HRP20020269A2 - The prv-1 gene and use thereof - Google Patents

The prv-1 gene and use thereof Download PDF

Info

Publication number
HRP20020269A2
HRP20020269A2 HR20020269A HRP20020269A HRP20020269A2 HR P20020269 A2 HRP20020269 A2 HR P20020269A2 HR 20020269 A HR20020269 A HR 20020269A HR P20020269 A HRP20020269 A HR P20020269A HR P20020269 A2 HRP20020269 A2 HR P20020269A2
Authority
HR
Croatia
Prior art keywords
sequence
amino acids
nucleotides
prv
polypeptide
Prior art date
Application number
HR20020269A
Other languages
English (en)
Inventor
Heike Pahl
Original Assignee
Universitaetsklinikum Freiburg
Priority date (The priority date is an assumption and is not a legal conclusion. Google has not performed a legal analysis and makes no representation as to the accuracy of the date listed.)
Filing date
Publication date
Application filed by Universitaetsklinikum Freiburg filed Critical Universitaetsklinikum Freiburg
Publication of HRP20020269A2 publication Critical patent/HRP20020269A2/hr

Links

Classifications

    • CCHEMISTRY; METALLURGY
    • C07ORGANIC CHEMISTRY
    • C07KPEPTIDES
    • C07K14/00Peptides having more than 20 amino acids; Gastrins; Somatostatins; Melanotropins; Derivatives thereof
    • C07K14/435Peptides having more than 20 amino acids; Gastrins; Somatostatins; Melanotropins; Derivatives thereof from animals; from humans
    • C07K14/575Hormones
    • CCHEMISTRY; METALLURGY
    • C07ORGANIC CHEMISTRY
    • C07KPEPTIDES
    • C07K14/00Peptides having more than 20 amino acids; Gastrins; Somatostatins; Melanotropins; Derivatives thereof
    • C07K14/435Peptides having more than 20 amino acids; Gastrins; Somatostatins; Melanotropins; Derivatives thereof from animals; from humans
    • C07K14/46Peptides having more than 20 amino acids; Gastrins; Somatostatins; Melanotropins; Derivatives thereof from animals; from humans from vertebrates
    • C07K14/47Peptides having more than 20 amino acids; Gastrins; Somatostatins; Melanotropins; Derivatives thereof from animals; from humans from vertebrates from mammals
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P17/00Drugs for dermatological disorders
    • A61P17/04Antipruritics
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P19/00Drugs for skeletal disorders
    • A61P19/06Antigout agents, e.g. antihyperuricemic or uricosuric agents
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P25/00Drugs for disorders of the nervous system
    • A61P25/04Centrally acting analgesics, e.g. opioids
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P31/00Antiinfectives, i.e. antibiotics, antiseptics, chemotherapeutics
    • A61P31/04Antibacterial agents
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P35/00Antineoplastic agents
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P35/00Antineoplastic agents
    • A61P35/02Antineoplastic agents specific for leukemia
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P43/00Drugs for specific purposes, not provided for in groups A61P1/00-A61P41/00
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P7/00Drugs for disorders of the blood or the extracellular fluid
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P7/00Drugs for disorders of the blood or the extracellular fluid
    • A61P7/02Antithrombotic agents; Anticoagulants; Platelet aggregation inhibitors
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P7/00Drugs for disorders of the blood or the extracellular fluid
    • A61P7/04Antihaemorrhagics; Procoagulants; Haemostatic agents; Antifibrinolytic agents
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P7/00Drugs for disorders of the blood or the extracellular fluid
    • A61P7/06Antianaemics
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P7/00Drugs for disorders of the blood or the extracellular fluid
    • A61P7/10Antioedematous agents; Diuretics
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P9/00Drugs for disorders of the cardiovascular system
    • A61P9/12Antihypertensives
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61KPREPARATIONS FOR MEDICAL, DENTAL OR TOILETRY PURPOSES
    • A61K38/00Medicinal preparations containing peptides
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61KPREPARATIONS FOR MEDICAL, DENTAL OR TOILETRY PURPOSES
    • A61K48/00Medicinal preparations containing genetic material which is inserted into cells of the living body to treat genetic diseases; Gene therapy

Landscapes

  • Health & Medical Sciences (AREA)
  • Chemical & Material Sciences (AREA)
  • Life Sciences & Earth Sciences (AREA)
  • Organic Chemistry (AREA)
  • Medicinal Chemistry (AREA)
  • General Health & Medical Sciences (AREA)
  • Chemical Kinetics & Catalysis (AREA)
  • General Chemical & Material Sciences (AREA)
  • Nuclear Medicine, Radiotherapy & Molecular Imaging (AREA)
  • Pharmacology & Pharmacy (AREA)
  • Animal Behavior & Ethology (AREA)
  • Public Health (AREA)
  • Veterinary Medicine (AREA)
  • Bioinformatics & Cheminformatics (AREA)
  • Engineering & Computer Science (AREA)
  • Hematology (AREA)
  • Diabetes (AREA)
  • Proteomics, Peptides & Aminoacids (AREA)
  • Zoology (AREA)
  • Molecular Biology (AREA)
  • Genetics & Genomics (AREA)
  • Pain & Pain Management (AREA)
  • Biophysics (AREA)
  • Biochemistry (AREA)
  • Oncology (AREA)
  • Gastroenterology & Hepatology (AREA)
  • Toxicology (AREA)
  • Neurosurgery (AREA)
  • Dermatology (AREA)
  • Neurology (AREA)
  • Biomedical Technology (AREA)
  • Heart & Thoracic Surgery (AREA)
  • Cardiology (AREA)
  • Communicable Diseases (AREA)
  • Rheumatology (AREA)
  • Physical Education & Sports Medicine (AREA)
  • Endocrinology (AREA)
  • Medicines That Contain Protein Lipid Enzymes And Other Medicines (AREA)
  • Peptides Or Proteins (AREA)
  • Measuring Or Testing Involving Enzymes Or Micro-Organisms (AREA)

Description

Izum se odnosi na nukleotidnu sekvencu koja kodira PRV-1 gen, na rekombinantnu DNA koja sadrži tu nukleotidnu sekvencu, na vektore koji sadrže rekombinantnu DNA i na stanice koje su transformirane pomoću tih vektora, a također na polipeptid PRV-1, na antitijela za taj polipeptid, na proces za detekciju PRV-1 polipeptida i na lijekove koji obuhvaćaju PRV-1 polipeptid ili antitijela za PRV-1 polipeptid.
Polycythemia rubra vera (erythremia), također zvana i polycythemia vera ili p. vera, je zloćudna hematološka bolest u kojoj dolazi do povećanog nastajanja eritroidnih, granulocitnih i megakariocitnih stanica. Bolest je klonskog porijekla i javlja se kao rezultat mutacije pojedinačne hematopoietične prekursorske stanice. U Njemačkoj se javlja 4 do 6 slučaja p. vere na milijun stanovnika. U slučaju da je se ne liječi, bolest dovodi do smrti unutar 18 mjeseci. Liječenje ispuštanjem krvi ili kemoterapija produljuju prosječno vrijeme preživljavanja na više od 13 godina.
P. vera se dijagnosticira pomoću kliničkih kriterija. Klinička slika uključuje: glavobolju, pruritus, povećanja slezene kod dvije trećine pacijenata, krvarenja ili tromboze, povišeni krvni tlak kod trećine pacijenata, kostobolja, do koje dolazi uslijed povećane proizvodnje mokraćne kiseline i, u nekim slučajevima, gnojni čirevi. Najvažnije laboratorijske nalaze čine vrijednosti hemoglobina, hematokrit, broj eritrocita i ukupni volumen eritrocita, a također u mnogim slučajevima i neurofilna granulocitoza ili trombocitoza. S obzirom da je s jedne strane većina kriterija prilično difuzna, a s druge strane svi bolesnici ne ispunjavaju te kriterije, često je teško razlikovati p. veru od drugih mieloproliferativnih bolesti, kao što je kronična granulocitna leukemija ili esencijalna trombocitoza, te na taj način potvrditi dijagnozu. Molekularni uzrok p. vere je do danas u potpunosti nepoznat. Međutim, budući da se, ukoliko nije liječena, tijek bolesti povezan s p. verom može znatno pogoršati, točna dijagnoza je vrlo važna.
Cilj ovog izuma je stoga pronaći molekularni uzrok polycythemia rubra vere i stvoriti mogućnost za njeno dijagnosticiranje.
Taj cilj je postignut izoliranjem gena, čija je ekspresija specifično povezana s p. verom, a ne javlja se kod zdravih kontrolnih pojedinaca. Taj gen je označen kao gen PRV-1 (policistemia ruba vera).
Slična nukleotidna sekvenca je obuhvaćena u Međunarodnoj aplikaciji WO 98/50552.
Jedan od ciljeva iz ovog izuma se stoga odnosi na polinukleotid koji kodira gen PRV-1 i obuhvaća sekvencu ID br. 1. Polinukleotidi iz ovog izuma mogu biti jednolančana ili dvolančana DNA ili RNA. Ukoliko se radi o RNA, osobi vještoj u području struke će biti jasno da se nukleotid ̋U ̋ nalazi na mjestu nukleotida ̋T ̋. Pod ̋polinukleotidom ̋ se podrazumijevaju nukleinske kiseline koje sadrže 15 ili više nukleotida.
Nukleotidna sekvenca iz izuma je prikazana na slici 1. Izum se stoga odnosi na polinukleotid čija nukleotidna sekvenca odgovara sekvenci prikazanoj na slici 1, te također na polinukleotid čija nukleotidna sekvenca pokazuje male razlike. U ovoj aplikaciji se pod manjom razlikom podrazumijevaju one promijene sekvence kod kojih je nekoliko, preferirano ne više od 50, a naročito preferirano ne više od 25, nukleotida zamijenjeno, a da je, međutim, funkcija gena koji kodira nukleotidna sekvenca ostala nepromijenjena. Vješta osoba će biti upoznata s činjenicom da triplet baza koji kodira aminokiselinu može biti zamijenjen s drugim tripletom koji kodira istu aminokiselinu. Pored toga, područja koja su od manje važnosti mogu biti izbačena i/ili promijenjena u manjoj mjeri. U posebnom ostvarenju, polinukleotid koji obuhvaća nukleotide 36 do 1346 iz sekvence br. 1, predstavlja kodirajuće područje za gen PRV-1. Druga ostvarenja obuhvaćaju nukleotide 36 do 1262 ili 36 do 1238 iz sekvence br. 1. To područje vjerojatno kodira aktivno područje polipeptida PRV-1. Konačno, polinukleotid iz izuma može također obuhvatiti nukleotide 39 do 1346, 39 do 1262 ili 39 do 1238 iz sekvence br. 1, tako da kodon koji kodira polazni metionin nije prisutan. Preferirano ostvarenje predstavlja polinukleotid koji obuhvaća nukelotide 99 do 1346, 99 do 1262 ili 99 do 1238 iz sekvence br. 1. To rezultira s kodonom na 5' kraju koji kodira signalni peptid PRV-1 polipeptida koji nije bio prisutan.
Polinukleotid prema izumu može također biti fragment gena PRV-1. Pravilo je da fragment posjeduje više od 100 nukleotida, preferirano, međutim, više od 300 nukleotida. Fragmenti mogu također biti korišteni kao klice (praimers) ili kao probe, naročito za PCR; u tom slučaju, fragmenti mogu biti odrezani tako da odgovaraju svrsi. Obično, klice imaju duljinu između 10 i 30 nukleotida, a probe imaju duljinu između 15 i 50 nukleotida.
PRV-1 je endogeni gen čija ekspresija je kod zdravih pojedinaca ograničena na samo nekoliko organa. Normalno, ekspresija se pretežno odvija u hematopoietičkim organima, tj. u koštanoj srži i fetalnoj jetri, a slaba ekspresija se odvija u slezeni, dok u srcu, mišićima, gušterači ili bubregu ne dolazi do ekspresije. Kod bolesnika koji pate od p. vere dolazi do značajne prekomjerne ekspresije tog gena, osobito u hematopoietičkim stanicama.
Gen PRV-1 kodira protein s proteinskom sekvencom prikazanom na slici 2.
Signalni peptid, koji je prisutan u proteinskoj sekvenci svih površinskih molekula i koji se uobičajeno uklanja prilikom obrade proteina, je odijeljen crticom. Protein posjeduje sekvencijski ID br. 2. Kao rezultat navedenog, drugi aspekt izuma je čisti polipeptid koji posjeduje sekvencu br. 2, ali kome manjka signalni peptid (tj. aminokiseline 22 do 437 iz sekvence br. 2). Druga ostvarenja obuhvaćaju aminokiseline 1 do 409, 22 do 409 i 1 do 401 ili 22 do 401 iz sekvence br. 2 (što vjerojatno predstavlja aktivno područje proteina).
S obzirom na biološku aktivnost, polipeptid iz izuma je preferirano glikoziliran; najviše preferirano je N-glikoziliran. Nakon toga on može biti glikoziliran na najmanje jednoj od aminokiselina Asn-46, Asn-189 i Asn-382 PRV-1 polipeptida (brojevi aminokiselina se odnose na sekvencu br. 2). Izum također obuhvaća fragmente polipeptida iz izuma koji su N-glikozilirani. Fragmenti su dugački najmanje 50 aminokiselina, preferirano najmanje 100 aminokiselina, a najviše preferirano najmanje 150 aminokiselina. U drugom ostvarenju polipeptid može biti O-glikoziliran.
Vještoj osobi će biti jasno da određena aminokiselina može biti zamijenjena s drugim aminokiselinama bez slabljenja biološke aktivnosti proteina. Takvi modificirani oblici polipeptida iz izuma su također dio predmeta kojim se izum bavi (inačice). U aminokiselinske zamjene su uključene one zamjene koje nemaju negativno djelovanje na biološku aktivnost proteina. Vješta osoba može iskoristiti dobro poznati zakon za odabir zamjena.
Ovisno o postupku priprave PRV-1 polipeptid može, na primjer, posjedovati glikozil fosfatidilinozitolno sidro. Ono se nakon toga veže za aminokiseline 407 do 409 u sekvenci ID br. 2. GPI sidro je korišteno za vezanje proteina pomoću lipida na vanjskoj strani stanične membrane. Međutim, zbog razloga koji do sada još nisu u potpunosti razjašnjeni, često je opaženo da su GPI-povezani proteini također oslobođeni u medij. Ta pojava se naziva ̋curenje ̋. Do danas nije razjašnjeno da li je to specifični proces, tj. je su li takvi proteini odvojeni od membrane djelovanjem enzima na kontrolirani način, ili se radi o nespecifičnom gubitku sidra. Posljedica toga je da će vrlo vjerojatno PRV-1 biti nađen i na staničnoj membrani i izvan stanice. Izlučeni oblik, koji nije vezan za membranu, je vjerojatno važniji za djelovanje polipeptida kao faktora rasta i inhibitora rasta, budući da je kao faktor rasta taj oblik u stanju difundirati i doseći druge stanice.
Vještoj osobi će biti jasno da može utjecati na prianjanje proteina za staničnu membranu manipulacijom s aminokiselinama na C kraju proteina. To se posebno odnosi na pripravu definiranih DNA konstrukcija koje su namijenjene za ekspresiju polipeptida PRV-1 ili fragmenata tog polipeptida. Kodoni koji kodiraju te aminokiseline mogu biti mutirani ili uklonjeni.
Gen kodira površinski receptor iz obitelji uPAR/Ly6. Ta obitelj receptora može prenijeti mitogene signale, tj. signale koji stimuliraju diobu stanice. Zbog toga se podrazumijeva da prekomjerna ekspresija gena PRV-1, između ostaloga u stanicama leđne moždine pacijenata s p. verom, doprinosi hiperproliferaciji tih stanica.
Nađeno je da ne dolazi do ekspresije PRV-1 u granulocitima zdravih pojedinaca ili kod pacijenata koji pate od drugih mieloproliferativnih bolesti, na primjer koji pate od kronične granulocitne leukemije, akutne granulocitne leukemije, esencijalne trombocitoze ili sekundarne eritrocitoze.
Da bi smo bili u stanju koristiti polipeptid kodiran genom PRV-1 kod analize i postupaka detekcije, poželjno ga je dobiti od rekombinantne DNA, pri čemu rekombinantna DNA preferirano obuhvaća nukleotidnu sekvencu ID br. 1 ili barem kodirajuće područje gena PRV-1, koje predstavljaju nukleotidi 36 do 1346 iz sekvence ID br. 1 ili, u drugom slučaju, barem nukleotide 39 do 1262 ili 39 do 1238, funkcionalno vezane za promotor. Međutim, rekombinantna DNA može također obuhvatiti samo fragment iz sekvence br. 1.
Izum se pored toga odnosi na vektor koji sadrži rekombinantnu DNA za polipeptid PRV-1 ili na njegov fragment, te na stanicu domaćina koja je podvrgnuta transfekciji ili transformaciji pomoću tog vektora. Stanica domaćina može biti prokariotska, na primjer bakterija kao što je E. coli. Međutim, u tom slučaju polipeptidi dobiveni ekspresijom nisu glikozilirani. Prednost se zbog toga daje eukariotskim stanicama domaćina, koje su u stanju naknadno glikozilirati proteine dobivene ekspresijom, te ih modificirati na druge načine. Primjeri eukariotskih stanica domaćina su stanice kukaca, kao što su stanice Sf9, ekspresiju kojih prati infekcija s rekombinantnim bakulovirusima, te stanice sisavaca, kao što su 293 stanice, COS stanice, CHO stanice i HeLa stanice. Ti primjeri nisu iscrpljeni s navedenim stanicama. Također je moguće kao stanice domaćina koristiti stanice kvasca. Vještoj osobi će biti jasno da način glikoziliranja može varirati u ovisnosti o tipu stanice domaćina. Biološka aktivnost produkta ekspresije može, zbog toga, također varirati. Naročita prednost se daje stanicama domaćina koje glikoziliraju produkt ekspresije na način koji održava biološku aktivnost proteina.
Drugi aspekt izuma je proces za pripravu polipeptida iz izuma. Kod tog procesa, je potaknuta ekspresija DNA koja kodira polipeptid iz izuma u stanici domaćina. Medij stanične kulture ili stanice je/su korištene za kasniju izolaciju polipeptida, ovisno o tome je li polipeptid dobiven ekspresijom izlučen od stanice domaćina u medij stanične kulture ili je ostao u stanici.
Nakon toga je polipeptid iz izuma koncentriran i/ili pročišćen uz upotrebu postupaka poznatih u struci, na primjer pomoću kromatografskih postupaka. Postupci za pročišćavanje proteina su opisani, na primjer, u Scopes, R., Protein Purification: Principles and Practice (3rd edition), Springer Verlag (1994). U jednom posebnom ostvarenju, proces iz izuma uključuje korak u kojem je glikozilirani protein koncentriran i/ili pročišćen. Taj korak se može odvijati prije nego li je polipeptid iz izuma znatno pročišćen ili nakon što je već u biti pročišćen. U potonjem slučaju glikozilirani dijelovi pročišćenog polipeptida su odijeljeni i izolirani. U najviše preferiranom ostvarenju procesa, N-glikozilirani polipeptid je specifično izoliran. U drugom ostvarenju iz procesa, izoliran je polipeptid koji je glikoziliran na najmanje jednoj od aminokiselina Asn-46, Asn-189 i Asn-382 iz sekvence br. 2.
PRV-1 polipeptid, koji je izoliran iz granulocita ili proizveden rekombinantnom tehnologijom, može biti upotrijebljen za dijagnosticiranje polycythemia vere, te za liječenje bolesti.
Jedna terapeutska mogućnost je primjena terapije s reverznom nukleotidno sekvencom (antisense). Taj postupak koristi RNA molekule s nukleotidno sekvencom koja je komplementarna u odnosu na PRV-1 RNA. Budući da PRV-1 RNA posjeduje sekvencu 5'-AAAAGCAGAAAGAGATTACCAGCC-3' (SEQ ID No. 3) na svom početku, tražena RNA usmjerena protivno toj sekvenci će posjedovati slijedeću nukleotidnu sekvencu: 5'-GGCTGGTAATCTCTTTCTGCTTTT-3' (SEQ ID No. 4). Takva RNA je ugrađena u vektor i uvedena u p. vera stanice. Ta RNA se uvodi, na primjer, pomoću transfekcije, pri čemu je vektor koji se koristi za transfekciju preferirano oblikovan na način da se specifično uvodi u p. vera stanice. Ekspresija takve RNA rezultira time da više nije moguće da se PRV-1 mRNA translatira u polipeptid. Stanice koje su tretirane na taj način nakon toga ne formiraju niti jedan PRV-1 protein.
Izum se stoga također odnosi na proces za detekciju p. vere, koji je karakteriziran time da je PRV-1 polipeptid, ili njegov epitop, detektiran, te je određen doseg ekspresije.
Prekomjerna ekspresija tog receptora u zrelim stanicama izvan leđne moždine, na primjer u granulocitima, je snažna indikacija prisutnosti bolesti p. vere. Ta prekomjerna ekspresija se pogodno detektira primjenom imunoloških ispitivanja uz upotrebu antitijela za PRV-1 receptor. Pogodni postupci testiranja su poznate varijante imunološkog ispitivanja koje se koriste antitijelima specifičnim za polipeptid PRV-1 zajedno s drugim obilježenim antitijelima koja mogu biti imobilizirana ili u otopini. Obilježavanje se provodi na poznati način, na primjer uz upotrebu radioaktivnih izotopa, primjenom fluorescencije ili luminiscencije, uz upotrebu enzima, pomoću reaktanata koji tvore obojenja ili uz upotrebu drugih skupina koji su pogodni za određivanje. Te varijante su poznate vještoj osobi i ne zahtijevaju podrobnije objašnjavanje. ELISA testovi su naročito preferirani u izumu.
Antitijela koja su potrebna za specifično detektiranje PRV-1 receptora mogu pored toga biti pripravljena na dobro poznat način. Pogodna su i monoklonska i poliklonska antitijela, pri čemu se prednost daje upotrebi monoklonskih antitijela.
Peptidi dobiveni iz proteina mogu također biti korišteni za pripravu antitijela. Uspjeh je unutar ovog izuma postignut upotrebom peptida sa sekvencom:
a) KVSDLPRQWTPKN (aminokiseline 34 do 46) [SEQ. ID No. 5], te
b) SAREKRDVQPPASQH (aminokiseline 391 do 405) [SEQ. ID No. 6].
Poliklonska antitijela se normalno proizvode imunizacijom pogodnog domaćina (zec) s PRV-1 polipeptidom, na pogodan način povezanim s imunološkim pomoćnim sredstvom (adjuvant), čime se pobuđuje imunološka reakcija. Monoklonska antitijela se mogu dobiti na dobro poznati način uz upotrebu tehnike hibridoma. Antitijela se mogu pročistiti primjenom afinitetnog pročišćavanja. Priprava i pročišćavanje antitijela su opisani, na primjer, u ̋Antibodies: A laboratory Manual ̋, autora Harlow-a i Lane-a, Cold Spring Harbor Laboratory Press.
Pored toga, takva poliklonska ili monoklonska antitijela za PRV-1 mogu također biti korištena za tretman bolesti.
U drugom ostvarenju, receptor PRV-1 se može detektirati upotrebom postupka RT-PCR. Za to je RNA prvotno izolirana iz stanica koje prekomjerno eksprimiraju PRV-, a koje su u pravilu granulociti. Reverzna transkripcija se nakon toga provodi na poznati način uz upotrebu RT klica. RT klica je preferirano klica sa slijedećom nukleotidnom sekvencom (SEQ ID No. 7):
ATTAGGTTATGAGGTCAGAGGGAGGTT.
Na taj način je specifična RNA PRV-1 prepisana u DNA. Ta DNA je nakon toga umnožena u reakciji PCR na poznat način. Slijedeća dvije klice se preferirano koriste u ciklusima umnažanja:
Kao klica za nukleotidnu sekvencu koja je u stanju kodirati aminokiseline (sense primer) (SEQ ID br. 8)
GCAGAAAGAGATTACCAGCCACAGACGG.
Kao klica s reverznom orjentacijom (antisense primer) (SEQ ID br. 9)
GAATCGTGGGGGTAATAGAGTTAGCAGG.
Vješta osoba će biti u stanju koristiti danu sekvencu da bi našao druge klice koji su također pogodne.
Budući da je kao polazni materijal za taj postupak korištena RNA, rezultat signala PCR je pozitivan samo u slučaju kada je eksprimiran gen PRV-1. Kao što je objašnjeno ranije, to će se dogoditi samo u slučaju kada bolesnik pati od p. vere. Ekspresija PRV-a u granulocitima se ne javlja kod zdravih osoba. Kao posljedica toga, odsutnost bilo kakvog RT-PCR signala ukazuje da p. vera nije prisutna. Kvantifikacija se kod RT-PCR postupka preferirano provodi upotrebom TaqMan® tehnologije. Ta kvantifikacija zahtjeva pored klica i probu. Preferirana sekvenca probe je 5'-TTCTTGTTGAACCACACCAGACAAATCGG-3' (SEQ ID No. 10). Kvantitativni RT-PCR za detekciju transkripcije PRV-1 je stoga također dio predmeta ovog izuma.
Kao druga mogućnost, također je moguće koristiti postupke hibridizacije (blotting), preferirano Northern hibridizaciju, za dijagnosticiranje p. vere. Kod takvog postupka, RNA je izolirana iz granulocita i nakon toga ispitivana na prisutnost ekspresije PRV-1, upotrebom postupaka hibridizacije, na primjer tehnikom Northern hibridizacije. Sekvenca cDNA iz SEQ ID No. 1, ili neki segment te sekvence, može biti korišten kao proba. U tom slučaju dolazi do hibridizacije samo ukoliko su granulociti dobiveni od pacijenta koji pati od p. vere, budući da će samo u tom doći do pojave ekspresije u granulocitima. Odsutnost hibridizacije ukazuje da pojedinci od kojih su uzeti granulociti nemaju p. veru.
Također je moguće koristiti fragment gena za Northern hibridizaciju. Takav fragment je obično dug više od 300 baza. Druga mogućnost je da se raznoliki fragmenti gena, koji mogu biti korišteni kao probe u Northern hibridizaciji, mogu biti pripravljene tretiranjem gena s restrikcijskim endonukleazama. Ukoliko su fragmenti dobiveni iz cDNA, biti će prisutni u dvolančanom obliku koji u svrhu hibridizacije mora biti razdijeljen na pojedinačne lance. Pogodni primjeri su Bam HI-PstI fragment od para baza 420 do para baza 831 ili PstI-PstI fragment od para baza 831 do para baza 1900.
PRV-1 mRNA, te posljedično ekspresija PRV-1, može također biti detektirana prvom od svih reverznih transkripcija mRNA u RT-PCR reakciji i nakon toga umnožavanjem cDNA; umnožena DNA je nakon toga detektirana pomoću probe u hibridizacijskom postupku.
U slučaju pozitivne dijagnoze, bolest treba biti liječena budući da u protivnom dovodi do smrti unutar relativno kratkog vremenskog perioda. Za to liječenje je moguće koristiti koristiti specifična antitijela usmjerena na PRV-1 i na koja, kada je to pogodno, mogu biti vezane citotoksičke komponente. Izum se stoga dodatno odnosi na lijek koji uz dodatak uobičajenog ekscipijenta, obuhvaća antitijela koja su usmjerena na receptor PRV-1.
Budući da se kod p. vere odvija prekomjerna ekspresija receptora PRV-1, mnoga antitijela se vežu za površinu oštećenih granulocita, nakon što dođu u kontakt s anti-PRV-1 antitijelima. Vezanje brojnih antitijela za te stanice pobuđuje imunološke stanice da razore granulocite. Na taj način je moguće postići specifično uklanjanje stanica p. vera.
Iznenađujuće, također je nađeno da polipeptid PRV-1 pokazuje hematopoietičku aktivnost. Polipeptid PRV-1 je u stanju stimulirati određene hematopoietičke prekursorske stanice da formiraju eritroidne kolonije. Naročito N-glikozilirani polipeptidi PRV-1 pokazuju tu funkciju. Polipeptidi iz izuma koji su stoga preferirani su N-glikozilirani polipeptidi PRV-1 i njihovi fragmenti koji pokazuju aktivnost faktora rasta.
Drugi aspekt izuma stoga predstavlja lijek koji, uz dodatak farmaceutski prihvatljivog ekscipijenta, obuhvaća polipeptid PRV-1 ili njegov biološki aktivni fragment. PRV-1 polipeptid je preferirano glikozilirani PRV-1 polipeptid, a još više preferirano N-glikozilirani polipeptid PRV-1 ili njegov biološki aktivni fragment. Izum se također odnosi na lijekove koji obuhvaćaju najmanje jedan polinukleotid iz izuma.
Ovaj izum se pored toga odnosi na upotrebu polipeptida PRV-1 ili njegovih biološki aktivnih fragmenata ili biološki aktivnih varijanti, kao faktor rasta in vivo ili ex vivo. Polipeptid PRV-1 ili njegovi biološki aktivni fragmenti ili biološki aktivne varijante mogu biti korišteni za tretman svih pancitopenija i pancitopatija u leđnoj moždini i kod cirkulacije (zamjene staničnih sastojaka iz periferne krvi i leđne moždine). Polipeptidi iz ovog izuma mogu, na primjer, biti korišteni za tretiranje anemija u slučaju otkazivanja bubrega, kemoterapije ili zračenja cijelog tijela, za tretman neuropenija i trombocitopenija za vrijeme kemoterapije ili zračenja cijelog tijela, za ex vivo tretman perifernih matičnih stanica ili matičnih stanica leđne moždine u svrhu umnažanja i ponovne transfuzije u pacijenta i za tretman upale, sindroma upalne reakcije sustava (SIRS) ili regionalnih upalnih reakcija.
Polipeptidi iz ovog izuma ili lijekovi koji ih obuhvaćaju mogu biti davani na mnogo različitih načina. Oblici davanja obuhvaćaju: intravenozno, intramuskularno, subkutano, intraperitonealno, oralno, transdermalno i transmukozalno davanje.
Polinukleotidi iz izuma mogu također biti korišteni za tretman pancitopenija i pancitopatija. U tom slučaju, cilj je provesti ekspresiju polipeptida PRV-1 ili njegovog funkcionalnog fragmenta u stanicama pogođenog pacijenta. Postupci genske terapije su prvi i najviše korišteni u vezi s time. Stanice mogu biti izolirane iz pacijenta, te na njima provedena transfekcija polinukleotida iz izuma (ex vivo manipulacija), nakon čega se vraćaju u pacijenta. Također je moguće zamisliti postupke u kojima se polinukleotidi iz izuma dovode u ciljne stanice primjenom virusnog prijenosa. Ekspresija unesenih nukleinskih kiselina nakon toga dovodi do hematopoietičke aktivnosti.
Iznenađujuće, također je nađeno da pri višim koncentracijama PRV-1 posjeduje inhibicijsko djelovanje na rast stanica. Tako je, na primjer, opaženo da dodavanje povećane količine proteina PRV-1 gotovo u potpunosti zaustavlja eritroidne i granulocitne/monocitne kolonije. To djelovanje sliči djelovanju interferona-�� koji se između ostalog koristi za liječenje kronične mieloidne leukemije (CML) i kod p. vere. Endogene inhibitorske tvari posjeduju veliku prednost u usporedbi s kemijskim citostatičkim sredstvima, kao što je hidroksiurea, koja se koristila u vrijeme dok interferon-� još nije bio dostupan, a u određenoj mjeri se još uvjek koristi. Nedostatak interferona-� je što taj aktivni spoj izaziva vrlo žestoke popratne pojave. Pacijenti se osjećaju kao da pate od vrlo ozbiljne gripe. Ovaj izum čini dostupnim tvar koja inhibira hematopoiezu, pri čemu je inhibitorska aktivnost ovisna o koncentraciji.
Drugi aspekt izuma je stoga upotreba polipeptida PRV-1, kao što je opisan u ovoj aplikaciji, za inhibiciju rasta stanica, a osobito njegova upotreba kao citostatskog sredstva. Prednost je dana polipeptidu koji je korišten za inhibiciju rasta hematopoietskih stanica. Izum se također odnosi na upotrebu polipeptida iz izuma u svrhu priprave lijeka za tretiranje proliferativnih bolesti. U te bolesti posebno spadaju mieloproliferativne bolesti, p. vera, esencijelna trombocitemija, mielofibroza, CML, te također sve leukemije i limfome, kao i solidni tumori.
Drugi aspekt iz izuma je upotreba polinukleotida, kao što je opisan u ovoj aplikaciji, iz biološki aktivnog fragmenta ili iz njegove biološki aktivne varijante, za inhibiciju rasta stanica. Polinukleotid može biti ugrađen u pogodan vektor i unijet transfekcijom u pogodnu ciljnu stanicu. Nakon ekspresije polipeptida PRV-1 ili njegovih biološki aktivnih fragmenata ili njegovih biološki aktivnih varijanti u odgovarajućoj koncentraciji, počinju se javljati učinci inhibicije rasta. Na isti način polinukleotid može biti ugrađen u virusni vektor, nakon čega je odgovarajuća ciljna stanica zaražena virusom, što dovodi do ekspresije PRV-1. Izum se također odnosi na upotrebu polinukleotida iz ove aplikacije za proizvodnju lijeka za tretman proliferativnih bolesti kao što su mieloproliferativne bolesti, p. vera, esencijalna trombocitemija, mielofibroza, CML, te također sve leukemije i limfome, kao i solidni tumori.
Izum se također odnosi na set za detektiranje polycythemia vere ili remećenja hematopoietičkog sustava. Taj alat obuhvaća polinukleotid iz izuma i/ili polipeptid iz izuma i/ili jedan ili više antitijela iz izuma. Pored toga, alat također može obuhvaćati posudu ili takve sklopove koji su pogodni za provedbu reakcija detekcije. Primjeri takvih sastava su puferske otopine, reagensi za blokiranje membrana, hibridizacijske otopine, sekundarna antitijela, otopine supstrata za reakcije detekcije, itd. Alat se preferirano koristi u provedbi PCR reakcija, RT-PCR, Northern hibridizacije, hibridizacije po Sothernu, Western hibridizacije, te ELISA, RIA i sličnih reakcija.
Slijedeći primjeri su dani u svrhu pojašnjavanja.
Primjer 1
Karakterizacija gena PRV
Slijedeći eksperimenti su provedeni u svrhu karakterizacije gena:
- slijedeći protokol je korišten da bi se izolirali granulociti iz pohranjene krvi ili iz krvi dobivene puštanjem krvi iz pacijenata s p. verom:
- jednaki volumen 3%-tne otopine dekstrana u 0,9% otopini NaCl-a je dodan u krv i smjesa je ostavljena da stoji na sobnoj temperaturi (RT) tijekom 20 minuta.
- Smjesa se razdijelila na dvije faze. Gornja, svijetlo obojena faza, je uklonjena i centrifugirana tijekom 10 minuta pri 1800 g i pri RT.
- Matičnica je uklonjena, a stanični talog je ponovno suspendiran u istom volumenu 0,9% otopine NaCl-a.
- U svakom pojedinom slučaju je 35 ml stanica u NaCl-u tvorilo sloj na 15 ml Ficoll-Hypaque.
- Stanice na Ficoll-Hypaque su nakon toga centrifugirane tijekom 60 minuta pri 1800 g i pri RT bez upotrebe kočnice.
- Formirao se stanični talog i dva sloja s međufazama.
- Slojevi i međufaze su uklonjeni usisavanjem, a stanični talog je ponovno suspendiran tijekom 30 sekundi u 10 ml ledeno hladne 0,2% otopine NaCl-a, a nakon 30 sekundi je dodano 10 ml ledeno hladne otopine 1,6% NaCl.
- Stanice su istaložene centrifugiranjem tijekom 10 minuta pri 1800 g i pri RT.
- Nakon toga su jedan puta ispirane s 10 ml PBS-a i istaložene centrifugiranjem.
- Stanični talog je sadržavao 95 do 99% čiste granulocite.
- RNA je izolirana iz tih stanica upotrebom standardnih postupaka.
- Ekspresija PRV-1 je ispitana primjenom Northern hibridizacije na 10 mg RNA. Kao proba je korištena cjelokupna cDNA sekvenca prikazana u SEQ ID No. 1.
Taj eksperiment je proveden na 39 pacijenata s p. verom i 29 kontrolnih uzoraka pohranjene krvi. Nađeno je da PRV-1 proba jako hibridizira u slučaju pacijenata s p. verom. Kod zdravih kontrolnih uzoraka nije opažena pojava hibridizacije.
Primjer 2
PRV-1 posjeduje aktivnost faktora rasta
Iz skotnog miša su 13,5 dana nakon oplodnje uklonjeni embriji. Iz fetusa su uklonjene jetre. Stanice koje su bile prisutne u njima su označene pomoću antitijela, te primjenom kromatografije na koloni obogaćene s određenim tipom stanica, a osiromašene za druge stanične tipove. To je rezultiralo sa staničnom smjesom koja je obogaćena s određenim hematopoietičkim prekursorskim stanicama (jedinice formiranja kolonije-eritroid, CFU-E). Kao posljedica toga, dok se 2% ukupne jetre fetusa sastoji od CFU-E, obogaćene stanice sadrže 30 do 40% CFU-E.
Na tim CFU-E-ima je provedena transfekcija pomoću retrovirusa. Da bi se to moglo provesti i njihova stanična linija, označena 293-T, je podvrgnuta transfekciji 48 sati ranije. 293-T stanice predstavljaju uspostavljenu staničnu liniju bubrega ljudskog embrija. Na 293-T stanicama se može provesti stabilna transfekcija nekoliko gena iz retrovirusa. Ukoliko se te 293-T stanice podvrgnu transfekciji s dva plazmida, zvana pOS i pKAT, tada će stanice 293-T proizvoditi retrovirus koji je u stanju inficirati stanice jetre mišjeg fetusa. Ukoliko se stanice 293-T podvrgnu transfekciji s praznim vektorom pOS i pKAT, dobiva se divlji tip retrovirusa koji je u stanju vršiti ekspresiju samo retrovirusnih proteina. S druge strane, kloniranjem ljudskog gena, na primjer PRV-1 u vektor pOS rezultira u proizvodnji retrovirusa koji vrše ekspresiju tog proteina nakon što su stanice inficirane. Stanice 293-T izlučuju retrovirus u medij stanične kulture.
Nakon dva dana je medij stanične kulture stanica 293-T podvrgnutih transfekciji, koji sadrži retrovirus, prikupljen i filtriran kroz 0,45 �m filter. Da bi se provela transfekcija stanica jetre fetusa, potonje stanice su pomiješane s profiltriranim medijem stanične kulture, koji sadrži retrovirus, i centrifugirane tijekom 2 sata pri 1800 rpm i 20°C uz dodatak polibrena. Nakon transfekcije, stanice jetre fetusa su uzgajane u mediju (Methocult, iz Cell Systems-a) koji, pored uobičajenih soli i aminokiselina, sadrži fetusni serum, 0,0001 do 0,4 IU eritropoeitina (EPO)/ml i metil celulozu (0,8%). CFU-E-i zahtijevaju EPO da bi formirali hematopoietičke kolonije. Metil celuloza skrućuje medij u obliku želea i time fiksira pojedinačne stanice unutar tog želea tako da se one, za razliku od tekućeg medija, ne mogu kretati. Zbog toga je moguće vidjeti da li je iz pojedinačne stanice došlo ili nije došlo do nastanka hematopoietičke kolonije. CFU-E-i tvore eritroidne kolonije, a to su kolonije koje sadrže stanice crvenih krvnih zrnaca, te stanice koje im prethode.
Nakon tri dan je izračunat broj hematopoietičkih kolonija koje su se razvile. Uspoređene su različite smjese. Sve smjese nisu ispitane u svakom pojedinačnom eksperimentu; smjese 1 do 3 predstavljaju vrlo slične kontrole, te svaka od njih može biti zasebno uspoređena sa smjesom 4.
Smjesa 1: stanice koje nisu bile podvrgnute transfekciji s retrovirusom;
Smjesa 2: stanice koje su podvrgnute transfekciji s praznim vektorom pOS;
Smjesa 3: Stanice koje su podvrgnute transfekciji sa ̋zelenim fluorescentnim proteinom ̋ (GFP), proteinom koji nije hematopoietički aktivan.
Smjesa 4: Stanice koje su podvrgnute transfekciji s pOS-PRV-1 (vektor + gen iz izuma).
Tablica 1: tablica prikazuje rezultate dobivene iz tri eksperimenta koja su provedena na opisani način. Brojke dane za svaki pojedinačni slučaj ukazuju na broj kolonija.
[image]
Eksperimenti pokazuju da CFU-E-i koji su podvrgnuti transfekciji s PRV-1 formiraju puno više kolonija (do tri puta više) nego li to čine različiti kontrolni CFU-E-i. Taj rezultat ukazuje na to da PRV-1 predstavlja faktor rasta za CFU-E.
Primjer 3
Topljivost PRV-1 faktora rasta
Dodatni eksperiment je proveden kako bi se ispitalo je li PRV-1 topljivi faktor rasta ili je potrebno postići kontakt stanica-stanica. Nije samo retrovirus dobiven iz stanične linije 293-T nakon što je ona podvrgnuta transfekciji s vektorima pOS i pKAT. Pored toga, stanice 293-T također sintetiziraju protein kodiran od gena kloniranog u pOS-u, tj. u ovom slučaju u PRV-1. Ukoliko je produkt gena topljivi protein, on će se izlučiti u medij koji okružuje staničnu liniju 293-T. Ukoliko su stanice 293-T podvrgnute transfekciji samo s pOS vektorom, bez pKAT-a, neće doći do formiranja retrovirusa. Medij stanične kulture u tom slučaju sadrži samo topljivi protein proizveden od stanica. Medij dobiven od stanica podvrgnutih transfekciji s pOS-PRV-1, a koje ne sadrže nikakav retrovirus, je pomiješan s metil celulozom, te je cjelina prevučena na metil celuloznom mediju; nakon toga je izračunat broj dobivenih kolonija.
Dobiveni su slijedeći rezultati:
Tablica 2: Topljivost PRV-1. Brojke dane za svaki pojedinačni slučaj ukazuju na broj kolonija.
[image]
U tom eksperimentu su također CFU-E-i tretirani s medijem koji je sadržavao PRV-1 formirali veći broj hematopoietičkih kolonija u odnosu na kontrolne stanice. Iz tih rezultata se može zaključiti da je PRV-1 topljivi faktor rasta.
Primjer 4
PRV-1 također posjeduje inhibitorskog citostatičko djelovanje
Eksperimenti su provedeni na perifernim krvnim stanicama. Budući da je mali broj prekursorskih stanica također kružio u perifernoj krvi zdravih pojedinaca, moguće je u pogodnom mediju (metil celuloza) uzgojiti hematopoietičke kolonije od perifernih krvnih stanica. 40 ml periferne venozne krvi je ispušteno iz zdravog davaoca (čemu je prethodilo davanje heparina ili EDTA kao sredstva protiv koagulacije). U krv je dodano 15 ml Ficoll/Hypaque i smjesa je centrifugirana pri 1600 rpm bez kočnice tijekom 40 minuta. To je rezultiralo javljanjem gradijenta gustoće što je uzrokovalo razdjeljivanje krv na njene stanične konstituente. Nakon centrifugiranja stanice nazvane mononuklearne stanice, koje također uključuju matične stanice, su nađene u međufazi između seruma i Ficoll-a. Ta međufaza je uklonjena i ispirana s PBS-om (izotonička slana otopina). Time su dobivene pročišćene mononuklearne stanice od kojih je približno 0,1% predstavljao hematopoietičke matične stanice.
Mononuklearne stanice su uvedene u osobito obogaćeni mediji (IMDM) koji sadrži dodanu koncentraciju od 3% FCS-a (fetusnog seruma). Ta smjesa 3% FCS/IMDM je kasnije modificirana, tj. PRV-1 je ili nije dodan.
Mononuklearne stanice u IMDM-u su pri gustoći od 7 × 105 stanica/ml dodane u komercijalno dostupni medij od Stem Cell Technologies (Methocult), koji sadrži IMDM i 30% FCS, 1% BSA (albumin goveđeg seruma), merkaptoetanol, 2 mM L-glutamin, 3 IU EPO (eritropoietin)/ml i 1,0% metil celuloze. Stanice su ostavljene da rastu u tom mediju tijekom 14 dana. Nekoliko matičnih stanica koje su prisutne u toj smjesi je u stanju razviti se u hematopoietičke kolonije. Obično se na svakih 7 × 105 upotrijebljenih stanica razvije između 100 i 200 hematopoietičkih kolonija.
Također je konstruirana stanična linija koja daje vrlo veliku količinu PRV-1. PRV-1 dobiven iz tih stanica je izmijenjen tako da više ne posjeduje lipidno sidro. Produkt ekspresije se sastoji od aminokiselina 1 do 401 iz sekvence SEQ ID No:2; stoga aminokiseline 402 do 437 nedostaju. Taj izmijenjeni PRV-1 stoga nije, kao divlji tip PRV-1, ugrađen u staničnu membranu pomoću lipidnog sidra, već se umjesto toga u potpunosti izlučuje iz stanice. Kao u primjeru 3, stanična linija se sastoji od stanica 293 koje ne proizvode retrovirus, ali koje vrše ekspresiju proteina (PRV-1). Za ispitivanje hematopoietičke kolonije, mononuklearne krvne stanice su uvedene ili u medij IMDM, koji je bio inkubiran tijekom 48 sati sa stanicama (293) koje nisu podvrgnute transfekciji, ili u medij koji je bio inkubiran tijekom 48 sati sa stanicama koje su davale izmijenjeni PRV-1 (293-GPI-less-PRV-1).
Nakon toga je ispitivana sposobnost tih stanica da formira hematopoietičke kolonije. Broj kolonija eritroidnih (crvenih) i mieloidnih (bijelih) krvnih stanica je određen nakon 14 dana. Eksperiment je ponovljen tri puta, a provođen je na različite dane i uz korištenje različitih davaoca krvi. Unutar eksperimenta su također procijenjeni duplikati. Dobiveni su slijedeći rezultati:
Eksperiment 1
[image]
Eksperiment 2
[image]
Eksperiment 3
[image]
Iz tih podataka se može zaključiti da veće doze PRV-1 nego li su korištene u eksperimentu 3 posjeduju citostatsko djelovanje.
Primjer 5
Faktor rasta PRV-1 je N-glikoziliran
Granulociti su izolirani iz pacijenta koji je patio od p. vere, a proteinski ekstrakti su dobiveni iz tih stanica primjenom standardnog protokola. Ti proteinski ekstrakti su tretirani u skladu s protokolom za N-glikozidaza F deglikozilacijski set dostavljen od Boehringer Mannheima. Detaljnije, to znači da je proteinskim ekstraktima dodan ̋denaturacijski pufer ̋, te su smjese grijana pri 95°C tijekom 3 minute, nakon čega su tretirane s ̋reakcijskim puferom ̋ ili s ̋reakcijskim puferom ̋ i N-glikozidazom. Svaka smjesa je inkubirana preko noći pri 37°C i proteini su analizirani na PAGE gel elsktroforezi, nakon čega je vršena Western hibridizacija. Protein PRV-1 je detektiran pomoću antitijela za protein s aminokiselinskom sekvencom ID br. 5. Dobiveni rezultati su pokazali da se veličina PRV-1 proteina očišćenih od granulocita kreće između 60 i 65 kDA, dok nakon tretiranja s N-glikozidazom on dostiže svega 40 kDa. To jasno dokazuje da je PRV-1 glikoziliran na asparaginskom ostatku (asparagine = N).

Claims (11)

1. Primjena N-glikoziliranog polipeptida naznačena time da obuhvaća u bitnom jednu od slijedećih sekvenci aminokiselina: aminokiseline 1-437 iz sekvence br. 2; aminokiseline 1-409 iz sekvence br. 2; aminokiseline 1-401 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-437 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-409 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-401 iz sekvence br. 2; ili fragmenta istog sa najmanje 50 aminokiselina ili polipeptida koji u bitnome obuhvaća jednu od slijedećih sekvenci aminokiselina: aminokiseline 1-437 iz sekvence br. 2; aminokiseline 1-409 iz sekvence br. 2; aminokiseline 1-401 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-437 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-409 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-401 iz sekvence br. 2; ili biološki aktivnog fragmenta ili biološki aktivne varijante istog za pripravu lijeka koji djeluje kao faktor rasta.
2. Primjena N-glikoziliranog polipeptida naznačena time da obuhvaća u bitnom jednu od slijedećih sekvenci aminokiselina: aminokiseline 1-437 iz sekvence br. 2; aminokiseline 1-409 iz sekvence br. 2; aminokiseline 1-401 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-437 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-409 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-401 iz sekvence br. 2; ili fragmenta istog sa najmanje 50 aminokiselina ili polipeptida koji u bitnome obuhvaća jednu od slijedećih sekvenci aminokiselina: aminokiseline 1-437 iz sekvence br. 2; aminokiseline 1-409 iz sekvence br. 2; aminokiseline 1-401 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-437 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-409 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-401 iz sekvence br. 2; ili biološki aktivnog fragmenta ili biološki aktivne varijante istog za pripravu lijeka za tretiranje pancitopenije i pancitopatije u koštanoj srži i cirkulaciji.
3. Primjena polinukleotida naznačena time da obuhvaća u bitnom jednu od slijedećih sekvenci nuklotida: nukleotidi 1-1600 iz sekvence br. 1; nukleotidi 36-1346 iz sekvence br. 1; nukleotidi 36-1262 iz sekvence br. 1; nukleotidi 36-1238 iz sekvence br. 1; nukleotidi 39-1346 iz sekvence br. 1; nukleotidi 39-1262 iz sekvence br. 1; nukleotidi 39-1238 iz sekvence br. 1; nukleotidi 99-1346 iz sekvence br. 1; nukleotidi 99-1262 iz sekvence br. 1; nukleotidi 99-1238 iz sekvence br. 1; ili fragmenta ili varijante istog za pripravu lijeka za tretiranje pancitopenije i pancitopatije u koštanoj srži i cirkulaciji.
4. Primjena N-glikoziliranog polipeptida naznačena time da obuhvaća u bitnom jednu od slijedećih sekvenci aminokiselina: aminokiseline 1-437 iz sekvence br. 2; aminokiseline 1-409 iz sekvence br. 2; aminokiseline 1-401 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-437 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-409 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-401 iz sekvence br. 2; ili fragmenta istog sa najmanje 50 aminokiselina ili polipeptida koji u bitnome obuhvaća jednu od slijedećih sekvenci aminokiselina: aminokiseline 1-437 iz sekvence br. 2; aminokiseline 1-409 iz sekvence br. 2; aminokiseline 1-401 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-437 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-409 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-401 iz sekvence br. 2; ili biološki aktivnog fragmenta ili biološki aktivne varijante istog za pripravu lijeka za tretiranje i/ili umnažanje vlastitih tjelesnih stanica i/ili etabliranog niza stanica "ex vivo" ili "in vitro".
5. Primjena N-glikoziliranog polipeptida naznačena time da obuhvaća u bitnom jednu od slijedećih sekvenci aminokiselina: aminokiseline 1-437 iz sekvence br. 2; aminokiseline 1-409 iz sekvence br. 2; aminokiseline 1-401 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-437 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-409 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-401 iz sekvence br. 2; ili fragmenta istog sa najmanje 50 aminokiselina ili polipeptida koji u bitnome obuhvaća jednu od slijedećih sekvenci aminokiselina: aminokiseline 1-437 iz sekvence br. 2; aminokiseline 1-409 iz sekvence br. 2; aminokiseline 1-401 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-437 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-409 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-401 iz sekvence br. 2; ili biološki aktivnog fragmenta ili biološki aktivne varijante istog za pripravu lijeka za sprečavanje rasta stanica.
6. Primjena prema zahtjevu 5, naznačena time da se polipeptid primjenjuje kao citostatik.
7. Primjena N-glikoziliranog polipeptida naznačena time da obuhvaća u bitnom jednu od slijedećih sekvenci aminokiselina: aminokiseline 1-437 iz sekvence br. 2; aminokiseline 1-409 iz sekvence br. 2; aminokiseline 1-401 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-437 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-409 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-401 iz sekvence br. 2; ili fragmenta istog sa najmanje 50 aminokiselina ili polipeptida koji u bitnome obuhvaća jednu od slijedećih sekvenci aminokiselina: aminokiseline 1-437 iz sekvence br. 2; aminokiseline 1-409 iz sekvence br. 2; aminokiseline 1-401 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-437 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-409 iz sekvence br. 2; aminokiseline 22-401 iz sekvence br. 2; ili biološki aktivnog fragmenta ili biološki aktivne varijante istog za pripravu lijeka za tretiranje proliferativnih bolesti.
8. Primjena prema zahtjevu 7, naznačena time da proliferativno oboljenje spada u skupinu koja obuhvaća mieloproliferativna oboljenja, p. veru, esencijalnu trombocitemiju, mielofibrozu, CML, ukupne leukemije i limfome te solidne tumore.
9. Primjena polinukleotida naznačena time da obuhvaća u bitnom jednu od slijedećih sekvenci nukleotida: nukleotidi 1-1600 iz sekvence br. 1; nukleotidi 36-1346 iz sekvence br. 1; nukleotidi 36-1262 iz sekvence br. 1; nukleotidi 36-1238 iz sekvence br. 1; nukleotidi 39-1346 iz sekvence br. 1; nukleotidi 39-1262 iz sekvence br. 1; nukleotidi 39-1238 iz sekvence br. 1; nukleotidi 99-1346 iz sekvence br. 1; nukleotidi 99-1262 iz sekvence br. 1; nukleotidi 99-1238 iz sekvence br. 1; ili fragmenta ili varijante istog za sprečavanje rasta stanica.
10. Primjena polinukleotida naznačena time da obuhvaća u bitnom jednu od slijedećih sekvenci nuklotida: nukleotidi 1-1600 iz sekvence br. 1; nukleotidi 36-1346 iz sekvence br. 1; nukleotidi 36-1262 iz sekvence br. 1; nukleotidi 36-1238 iz sekvence br. 1; nukleotidi 39-1346 iz sekvence br. 1; nukleotidi 39-1262 iz sekvence br. 1; nukleotidi 39-1238 iz sekvence br. 1; nukleotidi 99-1346 iz sekvence br. 1; nukleotidi 99-1262 iz sekvence br. 1; nukleotidi 99-1238 iz sekvence br. 1; ili fragmenta ili varijante istog za pripravu lijeka za tretiranje proliferativnih oboljenja.
11. Primjena prema zahtjevu 7, naznačena time da proliferativno oboljenje spada u skupinu koja obuhvaća mieloproliferativna oboljenja, p. veru, esencijalnu trombocitemiju, mielofibrozu, CML, ukupne leukemije i limfome te solidne tumore.
HR20020269A 1999-09-30 2002-03-28 The prv-1 gene and use thereof HRP20020269A2 (en)

Applications Claiming Priority (2)

Application Number Priority Date Filing Date Title
DE19947010A DE19947010A1 (de) 1999-09-30 1999-09-30 Das Gen PRV-1 und dessen Verwendung
PCT/EP2000/009594 WO2001023554A1 (de) 1999-09-30 2000-09-29 Das gen prv-1 und dessen verwendung

Publications (1)

Publication Number Publication Date
HRP20020269A2 true HRP20020269A2 (en) 2003-06-30

Family

ID=7923937

Family Applications (1)

Application Number Title Priority Date Filing Date
HR20020269A HRP20020269A2 (en) 1999-09-30 2002-03-28 The prv-1 gene and use thereof

Country Status (21)

Country Link
EP (1) EP1220920A1 (hr)
JP (1) JP2003510077A (hr)
KR (1) KR20020047191A (hr)
CN (1) CN1377408A (hr)
AU (1) AU1132401A (hr)
BG (1) BG106554A (hr)
BR (1) BR0014444A (hr)
CA (1) CA2387702A1 (hr)
CZ (1) CZ20021094A3 (hr)
DE (1) DE19947010A1 (hr)
EA (1) EA200200286A1 (hr)
EE (1) EE200200168A (hr)
HR (1) HRP20020269A2 (hr)
HU (1) HUP0203080A2 (hr)
IL (1) IL148770A0 (hr)
MX (1) MXPA02002800A (hr)
NO (1) NO20021498L (hr)
PL (1) PL354184A1 (hr)
SK (1) SK4262002A3 (hr)
WO (1) WO2001023554A1 (hr)
ZA (1) ZA200202379B (hr)

Families Citing this family (3)

* Cited by examiner, † Cited by third party
Publication number Priority date Publication date Assignee Title
IL158599A0 (en) * 2003-10-26 2004-05-12 Yeda Res & Dev Methods of modulating hematopoiesis
US20150353639A1 (en) 2012-05-21 2015-12-10 Genentech, Inc. Methods for improving safety of blood-brain barrier transport
WO2018229179A1 (en) * 2017-06-14 2018-12-20 Helmholtz Zentrum München - Deutsches Forschungszentrum für Gesundheit und Umwelt (GmbH) Methods for purifying endoderm and pancreatic endoderm cells derived from human embryonic stem cells

Family Cites Families (4)

* Cited by examiner, † Cited by third party
Publication number Priority date Publication date Assignee Title
JP2001515361A (ja) * 1997-05-06 2001-09-18 ザイモジェネティクス,インコーポレイティド 新規な腫瘍抗原
CA2328895A1 (en) * 1998-06-02 1999-12-09 Genentech, Inc. Secreted and transmembrane polypeptides and nucleic acids encoding the same
DE19849044A1 (de) * 1998-10-23 2000-04-27 Univ Ludwigs Albert Das Gen PRV-1 und dessen Verwendung
MXPA01006057A (es) * 1998-12-16 2003-09-10 Genentech Inc Polipeptidos secretados y transmembranales y acidos nucleicos que los codifican.

Also Published As

Publication number Publication date
NO20021498D0 (no) 2002-03-26
KR20020047191A (ko) 2002-06-21
EE200200168A (et) 2003-04-15
IL148770A0 (en) 2002-09-12
CZ20021094A3 (cs) 2002-06-12
BG106554A (bg) 2003-01-31
CN1377408A (zh) 2002-10-30
ZA200202379B (en) 2003-10-29
AU1132401A (en) 2001-04-30
NO20021498L (no) 2002-05-23
EA200200286A1 (ru) 2002-12-26
BR0014444A (pt) 2002-06-11
MXPA02002800A (es) 2002-07-22
JP2003510077A (ja) 2003-03-18
HUP0203080A2 (hu) 2002-12-28
EP1220920A1 (de) 2002-07-10
CA2387702A1 (en) 2001-04-05
PL354184A1 (en) 2003-12-29
DE19947010A1 (de) 2001-04-05
SK4262002A3 (en) 2002-09-10
WO2001023554A1 (de) 2001-04-05

Similar Documents

Publication Publication Date Title
JP2002516103A (ja) インターロイキン21およびインターロイキン22
JPH07107983A (ja) Jakキナーゼおよびサイトカインシグナル形質導入の調節
KR20010042364A (ko) 성숙 FLINT(mFLINT) 폴리펩타이드 또는 TNF수용체인 OPG3의 치료학적 용도
JP3750819B2 (ja) C−kit受容体に対するリガンド及びその使用法
US5858701A (en) DNA encoding an insulin receptor substrate
JPH06503947A (ja) Igfbp―5をコードする遺伝物質
US20040072259A1 (en) Methods and products for manipulating hematopoietic stem cells
CN111135311A (zh) Ecm1在预防和/或治疗肝纤维化相关疾病中的应用
JP2004500080A (ja) 17個のヒト分泌タンパク質
HRP20020269A2 (en) The prv-1 gene and use thereof
WO2011076095A1 (en) Methods and compositions related to reduced met phosphorylation by leukocyte cell-derived chemotaxin 2 in tumor cells
US6686153B1 (en) PRV-1 gene and the use thereof
KR20010043088A (ko) 신규인 폴리펩티드, 그 폴리펩티드를 코드화하는 cDNA및 그 용도
US20120201792A1 (en) Methods and products for manipulating hematopoietic stem cells
US20030148952A1 (en) Methods and materials for the recruitment of endothelial cells
이현채 The Role of Adenylyl Cyclase-Associated Protein1 (CAP1) in Transendothelial Migration of Monocytes to Promote Chronic Inflammation
EP3738651A1 (en) Lymphotoxin alpha for use in therapy of myeloid leukemia
JPS6229981A (ja) サルコフア−ガ・レクチンの構造遺伝子
Cohen-Solal et al. Mpl-Ligand and the Regulation of Megakaryocytopoiesis
JPH08188596A (ja) リセプター型チロシンキナーゼの新規なリガンド
Shelburne Kit expression in mastocytomas and neurofibrosarcomas

Legal Events

Date Code Title Description
A1OB Publication of a patent application
ODRP Renewal fee for the maintenance of a patent

Payment date: 20030924

Year of fee payment: 4

ARAI Request for the grant of a patent on the basis of the submitted results of a substantive examination of a patent application
OBST Application withdrawn