorda koji se svira rukom prikazanom na crtežu 3. Osnovna nota je C (0. st.), tako daje ovo akord na tonu C. Ostale note su E (4. st.), G (7. st.), H (11. st.) i D (2. st. preko oktave).

Crtež 5.

Također prikazuje plan prstometa uzlaznog durskog trozvuka sa dodanim 11. st. i 2. st. za slijedeću oktavu više nad tonikom. Ovaj konkretan prstomet po obliku je različit jer se temelji na drugoj modalnoj dvosložnoj ljestvici, kod koje je dijatonska velika terca 408 centa nad tonikom. Ovo je tehnički, prema nazivlju intervala, isti akord koji se svira na crtežu 4., ali zvuči drugačije jer ova posebna modalna ljestvica ima različite sastavne intervale od neprekinutog dura. Međutim, svaka ljestvica može se smatrati da akustički pristoji svojoj vlastitoj primjeni. Kako ovaj modalni prstomet ima osnovni ton na 9. st. pod istim uvjetima u kojima neprekinuti dur ima svoj modalni osnovni ton na 0. st., ishodišni kromatski znak je C; kada je 9. st. nota A u oktavi ispod tonike, tada se radi o akordu na tonu A. Povišeni C (1. st.) služi kao dijatonska kvinta, povišeni G (8. st.) služi kao velika dijatonska septima, a H (11. st.) služi kao dijatonska nona. Ovaj poseban tonski način čini se da pati od sniženih 408 centi velike terce ali se može upotrijebiti kao optimalna molska ljestvica.

Crtež 6.

Prikaz plana "notne priječnice" od praga T6 preko 12 pozicija "notnih priječnica" za osnovnu dvosložnu gitaru. Ova shema odnosi se na predznake za E i Ais-dur. Ispod svake žice na bilo kojoj danoj poziciji priječnice nalazi se neovisno položena mala "notna priječnica" za proizvođenje, ukoliko se žica aktivira, određene visine te žice. Prikazani niz pozicija može stvoriti 2 moguće centne vrijednosti ovisno o tome da li je podignuta prethodna ili slijedeća "notna priječnica" dok je ostala gurnuta. Gurnute "notne priječnice" koje nisu prikazane u ovoj analizi proizvode visinu za 11.7 centa različitu od one kod podignute pozicije. Na crtežu su svakoj podignutoj "notnoj priječnici" dana uobičajena ishodišna glazbena imena, te se ona mogu i ne moraju poravnati u ravnu liniju sa susjednim "notnim priječnicama" uzduž širine hvatnika sa priječnicom. Promatrajući 2. liniju priječnica od praga, pozicija povišenog C je istaknutija u odnosu na susjednu "notnu priječnicu" prema dolje u smjeru praga.

Crtež 7.

Isti hvatnik (vrat) kao i na crtežu 6 sa maknutim imenima nota radi boljeg promatranja izloženih specifičnih rasporeda priječnica. Ovaj crtež napravljen je s namjerom da pokaže srodne pozicije različito podignutih "notnih priječnica" jedne prema drugoj. Na bilo kojem instrumentu s priječnicom, ako se kreće od hvatnika prema konjiću, sveukupne linije priječnica usklađeno se pomiču bliže jedna drugoj. Ovaj prirodan fenomen također je predočen udaljenošću među istaknutim priječnicama.

Na primjer, istaknuta udaljenost na 2. priječnoj liniji T7 od visine povišenog C i linije priječnice ostalih pet vrijednosti je približno 4 mm. Kod oktave uzduž hvatnika na 14. priječnoj liniji koja nije prikazana, ta ista udaljenost smanjit će se za pola. Precizna mjesta izvedena su iz uobičajenih zakona zvučnosti. Na primjer, ton H od 702 centa na E - žici je čista kvinta i nalazi se na 2/3 udaljenosti žice od konjića prema pragu. Ovaj je zakon tako preciziran da se čista kvinta nalazi u omjeru 2 : 3 ( ili 3 : 2), a datira iz vremena Pitagore. Ostali intervali nalaze se u sličnim preciznim omjerima.

Crtež 8.

Prikazuje hvatnik sa crteža 7 nakon modulacije u dominantu. Sve su G i povišene C note povišene za 11.7 centi. Note koje prikazuju sveukupni vizualni uzorak istaknutih "notnih priječnica" su zadržane, ali su se usklađeno popele za jednu priječnicu duž hvatnika prema konjiću. Na primjer, pojedinačno istaknuta H - žica (visina zvuka povišenog C) prije se prikazivala na 2. priječnoj liniji, a sada se nalazi na 3., istaknute A, D i G - žice (određene visine zvuka C, F i povišeni A) prije su se nalazile na 3. priječnoj liniji a sada se nalaze na 4. itd.

Crtež 9.

Prikazuje hvatnik sa crteža 7 nakon modulacije u subdominantu. Sve su povišene F i C note snižene za 11.7 centi. Note koje prikazuju sveukupni vizualni uzorak istaknutih "notnih priječica" su zadržane, ali su se usklađeno spustile za jednu priječnicu duž hvatnika prema pragu. Na primjer, pojedinačna istaknuta H - žica prije se nalazila na 2. priječnoj liniji a sada se nalazi na L, istaknute A, D i G - žice prije su se nalazile na 3. priječnoj liniji, a sada se nalaze na 2. i itd. Gitara na početku ustrojena kao na crtežu 7, ali sa sposobnošću da na naredbu pomakne istaknute "notne priječnice" na dvije pozicije prikazane na crtežu 8 te na ovom, 9. crtežu. Gitarist može izvoditi bilo koje glazbeno djelo sastavljeno od akorda (toničnog, dominantnog i subdominantnog) držeći se jednog od predznaka E ili Ais-dura koristeći neprekinutu dursku ljestvicu istolikosti. Ostali predznaci na početku imaju drugu organizaciju pomičnih pozicija priječnica.

Crtež 10.

Prikazuje potpuni niz plana "notnih priječnica" za predloženu dvosložnu gitaru koji omogućava prikaz i prethodne i slijedeće pozicije "notnih priječnica". Upotrebljena su dva ista stupca različitih centnih vrijednosti sa crteža l koja su prikazana uzduž lijeve strane hvatnika za svaku od 2 enharmonijske pozicije "notnih priječnika" široke E-žice. Također, za daljnji osvrt, pozicijama "notnih priječnica" za koje se preporučuje da na početku budu u podignutoj poziciji, pridodano je nazivlje nota za durske tonske rodove D i povišeni A. To znači da se, ukoliko su sve te označene visine u podignutom položaju, neprekinuta durska ljestvica može upotrijebiti na jednoj od visina E ili Ais koje su tonike. Pojedinačne "notne priječnice" imaju sposobnost rotiranja među dvjema pozicijama pa takav instrument može proizvesti svih 24 visina (tona) prikazanih na crtežu l, a samo njih 12 u svakom danom trenutku. U takvoj sposobnosti dvojne pozicije koju imaju "notne priječnice" sudjeluje i sam prag, ali slijedeća pozicija T8 nikada nije pogurnuta. Prethodna kovinasta "notna priječnica" T9 kada je dovoljno podignuta da uspješno pokrene žicu, skraćuje duljinu žice na točnu vrijednost. Svaka 7. "notna priječnica" u smjeru konjića od dane ishodišne "notne priječnice" ponavlja točno mjesto, ali ne i ime tona ishodišta. Na primjer prva "notna priječnica" T10 (visina F) ima dvostruku postavu na 7. "notnoj priječnici" T11 (visina H, koja je tritonus prema F). To znači da se cjelokupna fizikalna značajka prvih 6 linija priječnica ponavlja počevši od 7. linije priječnice te se ponovno ponavlja počevši od 17. koja nije prikazana, a ukoliko je potrebno i od 19. koja također nije navedena.

Crtež 11:

Prikazuje drugu perspektivu vrata gitare predočene na crtežu 10. Čvrsto građena granična linija T13 povezuje sve visine E i povišenog A koje zajedno tvore tritonusni par. Dva kraja T13 prikazana kao T 12 i T 14 spojena su na magnetičnu "papuču" koja nije prikazana, a kada ju se pokrene, može povući graničnu liniju T 13 u jednom ili drugom smjeru, uspješno podižući ili gurajući potrebne enharmonijske vrijednosti od E i Ais kako zahtijeva operater. Ostalih 5 tritonusnih parova također su zajedno udružene na 5 ostalih istih graničnih linija koje nisu prikazane kako bi ih operater mogao, ukoliko su potrebne, aktivirati.

Crtež 12:

Prikazuje projekciju povećanja dvopozicionog mehanizma "notnih priječica" vrata gitare. Prethodna prikazana priječnica T 17 podiže se stožernim T 18 koji gura slijedeću priječnicu T 19 kako čunčić T 16 prolazi ispod i fizički pomiče zglob. Fiksni valjci T 20 i T 21 slobodno klizeći kroz zglob u čunčiću 16, omogućuju miran pomak i vode graničnu liniju T 13 kako je potrebno.

Prethodno opisana pozicija čunčića 16 izvršena je povlačenjem granične linije 13 u smjeru strelica prema konjiću koji nije prikazan. Nevidljiv zaustavni graničnik koji je sličan vidljivom zaustavnom graničniku T 21, dostigao je stražnju nevidljivu stranu čunčića 16 i povlači ga duž unutrašnjosti kućišta T 15. Za pojašnjenje, stražnja strana kućišta T15 nije prikazana kako bi omogućila pogled na čunčić 16. Mnoga pomična sredstva koja nisu prikazana, aktiviraju i pomiču čunčić ovisno o smjeru kretanja granične linije. Kod vodoravnog smjera, zaustavni graničnik T 21 slučajno bi se sreo sa stražnjom stranom čunčića T 16 te bi ga izbacio natrag pod priječnicu T 19, podigao ga i izazvao da se priječnica T 17 povuče. Cjelokupno kućište sa sadržajima, smješteno je u vrat gitare sa desetima drugih, svaki na određenom mjestu, i svaki je tako malen da je ostavljeno dovoljno prostora na vratu da vršak prsta pokrene slijedeću žicu prema kućištu i čisto proizvede jednu od dvije moguće visine stvorene njišućom radnjom.

Crtež 13.

Opisuje pogled sa strane udruženih parova dvosmjernog djelovanja priječnica T 42 i T 18, koje obje omogućuju 2 različite duljine žice enharmonijske gitare za žicu T 24 koja je prikazana da lebdi upravo iznad podignutih "notnih priječnica". Samo su dva stožerna zglobna mehanizma T 42 i T 18 prikazana u višem položaju aktiviranom graničnom linijom T 13, ali su zapravo deseci ili više stožernih mehanizama, koji nisu prikazani, aktivirani tom graničnom linijom. Priroda granične linije T 13 u cjelini se može bolje vidjeti na crtežu 11, a kao stožerni zglobni mehanizam T 18 može se smatrati bilo koja "notna priječnica" označena kao E ili Ais na crtežu 11. To se ostvaruje jer je svaki član određenog tritonusnog para udružen duž iste granične linije tako da oni svi mogu biti zajedno gurnuti u nižu ili višu poziciju. Perpektivni pogled na stožerni mehanizam T 18 i ostale njegove mehanizme prikazani su na crtežu 12. Kada se promatraju zasebno, "notne priječnice" T 17 i T 19 koriste njihajuću radnju nad stožernim T 18. Zaustavni graničnik T 23 gurnut je u istoj ravnini prema čunčiću T 16 pomičući ga pod priječnicu T 17 te izaziva njegovo podizanje kao što je opisano. Za pravilno promatranje mehanizma predočena je praznina između čunčića T 16 i podupirnog krila priječnice T 17 koji su u stvarnosti u fizičkom kontaktu. Čunčić T 16 klizi duž dna kućišta T 15 čije se strane, radi jasnoće, ne vide Kada se granična linija T 13 pokrene u drugom, vodoravnom smjeru koji se ne vidi, zaustavni graničnik T 12 angažirat će Čunčić i pomaknut će ga pod "notnu priječnicu" T 19 kako biju podigao. Sjeverni magnetski pol "papučice" T 25 doveden je magnetskom privlačnošću do južnog polja proizvedenog preko navoja T 26 kada je procesor T 27 preko pojačala T 28 trenutačno zbacio jednopolni relej od opisane pomaknute pozicije Pokretanje releja T 29 koji je prikazan neaktiviran, omogućilo bi pozitivnoj istosmjernoj (izmjeničnoj) struji da protiče kroz neuključeno stanje dvopolnog releja T 30 do zemlje (proizvođenje južnog polja blizu je obim krajevima "papučice" T 25). Kada se također po potrebi aktivira za obrnuti proces, relej T 30 pojačava se preko pojačala T 43 naredbom procesora T 27. Trokutni zapor T 32 priključenje na malu "papučicu" T 33, a oboje su po funkciji identični sa trokutnim zaporom T 34 i malom "papučicom" T 35. Kada struja teče kroz relej T 29, dvostruka akcija dvije spirale T 26 i T 31 (jedno polje gura, a drugo polje vuče) magnetskom silom gura "papučicu" T 25 prema spirali T 26, pri čemu je trokutni zapor T 32 zarinut podizanjem u urez T 36, što nije prikazano, signalizirajući procesoru da prekine struju što također nije prikazano. Sada je na slici, "notna priječnica" zadržana u prethodnom podignutom položaju zaporom T 32 i nikakva struja ne teče kroz relej T 29, Procesor T 27 se stimulira kada operater postavi petu noge na završni podupirač T 37 i spusti kombinacije ili individualne pedale lepezastog rasporeda središnjeg nožnog pedala među bočne pedale T 38 i T 39. Procesor T 27 povećava tabelu vrijednosti T 40 preko linije T 41 kako bi odredio koji relej ili releje treba aktivirati da slijede pedalnu naredbu. Dvadeset i četiri vrijednosti u T 40 su podijeljene na manje snižene ili povišene vrijednosti i odgovaraju visinama (24) nabrojenim na crtežu 1.

Crtež 14.

Prikazuje crtež 13 nakon što su slijedeće "notne priječnice" podignute. Pri takvom obrnutom postupku, procesor trenutačno aktivira oba releja T 29 i T 30 kao što je opisano, preko pojačala T 28 i T 43 odnosno dopuštajući pozitivnoj struji da teče kroz spirale T 31 i T 26 u suprotnom smjeru od smjera korištenog na crtežu 13. Posljedica je da se sjeverno magnetsko polje pojavljuje blizu obaju krajeva "papučice" T 25. Prikazano je, zapor T 32 se vuče od ureza T 36 pokretanjem južne magnetske male "papučice" T 33 prema spirali T 26 što onda dopušta nezapornoj "papučici" T 25 da se približi spirali T 31 sa lijeva. Kada prazan urez T 36 dostigne točku direktno preko zapora T 34, zapor se zarije podizanjem, koje se ne vidi, u urez T 36, što osigurava poziciji vodoravno podignute "notne priječnice" opisane na ovom crtežu i ponovno signalizira procesoru da prekine magnetsku struju kroz releje. Tabela vrijednosti T 40 nabraja kao primjer sve "notne priječnice" za 6. kromatski stupanj ( visina od 510 centa u višoj poziciji i 498 centa u nižoj poziciji) zajedno sa svim "notnim priječnicama" koje stvaraju 12. st. vrijednosti (1110 centa u višoj poziciji i 1098 u nižoj poziciji). Ove tritonusne visine se zajednički kontroliraju graničnom petljom povezanom sa "papučicom". Ostale vrijednosti za ostalih pet tritonusnih parova dvosmjernih "notnih priječnica" nabrojene su u tabeli T 40 i svaka je slično povezana što nije prikazano, sa zajedničkom "papučicom". Kako bi se postigla fleksibilnost, jedan od dodanih programa mora odrediti kojim se trima susjednim tritonusnim parovima naređuje da pokretačkim sredstvima, u ovom slučaju nožnim pedalima ili većim brojem pedala, omogući operateru da zasebno, ako je potrebno, aktivira svih 6 tritonusnih parova.

Crtež 15.

Zvučna komora T 44 za usnu harmoniku. Zrak se probija kroz prorez T 45 preko piska T 46 i T 47. Prigušivač T 48 kontroliran ključnim krilom T 49 prigušuje jedan od 2 dostupna tona odvojena za 11.7 centa. Ostala dva piska okrenuta u suprotnom smjeru nalaze se na ispušnom kraju T 50 komore kako bi proizvela druga 2 tona, od kojih je jedan uvijek prigušen sličnim sredstvima. Tako ovakva posebna komora nudi operateru u svakom datom trenutku 2 različita tona koja su izabrana ili puhanjem ili povlačenjem.

Crtež 16.

Prikazuje projekciju sa nagnutog donjeg kuta na zvučnu komoru sa crteža 15 sa donjim dijelom T 51 koji funkcionira. To je učinjeno kako bi pojasnilo perspektivu crteža 15 i dimenzionalni smještaj titrajućih piskova. Na crtežu 15 maknut je donji dio T 51 zajedno sa stranama komore, koje nisu prikazane, a koje učvršćuju stražnje pozicije piskova.

Crtež 17.

Prikazuje jednu oktavu kromatske usne harmonike od 13 visina (tona) sa projekcijom odozgo i sa uklonjenim gornjim dijelom. Ovaj jednostavan instrument sadrži 8 zvučnih komora slijeva na desno koje proizvode, upuhavanim zrakom, prirodnu ljestvicu od 7 tonova i omogućavaju da se povučenim zrakom uvedu 5 kromatskih tonova. Ovaj je instrument konstruiran da proizvodi neprekinutu dursku kromatsku ljestvicu i za orijentaciju je prikazan sa "predznacima" C ljestvice. Dok se izvode tonalitetna središta tonalitetnih grupa, nisu potrebne varijacije 13 tonova. Kraj prigušivača T 52 neprekidno je oprugom T 53 guran prema van na suprotan kraj prečke T 49. Slično se kraj prigušivača T 54 neprestano oprugom T 55 gura prema van na suprotan kraj vlastite prečke (prigušivača). Da bi se prepoznala određena zvučna komora prikazana na crtežu 15, prigušivač T 48 i pomični prorez T 45 prikazani su odozgo. T 56 je lista upuhanih vrijednost, a T 57 lista dobivenih vrijednosti.

Crtež 18.

Prikazuje posljedicu djelovanja operatera pri proizvođenju dominantne grupe tonalitetnih središta. Klip prigušivača T 52 je pritisnut i držan zapornim krajem rekurtivnog zapornog klipa T 58 koji se odupire povratnom guranju opruge T 53 duž prečke T 49. Sada su uvedena 2 potrebna neakordička tona u kromatske elemente kako bi neprekinutoj kromatskoj durskoj ljestvici omogućili da zvuči istovjetno sa dominantnom grupom (u ovom slučaju su to G i povišeni C). Kod primjera promjene jednog tona, prigušivač T 48 sada prigušuje pisak koji je prije zvučao na 294 centa (T 47 kao na slici 15), a sada mu je omogućeno da zvuči na 306 centa (T 46 sa crteža 15) i proizvede kromatski znak iz C ljestvice (dijatonska terca, ili u ovom slučaju povišeni D). To se reflektira na listi T 57 na kojoj je sada dobivena vrijednost 306. Lista upuhanih vrijednosti T 56 također prikazuje centnu vrijednost od 906 koja odražava kretanje centralnog prigušivača.

Crtež 19.

Prikazuje posljedicu djelovanja operatera pri proizvođenju subdominantne grupe tonalitetnih središta. Klip prigušivača T 54 je pritisnut i držan zapornim krajem rekurzivnog zapornog klipa T 58 koji se odupire povratnom guranju opruge T 55. Sada nisu uvedena 2 potrebna neakordička tona kako bi omogućila istolikost na subdominantnoj grupi (u ovom slučaju F i H). To se prikazuje na listi T 57 na kojoj je sada postignuta dobivena vrijednost 790. Lista upuhanih vrijednosti T 56 sada prikazuje centnu vrijednost od 192 koja odražava kretanje bočnog prigušivača. U oba slučaja, na ovoj ili slici 18. guranje od strane operatera rekurzivnog zapornog slipa T 58 oslobađa zapornu prečku prigušivača i dopušta pojedinoj opruzi da vrati instrument na početni tonički raspored tonova.

Crtež 20.

Prikazuje uobičajeni kromatski drveni puhački instrument. Fizička udaljenost stupca zraka koji se pomiče od piska do izlazne (tonske) rupice T 59 kako bi proizveo oktavu od 1200 centa pola je fizičke udaljenost koja je potrebna da stupac zraka proizvede osnovnu (O centa) visinu (tona). Ostalih 11 kromatskih tonova smješteni su u uzlaznim pozicijama dovoljnim da proizvedu neprekinutu dursku kromatsku ljestvicu tonova koji su navedeni pokraj svake rupice. Osam tonova koji tvore prirodnu ljestvicu (uključujući osnovni ton i njegovu oktavu) zaustavljaju se sa 4 vrška prsta obje ruke (nisu prikazani) dok su palčevi smješteni duž površine tijela. Desna ruka bliže je pisku a smještena je tako da dopusti desnom palcu da pritisne izbor od 5 mehaničkih podižućih uporišta od kojih je jedan označen kao T 60. Kada su pritisnuti, ta uporišta pojedinačno podižu poklopac (klapnu) od 5 kromatskih rupica. Visine su pokazane lijevo od korpusa.

Crtež 21.

Prikazuje rupicu T 61 na pomičnom dijelu T 62 puhačkog instrumenta. Dio može kliziti silazno niz tijelo T 63, ili ručno ili preko mehaničke rezultantne radnje uporišta. To znači da instrumenti kao što su flauta ili klarinet mogu sadržavati određene izabrane visine preudešene na 11.7 centa. Na slici, uporište T 64 drži rupicu T 61 na određenoj udaljenosti od rupice T 65. Ova pozicija vrijedi za toničku grupu elemenata.

Crtež 22.

Prikazuje sliku sa crteža 21 nakon što je dio T 62 privučen bliže rupici T 65 mehaničkom radnjom uporišta T 64. Predočen dio tijela T 63 sada je kraći u odnosu na prethodnu poziciju na crtežu 21. Ova pozicija vrijedi za dominantnu grupu elemenata.

Crtež 23.

Prikazuje instrument sa crteža 20 bez 5 kromatskih mehaničkih podižućih uporišta kako bi se omogućio pogled na uključene mehanizme pomicanja visina koja su vidljiva na crtežu 21. i 22. Palac lijeve ruke, koja nije prikazana, može odsklizati uporište T66 dalje od piska što snižava dva povezana pomična dijela. To omogućuje dva točna neakordička tona te također omogućuje subdominantnu grupu tonalitetnih središta. Prednja strana takvog subdominantnog pomičnog procesa prikazana je na crtežu 25. Guranje klizećeg uporišta T 67 premješta uporišnu prečku T 64 prema pisku i skraćuje duljinu povezanog stupca zraka da dostigne pridružene rupice ostala dva pomična dijela, od kojih je jedan pomični dio T 62 sa crteža 21. i 22. Ovaj uzlazni pomak proizvodi točne neakordičke tonove, te također proizvodi dominantnu grupu tonalitetnih središta. Frontalni pogled na takav dominantni pomični proces prikazan je na crtežu 26. Budući da se uporišta pomiču u suprotnim smjerovima, tipično "sidro s dvije kuke", koje nije prikazano, a radi na principu guranja i vučenja, može povući suprotno uporište natrag na toničku poziciju ako je na primjer uporište T 67 angažirano nakon što je prije toga T 66 gurnut u nižu poziciju. Time se spriječava da se nikad obje promjene ne dogode istovremeno.

Crtež 24.

Prikazuje frontalni pogled na instrument sa crteža 23 na kojem su također nabrojene kromatske vrijednosti toničke grupe.

Crtež 25.

Prikazuje frontalni pogled na isti instrument nakon što je omogućio neakordičke subdominantne tonove i nabraja najnovije kromatske vrijednosti. Povezani pomični dijelovi fizički su pomaknuti u nižu poziciju za proizvođenje neakordičkih vrijednosti od 792 i 192.

Crtež 26.

Prikazuje frontalni pogled na isti instrument nakon što je omogućio neakordičke dominantne tonove i nabraja najnovije kromatske vrijednosti. Povezani pomični dijelovi fizički su pomaknuti u višu poziciju. Kao takav, pomični dio T 62, kada je aktiviran, što je detaljno opisano na crtežu 22, proizvodi visinu od 306 centa u odnosu na toničku poziciju od 294 centa visine što je opisano na crtežu 21. Ostali pomični dijelovi koji su povezani s njim proizvode povišeni ton od 906 centa kada su aktivirani kao što je prikazano, i onu od 894 centa kada su slobodni.

Crtež 27.

Prikazuje presjek unutrašnjosti tijela puhačkog instrumenta T 68. Pomična maska T 69 sa središnjim otvorom omogućava znatnije otvaranje T 70 ukomponirano u tijelo T 68. U ilustrativne svrhe maska je pomaknuta na lijevo od T 70 koja ju uobičajeno prekriva cijelo vrijeme. Zaporno uporište koje nije prikazano, kada je pritisnuto od strane operatera može skratiti pomičnu liniju T 71 i podići prečku T 72. Kako se prečka T 72 diže, maska T 69 je zabija na desno što premješta centralnu rupicu u središtu maske na položaj 11.7 centa dalje niz tijelo. Obrnuta podižuća akcija koja nije prikazana, drži vrh prečke T 72 čvrsto pritisnutu o niži kut maske. Kada svirač oslobodi masku, drugo operaciono uporište koje nije prikazano čvrsto stegne liniju T 73 koja spusti prečku T 72 preko stožera T 74 i dopušta opruzi da sklizne masku natrag na početnu poziciju. Ovakva naprava stvorena je da omogući sviraču da za vrijeme žive izvedbe selektivno digne ili spusti određenu visinu koja izlazi iz rupice na očekivanih 11.7 centa. Takav sustav izmjeničnih pomičnih maski elegantniji je i manje glomazan od jednostavne metode pomicanja sa crteža 21. i 22. koja koristi pomični vanjski korpus kojeg sažima i pokreće duž vanjskog dijela unutrašnjeg korpusa.

Crtež 28.

(Francuski) rog s ventilima opremljen sa 6 rotornih skupina počevši s lijeva na desno prvo kao dva palčana krila a onda kao 4 prstne žlice koji su svi poredani za lijevu ruku. Krajnje lijevo palčano krilo T 75 vodi pomičnu žicu T 76 na "kružni" rotor T 77 i usmjerava strujanje zraka kroz petlju T 78, pri čemu u nekim slučajevima, spušta visinu za 39.9 centa kao u ovom slučaju. Krajnje desna prstna žlica T 79 funkcionira na sličan način preko žice T 80 do "kružnog" rotora T 81 i otvora metalni bokser T 82, pri čemu u nekim slučajevima spušta zvučeću visinu za 11.7 centa kao u ovom slučaju. Ovakav rog funkcionira sa tipičnim skupom ventila sadržanim u stanju tehnike, a sama sredstva za odabir tonova, kao što su npr. ventili koji kontroliraju petlju napravljenu da proizvodi dvosložne tonove, čine takav rog novinom u ovom području.

Crtež 29.

Prikazuje zamjenu 2 palčana krila rotirajućeg ventila sa pridodanim petljama. Zrak ulazi kroz T 83 dvostrukog ventila T 84 i T 85. Ako je otvoren, dodaje se samo petlja od 204 centa. Ako je otvoren dvostruki ventil T 86, dodaje se samo petlja od 396 centa. Ako su oba otvorena, dodaje se također petlja od 40 centa.

Najbolja dvosložna kromatska ljestvica

Da bi se analizirala konstrukcija najbolje dvosložne ljestvice od 12 članova, kao ishodišna visina izabrana je 0. Najprije se određuje 5 Pitagorinih kvinta iznad te ishodišne visine. Onda se promjenom centne vrijednosti ponovno označuju iste frekvencije. Na primjer, tonski niz od 6 visina dobiven je prema početnoj tonici 0: 0, 702, 1404, 2106, 2808 i 3510. Ako se 4. vrijednost (2106) označi kao 0 centna vrijednost oduzimanjem 2106 centa od svih 6 vrijednosti, tonski niz se mijenja u toniku iznad koje su postavljene 2 čiste kvinte te 3 negativne vrijednosti ispod nje. Međutim, 6 različitih osnovnih visina još su uvijek jednake ali su sada označene kao: -2106, -1404, -702, 0, 702 i 1404. Kada se oktavnom regulacijom takav niz vrijednosti uredi u vidljivo prepoznatljivu uzlaznu ljestvicu, odgovarajuće vrijednosti za neoktavne sastavne dijelove zasebno se izračunavaju: 1404 -1200 = 204, 1200 - 702 = 498, 2400 - 1404 = 996, 2400 - 2106 = 294. Sve te vrijednosti mogu se postaviti u brojčano-sekvencijalni niz, uzlazni niz nad tonikom: 0, 204, 294, 498, 702 i 996.

Slično se koristi tritonusna vrijednost od 600 centa za izgradnju drugog tonskog niza vrijednost. To se postiže određivanjem vrijednosti 2 čiste kvinte nad takovim ishodišnim tritonusom te sa 3 negativne vrijednosti koje se protežu ispod njega.

Kao prije, ovaj se niz oktavnom regulacijom pokazuje u drugom nizu brojčano -sekvencijalnih vrijednosti: 102, 296, 600, 804, 894 i 1098. Ako ih se uzme zajedno, 6 članova prvog niza intervala spojena sa drugim nizom intervala od 6 članova, daju dvanaesttonsku ljestvicu vrijednosti. Tih se 12 vrijednosti prikazuje u brojčano-sekvencijalnom nizu kao što slijedi: 0, 102, 204, 294, 396, 498, 600, 702, 804, 894, 996 i 1098.

Na isti se način 5 ostalih određenih kromatskih ljestvica može izvesti iz 2 šestotonska niza Pitagorinih čistih kvinta kao što je upravo učinjeno. Oni zajedno tvore 6 modulativnih kromatskih ljestvica. Dvanaest osnovnih frekvencija koje zvuče u svih 6 tonskih rodova mogu se smatrati stalnima. Dvije od tih ljestvica koriste 192 kao 2. stupanj koji je prilično nepročišćen kada se koristi u kombinaciji sa 0. stupnjem, te se stoga nijedna od tih ljestvica ne može smatrati čarobnom. Od ostale tri, jedna osigurava lijepu molski orijentiranu ljestvicu.

Kromatski instrumenti pomičnih tonova

Ako instrument, kao što je multitonalitetna klavijatura, automatski proizvodi potrebne istovremene neakordičke tonove pored povišenih tonova, izvođač po potrebi bira među njima. Jasno je daje takav proces jednostavan. Kao stoje evidentno iz osnovne primjene sa crteža 2, tipična multitonalitetna klavijatura oblikovana je da proizvodi koliko je god potrebno visina po oktavi tako da povećava broj željenih redova.

Instrumenti bez tipki sa maksimumom od samo 12 visina po oktavi u svakom se datom trenutku mogu dalje pojačavati. Najnoviji izum karakterizira upotrebu pomičnih mehanizama koji omogućuju monofonim (rog), dijatonskim (usna harmonika) i kromatskim (gitara) instrumentima da proizvedu potpunu ljestvicu od 16 tonskih visina. Pomicanje je zamjenska upotreba za uobičajene 2 enharmonijske note za najboljih 12 centa otklonjenih od početne kromatske vrijednosti tritonusnog para određene ljestvice. Budući da posljednji instrument automatski ne izražavaju dovoljno tritonusnih parova, povišeni se tonovi pod nadzorom operatera moraju mijenjati u neakordičke tonove.

O glazbenom događaju ovisi koje će dvije određene vrijednosti biti pomaknute, ali sam operater mora donijeti odluke.Kako se dvije uključene određene kromatske pozicije pomiču zajedno, one ostaju tritonusni par, bilo neakordičke bilo povišene. Tritonusni parovi predstavljaju praktično grupiranje 12 vrijednosti kromatske ljestvice u 6 podvrijednosti, a svaki od ta dva sastavna dijela sadrži tritonusno srodstvo sa ostalim. Ako tih 12 visina nisu promjenljive, građa određene kromatske ljestvice promijenit će se u različitu modalnu ljestvicu (drugi tonski način) svaki put kada glazbenik promijeni akorde prema članu drugog tritonusnog para. To će biti neglazbena situacija koja ograničava čujno stvaralaštvo glazbenika.

Kako bi se usavršila gore navedena situacija 12 statičnih visina (tona), treba iz početne skupine od 6 tritonusnih parova formirati još tritonusnih parova koji bi također proizveli istolikost izabrane ljestvice, npr. neprekinuti dur. Da bi se to napravilo, moraju biti dostupni potrebni neakordički tonovi ili na način kao kod klavijature ili predstavljeni pomicanjem kao kod gitare, ako se želi sačuvati izabrana određena ljestvica. Monofoni se instrumenti kao što su flaute, mogu izraditi tako da na naredbu mogu proizvesti neakordičke tonove na način na koji su alterirane fizičke pozicije rupica na korpusu instrumenta. Ljestvica od 16 članova može se smatrati potpunom ljestvicom kod određenih glazbenih djela koje nikad ne moduliraju (mijenjaju akorde) u dominantu ili subdominantu (donju dominantu), npr. tipična akordička pjesma. Ako se tonička visina (tona) naziva notom C, tada će ostalih 15 visina (tona) podešenih prema takvoj ishodišnoj frekvenciji C, funkcionirati ne samo u "predznacima" C već također i u predznacima povišenog F (Fis) ili sniženog G (Ges), budući da je Fis tritonus od C. Osnovni instrument sa opsegom od 16 tonova prikazanje na crtežu 24.

Kako dva tonalitetna središta od njih 12 mogu koristiti osnovnih 12 vrijednost bez promjena određene ljestvice, takva se dva središta zajednički nazivaju toničkom grupom. Kako je dominanta (Pitagorina čista kvinta ili 7. stupanj) član drugog tritonusnog para, takva se grupa naziva dominantnom grupom. Subdominantna grupa sadrži, poput svojeg imenjaka, 5. st. koji je Pitagorina kvinta. Takvo imenovanje ovisi o toničkoj grupi koja sadrži 0. stupanj kao svog važnog člana.

Na najosnovnijoj razini, važnost takve podpodjele na 3 modulativne grupe odnosi se na predznake izvedene iz određenog tritonusnog para, tako da glazbenik može izvoditi akordičke pjesme na instrumentu koji tradicionalno proizvodi samo 12 nota po oktavi kao što je gitara, ako:

1) je predstavljena metoda kojom se na zahtjev upotrebom priječnica na 2 note od 12, one mogu povisiti za 11.7 centa i na zahtjev vratiti na početnu neutralnu poziciju. Time se pristupa dominantnoj grupi.

2) je predstavljena i metoda kojom se na zahtjev djelovanjem priječnica na 2 note od 12, one mogu sniziti na 11.7 centa i na zahtjev vratiti na početnu neutralnu poziciju. Time se pristupa subdominantnoj grupi.

Upravo će ovakva koncepcija biti dalje razrađena ne samo za gitare već za bilo koji kromatski instrument koji koristi izbor iz intenziviranih tonskih visina. Jači instrumenti omogućit će modulacije u više tritonusnih parova od 3 modulativne grupe o kojima se raspravljalo, koje će povećati korisnost instrumenata kako potpuna ljestvica raste preko 16 frekvencija. Tako će se omogućiti izvedba iscrpnijih djela sa proširenim modulacijama. Skupina tonova sa crteža 1 ima 24 tona i pogodna je za korištenje kao primjer potpune ljestvice za gitarističku primjenu. Iako su enharmonijske klavijature jake onoliko koliku količinu tonova mogu smjestit, kromatski instrumenti kao što su gitare mogu proizvesti samo onoliko tonova prije nego što sustav pomičnih priječnica postane glomazan. Na ovakvom specifičnom primjeru, dvosmjerne priječnice za svaku kromatsku poziciju omogućuju ukupno 24 tona. Trosmjerne priječnice uvjerljivije povećavaju opseg instrumenta ali bi mogle pretjerano angažirati i prenatrpati hvatnik sa priječnicama sa prevelikom "tehničkom opremom".

Uspješnost bilo kojeg sustava ugađanja subjektivne je prirode i ovisi o osobitim sklonostima slušatelja. Dvosložni sustav ugađanja proizvodi mnoštvo tonova u ljestvici od 12 članova koji su čisti prema teoriji prirodne ugodbe, a kao takva je dijatonska kvinta od 702 centa, te se također približava poboljšavanju problema nepročišćene terce. Instrumenti izgrađeni da prate kromatsku partituru ali oblikovani da zvuče prema dvosložnom ugađanju, zahtijevaju operatera koji je izučen da razumije modulacije i očuva željene ljestvice. Dodatni napor svirača da barata sa tonovima preko oktave, izvan početnih 12, se isplati. Srećom, kromatsko glazbeno djelo u svakom datom trenutku zahtijeva samo 12 visina (tonova).

Instrumenti iz različitih opisanih porodica instrumenata proizvest će točne visine kada svirač slijedi općenita pravila modulacije ili ako je potrebno mijenja kromatsku skupinu tonova u enharmonijsku skupinu ili automatski, u slučaju multitonalitetnog instrumenta kao što su klavijature, proizvodi potpunu ljestvicu.

Klavijature

Uobičajena Cristofori klavijatura ima 12 tipki po oktavi. Kao što vrijedi za ostale tradicionalne kromatske instrumente, ona može biti opterećena sa pedalima kako bi tijekom sviranja omogućila sve tri osnovne modulativne grupe. Međutim, više smisla ima odbaciti Cristofori koncepciju i uzeti klavijaturu koja je oblikovana da istovremeno ponudi sve potrebne enharmonijske tonove za specifičnu primjenu. Time se potpuno eliminira potreba za mehanizmima modulativnih promjena. Enharmonijska multitonalitetna klavijatura koja ima više od 12 visina (tonova) po oktavi, vrlo je tražena od korisnika te može kod sustava ugađanja baratati sa više od 12 tonova po oktavi.

Osnovna klavijatura sa slike 2 ima široke tipke za koje se predlaže da budu oko 2 do 4 centimetra razmaknute po visini i oko jednog centimetra među redovima. Kako sadrži samo dvije tipke među bočnim oktavama, proizvođenje oktavnih tonova ne zahtijeva veći raspon ruke. Skakanje gore-dolje po klavijaturi postiže se sa većom točnošću nego kod Cristofori klavijature budući da su površine na koje se udara bliže i šire.

Petnaest redova tipaka omogućilo bi opseg od kompletnih 7 oktava. Iako je dovoljno 8 redova koji osiguravaju potrebnih 16 nota, da bi se omogućilo trima tritonusnim parovima da stvore neprekinutu dursku ljestvicu, 9. red po visini uvodi još dva tonalitetna središta kako bi sljepačko pismo i građa površine tipke mogli pomoći slabovidnim sviračima da prepoznaju i snađu se oko različitih kritičnih mjesta te treba stvoriti sustav opipne podrške kako bi se svirač snalazio.

Svaka tipka na površini za sviranje koja je susjedna ili se nalazi iza tipke zvuči za 102 centa više od tipke date visine. I svaka tipka koja se nalazi desno od date tipke zvuči 600 centi više od visine po kojom zvuči ishodišna tipka. Predznaci grupe sa crteža 2 poredani su prema ishodištima C i povišenog F, tipke 0. stupnja (-1200, 0 i 1200 centa) zvučat će kao C, a tipke 6. stupnja (-600, 600 i 1800 centa) zvučat će kao tritonus Fis.

Ruka na crtežu 3 pokazuje pritisnuti durski trozvuk sa dvije visine iz druge ljestvice. Tih pet nota su od 3, 396, 702, 1098 i 1404 (centa). U C tonalitetu, npr. to su tonovi C, E, G, H i D. Ovakve visine prikazane su kao zaokružene na crtežu 4 uz korištenje kromatskog numeriranja.

Takav se isti akord može izvesti sa točno takvim položajem ruke bilo gdje na klavijaturi na kojoj se nalazi dovoljno tipaka da omogući durski trozvuk. Kako bi isti akord koji je prije prikazan za neprekinutu dursku ljestvicu, modulirao u drugi tonalitet upotrebljavajući drugi tonski niz, ruka može pritisnuti 5 nota sa slike 5. Osnovni ton proizvoljno je postavljen na 9. stupnju tonalitetnog središta, koji je sada tonika. U odnosu na 9.stupanj koji predstavlja sadašnju toniku, pet nota ima vrijednosti od - 306, 102, 296, 804 i 1098 (centa). Koristeći oktavnu regulaciju pri kojoj se svakoj od njih dodaje 306, a visina A postaje nova tonika, intervali se pokazuju kao 0, 408, 702, 1110 i 1404. Analiza će pokazati da je riječ o 5 nota koje su pojedinačno A, Cis, E, Gis i H. Tako se uistinu radi, kako se uobičajeno naziva, o velikom septakordu na A sa dodanom nonom, ali svi intervali nisu isti kao što su bili za neprekinutu dursku ljestvicu. Tako je položaj ruke različit od položaja ruke koji se koristi za dobivanje istog akorda koji koristi skupinu kromatskih visina neprekinutog dura. Oni će također i različito zvučati.

Jedan od značajnijih utjecaja takve vrste klavijature odnosi se na ostala tonalitetna središta koja se sada uvijek nalaze u istom opsegu prema tonici. Bez obzira na ime predznaka visine (tona), svirač će uvijek znati gdje može pronaći određenu moduliranu toniku oko koje bi formirao ljestvicu ili akord. Svirač koji je zapamtio mjesto različitih tonalitetnih središta koji su usmjereni prema predznacima tonike, uvijek pronalazi te iste podatke koji se koriste kao osnova postupka. Sve grupe akorda zadržavaju svoje specifične prstomete. Kod klavijature, s obzirom da ona savršeno odjednom opskrbljuje dati postupak sa svim potrebnim visinama (tona), svako će pedalno pomicanje biti predstavljeno sa jedinstvenim pedalnim razmještajem koji je oblikovan da ponovno ugodi opseg instrumenta preko početnih nedostataka vrijednosti. Nožni pedal ili sredstva promjene trebali bi omogućiti usklađeni pomak potrebnih tritonusnih parova prema potrebama. To znači, da kada je tipka pritisnuta i zvuči, prije nego što su aktivirani pedali, ako je poseban ton zazvučio preko takve posebne tipke kojoj je naređena promjena frekvencije, takova promjena neće biti izvršena dok se tipka ne pusti i ponovno pritisne. Time se spriječava prekidanje notne vrijednosti ako je svirač uranio sa postupkom pedalnog pomaka dok ugađa za vrijeme sviranja.

Žičani instrumenti s priječnicom (priječnicama)

Žičani instrumenti s priječnicom (priječnicama) je skupina koja uključuje različite članove kao što su gitare, bas gitare, bendžovi, mandoline, sitare (indijske gitare s dugim vratom) itd. Zajednička im je karakteristika upotreba žica koje proizvode promjenljive tonove ovisno da li se žica skraćuje ili produljuje dok ju se pritišće o niz priječnica, obično metalnih, i da li je žica potaknuta ili se po njoj prebire.

Takvi instrumenti općenito imaju priječnice koje se protežu uzduž širine vrata instrumenta da omoguće istoj razvučenoj priječnici da dotiče sve žice koje prelaze preko nje. Kako je dvanaesttonska jednaka temperacija osobito prilagođena razmještaju sa razvučenom priječnicom, to je uobičajena praksa. Instrument može biti napravljen i tako da slijedi osobitu nejednaku ugodbu tako da je svaka priječnica podijeljena u 6 dijelova koje se nazivaju "notne priječnice" od kojih je svaka od njih 6 dovoljno široka da dodirne samo jednu žicu. Njima se čak mogu pokrenuti duljina i položaj razvučene priječnice. Ako se kao tipičan primjer uzme uobičajena gitara od 6 žica, formira se kromatski razmještaj notnih priječnica za proizvođenje tritonusnog para E i Ais iz neprekinute durske ljestvice dvosložne ugodbe, a početni razmještaj notnih priječnica prikazanje na slikama 6 ili 7. Kao što je prikazano, to znači da svirač može uspješno izvoditi cjelokupnu neprekinutu dursku ljestvicu na tonikama E i Ais. Ova dva tonalitetna središta čine toničku grupu.

Ako se pojedinačne notne priječnice za note Cis i G ili istovremeno kreću ili se zamjenjuju prema dolje (skraćuju duljinu žice) tako da nova notna priječnica proizvede ton za 11.7 centa niži od početne visine, tada će instrument sada omogućiti sviraču da točno proizvede 12 tonova neprekinute durske ljestvice na F i H. Ova dva tonalitetna središta čine dominantnu grupu. Krajnji plan notnih priječnica za takvu modulaciju prikazanje na slici 8. Vratimo se na neutralni položaj sa crteža 7, ako se sve pojedinačne notne priječnice za note Fis i C ili istovremeno kreću ili se zamjenjuju prema gore (produljuju duljinu žice) tako da nova notna priječnica proizvede ton za 11.7 centa viši od početne visine, tada će instrument sada omogućiti sviraču da točno proizvede 12 tonova neprekinute durske ljestvice na Dis i A. Ova dva tonalitetna središta čine subdominantnu grupu. Krajnji plan notnih priječnica za takvu modulaciju prikazanje na slici 9.

Tri postave za odabir prekidača kao što su nožni pedali, mogu se smjestiti pod motorički nadzor svirača za poticanje i opozivanje takvih postupaka. Mehanizam pedala koji bi to ostvario, prikazanje na crtežu 13 iznad T 37. Modulacija iz dominantne u subdominantnu grupu pomiče dvije subdominantne notne priječnice prema dolje istovremeno sa dvije povezane dominantne notne priječnice koje se također vraćaju, također akcijom snižavanja iz neakordičkih pozicija ili obrnuto ako se kreću prema dominanti.

Sa minimumom od 3 prekidača može se nožno ili ručno rukovati preko neupotrebljavanih prstiju ruke koja prebire po žicama kuckanjem po prekidaču koji je tijesno pričvršćen za dlan ili lagano ispred ili iza konjića (instrumenta) ili nekim drugim motoričkim nadzorom tehničara. Sam nadzor može se vršiti preko 3 usmjerene upravljačke ručice (joy - stick) koje se guraju u određenom smjeru, preko zasebnih ravnih triju ploha prekidača itd. Krajnji rezultat je taj da se odabrane notne priječnice kreću tako da slijede želje operatera. Da bi se instrument osposobio da uspješno koristi drugi susjedni, četvrti tritonusni par, više tritonusnih parova notnih priječnica mora biti pomično. To znači da se razmještaj nožnih pedala mora proširiti, što nije prikazano, i preko 3 osnovne prikazane pozicije. Kako gitara mora savršeno proizvesti sveukupno 24 tona, raster pozicija potrebnih za potpunu ljestvicu koju omogućuje gitara, prikazanje kod najbolje primjene na slici 10. Kompletan vrat gitare prikazanje, u smanjenim dimenzijama, od praga prema poziciji 12. notne priječnice. Tipično oblikovana bas gitara samo će koristiti 4 žice nižih visina. Sve se note preko notnih priječnica, moraju moći ili povisiti ili sniziti od toničke pozicije. Ako su za to sposobne, instrument producira potpuni broj nota (24) ali ne odjednom. Ovaj osobiti instrument bit će najfunkcionalni]i pri modulaciji u predznake E i Ais. Na isti način, gitara može sadržavati kućišta priječnica sa slike 12 koja su smještena na vratu tako da omogućavaju najpovoljnija tonalitetna središta kao drugi tritonusni par, kao što su npr. C i Fis.

Gitarist se može odlučiti za predznake jednim klikom koji pošalje u uključeni procesor kao selektivni kod za početni raspored priječnica pogodan za bilo koji tritonusni par čija potpuna ljestvica mora biti unutar opsega instrumenta. Kada je gitara postavljena za određeni par kao izvor predznaka, svirač može svirati na instrumentu kao kod 12 tonova. Potreban je samo jedan pokret pedala kako bi se potaknule modulativne promjene. Pedali, vođeni od strane svirača, signaliziraju procesoru da pomakne točne enharmonijske visine unutar ili van izvođenja. Mnogo puta gitarist može povećati sastavni dio tonalitetnog središta obje grupe a da uopće nema potrebu pomaknuti dvije povezane notne priječnice prema neakordičkim visinama. U ovim slučajevima, pomicanje notnih priječnica ne bi ničemu vodilo ali bi bio suvišan pokret.

Mogu se oblikovati dodatne radnje sa prekidačem koje aktiviraju procesor da tonalitetnim središtima omogući posebne modulacije. (Naizmjenice se zajedno mogu stiskati 2 od većine promjenljivih pedala za postizanje krajnjeg efekta). Na primjer, pogodan prekidač može se usmjeriti da preusmjeri određena tonalitetna središta da umjesto da proizvode neprekinuti dur, koriste drugačiju modalnu ljestvicu ili obrnuto. Drugi pomak bi vratio instrument natrag na originalni raspored (postav). Potpuna osposobljenost za primjenu takvih ukapčanja, zahtijevala bi više od 24 visine potpune ljestvice što povećava broj tonalitetnih središta osposobljenih da podržavaju potpune ljestvice. Moguća vrlo zahtjevna shema koja bi sadržavala trosmjerne notne priječnice na svih 12 pozicija moguće visine, ostvariva je preko takvog povećanja sposobnosti. Ostala svojstva koja slijede ove redove mogu se povezati sa procesorom, a omogućuju da se raspored priječnica ili specijalizirane modulacije tonova primijene doslovno u bilo kojem trenutku izvođenja. Same notne priječnice zajednički se mogu kontrolirati različitim elektromehaničkim sklopovima kao što su žice, koloturi ili uporišta kontrolirani preko procesora. Tako će se omogućiti 6 različitim tritonusnim parovima notnih priječnica da se pomaknu kada se pojedinačni parovi moraju promijeniti.

Metoda koja njiše različite notne priječnice gore-dolje prikazana je na crtežima 13. i 14. Treba naglasiti da kako se preko vrata prelazi u smjeru ruke koja prebire po žicama, tako se udaljenost među parovima notnih priječnica smanjuje isto tako kao što udaljenost među kućištima priječnica drži svaki združeni par. Stoga bi se svaka naprava morala tako stupnjevati da to omogući. Mogu se koristiti i druge metode osim radnje njihanja opisane na crtežu.

Za promjenu mjesta notnih priječnica koriste se magnetska polja pod nadzorom procesora. Uključivanjem na elektroničko polje preko releja kroz spiralu žice u određenom smjeru za proizvođenje, na primjer, južnog pola, magnetična "papučica" sa stalnom sjevernom orijentacijom na jednom kraju, može se privući spirali. "Papučica" je povezan sa graničnom linijom i ona njiše sve notne priječnice povezane preko efekta čunčića. Kuka zakvači "papučicu" u novi položaj i isključi relej.

Kada god procesor otvori dvopolni relej zajednos sa off/on relejom, kroz spiralu se pokaže različiti pol, u ovom slučaju sjeverni. Spirala sjevernog pola privuče dio zapora prethodno nabijenog na "papučicu", što ga otkvači. Sjeverni kraj magnetične "papučice" tada je zarinut natrag dalje od slične sjeverne magnetske spirale. Drugi kraj "papučice" nosioc je južnog pola koji je privučen drugoj sjeverno izraženoj spirali. Tako je "papučica" gurnuta i povučena.

Područje kontrolirano "papučicom" je zaštićeno, posebno ako se nalazi unutar tijela gitare. Time se spriječava interferencija zalutalih magnetskih polja sa aktivnosti nepovezanih provoditelja pod žicama elektroničkih instrumenata. Mogu se koristiti i druge metode sa nemagnetskim radnjama za pomicanje priječnica i/ili "papučica" kao što je pneumatska, hidraulička ili ograničeni solenoidi itd.

neelektronički instrumenti mogu se izrađivati sa graničnim petljama koje se pomiču naprijed natrag samo ljudskim akcijama. Klizeći dijelovi ugrađeni na mjesto ispod žica i ispred konjića omogućili bi sviraču, prema odabiru, da koristi slobodne prste kako bi aktivirao ta uporišta.

Vidljive su prednosti fizičkog razmještaja parnih grupa datih tritonusnih parova na vratu. Ako uzmemo crtež 11 kao ishodište, možemo povući zajedničku crtu od niskog E na pragu do Ais 1. priječne linije, E 2. priječne linije i Ais 3. priječne linije. Ako preskočimo 4. priječnu liniju, može se nastaviti sa E na 5. priječnoj liniji, visokim i niskim Aisom na 6. priječnoj liniji itd., ako podvučemo sve priječne linije koje kontroliraju E i Ais, oni se mogu zajednički udružiti i tako se povisiti ili sniziti.

Gitare sa specifičnim shemama priječnica za postizanje određene favorizirane "prazne" ugodbe, također će se praktično upotrijebiti. Razmještaj notnih priječnica sa slike 10 opisana je za gitariste koji koriste standardnu ugodbu praznih žica: E, A, D, G, H, E. Žičani instrumenti sa priječnicom koji se ugađaju prema, takozvanom "padajućem D", najniža E-žica ugođena je prema dolje do visine D, zahtijevat će različiti plan notne priječnice za najdublju žicu. Kao rezultat toga, položaj početnog dvosmjernog kućišta priječnica za tu žicu morat će biti organiziran prema potrebama, ili ako instrument također želi zadržati i duboku žicu ugođenu na E, par notnih priječnica duž te žice mora biti trosmjeran. Ostali slični netradicionalni razmještaj praznih žica zahtijevat će značajne promjene.

Puhački instrumenti

Općenito puhački instrumenti s jezičkom proizvode zvuk preko zraka koji je upuhan ili uguran u ili kroz okruženo područje. Jednostavan puhački instrument kao što je usna harmonika, sadrži broj rupica u koje je zrak ili upuhan ili kod obrnutog postupka, povučen natrag. Dovoljan broj rupica, na taj način, općenito proizvodi sedam članova ljestvice.

Kromatska verzija omogućuje mali gumb za umetanje koji se gura prstom u određeno vrijeme da bi se zajednički, sve odjednom, povisilo ili snizilo potrebne note. Na taj način proizvodi se potpuna dvanaesttonska kromatska ljestvica.

Sličan trio dugmadi može se naizmjenice dodavati instrumentu za proizvođenje dvosložne ljestvice preko pomaka od 11.7 centa za povisivanje, snižavanje ili neutraliziranje.

Takva će se tri gumba za izvođenje koristiti za pomicanje bilo koje zasebne visine kada pjesma modulira, kod jednostavnih primjena, među toničkom, dominantnom ili subdominantnom modulativnom grupom. Svaki put kada se jedan od tri ključna uporišta, gurne unutra, drugi će izbaciti ostale iz njihovih učvršćenih "on" pozicija. Takva posljednja ključna modulativna uporišta preradit će samo one članove ljestvica potrebne za pomicanje u enharmonijske vrijednosti. Kako usne harmonike djeluju po principu metalnih jezičaka specifične duljine koji titraju u protoku zraka u specifičnom smjeru, jednostavna metoda sadržavat će prigušni čvorić koji će se pomicati među dvije izmjenične vrijednosti jezičaka prema naredbi zapornog klina. Samo će jedan od ta dva zvučati u bilo koje vrijeme, a bit će ugođeni na razliku od 11.7 centa visine. To je jezgrovito prikazano na slici 15. Još jedanput, glazbenik mora biti tehnički izučen da zna uvesti enharmonijske tonove. Podjelu modulativnih tonalitetnih središta u tri grupe nije teško savladati jer se radi o početnoj koncepciji, a te se srodnosti brzo pamte.

Skupina puhačkih instrumenata koja koristi zrak, kao što je grupa flaute i pikola koja koristi prste kao zaklopce, proizvodi svoje tonove kao rezultat zraka koji se tjera van iz instrumenta kroz najkraću otvorenu rupicu najbližu usniku što im omogućuju izlazne rupice, nazvane (tonske) rupice. Takve su rupice konstruirane da omogućuju određenim tonovima ljestvice da zvuče na naglašenim mjestima, a mogu stvarati pozicije dvosložne ljestvice koje djeluju po potrebi. Ako se rupice začepljuju samo prstima, ograničava se oktavni opseg.

Da bi se postigla dvosložna ljestvica preko složenijeg uzorka stupca zraka kod instrumenta koji upotrebljava mehaničke pokrivne zaklopce, on može sadržavati protok zraka koji se kreće dužim ili kraćim putem kako bi se prilagodio različitim modulativnim zahtjevima. Tijelo sa rupicama klizi prema potrebnoj poziciji pod nadzorom klinova-uporišta. Nedostatak je da se prsti moraju pomicati na nešto drugačija mjesta, u skladu sa pomakom, kako bi začepili rupicu. Međutim, pomak od 11.7 centa nije jako velik, a preudešeno mjesto ne smije iznenaditi svirača. To je prikazano za općenitu skupinu instrumenata koji koriste zrak na crtežu 26. Rupica T 62 za vrijednost od 306 centa bliže je vrhu od centne vrijednost 294 sa crteža 24. Druga dobro razvijena metoda ugađanja prikazana je na crtežu 27. Ova metoda koristi različite pomične unutrašnje maske, sa rupom u sredini, koje klize u kraćim razmacima duž unutrašnjosti tijela mijenjajući unutrašnju poziciju i/ili oblikujući otvorene rupice. Tako se uspješno ponovno ugađaju združeni otvori na visinu od 11.7 centa dalje od usnika (snižavanje) ili bliže usniku (povisivanje). To odgovara puhačkim instrumentima kao što su saksofoni koji zahtijevaju glomazne kromatske mehanizme za određene rupice, a ne prste kako bi se zaklopile rupice. Unutrašnje maske također su manje zahtjevnije.

Rogovi su druga vrsta puhačkog instrumenta. Specifična duljina cijevi produljuje se umetanjem jedne ili više petlje cijevi da se spusti visina za specifičnu intervalsku udaljenost. Na primjer, trube, trublje i (francuski) rogovi tipično funkcioniraju sa različitim ventilima za proizvođenje različitih visina traženih tonova. Kod jednako temperiranog roga, koriste se najmanje 3 ventila za snižavanje visine za polustepen, a stepen, stepen i pol obično su ugođeni da proizvedu potrebne vrijednosti. Npr. stepen i pol (ton i pol) izdvojen iz alikvota uzlazne toničke oktave dat će dijatonsku veliku sekstu direktno ispod zvučećeg tona. Iskorištena je upotreba aktivnog ventila za prilagodbu akustičnom zakonu budući da mala kombinacija 1.12. ventila ne omogućuje dovoljnu duljinu da omogući točan željeni stepen i pol od 300 centa. Međutim, kod dvosložne ljestvice, vrijednost polutona nalazi se na 102 centa, a vrijednost tona na 204. U kombinaciji oni snižavaju ton i pol na 294 centa, što je točna vrijednost u dvosložnoj ljestvici. Tako je 3. ventil namijenjen snižavanju visine na 394 centa, što je dva tona (dva cijela stepena).

Potrebno je daljnje usmjereno djelovanje ventila kako bi se proizvele slijedeće 3 vrijednosti za ostale potrebne neakordičke tonove što bi omogućilo instrumentu da proizvede 16 ili više visina potrebnih za osnovne modulacije u dominantu i subdominantu. Tako (francuski) rog prikazan na crtežu 28 kod kojeg 6 kružnih ventila raspoređeno s lijeva na desno od T 77 do T 81, sadrže vrijednosti od 39.8, 20.7, 396, 204, 102 i 11.7 centa. Radi daljnjeg snalaženja takvih 6 ventila određeni su niže kao V 40, V 20, V 396, V 204, V 102 i V 12.

Tri najmanja u kombinaciji sa jednim ili više od 3 veća, uspješno spuštaju zajedničku vrijednost za njihovu vlastitu označenu vrijednost. Kod pojedinačne upotrebe, nijedan od ta tri ne snižava zvučeći ton za njihovu označenu vrijednost. Tako se i ventili V 40 i V 20 mogu također zamijeniti zamjenskim petljama koje automatski proizvode traženu vrijednost prije nego preko usmjerenih ventila. Kod sviranja roga, svirač prepoznaje 2 stupnja alikvotnog niza (podvostručenu toniku ili čistu kvintu) što omogućuje opseg od uobičajene 3 oktave. Svi ostali tonovi proizvode se djelovanjem ventila. Ako se prepuhuje najviši osnovni alikvot, on se preko ventila može sniziti za 4 sekvencijalne pohitonske postave; tako se čista 1 kvinta prepuhuje bez pritiska na ventil i onda preko ventila je snižena za još 6 l sekvencijalnih polutonskih postava i na kraju se tonički alikvot oktavu ispod početne visine prepuhuje kako bi se pokrenuto proces istog prstometa za slijedeću oktavu niže.

Tako će tabela prstometa glasiti: 1200 centa = prazno, 1098 centa = V 102, 996 centa - V 204 (906 centa = V 102 + V 204, enharmonijskih 894 centa = V 102 + V 204 + V 12), (804 centa = V 396, enharmonijskih 792 centa = V 396 + V 12), 702 centa = prazno, 600 centa = V 102, 498 centa = V 204, (408 centa = V 102 + V 204, enharmonijskih 396 centa = V 102 + V 204 + V 12), (306 centa = V 396, enharmonijskih 294 centa = V 396 + V 12), (204 centa = V 102 + V 396 + V 20, enharmonijskih 192 centa = V 102 + V 396 + V 20 + V 12), 102 centa = V 204 + V 396 + V 40, 0 centa = prazno. Navedene enharmonijske vrijednosti omogućuju korisniku izbor od 16 visina koje su teoretski potrebne za tipičnu akordičku pjesmu. Vrijednost od 408 je dodana visina koja povećava modulativna svojstva roga dovoljna da omoguće veliku sekundu na visini od 204 centa kao toniku. Zajedničke vrijednost točne su uz toleranciju mnogo manju od l centa, uz iznimku za vrijednost od 192 koja će u praksi zvučati nešto više za 1 cent. Vrijednost za V 12, koja je sama po sebi gotovo 15 centa, nije konstruiran za takovu određenu kombinaciju i zapravo zahtijeva nešto veći doseg.

Varijacije najboljih primjena

Neki puhački instrumenti toliko intenzivno koriste prste, ili su ukorijenjeni u tradiciju, tako da procesori kao sredstva pedalne kontrole (kontroliraju se pritiskom noge) mogu uvjerljivije to dokazati od sredstava prstne aktivacije. Elektromehanička uporišta mogu se upotrijebiti za premještanje različitih rupica, odabranog ventila i maski ili dužeg dijela cijevi. Međutim, elektrifikacija uobičajenog akustičnog instrumenta ne preporuča se i trebala bi biti krajnji izlaz, ali se uistinu može sprovesti. Njihajuća akcija zatvaranja jedna rupice dok se druga otvara bila bi uvjerljivija alternativa povlačenju dijela instrumenta. Samo pomicanje, kao što je opisano za rog, uvelo bi i pomaknulo različite enharmonijske neakordičke tonove na željeni način uz male smetnje. Još jedanput, glazbenik mora promotriti zasebne potrebe toničke, dominantne i subdominantne grupe.

Kao druga alternativa drugačije vrste, neki instrumenti mogu biti preoblikovani u mulititonalitetni instrument, sa susjednim enharmonijskim položajima, da omoguće da uvijek budu dostupna još 4 enharmonijska tona po oktavi. Takvi dodatni položaji zahtijevali bi nove tehnike prstometa kod kojih bi jedan prst morao pokriti dva položaja. Kod viših tonova, prsti moraju moći izabrati enharmonijske tonove koji se na tijelu nalaze vrlo blizu jedan drugome. Puhački instrumenti oblikovani na taj način, bili bi varijacija korisna samo u određenom broju predznaka, budući da duljina stupca zraka sama po sebi može urediti slog (akorda) među određenim enharmonijskim rupicama koji je daleko od prihvatljivog. Međutim, to će gurnuti postrani potrebu za pomičnim vrijednostima visina.

Opisana multitonalitetna klavijatura sa spojnim intervalima od 700 centa pogodna je za proizvođenje 12 tonova sadržanih u stanju tehnike, a sa spojnim intervalima od 705.9 centa pogodna je za tridesetčetvrttonsku jednaku temperaciju. Iako se preporuča linearna koordinacija tonova sa stupcima nota koji su poredani sa odličnim vertikalnim rasporedom kao što je prikazano, moguća je stupnjevana koordinacija tonova bez centra. Kao takva, svaki uzlazni red morao bi biti dosljedno istaknut za jednak iznos od reda do reda.

Kod dvosložne ugodbe, promjenom ishodišne tritonusne vrijednosti spojnog intervala od najboljih 600 centa, dok se zadržava nepromjenljivi isti spojni interval za oba tritonusna niza, pojavljuje se prekid u modulativnoj simetriji tritonusnih parova. Uzlazna durska ljestvica na tonici bit će drugačija od proizvedenih centnih vrijednosti za tu istu ljestvicu kada je upotrijebljena na tritonusnom tonu. Na primjer, snižavanjem vrijednosti spojnog intervala od 600 centa, snižava se i velika terca kromatske ljestvice srodna tonici. U odnosu na prirodnu ugodbu, ona se smatra zvukovnim napretkom. Međutim, to će izazvati neutralizaciju povišenja velike terce ako ju se promatra od tritonusa, što ne predstavlja zvukovni napredak. Dogodit će se suprotno ako se spojni interval od 600 centa povećava od tonike; velika terca će se snižavanjem povisiti ako se kao tonika uzme tritonus ali će se povisivanjem sniziti u odnosu na toniku.

Neuspjeh tritonusne vrijednosti priječnog intervala od 600 centa donosi različite rezultate; operater mijenja izabrane centne vrijednosti tonskog niza više prema uzorima prirodne ugodbe, ali gubi proizvedene jednostavne modulativne sheme kada i tonika i tritonus mogu podržati određenu ljestvicu sa istolikom. Druga promjena odnosi se na određenu ljestvicu koja ne mora biti šestotonska uz taj nedostatak da će se tako povećati broj modulativnih nizova na preko 6 (tonova). Kako bi se spriječila promjena izabranog niza, modulacija u kromatski 7. stupanj (dominantu), zahtijeva da svaki tonski niz za sebe sadrži neakordičke tonove izvedene iz drugog dvosložnog tonskog niza. Na isti način, istolika modulacija iz tonike u kromatski peti stupanj (subdominantu), dvosložnim će načinom još uvijek zahtijevati obvezatno pomicanje dva tona.

Ako instrument može istovremeno proizvesti sedam tritonusnih parova, kao što je enharmonijska klavijatura, tada će takvi nešestotonski nizovi biti pogodniji za modulacije od sustava za kromatske instrumente. To znači da određena ljestvica neće biti kromatska, dvanaesttonska već enharmonijska, u ovom slučaju četrnaesttonska kako bi omogućila istolikost i na tonici i na tritonusu.

Takva početna četrnaesttonska određena ljestvica zahtjevala bi dvije dodatne vrijednosti za proizvođenje dominantne grupe i dvije dodatne vrijednosti za proizvođenje subdominantne grupe. To dovodi do ukupnih 18 vrijednosti (14+2+2). Klavijatura sa crteža 2 proizvodi 18 vrijednosti po oktavi te je tako sposobna da barata takvom vrstom notnih zahtjeva kod akordičkih pjesama koje se temelje na enharmonijskoj određenoj ljestvici. Međutim, uobičajeni kromatski instrument kao što je gitara ne može se lako prilagoditi takvoj situaciji.

Zaključak

Instrumenti poznati kao instrumenti slobodne intonacije teoretski mogu proizvoditi sve visine koje se nalaze u granicama posebnog intervala. Dobar primjer je violina. Takvi instrumenti slobodne intonacije sadržani u stanju tehnike nisu od primarne važnosti za ovaj dokument ukoliko nisu detaljno i fizički podešeni tako da pomažu izvođaču pri izvođenju valjane ljestvice dvosložne ugodbe. Takve će ih modifikacije onda klasificirati kao glazbene instrumente intenziviranih visina. Instrumenti koji proizvode svoje visine preko povećanja tonova i koji su oblikovani tako da mogu proizvesti valjanu dvosložnu ljestvicu nazivaju se instrumenti intenziviranih visina i predmet su ovog izuma. Dvosložni sustav ugađanja prikladan je za brojne prilagodbe, a stoga i za razne instrumente kako bi proizveli takve preradbe. Kao što je opisano, 16-tonska ljestvica prikazana kao tipična primjena izuma, može se proširiti na više od 16 ili skratiti na manje članova. Dvosložna usna harmonika tipično će izražavati samo dijatonsku ljestvicu čiji će početnih sedam visina biti podskupina ishodišne određene kromatske ljestvice. Instrument će moći proizvesti još više visina iz ishodišne ljestvice od početnih sedam po oktavi. U ovom slučaju nije toliko riječ o količini ponuđenih visina, već više o značajnoj promjeni ili zamjeni sastavnih dijelova propisane ljestvice kako bi se očuvala istolikost koja je jedna od razlikovnih obilježja dvosložnog procesa.

Najzad, krajnji završni proizvod sustava ugađanja je sama glazba. Svaka glazba izvedena uz korištenje sustava dvosložnih tritonusnih parova, bilo da je proizvedena na instrumentima slobodne intonacije sadržanima u stanju tehnike bilo na onima izgrađenima prema izumu, predmet je ovog dokumenta ako se izvodi za komercijalne potrebe ili ako se emitira ili snima na čvrste podloge. Za svrhe ovog izuma, "čvrste podloge" uključuju, ali nisu ograničene na slijedeće (ili eventualne): kompakt disk (CD), CD-ROM, DVD, zvučna kazeta, digitalna zvučna kazeta (DAT), magnetska sredstva ili slično. Čvrste podloge mogu se također odnositi na drugi instrument ili uređaj na koji se snima zvuk koji je već poznat ili onaj koji će se izraditi u budućnosti.

Ovaj se izum ne bi smio ograničiti na opisanu primjenu jer stručnjak u tom području može izvršiti mnoge modifikacije. Namjera je da se ovim dokumentom obuhvate varijacije, upotrebe ili prilagodbe ovog izuma prema opisanim općim načelima uključujući odstupanja ( do kojih dolazi u praksi u tom području a u granicama su priloženih patentnih zakona.

Tražim da se zaštite:

Claims (26)

1. Kombinacija, naznačena time, što sadrži: A) glazbeni instrument intenziviranih visina; B) veliki broj uređaja za odabir zvukova, koji kontrolira najmanje dvanaest elemenata, pri čemu su navedeni uređaji podvrgnuti odabiru operatera, a navedeni su elementi dovoljni da proizvedu određenu kromatsku ljestvicu visina (tona), koja sadržava dvanaest položaja visina; C) sredstva za širenje valova, koja reagiraju na aktiviranje navedenih elemenata, pri čemu navedena sredstva za širenje valova omogućuju proizvođenje zvučnih valova određene frekvencije, koja odgovara navedenom odabiru navedenih uređaja za odabir; D) navedene uređaje, koji su nadalje određeni tako da navedena određena kromatska ljestvica sadržava i prvi i drugi tonski niz navedenih zvučnih valova, pri čemu navedeni prvi tonski niz sadržava toniku navedene određene kromatske ljestvice, i pri čemu navedeni drugi tonski niz sadržava tritonus navedene određene kromatske ljestvice, a pri tome se navedena tonika i navedeni tritonus navedene određene kromatske ljestvice zajedno nazivaju tritonusni par; E) navedene uređaje, koji su nadalje određeni tako da se određeni tonovi svakog od navedenog prvog i drugog tonskog niza ne dijele općenito tako da od oba navedena tonska niza svaki sadržava točan minimum od četiri slična intervala koji povezuju pet navedenih određenih tonova u uzlaznom slijedu, pri čemu se slični određuju kao jednaki uz određenu toleranciju, i pri čemu određena tolerancija u centnim vrijednostima nije veća od 1.5 centa; F) navedene uređaje, koji su nadalje određeni tako da navedeni prvi i drugi tonski niz zajedno sadržavaju šest spojnih intervala koji odvajaju šest tritonusnih parova, pri čemu vrijednost posebnog spojnog intervala odgovara istom spojnom intervalu uz određenu toleranciju za osnovni minimum od pet od navedenih šest tritonusnih parova; G) navedene uređaje, koji su nadalje određeni tako da je aktualni minimum od deset od navedenih dvanaest položaja visina navedene određene kromatske ljestvice istolik uz određenu toleranciju, koja se odnosi na obje navedene visine navedenog tritonusnog para, kada se obje koriste kao položaji nultog stupnja za navedenu kromatsku ljestvicu, u kojoj se preostalih pet tritonusnih parova, koji ne uključuju navedeni tonički par, kategoriziraju kao modulativni parovi; H) navedene uređaje, koji su nadalje određeni tako da vrijednosti većine polutonskih intervala navedene određene kromatske ljestvice nisu jednake ili približne uz određenu toleranciju od 0.5 centa polutonskog intervala od 100 centa.

2. Glazbeni instrument u skladu s patentnim zahtjevom 1, naznačen time, što A) navedeni uređaji su nadalje određeni tako, da je navedeni određeni minimum sličnih intervala pet, te tako, daje broj navedenih posebnih tonova u ulaznom slijedu šest; B) navedeni uređaji su određeni tako da je navedeni osnovni minimum navedenih šest tritonusnih parova šest; C) navedeni uređaji su nadalje određeni tako da je navedeni aktualni minimum položaja visina (tonova) navedene određene kromatske ljestvice koji održavaju istolikost dvanaest.

3. Glazbeni instrument u skladu s patentnim zahtjevom 2, naznačen time, što A) navedeni uređaji su nadalje određeni tako da vrijednost navedenih pet sličnih intervala, koji povezuju šest navedenih određenih elemenata, iznosi vrijednost Pitagorine kvinte od 702 centne vrijednosti uz određenu toleranciju; B) navedeni uređaji su određeni tako da vrijednost navedenog određenog spojnog intervala iznosi 600 centa, uz grubu toleranciju od najviše 13.5 centa.

4. Glazbeni instrument u skladu s patentnim zahtjevom 3, naznačen time, što A) navedeni uređaji su određeni tako da je navedena gruba tolerancija ili vrijednost od 1.1 centa ili od 1.1 centa sve do 9.0 centa ili je vrijednost od 0.0 centa ili od 0.0 centa sve do 1.0 centa.

5. Glazbeni instrument u skladu s patentnim zahtjevom 2, naznačen time, što A) s dodatnim uređajima za odabir zvukova je određen da kontrolira konačan minimum od dva enharmonijska elementa tako da je navedena određena kromatska ljestvica i dalje istolika uz određenu toleranciju koja ovisi o obje visine jednog određenog para od navedenih pet modulativnih parova navedene određene kromatske ljestvice te tako da dva navedena enharmonijska elementa na naredbu proizvode dva enharmonijska neakordička tona za dvije osnovne visine (tona) navedene određene kromatske ljestvice, gdje su navedena dva osnovna tona povišeni tonovi navedene određene kromatske ljestvice; B) dodatni uređaji za odabir zvukova su određeni nadalje tako, da specifični pomični glazbeni interval, koji odvaja navedene neakordičke tonove od navedenih povišenih tonova, ima vrijednost 19.8 centa ili od 19.8 centa sve do 27.0 centa ili ima vrijednost od 8.0 centa ili od 8.0 centa sve do 19.7 centa.

6. Glazbeni instrument u skladu s patentnim zahtjevom 2, naznačen time, što A) je zajedno sa kontroliranim rekurzivnim pomičnim sredstvima od strane operatera; B) navedeni uređaji za odabir zvukova su nadalje određeni tako da operater aktivacijom navedenih pomičnih sredstava zamjenjuje većinu povišenih tonova izraženih navedenim minimumom od dvanaest elemenata za enharmonijske vrijednosti tonova, koji se definiraju kao neakordički tonovi, kod koje su navedeni povišeni tonovi sastavne frekvencije najmanje jednog osobitog para od navedenih pet modulativnih parova navedene kromatske ljestvice; C) navedeni uređaji za odabir zvukova su nadalje određeni tako da slijedeće aktiviranje navedenih rekurzivnih pomičnih sredstava preko navedenog operatera zamijeni izražene frekvencije navedenih neakordičkih tonova s početnim frekvencijama navedenih povišenih tonova; D) navedeni uređaji za odabir zvukova su nadalje određeni tako da specifični pomični glazbeni interval koji razdvaja navedene neakordičke tonove od navedenih povišenih tonova iznosi ili ima vrijednost od 19.8 centa ili od 19.8 centa sve do 27.0 centa ili ima vrijednost od 8.0 centa ili od 8.0 centa sve do 19.7 centa.

7. Glazbeni instrument u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 5 ili 6, naznačen time, što A) svi navedeni uređaji za odabir zvukova su određeni tako da je navedeni jedan osobit par od pet navedenih modulativnih parova zasebni tritonusni par koji sadržava interval kromatskog sedmog stupnja navedene određene kromatske ljestvice, pri čemu je zaseban navedeni tritonusni par dominantan; B) svi navedeni uređaji za odabir zvukova su određeni tako da su navedeni neakordički tonovi u višim frekvencijama viši u odnosu na navedene povišene tonove; C) svi navedeni uređaji za odabir zvukova su određeni tako da je navedena određena kromatska ljestvica istolika uz određenu toleranciju u odnosu na obje visine navedenog dominantnog para, koje služe kao modulativni kromatski položaj nultog stupnja navedene određene kromatske ljestvice.

8. Glazbeni instrument u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 5 ili 6, naznačen time, što A) svi navedeni uređaji su određeni tako da je jedan navedeni određeni par od navedenih pet modulativnih parova jedinstven tritonusni par koji sadržava interval kromatskog petog stupnja navedene određenje kromatske ljestvice, pri čemu je navedeni jedinstveni tritonusni par subdominantan; B) svi navedeni uređaji su određeni tako da su navedeni neakordički tonovi u dubljim frekvencijama niži u odnosu na navedene povišene tonove; C) svi navedeni uređaji su određeni tako da je navedena određena kromatska ljestvica istolika uz određenu toleranciju u odnosu na obje visine navedenog subdominantnog para, koje služe kao modulativni kromatski položaj nultog stupnja navedene određene kromatske ljestvice.

9. Glazbeni instrument u skladu s patentnim zahtjevom 6, naznačen time, što A) navedeni instrument pripada skupini žicanih instrumenata s priječnicom, pri čemu su visine proizvedene na navedenom instrumentu određene minimumom jedne odabrane žice koja je pritisnuta o jednu od mnoštva notnih priječnica; B) navedena kontrolirana rekurzivna pomična sredstva od strane operatera predstavljaju specifična kontrolirana sredstva preko položaja priječnica, pri čemu se početnom aktivacijom navedenog operatera navedenih specifičnih kontroliranih sredstava preko položaja priječnica izmjenjuju navedene dostupne povišene visine navedenog žicanog instrumenta s priječnicom s navedenim neakordičkim tonovima, pri čemu se navedena izmjena ubrzava istovremenim uranjanjem određenih notnih priječnica koje pospješuju navedene povišene tonove u korist povisivanja na naredbu različitih enharmonijskih notnih priječnica koje pospješuju navedene neakordičke tonove na različita propisana mjesta ispod navedene odabrane žice.

10. Glazbeni instrument u skladu s patentnim zahtjevom 6, naznačen time, što A) navedeni instrument pripada skupini grupe instrumenata koji koriste zrak, pri čemu navedena skupina instrumenata, koja koristi zrak, proizvodi označene visine preko određivanja duljine dijelova cijevi, pri čemu navedena duljina razdvaja izvor uguranog zraka i zaporno otvaranje za propisanu udaljenost; B) navedena rekurzivna pomična središta, kontrolirana od strane operatera, aktiviraju preko uporišta specifičnih sredstava kontrole duljine cijevi, pri čemu se aktivacijom navedenog operatera navedenih sredstava kontrole specifične duljine cijevi mijenjaju navedeni povišeni tonovi navedene skupine instrumenata, koja koristi zrak u navedene neakordičke tonove tako brzo, kako navedena aktivacija premješta navedena zaporna otvaranja na drugačiju propisanu udaljenosti od navedenog izvora uguranog zraka.

11. Glazbeni instrument u skladu s patentnim zahtjevom 6, naznačen time, što A) navedeni instrument pripada skupini grupe instrumenata koji koriste zrak, pri čemu navedena skupina instrumenata koja koristi zrak proizvodi označene visine preko određivanja duljine dijela cijevi, pri čemu navedena duljina razdvaja izvor uguranog (upuhanog) zraka i jednostruko zaporno otvaranje za propisanu udaljenost; B) navedena rekurzivna pomična sredstva, kontrolirana od strane operatera, se aktiviraju kroz ventile, kao specifična sredstva kontrole duljine cijevi, pri čemu se aktivacijom navedenog operatera navedenih sredstava kontrole specifične duljine cijevi, mijenjaju navedeni povišeni tonovi navedene skupine instrumenata koja koristi zrak za navedene neakordičke tonove, tako da se mijenja udaljenost pomaka unutar navedenog dijela cijevi od navedenog izvora do navedenog jednostrukog zapornog otvaranja za propisanu udaljenost.

12. Glazbeni instrument u skladu s patentnim zahtjevom 11, naznačen time, što A) zajedno s minimumom od četiri navedena specifična sredstva kontrole duljine cijevi pojedinačno uvodi četiri cijevi za ulaganje, pri čemu tri najveće od četiri navedene cijevi za ulaganje, snižavaju proizvedeni ton navedenog instrumenta posebnim odabirom za 102 centa, 204 centa i 396 centi, sve unutar navedena specificirane tolerancije; B) sa četvrtim navedenim specifičnim sredstvom kontrole duljine cijevi, koji je određen tako da se rezultantni zvučeći ton navedenog instrumenta snižava za dodatnih 11.7 centa kada ga se aktivira zajedno s cijevima od navedena 102 centa i navedena 204 centa; C) navedena sredstva kontrole duljine cijevi su nadalje određena tako da se naznačeni sniženi rezultantni zvučeći ton nalazi unutar propisane tolerancije.

13. Glazbeni instrument u skladu s patentnim zahtjevom 12, naznačen time, što A) zajedno s minimumom od dva dodatna sredstva kontrole duljine cijevi zasebno se umeću kao dvije kalibrirane cijevi, pri čemu svako od navedenih dodatnih sredstava kontrole snižava jednoglasan zvučeći ton za propisanu frekvenciju kada se koristi u kombinaciji s ostalim navedenim specifičnim sredstvima kontrole duljine cijevi; B) prvi od navedenih posebno dodanih sredstava kontrole duljine cijevi, koji je određen tako da snižava rezultantnu tonsku vrijednost navedenog instrumenta za dodatnih 20.7 centi kada ga aktivira navedeni operator zajedno s navedena 102 centa cijevi za ulaganje i navedena 396 centa cijevi za ulaganje; C) drugo od navedenih dodatnih sredstava kontrole duljine cijevi određeno je tako da snižava dublju rezultantnu tonsku vrijednost navedenog instrumenta za dodatnih 39.8 centi kada ga operater aktivira zajedno sa navedenom cijevi za umetanje od 204 centa i navedenom cijevi za umetanje od 396 centi; D) navedena sredstva kontrole duljine cijevi su nadalje određena tako da su navedena rezultantna vrijednost tona i navedena dublja rezultantna vrijednost tona, obje proizvedene unutar propisane tolerancije.

14. Kombinacija, naznačena time, što sadrži: A) glazbeni instrument intenziviranih visina; B) veliki broj uređaja za odabir zvukova, koji kontrolira najmanje dvanaest elemenata, pri čemu su navedeni uređaji podvrgnuti odabiru operatera, a navedeni su elementi dovoljni da proizvedu određenu kromatsku ljestvicu visina (tona) koja sadržava dvanaest položaja visina; C) sredstva za širenje valova, koja reagiraju na aktiviranje navedenih elemenata, pri čemu navedena sredstva za širenje valova omogućavaju proizvođenje zvučnih valova određene frekvencije, koja odgovara navedenom odabiru navedenih uređaja za odabir; D) navedene uređaje, koji su nadalje određeni tako da navedena određena kromatska ljestvica sadržava i prvi i drugi tonski niz navedenih zvučnih valova, pri čemu navedeni prvi tonski niz sadržava toniku navedene određene kromatske ljestvice i pri čemu navedeni drugi tonski niz sadržava tritonus navedene određene kromatske ljestvice, a pri tome se navedena tonika i navedeni tritonus navedene određene kromatske ljestvice zajedno nazivaju tritonusni par; E) navedene uređaje, koji su nadalje određeni tako da se određeni tonovi svakog od navedenog prvog i drugog tonskog niza ne dijele općenito tako da od oba navedena tonska niza svaki sadržava točan minimum od četiri slična intervala koji povezuju pet navedenih određenih tonova u uzlaznom slijedu, pri čemu se slični određuju kao jednaki uz određenu toleranciju, i pri čemu određena tolerancija u centnim vrijednostima nije veća od 1.5 centa; F) navedene uređaje, koji su nadalje određeni tako da navedeni prvi i drugi tonski niz zajedno sadržavaju osam spojnih intervala koji odvajaju osam tritonusnih parova, pri čemu vrijednost posebnog spojnog intervala, ako ga se promatra između dvije parne visine bilo kojeg od navedenih osam tritonskih parova, odgovara istom spojnom intervalu uz određenu toleranciju za svih osam navedenih tritonusnih parova; G) navedene uređaje, koji su nadalje određeni tako da je aktualni minimum od dvanaest od navedenih dvanaest položaja visina navedene određene kromatske ljestvice istolik uz određenu toleranciju u odnosu na šest sastavnih visina od tri od navedenih tritonskih parova, kada se bilo koji član od naznačena tri tritonusna para koristi kao početni položaj nultog stupnja za navedenu kromatsku ljestvicu, pri čemu se navedena tri tritonusna para određuju kao navedeni tonički par, dominantni par i subdominantni par; H) navedene uređaje, koji su nadalje određeni tako da vrijednosti većine polutonskih intervala navedene određene kromatske ljestvice nisu jednake ili približne uz određenu preciznu toleranciju od 0.5 centa polutonskog intervala od 100 centa.

15. Glazbeni instrument u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 5 ili 14, naznačen time, što A) navedeni instrument pripada skupini instrumenta s praznim žicama koji koriste tipke klavijature kao navedene uređaje za odabir zvukova, pri čemu navedeni instrumenti s praznim žicama proizvode navedene elemente aktivacijom operatera mnoštva navedenih tipki koje odgovaraju visinama navedene određene kromatske ljestvice; B) navedene tipke navedene klavijature su smještene u najmanje 3 reda; C) navedeni uređaji za odabir zvukova su nadalje određeni tako da se navedena specifična visina tipke povećava u horizontalnom nizu za tritonusnu intervalsku vrijednost navedene određene kromatske ljestvice, a u vertikalnim polustepenim stupcima (tonova) za polustepenu vrijednost navedene određene kromatske ljestvice; D) navedena skupina instrumenata s praznim žicama uključuje se u kategoriju instrumenata koji koriste virtualne otvorene žice stimulirane elektroničkim sredstvima radi proizvođenja elektronički generiranih frekvencija; E) navedena skupina instrumenata s praznim žicama uključuje se u kategoriju instrumenata koji koriste kompjuterski jezik, kao što je MIDI, za aktiviranje pokretnih uređaja za proizvođenje tonova bilo u realnom vremenu ili u nekom vremenu koje slijedi.

16. Kombinacija, naznačena time, što sadrži: A) glazbeni instrument intenziviranih visina; B) veliki broj uređaja za odabir zvukova, koji kontrolira najmanje sedam elemenata, pri čemu su navedeni uređaji podvrgnuti odabiru operatera, a navedeni su elementi dovoljni da proizvedu određenu prirodnu ljestvicu niza tonova; C) sredstva za širenje valova, koja reagiraju na aktiviranje navedenih elemenata, pri čemu navedena sredstva za širenje valova omogućavaju proizvođenje zvučnih valova određene frekvencije koja odgovara navedenom odabiru navedenih uređaja za odabir; D) rekurzivna pomična sredstva, koja su kontrolirana od strane operatera; E) navedene uređaje za odabir zvukova, koji su nadalje određeni tako da operater aktivacijom navedenih pomičnih sredstava promijeni najmanje jedan povišeni ton koji je izražen navedenim minimumom od sedam elemenata preko specifičnog pomičnog intervala u novi, neakordički ton navedene prirodne ljestvice tonova; F) navedene uređaje za odabir zvukova, koji su nadalje određeni tako da slijedeće pokretanje navedenih rekurzivnih pomičnih sredstava od strane operatera zamijeni izražene frekvencije navedenih neakordičnih tonova ponovno u početne frekvencije navedenih povišenih tonova; G) navedene uređaje za odabir zvukova, koji su nadalje određeni tako da specifični pomični glazbeni interval koji razdvaja navedene neakordičke tonove od navedenih povišenih tonova ima vrijednost od 19.8 centa ili od 19.8 centa sve do 27.0 centa ili ima vrijednost od 8.0 centa ili od 8.0 centa sve do 19.7 centa; H) navedene uređaje za odabir tonova, koji su nadalje određeni tako da su sve frekvencije navedenih sedam članova određenog prirodnog niza jednake frekvencijama određenih članova odvojenog ishodišnog kromatskog niza frekvencija koji sadržava dvanaest položaja visina, tako da je navedenih sedam članova određenog kromatskog niza podgrupa navedenog određenog kromatskog niza od dvanaest frekvencija; I) navedene uređaje, koji su nadalje određeni tako da je navedena određena prirodna ljestvica istolika sa oba položaja, kromatskim nultim stupnjem i kromatskim šestim stupnjem navedene određene kromatske ljestvice od dvanaest frekvencija; J) navedenu određenu kromatsku ljestvicu, koja sadržava i prvi i drugi tonski niz navedenih zvučnih valova, tako da navedeni prvi tonski niz sadržava toniku navedene određene kromatske ljestvice, tako da navedeni drugi tonski niz sadržava tritonus navedene određene kromatske ljestvice, pri čemu se navedena tonika i navedeni tritonus navedene određene kromatske ljestvice zajedno nazivaju tritonusni par, pri čemu se određeni tonovi svakog od navedenog tonskog niza ne dijele tako da oba navedena tonska niza svaki sadržava točan minimum od pet sličnih intervala koji povezuju pet navedenih određenih tonova u uzlaznom slijedu, pri čemu se slični određuju kao jednaki uz određenu toleranciju, i pri čemu određena tolerancija u centnim vrijednostima nije veća od 1.5 centa; K) navedeni prvi i drugi tonski niz zajedno, koji sadržavaju šest spojnih intervala koji odvajaju šest tritonusnih parova, pri čemu vrijednost posebnog spojnog intervala, ako ga se promatra između dvije parne visine bilo kojeg od navedenih šest tritonusnih parova, odgovara istom spojnom intervalu uz određenu toleranciju za svih šest navedenih tritonusnih parova; L) navedenih 12 položaja visina, koji su istoliki uz određenu toleranciju, u odnosu na obje navedene visine navedenog toničkog para kada se jedna od njih koristi kao početni položaj nultog stupnja za navedenu kromatsku ljestvicu; M) navedenu određenu kromatsku ljestvicu, u kojoj vrijednosti većine polutonskih intervala navedene određene kromatske ljestvice nisu jednake ili približne uz određenu toleranciju od 0.5 centa polutonskog intervala od 100.0 centa.

17. Glazbeni instrument u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 6 ili 16, naznačen time, što A) navedeni instrument pripada skupini instrumenata s jezičkom, pri čemu se visine proizvedene na navedenom instrumentu s jezičkom određuju preko operatera koji gura stupac zraka duž uobičajene dvodimenzionalne osnove koja sadržava jedan od mnoštva uključenih tankih jezičaka, što uzrokuje da navedeni uključeni tanki jezičak titra i proizvodi navedene visine; B) navedena kontrolirana rekurzivna pomična sredstva predstavljaju specifična prigušna sredstva jezičaka i to takva, da određeni jezičak titra u navedenom stupcu uguranog zraka, kada se nalazi u fizičkom kontaktu sa navedenim specifičnim prigušnim sredstvima jezička; C) se aktivacijom operatera navedenih specifičnih prigušenih sredstava jezička mijenja najmanje jedan od navedenih sastavnih povišenih tonova navedenog instrument s jezičkom u najmanje jedan od navedenih sastavnih neakordičkih tonova instrumenta s jezičkom promjenom fizičke opcije kontaktne površine zasebnih prigušilica (sordina), te tako konstruirana sordina izmiče kontaktu preko jednog odabranog tankog jezička oblikovanog da proizvede navedeni neakordički ton preko djelovanja operatera, pri čemu on postavlja određenu sordinu u neposredni fizički kontakt s drugim odabranim tankim jezičkom oblikovanim da proizvede navedeni povišeni ton, ili obratno.

18. Glazbeni instrument u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 1, 14 ili 16, naznačen time, što A) naznačeni uređaji su određeni tako da je navedena određena tolerancija ili vrijednost od 0.6 centa ili od 0.6 centa sve do 1.0 cent ili je vrijednost od 0.0 centa ili od 0.0 centa sve do 0.5 centa.

19. Glazbeni instrument u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 5, 6 ili 16, naznačen time, što A) svi navedeni uređaji za odabir zvukova nadalje su određeni tako da vrijednost navedenog specifičnog pomičnog glazbenog intervala iznosi uz određenu toleranciju ili 11.7 centi unutar navedena specifične tolerancije, ili je 23.4 centa unutar navedene određene tolerancije.

20. Glazbeni instrument u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 2, 14 ili 16, naznačen time, što A) zajedno s neovisnom fiksirana je sekvencijalna podloga; B) navedeni zvučni valovi sekvencijalno se proizvode u jednom segmentu vremena kao odgovor na sekvencijalne radnje navedenog operatera za navedeni instrument, čuvaju se sekvencijalno na navedenoj čvrstoj podlozi za sljedeće ponovno proizvođenje u nekom drugom segmentu vremena.

21. Postupak za snimanje glazbe, naznačen time, što uključuje sljedeće etape: A) proizvođenje zvučnih valova vezanih uz glazbenu izvedbu i B) snimanje zvučnih valova na čvrstu podlogu, pri čemu većina zvučnih valova glazbene izvedbe ugođeno titra sa osobitim položajima visina dvosložne ljestvice, gdje dva sastavna niza dvosložne ljestvice koriste spojni i priječni interval za određivanje položaja visina.

22. Čvrsta podloga za izvođenje glazbene izvedbe, naznačena time, što je čvrsta podloga kodirana sljedećim fazama: A) proizvođenje zvučnih valova vezanih uz glazbenu izvedbu i B) snimanje zvučnih valova na čvrstu podlogu, pri čemu većina zvučnih valova glazbene izvedbe ugođeno titra sa osobitim položajima visina dvosložne ljestvice, gdje dva sastavna niza dvosložne ljestvice koriste spojni i priječni interval za određivanje položaja visina.

23. U bilo kojem od patentnih zahtjeva 21 ili 22, naznačen time, što A) sa sljedećim korakom zvučni valovi sekvencijalno proizvedeni u segmentu vremena kao odgovor na sekvencijalne radnje operatora za zvučne valove, kada se sekvencijalno čuvaju na spomenutoj čvrstoj podlozi za slijedeću ponovnu regeneraciju u drugom segmentu vremena su emitirani, B) međutim, zvučni valovi mogu biti praćeni bilo kojim sredstvom izmišljenim od ljudskog bića kod stanja tehnike kao na primjer radiovalovima, bežičnim načinom ili kabelom pričvršćenim žicom, digitalnim prijenosom pomoću satelita ili podnim odašiljačima, ili praćeni bilo kojim od navedenih sredstava dosad izmišljenim od ljudskog bića u budućim stanjima.

24. U bilo kojem od patentnih zahtjeva 21 ili 22, naznačen time, što A) priječni interval je tritonusni interval, B) spojni interval je čisti peti interval, C) čisti peti interval ima toleranciju greške ne više od 1 i 1.1 centne vrijednosti odstupanja od ideala 701.95 centa, D) tritonusni interval ima određenu toleranciju ne više od 1 centa odstupanja iz skladnog ideala od 600 centa, navedeni 1 cent određene tolerancije određuje frekvencije vrijednosti navedena dva sastavna niza ljestvice od navedene dvosložne ljestvice stavljanjem u stanje označene ravnoteže, E) stanje ravnoteže omogućuje uvođenje neakordičkih tonova iz bilo koja dva navedena sastavna niza ljestvice kao alternativa za enharmonijsku povišenu vrijednost od ostala dva navedena sastavna niza ljestvice navedene dvosložne ljestvice tako da razlika u centima između neakordičkih tonova i navedenih povišenih tonova je idealna vrijednost od 11.7 centa ili bliža približna vrijednost dozvoljena navedenom tolerancijom greške navedenog čistog petog intervala i određene tolerancije navedenog tritonusnog intervala kontroliraju skupa navedenu približnu vrijednost.

25. U bilo kojem od patentnih zahtjeva 21 ili 22, naznačen time, što A) priječni interval je tritonusni interval, B) spojni interval je čisti peti interval, C) čisti peti interval ima toleranciju greške ne više od 1 i 1.1 centne vrijednosti odstupanja od ideala 701.95 centa, D) tritonusni interval ima određenu toleranciju odstupanja više od 1 centa iz skladnog ideala od 600 centa ali ne odstupa više od 8 centa iz navedenog ideala uravnoteženosti, navedene određene tolerancije određuju frekvencije vrijednosti navedena dva sastavna niza ljestvice od naznačene dvosložne ljestvice stavljanjem u stanje označene neravnoteže, E) stanje neravnoteže omogućuje uvođenje neakordičkih tonova iz jednog od navedena dva sastavna niza ljestvice kao alternativa za enharmonijsku povišenu vrijednost od ostala dva navedena sastavna niza ljestvice od naznačene dvosložne ljestvice tako da razlika u centima između neakordičkih tonova i navedenih povišenih tonova je izračunata vrijednost centa dozvoljena navedenom tolerancijom greške navedenog čistog petog intervala i određene tolerancije odstupanja navedenog tritonusnog intervala kontroliraju skupa navedenu izračunatu vrijednost centa.

26. U bilo kojem od patentnih zahtjeva 21 ili 22, naznačen time, što A) priječni interval je tritonusni interval, B) spojni interval je čisti peti interval, C) čisti peti interval ima toleranciju greške ne više od 1 i 1.1 centne vrijednosti odstupanja od ideala 701.95 centa, D) tritonusni interval ima određenu toleranciju odstupanja više od 8 centa iz skladnog ideala od 600 centa ali ne odstupa više od 11 centa iz navedenog ideala uravnoteženosti, navedene određene tolerancije određuju frekvencije vrijednosti navedena dva sastavna niza ljestvice od naznačene dvosložne ljestvice stavljanjem u stanje označene neravnoteže, E) stanje neravnoteže omogućuje uvođenje neakordičkih tonova iz jednog od navedena dva sastavna niza ljestvice kao alternativa za enharmonijsku povišenu vrijednost od ostala dva navedena sastavna niza ljestvice od naznačene dvosložne ljestvice tako da razlika u centima između neakordičkih tonova i navedenih povišenih tonova je izračunata vrijednost centa dozvoljena navedenom tolerancijom greške navedenog čistog petog intervala i određene tolerancije odstupanja navedenog tritonusnog intervala kontroliraju skupa navedenu izračunatu vrijednost centa.