HRP931468A2 - Modular unit and a method for producing seats - Google Patents

Description

Predmetni izum se odnosi na modularni element kao i na postupak za proizvodnju stolaca. Kao što će se vidjeti iz opisa i patentnih zahtjeva koji slijede, u skladu sa značenjem koje postaje sve raširenije na polju opremanja objekata namještajem, pod izrazom “sjedalo” podrazumijevaju se svi tipovi namještaja, kao što su stolice, naslonjači (fotelje), kazališna sjedišta, sofe, stolci bez naslona itd., čija je glavna namjena da služe kao struktura za podupiranje jedne ili više osoba u sjedećem položaju.

Ovaj izum je razrađen posebno u odnosu na postupak proizvodnje sjedala koja se sastoje od modularnih elemenata čija je namjena da omoguće, na bazi osnovnog modula, varijante s različitim funkcionalnim i strukturnim karakteristikama.

Na primjer, poznata su sjedala kod kojih se, dodavanjem detalja na osnovni modul, mogu modificirati estetske, funkcionalne i strukturne karakteristike. Moguće je, na primjer, dodati dijelove kao što su nasloni za ruke i stolići za pisanje na osnovne module poznatih sjedala, ili modificiranjem tipa njihovog oslonca, promjenom iz konstrukcije sjedala koja je neovisno montirana na noge u višestruka sjedala u rezu, učvršćena na zajednički nosač. Funkcionalna ili konstrukcijska modifikacija sjedala se obično provodi montažom dodatnih elemenata na osnovno sjedalo, gdje se ti elementi određenim redom stavljaju jedan na drugog kako bi se dobio željeni model sjedala.

Proizvodnja sjedala poznatim postupkom ima dvije glavne mane: prvo, dodavanje karakterističnih elemenata njihovom montažom jednog na drugi, povećava se ukupna dimenzija sjedala, dok raspoloživi prostor za sjedenje ostaje siti; kao drugo, rad na montaži dodatnih elemenata ili na modificiranju karakteristika je dugotrajan i skup, obzirom da se istovremeno može dograđivati samo po jedan element, a svaki od njih zahtijeva određene radnje na sustavu za sjedenje kao što je, na primjer, pritezanje spojnih vijaka na osnovnu nosivu konstrukciju sjedala.

Smanjenje omjera korisnog prostora za sjedenje i maksimalne dimenzije sjedala je posebno nepoželjno u slučaju kada treba dograditi stoliće za pisanje, na primjer u sobama za sastanke, dvoranama (prodavaonicama), kazalištima i sl. U takvom slučaju, povećanje maksimalne veličine sjedala za samo nekoliko centimetara uzrokuje znatno smanjenje broja sjedišta koja se mogu postaviti u tim prostorijama. Osim toga, u slučaju kada su navedene prostorije već opremljene određenim modelima sjedala, na primjer osnovnim modelima, praktički je nemoguće modificirati njihove karakteristike dodavanjem, na primjer, opreme kao što su nasloni za ruke bez demontaže cjelokupne konstrukcije.

Cilj predmetnog izuma je da riješi (prevlada) nepovoljne karakteristike prijašnje izvedbe, omogućujući istovremeno proizvodnju sjedala pomoću modularnih elemenata koji se mogu modificirati jednostavno i ekonomično uz korištenje osoblja koje nije za taj rad posebno obučeno.

Navedeni cilj je postignut primjenom modularnih elemenata navedenih u patentnom zahtjevu 1. Ukratko, modularni element u skladu s predmetnim izumom sadrži više prostorno komplementarnih elemenata koji se mogu grupirati oko jedne osi i od kojih se barem nekoliko njih može povezati s odgovarajućim dijelovima gore navedenih sjedala i to pomoću sredstava za kruto međusobno povezivanje elemenata.

Slijedeći cilj predmetnog izuma je da omogući operacije za modificiranje različitih modela sjedala pomoću postupka za brzu i ekonomičnu proizvodnju željenog modela sjedala. Postupak ovog tipa je predmet Patentnih zahtjeva 7 i 8.

Predmetni izum se također koristi poznatim prednostima konstrukcije (dizajniranja), proizvodnje i prodaje elemenata s uglavnom modularnim komponentama, kao što je, na primjer, smanjenje vremena za razvoj novih modela sjedala različitih estetskih karakteristika ali s istovjetnim konstrukcijskim komponentama, smanjenje zaliha na skladištima trgovina ili vremena za isporuku i naručivanje različitih modula prikladnih za proizvodnju različitih modela sjedala.

Daljnja prednost proizlazi iz činjenice da je predmetnim izumom postignut optimalan odnos između korisnog prostora za sjedenje i maksimalne veličine samog sjedala te na taj način navedeni odnos ostaje stalan za različite modele sjedala, neovisno od broja i topa dodatne opreme ili konstrukcijskih karakteristika nekog od modela.

Ta prednost je posebno uočljiva kod uređenja ili održavanja prostora s velikim brojem sjedala obzirom da, s jedne strane, ona omogućava da se računa s maksimalnim brojem sjedećih mjesta neovisno o modelu sjedala koji će kasnije biti usvojen i, s druge strane, omogućava da se sva postojeća sjedišta moderniziraju i modificiraju bez posebnih zahvata na prvobitnom rasporedu kojeg treba zadržati i bez moderniziranja koje bi rezultiralo u smanjenju broja prethodno raspoloživih mjesta.

Daljnje karakteristike i prednosti ovog izuma će biti razjašnjene u opisu koji slijedi, vezano na crteže u prilogu, koji su dani kao neograničavajući primjeri i u kojima:

- Slika 1 predstavlja shematski prikaz u perspektivi modularnog elementa prema ovom izumu i to u rasklopljenom stanju; i to

- Slika 2 je pogled u perspektivi na modularni element sa slike 1 u sklopljenom stanju;

- Slika 3 je djelomični uzdužni presjek modularnog elementa sa slije 1 u rasklopljenom stanju; i

- Slike 4, 5, 6 i 7 prikazuju četiri različite varijante modela sjedala proizvedenih primjenom modularnog elementa sa slike 1.

Prema slikama 1 do 3, modularni element, koji je ako cjelina označen s 1, prikazan je shematski i sastoji se, prema prikazanoj izvedbi, od četiri segmenta cilindra 2 koji su simetrični u odnosu na os koja je na crtežima označena sa X-X, od kojih svaki ima dvije uzdužne površine 3 koje su u međusobno okomitom položaju, te vanjsku zakrivljenu površinu 4. U sklopljenom stanju, prikazanom na slici 3, uzdužne površine 3 susjednih segmenata postavljene su jedna uz drugu tako da svi segmenti, zajedno grupirani oko osi X-X (os sklapanja), čine cilindrično tijelo 2a čija se os točno podudara s osi X-X. uzdužni žlijeb 5 koji ima poprečni presjek četvrtine kruga čije središte leži u osi na vrhu svakog segmenta 2, izveden je tako da se podudara s navedenom osi. U sklopljenom stanju ti žljebovi zajedno tvore cilindrični provrt 5a koji prolazi uzdužno s jedne na drugu stranu cilindra 2a.

Na čeonim površinama svakog segmenta 2 postoje dva utora (žlijeba) koji također imaju uglavnom oblik četvrtine kruga i koji imaju vanjsku stijenku 6 čija je linija zakrivljenosti paralelna zakrivljenoj površini 4 odgovarajućeg segmenta, osnovicu 7 uglavnom okomitu na os u vrhu sektora 2, te konusnu unutrašnju stijenku 8 čija je linija zakrivljenosti relativno nagnuta u odnosu na zakrivljenu površinu 4 tako da se oblikuju skošeni dijelovi uzduž osi X-X. Uglavnom, spajanjem stijenki 6, 7 i 8 oblikuje se, u sklopljenom stanju sa slika 2 i 3, cilindrična šupljina 8a koje je izbočeno u odnosu na površinu osnovice 7a. Manja osnovica 9a čunjastog tijela 8a, oblikovana svim segmentnim površinama 9 kružnog prstena sektora 2, uzdiže se iznad osnovice 7a u dužini koja je manja od dubine šupljine 6a.

Prvo cilindrično tijelo 10 koje ima promjer jednak promjeru jedne od dvije šupljine 6a (na lijevoj strani na slici 3) ima tupu čunjastu šupljinu 11 sa skošenjem jednakim skošenju tupog čunjastog tijela 8a. Maksimalni promjer šupljine 11, na ulaznoj površini, je samo nešto veći do najmanjeg promjera odgovarajućeg tupog čunjastog tijela 8a ali je ipak manji od najvećeg promjera čunjastog tijela 8a. Šupljina 11 je preko provrta 12 povezana s cilindričnim dosjedom 13 koji se nalazi na čeonoj površini cilindričnog elementa 10, nasuprot čeonoj površini na kojoj je izvedena šupljina 11. Dosjed 13 je predviđen da prihvati glavu 14a pričvrsnog vijka 14.

Drugi cilindrični element 15 ima također tupu čunjastu šupljinu 16 čije je skošenje jednako skošenju drugih dviju šupljina 6a (na desnoj strani crteža 3). Dimenzijske karakteristike promjera šupljine 16 odgovaraju opisu danom za šupljinu 11 cilindričnog elementa 10. U osnovici cilindričnog elementa 15 se nalazi provrt s navojem 17 koji se spaja na navoj 14b pričvrsnog vijka 14.

Modularni element 1 se dobiva spajanjem sektora 2, kako je prije opisano, da se oblikuje cilindrično tijelo 2a, te umetanjem cilindričnih elemenata 10 i 15 u cilindrične šupljine 6a na lijevoj odnosno desnoj strani sa slike 3. Nakon toga se u provrt 12 na prvom cilindričnom elementu 10 i u provrt 5a u tijelu 2a umeće pričvrsni vijak 14 sve dok njegov kraj s navojem 14b ne zahvati provrt s navojem 17 na drugom cilindričnom elementu 15. Vijak 14 se tada priteže okretanjem njegove glave 14a pomoću odvijača poznatog tipa čime se postiže klizanje konusnih površina šupljine 11, 16 i njihovo navlačenje na odgovarajuće konusne stijenke 8a. Navedeno klizanje dovodi do čvrstog međusobnog prianjanja segmenata 2 kako bi se dobila kompaktna i čvrsta konstrukcija prikazana na slici 2, koja ipak može biti brzo i jednostavno rastavljena odvijanjem vijka 14 i uklanjanjem cilindričnih elemenata 10 i 15.

Na slici 4 prikazana je prava izvedba sjedala 1, koja se sastoji od četiri cilindrična segmenta 2, označena s 20, 21, 22 i 23 zbog veće jasnoće. Svaki od segmenata može biti spojen u cjelinu s odgovarajućim elementom koji pomaže da se oblikuje sjedalo S. Detaljnije, segment 21 je integralno spojen s nosivim elementom 24 dijela za sjedenje D i naslona C sjedala S. Prema modelima sjedala koja će se proizvoditi mogu se izvesti varijante nosivog elementa 24, na primjer za modele sjedala za preklapanje (podizanje), s podesivim naslonom i slično. Segment 22 nosi poprečni profil za ukrućenje T koji spaja modularni element 1 s modularnim elementom postavljenim simetrično na drugoj strani sjedala S. Segment 23 je integralno spojen s nogom G sjedala S. Kod modela sjedala prikazanog na slici 4, segment 20 je ugrađen u svojem osnovnom obliku, a zakrivljena površina 4 tvori završni rubni element sjedala S.

Slika 5 prikazuje varijantu sjedala S kod koje je segment 20 izveden integralno s naslonom za ruku B koji pomaže da se modificira opći izgled sjedala S i radne karakteristike. Vrijednost ove izvedbe povećava mogućnost da se, umjesto naslona za ruku B, dogradi neka druga dodatna oprema poznatog tipa kao što je, na primjer, stolić za pisanje i sl.

Slika 6 prikazuje treću varijantu sjedala S koja se naročito može koristiti za proizvodnju niza sjedala u jednom redu.

U toj varijanti, umjesto dva donja segmenta (22 i 23 na slikama 4 i 5) stavlja se jedan polucilindrični segment 25 koji je integralno izveden s vertikalnim nosačem P koji se na poznati način treba učvrstiti na horizontalni nosivi profil R. U svojem osnovnom obliku, segment 20 čini bočni završni element sjedala S, slično onome što je već opisano uz sliku 4.

Slika 7 prikazuje još jednu varijantu sjedala 6 za proizvodnju sjedala u nizu slično kao na slici 6, kod koje je polucilindirčni segment 25 izveden integralno s sitim naslonom za ruku prikazanom na slici 5.

Naravno, uz zadržavanje osnovnog principa ovog izuma, oblici izvedbe mogu jao varirati bez udaljavanja od opsega predmetnog izuma. Osobito broj i raspored cilindričnih segmenata 2 oko osi X-X nije ograničen na ono što je bilo prikazano.

Čak i preporučena izvedba prikazana na slikama okaj predviđa proizvodnju cilindričnih segmenata nije ograničavajuća, obzirom da je oblik vanjske površine svakog segmenta 2 uvjetovan isključivo ornamentalnim zahtjevima, pa se prizmatični ili drugi oblici koji se mogu rasporediti oko zajedničke osi mogu također izvesti bez udaljavanja od opsega predmetnog izuma.

Na primjer, slike 1 do 3 prikazuju u shematskom obliku preporučenu izvedbu i princip rada modularnog elementa koji je predmet ovog izuma. Varijante za poboljšanje radnih i konstrukcijskih karakteristika modularnog elementa 1 mogu se lagano izvesti. Mogu se, na primjer, predvidjeti klinovi (šiljci) za centriranje a odgovarajući dosjedi rasporediti po njihovim uzdužnim površinama 3 kao pomoć za ispravno sklapanje i spajanje segmenata 2. Daljnja varijanta može obuhvaćati žljebove (utore) i izbočenja na vanjskim površinama cilindričnih elemenata 10 i 15 radi njihovog lakšeg uklanjanja kod rastavljanja modularnog elementa 1.

Osim toga je moguće predvidjeti oblikovanje modularnog elementa s komplementarnim elementima čiji se broj razlikuje od broja koji proizlaze iz danih izvedbi, uz uvjet da opća karakteristika tih elemenata da se mogu grupirati ostane nepromijenjena.

Claims (7)

1. Modularni element za sklapanje sjedala (S), naznačen time da se sastoji od više prostorno komplementarnih elemenata (2) koji se mogu zajedno grupirati oko osi (X-X) i od kojih se barem neki mogu povezati s odgovarajućim dijelovima (24, D, G, T, B) sjedala (S), i to spojnim elementima (10, 14, 15) za kruto međusobno povezivanje elemenata (2) kada su grupirani oko osi (X-.X).

2. Modularni element u skladu s Patentnim zahtjevom 1, naznačen time da elementi (2) imaju uzdužne žljebove (5) koji njihovim spajanjem mogu oblikovati uzdužni provrt (5a) koji se proteže uzduž osi (X-X9, u sklopu komponenti grupiranih oko te osi (X-X).

3. Modularni element u skladu s Patentnim zahtjevom 2, naznačen time da elementi (2) imaju na svojim čeonim površinama izvedene skošene dijelove 8) uglavnom u smjeru osi (X-X), i time da se spojni elementi sastoje od dva pričvrsna elementa (10, 15) koji imaju barem jednu površinu (11, 16) skošenu u odnosu na os (X-X) i koja može zajedno s odgovarajućim skošenim dijelovima (8) služiti za povezivanje elemenata (2) u stanju u kojem se oni sklapaju oko osi (X-X).

4. Modularni element u skladu s Patentnim zahtjevom 3, naznačen time da spojni elementi dalje uključuju vijak (14) koji može proći kroz uzdužni provrt (5a), tako da pričvrsni elementi (10, 15) mogu zajedno s odgovarajućim krajevima (14a, 14b) vijka (14) dovesti do pretvaranja rotacionog gibanja vijka (14) u relativno poprečno klizanje pričvrsnih elemenata (10, 15), pri čemu skošeni dijelovi (8) i skošene površine (11, 16) mogu međusobnim položajem djelovati tako da se pritezanje vijka (14) pretvara u silu kojom se elementi (2) dovode u položaj u kojem su raspoređeni oko osi (X-X).

5. Modularni element u skladu s Patentnim zahtjevom 4, naznačen time da se pričvrsni elementi (10, 15) sastoje od dva cilindrična elementa od kojih svaki ima šupljinu (11, 16) oblika krnjeg stošca, i time da, kod sklopa elemenata (2) oko osi (X-X), skošeni dijelovi (8) oblikuje dijelove oblika krnjeg stošca sa skošenjem jednakim skošenju šupljina (11, 16), te gdje cilindrični elementi (10, 15) nadalje imaju aksijalni provrt (12) za prolaz vijka (14) odnosno provrt s navojem (17) koji se može spojiti s navojnim krajem (14b) vijka (14).

6. Postupak za proizvodnju sjedala (S), naznačen time da uključuje korake za: - raspoređivanje više prostora komplementarnih elemenata (2, 20, 21, 22, 23, 25) koji se mogu grupirati zajedno oko osi (X-X) i od kojih se barem neki mogu povezati s odgovarajućim dijelovima (24, D, G, T, B) sjedala (S); - grupiranje elemenata (2) oko osi (X-X); i - kruto povezivanje elemenata (2) pomoću spojnih elemenata (10, 14, 15).

7. Postupak u skladu s Patentnim zahtjevom 7, naznačen time da se elementi za spajanje sastoje od vijka (14) i dva pričvrsna elementa (10, 15) koji imaju skošene površine (11, 16) koje djeluju zajedno s odgovarajućim skošenim dijelovima (8) izvedenim na čeonim površinama elemenata (2), gdje se taj korak povezivanje sastoji od pritezanja vijka (14) tako da se rotacija vijka pretvara u relativno klizanje pričvrsnih elemenata (10, 15), a čije kose površine (11, 16) djeluju zajedno sa skošenim dijelovima (8) na pomicanju elemenata (2) u stanju u kojem su ovi raspoređeni oko osi (X-X).