ME01989B - Postupak za proizvodnju benzotiazepina od gama-aminoalkilbenzena - Google Patents

Postupak za proizvodnju benzotiazepina od gama-aminoalkilbenzena

Info

Publication number
ME01989B
ME01989B MEP-2012-160A MEP16012A ME01989B ME 01989 B ME01989 B ME 01989B ME P16012 A MEP16012 A ME P16012A ME 01989 B ME01989 B ME 01989B
Authority
ME
Montenegro
Prior art keywords
alkyl
formula
compound
aryl
heterocyclyl
Prior art date
Application number
MEP-2012-160A
Other languages
English (en)
French (fr)
Inventor
Shixian Deng
Sandro Belvedere
Jiaming Yan
Donald Landry
Original Assignee
Servier Lab
Armgo Pharma Inc
Priority date (The priority date is an assumption and is not a legal conclusion. Google has not performed a legal analysis and makes no representation as to the accuracy of the date listed.)
Filing date
Publication date
Application filed by Servier Lab, Armgo Pharma Inc filed Critical Servier Lab
Publication of ME01989B publication Critical patent/ME01989B/me

Links

Classifications

    • CCHEMISTRY; METALLURGY
    • C07ORGANIC CHEMISTRY
    • C07DHETEROCYCLIC COMPOUNDS
    • C07D281/00Heterocyclic compounds containing rings of more than six members having one nitrogen atom and one sulfur atom as the only ring hetero atoms
    • C07D281/02Seven-membered rings
    • CCHEMISTRY; METALLURGY
    • C07ORGANIC CHEMISTRY
    • C07DHETEROCYCLIC COMPOUNDS
    • C07D281/00Heterocyclic compounds containing rings of more than six members having one nitrogen atom and one sulfur atom as the only ring hetero atoms
    • C07D281/02Seven-membered rings
    • C07D281/04Seven-membered rings having the hetero atoms in positions 1 and 4
    • C07D281/08Seven-membered rings having the hetero atoms in positions 1 and 4 condensed with carbocyclic rings or ring systems
    • C07D281/10Seven-membered rings having the hetero atoms in positions 1 and 4 condensed with carbocyclic rings or ring systems condensed with one six-membered ring
    • CCHEMISTRY; METALLURGY
    • C07ORGANIC CHEMISTRY
    • C07DHETEROCYCLIC COMPOUNDS
    • C07D513/00Heterocyclic compounds containing in the condensed system at least one hetero ring having nitrogen and sulfur atoms as the only ring hetero atoms, not provided for in groups C07D463/00, C07D477/00 or C07D499/00 - C07D507/00
    • C07D513/02Heterocyclic compounds containing in the condensed system at least one hetero ring having nitrogen and sulfur atoms as the only ring hetero atoms, not provided for in groups C07D463/00, C07D477/00 or C07D499/00 - C07D507/00 in which the condensed system contains two hetero rings
    • C07D513/04Ortho-condensed systems
    • YGENERAL TAGGING OF NEW TECHNOLOGICAL DEVELOPMENTS; GENERAL TAGGING OF CROSS-SECTIONAL TECHNOLOGIES SPANNING OVER SEVERAL SECTIONS OF THE IPC; TECHNICAL SUBJECTS COVERED BY FORMER USPC CROSS-REFERENCE ART COLLECTIONS [XRACs] AND DIGESTS
    • Y02TECHNOLOGIES OR APPLICATIONS FOR MITIGATION OR ADAPTATION AGAINST CLIMATE CHANGE
    • Y02PCLIMATE CHANGE MITIGATION TECHNOLOGIES IN THE PRODUCTION OR PROCESSING OF GOODS
    • Y02P20/00Technologies relating to chemical industry
    • Y02P20/50Improvements relating to the production of bulk chemicals
    • Y02P20/55Design of synthesis routes, e.g. reducing the use of auxiliary or protecting groups

Landscapes

  • Chemical & Material Sciences (AREA)
  • Organic Chemistry (AREA)
  • Nitrogen- Or Sulfur-Containing Heterocyclic Ring Compounds With Rings Of Six Or More Members (AREA)
  • Nitrogen And Oxygen Or Sulfur-Condensed Heterocyclic Ring Systems (AREA)
  • Pharmaceuticals Containing Other Organic And Inorganic Compounds (AREA)
  • Plural Heterocyclic Compounds (AREA)
  • Addition Polymer Or Copolymer, Post-Treatments, Or Chemical Modifications (AREA)
  • Heterocyclic Carbon Compounds Containing A Hetero Ring Having Nitrogen And Oxygen As The Only Ring Hetero Atoms (AREA)
  • Nitrogen Condensed Heterocyclic Rings (AREA)
  • Heterocyclic Carbon Compounds Containing A Hetero Ring Having Oxygen Or Sulfur (AREA)

Description

OBLAST TEHNIKE
Pronalazak se odnosi na postupak za proizvodnju 2,3,4,5-tetrahidrobenzo[l,4] tiazepina od odgovarajućih [2-(acilaminoetil)tio]arena.
STANJE TEHNIKE
2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][l,4]tiazepini su korisna jedinjenja zbog svojih bioloških aktivnosti, kako je izloženo na primer u US patentima br. 5,416,066 i 5,580,866 i objavljeno u US patentnim prijavama br. 2005/0215540, 2007/0049572 i 2007/0173482.
Sintetski postupci pošto je za izradu 2-okso-, 3-okso-, 5-okso- i 3,5-diokso-1,4-benzotiazepina i za 2,3-dihidro-l,4-benzotiazepina. Međutim, mali broj publikacija opisuje izradu 2,3,4,5-tetrahidrobenzo-l,4-benzotiazepina koji ne sadrže karbonilne grupe, a većina njih podrazumeva redukciju karbonilne grupe ili imina. Mnogi od u literaturi opisanih puteva polaze od orto-supstituisanog arena i koriste orto supstituente kao “sidra” za vezivanje sedmočlanog prstena. Suštinski, svaka sinteza koja je korisna za izradu, a opisana je u literaturi i, koja ne otpočinje sa orto-supstituisanim arenom, upotrebljava modifikaciju Bischler-Napieralski reakcije u kojoj ugljenični atom acilne grupe na y-amidu postaje ugljenik u susedstvu mostobrana i acilni supstituent postaje 5-supstituent. Slično ranije pomenutim sintezama, Bischler-Napieralski sinteza zahteva redukciju iminijum intermedijera.
Bilo bi korisno imati intramolekularnu reakciju za direktnu izgradnju 2,3,4,5-tetrahidrobenzo[l,4]tiazepina, koja bi omogućila više fleksibilnosti u 4- i 5-supstituentima i, koja bi izbegla zasebni korak redukcije. Pictet Spengler reakcija, u kojoj (3-ariletilamin, kao što je triptamin, podleže zatvaranju 6-članog prstena nakon kondenzacije (ciklizacije) sa aldehidom, se tokom proteklog veka uveliko koristila za sintezu 6-čIanih prstenastih sistema i mogla bi se razmatrati u ove svrhe. Pictet Spengler reakcija, međutim, nije generalno bila korisna za 7-člane sisteme, kao što su 1,4-benzotiazepini. Moguće objašnjenje je da je nedostatak reakcije za tipične arene posledica nepoželjne konformacije 7-članog prstena. Pošto je dva zasebna primera među-molekularne reakcije Pictet-Spengler tipa sa dodavanjem formaldehida, a koja daje dobar prinos benzotiazepina. U jednom slučaju, polazni materijal je bio izuzetno neuobičajeno aktivirani aren (derivat katehola) [Manini et al. J. Org. Chem. (2000), 65, 4269-4273]. U drugom slučaju, polazni materijal je bis(benzotriazolilmetil)amin koji se ciklizuje sa mono(benzotriazolil)benzotiazoIom [Katritzky et al. J. Chem. Soc. P1 (2002), 592-598].
WO98/056157 izlaže postupak za izradu derivata 2,3,4,5-tetrahidro-l,4-benzotiazepina.
IZLAGANJE SUŠTINE PRONALASKA
U ovom pronalasku, neočekivano je pronađeno da kada se na primarni amin uvede funkcionalna grupa, kao što je amid, urea ili karbamat, sedmočlani prstenovi se mogu proizvesti u visokom prinosu i to sa samo jednim korakom. Osim toga, acil grupa se može jednostavno ukloniti kako bi omogućila upotpunjavanje na položaju 4.
Pronalazak se odnosi na postupak za dobijanje 2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][l,4] benzotiazepina, koji ima formulu:
U jednom aspektu, postupak obuhvata reakciju [2-(acilaminoetil)tio]arena
formule:
sa aldehidom formule R4CHO ili njegovim multimerom i sa kiselinom. U ovoj formuli, Ar je monociklični, biciklični ili triciklični arilni ili heteroarilni prstenasti sistem;
R1, R2 i R4 su, svaki nezavisno, H, (C1-C2o)ugljovodonik, (C1-C6)alkil, cikloalkil, aril, heterociklil, heteroaril, (C1-C6)alkil-aril, (C1-C6)alkil-cikloalkil, (C1-C6)alkil-heterocikli 1 ili (C1-C6)alkil-heteroaril, pri čemu je svaki od arila, cikloalkila, heterociklila i heteroarila opciono supstituisan sa jednim do tri supstituenta, koji su nezavisno odabrani iz grupe, koja se sastoji od: halogena, alkila, alkoksila, nitro, cijano i haloalkila;
R3 je (C1-C10)acil; P(O)RsR9, C(=O)-R10, C(=S)-Rn, S(=O)2R12, (CH2)mR13, azotna zaštitna grupa, OH, (C1-C6)alkil, cikloalkil, aril, heterociklil, heteroaril, (C1-C6)alkil-aril, (C1-C6)alkil-cikloalkil, (C1-C6)alkil-heterociklil ili (C1-C6)alkilheteroaril, pri čemu je svaki od arila, cikloalkila, heterociklila i heteroarila opciono supstituisan sa jednim do tri supstituenta, koji su nezavisno odabrani iz grupe, koju sačinjavaju: halogen, alkil, alkoksil, nitro, cijano i haloalkil; ili, uzeti zajedno, R2 i R3 obrazuju okso-supstituisani heterocikl koji sadrži azot;
R5 je, nezavisno, u svakom od svojih pojavljivanja: H, (C1-C6)ugljovodonik, (C1-C6) alkil, cikloalkil, aril, heterociklil, heteroaril, (C1-C6)alkil-aril, (C1-C6)alkil-cikloalkil, (C1-C6)alkil-heterociklil ili (C1-C6)alkil-heteroaril, halogen, acil, SO3, -OR6, -SR6, -NR6aR6b, -N(R6)C(=O)OR7, N(R6)C(=O)R7, -C(=O)NR6aR6b, -C(=O)OR6, -C(=O)R6, -OC(=O)R6, -NO2, -CN, -(C1-C6)haloalkiI, -O-(C1-C6)haloalkil, -N3 ili -P(O)R8R9, pri čemu je svaki od arila, cikloalkila, heterociklila i heteroarila opciono supstituisan sa jednim do tri supstituenta, koji su nezavisno odabrani iz grupe koju sačinjavaju: halogen, alkil, alkoksil, nitro, cijano i haloalkil;
R10 i R11 su svaki, nezavisno: H, -OR14, -NR6aR6b, NHNHR15, NHOH, CONH2NHR15, CO2R15, CONR15, halogen, alkoksi, ariloksi, aliloksi, benziloksi, supstituisani benziloksi, fluoroenilmetoksi, adamantiloksi, (C1-C2o)ugljovodonik, (C1-C6)alkil, cikloalkil, aril, heterociklil, heteroaril, (C1-C6)alkil-aril, (C1-C6)alkil-cikloaIkil, (C1-C6)alkil-heterociklil ili (C1-C6)alkil-heteroaril, pri čemu je svaki od arila, cikloalkila, heterociklila i heteroarila opciono supstituisan sa jednim do tri supstituenta, koji su nezavisno odabrani iz grupe koju sačinjavaju: halogen, alkil, alkoksil, nitro, cijano i haloalkil;
R6a, R6b, R12, R14, R15, R16 i R17 su svaki, nezavisno, u svakom od svojih pojavljivanja: H, -OR15, -NR'5R16, NHNHR16, NHOH, (C1-C20)ugljovodonik, (C1-C6)alkil, cikloalkil, aril, heterociklil, heteroaril, (C1-C6)alki 1-ari 1, (C1-C6)alkil-cikloalkil, (C1-C6)jalkil-heterociklil ili (C1-C6)alkil-heteroaril, pri čemu je svaki od arila, cikloalkila, heterociklila i heteroarila opciono supstituisan sa jednim do tri supstituenta, koji su nezavisno odabrani iz grupe koju sačinjavaju: halogen, alkil, alkoksil, nitro, cijano i haloalkil, ili R6a i R6b, zajedno sa azotom, za koji su oni vezani, predstavljaju 5, 6 ili 7-člani heterociklil, koji u prstenu sadrži azot;
R13 je NH2, OH, -SO2R16, -NHSO2R16, C(=O)R17 NH(C=O)R17, -O(C=O)R17 ili -P(O)R8R9; m je ceo broj od 1-10; a q je nula ili ceo broj od 1-4, pod uslovom da kada R5 je -C(=O)R6, R5 nije u orto položaju u odnosu na sumpornu stranu lanca.
Korisno, R3 je: acetil, benzoil, toluoil, benziloksikarbonil, t-butoksikarbonil, akriloil, oksalil ili -C(=O)NR6aR6b, R5 je (C1-C4)ugljovodonik, halogen, -OR6, -SR6, -NO2, -CN, -(C1-C4)haloalkil ili -O-(C1-C4)haloalkil; i R6 je H ili (C1-C6)ugljovodonik. Isto tako, Ar je poželjno fenil.
Alternativno, R2 i R3, uzeti zajedno, obrazuju : pirolidon, oksazolidinon ili piperidinon. U drugom ostvarenju, R1, R2 i R4 su vodonici.
U drugom aspektu pronalaska, [2-(acilaminoetil)tio]aren može prvo reagovati sa aldehidom i bazom kako bi formirao [N-hidroksimetil-2-[acilaminoetil)tio]aren, koji ima formulu:
a, zatim se [N-hidroksimetil-2-(acilaminoetiI)tio]aren tretira sa kiselinom da bi se obrazovao 2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][ 1,4]tiazepin.
U oba aspekta pronalaska, kiselina može biti sulfonska kiselina, kao što je, na primer, toluensulfonska kiselina, benzensulfonska kiselina, metansulfonska kiselina, piridinijum p-toluensulfonat, ili trifluorometansulfonska kiselina, ili Lewisova kiselina, kao, na primer: boro-trifluorid eterat, titanijum tetrahlorid, aluminijum hlorid ili cink hlorid a, poželjni aldehid ili multimer je formaldehid, paraformaldehid ili 1,3,5-trioksan. U drugom aspektu pronalaska, baza može biti jedan ili više od: hidrida, hidroksida ili karbonata alkalnog metala, piridina ili trialkilamina. Primeri baze obuhvataju, ali nisu ograničeni na: NaH, NaOH, KOH, Na2CO3, K2CO3, CS2CO3, Et3N ili (iPr)2NEt.
U poželjnom ostvarenju pronalaska, kada R3 je (Ci-Cio)acii formule -C(=O)-R18, ili azotna zaštitna grupa, OH, gde R18 je H, (Ci-C6)alkil, (Ci-Cćjalkoksi, aliloksi, benziloksi, supstituisani benziloksi, fluorenilmetoksi ili adamantiloksi, jedinjenje formule:
se prevodi u oksalatno jedinjenje formule:
gde M može biti : H, amonijum, alkalni metal ili zemnoalkalni metal. U ovom posebnom ostvarenju, q je 0 ili 1; R1, R2 i R4 su vodonici; R3 je (C1-C10)acil formule -C(=O)-R18, gde R18 je: H, (C1-C6)alkil, (C1-C6)alkoksi, aliloksi, benziloksi, supstituisani benziloksi, fluorenilmetoksi ili adamantiloksi; R5 je H, (C1-C6)ugljovodonik, halogen, -OR6, -SR6, -NO2, -CN, -(C1-C4)haloalkil ili -O-(C1-C4)haloaIkil; i R6 je H ili (C1-C6)ugljovodonik.
Korak konverzije obično obuhvata otcepljivanje R3 grupe, kako bi se dobio 2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][l,4]tiazepin sa formulom:
uz acilaciju 2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][l,4]tiazepina sa oksalatnim estrom; i, zatim hidrolizu estra. U jednom ostvarenju, korak hidrolize uključuje tretman estra sa bazom, gore korišćene vrste, a, opciono, kada M je H, zakiseljavanje. Kada M je H, oksalatno jedinjenje se može dalje prevesti u svoju so, gde je M alkalni ili zemnoalkalni katjon, kao što je: Na+, Mg++, ili Ca++, ili M je amonijum, kao NH4+.
U posebnom ostvarenju, kada q je J i R5 je OCH3 na poziciji 7 benzo-tiazepinskog prstena, jedinjenje ima formulu:
U posebnom ostvarenju, M može biti vodonik, alkalni metal, zemnoalkalni metal ili amonijum.
U drugom ostvarenju pronalaska, jedinjenje formule:
se posebno dobija počinjući sa [2-(acilaminoetil)tio]arenom formule:
U ovom ostvarenju, aldehid je paraformaldehid, a kiselina je toluensulfonska kiselina ili hlorovodonična kiselina. Reakcijom se dobija CBZ-zaštićeni benzotiazepin formule:
Ovaj postupak dalje obuhvata otcepljivanje karbobenziloksi grupe pomoću kiseline kako bi se dobio 7-metoksi-2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][l,4]tiazepin; uz acilovanje 7-metoksi-2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][l,4]tiazepina sa metil hlorooksalatom; hidrolizova-nje metilnog estra sa vodenom bazom; zakiseljavanje da bi se obrazovalo kiselo jedinjenje; i opciono, prevođenje kiselog jedinjenja ujedinjenje formule:
U ovom ostvarenju, M je amonijum, alkalni metal ili zemnoalkalni metal.
U drugom ostvarenju pronalaska, 2,3,4,5-tetrahidro[l,4]benzotiazepin se izrađuje obradom [2-(acilaminoetil)tio]arena formule:
sa aldehidom formule R4CHO ili njenog multimera i kiselinom, kako bi se dobilo jedinjenje koje ima formulu:
U ovom ostvarenju, R3 je R3a u kome R3a je (C1-C10))acil koji ima formulu -C(=O)-R18, gde R18 je : H, (C1-C6)alkil, (C1-C6)alkoksi, aliloksi, benziloksi, supstituisani benziloksi, fluorenilmetoksi ili adamantiloksi.
R3a supstituent se dalje otcepljuje kako bi se dobio 4-nesupstituisani-2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][l,4]tiazepin, koji ima formulu:
4-nesupstituisani-2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][l,4]tiazepin se aciluje sa R3X kako bi se dobilo jedinjenje koje ima formulu:
U ovom ostvarenju, R3 je : (C1-C10)acil, P(O)R8R9, C(=O)-R10, C(=S)-Rn, S(=O)2R12, (CH2)mR13, azotna zaštitna grupa, OH, (C1-C6)alkil, cikloalkil, aril, heterociklil, heteroaril, (C1-C6)alkil-aril, (C1-C6)alkil-cikloalkiI, (C1-C6)alkil-heterociklil ili (C1-C6)alkil-heteroaril, a svaki od arila, cikloalkila, heterociklila i heteroarila je opciono supstituisan sa jednim do tri supstituenta, koji su nezavisno odabrani iz grupe, koja se sastoji od: halogena, alkila, alkoksila, nitro, cijano i haloalkla; ili, uzeti zajedno, R2 i R3 obrazuju okso-supstituisani heterocikl koji sadrži azot; i X je halogen, (C1-C10) aciloksi ili aktivirani estarski ostatak. U specifičnom ostvarenju, R3 je t-butoksikarbonil, benziloksikarbonil, benziloksikarbonil ili fluorenilmetoksikarbonil. U drugom ostvarenju, R3X je : kiseli hlorid, kiseli anhidrid, aktivirani estar, hloroformat ili karbaminski hlorid.
U drugom ostvarenju pronalaska, jedinjenje formule:
u kojoj su Ar, R1, R2, R4, R5 i q, kao što su prethodno definisani i, R3a je -C(=O)-R18, gde je R18 : (C1-C4)alkoksi, aliloksi, benziloksi, supstituisani benziloksi, fluorenilmetoksi ili adamantiloksi; reaguje sa aminom formule HN(R19)2 da bi se formiralo jedinjenje koje ima formulu:
u kojoj je svaki R19: vodonik, alkil, aril, heterociklil, heteroaril, alkilaril, alkilheterociklil, ili alkilheteroaril i, poželjno je H i (C1-C6)alkil, ili uzeti zajedno, N(R19)2, predstavljaju 5, 6 ili 7-člani prstenasti heterocikl koji sadrži azot. 5, 6 ili 7-člani prstenasti heterocikl koji sadrži azot može biti, na primer: pirolidin, piperidin, morfolin, 4-CBZpiperazin ili azepan.
U još jednom poželjnom ostvarenju pronalaska, kada [2-(acilaminoetil)tio]-arensko jedinjenje ima formulu:
ono može stupiti u reakciju sa formaldehidom ili njegovim multimerom i kiselinom kako bi se dobio zaštićeni benzotiazepin koji ima formulu:
ili može reagovati sa formaldehidom ili njegovim multimerom i bazom da bi se formirao [N-hidroksimetil-2-(acilaminoetil)tio]benzen koji ima formulu:
[N-hidroksimetil-2-(acilaminoetil)tio]benzen može dalje reagovati sa kiselinom da bi se dobio zaštićeni benzotiazepin koji ima formulu:
u kojoj R3a je (C1-C10)acil formule -C(=O)-R18; R5a je : H, (C1-C4)ugljovodonik, halogen, -OR6, -SR6, -NO2, -CN, -(C1-C4)haloaIkil ili -O-(C1-C4)haloalkil; R6 je H ili (C1-C6)-ugljovodonik; i R18 je : H, (C1-C6)alkil, (C1-C4)alkoksi, aliloksi, benziloksi, supstituisani benziloksi, fluorenilmetoksi ili adamantiloksi.
R3a grupa se dalje može otcepiti kako bi se dobilo jedinjenje koje ima
formulu:
4-nesupstituisani 2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f|[l,4]tiazein može da se aciluje sa R3X kako bi se dobilo jedinjenje formule:
gde je R3 (C1-C10)acil; i X je : halogen, (C1-C10)aciloksi ili aktivirani estarski ostatak. U drugom ostvarenju, jedinjenje formule:
se dalje prevodi u:
u kome je M : H, amonijum, alkalni metal ili zemnoalkalni metal.
U ovom ostvarenju, konverzija se postiže otcepljivanjem R3a grupe, kako bi se dobio 2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][l ,4]tiazepin, uz acilaciju 2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f] [l,4]tiazepina sa oksalatnim estrom i, zatim hidrolizu estra. U jednom ostvarenju, korak hidrolize uključuje tretman estra sa bazom, a opciono, kada M je H, zakiseljavanje. Opciono, kada M je H, dobijeni proizvod se prevodi u svoju so, gde je M katjon, kao: alkalni metal, zemnoalkalni metal ili amonijum.
U trećem aspektu pronalaska, [2-(acilaminoetil)tio]aren se dobija reakcijom jedinjenja formule:
sa jedinjenjem formule:
da bi se dobilo jedinjenje formule:
posle čega je sledila reakcija sa jedinjenjem formule R3X. Opciono se može koristiti baza. LG je odlazeća grupa za nukleofilnu zamenu sa tiolom, a X je odlazeća grupa za nukleofilnu zamenu sa aminom. LG može biti halogen, kao što je, primera radi, hloro, jodo ili bromo, ili sulfonat, kao što je, na primer, metansulfonat, toluensulfonat, benzensulfonat, trifluorometansulfonat, nitrofenilsulfonat ili bromofenilsulfonat. R3X je obično kiseli hlorid, kiseli anhidrid, aktivirani estar, hloroformat ili karbaminski hlorid.
U jednom drugom aspektu pronalaska, [2-(acilaminoetil)tio]aren se priprema reakcijom jedinjenja formule:
sa jedinjenjem formule:
Opciono može biti korišćena baza. LG je odlazeća grupa za nukleofilnu zamenu sa tiolom, a može biti halogen (kao što je, na primer, hloro, jodo i bromo) ili sulfonat (kao što je, primera radi, metansulfonat, toluensulfonat, benzensulfonat, trifluorometansulfonat, nitrofen ii sulfonat i bromofenilsulfonat).
DETALJAN OPIS POŽELJNIH OSTVARENJA
Pronalazak se odnosi na postupke za izradu aril-spojenih tetrahidrotiazepina, kao što su 2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][l,4]tiazepini.
Definicije
U ovom Opisu nazivi i supstituenti zadržavaju svoje definicije.
Određeno je da alkil obuhvata linearne, razgranate ili ciklične ugljovodonične strukture i njihove kombinacije. Niži alkil se odnosi na alkil grupe sa 1 do 6 atoma ugljenika. Primeri nižih alkil grupa uključuju: metil, etil, propil, izopropil, butil, s- i t-butil i slično. Poželjne alkil grupe su one od C20 ili niže. Cikloaikil je podgrupa alkila, a obuhvata ciklične ugljovodonične grupe sa od 3 do 8 atoma ugljenika. Primeri cikloaikil grupa uključuju: c-propil, c-butil, c-pentil, norbornil i slično.
C1 do C20 ugljovodonik uključuju: alkil, cikloaikil, policikloalkil, alkenil, alkinil, aril i njihove kombinacije. Primeri obuhvataju: benzil, fenetil, cikloheksilmetil, kamforil i naftiletil. Izraz “karbocikl” je određen kako bi obuhvatio sisteme prstenova, koji su u popunosti sastavljeni od ugljenika, ali bilo kog oksidacionog stanja. Tako se (C3-C10)karbocikl odnosi na takve sisteme, kao što je ciklopropan, benzen i cikloheksan; (C8-C12)karbopolicikl se odnosi na takve sisteme, kao što je: norboman, dekalin, indan i naftalen.
Alkoksi ili alkoksil se odnosi na grupe sa od 1 do 8 atoma ugljenika ravne, razgranate i ciklične konfiguracije i njihove kombinacije, koje su vezane za matičnu strukturu preko kiseonika. Primeri uključuju: metoksi, etoksi, propoksi, izopropoksi, ciklopropiloksi, cikloheksiloksi i slično. Niži-alkoksi se odnosi na grupe koje sadrže jedan do četiri ugljenika. Poželjan je metoksi. Za potrebe ove prijave, alkoksi i niži alkoksi obuhvataju metilendioksi i etilendioksi.
Oksoalkil se odnosi na alkil ostatke, u kojima je jedan ili više ugljenika zamenjeno kiseonikom. Primeri obuhvataju metoksipropoksi, 3,6,9-trioksadecil i slično.
Acil se odnosi na supstituent, koji je vezan preko -C(=O)-, a koji sadrži od jednog do deset ugljenika. Grupa može, takođe, da sadrži heteroatome, kao što je kiseonik i azot. U jednom ostvarenju, acil se odnosi na formil i na grupe, koje sadrže od 1 do 10 atoma ugljenika ravne, razgranate i ciklične konfiguracije, zasićene, nezasićene i aromatične, i njihove kombinacije, koji su vezani na matičnu strukturu preko karbonil funkcionalnosti. Jedan ili više ugljenika u acil ostatku može biti zamenjeno azotom, kiseonikom ili sumporom, sve dok tačka vezivanja za matičnu strukturu ostaje na karbonilu. Primeri obuhvataju: acetil, benzoil, propionil, izobutiril, t-butoksikarbonil, benziloksikarbonil, -C(=O)NH2 i slično. Niži-acil se odnosi na grupe koje sadrže jedan do četiri ugljenika. Primeri (C1-C10)acila uključuju, takođe, toluoil, benziloksikarbonil, t-butoksikarbonil, akriloil, oksalil i -C(=O)N(Rn)2, pri čemu je svaki Rn, nezavisno, H ili (C1-C6)alkil, ili udružen zajedno, N(Rn)2 predstavlja 5, 6 ili 7-člani heterocikl, koji u prstenu sadrži azot. 5, 6 ili 7-člani heterocikl, koji u prstenu sadrži azot, može biti, primera radi, pirolidin, piperidin, morfolin, 4-CBZpiperazin ili azepan. Stručno lice će prepoznati da bi grupe -C(=O)N(Rn)2 zajedno sa azotom prstena, na koji su vezani, takođe mogle biti imenovane kao uree. U određenim ostvarenjima, isto tako mogu biti razmotrene druge (C1-C10)acil grupe, koje su opisali T.W. Greene i P.G.M. Wuts u Protective Groups in Organic Synthesis [John Wiley & Sons, New York, 1999].
Aril (Ar) i heteroaril označavaju 5- ili 6-člani aromatični ili heteroaromatični prsten, koji sadrži 0-3 heteroatoma, odabrana od O, N ili S; biciklični 9- ili 10-člani aromatični ili heteroaromatični sistem prstenova, koji sadrži 0-3 heteroatoma, koji su odabrani od: O, N ili S, ili triciklični 13- ili 14-člani aromatični ili heteroaromatični sistem prstenova, koji sadrži 0-3 heteroatoma, odabrana od O, N ili S. Aromatični 6- do 14-člani karbociklični prstenovi uključuju, npr., benzen, naftalen, indan, tetralin i fluoren, a 5- do 10-člani aromatični heterociklični prstenovi uključuju, npr., imidazol, piridin, indol, tiofen, benzopiranon, tiazol, furan, benzofuran, benzimidazol, hinolin, izohinolin, hinoksalin, pirimidin, pirazin, tetrazol i pirazol.
Arilalkil se odnosi na supstituent, u kome je aril ostatak vezan na matičnu strukturu preko alkila. Primeri su benzil, fenetil i slično. Heteroarilalkil se odnosi na supstituent, u kome je ostatak heteroarila vezan na matičnu strukturu preko alkila. Primeri obuhvataju, npr., piridinilmetil, pirimidiniletil i slično.
Heterocikl označava cikloalkilni ili arilni ostatak, u kome je od jedan do tri ugljenika zamenjeno heteroatomom, koji je odabran iz grupe, koju sačinjavaju: N, O i S. Heteroatomi azota i sumpora, opciono, mogu biti oksidirani, a heteroatom azota može biti, opciono, kvatemizovan. Primeri heterocikla koji se nalaze unutar okvira pronalaska obuhvataju: pirolidin, pirazol, pirol, tetrahidroizohinolin, benzodioksan, benzodioksol (koji se obično označava kao metilendioksifenil, kada se pojavljuje kao supstituent), tetrazol, morfolin, tiazol, piridin, piridazin, pirimidin, tiofen, furan, oksazol, oksazolin, izoksazol, dioksan, tetrahidrofuran i slično. Trebalo bi naglasiti daje heteroaril podgrupa heterocikla, u kojoj je heterocikl aromatičan.
Supstituisani alkil, aril, cikloalkil, heterociklil i tako redom odnosi se na aikil, aril, cikloalkil ili heterociklil, u kojima je do tri atoma H u svakom ostatku zamenjeno sa halogenom, haloalkilom, sa hidroksi, nižim alkoksi, karboksi, karboalkoksi (označen takođe kao alkoksikarbonil), sa karboksamido (označen takođe kao alkilaminokarbonil), sa cijano, karbonilom, sa nitro, amino, alkilamino, dialkilamino, merkapto, alkiltio, sulfoksidom, sulfonom, sa acilamino, amidino, fenilom, benzilom, heteroarilom, sa fenoksi, benziloksi ili heteroariloksi.
Izraz “halogen” označava fluor, hlor, brom ili jod.
Terminologija koja se odnosi na “zaštitu”, “uklanjanje zaštite” i “zaštićene” funkcionalnosti pojavljuje se tokom ove prijave. Stručnim licima u ovoj oblasti dobro je razumljiva takva terminologija, a koristi se u kontekstu postupaka, koji uključuju uzastopan tretman sa serijama reagenasa. U tom kontekstu, zaštitna grupa se odnosi na grupu, koja se koristi za maskiranje funkcionalnosti, tokom koraka postupka, u kome bi ona reagovala na drugačiji način, ali u kome je reakcija nepoželjna. Zaštitna grupa sprečava reakciju na tom koraku, ali, nakon toga, može biti odstranjena, kako bi se izložila originalna funkcionalnost. Odstranjivanje ili “deprotekcija” se dešava nakon završetka reakcije ili reakcija, u kojima bi funkcionalnost interferirala. Stoga, kada je niz reagenasa specifikovan, kao što je to u postupcima pronalaska, lice uobičajene stručnosti u ovoj oblasti lako može predvideti one grupe, koje bi bile pogodne kao “zaštitne grupe”.
U slučaju ovog pronalaska, funkcionalnosti koje moraju biti zaštićene uključuju amine i, povremeno, karboksilne kiseline i alkohole. Pogodne grupe za ove potrebe razmotrene su u standardnim udžbenicima iz oblasti hernije, kao što je Protective Groups in Organic Synthesis autora T.W. Greene i P.G.M. Wuts [John Wiley & Sons, New York, 1999], Posebna pažnja je usmerena na poglavlje pod naslovom “Protection for the Amino Group” (strane 494-614).
Skraćenice Me, Et, Ph, Tf, Ts i Ms predstavljaju metil, etil, fenil, trifluorometansulfonil, toluensulfonil, odnosno metansulfonil. Opsežni spisak skraćenica, koje koriste organski hemičari (t.j., lica uobičajene stručnosti u ovoj oblasti) nalaze se u prvom izdanju svakog toma Journal of Organic Chemistry. Spisak je obično predstavljen u tabeli pod naslovom “Standard List of Abbreviations”.
Kako stručno lice u ovoj oblasti podrazumeva, izrazi “izopropanol”, “izopropil alkohol” i “2-propanol” su ekvivalentni, a predstavljeni su pod brojem CAS Registry No: 67-63-O.
Primer kiseline, koja se može koristiti u postupcima pronalaska, uključuje, bez ograničavanja, sulfonsku kiselinu ili Lewis-ovu kiselinu. Primer sulfonske kiseline uključuje, bez ograničavanja, toluensulfonsku kiselinu, benzensulfonsku kiselinu, metansulfonsku kiselinu, trifluorometansulfonsku kiselinu. Primer Lewis-ove kiseline obuhvata, bez ograničavanja, bor trifluorid eterat, titanijum tetrahlorid, aluminijum hlorid ili cink hlorid. Primer kisele soli jeste piridinijum p-toluensulfonat.
Primer baze, koja se može koristiti u postupcima pronalaska, uključuje, bez ograničavanja, hidrid, hidroksid ili karbonat alkalnog metala, piridin ili trialkilamin. Specifične baze obuhvataju: NaH, NaOH, KOH, Na2Co3, K2CO3, CS2CO3, Et3N i (iPr)2NEt.
Pominjanje kiseline ili baze u raznim ostvarenjima, navedenim u nastavku, odnosi se na bilo koji od prethodno navedenih materijala.
Postupci pronalaska su prikazani u Šemi 1.
Šema 1
U prvom aspektu pronalaska, pronalazak se odnosi na postupak za izradu
2,3,4,5-tetrahidrobenzo[l,4]tiazepina formule :
Postupak dovodi do obrazovanja tiazepinskog prstena, a obuhvata obradu [2-(acilaminoetil)tio]arena formule:
sa aldehidom formule R4CHO ili njegovim multimerom, i kiselinom. U ovom postupku, Ar je monociklični, biciklični ili triciklični arilni ili heteroarilni sistem prstena. Primeri obuhvataju jedinjenja u kojima je Ar benzen (benzotiazepini), kao i jedinjenja u kojima je Ar, primera radi, naftalen, piridin ili benzofuran.
R1, R2 i R4 su, svaki nezavisno, H, (C1-C2o)ugljovodonik, (C1-C6)alkil, cikloalkil, aril, heterociklil, heteroaril, (C1-C6)alkil-aril, (C1-C6)alkil-cikloalkil, (C1-C6)alkil-heterociklil ili (C1-C6)alkil-heteroaril, pri čemu je svaki od arila, cikloalkila, heterociklila i heteroarila opciono supstituisan sa jednim do tri supstituenta, koji su nezavisno odabrani od: halogena, alkila, alkoksila, nitro, cijano i haloalkila.
R3 je (C1-C10)acil, P(O)R8R9, C(-O)-R10, C(=S)-Rn, S(=O)2R12, (CH2)mR13, azotna zaštitna grupa, OH, (C1-C6)alkil, cikloalkil, aril, heterociklil, heteroaril, (C1-C6)alkil-aril, (C1-C6)alkil-cikloalkil, (C1-C6)alkil-heterociklil ili (C1-C6)alkil-heteroaril, pri čemu je svaki od arila, cikloalkila, heterociklila i heteroarila opciono supstituisan sa jednim do tri supstituenta, koji su nezavisno odabrani iz grupe, koju sačinjavaju: halogen, alkil, alkoksil, nitro, cijano i haloalkil.
R5 je, nezavisno u svakom od njegovih pojavljivanja, H, (C1-C2o)ugljovodonik, (C1-C6)alkil, cikloalkil, aril, heterociklil, heteroaril, (C1-C6)alkil-aril, (C1-C6)alkil-cikloalkil, (C1-C6)alkil-heterociklil ili (C1-C6)alkil-heteroaril, halogen, acil, SO3, -OR6, -SR6, -NR6aR6b, -N(R6)C(=O)OR7, N(R6)C(=O)R7, -C(=O)NR6aR6b, -C(=O)OR6, -C(=O)R6, -OC(=O)R6, -NO2, -CN, -(C1-C6)haloalkil, -O-(C1-C6)haloalkil, -N3 ili -P(O)R8R9, pri čemu je svaki od arila, cikloalkila, heterociklila i heteroarila opciono supstituisan sa jednim do tri supstituenta, koji su nezavisno odabrani iz grupe koju sačinjavaju: halogen, alkil, alkoksil, nitro, cijano i haloalkil.
R10 i R11 su, svaki nezavisno, H, -OR14, -NR6aR6b, NHNHR15, NHOH, CONH2NHR15, CO2R15, CONR15, halogen, alkoksi, ariloksi, aliloksi, benziloksi, supstituisani benziloksi, fluoroenilmetoksi, adamantiloksi, (C1-C20)ugljovodonik, (C1-C6)alkil, cikloalkil, aril, heterociklil, heteroaril, (C1-C6)alkil-aril, (C1-C6)alkil-cikloalkil, (C1-C6)alki 1-heterociklil ili (C1-C6)alkil-heteroaril, pri čemu je svaki od arila, cikloalkila, heterociklila i heteroarila opciono supstituisan sa jednim do tri supstituenta, koji su nezavisno odabrani iz grupe koju sačinjavaju: halogen, alkil, alkoksil, nitro, cijano i haloalkil.
R6a, R6b, R12, R14, R15, R16, R17, su svaki nezavisno, u svakom od njihovih pojavljivanja, H, -OR15, -NRI5R16, NHNHR16, NHOH, (C,-C20)ugljovodonik, (C1-C6)alkil, cikloalkil, aril, heterociklil, heteroaril, (C1-C6)alkil-aril, (C1-C6)alkil-cikloalkil, (C1-C6)alkil-heterociklil ili (C1-C6)alkil-heteroaril, pri čemu je svaki od arila, cikloalkila, heterociklila i heteroarila opciono supstituisan sa jednim do tri supstituenta, koji su nezavisno odabrani iz grupe koju sačinjavaju: halogen, alkil, alkoksil, nitro, cijano i haloalkil, ili R6a i R6b, zajedno sa azotom, za koji su oni vezani, predstavljaju 5, 6 ili 7-člani heterociklil, koji u prstenu sadrži azot.
R13 je NH2, OH, -SO2R16, -NHSO2R16, C(=O)R17 NH(C=O)R17, -O(C=O)R17 ili -P(O)R8R9; m je ceo broj od 1-10; a q je nula ili ceo broj od 1-4, pod uslovom da kada je R5 -C(=O)R6, R5 nije u orto položaju u odnosu na sumpornu stranu lanca.
Kao što je ovde određeno, acil se odnosi na supstituent, koji je vezan preko -C(=O)-, i koji sadrži od jednog do deset ugljenika. Grupa, takođe, može sadržavati heteroatome, kao što su kiseonik i azot. Primeri (C1-C10)acila uključuju: acetil, benzoil, toluoil, benziloksikarbonil, t-butoksikarbonil, akriloil, oksalil i -C(=O)N(R19)2, pri čemu je svaki R19: vodonik, alkil, aril, heterociklil, heteroaril, alkilaril, alkilheterociklil ili alkilheteroaril, ili udružen zajedno, N(R19)2 predstavlja 5, 6 ili 7-člani heterocikl, koji sadrži azot u prstenu. 5, 6 ili 7-člani heterocikl, koji u prstenu sadrži azot može biti, primera radi, pirolidin, piperidin, morfolin, 4-CBZpiperazin ili azepan. U podgrupi R3, R3a je (C1-C10)acil sa formulom -C(=O)-R18; a R18 može biti: H, (C1-C4)alkil, (C1-C6)alkoksi, aliloksi, benziloksi, supstituisani benziloksi, fluorenilmetoksi ili adamantiloksi. U određenim ostvarenjima, takođe mogu biti razmotrene druge (C1-C10)acil grupe, koje su opisali T.W. Greene i P.G.M. Wuts u Protective Groups in Organic Svnthesis. Stručno lice će prepoznati da bi -C(=O)N(R19)2 grupe, zajedno sa azotom prstena, na koji su one vezane, mogle isto tako biti imenovane kao uree.
Kao alternativa, R2 i R3, udruženi zajedno, mogu obrazovati okso-supstituisani heterocikl, koji sadrži azot. Primeri obuhvataju: pirolidon, oksazolidinon ili piperidinon. U ovim heterociklima, okso će biti u neposrednoj blizini azota, na primer:
U aldehidnoj komponenti, R4 može biti: H, (C1-C6)alkil, aril, heteroaril, aril(C1-C6)alki 1 i heteroaril(C1-C6)alkil. Svaki od arilnih i heteroarilnih ostataka može biti opciono supstituisan sa jednim do tri supstituenta, koji su nezavisno odabrani od: halogena, alkila, alkoksila, nitro, cijano i haloalkila. Kada je R4H, aldehid je formaldehid. Sam formaldehid je gas, te je, iz tog razloga, često njime lakše manipulisati u vidu jednog od njegovih komercijalno raspoloživih oligomera i polimera, to jest, 1,3,5-trioksana i paraformaldehida. Na sličan način, acetaldehid može biti korišćen u vidu njegovog komercijalno dostupnog trimera, paraldehid (2,4,6-trimetil-l ,3,5-trioksana) ili je aldehid paraformaldehid. Stručnom licu u ovoj oblasti biće jasno da bi se multimer bilo kog aldehida mogao koristiti umesto aldehida u postupku pronalaska.
Supstituent(i) na karbociklu, (R5)q, može biti, nezavisno, H, (C1-C10)ugljovodonik, halogen, -OR6, -SR6, -N(R6)2, -N(R6)C(=O)OR7, -C(=O)N(R6)2, -C(=O)OR6, -C(=O)R6, -OC(=O)R6, -NO2, -CN, -(C1-C6)haloalkil, -O-(Cl-C6)haloalkil, -N3 ili -P(O)R8R9. U ovim supstituentima, R6 može biti: H, (C1-C6)ugljovodonik, heterociklil, heterociklil(C1-C6)alkil ili aril(C1-C6)alkil; R7 može biti: (C1-C10)ugljovodonik, heterociklil, heterociklilalkil ili arilalkil; R8 i R9mogu biti, nezavisno, H, (C1-C10)ugljovodonik, heterociklil, heterociklil(C1-C6)alkil ili aril(C1-C6)alkil. U određenim ostvarenjima, R5 može biti: H, (C1-C4)ugljovodonik, halogen, -OR6, -SR6, -NO2, -CN, -(C1-C4)haIoalkil i -O-(C1-C4)haloalkil; i R6 može biti H ili (C1-C6)ugljovodonik. Kada je R5 -C(=O)R6, i u orto položaju je u odnosu na sumpornu stranu lanca, on može interferirati sa željenom reakcijom i dati niže prinose tiazepina.
U drugom aspektu pronalaska prsten tiazepina se zatvara u dva, umesto u jednom koraku. [2-(acilaminoetil)tio]aren je reagovao sa aldehidom, koji je prethodno naveden, i bazom, kako bi se obrazovao [N-hidroksimetil-2-(acilaminoetil)tio]aren sa formulom:
[N-hidroksimetil-2-(acilaminoetil)tio]aren je obrađen kiselinom, kako bi se obrazovao 2,3,4,5-tetrahidrobenzo[l,4]tiazepin. U jednom ostvarenju pronalaska, kada je R3 (C1-C10)acil sa formulom -C(=O)-R18, ili zaštitna grupa azota, OH, pri čemu je R18 H, (C1-C6)alkil, (C1-C6)alkoksi, aliloksi, benziloksi, supstituisani benziloksi, fluorenil-metoksi ili adamantiloksi, postupak obuhvata konverziju jedinjenja formule:
u jedinjenje formule:
Korak konverzije se sprovodi putem otcepljivanja R3 grupe, kako bi se dobio
2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][ 1,4]tiazepin formule:
uz acilaciju 2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][l,4]tiazepina sa oksalat estrom i odstranjivanje estra. U jednom ostvarenju, estar se uklanja hidrolizom. U skladu sa ovim ostvarenjem, hidroliza se vrši posredstvom obrade estra sa bazom ili kiselinom. U drugom ostvarenju, međutim, kada estar obuhvata funkcionalnu grupu, koja se može otcepiti hidrogenacijom (npr., benzil estar), benzil grupa ili druga grupa koja se može otcepiti, može biti odstranjena putem katalitičke hidrogenacije, na primer, koristeći H2 i metalni katalizator, kao što je Pd/C i Pt/C.
M može biti: H, amonijum, alkalni metal (npr., natrijum) ili zemno-alkalni metal (npr., magnezijum ili kalcijum). Izraz “amonijum” je određen s namerom da uključi sve vrste katjonskih azotnih jedinjenja, uključujući arginin, NH4+, NalkilH3+, N(alkil)2H+, N(alkil)3H+ i N(alkil)4+.
Stručno lice u ovoj oblasti proceniće da jedinjenja, proizvedena postupcima tekućeg pronalaska, mogu biti u hidratnoj formi, npr., monohidrat, dehidrat, trihidrat i slično, ili mogu biti u anhidrovanom obliku. Slično, jedinjenja, izrađena postupcima tekućeg pronalaska, mogu biti u formi solvata sa organskim rastvaračem, kao što je alkohol, na primer metanolat, etanolat i slično.
U jednom ostvarenju, postupak se izvodi kao što je prethodno opisano, koristeći materijale, u kojima su R1, R2 i R4 vodonik, a R3 je COOR. Nastali estar se odstranjuje da bi se proizvela kiselina, koje se, opciono, može konvertovati u svoje soli, pri čemu je M kao što je gore opisan. U ovde poželjnom ostvarenju, M je natrijum.
U drugom ostvarenju pronalaska, postupak obuhvata izradu jedinjenja koje ima formulu:
pri čemu [2-(acilaminoetil)tio]aren ima formulu:
aldehid je paraformaldehid, kiselina je toluensulfonska kiselina ili hlorovodonična kiselina, a reakcijom se proizvodi CBZ-zaštićeni benzotiazepin formule:
Karbobenziloksi grupa se otcepljuje sa kiselinom, kako bi se proizveo 7-metoksi-2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][l,4]tiazepin, koji se podvrgava acilaciji sa metil
hlorooksalatom. Metil estar se hidrolizuje sa vodenom bazom; a zatim se zakiseljava u kiselo jedinjenje.
Kiselo jedinjenje se, opciono, prevodi ujedinjenje formule:
pri čemu je M: amonijum, alkalni metal ili zemno-alkalni metal.
U drugom ostvarenju pronalaska, u kome je R3 R3a, 2,3,4,5-tetrahidrobenzo [l,4]tiazepin se priprema obradom [2-(acilaminoetil)tio]arena formule:
sa aldehidom formule R4CHO ili njegovim multimerom, i kiselinom, kako bi se proizvelo jedinjenje formule:
u kome je R3a (C1-C10)acil formule -C(=O)-R18 ili zaštitna grupa azota, pri čemu je R18: H, (C1-C6)alkil, (C1-C6)alkoksi, aliloksi, benziloksi, supstituisani benziloksi, fluorenilmetoksi ili adamantiloksi.
R3a supstituent može biti dalje otcepljen, da bi se proizveo 4-nesupstituisani-
2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][l,4]tiazepin formule:
4-nesupstituisani-2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][l,4]tiazepin se dalje podvrgava acilaciji sa R3X, da bi se proizvelo jedinjenje formule:
Supstituent R3 je: (C1-C10)acil, P(O)R8R9, C(=O)-R10, C(=S)-Rn, S(=O)2R12, (CH2)mR13, zaštitna grupa azota, OH, (C1-C6)alkil, cikloalkil, aril, heterociklil, heteroaril, (C1-C6)alkil-aril, (C1-C6)alkil-cikloalkil, (C1-C6)alkil-heterocikl i 1 ili (C1-C6)alkil-heteroaril, pri čemu je svaki od arila, cikloaikila, heterociklila i heteroarila opciono supstituisan sa jednim do tri supstituenta, koji su nezavisno odabrani iz grupe koju sačinjavaju: halogen, alkil, alkoksil, nitro, cijano i haloalkil; a X je halogen, (C1-C10)aciloksi ili aktivirani estarski ostatak.
U specifičnom ostvarenju, R3 supstituent je t-butoksikarbonil, benzil-oksikarbonil, supstituisani benziloksikarbonil ili fluorenilmetoksikarbonil; a R3X je :kiseli hlorid, kiseli anhidrid, aktivirani estar, hloroformat ili karbaminski hlorid.
U specifičnom ostvarenju, jedinjenje [2-(acilaminoetil)tio]arena ima formulu:
i može reagovati sa formaldehidom ili njegovim multimerom i kiselinom, kako bi se obrazovao zaštićeni benzotiazepin formule:
ili sa formaldehidom ili njegovim multimerom i bazom, da bi se obrazovao [N-hidroksimetil-2-(acilaminoetil)tio]benzen formule:
[N-hidroksimetil-2-(acilaminoetil)tio]benzen može, dalje, reagovati sa kiselinom, kako bi se dobio zaštićeni benzotiazepin formule:
R3a supstituent je (C1-C10)acil formule -C(=O)-R18 ili zaštitna grupa azota, supstituent R5a je: H, (C1-C4)ugljovodonik, halogen, -OR6, -SR6, -NO2, -CN, -(C1-C4)haloalkil ili -O-(C1-C4)haloalkil, supstituent R6 je H ili (C1-C6)ugljovodonik; a supstituent R18 je: H, (C1-C6)alkii, (C1-C6)alkoksi, aliloksi, benziloksi, supstituisani benziloksi, fluorenilmetoksi ili adamantiloksi.
Daljim otcepljivanjem se proizvodi jedinjenje formule:
Jedinjenje se, dalje, može acilovati sa R3X, kako bi se dobilo jedinjenje
formule:
R3 supstituent je: (C1-C10)acil, P(O)R8R9, C(=O)-R10, C(=S)-Rn, S(=O)2R12, (CH2)mR13, zaštitna grupa azota, OH, (C1-C6)alkil, cikloalkil, aril, heterociklil, heteroaril, (C1-C6)alkil-aril, (C1-C6)alkil-cikloalkil, (C1-C6)alkil-heterociklil ili (C1-C6)alkil-heteroaril, pri čemu je svaki od arila, cikloalkila, heterociklila i heteroarila opciono supstituisan sa jednim do tri supstituenta, koji su nezavisno odabrani iz grupe koju sačinjavaju: halogen, alkil, alkoksil, nitro, cijano i haloalkil; R10 i Rn su, svaki nezavisno, H, -OR14, -NR6aR6b, NHNHR15, NHOH, CONH2NHR15, -CO2R15, CONR15, halogen, alkoksi, ariloksi, aliloksi, benziloksi, supstituisani benziloksi, fluoroenilmetoksi, adamantiloksi, (C1-C20)ugljovodonik, (C1-C6)alkil, cikloalkil, aril, heterociklil, heteroaril, (C1-C6)alkilaril, (C1-C6)alkil-cikloalkil, (C1-C6)alki 1-heterociklil ili (C1-C6)alkil-heteroaril, pri čemu je svaki od arila, cikloalkila, heterociklila i heteroarila opcioCO supstituisan sa jednim do tri supstituenta, koji su nezavisno odabrani iz grupe koju sačinjavaju: halogen, alkil, alkoksil, nitro, cijano i haloalkil; R13 je: NH2, OH, -SO2R16, -NHSO2R16, C(=O)R17, NH(C=O)R17, -O(C=O)R17 ili -P(O)R8R9; m je ceo broj od 1-10; r6a, r6b, r12, r14, r15, r16, r17, su svaki nezavisno, u svakom od njihovih pojavljivanja, H, -OR15, -NR15R16, NHNHR16, NHOH, (C1-C20)ugljovodonik, (C1-C6)alkii, cikloalkil, aril, heterociklil, heteroaril, (C1-C6)alkilaril, (C1-C6)alkil-cikloaIkil, (C1-C6)alkil-heterociklil ili (C1-C6)alkil-heteroaril, pri čemu je svaki od arila, cikloalkila, heterociklila i heteroarila opciono supstituisan sa jednim do tri supstituenta, koji su nezavisno odabrani iz grupe koju sačinjavaju: halogen, alkil, alkoksil, nitro, cijano i haloalkil, ili R6a i R6b, zajedno sa azotom, za koji su oni vezani, predstavljaju 5, 6 ili 7-člani heterociklil, koji u prstenu sadrži azot, a X je: halogen, (C1-C10)aciloksi ili aktivirani estarski ostatak.
U drugom ostvarenju, dalja konverzija jedinjenja formule:
ujedinjenje formule:
pri čemu je M: H, amonijum, alkalni metal ili zemno-alkalni metal, izvršena je putem otcepljivanja R3a grupe, kako bi se dobio 2,3,4,5-tetrahidrobenzo[fj[l,4]tiazepin, uz acilaciju 2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][l,4]tiazepina sa oksalatnim estrom, i hidrolizu estra.
Korak hidrolize obuhvata obradu estra sa bazom ili kiselinom, i, opciono, kada je M H, zakiseljavanje. Nastali proizvod se, opciono, konvertuje, pri čemu je M H, u njegovu so. M je mogao biti katjon, kao što je Na+, Ca++, Mg++ ili amonijum.
Jedinjenje [2-(acilaminoetil)tio]arena, koje je korišćeno u jedno-stepenom i dvo-stepenom zatvaranju prstena, može se dobiti reakcijom jedinjenja formule:
sa jedinjenjem formule:
kako bi se dobilo jedinjenje formule:
opciono, u prisustvu baze. LG je odlazeća grupa za nukleofilnu zamenu sa tio. Odlazeće grupe za zamenu sa tiolom poznate su u struci. One uključuju halogene i sulfonate. Primeri obuhvataju: hloro, jodo, bromo, metansulfonat, toluensulfonat, benzensulfonat, trifluorometansulfonat, nitrofenilsulfonat i bromofenilsulfonat.
U drugom ostvarenju, jedinjenje [2-(acilaminoetil)tio]arena može se dobiti reakcijom jedinjenja formule:
sa jedinjenjem formule:
kako bi se dobilo jedinjenje formule:
opciono u prisustvu baze. Acil supstituent R3 može se dodati u drugom koraku reakcije, posredstvom jedinjenja sa formulom R3X, opciono u prisustvu baze. LG je odlazeća grupa za nukleofilnu zamenu sa tiolom, a X je odlazeća grupa za nukleofilnu zamenu sa aminom. R3X, tako, može biti kiseli hlorid, kiseli anhidrid, aktivirani estar, hloroformat, sulfonil hlorid ili karbaminski hlorid. “Aktivirani estar” je izraz, dobro poznat u struci, posebno u oblasti sinteze peptida, kojim se označavaju estri, koji se mogu podvrgnuti reakciji supstitucije sa aminima, da bi se obrazovali amidi. Izraz obuhvata estre “aktivirane” susednim supstituentima, koji odvlače elektrone. Primeri uključuju estre fenola, posebno elektronegativno supstituisane estre fenola, kao što su pentafluorofenol estri; O-estre izouree, kao što su estri koji proističu iz interakcije sa karbodiimidima; O-estre N-hidroksiimida i N-hidroksi heterocikla. Specifični primeri uključuju: S-t-butil estre, S-fenil estre, S-2-piridil estre, N-hidroksipiperidin estre, N-hidroksisukcinimid estre, N-hidroksiftalimid estre i N-hidroksibenzotriazol estre.
U drugom ostvarenju, pronalazak obuhvata postupak za 2,3,4,5-tetrahidro[l,4]tiaz.epin, uz otcepljivanje R3 grupe, kako bi se izradilo jedinjenje formule:
nakon čega je sledila reakcija sa jedinjenjem formule R3X, opciono u prisustvu baze; pri čemu je X odlazeća grupa za nukleofilnu zamenu sa aminom. R3X je odabran od kiselog hlorida, kiselog anhidrida, aktiviranog estra, hloroformata i karbaminskog hlorida.
U jednom posebnom ostvarenju, jedinjenje formule:
je reagovalo sa jedinjenjem koje ima formulu X-CH2-COOR ́, pri čemu je X halogen, a R’ je alkil, da bi se obrazovalo estarsko jedinjenje formule:
Posle toga je sledila hidroliza estra, kako bi se obrazovalo jedinjenje formule:
U jednom posebnom ostvarenju, tekući pronalazak obezbeđuje postupke za izradu jedinjenja formule:
pri čemu su Ar, R1, R2, R4, R5 i q kao što su prethodno definisani, a R3 je -C(=O)-R20, pri čemu je R20N(R21)2 i pri čemu je svaki R21 nezavisno odabran od: vodonika, alkila, arila, heterociklila, heteroarila, alkilarila, alkilheterociklila ili alkilheteroarila, ili udružen zajedno, N(R21)2 predstavlja 5, 6 ili 7-člani heterocikl, koji u prstenu sadrži azot. 5, 6 ili 7-člani heterocikl koji u prstenu sadrži azot može biti, primera radi, pirolidin, piperidin, morfolin, 4-CBZpiperazin ili azepan. U skladu sa ovim ostvarenjem, postupak obuhvata reakciju jedinjenja formule:
u kojoj su Ar, R1, R2, R4, R5 i q kao što su prethodno definisani, a R3a je -C(=O)-R21, u kome je R21 (C1-C4)alkoksi, aliloksi, benziloksi, supstituisani benziloksi, fluorenilmetoksi ili adamantiloksi, sa aminom sa formulom HN(R19)2, pri čemu je svaki R19, nezavisno, kao što je prethodno definisan, da bi se obrazovalo jedinjenje formule:
Prednosti ovog ostvarenja jesu jednostavna sinteza i visoki prinos karbamata putem postupaka ovog pronalaska, i dalja konverzija karbamata u derivate uree u jednostavnom i efikasnom postupku, kojim se dobija visoko kvalitetan proizvod u visokim prinosima.
Stručnom licu u ovoj oblasti je očigledno dajedinjenja, koja imaju formulu:
ili
mogu biti korišćena kao polazni materijal za izradu raznovrsnih jedinjenja 1,4-benzotiazepina, kao što su ona jedinjenja koja su opisana u US patentnim prijavama Ser. nos. 11/506,285 (US 2007/0173482), 11/212,413 (US 2007/0049572), 11/212,309 (US 2006/0194767) i 10/809,089 (US 2005/0215540).
U nastavku su navedeni primeri postupaka, koji se nalaze unutar okvira
pronalaska.
Primer 1: Sinteza 2-(7-metoksi-2,3-dihidrobenzo[fj[l,4]tiazepin-4(5H)-iI)-2-okso-sirćetne kiseline (6) (Šema 2).
Šema 2
2-(4-metoksifeniltio)etanamin (1)
4-metoksitiofenol (50 g, 0.357 mol), monohidrohlorid 2-hloroetilamina (39.8 g, 0.343 mol), K2CO3 (78.8 g, 0.57 mol) i diizopropil etilamin (32 mL, 0.178 mol) su mešani u 200 mL THF-a. Smeši je odstranjen gas tokom 5 minuta, pod sniženim pritiskom, i podvrgnuta je refluksu pod argonom, preko noći. Rastvarač je odstranjen i u balon je dodata voda (300 mL). Smeša je ekstrahovana sa dihlorometanom (3x 200 mL). Organski delovi su sakupljeni, dihlorometan je uklonjen, i dodato je 50 mL koncentrovane HC1, a zatim 200 mL vode. Rastvor je ekstrahovan sa EtOAc/heksanom u odnosu 1:1 (3 x 200 mL). Vodeni sloj je podešen do pH 10 sa 2M NaOH, i ekstrahovan je sa dihlorometanom (3 x 200 mL). Sjedinjeni organski rastvor je osušen preko anhidrovanog natrijum sulfata. Uklanjanjem rastvarača dobijen je 61 g ciljnog jedinjenja, u vidu bezbojne tečnosti, sa prinosom od 97%.
1H-NMR (300 MHz, CDCI3): 7.35 (d, J=8.7 Hz, 2H), 6.81 (d, J=8.7 Hz, 2H), 3.77 (s, 3H), 2.88-2.80 (m, 4H), 1.44 (s, 2H).
Benzil 2-(4-metoksifeniltio)etilkarbamat (2)
Prvi postupak
U balon koji sadrži jedinjenje 1 (8.0 g, 43.7 mmol), natrijum bikarbonat (12.1 g, 144 mmol), vodu (100 mL) i dihlorometan (200 mL) dodat je benzil hloroformat (8.2 g, 48.1 mmol, razblažen u 100 mL dihlorometana), kap po kap, na 0°C. Nakon dodavanja, smeša je mešana na r.t., tokom 5 sati. Organski sloj je sakupljen, a vodeni rastvor je ekstrahovan sa 100 mL dihlorometana. Sjedinjeni organski rastvor je osušen preko natrijum sulfata. Rastvarač je odstranjen, a nastala čvrsta masa je triturirana sa 200 mL THF/heksana (1:10). Čvrsta faza je sakupljena i osušena, dajući ciljni proizvod (12.9 g), u prinosu od 93%.
Alternativni postupak
U rastvor jedinjenja 1 (10 g, 54.6 mmol) i trietilamina (15 mL, 106 mmol) u 200 mL dihlorometana dodat je benzil hloroformat (7.24 mL, 51.5 mmol, razblažen u 100 mL dihlorometana), kap po kap, na 0°C. Nakon dodavanja, rastvor je mešan na r.t., tokom jednog sata. Čvrsta masa je odstranjena putem filtracije. Rastvor je ekstrahovan sa 100 mL 0.1 M HC1 i 100 mL zasićenog natrijum karbonata, i osušen je preko anhidrovanog natrijum sulfata. Uklanjanjem rastvarača dobijenaje bela čvrsta masa, koja je mešana u 200 mL THF/heksana (1:20), u toku tri sata. Čvrsta masa je sakupljena filtracijom, da bi se dobilo 14.2 g ciljnog jedinjenja u 87% prinosu.
1H-NMR (300 MHz, CDCI3): 7.35 (m, 7H), 6.83 (d, J=8.7 Hz, 2H), 5.07 (m, 3H), 3.77 (s, 3H), 3.10 (q, J=6.3 Hz, 2H), 2.92 (t, J=6.3 Hz, 2H).
Benzil 7-metoksi-2,3-dihidrobenzo[fJ[l,4]tiazepin-4(5H)-karboksilat (3)
Smeša jedinjenja 2 (7.3 g, 23 mmol), paraformaldehida (6.9 g, 0.23 mol) i p-toluensulfonske kiseline (1.45 g, 7.6 mmol) u 250 mL toluena mešana je na 70°C, preko noći. Nakon hlađenja do r.t., čvrsta masa je otfiltrirana. Rastvor je ekstrahovan sa zasićenim natrijum karbonatom (100 mL), a organski sloj je osušen preko anhidrovanog natrijum sulfata. Ciljni proizvod (7.4 g) je dobijen u vidu tečnosti, nakon odstranjivanja rastvarača, u 97% prinosu.
1H-NMR (300 MHz, CDC13): 7.44 (d, J=8.1 Hz, 0.77H), 7.32 (m, 5.60H), 7.07 (d, J=2.7 Hz, 0.33H), 6.68 (m, 1.30H), 5.04 (s, 2H), 4.59 (ss, 2H), 3.96 (br, 1.80), 3.80 (ss, 1.23H), 3.55 (s, 1.97H), 2.76 (m, 2H).
7-metoksi-2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][l,4]tiazepin hidrobromid (4 HBr so)
Prvi postupak
Rastvor HBr (33% u sirćetnoj kiselini, 10 mL) je dodat jedinjenju 3 (4.2 g, 12.8 mmol). Nakon dodavanja, počeo je da se razvija ugljen dioksid i formirana je bela čvrsta masa. Smeša je ostavljena da stoji na r.t., tokom naredna 2 sata. Mešavini je dodat dietil etar (150 mL), a mešanje se izvodilo tokom 30 minuta. Čvrsta faza je sakupljena filtracijom i isprana dietil etrom. Čvrsta masa je osušena pod vakuumom, kako bi se dobilo 3.40 g ciljnog jedinjenja sa prinosom od 91.8%.
1H-NMR (300 MHz, DMSO-d6): 9.02 (br, 2H), 7.52 (d, J=8.1 Hz, 1H), 7.27 (d, J=3.3 Hz, 1H), 6.92 (dd, J=8.4, 2.7 Hz, 1H), 4.41 (s, 2H), 3.77 (s, 3H), 3.53 (m, 2H), 2.96 (m, 2H).
Alternativni postupak (slobodna baza 4a)
Jedinjenje 3 (10 g, 30 mmol) je pomešano sa 50 mL koncentrovane HC1, 50 mL vode i 30 mL dioksana. Smeša je mešana na 100°C, preko noći. Nakon hlađenja do r.t., najveći deo rastvarača i HC1 je odstranjen pod sniženim pritiskom. Rastvoru je dodata voda (100 mL), a čvrsta masa je otfiltrirana. Vodeni rastvor je ekstrahovan sa EtOAc/heksanom (1:1, 3x100 mL), i alkalizovan je dodavanjem 15 g NaOH. Smeša je ekstrahovana sa dihlorometanom (3 x 150 mL). Sakupljeni rastvor je osušen preko anhidrovanog natrijum sulfata. Uklanjanjem rastvarača je dobijena tečnost, koja je očvrsla stajanjem na r.t., dajući 6.2 g ciljnog jedinjenja.
1H-NMR (300 MHz, CDC13): 7.42 (d, J=8.1 Hz, IH), 6.78 (d, J=2.7 Hz, H), 6.68 (dd, J=2.7, 8.1 Hz, 1H), 4.08 (s, 2H), 3.96 (br, 1.80), 3.76 (s, 3H), 3.38 (m, 2H), 2.68 (m, 2H).
Metil 2-(7-metoksi-2,3-dihidrobenzo[f][l,4]tiazepin-4(5H)-il)-2-oksoacetat (5)
U rastvor jedinjenja 4 (580 mg, 2.97 mmol) i diizopropil etilamina (1.0 mL, 5.5 mmol) u 20 mL dihlorometana dodat je metil hlorooksoacetat (301 µl, 3.27 mmol). Rastvor je mešan na r.t., tokom 4 sata. Razblažen je sa 40 mL dihlorometana i ekstrahovan sa 1M HC1 (2 x 30 mL). Organski sloj je osušen preko natrijum sulfata. Uklanjanjem rastvarača dobijeno je ciljno jedinjenje (740 mg), sa prinosom od 89%.
1H-NMR (300 MHz, CDC13): 7.46 (d, J=8.4 Hz, IH), 7.09 (d, J=2.7 Hz, 1H), 6.73 (m, 1H), 4.76 (br, 2H), 4.06 (m, 0.6H), 3.87 (m, 7.4H), 2.81 (m, 2H).
2-(7-metoksi-2,3-dihidrobenzo[f| [l,4]tiazepin-4(5H)-il)-2-oksosirćetna kiselina (6)
Jedinjenje 5 (740 mg) je rastvoreno u 30 mL mešavine THF, metanola i 1H NaOH (1:1:1). Rastvor je mešan na r.t., tokom 6 sati i zakiseljen je sa 1N HC1. Organski rastvarao je odstranjen, a nastala čvrsta masa je sakupljena i isprana vodom. Čvrsta faza je osušena pod vakuumom, kako bi se dobilo 600 mg čvrste mase, sa prinosom od 85%.
1H-NMR (300 MHz, DMSO-de): 7.43 (m, 2H), 7.00 (d, J=2.7 Hz, 1H), 6.79 (m, 1H), 4.66 (ss, 2H), 3.98-3.82 (m, 2H), 3.73 (ss, 3H), 2.83 (m, 2H).
Primer 2: Sinteza Jedinjenja 38 (npr., 7-metoksi-2,3-dihidrobenzo[f][l,4]tiazepin-4(5H)-il)(piperazin-l-il)metanona (ARM064)) (Šema 3).
Šema 3
Jedinjenje 1 reaguje sa C1C(=O)0R, da bi se obrazovalo jedinjenje 36, u kome je R: fenil, 4-NO2-fenil, metil, etil, benzil, alil, CH2CC13, CH2CF3 ili druga grupa, koja je, zajedno sa kiseonikom, za koji je ona vezana, mogla poslužiti kao odlazeća grupa, kada reaguje sa aminom. Jedinjenje 36 reaguje sa (CH2O)n, u kiselini, kako bi se obrazovalo jedinjenje 37. Zagrevanjem mešavine jedinjenja 37 i amina (HNR”) u prisustvu baze ili katalizatora, kao što je A1(CH3)3 (Janda, K.D. i saradnici, Tetrahedron 2004, 60, 3439) ili γ-Al2O3 (Vauthey, I. i saradnici, Tetrahedron Lett. 2000, 41, 6347), proizvodi se jedinjenje 38. Alternativno, reakcija između jedinjenja 37 i amina (HNR”) može biti katalizirana korišćenjem metalnog katalizatora, kao što je Zr(Ot-Bu)4 (Porno, J.A. i saradnici, Organic Lett. 2007, 1517). U izradi ARR4064, HNR” je piperazin ili Boc-zaštićeni piperazin. Kada se koristi Boc-zaštićeni piperazin, Boe grupa može biti odstranjena u kiselini, kao što je TFA. Nastalo jedinjenje 38 je ARM064. Prinos: 85%-
95%.
Primer 3: Sinteza Jedinjenja 38 (npr., 7-metoksi-2,3-dihidrobenzo[f][l,4]tiazepin-4(5H)-il)(piperazin-l-il)metanona (ARM064)) (Šema 4).
Šema 4
Jedinjenje 1 reaguje sa C1C(=O)OR, da bi se obrazovalo jedinjenje 36, u kome je R: fenil, 4-CO2-fenil, metil, etil, benzil, alil, CH2CCI3, CH2CF3 ili druga grupa, koja je mogla poslužiti kao odlazeća grupa, kada reaguje sa aminom. Jedinjenje 36 reaguje sa (CH2O)n, u kiselini, kako bi se obrazovalo jedinjenje 37. Karbamat grupa se, zatim, odstranjuje, kako bi se proizveo slobodni amin, jedinjenje 4a. Kada je R benzil, karbamat 37 može biti preveden ujedinjenje 4 ili njegovu slobodnu bazu, jedinjenje 4a, kao što je opisano u Primeru 1, u vezi sa konverzijom jedinjenja 3 ujedinjenja 4 i 4a. Jedinjenje 4a (ili 4) je reagovalo sa trifosgenom, a zatim sa aminom (HNR”), opciono u prisustvu baze. U izradi ARM064, HNR” je poželjno Boc-zaštićeni piperazin. Kada se koristi Boc-zaštićeni piperazin, Boe grupa može biti odstranjena u kiselini, kao što je TFA. Nastalo jedinjenje 38 je ARM064.
Primer 4: Sinteza metil 7-metoksi-2,3-dihidrobenzo[f][l,4]tiazepin-4(5H)-karboksilata (8) (Šema 5).
Šema 5
2-(4-metoksifeniltio)etanamin hidrohlorid (1-HC1)
Mešavina 4-metoksibenzentiola (25 g), 2-hloroetilamin HC1 (1.1 ekv.) i CS2CO3 (2.4 ekv.) u DMF (200 mL) je mešana na 60°C, tokom 2 dana. Rastvarači su odstranjeni uparavanjem pod sniženim pritiskom, a sirovi proizvod je rastvoren u 300 mL EtOAc. Organska faza je isprana sa H2O (2 x 50 mL) i ukoncentrisana je pod sniženim pritiskom. Ostatak je rastvoren u 200 mL 1N HC1 i ispran je sa EtOAc (2 x 50 ml).
Uparavanjem vodene faze dobijen je željeni proizvod u vidu HC1 soli i bele čvrste mase. Prinos: 34.8 g, 91%. (Slobodni amin se može dobiti obradom soli sa 1N NaOH).
Metil 2-(4-metoksifeniltio)etiIkarbamat (7)
U rastvor jedinjenja 1-HC1 (0.466 g) u CH2C12 (20 mL), koji je ohlađen do ~0°C, dodat je metil hloroformat (1.1 ekv.) i trietilamin (2.5 ekv.). Reakciona smeša je mešana tokom 2 sata na 0°C i isprana je sa 1N HC1 i zasićenim NaH-CO3. Rastvarači su odstranjeni uparavanjem pod sniženim pritiskom, da bi se dobio proizvod 7, u vidu bele čvrste mase, sa prinosom od 480 mg, 98%.
1N-NMR (300 MHz, CDC13): δ: 7.4 (d, 2H), 6.8 (d, 2H), 5.1 (široko, 1H), 3.8 (s, 3H), 3.65 (s, 3H), 3.30 (t, 2H), 2.95 (t, 2H).
Metil 7-metoksi-2,3-dihidrobenzo[f][l,4]tiazepin-4(5H)-karboksilat (8)
Smeša jedinjenja 7 (95 mg), paraformaldehida (95 mg, višak) i p-toluensulfonske kiseline (30 mg) u benzenu (4 mL) je mešana na 60°C, preko noći. Analiza posredstvom TLC je pokazala novu mrlju i kompletno iščezavanje polaznog materijala. Filtriranjem, a nakon toga koncentrisanjem i podvrgavanjem hromatografiji na SiO2, dobijeno je 92 mg čistog proizvoda 8. Prinos: 95%.
1H-NMR (300 MHz, CDC13): δ:7.40 (d, 0.6H), δ:7.38 (d, 0.4H), 6.98 (s, 0.4H), 6.80 (s, 0.6H), 6.61 (d, 1H), 4.35 (s, 0.4 x 2H), 4.30 (s, 0.6 x 2H), 3.89 (s, široko, 2H), 3.70 (s, 3H), 3.60 (s, 0.6 x 3H), 2.90 (m, 2H).
Primer 5: Sinteza metil 7-metoksi-2,3-dihidrobenzo[f][l,4]tiazepin-4(5H)-karboksilata (8) (Šema 6)
Šema 6
Metil hidroksimetil(2-(4-metoksifeniltio)etil)karbamat (9)
Mešavina jedinjenja 7 (2.0 g), paraformaldehida (1.5 g) i CS2CO3 (1.2 ekv.) u THF (50 mL) je mešana na 70°C, tokom 3 sata. Filtriranjem i koncentrisanjem rastvarača dobijen je naslovljeni proizvod 9, u vidu čiste bele čvrste mase. Prinos: 2.2 g, 98%.
1H-NMR (300 MHz, CDC13): δ: 7.4 (d, 2H), 6.89 (d, 2H), 4.7 (široko, 2H), 3.75 (s, 3H), 3.65 (s, 3H), 3.40 (t, 2H), 2.95 (t, 2H).
Metil 7-metoksi-2,3-dihidrobenzo[f][l,4]tiazepin-4(5H)-karboksilat (8)
Rastvor jedinjenja 9 (20.0 mg) u 10 mL CH2C12 je obrađen sa 1.1 ekv. BF3-OEt2, pod Ar. Smeša je mešana preko noći i isprana je sa 1N HC1 i zasićenim NaHCO3. Uklanjanjem rastvarača dobijen je sirovi proizvod, a TLC analiza je pokazala jednu glavnu mrlju. Sirovi proizvod je dalje prečišćen na SiO2 koloni, kako bi se dobilo jedinjenje iz naslova (16 mg). Struktura je potvrđena posredstvom NMR i TLC poređenja sa autentičnim uzorkom, koji je pripremljen reakcijom 7-MeO-2,3,4,5-tetrahidro-l,4-benzotiazepina sa metil hloroformatom.
1H-NMR (CDC13): δ: 7.40 (d, 0.6H), 8:7.38 (d, 0.4H), 6.98 (s, 0.4H), 6.80 (s, 0.6H), 6.61 (d, 1H), 4.35 (s, 0.4 x 2H), 4.30 (s, 0.6 x 2H), 3.89 (s, široko, 2H), 3.70 (s, 3H), 3.60 (s, 0.6 x 3H), 2.90 (m, 2H).
Primer 6: Sinteza l-(7-metoksi-2,3-dihidrobenzo[f|[l,4]tiazepin-4(5H)-il)etanona (11) (Šema 7)
Šema 7
N-(2-(4-metoksifeniltio)etil)acetamid (10)
U rastvor jedinjenja 1-HC1 (0.44 g) u CH2C12 (15 mL), koji je ohlađen do ~0°C, dodat je acetil hlorid (1.0 mL) i trietilamin (1.0 mL). Reakciona smeša je mešana tokom 1 sata, na 0°C i isprana je sa 1N HC1 i zasićenim NaHCO3. Rastvarači su odstranjeni uparavanjem pod sniženim pritiskom, da bi se dobio proizvod 10, u vidu čvrste mase (čist prema TLC i NMR). Prinos: 0.5 g.
1H-NMR (300 MHz, CDC13): δ: 7.4 (d, 2H), 6.8 (d, 2H), 5.90 (s, široko, 1H), 3.8 (s, 3H), 3.40 (t, 2H), 2.95 (t, 2H), 2.1 (s, 3H).
l-(7-metoksi-2,3-dihidrobenzo[f][l,4]tiazepin-4(5H)-il)etanon (11)
Smeša jedinjenja 11 (70 mg), paraformaldehida (70 mg) i p-toluensulfonske kiseline (40 mg) u benzenu (4 mL) je mešana na 70°C, preko noći. Filtriranjem, a zatim ispiranjem sa zasićenim rastvorom NaHCO3, dobijen je sirovi proizvod, koji je prečišćen hromatografijom na SiO2, da bi se dobilo ciljno jedinjenje (11), u 91%-tnom prinosu.
1H-NMR (300 MHz, CDC13): δ:7.50 (d, 0.6H), 8:7.38 (d, 0.4H), 7.10 (s, 0.4H), 6.80 (s, 0.6H), 6.70 (m, 1H), 4.70 (s, 0.4 x 2H), 4.60 (s, 0.6 x 2H), 4.10 (s, široko, 0.6 x 2H), 3.90 (s, široko, 0.4 x 2H), 3.80 (s, 0.4 x 3H), 3.79 (s, 0.6 x 3H), 2.90 (m, 2H), 2.2 (s, 0.4 x 3H), 2.06 (s, 0.6 x 3H).
Primer 7: Sinteza 2,2,2-trifluoro-l-(7-metoksi-2,3-dihidrobenzo[f] [1,4] tiazepin-4(5H)-il)etanona (13) (Šema 8)
Šema 8
2,2,2-trifluoro-N-(2-(4-metoksifeniItio)etil)acetamid (12)
U rastvor jedinjenja 1 (u vidu hidrohlorida, 1.8 g) u CH2C12 (20 mL), koji je ohlađen do ~4°C, dodat je trifuorosirćetni anhidrid (1.1 ekv.) i trietilamin (1.5 ekv.).
Reakciona smeša je mešana na r.t., preko noći, i isprana je sa 1N HC1 i sa zasićenim NaHCO3. Rastvarači su odstranjeni uparavanjem pod sniženim pritiskom, da bi se dobio proizvod 12 u vidu čvrste mase (čist prema TLC i NMR). Prinos: 2.5 g.
1H-NMR (300 MHz, CDC13): δ: 7.4 (d, 2H), 6.8 (d, 2H), 6.6 (s, široko, 1H), 3.8 (s, 3H), 3.40 (t, 2H), 2.95 (t, 2H).
2,2,2-trifluoro-l-(7-metoksi-2,3-dihidrobenzo[f][l,4]tiazepin-4(5H)-il)etanon (13)
Smeša jedinjenja 12 (100 mg), paraformaldehida (100 mg) i p-toluensulfonske kiseline (60 mg) u toluenu (10 mL) je mešana na 80°C, preko noći. Filtriranjem, a zatim ispiranjem sa zasićenim rastvorom NaHCO3, dobijen je sirovi proizvod 13, u procenjenom prinosu od -70%, prema TLC i NMR.
1H-NMR (300 MHz, CDC13): δ:7.45 (d, 1H), 7.05 (s, 1H), 6.7 (d, 1H), 4.6 (m, 2H), 4.0 (m, 2H), 3.8 (s, 3H), 2.9 (m, 2H).
Primer 8: Sinteza 7-metoksi-2,3-dihidrobenzo[f][l,4]tiazepin-4(5H)-karbaIdehida (15) (Šema 9)
Šema 9
N-(2-(4-metoksifeniltio)etil)formamid (14)
Rastvor jedinjenja 1 (550 mg) i Et3N (1 mL) u HCO2Et (20 mL) je podvrgnut refluksu tokom 12 h. Mešavina je ohlađena i isprana sa 1N HC1 i zasićenim NaHCO3. Rastvarači su odstranjeni uparavanjem pod sniženim pritiskom, da bi se dobio proizvod 14, u vidu čvrste mase: 606 mg. Sirovi proizvod se pokazao kao čist prema TLC i NMR i korišćen je u reakciji narednog koraka bez daljeg prečišćavanja.
1H-NMR (300 MHz, CDC13): 8.15 (s, 1H), 7.4 (d, 2H), 6.8 (d, 2H), 6.2 (s, široko, 1H), 3.8 (s, 3H), 3.40 (t, 2H), 2.95 (t, 2H).
7-metoksi-2,3-dihidrobenzo[f][l,4]tiazepin-4(5H)-karbalđehid (15)
Smeša jedinjenja 14 (100 mg), paraformaldehida (100 mg) i p-toluensulfonske kiseline (60 mg) u benzenu (5 mL) je mešana na 70-75°C, tokom 2 dana. Filtriranjem, ispiranjem sa zasićenim NaHCO3 i koncentrisanjem dobijen je sirovi proizvod 15, u prinosu od ~70%, procenjenom prema TLC i NMR.
1H-NMR (CDC13): δ: 8.2 (s, 1H), 7.50 (d, 1H), 7.10 (s, 1H), 6.80 (d, 1H), 4.80 (s, široko, 2H), 4.10 (s, široko, 2H), 3.80 (s, 3H), 2.90 (m, 2H).
Primer 9: Sinteza (7-metoksi-2,3-dihidrobenzo[f][l,4]tiazepin-4(5H)-il)(morfolino) metanona (17) (Šema 10)
Šema 10
N-(2-(4-metoksifeniItio)etil)morfolin-4-karboksamid (16)
U rastvor jedinjenja 1 (400 mg) u CH2C12 (10 mL) je dodat trifosgen (1.0 ekv.) i trietilamin (2.5 ekv.), na 0°C. Reakciona mešavina je mešana tokom 2 h, na r.t., i dodat je morfolin (3.0 ekv.). Reakciona smeša je mešana sve dok se posredstvom TLC ne pokaže daje reakcija završena (~4 h) i ispire se sa 1N HC1 i zasićenim NaHCO3 (3x10 mL). Rastvarači su odstranjeni uparavanjem pod sniženim pritiskom, da bi se dobio proizvod 16 (520 mg). Sirovi proizvod se pokazao kao čist prema TLC i NMR i korišćen je u reakciji narednog koraka bez daljeg prečišćavanja.
1H-NMR (300 MHz, CDC13): δ:7.4 (d, 2H), 6.8 (d, 2H), 3.75 (s, 3H), 3.65 (m, 4H), 3.40 (t, 2H), 3.28 (m, 4H), 2.95 (t, 2H).
(7-metoksi-2,3-dihidrobenzo[f|[l,4]tiazepin-4(5H)-il)(morfolino)metanon (17)
Smeša jedinjenja 16 (100 mg), paraformaldehida (110 mg) i p-toluensulfonske kiseline (60 mg) u benzenu (5 mL) je mešana na 70-75°C, tokom 14 h. Reakcioni rastvor je filtriran, ispran sa zasićenim NaHCO3 i ukoncentrisan, kako bi se dobio sirovi naslovljeni proizvod 17, u prinosu od -50%, procenjenom prema TLC i NMR. Podvrgavanjem hromatografiji na SiO2 (CH2C12/EtOAc 10:1) dobijen je čisti uzorak za konfirmaciju strukture.
1H-NMR (300 MHz, CDC13): δ: 7.4 (d, 1H), 6.95 (s, 1H), 6.7 (d, 1H), 4.5 (s, 2H), 3.80 (s, 3H), 3.79 (s, široko, 2H), 3.70 (m, 4H), 3.10 (m, 4H), 2.95 (t, 2H).
Primer 10: Sinteza benzil 4-(7-metoksi-2,3,4,5-tetrahidrobenzo [f][l,4]tiazepin-4-karbonil)piperazin-l-karboksilata (19) (Šema 11)
Šema 11
U rastvor jedinjenja 1 (183 mg) u CH2C12 (10 mL) je dodat trifosgen (0.7 ekv.) i trietilamin (1.0 ekv.), na 0°C. Reakciona mešavina je mešana tokom 1 h, na r.t., i dodati su N-Cbz-piperidin i Et3N (0.5 mL.). Reakciona smeša je mešana preko noći i isprana je sa 1N HC1 i zasićenim NaHCO3 (3x5 mL). Rastvarači su odstranjeni uparavanjem pod sniženim pritiskom, da bi se dobio naslovljeni proizvod 18, koji je prečišćen hromatografijom (SiO2, CH2C12/EtOAc 10:1). Prinos: 360 mg.
1H-NMR (300 MHz, CDC13): δ:7.4 (d, 2H), 7.30 (s, 5H), 6.8 (d, 2H), 6.6 (s, široko, 1H), 5.15 (s, 2H), 3.75 (s, 3H), 3.50 (m, 4H), 3.40 (t, 2H), 3.30 (m, 4H), 2.95 (t, 2H).
Benzil 4-(7-metoksi-2,3,4,5-tetrahidrobenzo[fJ [1,4]tiazepin-4-karbonil) piperazin-1-karboksilat (19)
Smeša jedinjenja 18 (30 mg), paraformaldehida (100 mg) i p-toluensulfonske kiseline (30 mg) u benzenu (5 mL) je mešana na 70-75°C, tokom 2 dana. Reakciona mešavina je filtrirana, isprana sa zasićenim NaHCO3 i ukoncentrisana, kako bi se dobio sirovi proizvod 19, koji je prečišćen hromatografijom na SiO2(CH2C12/EtOAc 10:1). Prinos: 21 mg, 69%.
1H-NMR (300 MHz, CDC13): δ: 7.4 (d, 1H), 7.35 (s, 5H), 6.85 (s, 1H), 6.70 (d, 1H), 5.15 (s, 2H), 4.5 (s, 2H), 3.80 (s, 3H), 3.75 (s, široko, 2H), 3.60 (m, 4H), 3.20 (m, 4H), 2.95 (t, 2H).
Primer 11: Sinteza benzil 8-metoksi-2,3-dihidrobenzo[f|[l,4]tiazepin-4(5H)-karboksilata (22) i benzil 6-metoksi-2,3-dihidrobenzo[f][l,4]tiazepin-4(5H)-karboksilata (23) (Šema 12)
Šema 12
2-(3-metoksifeniltio)etanamin (20)
Mešavina 3-metoksibenzentiola (5 g), 2-hloroetilamin hidrohlorida (1.1 ekv.) i CS2CO3 (2.2 ekv.) u CH3CN (60 mL) je mešana na 60°C, tokom 20 h. ReakcioCOj mešavini je dodat EtOAc (100 mL) i izvršeno je ispiranje sa H2O (2x30 mL). Organska faza je ukoncentrisana pod sniženim pritiskom, kako bi se dobio proizvod 20 (Prinos: 6.2 g, 95%), za koji se, posredstvom TLC i NMR, nalazi da je čist, i koji je korišćen u reakciji narednog koraka bez daljeg prečišćavanja.
Benzil 2-(3-metoksifeniltio)etilkarbamat (21)
U rastvor jedinjenja 20 (1.0 g) u EtOAc (50 mL), koji je ohlađen do ~0°C, dodat je benzil hloroformat (1.1 ekv.) i trietilamin (1.2 ekv.). Reakciona smeša je mešana tokom 4 sata, na r.t., i isprana je sa 1N HC1 i zasićenim NaHCO3 (2x10 mL). Rastvarači su odstranjeni uparavanjem pod sniženim pritiskom, da bi se dobio sirovi proizvod iz naslova. Prečišćavanjem putem hromatografije dobijeno je jedinjenje 21, u vidu bele čvrste mase. Prinos: 1.61 g.
1H-NMR (300 MHz, CDCI3): δ: 7.4 (s, 5H), 7.2 (m, 1H), 6.95 (d, 1H), 6.90 (s, 1H), 6.7 (d, 1H), 5.15 (s, široko, 2H), 3.8 (s, 3H), 3.40 (t, 2H), 2.95 (t, 2H).
Benzil 8-metoksi-2,3-dihidrobenzo[f|[l,4]tiazepin-4(5H)-karboksilat (22) i benzil 6-metoksi-2,3-dihidrobenzo[f][l,4]tiazepin-4(5H)-karboksilat (23)
Smeša jedinjenja 21, paraformaldehida (100 mg) i /?-toluensulfonske kiseline (50 mg) u benzenu (5 mL) je mešana na 76°C, tokom 20 h. Filtriranjem, a nakon toga koncentrisanjem i podvrgavanjem hromatografiji na SiO2, dobijena je mešavina proizvoda 22 i 23, u odnosu 50:1. Ukupan prinos: 83 mg.
1H-NMR (CDC13): 7.80 (d, 0.5 x 1H), 7.45-7.2 (m, 6H), 7.08 (m), 6.95 (s, 0.4 x 1H), 6.80 (d), 6.68 (d), 6.70 (d, 0.6 x 1H), 5.1 (s), 5.0 (s), 4.7 (s, široko), 4.6 (s), 4.05 (s, široko, 2H), 3.82 (s, 0.6 x 3H), 3.80 (s, 0.3 x 3H), 2.8 (m, 2H).
Primer 12: Sinteza benzil 7-metil-2,3-dihidrobenzo[f][l,4]tiazepin-4(5H)-karboksilata (26) (Šema 13)
Šema 13
2-(p-toliItio)etanamin (24)
Mešavina 4-metilbenzentiola (1.24 g), 2-hloroetilamin HC1 (2.3 g) i CS2CO3 (5.3 g) u CH3CN (30 mL) je mešana na 50°C, tokom 2 dana. Reakcionoj mešavini su dodati EtOAc (50 mL) i H2O (30 mL). Organska faza je izdvojena, isprana sa H2O (2 x 30 mL) i ukoncentrisana pod sniženim pritiskom, kako bi se dobio proizvod 24. Prinos: 1.67 g, 95 %.
1H-NMR (300 MHz, CDC13): δ: 7.27 (d, 2H), 7.13 (d, 2H), 3.0 (t, 2H), 2.8 (t, 2H), 2.3 (s, 3H).
Benzil 2-(p-toliItio)etiIkarbamat (25)
U rastvor jedinjenja 24 (1.60 g) u EtOAc (100 mL) dodat je benzil hloroformat (2.0 g, 1.2 ekv.) i CS2CO3 (3.2 g, 3 ekv.). Reakciona smeša je mešana tokom 5 h, na r.t.. Dodat je trietilamin (2 mL) i reakciona mešavina je mešana tokom 3 h. Nakon dodavanja H2O (30 mL), organska faza je izdvojena i isprana sa 1N HC1 (2 x 30 mL) i zasićenim NaHCO3 (2 x 30 mL). Rastvarač je odstranjen uparavanjem pod sniženim pritiskom, kako bi se dobio proizvod 25, u vidu bele čvrste mase. Prinos: 2.4 g, 79.7 %.
1H-NMR (300 MHz, CDC13): δ: 7.35 (m, 5H), 7.3 (d, 2H), 7.1 (d, 2H), 5.1 (s, široko, 2H), 3.4 (s, široko, 2H), 3.0 (t, 2H), 2.3 (s, 3H).
Benzil 7-metil-2,3-dihidrobenzo[f][l,4]tiazepin-4(5H)-karboksilat (26)
Smeša jedinjenja 25 (120 mg), paraformaldehida (120 mg, višak) i p-toluensulfonske kiseline (40 mg) u toluenu (10 mL) je mešana na 70°C, tokom 24 h. Reakciona mešavina je filtrirana i isprana sa zasićenim NaHCO3 (2x5 mL). Uklanjanjem rastvarača dobijen je proizvod 26, kao čist produkt, prema TLC i NMR. Prinos: 110 mg, 89%.
1H-NMR (300 MHz, CDC13): δ:7.40 (m, 7H), 6.95 (d, 1H), 5.1 (s, 2H), 4.5 (s, 2H), 4.0 (m, 2H), 2.8 (m, 2H), 2.1 (s, 3H).
Primer 13: Sinteza benzil 7-(metiltio)-2,3-dihiđrobenzo[f][l,4]tiazepin-4(5H)-karboksilata (28) (Šema 14)
Šema 14
Benzil 7-(metiltio)-2,3-dihidrobenzo[f] [l,4)tiazepin-4(5H)-karboksilat (28)
Smeša jedinjenja 27 (3 g), paraformaldehida (3.5 g, višak) i p-toluensulfonske kiseline (1.5 g) u benzenu (120 mL) je mešana na 80°C, tokom 14 h. Reakciona mešavina je filtrirana i isprana zasićenim NaHCO3 (3 x 30 mL). Uklanjanjem rastvarača dobijeno je jedinjenje 28, u vidu bele čvrste mase. Prinos: 2.98 g, 90%.
1H-NMR (300MHz, CDC13): δ:7.40 (m, 6H), 7.0 (m, 2H), 5.1 (s, 2H), 4.5 (s, 2H), 4.0 (m, 2H), 2.8 (m, 2H), 2.2 (s, 3H).
Primer 14: Sinteza 7-(trifluorometoksi)-2,3,4,5-tetrahidrobenzo [f][l,4]tiazepin hidrobromida (31) (Šema 15)
Šema 15
Benzil 7-(trifluorometoksi)-2,3-dihidrobenzo[f][l,4|tiazepin-4(5H)-karboksiIat (30)
Smeša benzil 2-(4-(trifluorometoksi)feniltio)etilkarbamata (29) (300 mg), paraformaldehida (300 g) i /?-toluensulfonske kiseline (100 g) u benzenu (15 mL) je mešana na 80°C, tokom 3 dana. Reakciona mešavina je filtrirana i isprana sa zasićenim NaH-CO3 (2x5 mL). Uklanjanjem rastvarača dobijeno je jedinjenje 30, u vidu bele čvrste mase. Proizvod je prečišćen posredstvom hromatografije na SiO2 (petroleum etar/EtOAc=3/l). Prinos: 235 mg, 76%.
1 H-NMR (CDC13): δ:7.6 (d, 1H), 7.4 (m, 6H), 7.1 (s, 1H), 5.1 (s, 2H), 4.5 (s, 2H), 4.0 (m, 2H), 2.8 (m, 2H).
7-(trifluorometoksi)-2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][l,4]tiazepin hidrobromid (31)
Polazni materijal 30 (200 mg) je obrađen sa 3 mL rastvora HBr/AcOH, tokom 1 h. Reakcionoj mešavini je dodat dietil etar (20 mL). Bela čvrsta masa je filtrirana, da bi se dobilo jedinjenje iz naslova u vidu HBr soli. Prinos: 182 mg.
1H-NMR (300 MHz, CD3OD): δ:7.8 (d, 1H), 7.5 (s, 1H), 7.3 (d, 1H), 4.6 (s, 2H), 3.7 (m, 2H), 3.0 (m, 2H).
MS: 250 (M+l).
Šema 16
N-(2-(4-metoksifeniltio)etil)akrilamid (32)
U rastvor jedinjenja 1 (1.83 g) u EtOAc (50 mL) je dodat akriloil hlorid (1.35 g, 1.5 ekv.) i Na2-CO3 (2.12 g, 2.0 ekv.). Reakciona mešavina je mešana na r.t., tokom noći, i dodat je trietilamin. Nakon mešanja u toku 20 minuta, smeša je isprana sa H2O (20 mL), 1N HCl (2 x 20 mL) i sa zasićenim NaH-CO3 (2 x 20 mL). Rastvarači su odstranjeni uparavanjem pod sniženim pritiskom, da bi se dobio proizvod 32, u vidu bele čvrste mase (jedna mrlja na TLC). Prinos: 2.2 g, 92.8%.
1H-NMR (300 MHz, CDC13): δ:7.4 (d, 2H), 6.8 (d, 2H), 6.3 (d, 1H), 6.1 (dd, 1H), 5.95 (široko, 1H, NH), 5.6 (d, 1H), 3.8 (s, 3H), 3.5 (m, 2H), 3.0 (t, 2H).
l-(7-metoksi-2,3-dihidrobenzo[f][l,4]tiazepin-4(5H)-il)prop-2-en-l-on (33)
Smeša jedinjenja 32 (280 mg), paraformaldehida (600 mg) i p-toluensulfonske kiseline (140 mg) u benzenu (7.0 mL) je mešana na 80°C, tokom 16 h. Reakciona mešavina je filtrirana i isprana sa zasićenim rastvorom NaHCO3 (2 x 3 mL). Rastvarači su odstranjeni uparavanjem pod sniženim pritiskom, kako bi se dobio proizvod 33, u vidu ulja. Prinos: 253 mg, 86%.
1H-NMR (300 MHz, CDC13): δ: 7.4 (m, 1H), 7.1 (s, 1H), 6.8 (m, 1H), 6.5 (dd, 1H), 6.3 (m, 1H), 5.7 (dd, 1H), 4.7 (s, 2H), 4.0 (s, široko, 2H), 3.8 (s, 3H), 2.8 (m, 2H).
tiazepin-3(5H)-ona (35) (Šema 17)
Šema 17
(R)-5-((4-metoksifeniltio)metiI)pirolidin-2-on (34)
U rastvor (R)-(5-oksopirolidin-2-il)metil 4-metilbenzensuifonata (Helvetica Chimica Acta 1990, 73, 122-32; Tetrahedron: Asymmetry 2007, 18, 664-670) (1.05 g, 3.9 mmol) u CH3CN (30 mL) je dodat 4-metoksibenzentiol (0.55 g, 3.9 mmol) i CS2CO3 (5 g, višak). Reakciona mešavina je mešana u toku 3 dana. Rastvoru je dodat EtOAc (50 mL) i H2O (30 mL). Izdvojena je organska faza. Rastvarači su odstranjeni uparavanjem, da bi se dobilo jedinjenje iz naslova, u vidu ulja (0.91 g, 98%). TLC i NMR su pokazali da je proizvod bio dovoljno čist za sledeći korak.
1H-NMR (300 MHz, CDC13): δ:7.4 (d, 2H), 6.8 (d, 2H), 6.19 (s, br, 1H), 3.8 (s, 3H), 3.7 (m, 1H), 3.0 (dd, 1H), 2.8 (dd, 1H), 2.3 (m, 3H), 1.80 (m, 1H).
7-metoksi-l,2,ll,lla-tetrahidrobenzo[f]pirolo[2,l-c][l,4]tiazepin-3(5H)-on (35)
Smeša 5-((4-metoksifeniltio)metil)pirolidin-2-ona (34) (160 mg),
paraformaldehida (2.0 g) i p-toluensulfonske kiseline (200 mg) u benzenu (60 mL) je mešana na 80°C, tokom 18 h. Reakciona mešavina je filtrirana i isprana sa zasićenim rastvorom NaHCO3 (2x10 mL). Rastvarači su odstranjeni uparavanjem pod sniženim pritiskom, kako bi se dobio sirovi proizvod 34, u vidu ulja. Proizvod je prečišćen podvrgavanjem hromatografiji na SiO2 (CH2Cl2/EtOAc=5/l). Prinos: 140 mg, 87.5%.
1H-NMR (300 MHz, CDCh): δ: 7.45 (d, 1H), 7.05 (s, 1H), 6.7 (d, 1H), 4.95 (d, 1H), 4.6 (d, 1H), 4.0 (m, 1H), 3.8 (s, 3H), 2.9 (d, 1H), 2.6 (d, 1H), 2.4 (m, 2H), 2.3 (m, 1H), 1.6 (m, 1H).
Primer 17: Sinteza Jedinjenja 40 2-(7-metoksi-2,3-dihidrobenzo[f|][l,4]tiazepin-4(5H)-il)sirćetne kiseline (ARM 111) (Šema 18).
Šema 18
Jedinjenje 1 je prevedeno u jedinjenje 4 ili njegovu slobodnu bazu 4a, kako je opisano u Primeru 1. Da bi se proizvelo jedinjenje 40, smeša jedinjenja 4 ili njegove slobodne baze 4a, 1-bromoacetat metil i piridin reaguju u DMF-u, u odgovarajućem vremenskom periodu. U ovu mešavinu se dodaje etil acetat i, ukoliko je neophodno, reakciona smeša se ispira baznim rastvorom (NaHCO3) ili vodom. Proizvedeno jedinjenje 39 (ARM110), kao ulje, može da se prečisti, na primer, hromatografijom na SiO2 koloni. Onda se u jedinjenje 39 u rastvaraču (kao što je MeOH) dodaje baza (kao što je 1N NaOH) i smeša se ostavi da reaguje u odgovarajućem vremenskom periodu. Zatim se uklanjaju rastvarači, na primer pod sniženim pritiskom, a ostatak tada može da se rastvori u vodenom rastvoru, kao voda. Vodena faza se može isprati sa etil acetatom i zakiseliti, na primer sa 1N HC1, na pH otprilike 4. Tada se mogu ukloniti rastvarači, na primer pod sniženim pritiskom, kako bi se proizvela sirova masa 40. Upotrebom alkohola, kao što je etanol, može se ukloniti NaCl da bi se dobilo čisto jedinjenje 40 u vidu čvrste materije.

Claims (28)

1. Postupak za proizvodnju 2,3,4,5-tetrahidro[l,4]benzotiazepina, koji ima formulu: koji obuhvata reakciju [2-(acilaminoetil)tio]arena formule: sa aldehidom formule R4CHO ili njegovim multimerom i sa kiselinom, pri čemu: Ar je monociklični, biciklični ili triciklični arilni ili heteroarilni prstenasti sistem; R1, R2 i R4 su, svaki nezavisno, H, (C1-C2o)ugljovodonik, (C1-C6)alkil, cikloalkil, aril, heterociklil, heteroaril, (C1-C6)alki 1-aril, (C1-C6)alkil-cikloalkil, (C1-C6)alkil-heterociklil ili (C1-C6)alkil-heteroaril, pri čemu je svaki od arila, cikloalkila, heterociklila i heteroarila opciono supstituisan sa jednim do tri supstituenta, koji su nezavisno odabrani iz grupe, koja se sastoji od: halogena, alkila, alkoksila, nitro, cijano i haloalkila; R3 je (C1-C10)acil; P(O)R8R9, C(=O)-R10, C(=S)-Rn, S(=O)2R12, (CH2)mR13, azotna zaštitna grupa, OH, (C1-C6)alkil, cikloalkil, aril, heterociklil, heteroaril, (C1-C6)alkil-aril, (C1-C6)alkil-cikloalkil, (C1-C6)alkil-heterociklil ili (C1-C6)alkilheteroaril, pri čemu je svaki od arila, cikloalkila, heterociklila i heteroarila opciono supstituisan sa jednim do tri supstituenta, koji su nezavisno odabrani iz grupe, koju sačinjavaju: halogen, alkil, alkoksil, nitro, cijano i haloalkil; ili, uzeti zajedno, R2 i R3 obrazuju okso-supstituisani heterocikl koji sadrži azot; R5 je, nezavisno, u svakom od svojih pojavljivanja: H, (C|-C2o)ugljovodonik, (C1-C6)alkil, cikloalkil, aril, heterociklil, heteroaril, (C1-C6)alkil-aril, (C1-C6)alkil-cikloalkil, (C1-C6)alkil-heterociklil ili (C1-C6)alkil-heteroaril, halogen, acil, SO3, -OR6, -SR6, -NR6aR6b, -N(R6)C(=O)OR7, N(R6)C(=O)R7, -C(-O)NR6aR6b, -C(=O)OR6, -C(=O)R6, -OC(=O)R6, -CO2, -CN, -(C,-C6)haloalkil, -O-(C1-C6)haloalkil, -N3 ili -P(O)R8R9, pri čemu je svaki od arila, cikloalkila, heterociklila i heteroarila opciono supstituisan sa jednim do tri supstituenta, koji su nezavisno odabrani iz grupe koju sačinjavaju: halogen, alkil, alkoksil, nitro, cijano i haloalkil; R10 i R11 su svaki, nezavisno: H, -OR14, -NR6aR6b, NHNHR15, NHOH, CONH2NHR15, CO2R15, CONR15, halogen, alkoksi, ariloksi, aliloksi, benziloksi, supstituisani benziloksi, fluoroenilmetoksi, adamantiloksi, (C1-C20)ugljovodonik, (C1-C6)alkil, cikloalkil, aril, heterociklil, heteroaril, (C1-C6)alkil-aril, (C1-C6)alkil-cikloalkil, (C1-C6)alkil-heterociklil ili (C1-C6)alkil-heteroaril, pri čemu je svaki od arila, cikloalkila, heterociklila i heteroarila opciono supstituisan sa jednim do tri supstituenta, koji su nezavisno odabrani iz grupe koju sačinjavaju: halogen, alkil, alkoksil, nitro, cijano i haloalkil; R6, R6a, R6b, R7, R8, R9, R12, R14, R15, R16 i R17 su svaki, nezavisno, u svakom od svojih pojavljivanja: H, -OR15, -NR15R16, NHNHR16, NHOH, (C1-C20)ugljovodonik, (C1-C6)alkil, cikloalkil, aril, heterociklil, heteroaril, (C1-C6)alkil-ari 1, (C1-C6)alkil-cikloalkil, (C1-C6)alkil-heterociklil ili (C1-C6)alkil-heteroaril, pri čemu je svaki od arila, cikloalkila, heterociklila i heteroarila opciono supstituisan sa jednim do tri supstituenta, koji su nezavisno odabrani iz grupe koju sačinjavaju: halogen, alkil, alkoksil, nitro, cijano i haloalkil, ili R6a i R6b, zajedno sa azotom, za koji su oni vezani, predstavljaju 5, 6 ili 7-člani heterociklil, koji u prstenu sadrži azot; R13 je NH2, OH, -SO2R16, -NHSO2R16, C(=O)R17 NH(C=O)R17, -O(C=O)R17 ili -P(O)R8R9; m je ceo broj od 1-10; a q je nula ili ceo broj od 1-4, pod uslovom da kada R5 je -C(=O)R6, R5 nije u orto položaju u odnosu na sumpornu stranu lanca.
2. Postupak, prema zahtevu 1, pri čemu [2-(acilaminoetil)tio]aren prvo reaguje sa aldehidom ili njegovim multimerom i bazom kako bi se formirao [N-hidroksimetil-2-[acilaminoetil)tio]aren koji ima formulu: а,    zatim se [N-hidroksimetil-2-(acilaminoetil)tio]aren tretira sa kiselinom da bi se obrazovao 2,3,4,5-tetrahidro[ 1,4]benzotiazepin.
3.    Postupak, prema zahtevu 1 ili 2, pri čemu je baza hidrid, hidroksid ili karbonat alkalnog metala, piridin ili trialkilamin.
4.    Postupak, prema zahtevu 1, 2 ili 3, pri čemu je kiselina sulfonska kiselina ili Lewisova kiselina, a sulfonska kiselina je izabrana iz grupe, koja se sastoji od: toluensulfonske kiseline, benzensulfonske kiseline, metansulfonske kiseline, piridinijuma p-toluensulfonata i trifluorometansulfonske kiselina, dok je Lewisova kiselina izabrana iz grupe koja se sastoji od: boro-trifluorid eterata, titanijum tetrahlorida, aluminijum hlorida i cink hlorida.
5.    Postupak, prema ma kom od prethodnih zahteva, pri čemu je aldehid ili njegov multimer formaldehid, paraformaldehid ili 1,3,5-trioksan.
6. Postupak, prema ma kom od prethodnih zahteva, pri čemu: R3 je: acetil, benzoil, toluoil, benziloksikarbonil, t-butoksikarbonil, akriloil, oksalil ili -C(=O)N(R19)2, pri čemu je svaki R19 : vodonik, alki], aril, heterociklil, heteroaril, alkilaril, alkilheterociklil ili alkilheteroaril, ili uzeti zajedno, N(R19)2 predstavljaju 5, 6, ili 7-člani prstenasti heterocikl koji sadrži azot; ili R5 je (C1-C4)ugljovodonik, halogen, -OR6, -SR6, -CO2, -CN, -(C1-C4)haloalkil ili -O-(C1-C4)haloalkil; i R6 je H ili (C1-C6)ugljovodonik; ili Ar je fenil; ili R2 i R3 , uzeti zajedno, obrazuju : pirolidon, oksazolidinon ili piperidinon; ili R1, R2 i R4 su vodonici.
7. Postupak, prema ma kom od prethodnih zahteva, pri čemu: q je 0 ili 1; R1, R2 i R4 su vodonici; R3 je (C1-C10)acil formule -C(=O)-R18, ili azotna zaštitna grupa, gde R18 je: H, (C1-C6)alkil, (C1-C6)alkoksi, aliloksi, benziloksi, supstituisani benziloksi, fluorenil-metoksi ili adamantiloksi; R5 je H, (C1-C4)ugljovodonik, halogen, -OR6, -SR6, -NO2, -CN, -(C1-C4)haloalkil ili -O-(C1-C4)haloalkil, R6 je H ili (C1-C6)ugljovodonik; i postupak dalje obuhvata prevođenje jedinjenja formule: u oksalatno jedinjenje formule: gde M je: H, amonijum, alkalni metal ili zemnoalkalni metal.
8. Postupak, prema zahtevu 7, u kome korak prevođenja obuhvata otcepljivanje R3 grupe, kako bi se dobio 2,3,4,5-tetrahidrobenzo[ t] [l ,4 ]tiazepin formule: uz acilaciju 2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][l,4]tiazepina sa oksalatnim estrom; i, zatim hidrolizu estra.
9.    Postupak, prema zahtevu 8, u kome korak hidrolize obuhvata tretiranje estra sa bazom, pri čemu je baza hidrid, hidroksid ili karbonat alkalnog metala, piridin ili trialkilamin i, opciono kada M je H, zakiseljavanje.
10.    Postupak, prema zahtevu 8 ili 9, koji dalje obuhvata prevođenje oksalatnog jedinjenja, kada M je H, u njegovu so, gde je M katjon, kao: Na+, Mg++, Ca++ ili amonijum.
11.    Postupak, prema zahtevu 8, 9 ili 10, pri čemu q je 1 i R5 je OCH3 na poziciji 7 benzotiazepinskog prstena, a jedinjenje ima formulu: gde M je: vodonik, amonijum, alkalni metal ili zemnoalkalni metal.
12. Postupak, prema zahtevu 11, za specifičnu izradu jedinjenja formule: gde [2-(acilaminoetil)tio]aren ima formulu: aldehid je paraformaldehid, a kiselina je toluensulfonska kiselina ili hlorovodonična kiselina i reakcijom se dobija CBZ-zaštićeni benzotiazepin formule: a postupak dalje obuhvata: otcepljivanje karbobenziloksi grupe pomoću kiseline kako bi se dobio 7-metoksi- 2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][ 1,4]tiazepin; acilovanje 7-metoksi-2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][l,4]tiazepina sa metil hloro-oksalatom; hidrolizovanje metilnog estra sa vodenom bazom; zakiseljavanje da bi se obrazovalo kiselo jedinjenje; i opciono, prevođenje kiselog jedinjenja ujedinjenje formule: gde M je amonijum, alkalni metal ili zemnoalkalni metal.
13. Postupak, prema zahtevu 1, pri čemu R3 je R3a, a 2,3,4,5-tetrahidro[l,4] benzotiazepin se izrađuje obradom [2-(acilaminoetil)tio]arena formule: sa aldehidom formule R4CHO ili njenog multimera i kiselinom, kako bi se dobilo jedinjenje koje ima formulu: u kome R3a je (C1-C10)acil koji ima formulu -C(=O)-R18 ili azotna zaštitna grupa, gde R18 je: H, (C1-C6)alkil, (C1-C6)alkoksi, aliloksi, benziloksi, supstituisani benziloksi, fluorenil-metoksi ili adamantiloksi.
14. Postupak, prema zahtevu 13, pri čemu [2-(acilaminoetil)tio]arensko jedinjenje ima formulu
15. Postupak, prema zahtevu 13 ili 14, koji dalje obuhvata acilovanje 4-nesupstituisanog-2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][l,4]tiazepina sa R3X kako bi se dobilo jedinjenje koje ima formulu: u kome R3 je (C1-C10)acil; P(O)R8R9, C(=O)-R10, C(=S)-Rn, S(O)2R12, (CH2)mR13, azotna zaštitna grupa, OH, (C1-C6)alkil, cikloalkil, aril, heterociklil, heteroaril,(C1-C6) alkil-aril, (C1-C6)alkil-cikloalkil, (C1-C6)alkil-heterociklil ili (C1-C6)alkil-heteroaril, a svaki od arila, cikloalkila, heterociklila i heteroarila je opciono supstituisan sa jednim do tri supstituenta, koji su nezavisno odabrani iz grupe, koja se sastoji od: halogena, alkila, alkoksila, nitro, cijano i haloalkla; ili, uzeti zajedno, R2 i R3 obrazuju okso-supstituisani heterocikl koji sadrži azot; i X je halogen, (C1-C10) aciloksi ili aktivirani estarski ostatak.
16. Postupak, prema zahtevu 15, gde R3 je t-butoksikarbonil, benziloksikarbonil, supstituisani benziloksikarbonil ili fluorenilmetoksikarbonil; ili gde R3X je kiseli hlorid, kiseli anhidrid, aktivirani estar, hloroformat ili karbaminski hlorid.
17. Postupak, prema zahtevu 13, pri čemu postupak dalje obuhvata obradu jedinjenja formule: u kojoj R3a je -C(=O)-R18, gde je R18 : (C1-C4)alkoksi, aliloksi, benziloksi, supstituisani benziloksi, fluorenilmetoksi ili adamantiloksi; reaguje sa aminom formule HN(R19)2 u kojoj je svaki R19: vodonik, alkil, aril, heterociklil, heteroaril, alkilaril, alkilheterociklil, ili alkilheteroaril ili uzeti zajedno, N(R19)2, predstavljaju 5, 6 ili 7-člani prstenasti heterocikl koji sadrži azot, da bi se formiralo jedinjenje koje ima formulu:
18. Postupak, prema zahtevu 13, pri čemu [2-(acilaminoetil)tio]arensko jedinjenje ima formulu: i reaguje sa (i) formaldehidom i kiselinom kako bi se dobio zaštićeni benzotiazepin koji ima formulu: ili (ii) formaldehidom i bazom da bi se formirao [N-hidroksimetil-2-(acilaminoetil)tio] benzen koji ima formulu: i [N-hidroksimetiI-2-(acilaminoetiI)tio]benzen dalje reaguje sa kiselinom da bi se dobio zaštićeni benzotiazepin koji ima formulu: u kojoj: R3aje (C1-C10)acil formule -C(=O)-R18 ili azotna zaštitna grupa; R5a je : H, (C1-C4)ugljovodonik, halogen, -OR6, -SR6, -NO2, -CN, -(C1-C4)haloalkil ili -O-(C1-C4)haloalkil; R6 je H ili (C1-C6)-ugljovodonik; i R18 je : H, (C1-C6)alkil, (C1-C4)aIkoksi, aliloksi, benziloksi, supstituisani benziloksi, fluorenilmetoksi ili adamantiloksi.
19. Postupak, prema zahtevu 18, koji dalje obuhvata korak otcepljivanja R3a grupe kako bi se dobilo jedinjenje koje ima formulu:
20. Postupak, prema zahtevu 19, koji dalje obuhvata korak acilovanja 4-nesupstituisanog- 2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][l,4]tiazepina sa R3X kako bi se dobilo jedinjenje koje ima formulu: u kome R3 je (C1-C6)acil; P(O)R8R9, C(=O)-R10, C(=S)-Rn, S(O)2R12, (CH2)mR13, azotna zaštitna grupa, OH, (C1-C6)alkil, cikloalkil, aril, heterociklil, heteroaril, (C1-C6) alkil-aril, (C1-C6)alkil-cikloalkil, (C1-C6)alkil-heterociklil ili (C1-C6)alkil-heteroaril, a svaki od arila, cikloalkila, heterociklila i heteroarila je opciono supstituisan sa jednim do tri supstituenta, koji su nezavisno odabrani iz grupe, koja se sastoji od: halogena, alkila, alkoksila, nitro, cijano i haloalkla; i X je halogen, (C1-C10) aciloksi ili aktivirani estarski ostatak.
21. Postupak, prema zahtevu 18, koji dalje obuhvata reakciju 4-nesupstituisanog-2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][l,4]tiazepina sa jedinjenjem koje ima formulu X-CH2-COOR’, pri čemu je X halogen, a R’ je alkil, da bi se obrazovalo estarsko jedinjenje formule: i hidrolizu estra, kako bi se obrazovalo jedinjenje formule:
22. Postupak, prema zahtevu 18, koji dalje obuhvata prevođenje u: u kome je M : H, amonijum, alkalni metal ili zemnoalkalni metal.
23. Postupak, prema zahtevu 22, u kome: konverzija se postiže otcepljivanjem R3a grupe, kako bi se dobio 2,3,4,5-tetrahidro-benzo[f][l,4]tiazepin, uz acilaciju 2,3,4,5-tetrahidrobenzo[f][l,4]tiazepina sa oksalatnim estrom i, zatim hidrolizu estra; i/ili korak hidrolize uključuje tretman estra sa bazom, a opciono, kada M je H, zakiseljavanje, pri čemu je baza hidrid, hidroksid ili karbonat alkalnog metala, piridin ili trialkilamin i, opciono, kada M je H, dobijeni proizvod se prevodi u svoju so, gde je M katjon.
24. Postupak, prema zahtevu 1, koji dalje obuhvata izradu [2-(acilaminoetil) tiojarena reakcijom jedinjenja formule: sa jedinjenjem formule: kako bi se dobilo jedinjenje formule: opciono u prisustvu baze, a zatim, reakcijom sa jedinjenjem formule R3X, gde je LG odlazeća grupa za nukleofilnu zamenu sa tiolom, a X je odlazeća grupa za nukleofilnu zamenu sa aminom.
25. Postupak, prema zahtevu 24, pri čemu je LG halogen ili sulfonat, baza je hidrid, hidroksid ili karbonat alkalnog metala, piridin ili trialkilamin i R3X je kiseli hlorid, kiseli anhidrid, aktivirani estar, hloroformat ili karbaminski hlorid; a sulfonat je odabran iz grupe, koja se sastoji od: metansulfonata, toluensulfonata, benzensulfonata, trifluorometansulfonata, nitrofenilsulfonata i bromofenilsulfonata i, pri čemu je halogen odabran iz grupe koja se sastoji od: hloro, jodo i bromo.
26. Postupak, prema zahtevu l, u kome se [2-(acilaminoetil)tio]aren priprema reakcijom jedinjenja formule: sa jedinjenjem formule: opciono u prisustvu baze, gde je LG odlazeća grupa za nukleofilnu zamenu sa tiolom.
27.    Postupak, prema zahtevu 26, pri čemu je LG halogen ili sulfonat, baza je hidrid, hidroksid ili karbonat alkalnog metala, piridin ili trialkilamin, sulfonat je odabran iz grupe, koja se sastoji od: metansulfonata, toluensulfonata, benzensulfonata, trifluorometansulfonata, nitrofenilsulfonata i bromofenilsulfonata i, halogen je odabran iz grupe koja se sastoji od: hloro, jodo i bromo.
28.    Postupak, prema ma kom od prethodnih zahteva, pri čemu je baza: NaH, NaOH, KOH, Na2-CO3, K2-CO3, Cs2-CO3, Et3N ili (iPr)2NEt.
MEP-2012-160A 2008-03-03 2009-03-03 Postupak za proizvodnju benzotiazepina od gama-aminoalkilbenzena ME01989B (me)

Applications Claiming Priority (3)

Application Number Priority Date Filing Date Title
US3319708P 2008-03-03 2008-03-03
EP09718412A EP2250159B1 (en) 2008-03-03 2009-03-03 Process for preparing benzothiazepines from gamma-aminoalkylbenzenes
PCT/US2009/035863 WO2009111463A1 (en) 2008-03-03 2009-03-03 Process for preparing benzothiazepines from gamma-aminoalkylbenzenes

Publications (1)

Publication Number Publication Date
ME01989B true ME01989B (me) 2012-08-31

Family

ID=40585577

Family Applications (1)

Application Number Title Priority Date Filing Date
MEP-2012-160A ME01989B (me) 2008-03-03 2009-03-03 Postupak za proizvodnju benzotiazepina od gama-aminoalkilbenzena

Country Status (25)

Country Link
US (2) US8618282B2 (me)
EP (1) EP2250159B1 (me)
JP (1) JP5458025B2 (me)
KR (1) KR101260859B1 (me)
CN (1) CN101977902B (me)
AR (1) AR071282A1 (me)
AT (1) ATE536348T1 (me)
AU (1) AU2009221969B2 (me)
BR (1) BRPI0908570A2 (me)
CA (1) CA2717523C (me)
CY (1) CY1112538T1 (me)
DK (1) DK2250159T3 (me)
EA (2) EA020602B9 (me)
ES (1) ES2378871T3 (me)
HR (1) HRP20120182T1 (me)
IL (1) IL207651A (me)
ME (1) ME01989B (me)
MX (1) MX2010009608A (me)
NZ (1) NZ587767A (me)
PL (1) PL2250159T3 (me)
PT (1) PT2250159E (me)
RS (1) RS52172B (me)
SI (1) SI2250159T1 (me)
WO (1) WO2009111463A1 (me)
ZA (1) ZA201005956B (me)

Families Citing this family (5)

* Cited by examiner, † Cited by third party
Publication number Priority date Publication date Assignee Title
US8710045B2 (en) * 2004-01-22 2014-04-29 The Trustees Of Columbia University In The City Of New York Agents for preventing and treating disorders involving modulation of the ryanodine receptors
EP2708535A1 (en) 2012-05-11 2014-03-19 Les Laboratoires Servier Agents for treating disorders involving modulation of ryanodine receptors
CN108530385B (zh) * 2018-07-16 2019-10-01 青岛科技大学 一种1,3-苯并硫氮杂*类化合物的制备方法
JP2024503045A (ja) 2021-01-08 2024-01-24 アームゴ・ファーマ・インコーポレーテッド リアノジン受容体調節因子の結晶形態およびその使用
WO2022246114A2 (en) 2021-05-20 2022-11-24 Armgo Pharma, Inc. Pharmaceutical compositions comprising a ryanodine receptor modulator and uses thereof

Family Cites Families (9)

* Cited by examiner, † Cited by third party
Publication number Priority date Publication date Assignee Title
JP2703408B2 (ja) 1990-12-28 1998-01-26 麒麟麦酒株式会社 1,4‐ベンゾチアゼピン誘導体
RU2115650C1 (ru) 1992-11-09 1998-07-20 Дзе Бутс Компани ПЛС 2,3,4,5-тетрагидро-1,4-бензотиазепины, их стереоизомеры или их фармацевтически приемлемые соли, способ их получения, фармацевтическая композиция, обладающая противосудорожным действием
IL108634A0 (en) * 1993-02-15 1994-05-30 Wellcome Found Hypolipidaemic heterocyclic compounds, their prepatation and pharmaceutical compositions containing them
GB9616279D0 (en) * 1996-08-02 1996-09-11 Knoll Ag Chemical process
US8022058B2 (en) 2000-05-10 2011-09-20 The Trustees Of Columbia University In The City Of New York Agents for preventing and treating disorders involving modulation of the RyR receptors
US20040229781A1 (en) * 2000-05-10 2004-11-18 Marks Andrew Robert Compounds and methods for treating and preventing exercise-induced cardiac arrhythmias
US7718644B2 (en) 2004-01-22 2010-05-18 The Trustees Of Columbia University In The City Of New York Anti-arrhythmic and heart failure drugs that target the leak in the ryanodine receptor (RyR2) and uses thereof
US7879840B2 (en) * 2005-08-25 2011-02-01 The Trustees Of Columbia University In The City Of New York Agents for preventing and treating disorders involving modulation of the RyR receptors
US7704990B2 (en) 2005-08-25 2010-04-27 The Trustees Of Columbia University In The City Of New York Agents for preventing and treating disorders involving modulation of the RyR receptors

Also Published As

Publication number Publication date
EA020602B9 (ru) 2016-06-30
CN101977902A (zh) 2011-02-16
IL207651A0 (en) 2010-12-30
NZ587767A (en) 2012-05-25
JP2011514904A (ja) 2011-05-12
AU2009221969A1 (en) 2009-09-11
ATE536348T1 (de) 2011-12-15
DK2250159T3 (da) 2012-03-19
ES2378871T3 (es) 2012-04-18
IL207651A (en) 2013-07-31
EP2250159A1 (en) 2010-11-17
CY1112538T1 (el) 2015-12-09
AU2009221969B2 (en) 2012-04-19
AR071282A1 (es) 2010-06-09
US20140121368A1 (en) 2014-05-01
CN101977902B (zh) 2013-10-30
US20090227788A1 (en) 2009-09-10
EA020602B1 (ru) 2014-12-30
SI2250159T1 (sl) 2012-04-30
BRPI0908570A2 (pt) 2020-08-04
EP2250159B1 (en) 2011-12-07
HK1154006A1 (en) 2012-04-20
WO2009111463A1 (en) 2009-09-11
JP5458025B2 (ja) 2014-04-02
RS52172B (sr) 2012-08-31
EA201400570A1 (ru) 2015-01-30
US8618282B2 (en) 2013-12-31
EA028108B1 (ru) 2017-10-31
MX2010009608A (es) 2010-09-28
PT2250159E (pt) 2012-01-16
HRP20120182T1 (hr) 2012-03-31
CA2717523A1 (en) 2009-09-11
KR20100119000A (ko) 2010-11-08
US9573914B2 (en) 2017-02-21
EA201001406A1 (ru) 2011-06-30
PL2250159T3 (pl) 2012-05-31
KR101260859B1 (ko) 2013-05-06
CA2717523C (en) 2014-01-21
ZA201005956B (en) 2011-10-26
AU2009221969A8 (en) 2010-10-07

Similar Documents

Publication Publication Date Title
CA2961984C (en) Novel chiral synthesis of n-acyl-(3-substituted)-(8-substituted)-5,6-dihydro-[1,2,4]triazolo[4,3-a]pyrazines
ME01989B (me) Postupak za proizvodnju benzotiazepina od gama-aminoalkilbenzena
EP0927183B1 (en) Spirocyclic metalloprotease inhibitors
MXPA05004748A (es) Metodos para preparacion de compuestos pirrolotriazina utiles como inhibidores de cinasa.
CA1041523A (en) Preparation of 1-oxapenicillins and novel intermediates therefor
CA2600521A1 (en) N-hydroxyamides omega-substituted with tricyclic groups as histone deacetylase inhibitors, their preparation and use in pharmaceutical formulations
Siddiqui et al. Ionic liquid promoted spiroannulation via hetero-Michael addition and intramolecular heterocyclisation
HU176510B (en) Process for producing codensed 1,4-benzoxasine- and 3,4-benzithiasinenderivatives
JP5198877B2 (ja) ベンゾアゼピノン類の製造方法
AU755425B2 (en) Substituted isoxazolylthiophene compounds
HK1154006B (zh) 由γ-氨基烷基苯製備苯並硫氮雜䓬的方法
JPH03264583A (ja) ピペリジン誘導体及びその製造中間体
Moss et al. Ketene-S, S-acetals as 1, 3-dipolarophiles towards azides. A new synthetic entry into cyclic amino acids
AU2006277710A1 (en) Preparation of diazapentalene derivatives via epoxydation of dihydropyrroles
KR20100051830A (ko) 1-옥소-이소인돌린-4-카르복스아미드 및 1-옥소-1,2,3,4-테트라히드로이소퀴놀린-5-카르복스아미드 유도체, 그의 제조 및 치료적 용도
US6784293B1 (en) Process for making Boc-protected 3-aminohydantoins/thiohydantoins and 3-aminodihydrouracils/dihydrothiouracils
CF et al. 7.5 Synthesis of Six-Membered N-Heterocycles
WO2012005312A1 (ja) 三置換インダゾールアクリル酸アミド誘導体の製造方法
WO2011016016A9 (en) Processes for the preparation of vardenafil