HRP940831A2 - Hybrid cell line for producing monoclonal antibody to a human monocyte antigen, natibody, and methods - Google Patents

Hybrid cell line for producing monoclonal antibody to a human monocyte antigen, natibody, and methods Download PDF

Info

Publication number
HRP940831A2
HRP940831A2 HRP-28/81A HRP940831A HRP940831A2 HR P940831 A2 HRP940831 A2 HR P940831A2 HR P940831 A HRP940831 A HR P940831A HR P940831 A2 HRP940831 A2 HR P940831A2
Authority
HR
Croatia
Prior art keywords
cells
normal human
antibody
cell lines
hybridoma
Prior art date
Application number
HRP-28/81A
Other languages
Croatian (hr)
Inventor
Patrick Chung-Shu Kung
Gideon Goldstein
Original Assignee
Ortho Pharma Corp
Priority date (The priority date is an assumption and is not a legal conclusion. Google has not performed a legal analysis and makes no representation as to the accuracy of the date listed.)
Filing date
Publication date
Priority claimed from US06/110,509 external-priority patent/US4364936A/en
Application filed by Ortho Pharma Corp filed Critical Ortho Pharma Corp
Publication of HRP940831A2 publication Critical patent/HRP940831A2/en
Publication of HRP940831B1 publication Critical patent/HRP940831B1/en

Links

Landscapes

  • Preparation Of Compounds By Using Micro-Organisms (AREA)
  • Micro-Organisms Or Cultivation Processes Thereof (AREA)
  • Peptides Or Proteins (AREA)

Description

Oblast izuma Field of invention

Ovaj izum odnosi se uglavnom na nove hibridne stanične linije i specifičnije na hibridne stanične linije za proizvodnju monoklonalnog antitijela za antigen koji se nalazi u monocitima i granulocitima normalnih ljudi, na tako proizvedeno antitijelo, i na terapeutske i dijagnostičke postupke i preparate koji koriste ovo antitijelo. This invention relates mainly to new hybrid cell lines and more specifically to hybrid cell lines for the production of a monoclonal antibody to an antigen found in monocytes and granulocytes of normal humans, to the antibody thus produced, and to therapeutic and diagnostic procedures and preparations using this antibody.

Opis ranije znanosti Description of earlier science

Kondenzacija stanica mišjeg mieloma za stanice slezene iz imuniziranih miševa koju su opisali Kohler and Milstein 1975/Nature 256, 495-497 (1975)/ demonstrirala je prvi put da je moguće dobiti kontinualnu staničnu liniju za pravljenje homogenog (takozvanog "monoklonalnog") antitijela. Poslije ovog početnog rada, uloženo je mnogo napora na proizvodnju raznih hibridnih stanica (takozvanih "hibridoma") i na korištenje antitijela koje prave hibridnih stanica (takozvanih "hibridoma") i na korištenje antitijela koje prave ovi hibridomi za razna znanstvena istraživanja. Vidi, na primjer, Current Topics in Microbiology and Immunology, Volume 81 - "Lymhocyte Hybridomas", F. Melchers, M. Potter, and N. Wamer, Editors, Springer-Verlag, 1978, i reference koje se tu nalaze; C. J. Bamstable, et al., Cell, 14, 9-20 (svibanj, 1978); P. Parham and W. F. Bodmer, Nature 276, 397-399 (studeni. 1978); Handbook of Experimental Immunology, Third Edition, Volume 2, D. M. Wier, Editor, Blackwell, 1978, Chapter 25; and Chemical and Engineering News, siječanj 1, 1979, 15-17. Condensation of murine myeloma cells to spleen cells from immunized mice described by Kohler and Milstein 1975/Nature 256, 495-497 (1975)/ demonstrated for the first time that it is possible to obtain a continuous cell line for making a homogeneous (so-called "monoclonal") antibody. After this initial work, many efforts were made to produce various hybrid cells (so-called "hybridomas") and to use the antibodies made by the hybrid cells (so-called "hybridomas") and to use the antibodies made by these hybridomas for various scientific research. See, for example, Current Topics in Microbiology and Immunology, Volume 81 - "Lymhocyte Hybridomas", F. Melchers, M. Potter, and N. Wamer, Editors, Springer-Verlag, 1978, and references therein; C.J. Bamstable, et al., Cell, 14, 9-20 (May, 1978); P. Parham and W. F. Bodmer, Nature 276, 397-399 (Nov. 1978); Handbook of Experimental Immunology, Third Edition, Volume 2, D. M. Wier, Editor, Blackwell, 1978, Chapter 25; and Chemical and Engineering News, January 1, 1979, 15-17.

Ove reference istovremeno ukazuju na uspjehe i komplikacije u pokušajima da se proizvodi monoklonalno antitijelo iz hibridoma. Premda je koncepcijski opća tehnika dobro shvaćena, postoje mnoge teškoće i potrebne su varijacije u svakom posebnom slučaju. U stvari, nema sigurnosti, prije pokušaja da se naprave dati hibridomi, da će se željeni hibridomi dobiti, da će oni proizvesti antitijelo ako se dobiju, ili da će tako proizvedeno antitijelo imati željenu specifičnost. Na stupanj uspjeha utiče se u principu tipom korištenog antigena i izborom tehnike koja se koristi za izoliranje željenog hibridoma. These references indicate both successes and complications in attempts to produce a monoclonal antibody from a hybridoma. Although conceptually the general technique is well understood, there are many difficulties and variations are necessary in each particular case. In fact, there can be no assurance, prior to attempting to make a given hybridoma, that the desired hybridomas will be obtained, that they will produce an antibody if obtained, or that the antibody so produced will have the desired specificity. The degree of success is mainly influenced by the type of antigen used and the choice of technique used to isolate the desired hybridoma.

Pokušana proizvodnja monoklonalnog antitijela za površinske antigene ljudskih limfocitnih stanica objavljena je samo u nekoliko slučajeva. Vidi, na primjer, Current Topics in Microbiology and Immunology, ibid, 66-69 i 164-169-. Korišteni antigeni u ovim objavljenim pokusima kultivirali su stanične linije ljudske limfoblastoidne leukemije i ljudske kronične limfocitne leukemije. Izgleda da su svi dobiveni hibridomi proizvodili antitijelo za razne antigene na svim ljudskim stanicama. Nijedan od proizvedenih hibridoma nije proizvodio antitijelo protiv predefinirane klase ljudskih limfocita. Attempted production of monoclonal antibody for surface antigens of human lymphocyte cells has been reported only in a few cases. See, for example, Current Topics in Microbiology and Immunology, ibid, 66-69 and 164-169-. The antigens used in these published experiments were cultured from human lymphoblastoid leukemia and human chronic lymphocytic leukemia cell lines. It appears that all the resulting hybridomas produced antibody to various antigens on all human cells. None of the hybridomas produced produced an antibody against a predefined class of human lymphocytes.

U novije vrijeme, sadašnji prijavitelji, a i drugi bili su autori članaka koji opisuju pravljenje i testiranje hibridoma koji prave antitijelo za izvjesne antigene T-stanica. Vidi, na primjer, Reinherz, E. L., et al., J. Immunol. 123, 1312-1317 (1979); Reinherz, E. L., et al., Proc. Natl. Acad. ScL, 76, 4061-4065 (1979); i Kung, P. C., et al., Science, 206, 347-349 (1979). More recently, the present applicants and others have authored articles describing the making and testing of hybridomas that make antibody to certain T-cell antigens. See, for example, Reinherz, E. L., et al., J. Immunol. 123, 1312-1317 (1979); Reinherz, E.L., et al., Proc. Natl. Acad. ScL, 76, 4061-4065 (1979); and Kung, P.C., et al., Science, 206, 347-349 (1979).

Dalje, postoji noviji rad o proizvodnji klona koji proizvodi anti-makrofag. Vidi, Springer, et al., Eur. J. Immunol., 9, 301 (1979). Further, there is recent work on the production of an anti-macrophage producing clone. See, Springer, et al., Eur. J. Immunol., 9, 301 (1979).

Treba da je jasno da postoje dvije glavne klase limfocita uključenih u imunološki sustav ljudi i životinja. Prvi od ovih (stanica izvedena iz timusa ili T stanica) diferencira se u timusu iz hemopoietskih stanica peteljke. Dok su unutar timusa, diferencirajuće stanice se zovu "timociti". Zrele T stanice izlaze iz timusa i cirkuliraju između tkiva, limfotoka i krvotoka. Ove T stanice oblikuju veliki dio količine recirkulirajućih malih limfocita. One imaju imunološku specifičnost i direktno su uključene u stanicama posredovane imunološke reakcije (kao što je odbacivanje kalema) kao efektorske stanice. Premda T stanice ne luče humoralna antitijela, ponekad su potrebne za izlučivanje ovih antitijela pomoću druge klase limfocita koja je diskutirana niže. Neki tipovi T stanica imaju regulirajuću funkciju u drugim aspektima imunološkog sustava. Mehanizam ovog procesa stanične suradnje još nije potpuno shvaćen. It should be clear that there are two main classes of lymphocytes involved in the immune system of humans and animals. The first of these (thymus-derived cell or T cell) differentiates in the thymus from hematopoietic stem cells. While inside the thymus, the differentiating cells are called "thymocytes". Mature T cells leave the thymus and circulate between tissues, lymph and bloodstream. These T cells form a large part of the amount of recirculating small lymphocytes. They have immunological specificity and are directly involved in cell-mediated immune reactions (such as graft rejection) as effector cells. Although T cells do not secrete humoral antibodies, they are sometimes required for secretion of these antibodies by another class of lymphocytes discussed below. Some types of T cells have a regulatory function in other aspects of the immune system. The mechanism of this process of cellular cooperation is not yet fully understood.

Druga klasa limfocita (stanice izvedene iz koštane srži ili B stanice) su one koje luče antitijelo. Također se razvijaju iz peteljke hemopioiteskih stanica, ali njihovo diferenciranje nije određeno timusom. Kod ptica, one se diferenciraju u organu koji je analogan sa timusom i zove se Bursa ili Fabricius. Kod sisavaca, međutim, nije otkriven ekvivalentni organ, pa se misli da se ove stanice diferenciraju unutar koštane srži. Another class of lymphocytes (cells derived from the bone marrow or B cells) are those that secrete an antibody. They also develop from the stalk of hemopoietic cells, but their differentiation is not determined by the thymus. In birds, they differentiate into an organ that is analogous to the thymus and is called the Bursa or Fabricius. In mammals, however, no equivalent organ has been discovered, so these cells are thought to differentiate within the bone marrow.

Sada je shvaćeno da se T stanice dijele u najmanje nekoliko podtipova, koje se zovu "pomagačke", "supresorske" i "uništavačke" T stanice, koje imaju funkciju (bez obzira što promoviraju reakciju, potiskuju reakciju ili uništavaju (raskidaju)) stranih stanica. Ove podklase su dobro shvaćene za mišje sustave, ali su tek nedavno opisane za ljudske sustave. Vidi, na primjer, R. L. Evans, et al., Jouraal of Experimental Medicine, Volume 145, 221-232, 1977; i L. Chess and S. F. Schlossman - "Functional Analysis of Distinct Human T-Cell Subseta Bearing Unique Differentiation Antigens", in Topics in Immunobiology", O. Stitman, Editor, Plenum Press, 1977, Volume 7, 363-379. It is now understood that T cells are divided into at least several subtypes, called "helper", "suppressor" and "killer" T cells, which have a function (whether they promote a reaction, suppress a reaction, or destroy (break down)) foreign cells. . These subclasses are well understood for mouse systems, but have only recently been described for human systems. See, for example, R.L. Evans, et al., Journal of Experimental Medicine, Volume 145, 221-232, 1977; and L. Chess and S. F. Schlossman - "Functional Analysis of Distinct Human T-Cell Subsets Bearing Unique Differentiation Antigens", in Topics in Immunobiology", O. Stitman, Editor, Plenum Press, 1977, Volume 7, 363-379.

Sposobnost za identifikaciju potisnutih (supresorskih) klasa ili podklasa T stanica je važna za dijagnozu ili tretiranje raznih imunoregulatorskih poremećaja ili stanja. The ability to identify suppressed (suppressor) classes or subclasses of T cells is important for the diagnosis or treatment of various immunoregulatory disorders or conditions.

Na primjer, izvjesne leukemije i limfomi imaju različitu prognozu ovisno od toga da li su porijekla B stanica ili T stanica. Tako, procjena prognoze bolesti ovisi od razlikovanja između ove dvije klase limfocita. Vidi, na primjer, A. C. Aisenberg and J. C. Long, The American Journal of Medicine, 58:300 (March, 1975); D. Belpomme, et al., u "Immunological Diagnosis of Leukemias AND Lymphosomas", S. Thierfelder, et al., eds, Springer, Heidelberg, 1977, 33-45; i D. Belpomme, et al., British Journal of Haematology, 1978, 38, 85. For example, certain leukemias and lymphomas have a different prognosis depending on whether they are of B cell or T cell origin. Thus, the assessment of the prognosis of the disease depends on the distinction between these two classes of lymphocytes. See, for example, A.C. Aisenberg and J.C. Long, The American Journal of Medicine, 58:300 (March, 1975); D. Belpomme, et al., in "Immunological Diagnosis of Leukemias AND Lymphosomas", S. Thierfelder, et al., eds, Springer, Heidelberg, 1977, 33-45; and D. Belpomme, et al., British Journal of Haematology, 1978, 38, 85.

Izvjesna bolesna stanja (npr., juvenilni reumatoidno artritis, maligne bolesti i agamaglobulinemija) praćena su sa neravnotežom podklasa T stanica. Sugerirano je da su autoimunološke bolesti uglavnom praćene sa viškom "pomagačkih" T stanica ili sa nedostatkom izvjesnih "supresorskih" T stanica, dok je agamaglobulinemija praćena sa viškom izvjesnih "supresorskih" T stanica ili nedostatkom "pomagačkih" T stanica. Maligne bolesti su uglavnom praćene sa viškom "supresorskih" T stanica. Certain disease states (eg, juvenile rheumatoid arthritis, malignancies, and agammaglobulinemia) are associated with an imbalance of T cell subclasses. It has been suggested that autoimmune diseases are mainly accompanied by an excess of "helper" T cells or a deficiency of certain "suppressor" T cells, while agammaglobulinemia is accompanied by an excess of certain "suppressor" T cells or a deficiency of "helper" T cells. Malignant diseases are mostly accompanied by an excess of "suppressor" T cells.

U izvjesnim leukemijama, izvjesne T stanice proizvode se u zarobljenoj fazi razvoja. Dijagnoza tada može ovisiti od sposobnosti da se detektira ova neravnoteža ili višak i da se odredi koja je faza u razvoja u višku. Vidi, primjer, J. Kersey at al., "Surface Markers Define Human Lymphoid Malignancies with Differing Prognoses" u Haematology and Blood Transfusion, Volume 20, Springer-Verlag, 1977, 17-24, i reference koje se tu nalaze; i E. L. Reinherz, et al., J. Clm. Invest., 64, 392-397 (1979). In certain leukemias, certain T cells are produced in an arrested phase of development. Diagnosis may then depend on the ability to detect this imbalance or excess and to determine which stage of development is in excess. See, for example, J. Kersey at al., "Surface Markers Define Human Lymphoid Malignancies with Differing Prognoses" in Hematology and Blood Transfusion, Volume 20, Springer-Verlag, 1977, 17-24, and references therein; and E.L. Reinherz, et al., J. Clm. Invest., 64, 392-397 (1979).

Zadobivena agamaglobulinemija, bolesno stanje u kojem se ne proizvodi imunološki globulin, obuhvaća najmanje dva tipa. U tipu I nedostatak proizvodnje imunološkog globulina je posljedica viška supresorskih T stanica, dok je u tipu II posljedica nedostatka pomagačkih T stanica. Kod oba tipa, izgleda da ne postoji defekt ili nedostatak B stanica kod pacijenta, limfocita koji su odgovorni za stvarno lučenje antitijela; međutim, ove B stanice su ili potisnute ili "nisu pomognute" i to dovodi do jako smanjene ili potpuno odsutne proizvodnje imunološkog globulina. Tip zadobivene agamaglobulinemije može se tako odrediti testiranjem viška supresorskih T stanica ili odsustva pomagačkih T stanica. Acquired agammaglobulinemia, a disease state in which immune globulin is not produced, includes at least two types. In type I, the lack of production of immune globulin is the result of an excess of suppressor T cells, while in type II it is the result of a lack of helper T cells. In both types, there appears to be no defect or deficiency in the patient's B cells, the lymphocytes responsible for the actual secretion of antibodies; however, these B cells are either suppressed or "not helped" and this leads to greatly reduced or completely absent immune globulin production. The type of acquired agammaglobulinemia can thus be determined by testing for an excess of suppressor T cells or the absence of helper T cells.

Iz terapeutskog aspekta postoje neke sugestije, mada to nije definitivno dokazano, da davanje antitijela protiv podtipa T stanica u višku može imati terapeutski efekt kod autoimunološke bolesti ili malignih bolesti. Na primjer, rak pomagačkih T stanica (izvjesni kožni limfoni T stanica i izvjesne limfoblastne leukemije (akutne) T stanica) može se tretirati sa antitijelom za antigen pomagačkih Th stanica. Tretiranje autoimunološke bolesti izazvane viškom pomagačkih stanica može se postići na isti način. Tretiranje bolesti (npr., malignih bolesti ili zadobivene agamaglobulinemije tipa I) zbog viška supresorskih T stanica može se postići davanjem antitijela za antigen supresorskih T stanica. From a therapeutic point of view, there are some suggestions, although this has not been definitively proven, that the administration of antibodies against the T cell subtype in excess can have a therapeutic effect in autoimmune diseases or malignant diseases. For example, helper T cell cancers (certain cutaneous T cell lymphomas and certain lymphoblastic (acute) T cell leukemias) can be treated with an antibody to a helper Th cell antigen. Treatment of autoimmune disease caused by an excess of helper cells can be achieved in the same way. Treatment of diseases (eg, malignancies or acquired agammaglobulinemia type I) due to an excess of suppressor T cells can be achieved by administration of antibodies to the suppressor T cell antigen.

Navedeno je da su antiserumi protiv cijele klase ljudskih T stanica (takozvani antihumani timocitni globulin ili ATG) terapeutski korisni kod pacijenata na kojima se vrši presađivanje organa. Pošto stanični posredovana imunološka reakcija (mehanizam pomoću kojeg se transplanti odbacuju) ovisi od T stanica, davanje antitijela za T stanice sprječava ili zadržava proces odbacivanja. Vidi, na primjer, Cosimi, et al., "Randomized Clmical Trial of ATG in Cadaver Renal Allgraft Recipients: Importance of T Cell Monitoring", Surgery 40: 155-163 (1976) i reference koje se tu nalaze. Antisera against an entire class of human T cells (so-called antihuman thymocyte globulin or ATG) have been reported to be therapeutically useful in organ transplant patients. Since the cell-mediated immune response (the mechanism by which transplants are rejected) depends on T cells, administration of antibodies to T cells prevents or delays the rejection process. See, for example, Cosimi, et al., "Randomized Clinical Trial of ATG in Cadaver Renal Allograft Recipients: Importance of T Cell Monitoring," Surgery 40: 155-163 (1976) and references therein.

Međutim, limfociti obuhvaćaju samo jednu klasu leukocita. Dvije druge klase, granulociti i monociti, također su važni u funkciji imunoloških sustava ljudi i životinja. Određeno, makrofazi, koji su tip monocita, su široko uključeni u imunološku funkciju. Na primjer, premda sami makrofazi ne izlučuju antitijelo, nađeno je da su neophodni za suradnju T stanica u proizvodnji antitijela pomoću B stanica. However, lymphocytes comprise only one class of leukocytes. Two other classes, granulocytes and monocytes, are also important in the function of the immune systems of humans and animals. Certainly, macrophages, which are a type of monocyte, are widely involved in immune function. For example, although macrophages themselves do not secrete antibody, they have been found to be essential for the cooperation of T cells in antibody production by B cells.

Makrofazi su također potrebni za generiranje citotoksičnih T stanica i za nastajanje proliferativne reakcije pomoću T stanica u reakciji sa takvim mitogenima kao što su PHA ili Con A. Premda je bilo izvjesnih špekulacija oko funkcije makrofaga u ovim procesima, njegova precizna uloga nije poznata. Vidi, na primjer, E.S. Golub, The Cellular Basis of the Immune Response, Sinauer Associates, Sunderland, Massachusetts, 1977, strane 146-158. Macrophages are also required for the generation of cytotoxic T cells and for the generation of a proliferative response by T cells in response to such mitogens as PHA or Con A. Although there has been some speculation about the macrophage's function in these processes, its precise role is unknown. See, for example, E.S. Golub, The Cellular Basis of the Immune Response, Sinauer Associates, Sunderland, Massachusetts, 1977, pages 146-158.

Identifikacija i potiskivanje ljudskih T stanica i klasa i potklasa monocita ranije je postignuta korištenjem spontanih autoantitijela ili selektivnih antiseruma za ljudske T stanice dobivenim imunizacijom životinja sa ljudskim T stanicama, krvavljenjem životinja da se dobije serum, i adsorpcijom antiseruma sa (na primjer) autolognim ali ne alogenskim B stanicama da se odvoje antitijela sa neželjenim reaktivnostima. Pravljenje ovih antiseruma je krajnje teško, naročito u fazama adsorpcije i pročišćavanja. Čak i adsorbirani i pročišćeni antiserumi sadrže mnoge nečistoće pored željenog antitijela, iz nekoliko razloga. Prvo, serum sadrži milijune molukula antitijela čak i prije imunizacije T stanica. Drugo, imunizacija izaziva proizvodnju antitijela protiv raznih antigena koja se nalaze u svim injektiranim ljudskim T stanicama. Identification and suppression of human T cells and classes and subclasses of monocytes has previously been achieved using spontaneous autoantibodies or selective antisera for human T cells obtained by immunizing animals with human T cells, bled animals to obtain serum, and adsorption of antisera with (for example) autologous but not allogeneic B cells to separate antibodies with unwanted reactivities. Making these antisera is extremely difficult, especially in the phases of adsorption and purification. Even adsorbed and purified antisera contain many impurities in addition to the desired antibody, for several reasons. First, serum contains millions of antibody molecules even before T cell immunization. Second, immunization induces the production of antibodies against various antigens found in all injected human T cells.

Ne postoji selektivna proizvodnja antitijela protiv pojedinačnog antigena. Treće, titar specifičnog antitijela koje se dobiva takvim postupcima je obično sasvim nizak, (npr., inaktivan pri razblaženjima većim od 1:100) i odnos specifičnog prema ne-specifičnom antitijelu je manji od 1/106. There is no selective production of antibodies against a single antigen. Third, the titer of the specific antibody obtained by such procedures is usually quite low, (eg, inactive at dilutions greater than 1:100) and the ratio of specific to non-specific antibody is less than 1/106.

Vidi, na primjer, članak Chess-a i Schlossman-a citiran gore (na stranama 365 i nakon toga) kao i članak iz Chemical and Engineering News citiran gore, u kojima su opisani nedostaci antiseruma iz ranije znanosti i prednosti monoklonalnog antitijela. See, for example, the article by Chess and Schlossman cited above (on pages 365 et seq.) and the Chemical and Engineering News article cited above, which describe the disadvantages of prior art antisera and the advantages of the monoclonal antibody.

Izvod iz izuma Extract from the invention

Sada je pronađen novi hibridom /(označen OKM1)/koji može proizvesti novo monoklonalno antitijelo protiv antigena koji se nalazi na normalnim monocitima i granulocitima ljudske periferne krvi ali ne i na normalnim ljudskim perifemim limfoidnim stanicama (T stanice, B stanice, ili nulte stanice), timocitima, limfoblastoidnim staničnim linijama, ili tumornim stanicama T ili B stanične linije. Now a new hybridoma /(designated OKM1)/ has been found that can produce a new monoclonal antibody against an antigen found on normal human peripheral blood monocytes and granulocytes but not on normal human peripheral lymphoid cells (T cells, B cells, or null cells). , thymocytes, lymphoblastoid cell lines, or tumor cells of T or B cell lines.

Tako proizvedeno antitijelo je monospecifično za jednu determinantu normalnih monocita i granaulocita ljudske perifene krvi i suštinski ne sadrži drugi anti-humani imunološki globulin, na suprot antiserumima iz ranije znanosti (koji su nerazdvojno kontaminirani sa antitijelom koje je reaktivno na brojne ljudske antigene) i monoklonalnim antitijelima iz ranije znanosti (koja su ne monospecifična za humani monocitni antigen). Štoviše, ovaj hibridom se može kultivirati da proizvede antitijelo bez potrebe za imunizacijom i ubijanjem životinja, nakon čega slijede mukotrpne faze apsorpcije i pročišćavanja koje su neophodne za dobivanje čak i nečistih antiseruma iz ranije znanosti. The antibody thus produced is monospecific for a single determinant of normal human peripheral blood monocytes and granulocytes and contains essentially no other anti-human immune globulin, unlike antisera of the prior art (which are inseparably contaminated with antibody reactive to numerous human antigens) and monoclonal antibodies. from earlier science (which are not monospecific for human monocyte antigen). Moreover, this hybridoma can be cultured to produce antibody without the need to immunize and kill the animals, followed by the painstaking steps of absorption and purification necessary to obtain even the impure antisera of earlier science.

Prema tome, jedan cilj ovog izuma je da osigura hibridome koji proizvode antitijela protiv antigenakoji se nalazi na normalnim monocitima i granulocitima ljudske periferne krvi. Accordingly, one object of the present invention is to provide hybridomas that produce antibodies against antigens found on normal human peripheral blood monocytes and granulocytes.

Daljnji cilj sadašnjeg izuma je da osigura postupke za pravljenje ovih hibridoma. A further object of the present invention is to provide methods for making these hybridomas.

Daljnji cilj izuma je da osigura bitno homogeno antitijelo protiv antigena koji se nalazi na normalnim monocitima i granulocitima ljudske periferne krvi. A further object of the invention is to provide a substantially homogeneous antibody against an antigen found on normal human peripheral blood monocytes and granulocytes.

Daljnji cilj je da se osiguraju postupci za tretiranje ili dijagnozu bolesti ili za identifikaciju monocitnih subklasa korištenjem ovog antitijela. A further object is to provide methods for the treatment or diagnosis of disease or for the identification of monocyte subclasses using this antibody.

Drugi ciljevi i prednosti izuma postati će jasni na osnovi ispitivanja sadašnjeg opisa. Other objects and advantages of the invention will become apparent upon examination of the present description.

Za zadovoljavanje prethodnih ciljeva i prednosti, osiguran je ovim izumom novi hibridom koji proizvodi novo antitijelo na antigen koji se nalazi na normalnim monocitima i granulocitima ljudske periferne krvi (ali ne na normalnim ljudskim periferim limfoidnim stanicama, timocitima, limfoblastoidnim staničnim linijama ili tumornim stanicama T ili B stanične linije), zatim samo antitijelo i dijagnostički i terapeutski postupci korištenjem antitijela. Hibridom se pravi uglavnom prema postupku Milstein-a i Kohler-a. Nakon imunizacije miševa sa pročišćenim ljudskim mononuklearnim stanicama normalne E rozete, imunizirani miševi kondenzirani su sa stanicama iz linije mišjeg mieloma i dobiveni hibridomi testirani su na one sa prezasićenim tekućinama koje sadrže antitijelo koje je pokazalo selektivno vezivanje za normalne E rozeta pozitivne i E rozeta negativne limfocitne populacije ljudske periferne krvi. Željeni hibridomi su kasnije klonirani i karakterizirani. Zbog ovoga je dobiven hibridom koji proizvodi antitijelo (označeno OKM1) protiv antigena na normalnim monocitima ljudske periferne krvi. To satisfy the foregoing objects and advantages, provided by the present invention is a novel hybrid that produces a novel antibody to an antigen found on normal human peripheral blood monocytes and granulocytes (but not on normal human peripheral lymphoid cells, thymocytes, lymphoblastoid cell lines, or tumor cells T or B cell lines), then the antibody itself and diagnostic and therapeutic procedures using antibodies. The hybridoma is made mainly according to the procedure of Milstein and Kohler. After immunization of mice with purified normal E rosette human mononuclear cells, the immunized mice were fused with cells from a murine myeloma line and the resulting hybridomas were tested for those with supersaturated fluids containing an antibody that showed selective binding to normal E rosette positive and E rosette negative lymphocytes human peripheral blood populations. The desired hybridomas were later cloned and characterized. Because of this, it was obtained by a hybrid that produces an antibody (designated OKM1) against an antigen on normal human peripheral blood monocytes.

S obzirom na teškoće naznačene u ranijoj znanosti i na objavljene neuspješne pokušaje korištenjem malignih staničnih linija kao antigena, bilo je neočekivano da sadašnji postupak osigurava željeni hibridom. Treba se naglasiti da nepredvidiva priroda hibridnog staničnog preparata ne omogućuje ekstrapolaciju sa jednog antigena ili staničnog sustava na drugi. U stvari, sadašnji prijavitelji su otkrili da je korištenje maligne stanične linije T stanica ili pročišćenih antigena odvojenih sa površine stanica kao antigena bilo uglavnom neuspješno. Given the difficulties indicated in the prior art and the reported unsuccessful attempts using malignant cell lines as antigens, it was unexpected that the present procedure provided the desired hybridoma. It should be emphasized that the unpredictable nature of the hybrid cell preparation does not allow extrapolation from one antigen or cell system to another. In fact, the present applicants have found that the use of a malignant cell line of T cells or purified antigens separated from the cell surface as antigens has been largely unsuccessful.

I predmetni hibridomi i antitijelo koje se njime proizvodi identificirani su ovdje oznakom "OKM1", pri čemu je određeni materijal o kojem se govori očevidan iz konteksta teksta. Predmetni hibridom deponiran je 13 prosinca, 1979, u the American Type Culture Collection, 12301 Parklawn Drive Rockville, Maryland 20852, i dat mu je ATCC pristupni broj CRL 8026. Both the subject hybridomas and the antibody produced by them are identified herein by the designation "OKM1", the specific material referred to being apparent from the context of the text. The hybridoma in question was deposited on December 13, 1979, at the American Type Culture Collection, 12301 Parklawn Drive Rockville, Maryland 20852, and given ATCC accession number CRL 8026.

Detaljni opis izuma Detailed description of the invention

Postupak za pravljenje hibridoma uglavnom obuhvaća slijedeće faze: The procedure for making a hybridoma mainly includes the following stages:

A: Imunizaciju miševa sa normalnim mononuklearnim stanicama ljudske periferne krvi. Premda je nađeno da su ženke BALB/cJ miševa poželjne, podrazumijeva se da se mogu koristiti drugi tipovi miševa. Raspored imunizacije i koncentracija timocita trebaju biti takvi da se proizvode korisne količine podesno primarnih splenocita. Nađeno je da su tri imunizacije u četrnaestodnevnim intervalima sa 2 x 107 stanica/miševa/injekcija u 0.2 ml fosfatnog puferirane otopine efikasne. A: Immunization of mice with normal human peripheral blood mononuclear cells. Although female BALB/cJ mice are found to be preferred, it is understood that other types of mice may be used. The immunization schedule and thymocyte concentration should be such that useful amounts of suitably primary splenocytes are produced. Three immunizations at fourteen-day intervals with 2 x 107 cells/mouse/injection in 0.2 ml phosphate buffered solution were found to be effective.

B. Odvajanje slezene iz imuniziranih miševa i pravljenje suspenzije u odgovarajućoj podlozi. Dovoljan je oko jedan ml po slezeni. Ove pokusne tehnike su dovoljno poznate. B. Separation of spleen from immunized mice and preparation of suspension in appropriate medium. About one ml per spleen is enough. These experimental techniques are well known.

C. Kondenzaciju suspendiranih stanica slezene sa stanicama mišjeg mieloma iz podesne stanične linije korištenjem podesnog promotora kondenzacije. Ukupna zapremnina od oko 0.5-1.0 ml podloge za kondenzaciju odgovarajuća je za oko 108 splenocita. Poznate su mnoge stanične linije mišjeg mieloma, uglavnom od članova akademskih društava raznih depozitnih banaka, kao što je Salk Institute Cell Distribution Center, La Jolla, CA. Korištena stanična linija treba da je poželjno takozvani tip "rezistentan na lijek", tako da nekondenzirane stanice mieloma neće preživjeti u izabranoj podlozi, dok će hibridi preživjeti. Najobičnija klasa su stanične linije rezistentne na 8-azaguanin, koje nemaju enzim hipoksantin guanin fosforibozil transferazu i zato neće biti podržane pomoću HAT (hipoksantin, aminopterin i timidin) podloge. Također je uglavnom poželjno da se stanična linija mieloma koristi u obliku takozvanog "ne-sekretirajućeg" tipa, tako da ne proizvodi sama po sebi nikakvo antitijelo, premda se mogu koristiti sekretirajući tipovi. Međutim, u izvjesnim slučajevima, mogu biti poželjne linije sekretirajućeg tipa. Premda je poželjni promotor kondenzacije polietilenglikol koji ima prosječnu molekulsku težinu od oko 1000 do oko 4000 (komercijalno pristupačan kao PEG 1000 itd.), mogu se koristiti drugi promotori kondenzacije poznati u znanosti. C. Condensation of suspended spleen cells with murine myeloma cells from an appropriate cell line using an appropriate condensation promoter. The total volume of about 0.5-1.0 ml of condensation medium is suitable for about 108 splenocytes. Many murine myeloma cell lines are known, mostly from members of academic societies of various depository banks, such as the Salk Institute Cell Distribution Center, La Jolla, CA. The cell line used should preferably be of the so-called "drug-resistant" type, so that non-condensed myeloma cells will not survive in the chosen medium, while hybrids will. The most common class are 8-azaguanine-resistant cell lines, which lack the enzyme hypoxanthine guanine phosphoribosyl transferase and therefore will not be supported by HAT (hypoxanthine, aminopterin, and thymidine) media. It is also generally preferred that the myeloma cell line be used as a so-called "non-secreting" type, so that it does not produce any antibody per se, although secreting types may be used. However, in certain cases, secretory-type lines may be preferred. Although the preferred condensation promoter is polyethylene glycol having an average molecular weight of about 1000 to about 4000 (commercially available as PEG 1000, etc.), other condensation promoters known in the art can be used.

D. Razblaživanje i kultiviranje u odvojenim kontejnerima, smjese nekondenziranih stanica slezene, nekondenziranih stanica mieloma i kondenziranih stanica u selektivnoj podlozi koja neće podržati nekondenzirane stanice mieloma tijekom zadovoljavajućeg perioda tako da se omogućuje smrt nekondenziranih stanica (oko jednog tjedna). Razblaživanje može biti ograničavajućeg tipa, u kojem se zapremnina razblaživača statistički izračunava tako da se izolira izvjestan broj stanica (npr., 1-4) u svakom posebnom kontejneru (npr., svaka rupica mikrotitarske ploče). Podloga je ona (npr., HAT podloga) koja neće podržati nekondenziranu staničnu liniju rezistentnu na lijek (npr., rezistentnu na 8-azaguanin). Pošto nekondenzirane stanice slezene nisu maligne, mogu imati samo definitivan broj generacija. Tako će nakon izvjesnog vremenskog perioda (oko jednog tjedna) ove nekondenzirane stanice slezene propuštati da se reproduciraju. S druge strane, kondenzirane stanice nastavljaju da se reproduciraju pošto imaju malignu kvalitetu porijekla mieloma i sposobnost da prežive u selektivnoj podlozi za izvor stanica slezene. D. Diluting and culturing in separate containers, a mixture of uncondensed spleen cells, uncondensed myeloma cells, and condensed cells in a selective medium that will not support uncondensed myeloma cells for a satisfactory period of time to allow death of the uncondensed cells (about one week). The dilution can be of the limiting type, in which the volume of the diluent is statistically calculated to isolate a certain number of cells (eg, 1-4) in each separate container (eg, each well of a microtiter plate). The medium is one (eg, HAT medium) that will not support an unfused drug-resistant (eg, 8-azaguanine-resistant) cell line. Since non-condensed spleen cells are not malignant, they can only have a definite number of generations. Thus, after a certain period of time (about one week), these uncondensed spleen cells will fail to reproduce. On the other hand, condensed cells continue to reproduce because they have the malignant quality of myeloma origin and the ability to survive in the selective medium for the source of spleen cells.

E. Procjenu supernatanta u svakom kontejneru (rupici) koja sadrži hibridome na prisustvo antitijela na E rozeta pozitivne pročišćene ili E rozeta negativne limfocite ljudske periferne krvi. E. Evaluation of the supernatant in each container (well) containing hybridomas for the presence of antibodies to E rosette positive purified or E rosette negative human peripheral blood lymphocytes.

F. Izbor, (npr., ograničenim razblaživanjem) i kloniranje hibridoma koji proizvode željeno antitijelo. Pošto se jednom izabere i klonira željeni hibridom, dobiveno antitijelo se može proizvesti na jedan od dva načina. Najčistije monoklonalno antitijelo proizvodi se in vitro kultiviranjem željenog hibridoma u podesnoj podlozi tijekom podesno dugog vremena, poslije čega slijedi izoliranje željenog antitijela iz supernatanta. Podesna podloga i podesna dužina vremena kultiviranja su poznati ili se lako određuju. Ova in vitro tehnika proizvodi suštinski monospecifično monoklonalno antitijelo, suštinski slobodno od drugog specifičnog atnihumanog imunološkog globulina. F. Selection, (eg, by limiting dilution) and cloning of hybridomas that produce the desired antibody. Once the desired hybrid has been selected and cloned, the resulting antibody can be produced in one of two ways. The purest monoclonal antibody is produced in vitro by culturing the desired hybridoma in a suitable medium for a suitable length of time, after which the desired antibody is isolated from the supernatant. Suitable substrate and suitable length of cultivation time are known or easily determined. This in vitro technique produces an essentially monospecific monoclonal antibody, essentially free of other specific ethnic human immune globulin.

Postoji mala količina drugog prisutnog imunološkog globulina pošto podloga sadrži ksenogenski serum (npr., serum fetusa teleta). Međutim, ovaj postupak in vitro može da ne proizvede zadovoljavajuću količinu ili koncentraciju antitijela za iste svrhe, pošto je koncentracija monoklonalnog antitijela samo oko 50 μg/ml. There is a small amount of other immune globulin present since the medium contains xenogeneic serum (eg, fetal calf serum). However, this in vitro procedure may not produce a sufficient amount or concentration of antibody for the same purposes, since the concentration of the monoclonal antibody is only about 50 μg/ml.

Za proizvodnju mnogo veće koncentracije neznatno manje čistog monoklonalnog antitijela, željeni hibridom se može injektirati u miševe, poželjno singenske ili semi-singenske miševe. Hibridomi će izazvati formiranje tumora koji proizvode antitijelo poslije podesnog inkubacijskog vremena, što će dovesti do visoke koncentracije željenog antitijela (oko 5-20 mg/ml) u krvotoku i peritonealnom eksudatu (ascitima) miša domaćina. Premda ovi miševi domaćini imaju normalna antitijela u svojoj krvi i ascitima, koncentracija ovih normalnih antitijela je samo oko 5% od koncentracije monoklonalnog antitijela. Štoviše, pošto ova normalna antitijela nisu antihumana po svojoj specifičnosti, dobiveno monoklonalno antitijelo iz požnjevenih ascita ili iz seruma je suštinski slobodno od ma kojeg kontaminirajućeg antihumanog imunološkog globulina. Ovo monoklonalno antitijelo je visokog titra (aktivno pri razblaženjima od 1:50,000 ili vili višim) i visokog odnosa specifičnog prema nespecifičnom imunološkom globulinu (oko 1/20). Imunološki globulini proizvedeni inkorporiranjem lakih nizova mieloma su ne-specifični, "besmisleni" peptidi koji samo razblažuju monoklonalno antitijelo bez smanjivanja njegove specifičnosti. To produce a much higher concentration of a slightly less pure monoclonal antibody, the desired hybridoma can be injected into mice, preferably syngeneic or semi-syngeneic mice. Hybridomas will cause the formation of tumors that produce the antibody after a suitable incubation time, which will lead to a high concentration of the desired antibody (about 5-20 mg/ml) in the bloodstream and peritoneal exudate (ascites) of the host mouse. Although these host mice have normal antibodies in their blood and ascites, the concentration of these normal antibodies is only about 5% of the concentration of the monoclonal antibody. Moreover, since these normal antibodies are not antihuman in their specificity, the monoclonal antibody obtained from harvested ascites or from serum is essentially free of any contaminating antihuman immune globulin. This monoclonal antibody has a high titer (active at dilutions of 1:50,000 or higher) and a high ratio of specific to non-specific immune globulin (about 1/20). Immune globulins produced by the incorporation of myeloma light sequences are non-specific, "nonsense" peptides that only dilute the monoclonal antibody without reducing its specificity.

Primjer 1 Example 1

Proizvodnja monoklonalnih antitijela Production of monoclonal antibodies

A. Imunizacija i hibirdizacija somatskih stanica A. Immunization and hybridization of somatic cells

Ženke BALB/cj miševa (Jackson Laboratories; 6-8 tjedana stare) imunizirane su intraperitonealno sa 2 x 107 rozeta pročišćenim ljudskim mononuklearnim stanicama u 0.2 ml fosfatne puferirane slane otopine u 14-dnevnim intervalima. Četiri dana poslije treće imunizacije, slezene su odvojene sa miševa i napravljena je jedna stanična suspenzija prešanjem tkiva kroz mrežu od nehrđajućeg čelika. Female BALB/cj mice (Jackson Laboratories; 6-8 weeks old) were immunized intraperitoneally with 2 x 107 rosette-purified human mononuclear cells in 0.2 ml phosphate-buffered saline at 14-day intervals. Four days after the third immunization, the spleens were separated from the mice and a single cell suspension was made by pressing the tissue through a stainless steel mesh.

Kondenzacija stanica vršena je prema postupku koji su razvili Kohler and Milstein. 1 x 108 spenocita kondenzirano je u 0.5 ml podloge za kondenzaciju koja sadrži 35% politilenglikola (PEG 1000) i 5% dimetilsulfoksida u RPMI 1640 podlozi (Gibco, Grand Island, NY) sa 2 x 107 P3X63Ag8UI mieloma stanica koje je dao Dr. M. Schraff, Albert Einstein College of Medicine, Bronx, NY. Ove stanice mieloma izlučuju IgG1 lake nizove. Cell condensation was performed according to the procedure developed by Kohler and Milstein. 1 x 108 splenocytes were condensed in 0.5 ml condensation medium containing 35% polyethylene glycol (PEG 1000) and 5% dimethylsulfoxide in RPMI 1640 medium (Gibco, Grand Island, NY) with 2 x 107 P3X63Ag8UI myeloma cells provided by Dr. M. Schraff, Albert Einstein College of Medicine, Bronx, NY. These myeloma cells secrete IgG1 light strings.

B. Izbor i rast hibridoma B. Selection and growth of hybridomas

Poslije kondenzacije stanica, stanice su kultivirane u HAT podlozi (hipoksantin, aminopterin i timidin) na 37°C sa 5% CO2 u vlažnoj atmosferi. Nekoliko tjedana kasnije, 40 do 100 1 supernatanta iz kultura koje sadrže hibridome doda se na granulu od 106 perifernih limfocita koja je odvojena u E rozeta pozitivne (E+) i E rozeta negativne (E-) populacije, i koja je pripremljena iz krvi zdravih ljudskih davaoca kao što je opisano u Mendes (J. Immunol. 111: 860, 1973). Detekcija antitijela mišijih hibridoma koja se vezuju za ove stanice određena je indirektnom imunofluor3esencijom. Stanice inkubirane sa supernatantima tkiva obojene su sa fluoroscentnim koza-anti-miš IgG (G/M FITC) (Meloy Laboratories, Springfield, VA; F/p=2.5) i stanice prevučene fluorescentnim antitijelom kasnije su analizirane na Cytofluorograf-u FC200/4800A (Ortho Instruments, Westwood, MA) kao što je opisano u Primjeru III. Izabrane su kulture hibridoma koje sadrže antitijela koja reagiraju specifično sa E+ limfocitima (T stanice) i/ili E- limfocitima izabrane su i klonirane dva puta postupcima ograničenog razblaživanja u prisustvu stanica za hranjenje. Kasnije se kloni prenesu intraperitonealno inektiranjem 1 x 107 stanica datog klona (0.2 ml zapremnina) u BALB/cj primirane miševe sa 2, 6, 10, 14-tetrametilpentadekanom, koje prodaje Aldrich Chemical Company pod imenom Pristine. Maligni asciti iz ovih miševa se tada koriste za karakterizaciju mononuklearnih stanica kao što je opisano niže u Primjeru II. Monoklonalno antitijelo proizvedeno jednim od ovih klona, koje je reagiralo sa frakcijom i E+ i E- stanica, nazvano je OKMl. Demonstrirano je standardnim tehnikama da je predmetno hibridno antitijelo OKMl IgG2a podklase. After cell condensation, the cells were cultured in HAT medium (hypoxanthine, aminopterin and thymidine) at 37°C with 5% CO2 in a humid atmosphere. Several weeks later, 40 to 100 1 of the supernatants from the hybridoma-containing cultures are added to a pellet of 10 6 peripheral lymphocytes that have been separated into E rosette positive (E+) and E rosette negative (E-) populations, and which have been prepared from the blood of healthy human subjects. donor as described in Mendes (J. Immunol. 111: 860, 1973). Detection of murine hybridoma antibodies that bind to these cells was determined by indirect immunofluorescence. Cells incubated with tissue supernatants were stained with fluorescent goat-anti-mouse IgG (G/M FITC) (Meloy Laboratories, Springfield, VA; F/p=2.5) and cells coated with fluorescent antibody were later analyzed on a Cytofluorograph FC200/4800A. (Ortho Instruments, Westwood, MA) as described in Example III. Hybridoma cultures containing antibodies that react specifically with E+ lymphocytes (T cells) and/or E- lymphocytes were selected and cloned twice by limiting dilution procedures in the presence of feeder cells. Later, clones are transferred intraperitoneally by injecting 1 x 10 7 cells of a given clone (0.2 ml volume) into BALB/cj primed mice with 2, 6, 10, 14-tetramethylpentadecane, sold by Aldrich Chemical Company under the name Pristine. Malignant ascites from these mice are then used to characterize mononuclear cells as described below in Example II. A monoclonal antibody produced by one of these clones, which reacted with a fraction of both E+ and E- cells, was named OKM1. The hybrid antibody in question was demonstrated by standard techniques to be of the OKM1 IgG2a subclass.

Primjer II Example II

Karakterizacija OKM1 reaktivnosti Characterization of OKM1 reactivity

A. Izoliranje populacija mononuklearnih stanica A. Isolation of mononuclear cell populations

Mononuklearne stanice periferne ljudske krvi izolirane su iz ljudskih dobrovoljnih davatelja (dobi 15-40 godina pomoću gradientnog centrifugiranja na Ficoll-Hypaque gustinu (Pharmacia Fune Chemicals, Piscataway, NJ) prema tehnici Boyum, Scand. J. Clin. Lab. Invest. 21 (suppl. 97); 77, 1968. Human peripheral blood mononuclear cells were isolated from human volunteer donors (aged 15-40 years) using Ficoll-Hypaque density gradient centrifugation (Pharmacia Fune Chemicals, Piscataway, NJ) according to the technique of Boyum, Scand. J. Clin. Lab. Invest. 21 ( suppl. 97); 77, 1968.

Adherentne stanice dobivene su jednosatnim inkubiranjem mononuklearnih stanica u polistirolskim zdjelama (100 x 20 mm zdjele za kulturu tkiva)(Falcon, Oxnara, CA, u RPMI 1640 (Grand Island Biological Company, Grand Island, NY) koji je dopunjen sa 20% sakupljenog ljudskog AB seruma. Poslije odvajanja ne-adherentae frakcije, adherentne stanice su odvojene inkubacijom na 4°C u MEM slobodan od seruma, 2.5mM EDTA, poslije čega slijedi blago grebanje sa gumenim vrhom čepa šprica koji se odbacuje. Adherent cells were obtained by incubating mononuclear cells in polystyrene dishes (100 x 20 mm tissue culture dishes) (Falcon, Oxnara, CA) for one hour in RPMI 1640 (Grand Island Biological Company, Grand Island, NY) supplemented with 20% pooled human AB serum After separation of the non-adherent fraction, adherent cells were separated by incubation at 4°C in serum-free MEM, 2.5 mM EDTA, followed by gentle scratching with the rubber tip of a disposable syringe stopper.

Mononuklearne stanice se odvoje u E+ i E- populacije rozetiranjem sa ovčjim eritrocitima i diferencijalnim centrifugiranjem preko Ficoll-Hypaque. Rozetiranje se postiže centrifugiranjem smjese mononuklearne stanice/ovčji eritrociti tijekom 5 minuta pri 800 rpm (obrtaja u minutu) i inkubacijom tijekom 1 sata na 4°C. Odnos eritrocit: limfocit bio je 40:1. E+ stanice regenerirane su raskidanjem ovčjih eritrocita sa 0.85% otopinom amonij-klorida. Mononuclear cells are separated into E+ and E- populations by rosetting with sheep erythrocytes and differential centrifugation over Ficoll-Hypaque. Rosetting is achieved by centrifugation of the mononuclear cell/sheep erythrocyte mixture for 5 minutes at 800 rpm and incubation for 1 hour at 4°C. The erythrocyte: lymphocyte ratio was 40:1. E+ cells were regenerated by breaking up sheep erythrocytes with 0.85% ammonium chloride solution.

Nulte stanice se prave sličnim rozetiranjem na površini imunoglobulin negativne (sIg-) populacije pomoću Sephadex G-200 anti-humane (F(abl)2 kromatografije kao što je opisano ranije u Chess, et al., J. Immunol., 113: 1113 (1974). Polimorfonuklearni leukociti dobiveni su raskidanjem eritrocita koji se nalaze u granuli koja je oblikovana za vrijeme Ficoll Hypaque centrifugiranja periferne krvi. Null cells are made by similar rosetting on the surface of the immunoglobulin-negative (sIg-) population using Sephadex G-200 anti-human (F(abl)2 chromatography as previously described in Chess, et al., J. Immunol., 113: 1113 (1974).Polymorphonuclear leukocytes were obtained by breaking up erythrocytes contained in a granule formed during Ficoll Hypaque centrifugation of peripheral blood.

B. Izoliranje timocita B. Isolation of thymocytes

Timusna žlijezda normalnih ljudi dobivena je od pacijenata starih 2 mjeseca do 14 godina koji su podvrgnuti korektivnoj srčanoj operaciji. Svježe dobiveni dijelovi timusne žlijezde trenutno se stave u 5% serum fetusa teleta u podlozi 199 (Gibco), fino se smrve sa pincetom i škarama, i kasnije se priprave u jednostanične suspenzije prešanjem kroz žičano sito. Stanice se dalje rasloje preko Ficoll Hypaque i spinuju i ispiru kao što je ranije opisano u odjeljku A gore. Tako dobiveni timociti bili su >95% životno sposobni i ≥90% E rozeta pozitivni. Normal human thymus was obtained from patients aged 2 months to 14 years who had undergone corrective heart surgery. Freshly obtained thymus sections are immediately placed in 5% fetal calf serum in medium 199 (Gibco), finely crushed with forceps and scissors, and later prepared into single-cell suspensions by pressing through a wire sieve. Cells are further layered over Ficoll Hypaque and spun down and washed as previously described in section A above. Thus obtained thymocytes were >95% viable and ≥90% E rosette positive.

C. Stanične linije T linije i stanice T akutne limfoblastne leukemije C. Acute lymphoblastic leukemia T cell lines and T cells

T stanične linije CEM i HSB-2, i B stanične linije Laz 156 i Laz 388 osigurao je Dr. H. Lazarus (Sidney Farber Cancer Institute, Boston, MA). Leukemićne stanice osigurane su od pacijenta sa dijagnozom akutne mielomonocitne leukemije (AMML; 5 pacijenata) i mieoloblastne leukemije (AML; 8 pacijenata). Tumorne populacije su krioodržavane pod tekućim dušikom u parnoj fazi na -196°C sa 10% DMSO i 20% AB ljudskog seruma od vremena površinske karakterizacije. T cell lines CEM and HSB-2, and B cell lines Laz 156 and Laz 388 were provided by Dr. H. Lazarus (Sidney Farber Cancer Institute, Boston, MA). Leukemic cells were obtained from a patient diagnosed with acute myelomonocytic leukemia (AMML; 5 patients) and myeloblastic leukemia (AML; 8 patients). Tumor populations were cryopreserved under liquid nitrogen in the vapor phase at -196°C with 10% DMSO and 20% AB human serum from the time of surface characterization.

Primjer III Example III

Citofluorografska analiza i odvajanje stanica Cytofluorographic analysis and cell separation

Citofluorografska analiza monoklonalnih antitijela sa svim populacijama stanica vršena je indirektnom imunofluorescencijom sa kozjim anti-miš IgG (G/M FITC) koji je konjugiran sa fluoresceinom (Meloy Labaratories) korištenjem instrumenata Fluorescense Activated Cell Sorter (FACS-I) (Becton, Dickinson, Mountain View, CA) ili Cytofluorograf-om FC200/4800A (Ortho Instruments). Ukratko, 1 x 106 stanica tretira se sa 0.15 ml OKMl pri 1:500 razblaženju, inkubira se na 4°C tijekom 30 minuta, i ispere se dva puta. Stanice tada reagiraju sa 0.15 ml 1:40 razblaženja G/M FITC na 4°C tijekom 30 minuta, centrifugiraju se i isperu se dva puta. Stanice se tada analiziraju na FACS-I i zabilježi se intenzitet fluorescencije po stanici na pulsnoj visini analizatora. Osnovno bojenje dobiva se zamjenom sa 0.15 ml alikvotom 1:500 ascita iz BALB/cJ miša koji je intraperitonealno injektiran sa ne-proizvodnim hibridnim klonom. Cytofluorographic analysis of monoclonal antibodies with all cell populations was performed by indirect immunofluorescence with goat anti-mouse IgG (G/M FITC) conjugated to fluorescein (Meloy Laboratories) using Fluorescence Activated Cell Sorter (FACS-I) instruments (Becton, Dickinson, Mountain View, CA) or Cytofluorograf FC200/4800A (Ortho Instruments). Briefly, 1 x 10 6 cells are treated with 0.15 ml OKMl at a 1:500 dilution, incubated at 4°C for 30 minutes, and washed twice. Cells are then reacted with 0.15 ml of a 1:40 dilution of G/M FITC at 4°C for 30 minutes, centrifuged and washed twice. The cells are then analyzed on a FACS-I and the fluorescence intensity per cell at the pulse height of the analyzer is recorded. Baseline staining is obtained by replacement with a 0.15 ml aliquot of 1:500 ascites from a BALB/cJ mouse injected intraperitoneally with a non-producing hybrid clone.

U eksperimentima koji uključuju antitijelo i komplement koji je posredovan limfolizom, timociti i periferne T stanice kultivirani su preko noći pomoću selektivnog raskidanja i kasnije su analizirani na Cytofluorograf-u ili FACS. In experiments involving antibody and complement-mediated lympholysis, thymocytes and peripheral T cells were cultured overnight using selective disruption and later analyzed on a Cytofluorograph or FACS.

A. Studije citotoksičnosti A. Cytotoxicity studies

Kulture za senzitiviranje za stanicama posredovano limfolizu (CML) ustanovljene su slijedećim postupkom. Pet x 106 željenih stanica tretira se sa 0.2 ml 51Cr natrij-kromata (292 μCi/mI)(New England Nuclear, Boston, MA) i inkubiraju se 90 minuta na 37°C. Poslije dva ispiranja, stanice se razblaže na 2 x 105/ml u podlogama koje sadrže 10% FCS. Dvadeset 1 markiranih stanica rasporede se u rupice konusnih mikroploča sa 20 μl serijskih razblaženja antitijela hibridoma. Poslije jednog sata inkubacije na 4°C, doda se 20 μ1 svježeg seruma kunića (razblaženje 1:10) u rupice kao izvor komplementa. Ploče se inkubiraju na 37°C tijekom 1 sata. Tada se doda 140 μl podloga u rupice i ploče se spinuju pri 400g 10 minuta. 100 μl supernatanta se odvoji iz svake rupice i broji se gama scimilacijskom brojaču (Parkard Instrumentation Company, Downer's Grove, II). Specifično 51Cr Cell-mediated lympholysis (CML) sensitization cultures were established by the following procedure. Five x 106 desired cells are treated with 0.2 ml of 51Cr sodium chromate (292 μCi/mI) (New England Nuclear, Boston, MA) and incubated for 90 minutes at 37°C. After two washes, the cells are diluted to 2 x 105/ml in media containing 10% FCS. Twenty 1 labeled cells are spread into the wells of conical microplates with 20 μl of serial dilutions of the hybridoma antibody. After one hour of incubation at 4°C, 20 μl of fresh rabbit serum (dilution 1:10) was added to the wells as a source of complement. The plates are incubated at 37°C for 1 hour. Then 140 μl of medium is added to the wells and the plates are spun at 400g for 10 minutes. 100 μl of supernatant was removed from each well and counted with a gamma scintillation counter (Parkard Instrumentation Company, Downer's Grove, II). Specifically 51Cr

oslobađanje izračuna se korištenjem slijedeće formule: release is calculated using the following formula:

% specifičnog 51CR oslobađanja = (Exp-SR) x100 % specific 51CR release = (Exp-SR) x100

(MR-SR) (MR-SR)

gdje je Exp=prosjek promatranog triplikata, SR=spontano oslobađanje iz stanica koje su inkubirane samo sa komplementom, i MR=maksimalno oslobađanje dobiveno tretiranjem stanica sa deterdžentom Triton X (1% rastvor). where Exp=average of observed triplicate, SR=spontaneous release from cells incubated with complement alone, and MR=maximum release obtained by treatment of cells with Triton X detergent (1% solution).

Raskidanje većeg broja stanica za kasnije poliferativne testove vršeno je resuspendiranjem 20 do 50 x 106 mononuklearnih stanica u 1 ml OKM1 pri 1:250 razblaženju i inkubacijom na 4°C tijekom 1 sata. Dissociation of a larger number of cells for later polyferative tests was performed by resuspending 20 to 50 x 106 mononuclear cells in 1 ml of OKM1 at a 1:250 dilution and incubating at 4°C for 1 hour.

Kasnije se doda 0.1 ml svježeg seruma kunića i stanice se dalje inkubiraju na 37°C tijekom 1 sata. Poslije tri ispiranja, stanice se broje i njihova životna sposobnost procjenjuje se isključivanjem Trypan blue-a. Later, 0.1 ml of fresh rabbit serum was added and the cells were further incubated at 37°C for 1 hour. After three washes, cells are counted and their viability is assessed by exclusion of Trypan blue.

B. Testiranje proliferativne reakcije B. Proliferative reaction testing

Proliferativna reakcija u otopljene antigene mjerena je kao što je opisano ranije. Stanice su dovedene na koncentraciju 2 x 106 životno sposobnih stanica/ml u RPMI 1640 koji je dopunjen sa 20% humanim AB serumom i kultivirane su u mitrotitarskim pločama u prisustvu toksoida tetanusa (TT)(Massachusetts, Department of Public Healt Biological Laboratories, Boston, MA), pročišćenog proteinskog derivata (PPD)(National Institutes of Healt, Bethesda, MD), ili CF antigena boginja (Microbiological Associates, Walkersville, MD). Kulture su pulsirane poslije pet dana sa 0.2 Ci/H-metil/timidina (3H TdR)(1.9 4 Ci/mM specifična aktivnost)(Schwarz-Mann, Orangeburg, NY) i pobrane su 18 sati kasnije na MASH 11 aparatu (Microbiological Associates). 3H-TdR inkorporacija je mjerena na Packard Liquid Scintillation Counter-u (Packard Instrumentation Company). Svaka eksperimentalna grupa testirana je u triplikatu i rezultati su izraženi kao prosječna odbrojavanja u minuti (cpm) standardna greška od prosjeka. The proliferative response to soluble antigens was measured as described previously. Cells were brought to a concentration of 2 x 106 viable cells/ml in RPMI 1640 supplemented with 20% human AB serum and cultured in mitrotiter plates in the presence of tetanus toxoid (TT) (Massachusetts, Department of Public Health Biological Laboratories, Boston, MA), purified protein derivative (PPD) (National Institutes of Health, Bethesda, MD), or CF smallpox antigen (Microbiological Associates, Walkersville, MD). Cultures were pulsed after five days with 0.2 Ci/H-methyl/thymidine (3H TdR)(1.9 4 Ci/mM specific activity) (Schwarz-Mann, Orangeburg, NY) and harvested 18 hours later on a MASH 11 apparatus (Microbiological Associates ). 3H-TdR incorporation was measured on a Packard Liquid Scintillation Counter (Packard Instrumentation Company). Each experimental group was tested in triplicate and results are expressed as average counts per minute (cpm) standard error of the mean.

Kratak opis crteža Brief description of the drawing

Slika 1 prikazuje shemu fluorescencije koja je dobivena FACS poslije reakcije nefrakcioniranih, neadherentnih i adherentnih mononuklearnih stanica ljudske periferne krvi iz donora No. 1 sa OKM1 pri 1:500 razblaženju i G/M FITC. Osnovno bojenje fluorescencijom dobiveno je inkubacijom svake populacije sa 1:500 razblaženjem fluida ascita iz miša koji je injektiran sa ne-proizvodnim klonom. Figure 1 shows the fluorescence scheme obtained by FACS after the reaction of unfractionated, non-adherent and adherent human peripheral blood mononuclear cells from donor No. 1 with OKM1 at 1:500 dilution and G/M FITC. Baseline fluorescence staining was obtained by incubating each population with a 1:500 dilution of ascites fluid from a mouse injected with a non-producing clone.

Slika 2 prikazuje fluorescenciju koja je dobivena na FACS poslije reakcije normalnih ljudskih E+ i E- mononuklearnih stanica periferne krvi sa OKM1 i G/M FITC. Figure 2 shows fluorescence obtained on FACS after reaction of normal human peripheral blood E+ and E- mononuclear cells with OKM1 and G/M FITC.

Slika 3 prikazuje shemu fluorescencije dobivenu na FACS poslije rekcije normalnih ljudskih Ig-, E- neadherentnih nultih stanica sa OKM1 i G/M FITC. Figure 3 shows the fluorescence scheme obtained on FACS after reaction of normal human Ig-, E- non-adherent null cells with OKM1 and G/M FITC.

Slika 4 prikazuje kapacitet raskidanja OKM1 i komplementa za ljudske mononuklearne stanice. Figure 4 shows the cleavage capacity of OKM1 and complement for human mononuclear cells.

Proizvodnja hibridoma i proizvodnja i karakterizacija dobivenog monoklonalnog antitijela vršeni su kao što je opisano u gornjim primjerima. Premda su veće količine predmetnog antitijela napravljene injektiranjem predmetnog hibridoma intraperitonealno u miševe i branjem malignih ascita, treba biti jasno da se hibridom može kultivirati in vitro tehnikama koje su dobro poznate u znanosti pa se antitijelo odvaja iz supernatanta. Hybridoma production and production and characterization of the resulting monoclonal antibody were performed as described in the examples above. Although larger quantities of the subject antibody have been made by injecting the subject hybridoma intraperitoneally into mice and harvesting malignant ascites, it should be understood that the hybridoma can be cultured in vitro by techniques well known in the art and the antibody is separated from the supernatant.

Mononuklearne stanice periferne krvi devet normalnih donora odvojene su u adherentne i neadherentne populacije na polistirolskim zdjelama, i svaka frakcija analizirana je indirektnom imunofluorescencijom na FACS. Postotci stanica koje su specifično markirane sa OKM1 dati su u Tablici I. Prosjek pozitivnih stanica bio je 27% za nefrakcionirane stanice, 18% za neadherentne stanice i 78% za adherentne stanice. FACS fluorescentni profili tri populacije za donora No. 1 ilustrirani su na Slici 1. Kao što se vidi na Slici 1A, shema fluorescencije OKM1 na nefrakcioniranim mononuklearnim stanicama bila je bimodalna. Dvodimenzionalno mapiranje iste populacije pokazalo je da su stanice svjetlo obojene sa OKM1 bile također veće. Peripheral blood mononuclear cells from nine normal donors were separated into adherent and nonadherent populations on polystyrene dishes, and each fraction was analyzed by indirect immunofluorescence on FACS. The percentages of cells specifically labeled with OKM1 are given in Table I. The average of positive cells was 27% for unfractionated cells, 18% for nonadherent cells, and 78% for adherent cells. FACS fluorescence profiles of three populations for donor no. 1 are illustrated in Figure 1. As seen in Figure 1A, the fluorescence pattern of OKM1 on unfractionated mononuclear cells was bimodal. Two-dimensional mapping of the same population showed that cells brightly stained with OKM1 were also larger.

Također je detektirana populacija manjih stanica sa slabijim intenzitetom fluorescencije. Najveći broj ovih manjih stanica nađen je u neadherentnoj frakciji (Slika 1B). Adherentne stanice nasuprot, sadrže svjetlije obojenu veću populaciju (Slika 1C). Ova reaktivnost OKM1 sa adherentnim populacijama sugerirala je da je mononuklearna stanica prepoznata pomoću antitijela bila monocit i osigurava jedan test pomoću kojeg se predmetno antitijelo može detektirati i razlikovati od antitijela. A population of smaller cells with lower fluorescence intensity was also detected. The largest number of these smaller cells was found in the non-adherent fraction (Figure 1B). Adherent cells, in contrast, contain a lighter-stained larger population (Figure 1C). This reactivity of OKM1 with adherent populations suggested that the mononuclear cell recognized by the antibody was a monocyte and provides one test by which the subject antibody can be detected and distinguished from the antibody.

Proučavanje limfoidnih i mieloidnih stanica različitog porijekla dalo je daljnji dokaz za ovu specifičnost. OKM1 je bio nereaktivan sa B staničnim linijama (Liz 156 i Laz 388), T staničnim linijama (CEM i HSB 2), i sa tri ljudska timocitna preparata. Štoviše, tri T-CLL, šest B-CLL, tri T-ALL i šest ne T-ALL tumorne stanice bile su također negativne. Nasuprot, OKM1 je jako reagirao sa 44 do 82% stanica iz pet uzoraka akutne mielomonocitne leukemije (AMML) i sa oko 35% stanica u dva od osam slučajeva akutne mieloblastne leukemije (AML). Dvije mieolidne linije, K562 (Lozzio, et al., Blood 45, 321 (1975) i HL 60 (Collins, et al., Native, 270-347 (1977) bile su negativne. Izolirani polimorfonuklearni leukociti iz četiri normalna donora bili su svjetlo markirani. Ovi rezultati bili su konzistentni sa poznavanjem da su granulociti i monociti blisko srodne stanice zajedničkog porijekla. Dalje, podaci dobiveni sa AML stanicama izgleda da ukazuju da OKM1 reagira preterencijalno sa monocitnim stanicama sa mieloidnom linijom. Ova shema reaktivnosti osigurava dodatni test pomoću kojeg se predmetno antitijelo može detektirati i razlikovati od drugih antitijela. The study of lymphoid and myeloid cells of different origins provided further evidence for this specificity. OKM1 was unreactive with B cell lines (Liz 156 and Laz 388), T cell lines (CEM and HSB 2), and with three human thymocyte preparations. Moreover, three T-CLL, six B-CLL, three T-ALL and six non-T-ALL tumor cells were also negative. In contrast, OKM1 reacted strongly with 44 to 82% of cells from five samples of acute myelomonocytic leukemia (AMML) and with about 35% of cells in two of eight cases of acute myeloblastic leukemia (AML). Two myeloid lines, K562 (Lozzio, et al., Blood 45, 321 (1975) and HL 60 (Collins, et al., Native, 270-347 (1977)) were negative. Isolated polymorphonuclear leukocytes from four normal donors were light-labeled. These results were consistent with the knowledge that granulocytes and monocytes are closely related cells of common origin. Furthermore, the data obtained with AML cells appear to indicate that OKM1 reacts preterentially with monocytic cells of myeloid lineage. This reactivity scheme provides an additional test by which the antibody in question can be detected and distinguished from other antibodies.

Shema bojenja zapažena na nefrakcioniranim, adherentnim i neadherentnim mononukleamim stanicama sugerirala je da je monocitna populacija definirana antitijelom bila heterogena u odnosu na veličinu i adherentne osobine. Kako je površina Ia antigena bila opisana na subpopulacijama monocita, gornje stanične frakcije (donor No. 1) testirane su sa monoklonalnim anti-Ia antitijelom, OKI1, u cilju dalje karakterizacije fenotipa stanica identificiranih sa OKM1. Postotak OKI1+ stanica u neadherentnim i adherentnim frakcijama bio je 9%, odnosno 80%. Pošto Ia koji nosi B limfocite objašnjava izvjesno bojenje nađeno sa OKI1 u neadherentnim populacijama, izgleda da je mala, neadherentna stanica raspoznata sa OKM1 uglavnom Ia-. Nasuprot, veliki, adherentni OKM1+ monociti nose determinante površine Ia. The staining pattern observed on unfractionated, adherent, and nonadherent mononuclear cells suggested that the antibody-defined monocyte population was heterogeneous with respect to size and adherent properties. As the surface Ia antigen was described on subpopulations of monocytes, the upper cell fractions (donor No. 1) were tested with a monoclonal anti-Ia antibody, OKI1, in order to further characterize the phenotype of OKM1-identified cells. The percentage of OKI1+ cells in the non-adherent and adherent fractions was 9% and 80%, respectively. Since Ia bearing B lymphocytes explain some of the staining found with OKI1 in nonadherent populations, it appears that the small, nonadherent cell recognized by OKM1 is mostly Ia-. In contrast, large, adherent OKM1+ monocytes carry surface Ia determinants.

Raspodjela OKM1 stanica unutar E+ i E- populacija prikazana je u Tablici II. Premda je najveći broj markiranih stanica nađen u E- populaciji, do 22% (prosjek, 13%) pozitivnih stanica bilo je prisutno u E+ frakciji. Profili FACS fluorescencije za E- i E+ stanice prikazani su na Slici 2. E- stanice su imale bimodalnu shemu bojenja zbog prisustva velikih i malih stanica opisanih gore. Intenzitet fluorescencije na E+ populaciji bio je homogeniji. Nađeno je da su pozitivne stanice u ovoj frakciji bile male veličine i uglavnom Ia- (prosječna reaktivnost sa OKI1, 3%). Ova shema reaktivnosti je dalji test pomoću kojeg se predmetno antitijelo može detektirati i razlikovati od drugih antitijela. The distribution of OKM1 cells within the E+ and E- populations is shown in Table II. Although the highest number of labeled cells was found in the E- population, up to 22% (mean, 13%) of positive cells were present in the E+ fraction. FACS fluorescence profiles for E- and E+ cells are shown in Figure 2. E- cells had a bimodal staining pattern due to the presence of large and small cells described above. The fluorescence intensity on the E+ population was more homogeneous. Positive cells in this fraction were found to be small in size and mostly Ia- (average reactivity with OKI1, 3%). This reactivity scheme is a further test by which the antibody in question can be detected and distinguished from other antibodies.

Reprezentativni FACS histogram OKM1 reaktivnosti sa Ig-, E-, neadhetrentnom staničnom populacijom ilustrirana je na Slici 3. 48 postotaka stanica obojeno je sa OKM1 i 11% sa OKI1. Tako, ova proučavanja ukazuju da je OKM1+, Ia neadherentnih stanica bilo neočekivano mnogo u nultoj staničnoj populaciji. Ova shema reaktivnosti je daljnji novi test pomoću kojeg se predmetno antitijelo može detektirati i razlikovati od drugih antitijela. A representative FACS histogram of OKM1 reactivity with Ig-, E-, non-adherent cell populations is illustrated in Figure 3. 48% of cells stained with OKM1 and 11% with OKI1. Thus, these studies indicate that OKM1+, Ia non-adherent cells were unexpectedly abundant in the null cell population. This reactivity scheme is a further novel test by which the antibody in question can be detected and distinguished from other antibodies.

Testovi raskidanja posredovanog komplementom vršeni su na nekoliko populacija koje su opisane gore. Serijska razblaženja OKM1 testirana su na nefrakcioniranim, neadherentnim i adherentnim stanicama. Vrijednosti specifičnog 51Cr oslobađanja prikazane su na Slici 4. Postojala je dobra korelacija između postotaka nađenih indirektnom imunofluorescencijom (donor No. 5, Tablica I) i raskidanja posredovanog komplementom za svaku populaciju. Complement-mediated disruption assays were performed in several populations described above. Serial dilutions of OKM1 were tested on unfractionated, nonadherent and adherent cells. The values of specific 51Cr release are shown in Figure 4. There was a good correlation between the percentages found by indirect immunofluorescence (donor No. 5, Table I) and complement-mediated cleavage for each population.

E+ i E- stanice su također proučavane i podaci su dobiveni i prikazani u Tablici III. Ponovno, rezultati specifičnog 51Cr oslobađanja odgovarali su markiranju koje je nađeno indirektnom imunofluorescencijom (donori No. 8, 9 i 10). E+ and E- cells were also studied and data obtained and presented in Table III. Again, the results of specific 51Cr release corresponded to the labeling found by indirect immunofluorescence (donors No. 8, 9 and 10).

Proučavan je efekt OKM1 i predtretiranja komplementom na poznati monocit koji je ovisan od T stanične funkcije, tj., proliferacija na otopljene antigene. Mononuklearne stanice iz normalnog davatelja inkubirane su sa OKM1 antitijelom (1:250 razblaženje) u prisustvu komplementa. Dodana je gradirana količina autologih adherentnih stanica na ovu pred-tretiranu populaciju prije aktiviranja sa otopljenim antigenima. Kao što je prikazano u Tablici IV, OKM1 i mononuklearne stanice tretirane komplementom nisu proliferirale kao reakcija na otopljene antigene, dok je dodatak 1% adherentnih stanica mogao obnoviti njihovu proliferativnu reakciju. Pošto inkubacija sa OKM1 antitijelima u odsustvu komplementa nije utjecala na funkciju ovih T stanica, efekt koji se vidi u prisustvu komplementa mogao je biti pripisan specifičnom uništavanju monocita unutar mononuklearne stanične populacije. The effect of OKM1 and complement pretreatment on a known monocyte that is dependent on T cell function, ie, proliferation to soluble antigens, was studied. Mononuclear cells from a normal donor were incubated with OKM1 antibody (1:250 dilution) in the presence of complement. A graded amount of autologous adherent cells was added to this pre-treated population prior to activation with soluble antigens. As shown in Table IV, OKM1 and complement-treated mononuclear cells did not proliferate in response to solubilized antigens, while the addition of 1% adherent cells could restore their proliferative response. Since incubation with OKM1 antibodies in the absence of complement did not affect the function of these T cells, the effect seen in the presence of complement could be attributed to the specific destruction of monocytes within the mononuclear cell population.

Treba se naglasiti da, kada se 10 do 20% adherentnih stanica doda na OKM1 predtretirane stanice, i osnovna i antigenom inducirana proliferacija su povećani u usporedbi sa netretiranom populacijom. It should be emphasized that when 10 to 20% adherent cells are added to OKM1 pretreated cells, both baseline and antigen-induced proliferation are increased compared to the untreated population.

Efekt OKM1 na CML je također test pomoću kojeg se predmetno tijelo može detektirati i razlikovati od drugih antitijela. The effect of OKM1 on CML is also a test by which the antibody in question can be detected and distinguished from other antibodies.

Tablica V prikazuje odnose između nivoa perifernih T stanica i T staničnih subsetova i raznih bolesnih stanja. Table V shows the relationships between peripheral T cell levels and T cell subsets and various disease states.

Ovi odnosi se mogu koristiti za dijagnostičke svrhe (npr., za detekciju akutne infektivne mononukleoze) analizom uzorka krvi pojedinaca za koje se sumnja da imaju jedno od ovih bolesnih stanja radi određivanja nivoa T stanica i subsetova T stanica. Ovi odnosi se također mogu koristiti za terapeutske svrhe kada je uzrok bolesnog stanja povećani nivo subseta T stanica (npr., zadobivena agamaglobulinemija Tipa I). Za terapeutsko korištenje, davanje odgovarajućeg monoklonalnog antitijela pacijentu sa povećanim nivoom subseta T stanica manjiti će ili eliminirati višak. Odnosi prikazani u Tablici V su daljnji način prema kojem se OKT11 antitijelo može detektirati i razlikovati od drugih antitijela. These ratios can be used for diagnostic purposes (eg, to detect acute infectious mononucleosis) by analyzing a blood sample of individuals suspected of having one of these disease states to determine T cell levels and T cell subsets. These relationships can also be used for therapeutic purposes when the cause of the disease state is an increased level of T cell subsets (eg, acquired agammaglobulinemia Type I). For therapeutic use, administration of the appropriate monoclonal antibody to a patient with increased levels of T cell subsets will reduce or eliminate the excess. The relationships shown in Table V are a further way in which the OKT11 antibody can be detected and distinguished from other antibodies.

Drugi hibridomi koji proizvode monoklonalno antitijelo napravljeni su od strane sadašnjih prijavitelja (označeni OKT1, OKT3, OKT4 i OKT5) i opisani i zaštićeni u slijedećim U.S. Patentnim prijavama: SN 22, 132, podnijeta 20 ožujka, 1979; SN 33, 639; podnijeta 26 travnja, 1979; SN 33, podnijeta 26 travnja, 1979; SN 76, 642, podnijeta 18 rujan 1979; i SN 82, 515, podnijeta 9 listopada, 1979. Daljnji hibridomi koji proizvode monoklonalno antitijelo napravljeni od strane sadašnjih prijavitelja (označeni OKT6, OKT8, OKT9 i OKTIO) opisani su i zaštićeni u U.S. Patentnim prijavama podnijetim 4 prosinca, 1979, koje imaju naslove: Other monoclonal antibody-producing hybridomas have been made by the present applicants (designated OKT1, OKT3, OKT4 and OKT5) and are described and protected in the following U.S. Pat. Patent applications: SN 22, 132, filed March 20, 1979; SN 33, 639; filed April 26, 1979; SN 33, filed April 26, 1979; SN 76, 642, filed September 18, 1979; and SN 82, 515, filed Oct. 9, 1979. Further monoclonal antibody-producing hybridomas made by the present applicants (designated OKT6, OKT8, OKT9, and OKTIO) are described and patented in U.S. Pat. Patent applications filed on December 4, 1979, entitled:

Hybrid Cell Line for Producing Monoclonal Antibody to a Human Thymocyte Antigen, Antibody, and Methods; Hybrid Cell Line for Producing Monoclonal Antibody to a Human Thymocyte Antigen, Antibody, and Methods;

Hybrid Cell Line For Producing Complement-Fixing Monoclonal Antibody to Human Supressor T Cells, Antibody, and Methods; Hybrid Cell Line For Producing Complement-Fixing Monoclonal Antibody to Human Suppressor T Cells, Antibody, and Methods;

Hybrid Cell Line For Producing Monoclonal Antibody to Human Early Thymocyte Antigen, Antibody, and Methods; i Hybrid Cell Line For Producing Monoclonal Antibody to Human Early Thymocyte Antigen, Antibody, and Methods; and

Hybrid Cell Line For Producing Monoclonal Antibody to a Human Prothymocyte Antiger, Antibody, and Methods. Hybrid Cell Line For Producing Monoclonal Antibody to a Human Prothymocyte Antiger, Antibody, and Methods.

Daljnji hibridom koji proizvodi monoklonalno antitijelo opisan je i zaštićen u U.S. Patentnoj prijavi koja je podnijeta istog datuma sa ovom i koja ima naslov: Hybrid Cell Line for Producing Antibody for a Human T Cell Antigen, Antibody, and Methods. A further hybridoma that produces a monoclonal antibody is described and patented in U.S. Pat. To a patent application filed on the same date as this one and entitled: Hybrid Cell Line for Producing Antibody for a Human T Cell Antigen, Antibody, and Methods.

Ove prijave su ovdje inkorporirane kao referenca. These applications are incorporated herein by reference.

Prema sadašnjem izumu osiguran je hibridom koji može proizvesti antitijelo protiv antigena koji se nalazi na normalnim ljudskim monocitima, postupak za proizvodnju ovog hibridoma, monoklonalno antitijelo protiv antigena koji se nalazi na normalnim ljudskim monocitima, postupci za proizvodnju antitijela, i postupci i preparati za tretiranje ili dijagnozu bolesti ili identifikacije podklase monocita korištenjem ovog antitijela. According to the present invention, there is provided a hybrid that can produce an antibody against an antigen found on normal human monocytes, a method for producing this hybridoma, a monoclonal antibody against an antigen found on normal human monocytes, methods for producing antibodies, and methods and preparations for treating or disease diagnosis or monocyte subclass identification using this antibody.

TABLICA 1 TABLE 1

Postotak stanica koje reagiraju sa OKM1 indirektnom imunofluorescencijom Percentage of cells reacting with OKM1 by indirect immunofluorescence

[image] [image]

aMononuklearne stanice pripremljene su centrifugiranjem na Ficoll-Hypaque gradientom. aMononuclear cells were prepared by centrifugation on a Ficoll-Hypaque gradient.

TABLICA II TABLE II

Postotak stanica koje reagiraju sa OKM1 u E rozeta pozitivnim i E rozeta negativnim populacijama Percentage of cells reacting with OKM1 in E rosette positive and E rosette negative populations

[image] [image]

TABLICA III TABLE III

OKM1 Reaktivnost pomoću raskidanja posredovanog komplementom na E rozeta pozitivnim i E rozeta negativnim populacijama OKM1 Reactivity by complement-mediated cleavage in E rosette positive and E rosette negative populations

Postotak specifičnog 51Cr oslobađanja Percentage of specific 51Cr release

Antitijelo E+ Antibody E+

Razblaženje Donor No. 8 Donor No. 9 Donor No. 10 Dilution Donor No. 8 Donor No. 9 Donor No. 10

10-2 11.2±3 9.8±2 12.5±1 10-2 11.2±3 9.8±2 12.5±1

10-37.8±2 10.7±2 11.7±2 10-37.8±2 10.7±2 11.7±2

10-4 4.4±2 9.0±2 11.2±2 10-4 4.4±2 9.0±2 11.2±2

10-5 1.5±1 6.7±1 5.5±2 10-5 1.5±1 6.7±1 5.5±2

10-2 71.5±4 68.7±5 74.3±5 10-2 71.5±4 68.7±5 74.3±5

10-3 73.0±3 63.3±7 70.6±4 10-3 73.0±3 63.3±7 70.6±4

10-4 67.0±5 57.3±4 70.9±3 10-4 67.0±5 57.3±4 70.9±3

10-5 56.7±3 52.9±3 60.2±5 10-5 56.7±3 52.9±3 60.2±5

TABLICA IV TABLE IV

Efekt predtretiranja mononukleamih stanica sa OKM1 i C' na proliferativne reakcije inducirane antigenoma Effect of pretreatment of mononuclear cells with OKM1 and C' on antigenome-induced proliferative reactions

Inkorporiranje 3H-timidina Incorporation of 3H-thymidine

Populacija stanica Podloge TT PPD Boginje Cell population Substrate TT PPD Boginje

F/H 385±88 1,767±425 5,063±1,010 19,09443,139 F/H 385±88 1.767±425 5.063±1.010 19.09443.139

F/H OKMl'+C 144±10 142±12 162±23 254±4 F/H OKMl'+C 144±10 142±12 162±23 254±4

F/H OKMl+C'+1% adheren- F/H OKMl+C'+1% adheren-

tnih stanica 190±51 1,358±209 5,777±1,013 7,269±1,090 stem cells 190±51 1,358±209 5,777±1,013 7,269±1,090

+10% adherentnih stanica 1,425±259 4,128±921 16,412±2,747 38,5581,680 +10% of adherent cells 1,425±259 4,128±921 16,412±2,747 38,5581,680

+20% adherentnih stanica 1,944±665 5,926±1,429 13,182±3,007 40,065±5,810 +20% of adherent cells 1,944±665 5,926±1,429 13,182±3,007 40,065±5,810

Adherentne stanice 192±69 261±186 224±95 804±42 Adherent cells 192±69 261±186 224±95 804±42

aSve kulture vršene su u triplikatu. Rezultati su izraženi kao prosječna odbrojavanja u minuti ± standardna greška od prosjeka aAll cultures were performed in triplicate. Results are expressed as mean counts per minute ± standard error of the mean

bTT (Toksoid tetanusa): 10 g/ml bTT (Tetanus Toxoid): 10 g/ml

cPPD (Pročišćeni proteinski derivat): 10 g/ml cPPD (Purified protein derivative): 10 g/ml

dBoginje : razblaženje 1/20 dGoddess : dilution 1/20

[image] [image]

Premda je opisan samo jedan hibridom koji proizvodi jedno monoklonalno antitijelo protiv ljudskog timocitnog antigena, podrazumijeva se da sadašnji izum obuhvaća sva monoklonalna antitijela koja iskazuju ovdje opisane karakteristike. Određeno je da predmetno antitijelo OKM1 pripada podklasi IgG2a, koja je jedna od četiri podklasa mišjeg IgG. Ove podklase imunološkog globulina G razlikuju se jedna od druge po takozvanim "fiksiranim" područjima, premda će antitijelo za specifični antigen imati takozvano "promjenljivo" područje koje je funkcionalno identično bez obzira na podklasu imunološkog globulina G kojoj pripada. To jest, monoklonalno antitijelo koje iskazuje ovdje opisane karakteristike može biti podklase. IgG1, IgG2a, IgG2b ili IgG3, ili klasa IgM, IgA ili drugih poznatih Ig klasa. Razlike među ovim klasama ili podklasama neće utjecati na selektivnost reakcijske sheme antitijela, ali mogu utjecati na daljnju reakciju antitijela sa drugim materijalima, kao što su (na primjer) komplement ili anti-mišja antitijela. Premda je predmetno antitijelo specifično IgG2a, predvideno je da su antitijela koja imaju ovdje opisanu shemu reaktivnosti uključena u predmetni izum bez obzira kojoj klasi ili podklasi imunoglobulina pripadaju. Although only one hybridoma has been described that produces a monoclonal antibody against human thymocyte antigen, it is understood that the present invention encompasses all monoclonal antibodies that exhibit the characteristics described herein. The OKM1 antibody in question was determined to belong to the IgG2a subclass, which is one of the four mouse IgG subclasses. These immunoglobulin G subclasses are distinguished from each other by so-called "fixed" regions, although an antibody to a specific antigen will have a so-called "variable" region that is functionally identical regardless of the immunoglobulin G subclass to which it belongs. That is, a monoclonal antibody exhibiting the characteristics described herein may be subclass. IgG1, IgG2a, IgG2b or IgG3, or class IgM, IgA or other known Ig classes. Differences between these classes or subclasses will not affect the selectivity of the reaction scheme of the antibody, but may affect the subsequent reaction of the antibody with other materials, such as (for example) complement or anti-mouse antibodies. Although the subject antibody is IgG2a specific, it is intended that antibodies having the reactivity pattern described herein are included in the subject invention regardless of which class or subclass of immunoglobulin they belong to.

Dalje su u sadašnji izum uključeni postupci za pravljenje monoklonalnih antitijela koja su ovdje opisana korištenjem ovdje opisane tehnike hibridoma. Premda je ovdje dan samo jedan primjer hibridoma, predviđa se da će stručnjak u ovoj oblasti moći slijediti postupke za imunizaciju, kondenzaciju i selekciju koji su ovdje obezbjeđeni i da proizvede antitijela koja imaju ovdje opisane karakteristike reaktivnosti. Pošto se pojedinačni hibridom proizveden iz poznate stanične linije mišjeg mieloma i stanice slezene iz poznate vrste miša ne može dalje identificirati osim referencom za antitijelo koje hibridom proizvodi, jasno je da su svi hibridomi koji proizvode antitijelo koje ima ovdje opisane karakteristike reaktivnosti uključeni i predmetni izum, a to vrijedi i za postupke za pravljenje ovog antitijela korištenjem hibridoma. Further included in the present invention are methods for making the monoclonal antibodies described herein using the hybridoma technique described herein. Although only one example of a hybridoma is provided herein, it is contemplated that one skilled in the art will be able to follow the immunization, condensation and selection procedures provided herein to produce antibodies having the reactivity characteristics described herein. Since an individual hybridoma produced from a known murine myeloma cell line and a spleen cell from a known species of mouse cannot be further identified except by reference to the antibody produced by the hybridoma, it is clear that all hybridomas that produce an antibody having the reactivity characteristics described herein are included in the subject invention, and this also applies to the procedures for making this antibody using hybridomas.

Daljnji aspekti izuma su postupci za tretiranje ili dijagnozu bolesti korištenjem monoklonalnog antitijela OKM1 ili bilo kojeg drugog antitijela koje iskazuje ovdje osiguranu shemu reaktivnosti. Predmetno antitijelo se može koristiti za detekciju i proučavanje diferencijacije monocita. Štoviše, predmetno antitijelo može se koristiti za dijagnozu bolesnih stanja kao što je pokazano u Tablici V. Ove tehnike se mogu koristiti korištenjem samo OKM1 antitijela ili u kombinaciji sa drugim antitijelima (npr., OKT3 -OKT11). Shema reaktivnosti sa panelom antitijela prema T stanicama i subsetovima T stanicama i/ili subsetovima monocita omogućiti će precizniju detekciju izvjesnih bolesnih stanja nego što je moguće korištenjem ranijih dijagnostičkih postupaka. AMML i (u manjem obimu) AML mogu se detektirati reakcijom leukemičnih stanica iz pojedinca sa OKM1 antitijela. Further aspects of the invention are methods for treating or diagnosing a disease using the OKM1 monoclonal antibody or any other antibody exhibiting the reactivity pattern provided herein. The subject antibody can be used to detect and study monocyte differentiation. Moreover, the subject antibody can be used to diagnose disease states as shown in Table V. These techniques can be used using the OKM1 antibody alone or in combination with other antibodies (eg, OKT3 -OKT11). A reactivity scheme with a panel of antibodies against T cells and T cell subsets and/or monocyte subsets will enable more accurate detection of certain disease states than is possible using earlier diagnostic procedures. AMML and (to a lesser extent) AML can be detected by reacting leukemic cells from an individual with OKM1 antibodies.

Tretiranje bolesnih stanja (npr., malignih bolesti kao što je AMML) koja se manifestiraju viškom OKM1+ stanica može se postići davanjem terapeutski efikasne količine OKM1 antitijela pacijentu kojem je takvo tretiranje potrebno. Selektivnom reakcijom sa OKM1+ antigenom, efikasna količina OKM1 antitijela smanjiti će višak OKM1+ stanica, pa će se tako ublažiti efekti viška. Dijagnostički i terapeutski preparati koji obuhvaćaju efikasne količine OKM1 antitijela u smjesi sa dijagnostički ili farmaceutski prihvatljivim nosačima, također su uključeni u sadašnji izum. Treatment of disease states (eg, malignancies such as AMML) manifested by an excess of OKM1+ cells can be achieved by administering a therapeutically effective amount of OKM1 antibody to a patient in need of such treatment. By selectively reacting with the OKM1+ antigen, an effective amount of OKM1 antibodies will reduce the excess of OKM1+ cells, thus mitigating the effects of the excess. Diagnostic and therapeutic preparations comprising effective amounts of OKM1 antibodies in admixture with diagnostically or pharmaceutically acceptable carriers are also included in the present invention.

Claims (15)

1. Monoklonalno antitijelo klase IgG proizvedeno hibridomom koji je oblikovan kondenzacijom stanica iz linije mišjeg mieloma i stanica slezene miša koji je prethodno imuniziran sa ljudskim mononuklearnim stanicama, naznačeno time, što: a) antitijelo reagira sa antigenom koji se nalazi na normalnim ljudskim monocitima i granulocitima, ali ne sa normalnim ljudskim perifernim T stanicama, B stanicama, nultim stanicama, timocitima, limfoblastoidnim staničnim linijama ili sa tumornim stanicama T ili B stanične linije; b) iskazuje shemu reaktivnosti na normalne ljudske monocite prikazanu na Slici 1 i u Tablici I; c) iskazuje shemu reaktivnosti na normalne ljudske E+ i E- periferne ljudske stanice prikazanu na Slici 2 i u Tablici II; d) iskazuje shemu reaktivnosti sa normalnim ljudskim Ig-, E- neadherentnim nultim stanicama prikazanu na Slici 3; e) iskazuje shemu kapaciteta za raskidanje prikazanu na Slici 4 i u Tablici III; f) reagira sa stanicama leukemije iz pacijenta sa AMML; g) definira potrebnu populaciju monocita za proliferativnu reakciju na otopljene antigene; h) definira populaciju monocita (OKM1+) koja je niža od normalnih nivoa u primarnoj žučnoj cirozi, akutnoj infektivnoj mononukleozi, i reakciji transplanta na reakciju domaćina, a više od normalnih nivoa u multiploj sklerozi, miasteniji gravis i abnormalnoj Hodgkins-ovoj bolesti, a ima normalne nivoe u hiper IgE, ranoj Hodgkins-ovoj bolesti i psorijazi.1. IgG class monoclonal antibody produced by a hybridoma formed by the condensation of cells from a murine myeloma line and spleen cells of a mouse previously immunized with human mononuclear cells, characterized by the fact that: a) the antibody reacts with an antigen found on normal human monocytes and granulocytes, but not with normal human peripheral T cells, B cells, null cells, thymocytes, lymphoblastoid cell lines or with tumor cells of T or B cell lines; b) shows the pattern of reactivity to normal human monocytes shown in Figure 1 and Table I; c) shows the pattern of reactivity to normal human E+ and E- peripheral human cells shown in Figure 2 and in Table II; d) shows the scheme of reactivity with normal human Ig-, E- non-adherent null cells shown in Figure 3; e) shows the breaking capacity scheme shown in Figure 4 and Table III; f) reacts with leukemia cells from a patient with AMML; g) defines the necessary population of monocytes for the proliferative reaction to dissolved antigens; h) defines a monocyte population (OKM1+) that is lower than normal levels in primary biliary cirrhosis, acute infectious mononucleosis, and graft-versus-host reaction, and higher than normal levels in multiple sclerosis, myasthenia gravis, and abnormal Hodgkins disease, and has normal levels in hyper IgE, early Hodgkins disease and psoriasis. 2. Monoklonalno antitijelo, naznačeno time, što je proizvedeno iz hibridoma koji ima identificirajuće karakteristike ATCC CRL 8026.2. A monoclonal antibody, characterized in that it is produced from a hybridoma having the identifying characteristics of ATCC CRL 8026. 3. Hibridom koji proizvodi monoklonalno antitijelo oblikovan kondenzacijom stanica slezene iz miša koji je prethodno imuniziran sa ljudskim mononuklearnim stanicama i stanicama iz linije mišjeg mieloma, naznačen time, što antitijelo: a) reagira sa antigenom koji se nalazi na normalnim ljudskim monocitima i granulocitima, ali ne sa normalnim perifernim T stanicama, B stanicama, nultim stanicama, timocitima, limfoblastoidnim staničnim linijama ili tumornim stanicama T ili B stanične linije; b) iskazuje shemu reaktivnosti sa normalnim ljudskim monocitima koja je prikazana na Slici 1 i u Tablici I; c) iskazuje shemu reaktivnosti sa normalnim ljudskim E+ i E-perifernim krvnim stanicama koja je prikazana na Slici 2 i u Tablici II; d) iskazuje shemu reaktivnosti sa normalnim ljudskim Ig-, E-, neadherentnim nultim stanicama koja je prikazana na Slici 3; e) iskazuje shemu kapaciteta za raskidanje koja je prikazana na Slici 4 i u Tablici III; f) reagira sa stanicama leukemije iz pacijenta sa AMML; g) definira potrebnu populaciju monocita za proliferativnu reakciju na otopljene antigene; h) definira populaciju monocita (OKM1+) koja je niža od normalnih nivoa u primarnoj žučnoj cirozi, akutnoj infektivnoj mononukleozi i reakciji domaćina na transplant, viša je od normalnih nivoa u multiploj sklerozi, miastemiji gravis i abnormalnoj Hodgkins-ovoj bolesti, i jednaka je sa normalnim nivoima u hiper IgE, ranoj Hodgkins-ovoj bolesti i psorijazi.3. A hybridoma producing a monoclonal antibody formed by the condensation of spleen cells from a mouse previously immunized with human mononuclear cells and cells from a murine myeloma line, characterized in that the antibody: a) reacts with an antigen found on normal human monocytes and granulocytes, but not with normal peripheral T cells, B cells, null cells, thymocytes, lymphoblastoid cell lines or tumor cells of T or B cell lines; b) shows the pattern of reactivity with normal human monocytes, which is shown in Figure 1 and in Table I; c) shows the pattern of reactivity with normal human E+ and E- peripheral blood cells which is shown in Figure 2 and in Table II; d) shows the pattern of reactivity with normal human Ig-, E-, non-adherent null cells which is shown in Figure 3; e) shows the breaking capacity scheme shown in Figure 4 and Table III; f) reacts with leukemia cells from a patient with AMML; g) defines the necessary population of monocytes for the proliferative reaction to dissolved antigens; h) defines a monocyte population (OKM1+) that is lower than normal levels in primary biliary cirrhosis, acute infectious mononucleosis and host reaction to transplant, is higher than normal levels in multiple sclerosis, myasthemia gravis and abnormal Hodgkins disease, and is equal to normal levels in hyper IgE, early Hodgkins disease and psoriasis. 4. Hibridom, naznačen time, što ima identificirajuće karakteristike ATCC CRL 8026.4. A hybridoma characterized by having the identifying characteristics of ATCC CRL 8026. 5. Postupak za pravljenje monoklonalnog antitijela koje: a) reagira sa antigenom koji se nalazi na normalnim ljudskim monocitima i granulocitima, ali ne sa normalnim ljudskim perifernim T stanicama, B stanicama, nultim stanicama, timocitima, limfoblastoidnim staničnim linijama ili tumornim stanicama T ili E stanične linije; b) ispoljava shemu reaktivnosti na normalne ljudske monocite koja je prikazana na Slici 1 i u Tablici I; c) ispoljava shemu reaktivnosti sa normalnim ljudskim E+ i E- perifernim krvnim stanicama kao što je prikazana na Slici 2 i u Tablici II; d) iskazuje shemu reaktivnosti sa normalnim ljudskim Ig-, E-, neadherentnim nultim stanicama koja je prikazana na Slici 3; e) iskazuje shemu kapaciteta za raskidanje koja je prikazana na Slici 4 i u Tablici III; f) reagira sa stanicama leukemije iz pacijenata sa AMML; g) definira potrebnu populaciju monocita za proliferativnu reakciju na otopljene antigene; h) definira populaciju monocita (OKM1+) koja je niža od normalnih nivoa u primarnoj žučnoj cirozi, akutnoj infektivnoj mononukleozi i reakciji domaćina na transplant, viša je od normalnih nivoa u multiploj sklerozi, miastemiji gravis i abnormalnoj Hodgkins-ovoj bolesti, i koja je normalna u hiper IgE, ranoj Hodgkins-ovoj bolesti i psorijazi, naznačen time, što obuhvaća faze: i) imunizaciju miševa sa ljudskim mononuklearnim stanicama; ii) odvajanje slezena sa spomenutih miševa i pravljenje suspenzije stanica slezene; iii) kondenzaciju stanica slezene sa stanicama mišjeg mieloma u prisustvu promotora kondenzacije; iv) razblaživanje i kultiviranje kondenziranih stanica u posebnim rupicama u podlozi koja neće podržati nekondenzirane stanice mieloma; v) procjenu supernatanta u svakoj rupici koja sadrži hibridom na prisustvo željenog antitijela; vi) selekciju i kloniranje hibridoma koji proizvodi željeno antitijelo; i vii) izoliranje antitijela iz supernatanta iznad spomenutog klona.5. Procedure for making a monoclonal antibody which: a) reacts with an antigen found on normal human monocytes and granulocytes, but not with normal human peripheral T cells, B cells, null cells, thymocytes, lymphoblastoid cell lines or tumor cells of T or E cell lines; b) exhibits the pattern of reactivity to normal human monocytes which is shown in Figure 1 and Table I; c) exhibits a pattern of reactivity with normal human E+ and E- peripheral blood cells as shown in Figure 2 and Table II; d) shows the pattern of reactivity with normal human Ig-, E-, non-adherent null cells which is shown in Figure 3; e) shows the breaking capacity scheme shown in Figure 4 and Table III; f) reacts with leukemia cells from patients with AMML; g) defines the necessary population of monocytes for the proliferative reaction to dissolved antigens; h) defines the monocyte population (OKM1+) which is lower than normal levels in primary biliary cirrhosis, acute infectious mononucleosis and host reaction to transplant, is higher than normal levels in multiple sclerosis, myasthemia gravis and abnormal Hodgkins disease, and which is normal in hyper IgE, early Hodgkins disease and psoriasis, characterized by the fact that it includes the stages: i) immunization of mice with human mononuclear cells; ii) separating the spleen from the mentioned mice and making a suspension of spleen cells; iii) condensation of spleen cells with murine myeloma cells in the presence of a condensation promoter; iv) diluting and culturing condensed cells in special wells in a medium that will not support uncondensed myeloma cells; v) assessing the supernatant in each well containing the hybridoma for the presence of the desired antibody; vi) selection and cloning of a hybridoma that produces the desired antibody; and vii) isolating the antibody from the supernatant above said clone. 6. Postupak za pravljenje mononuklearnog antitijela koje: a) reagira sa antigenom koji se nalazi na normalnim ljudskim monocitima i granulocitima, ali ne sa normalnim ljudskim perifernim T stanicama, B stanicama, nultim stanicama, timocitima, limfoblastoidnim staničnim linijama ili tumornim stanicama T ili B stanične linije; b) iskazuje shemu reaktivnosti na normalne ljudske monocite koja je prikazana na Slici 1 i u Tablici I; c) iskazuje shemu reaktivnosti sa normalnim ljudskim E+ i E- perifernim krvnim stanicama koja je prikazana na Slici 2 i u Tablici II; d) iskazuje shemu reaktivnosti sa normalnim ljudskim Ig-, E-, neadherentnim nultim stanicama koja je prikazana na Slici 3; e) iskazuje shemu kapaciteta za raskidanje koja je prikazana na Slici 4 i u Tablici III; f) reagira sa stanicama leukemije iz pacijenata sa AMML; g) definira populaciju monocita koja je potrebna za proliferativnu reakciju na otopljene antigene; h) definira populaciju monocita (OKM1+) koja je niža od normalnih nivoa u primarnoj žučnoj cirozi, akutnoj infektivnoj mononukleozi i reakciji domaćina na transplant, viša je od normalnih nivoa u multiploj sklerozi, miastemiji gravis i abnormalnoj Hodgkins-ovoj bolesti i jednaka je normalnim nivoima u hiper IgE, ranoj Hodgkins-ovoj bolesti i psorijazi, naznačen time, što obuhvaća faze: i) imunizaciju miševa sa ljudskim mononuklearnim stanicama; ii) odvajanje slezena sa stanicama mišjeg mieloma i pravljenje suspenzije stanica slezene; iii) kondenzaciju spomenutih stanica slezene sa stanicama mišjeg mieloma u prisustvu promotora kondenzacije; iv) razblaživanje i kultiviranje kondenziranih stanica u posebnim rupicama u podlozi koja neće podržati nekondenzirane stanice mieloma; v) procjenu supernatanta u svakoj rupici koja sadrži hibridom na prisustvo željenog antitijela; vi) selekciju i kloniranje hibridoma koji proizvodi željeno antitijelo; vii) izoliranje antitijela iz supernatanta iznad spomenutih klona; viii) transfer spomenutih klona intraperitonealno u miševe; i ix) branje malignih ascita ili seruma iz spomenutih miševa.6. Process for making a mononuclear antibody which: a) reacts with an antigen present on normal human monocytes and granulocytes, but not with normal human peripheral T cells, B cells, null cells, thymocytes, lymphoblastoid cell lines or tumor cells of T or B cell lines; b) shows the pattern of reactivity on normal human monocytes which is shown in Figure 1 and in Table I; c) shows the pattern of reactivity with normal human E+ and E- peripheral blood cells which is shown in Figure 2 and in Table II; d) shows the pattern of reactivity with normal human Ig-, E-, non-adherent null cells which is shown in Figure 3; e) shows the breaking capacity scheme shown in Figure 4 and Table III; f) reacts with leukemia cells from patients with AMML; g) defines the population of monocytes that is necessary for the proliferative reaction to dissolved antigens; h) defines a monocyte population (OKM1+) that is lower than normal levels in primary biliary cirrhosis, acute infectious mononucleosis and host reaction to transplant, is higher than normal levels in multiple sclerosis, myasthemia gravis and abnormal Hodgkins disease and is equal to normal levels in hyper IgE, early Hodgkins disease and psoriasis, characterized by the fact that it includes the stages: i) immunization of mice with human mononuclear cells; ii) separation of spleen with murine myeloma cells and preparation of spleen cell suspension; iii) condensation of said spleen cells with murine myeloma cells in the presence of a condensation promoter; iv) diluting and culturing condensed cells in special wells in a medium that will not support uncondensed myeloma cells; v) assessing the supernatant in each well containing the hybridoma for the presence of the desired antibody; vi) selection and cloning of a hybridoma that produces the desired antibody; vii) isolation of antibodies from the supernatant above said clones; viii) transfer of said clones intraperitoneally into mice; and ix) collection of malignant ascites or serum from the mentioned mice. 7. Postotak za detekciju nedostatka ili viška OKM1+ stanica kod pacijenta, naznačen time, što obuhvaća reakciju monocitnog preparata iz spomenutog pacijenta sa dijagnostički efikasnom količinom antitijela iz Zahtjeva 11 i mjerenje postotka populacije monocita koja reagira sa spomenutim antitijelom.7. A percentage for detecting a lack or excess of OKM1+ cells in a patient, indicated by the fact that it comprises the reaction of a monocyte preparation from said patient with a diagnostically effective amount of antibody from Claim 11 and measuring the percentage of the monocyte population that reacts with said antibody. 8. Postupak za tretiranje OKM1+ staničnog viška kod pacijenta kojem je takvo tretiranje potrebno, naznačen time, što obuhvaća davanje spomenutom pacijentu količine antitijela iz Zahtjeva 11 koja je efikasna za smanjivanje količine OKM1+ stanica.8. A method for treating OKM1+ cell excess in a patient in need of such treatment, characterized in that it comprises administering to said patient an amount of the antibody from Claim 11 that is effective for reducing the amount of OKM1+ cells. 9. Dijagnostički preparat za detekciju OKM1+ stanica, da se vidi da li su u višku ili manjku, naznačen time, što obuhvaća u smjesi sa dijagnostički prihvatljivim nosačem količinu antitijela iz Zahtjeva 11 koje je efikasna za detekciju viška ili manjka OKM1+ stanica.9. Diagnostic preparation for the detection of OKM1+ cells, to see if they are in excess or deficit, indicated by the fact that it comprises, in a mixture with a diagnostically acceptable carrier, the amount of antibody from Claim 11 that is effective for detecting the excess or lack of OKM1+ cells. 10. Terapeutski preparat, naznačen time, što obuhvaća u smjesi sa farmaceutski prihvatljivim nosačem količinu antitijela iz Zahtjeva 11 koja je efikasna za smanjivanje količine OKM1+ stanica kod pacijenta koji ima višak OKM1+ stanica.10. Therapeutic preparation, characterized in that it comprises, in a mixture with a pharmaceutically acceptable carrier, an amount of antibody from Claim 11 that is effective for reducing the amount of OKM1+ cells in a patient who has an excess of OKM1+ cells. 11. Mišje monoklonalno antitijelo, naznačeno time, što reagira sa antigenom koji se nalazi na normalnim ljudskim monocitima i granulocitima, ali ne sa normalnim ljudskim perifernim T stanicama, B stanicama, nultim stanicama, timocitima, limfoblastoidnim staničnim linijama, ili sa tumornim stanicama T ili B stanične linije.11. A murine monoclonal antibody, characterized in that it reacts with an antigen present on normal human monocytes and granulocytes, but not with normal human peripheral T cells, B cells, null cells, thymocytes, lymphoblastoid cell lines, or tumor cells T or B cell lines. 12. Postupak za pravljenje monoklonalnog antitijela koje reagira sa antigenom koji se nalazi na normalnim ljudskim monocitima i granulocitima, ali ne sa normalnim ljudskim perifernim T stanicama, B stanicama, nultim stanicama, timocitima, limfoblastoidnim staničnim linijama, ili tumornim stanicama T ili B stanične linije, naznačen time, što obuhvaća kultiviranje hibridoma ATCC CRL 8026 u podesnoj podlozi i izoliranje antitijela iz supernatanta iznad spomenutog hibridoma.12. A method for making a monoclonal antibody that reacts with an antigen present on normal human monocytes and granulocytes, but not with normal human peripheral T cells, B cells, null cells, thymocytes, lymphoblastoid cell lines, or tumor cells of T or B cell lines , characterized in that it comprises culturing hybridoma ATCC CRL 8026 in a suitable medium and isolating antibodies from the supernatant above said hybridoma. 13. Postupak za pravljenje monoklonalnog antitijela koje reagira sa antigenom koji se nalazi na svim normalnim ljudskim monocitima i granulocitima, ali ne sa normalnim ljudskim perifernim T stanicama, B stanicama, nultim stanicama, timocitima, limfoblastoidnim staničnim linijama, ili tumornim stanicama T ili B stanične linije, naznačen time, što obuhvaća injektiranje u miša hibridoma ATCC CRL 8026 i izoliranje antitijela iz malignih ascita ili seruma spomenutog miša.13. A method for making a monoclonal antibody that reacts with an antigen found on all normal human monocytes and granulocytes, but not with normal human peripheral T cells, B cells, null cells, thymocytes, lymphoblastoid cell lines, or T or B cell tumor cells line, characterized by the fact that it comprises injecting the ATCC CRL 8026 hybridoma mouse and isolating antibodies from malignant ascites or serum of said mouse. 14. Postupak za pravljenje monoklonalnog antitijela koje reagira sa antigenom koji se nalazi na normalnim ljudskim monocitima ili granulocitima, ali ne sa normalnim ljudskim perifernim T stanicama, B stanicama, nultim stanicama, timocitima, limfoblastoidnim staničnim linijama, ili tumornim stanicama T ili B stanične linije, naznačen time, što obuhvaća faze: i) imunizaciju miša sa ljudskim mononuklearnim stanicama; ii) odvajanje slezena iz spomenutih miševa i pravljenje suspenzije stanica slezene; iii) kondenzaciju spomenutih stanica slezene sa stanicama mišjeg mieloma u prisustvu promotora kondenzacije; iv) razblaživanje i kultiviranje kondenziranih stanica u posebnim rupicama u podlozi koja neće podržati nekondenzirane stanice mieloma; v) procjenu supernatanta u svakoj rupici koja sadrži hibridom na prisustvo antitijela na E+ i E- limfocite ljudske periferne krvi; vi) selekciju i kloniranje hibridoma koji proizvodi antitijelo koje reagira sa antigenom koji se nalazi na normalnim ljudskim monocitima i granulocitima, ali ne sa normalnim ljudskim perifernim T stanicama, B stanicama, nultim stanicama, timocitima, limfoblastoidnim staničnim linijama ili tumornim stanicama T ili B stanične linije; vii) izoliranje antitijela iz supernatanta iznad spomenutih klona.14. A method for making a monoclonal antibody that reacts with an antigen present on normal human monocytes or granulocytes, but not with normal human peripheral T cells, B cells, null cells, thymocytes, lymphoblastoid cell lines, or tumor cells of T or B cell lines , indicated by the fact that it includes the stages: i) immunization of mice with human mononuclear cells; ii) separating the spleen from said mice and making a suspension of spleen cells; iii) condensation of said spleen cells with murine myeloma cells in the presence of a condensation promoter; iv) diluting and culturing condensed cells in special wells in a medium that will not support uncondensed myeloma cells; v) evaluation of the supernatant in each well containing the hybridoma for the presence of antibodies to E+ and E- lymphocytes of human peripheral blood; vi) selection and cloning of a hybridoma that produces an antibody that reacts with an antigen found on normal human monocytes and granulocytes, but not with normal human peripheral T cells, B cells, null cells, thymocytes, lymphoblastoid cell lines, or T or B cell tumor cells lines; vii) isolation of antibodies from the supernatant above the mentioned clones. 15. Postupak za pravljenje monoklonalnog antitijela koje reagira sa antigenom koji se nalazi na normalnim ljudskim monocitima i granulocitima, ali ne sa normalnim ljudskim perifernim T stanicama, B stanicama, nultim stanicama, timocitima, limfoblastoidnim staničnim linijama, ili tumornim stanicama T ili B stanične linije, naznačen time, što obuhvaća faze: i) imunizaciju miševa sa ljudskim mononuklearnim stanicama; ii) odvajanje slezena iz spomenutih miševa i pravljenje suspenzije stanica slezene; iii) kondenzaciju spomenutih stanica slezene sa stanicama mišjeg mieloma u prisustvu promotora kondenzacije; iv) razblaživanje i kultiviranje kondenziranih stanica u posebnim rupicama u podlozi koja neće podržati nekondenzirane stanice mieloma; v) procjenu supernatanta u svakoj rupici koja sadrži hibridom na prisustvo antitijela na E+ i E- ljudske limfocite; vi) selekciju i kloniranje hibridoma koji proizvodi antitijelo koje reagira sa antigenom koji se nalazi na normalnim ljudskim monocitima i granulocitima, ali ne sa normalnim ljudskim perifernim T stanicama, B stanicama, nultim stanicama, timocitima, limfoblastoidnim staničnim linijama, ili tumornim stanicama T ili B stanične linije; vii) transfer spomenutih klona intraperitonealno u miša; i viii) branje malignih ascita ili seruma iz spomenutih miševa, pri čemu asciti ili serum sadrže željeno antitijelo.15. A method for making a monoclonal antibody that reacts with an antigen present on normal human monocytes and granulocytes, but not with normal human peripheral T cells, B cells, null cells, thymocytes, lymphoblastoid cell lines, or tumor cells of T or B cell lines , indicated by the fact that it includes the stages: i) immunization of mice with human mononuclear cells; ii) separating the spleen from said mice and making a suspension of spleen cells; iii) condensation of said spleen cells with murine myeloma cells in the presence of a condensation promoter; iv) diluting and culturing condensed cells in special wells in a medium that will not support uncondensed myeloma cells; v) evaluation of the supernatant in each well containing the hybridoma for the presence of antibodies to E+ and E- human lymphocytes; vi) selection and cloning of a hybridoma that produces an antibody that reacts with an antigen found on normal human monocytes and granulocytes, but not with normal human peripheral T cells, B cells, null cells, thymocytes, lymphoblastoid cell lines, or tumor T or B cells cell lines; vii) transfer of said clones intraperitoneally into mice; and viii) collecting malignant ascites or serum from said mice, wherein the ascites or serum contains the desired antibody.
HRP-28/81A 1980-01-08 1994-10-26 Hybrid cell line for producing monoclonal antibody to a human monocyte antigen, antibody, and methods HRP940831B1 (en)

Applications Claiming Priority (2)

Application Number Priority Date Filing Date Title
US06/110,509 US4364936A (en) 1980-01-08 1980-01-08 Monoclonal antibody to a human monocyte antigen and methods of preparing same
YU28/81A YU44321B (en) 1980-01-08 1981-01-08 Process for obtaining a monoclonal antibody

Publications (2)

Publication Number Publication Date
HRP940831A2 true HRP940831A2 (en) 1997-04-30
HRP940831B1 HRP940831B1 (en) 2000-02-29

Family

ID=26808090

Family Applications (1)

Application Number Title Priority Date Filing Date
HRP-28/81A HRP940831B1 (en) 1980-01-08 1994-10-26 Hybrid cell line for producing monoclonal antibody to a human monocyte antigen, antibody, and methods

Country Status (2)

Country Link
HR (1) HRP940831B1 (en)
SI (1) SI8110028A8 (en)

Also Published As

Publication number Publication date
SI8110028A8 (en) 1997-10-31
HRP940831B1 (en) 2000-02-29

Similar Documents

Publication Publication Date Title
EP0018794B1 (en) Monoclonal antibody to human helper t cells, method of preparing it, hybrid cell line producing it, its diagnostic and therapeutic uses and diagnostic and therapeutic compositions comprising it
EP0033579B1 (en) Hybrid cell line for producing monoclonal antibody to a human monocyte antigen, antibody, and methods
US4657760A (en) Methods and compositions using monoclonal antibody to human T cells
US4361549A (en) Complement-fixing monoclonal antibody to human T cells, and methods of preparing same
EP0017381B1 (en) Monoclonal antibody to human t cells, method for preparing it, hybrid cell line producing it, therapeutic composition comprising it and diagnostic method using it
EP0033578B1 (en) Hybrid cell line for producing monoclonal antibody to a human t cell antigen, antibody, and methods
EP0025722B1 (en) Monoclonal antibody to human cytotoxic and suppressor t cells, and method of preparing it
US4658020A (en) Monoclonal antibody to human helper T cells
US4652447A (en) Methods and compositions using monoclonal antibody to human helper T cells
US4515895A (en) Hybrid cell line for producing monoclonal antibody to human helper T cells
US4515894A (en) Hybrid cell line for producing monoclonal antibody to human T cells
US4803262A (en) Hybrid cell line for producing monoclonal antibody to human cytotoxic and suppressor T cells, antibody, and methods
US4912045A (en) Hybrid cell line for producing monoclonal antibody to a human monocyte, antigen, antibody and methods
US4637983A (en) Hybrid cell line for producing monoclonal antibody to human cytotoxic and suppressor T cells, antibody, and methods
US5196310A (en) Hybrid cell line for producing monoclonal antibody to a human monocyte antigen, antibody, and methods
US4959458A (en) Hybrid cell line for producing monoclonal antibody to a human monocyte antigen, antibody, and methods
HRP940831A2 (en) Hybrid cell line for producing monoclonal antibody to a human monocyte antigen, natibody, and methods
US4680383A (en) Monoclonal antibody to human T cells
HRP940786A2 (en) Hybrid cell line for production of monoclonal antibody for human cytotoxic and supressor t cells, antibody and process
HRP940823A2 (en) Hybrid cell line for producing monoclonal antibody to a human early thymocite antigen, antibody and method of preparation of this antibody
HRP940822A2 (en) Hybrid cell line for producing complement-fixing monoclonal antibody to a human supressor t cells, antibody and methods
HRP940830A2 (en) Hybrid cell line for producing monoclonal antibody to a human t cell antigen, antibody, and methods
HRP940808A2 (en) Hybrid cell line for producing monoclonal antibody to helper t cells, antibody and method of preparation thereof
HRP940824A2 (en) Hybrid cell line for producing monoclonal antibody to a human prothymocyte antigen, antibody, and methods

Legal Events

Date Code Title Description
A1OB Publication of a patent application
AIPI Request for the grant of a patent on the basis of a substantive examination of a patent application
ODRP Renewal fee for the maintenance of a patent

Payment date: 19990108

Year of fee payment: 19

B1PR Patent granted
PB20 Patent expired after termination of 20 years

Effective date: 20010108