HRP20041023A2 - Tetrahydropyranyl cyclopentyl tetrahydropyridopyridine modulators of chemokine receptor activity - Google Patents

Description

Pozadina izuma

Kemokini su familija malih (70-120 amino kiselina), proinflamatornih citokina, sa moćnim kemotaksičnim djelovanjem. Kemokini su kemotaksični citokini, koje otpuštaju različite stanice da bi privukli druge stanice, kao što su monociti, makrofag, T stanice, eozinofili, bazofili i neutrofili na mjesto upale. (pregled u Schall, Cytokine, 3, 165-183 (1991) i Murfy, Rev. Immun., 12, 593-633 (1994)). Ove molekule su originalno definirane sa četiri očuvana cisteina i podjeljene u dvije podfamilije, na osnovu rasporeda prvog cisteinskog para. U CKSC-kemokin familiji, koja uključuje IL-8, GROα, NAP-2 i IP-10, ova dva cisteina su odvojena pojedinačnom amino kiselinom, dok u CC-kemokin famiji, koja uključuje RANTES, MCP-1, MCP-2, MCP-3, MIP-1α, MIP-1ß i eotaksin, ova dva ostatka su susjedni.

Kemokini luče razni tipovi stanica, te se vezuju na specifične G-protein kuplirane receptore (GPCRs) (pregled u Horuk, Trends Farm. Sci., 15, 159-165 (1994)) nazočne u leukocitima i drugim stanicama. Ovi kemokin receptori formiraju pod-famiju GPCRs, koja se trenutačno sastoji od petnaest karakteriziranih članova, te određenog broja nepoznatih članova. Za razliku od receptora za promiskuitetne kemoatraktante, kao što su C5a, fMLP, PAF, i LTB4, kemokin receptori su selektivnije ekspresirani na podskupovima leukocita. Stoga, generiranje specifičnih kemokina daje mehanizam za prikupljanje specifičnih podskupova leukocita.

Po vezivanju njihovih srodnih liganda, kemokin receptori transduciraju intracelularni signal kroz odgovarajući trimerički G protein, rezultirajući brzim povećanjem intracelularne koncentracije kalcija. Ima barem sedam humanih kemokin receptora, koji vezuju ili su responzivni na β-kemokine, uz slijedeće karakteristike: CCR-1 (ili “CKR-1” ili “CC-CKR-1”) [MIP-1α, MIP-1β, MCP-3, RANTES] (Ben-Barruch, i dr., J. Biol. Chem., 270, 22123-22128 (1995); Beote, et al, Stanice, 72, 415-425 (1993)); CCR-2A i CCR-2B (ili “CKR-2A”/”CKR-2A” ili “CC-CKR-2A”/”CC-CKR-2A”) [MCP-1, MCP-2, MCP-3, MCP-4]; CCR-3 (ili “CKR-3” ili “CC-CKR-3”) [Eotaksin, Eotaksin 2, RANTES, MCP-2, MCP-3] (Rollins, i dr., Blood, 90, 908-928 (1997)); CCR-4 (ili “CKR-4” ili “CC-CKR-4”) [MIP-1α� RANTES, MCP-1] (Rollins, i dr., Blood, 90, 908-928 (1997)); CCR-5 (ili “CKR-5” ili “CC-CKR-5”) [MIP-1α� RANTES, MIP-1β] (Sanson, i dr., Biokemija, 35, 3362-3367 (1996)); i Duffy antigen krvne-grupe [RANTES, MCP-1] (Chaudhun, i dr., J. Biol. Chem., 269, 7835-7838 (1994)). β-kemokini uključuju eotaksin, MIP (“makrofag upalni protein”), MCP (“monocitni kemoatraktant protein”) i RANTES (“regulacija-po-aktivaciji, normalno T ekspresirani i sekretirani”) među drugim kemokinima.

Kemokin receptori, kao što su CCR-1, CCR-2, CCR-2A, CCR-2B, CCR-3, CCR-4, CCR-5, CKSCR-3, CKSCR-4, su implicirani kao važni medijatori upalnih i imunoregulatornih poremećaja i bolesti, uključujući astmu, rinitis i alergijske bolesti, kao i autoimune patologije, kao što su reumatski artritis i arteroskleroza. Ljudi koji su homozigoti na deleciju 32-baznog para u CCR-5 genu, čine se manje podložnim reumatskom artritisu (Gomez, i dr., Artritis & Rheumatism, 42, 989-992 (1999)). Pregled uloge eozinofila u alergijskim upalama dat je u Kita, H., i dr., J. Eksp. Med. 183, 2421-2426 (1996). Opći pregled uloge kemokina u alergijskim upalama dat je u Lustger, A.D., New England J. Med., 338(7), 426-445 (1998). Podskup kemokina su moćni kemoatraktanti za monocite i makrofage. Najbolje karakteriziran od ovih je MCP-1 (monocit kemoatraktant protein-1), čiji primarni receptor je CCR2. MCP-1 se proizvodi u raznim tipovima stanica, kao odgovor na upalne stimulanse kod raznih vrsta, uključujući glodavce i ljude, te stimulira kemotaksiju kod monocita i podskupa limfocita. Posebno, produkcija MCP-1 je u korelaciji s infiltracijom monocita i macrofaga na upalnim mjestima. Delecija MCP-1 ili CCR2 homolognom rekombinacijom kod miševa, rezultira u značajnom smanjenju privlačenja monocita, kao odgovora na tioglikolat injekciju i Listeria monocytogenes infekciju (Lu i dr., J. Eksp. Med., 187, 601-608 (1998); Kurihara i dr. J. Exp. Med., 186, 1757-1762 (1997); Boprsten i dr. J. Clin. Invest., 100, 2552-2561 (1997); Kuziel i dr. Proc. Natl. Acad. Sci., 94, 12053-12058 (1997)). Nadalje, ove životinje pokazuju smanjenu infiltraciju monocita u granulomske lezije inducirane injekcijom shistosomalnih ili mikobakterijskih antigena (Boprsten i dr. J. Clin. Invest., 100, 2552-2561 (1997); Warmington i dr. Am J. Path., 154, 1407-1416 (1999)). Ovi podaci ukazuju na to da MCP-1-inducirana CCR2 aktivacija igra važnu ulogu u privlačenju monocita na mjesta upale, te da antagoniziranje ove aktivnosti daje dovoljnu supresiju imunološkog odgovora, da se dobiju terapijske koristi kod imunoinflamatornih i autoimunih bolesti. Shodno tome, agensi koji moduliraju kemokin receptore, kao što su CCR-2 receptor, bili bi korisni kod takvih poremećaja i bolesti. Dodatno, privlačenje monocita na upalnim lezijama u vaskularnom zidu je glavna komponenta patogeneze formiranja arterogenog plaka. MCP-1 se proizvodi i luči u endotelialnim stanicama, kao i intimalnim stanicama glatkih mišića, nakon ozljeda vaskularnog zida, kod stanja s hiperkolesterolemijom. Monociti privučeni na mjesto ozljede infiltriraju vaskularni zid i diferenciraju do pjenaste stanice, kao odgovor na otpušteni MCP-1. Nekoliko grupa je dokazalo da se veličina aortalne lezije, sadržaj makrofaga i nekroza smanjuju u MCP-1 -/- ili CCR2 -/- miševima križanim s prethodnom generacijom na APO-E -/-, LDL-R -/- ili Apo B transgene miševe, održavanim na visoko masnim dijetama (Boprsten i dr. Nature, 394, 894-897 (1998); Gosling i dr. J. Clin. Invest., 103, 773-778 (1999)). Stoga, CCR2 antagonisti mogu inhibirati formiranje arterosklerotičke lezije i progresiju bolesti, ometanjem privlačenja monocita monocita i diferencijacije u arterijskom zidu.

Sažetak izuma

Predmetni izum nadalje se odnosi na spojeve koji su modulatori kemokin receptorskih aktivnosti i korisni su u prevenciji ili liječenju izvjesnih upalnih i imunoregulatornih poremećaja i bolesti, alergijskih bolesti, atopičkih stanja uključujući alergijski rinitis, dermatitis, konjunktivitis, astmu, kao i autoimune bolesti, kao što su reumatski artritis i arteroskleroza. Izum se također odnosi na farmaceutske pripravke koji sadržavaju ove spojeve i korištenje ovih spojeva i pripravaka u prevenciji ili liječenju takvih bolesti gdje su uključeni kemokin receptori.

Detaljan opis izuma

Predmetni izum se odnosi na spojeve formule I:

[image]

I

gdje:

R3 je kisik ili je odsutan;

R8 je odabran od:

(a) vodik,

(b) C1-3alkil, koja je nesupstituiran ili supstituiran sa 1-6 fluoro,

(c) -O-C1-3alkil,

(d) fluoro, i

(e) hidroksi;

i njihove farmaceutski prihvatljive soli i pojedini njihovi diastereomeri.

U jednoj implementaciji predmetnog izuma R3 je odsutan.

U jednoj implementaciji predmetnog izuma R3 je kisik.

U predmetnom izumu poželjno je da je R8 odabran od:

(a) vodik,

(d) trifluorometil,

(c) metil,

(d) metoksi,

(e) etoksi,

(f) etil,

(g) fluoro, i

(h) hidroksi.

Reprezentativni spojevi predmetnog izuma uključuju one predstavljene u Primjerima i njihove farmaceutski prihvatljive soli i pojedine njihove diastereomere.

Spojevi predmetnog izum imaju najmanje dva asimetrična centra na 1- i 3-položaju ciklopentil prstena, jedan asimetričan centar na 4-položaju morfolin prstena i opcionalno jedan asimetričan centar na 3-položaju morfolin prstena. Dodatni asimetrični centar može biti nazočan, ovisno o prirodi raznih supstituenata na molekuli. Svaki aimetrični centar će neovisno proizvesti dva optička izomera, te je namjera da su svi mogući optički izomeri i diastereomeri u smjesama, kao čisti ili djelomično pročišćeni spojevi, uključeni u obim ovog izuma. Neovisna sinteza diastereomera i enantiomera ili njihove kromatografske separacije može se postići, kao što je poznato u struci, prikladnim modifikacijama metodologije ovdje opisane. Njihova apsolutna stereokemija može biti određena rendgenskom kristalografijom kristalnih produkata ili kristalnih intermedijera, koji su izvedeni, po potrebi, sa reagensom koji sadržava asimetričan centar poznate apsolutne konfiguracije.

Kao što je poznato stručnjacima, C1-3alkil je definiran tako da identificira grupu sa 1, 2 ili 3 ugljika u linearnom ili razgranatom rasporedu, tako da C1-3alkil specifično uključuje metil, etil, n-propil, i izo-propil.

Izraz "farmaceutski prihvatljiv" ovdje se koristi u odnosu na one spojeve, materijale, pripravke, i/ili oblike doziranja koji su, obuhvaćeni zdravom medicinskom procjenom, pogodni za korištenje u kontaktu sa tkivima ljudskih bića i životinja bez suvišne toksičnosti, iritacije, alergijskog odgovora, ili drugih problema ili komplikacija, srazmjerno razumnom omjeru koristi/rizika. Kako je ovdje korišten, izraz "farmaceutski prihvatljive soli" odnosi se na derivate gdje je izvorni spoj modificiran pripravom njegovih kiselih ili baznih soli. Primjeri farmaceutski prihvatljivih soli uključuju, ali nisu ograničeni na, mineralne ili organske kiseline, soli baznih ostataka, kao što su amini; alkalne ili organske soli kiselih ostataka, kao što su karboksilna kiselina; i slično. Farmaceutski prihvatljive soli uključuju konvencionalne ne-toksične soli ili kvaterterne amonijeve soli roditeljskog spoja formiranog, na primjer, od ne-toksičnih neorganskih ili organskih kiselina. Na primjer, takve konvencionalne ne-toksične soli uključuju one izvedene iz neorganskih kiselina, kao što su klorovodična, bromovodična, sumporna, sulfaminska, fosforna, dušična i slično; i soli pripravljene od organskih kiselina kao što su octena, propionska, sukcinatna, glikolna, stearinska, mliječna, malična, vinska, limunska, askorbinska, pamoična, maleinska, hidroksimaleinska, feniloctena, glutaminska, benzojeva, salicilna, sulfanilna, 2-acetoksibenzojeva, fumarna, toluensulfonska, metansulfonska, etan disulfonska, oksalinska, izetionska, i slično.

Farmaceutski prihvatljive soli predmetnog izuma mogu biti pripravljene od izvornog spoja, koji sadržava bazni ili kiseli dio, konvencionalnim kemijskim metodama. Općenito, takve soli mogu biti pripravljene reakcijom slobodnih kiselinskih ili baznih oblika ovih spojeva sa stehiometrijskom količinom prikladne baze ili kiseline u vodi, ili u organskom otapalu, ili u njihovoj smjesi; općenito su poželjni ne-vodeni mediji kao što su eter, etil acetat, etanol, izopropanol, ili acetonitril. Pogodne soli nalaze se npr. u Remington's Pharmaceutical Sciences, 17th ed., Mack Publishing Company, Easton, PA, 1985, str. 1418.

Specifični spojevi u predmetnom izumu uključuju spoj koji je odabran od grupe koju čine: naslovni spojevi iz Primjera;

i njihove farmaceutski prihvatljive soli i pojedini njihovi dijastereomeri.

Predmetni spojevi su korisni u metodi moduliranja kemokin receptorske aktivnosti, kod pacijenta kojem je potrebna takva modulacija, koja obuhvaća davanje djelotvorne količine spoja. Predmetni izum se odnosi na korištenje gornjih spojeva kao modulatora kemokin receptorske aktivnosti. Posebno, ovi su spojevi korisni kao modulatori kemokin receptora, posebno CCR-2.

Korisnost spojeva u skladu sa predmetnim izumom kao modulatora kemokin receptorske aktivnosti može biti dokazana metodologijom poznatom u struci, kao što su test za kemokin vezivanje, kako je opisano u Van Riper, i dr., J. Eksp. Med., 177, 851-856 (1993), koji se mogu lako prilagoditi za mjerenje CCR-2 vezivanja.

Receptorski afinitet u testu CCR-2 vezivanja je određen mjerenjem inhibicije 125I-MCP-1 na endogeni CCR-2 receptor, na raznim tipovima stanica uključujući monocite, THP-1 stanice, ili nakon heterolognih ekspresija kloniranog receptora u eukariotskim stanicama. Stanice su suspendirane u vezivnom puferu (50 mM HEPES, f 7.2, 5 mM MgCl2, 1 mM CaCl2, i 0.50% BSA) i dodane u testni spoj ili DMSO i 125I-MCP-1 na sobnoj temperaturi tijekom 1 h, da se omogući vezivanje. Stanice su zatim sakupljene na GFB filterima, isprane sa 25 mM HEPES pufera, koji je sadržavao 500 mM NaCl i stanično vezani 125I-MCP-1 je kvantificiran.

U testu kemotaksije, kemotaksija je izvedena koristeći T stanice, očišćene od PBMC, izolirane iz pune venske krvi ili dobivene leukoforezom, te su pročišćene Ficoll-Hypaque centrifugiranjem, praćeno rozetama ovčjih eritrocita prethodno tretiranih neuraminidazom. Nakon izolacije, stanice su isprane sa HBSS, koji je sadržavao 0.1 mg/ml BSA i otopljene pri 1ks107 stanica/ml. Stanice su fluorescentno obilježene u mraku, sa 2 μM Calcien-AM (Molekularna Probe), tijekom 30 min na 37o C. Obilježene stanice su isprane dvaput i suspendirane sa 5ks106 stanica/ml u RPMI 1640 sa L-glutaminom (bez fenol crvene) koji je sadržavao 0.1 mg/ml BSA. MCP-1 (Peprotech) pri 10 ng/ml razrijeđen u istom mediju ili je sam medij dodan na dno jažica (27 μl). Monociti (150,000 stanica) su dodani na vrh filtera (30 μl) praćeno 15 minutnom pre-inkubacijom sa DMSO, ili sa raznim koncentracijama testnog spoja. Jednaka koncentracija testnog spoja ili DMSO je dodana na dno jažice, da se spriječi razrijeđivanje difuzijom. Nakon 60 min inkubacije na 37° C, 5 % CO2, filter je uklonjen i vrh ispran sa HBSS, koji je sadržavao 0.1 mg/ml BSA, da se uklone stanice, koje nisu migrirale u filter. Spontana migracija (kemokineza) je određena u odsutnosti kemoatraktanta.

Posebno, spojevi iz sljedećih primjera su imali ulogu u vezivanju na CCR-2 receptor u gore navedenim testovima, općenito sa IC50 manje od oko 1 μM. Takav rezultat je indikativan za intrinsic aktivnost spojeva koji se uptrebljavaju kao modulatori kemokin receptorske aktivnosti.

Kemokin receptori sisavaca predstavljaju metu za interferenciju ili promoviranje eozinofilnih i/ili limfocitnih funkcija u sisavcu, kao što su ljudi. Spojevi koji inhibiraju ili pospješuju kemokin receptorsku funkciju su posebno korisni za moduliranje eozinofilnih i/ili limfocitnih funkcija u terapijske svrhe. Shodno tome, spojevi koji inhibiraju ili pospješuju kemokin receptorsku funkciju bili bi korisni u liječenju, prevenciji, poboljšavanju, kontroli ili smanjenju rizika širokog opsega upalnih i imunoregulatornih poremećaja i bolesti, alergijskih bolesti, atopičkih stanja, uključujući alergijsku rinitis, dermatitis, konjuktivitis i astmu, kao i autoimune patologije, kao što su reumatski artritis i arteroskleroza. Na primjer, predmetni spoj koji inhibira jednu ili više funkcija kemokin receptora kod sisavaca (npr. humani kemokin receptor) može se davati da inhibira (tj., smanji ili prevenira) upale. Kao rezultat, jedan ili više upalnih procesa, kao što su emigracija leukocita, kemotaksija, egzocitoza (npr. enzima, histamina) ili otpuštanje medijatora upale, je inhibirano.

Uz primate, kao što su ljudi, razni drugi sisavci mogu biti liječeni prema metodama predmetnog izuma. Na primjer, sisavci uključujući, ali ne ograničavajući se samo na, krave, ovce, koze, konje, pse, mačke, zamorce, štakore ili druge kravlje, ovčje, konjske, pseće, mačje, glodavce ili mišje vrste, mogu biti liječeni. Međutim, metoda može također biti prakticirana na drugim vrstama, kao što su ptičje vrste (npr., pilići).

Bolesti i stanja vezana za upale i infekcije mogu biti liječeni koristeći spojeve predmetnog izuma. U poželjnoj implementaciji, bolest ili stanje je takvo gdje da je potrebno inhibirati ili promovirati djelovanje limfocita, da bi se modulirao upalni odgovor.

Bolesti ili stanja ljudi ili drugih vrsta, koje mogu biti liječene sa inhibitorima kemokin receptorske funkcije, uključuju, ali se ne ograničavaju na: upalne ili alergijske bolesti i stanja, uključujući respiratorne alergijske bolesti, kao što su astma, posebno bronhijalna astma, alergijski rhinitis, plućne bolesti hipersenzitivnosti, hipersenzitivni pneumonitis, eozinofilna pneumonia(npr., Loefflerov sindrom, kronična eozinofilna pneumonia), hipersenzitivnost odgođenog tipa, intersticijalne plućne bolesti (ILD) (npr., idiopatska pulmonalna fibroza, ili ILD vezani za reumatski artritis, sistemski lupus eritematosus, ankilozni spondilitis, sistemska skleroza, Sjogrenov sindrom, polimiositis ili dermatomiositis); sistemska anafilaksija ili hipersenzitivni odgovor, alergije na lijekove (npr. na penicilin, cefalosporin), alergije na ubode insekata; autoimune bolesti, kao što su reumatski artritis, psoriatski artritis, multipla skleroza, sistemski lupus ertematosus, miastenia gravis, juvenilni diabetes; glomerulonefritis, autoimuni tiroiditis, Behcetova bolest; odbacivanje transplatata (npr. kod transplantacija), uključujući odbacivanje transplatata s druge jedinke (allo) ili transplatat-protiv-bolesti domaćina; upalne bolesti crijeva, kao što su Crohnova bolest i ulcerativni kolitis; spondiloartropatije; sklerodermija; psoriaza (uključujući psorijazu posredovanu T-stanicama) i upalne dermatoze, kao što su dermatitis, egzem, atopički dermatitis, alergijski kontaktni dermatitis, urtikaria; vaskulitis (npr., nekrotizirajući, kutani i hipersenzitivni vaskulitis); eozinfilna miozitis, eozinofilni fasciitis; rak sa leukocitnom infiltracijom kože ili organa. Druge bolesti ili stanja, gdje se nepoželjni upalni odgovori trebaju inhibirati, mogu biti liječene, uključujući, ali ne ograničavajući se samo na, reperfuzijsku povredu, arterosklerozu, izvjesne hematološke malignosti, citokin-inducirane toksičnosti (npr., septički šok, endotoksički šok), polimiozitis, dermatomiozitis.

Bolesti ili stanja ljudi ili drugih vrsta, koje mogu biti liječene modulatorima kemokin receptorskih funkcija, uključuju, ali se ne ograničavaju na: imunosupresiju, kao što su one kod pojedinaca sa sindromima imunodeficiencije, kao što su AIDS ili druge virusne infekcije, pojedinci podvrgnuti radijacijskoj terapiji, kemoterapiji, terapiji za autoimune bolesti ili terapiji lijekovima (npr. kortikosteroidima), koja uzrokuju imunosupresiju; imunosupresija uzrokovana kongenitalnim deficijencijama receptorske funkcije ili drugim uzrocima; te infektivne bolesti, kao što su parazitske bolesti, uključujući, ali ne ograničavajući se samo na, infekcije helmintima, kao što su nematode (okrugle gliste), (Trichuriasis, Enterobiasis, Ascariasis, Hook-ova glista, Strongyloidiasis, Trichinosis, Filariasis), trematode (metilji) (Schistosomiasis, Clonorchiasis), cestode (trakavice) (Echinococcosis, Taeniasis saginata, Cysticercosis), visceralne gliste, migrene uzrokovane visceralnim larvama (npr., Toksocara), eozinofilni gastroenteritis (npr., Anisaki sp., Focanema sp.), i migrene uzrokovane podkožnim larvama (Ancylostona braziliense, Ancylostoma caninum). Dodatno, liječenje gore spomenutih upalnih, alergijskih i autoimunih bolesti može također biti zamišljeno tako da pojačavaju kemokin receptorsku funkciju, ako se smatra da davanje dovoljne količine spoja uzrokuje gubitak receptorske ekspresije na stanicama kroz indukciju kemokin receptora internalizacijom ili davanjem spoja, na način koji rezultira pogrešnom migracijom stanica.

Spojevi predmetnog izuma su shodno tome korisni u liječenju, prevenciji, poboljšavanju, kontroli ili smanjenju rizika širokog opsega upalnih i imunoregulatornih poremećaja i bolesti, alergijskih stanja, atopičkih stanja, kao i autoimunih patologija. U a specifičnoj implementaciji, predmetni izum se odnosi na korištenje predmetnih spojeva za liječenje, prevenciju, poboljšavanje, kontrolu ili smanjenje rizika od autoimmune bolesti, kao što su reumatski artritis ili psoriatski artritis.

U drugom aspektu, predmetni izum može biti korišten radi evaluacije takozvanih specifičnih agonista ili antagonista kemokin receptora, uključujući CCR-2. Sukladno tome, predmetni izum se odnosi na korištenje ovih spojeva u pripravi i izvršenju probirnih testova, za spojeve koji moduliraju aktivnost kemokin receptora. Na primjer, spojevi ovog izuma su korisni za izoliranje receptorskih mutanta, koji su odlično sredstvo probiranja za jače spojeve. Nadalje, spojevi ovog izuma su korisni u ustanovljavanju ili određivanju mjesta vezivanja drugih spojeva na kemokin receptore, npr., pod kompetitivnom inhibicijom. Spojevi predmetnog izuma su također korisni za evaluaciju takozvanih specifičnih modulatora kemokin receptora, uključujući CCR-2. Kao što je poznato u struci, temeljita evaluacija specifičnih agonista i antagonista za gore navedene kemokin receptore, ometena je nedostatkom raspoloživih ne-peptidilnih (metabolički otpornih) spojeva, sa visokim afinitetom za vezivanje na ove receptore. Stoga su spojevi ovog izuma komercijalni produkti, za prodaju u ove svrhe.

Predmetni izum nadalje se odnosi na metodu za proizvodnju medikamenta za moduliranje kemokin receptorske aktivnosti kod ljudi i životinja, koja se sastoji od kombiniranja spoja predmetnog izuma sa farmaceutskim nosačem ili otapalom.

Predmetni izum nadalje se odnosi na korištenje predmetnih spojeva u liječenju, prevenciji, poboljšavanju, kontroli ili smanjenju rizika infekcije retrovirusom, posebno herpes virusom ili virusom ljudske imunodeficijencije (HIV) i liječenju i odgodi pojave vezanih patoloških stanja, kao što je AIDS. Liječenje AIDSa ili prevencija ili liječenje HIV infekcije definirana je da uključuje, ali se ne ograničava samo na, liječenje širokog opsega stanja HIV infekcije: AIDS, ARC (AIDS srodni kompleks), kako simptomatski tako i asimptomatski, te stvarna ili potencijalna izloženost HIVu. Na primjer, spojevi ovog izuma su korisni u liječenju infekcije HIVom, nakon sumnje na izloženost HIVu u prošlosti, npr. transfuzijom krvi, transplantacijom organa, izmjenom tjelesnih tekućina, ugrizom, slučajnim ubodom iglom, ili izloženosti krvi pacijenta tijekom operacije.

U poželjnom aspektu predmetnog izuma, predmetni spoj može biti korišten u metodi inhibiranja vezivanja kemokina na kemokin receptor, kao što su CCR-2, ciljne stanice, koja obuhvaća kontaktiranje ciljne stanice sa količinom spoja koja je djelotvorna u inhibiranju vezivanja kemokina na kemokin receptor.

Pacijent u metodama gore opisanim jest sisavac, poželjno čovjek, mužjak ili ženka, tamo gdje je poželjna modulacija kemokin receptorske aktivnosti. Izraz “modulacija” kako je ovdje korišten, obuhvaća antagonizam, agonizam, djelomični antagonizam, inverzni agonizam i/ili djelomični agonizam. U poželjnom aspektu predmetnog izuma, modulacija se odnosi na antagonizam kemokin receptorske aktivnosti. Izraz “terapijski djelotvorna količina” označava količinu predmetnog spoja koja će pobuditi biološki ili medicinski odgovor tkiva, sustava, životinje ili ljudskog bića, koji zahtjeva istraživač, veterinar, liječnik ili drugi kliničar.

Izraz “pripravak” kako je ovdje korišten treba obuhvatiti produkt koji sadržava specificirane sastojke u specificiranim količinama, kao i svaki produkt koji rezultira, direktno ili indirektno, kombinacijom za specificirane sastojke u specificiranim količinama. Pod “farmaceutski prihvatljiv” misli se da nosač, otapalo ili ekscipijent mora biti kompatibilan sa drugim sastojcima formulacije, te da nije štetan za primatelja. Izrazi “davanje” i/ ili “davanja” spoja trebalo bi shvatiti tako da označavaju davanje spoja izuma jedinki kojoj je potrebno liječenje. Kako je ovdje korišten, izraz “liječenje” odnosi se kako na liječenje i prevenciju ili profilaktičku terapiju za spomenuta stanja.

Kombinirana terapija moduliranja kemokin receptorske aktivnosti radi liječenja, prevencije, poboljšavanja, kontrole ili smanjenja rizika upalnih i imunoregulatornih poremećaja i bolesti, uključujući astmu i alergijske bolesti, kao i autoimmune patologije, kao što su reumatski artritis i arteroskleroza, kao i one patologije gore spomenute, je prikazana kao kombinacija spojeva ovog izuma i drugih spojeva, koji su poznati u takvoj uporabi.

Na primjer u liječenju, prevenciji, poboljšavanju, kontroli ili smanjenju rizika upala, predmetni spojevi mogu biti korišteni zajedno sa antiupalnim ili analgetičkim agensom, kao što su opiajt agonist, inhibitor lipooksigenaze, kao što je inhibitor 5-lipooksigenaze, ciklooksigenaze, kao što je inhibitor ciklooksigenaze-2, interleukin inhibitor, kao što su interleukin-1 inhibitor, NMDA antagonist, inhibitor dušičnog oksida ili inhibitor sinteze dušičnog oksida, ne-steroidni antiupalni agensi, ili citokin-supresivni antiupalni agensi, na primjer sa spojem kao što su acetaminofen, aspirin, codein, embrel, fentanil, ibuprofen, indometacin, ketorolac, morfin, naproksen, fenacetin, piroksicam, steroidalni analgezik, sufentanil, sunlindac, tenidap, i slično. Slično tome, predmetni spojevi mogu biti davani sa sredstvom za ublažavanje bolova; potencijatorima, kao što su kofein, H2-antagonistom, simeticonom, aluminij ili magnezij hidroksidom; dekongestantima, kao što su fenilefrin, fenilpropanolamin, pseudofedrin, oksimetazolin, efinefrin, nafazolin, ksilometazolin, propilheksedrin, ili levo-desoksi-efedrin; antiitusicima, kao što su kodein, hidrokodon, caramifen, carbetapentan, ili dekstrametorfan; diureticima; i sedativnim ili ne-sedativnim antihistaminicima.

Slično, spojevi predmetnog izuma mogu biti korišteni u kombinaciji sa drugim lijekovima, koji se koriste u liječenju/prevenciji/supresiji ili poboljšavanju bolesti ili stanja za koja se spojevi predmetnog izuma koriste. Takvi drugi lijekovi mogu se davati, putem i u količini koja se obično za to koristi, istovremeno ili sekvencijalno sa spojem predmetnog izuma. Kada je spoj predmetnog izuma korišten istovremeno sa jednim ili više drugih lijekova, farmaceutski pripravak koji sadržava takve druge lijekove uz spoj predmetnog izuma je poželjan. Shodno tome, farmaceutski pripravci predmetnog izuma uključuju one koji također sadržavaju jedan ili više drugih aktivnih sastojaka, uz spoj predmetnog izuma.

Primjeri drugih aktivnih sastojaka koji mogu biti kombinirani sa spojem predmetnog izuma, ili se davati odvojeno ili u istim farmaceutskim pripravcima, uključuju, ali se ne ograničavaju na: (a) VLA-4 antagoniste, kao što su oni opisani u US 5,510,332, WO95/15973, WO96/01644, WO96/06108, WO96/20216, WO96/22966, WO96/31206, WO96/40781, WO97/03094, WO97/02289, WO 98/42656, WO98/53814, WO98/53817, WO98/53818, WO98/54207, i WO98/58902; (b) steroide kao što su beclometazon, metilprednizolon, betametazon, prednison, deksametazon, i hidrokortizon; (c) imunosupresante, kao što su ciklosporin, tacrolimus, rapamicin i drugi FK-506 tipovi imunosupresanta; (d) antihistaminike (H1-histamin antagoniste) kao što su bromofeniramin, klorfeniramin, deksklorfeniramin, triprolidin, clemastin, difenhidramin, difenilpiralin, tripelenamin, hidroksizin, metdilazin, prometazin, trimeprazin, azatadin, ciproheptadin, antazolin, feniramin pirilamin, astemizol, terfenadin, loratadin, desloratadin, cetirizin, feksofenadin, deskarboetoksiloratadin i slično; (e) ne-steroidni anti-astmatici, kao što su β�-agonisti (terbutalin, metaproterenol, fenoterol, izoetarin, albuterol, bitolterol, i pirbuterol), teofilin, kromolin natrij, atropin, ipratropij bromid, leukotrien antagonisti (zafirlukast, montelukast, pranlukast, iralukast, pobilukast, SKB-106,203), inhibitore leukotrien biosinteze (zileuton, BAY-1005); (f) ne-steroidne antiupalne agense (NSAIDs) kao što su derivati propionske kiseline (alminoprofen, benoksaprofen, bucloksična kiselina, carprofen, fenbufen, fenoprofen, fluprofen, flurbiprofen, ibuprofen, indoprofen, ketoprofen, miroprofen, naproksen, oksaprozin, pirprofen, pranoprofen, suprofen, tiaprofenska kiselina i tioksaprofen), derivati octene kiseline (indometacin, acemetacin, alklofenak, klidanak, diklofenak, fenklofenak, fenklozična kiselina, fentiazak, furofenak, ibufenak, izoksepak, okspinak, sulindak, tiopinak, tolmetin, zidometacin i zomepirak), derivati fenamske kiseline (flufenamska kiselina, meclofenamska kiselina, mefenamska kiselina, niflumička kiselina i tolfenamska kiselina), derivati bifenilkarboksilne kiseline (diflunisal i flufenisal), oksicami (isoksicam, piroksicam, sudoksicam i tenoksican), salicilati (acetil salicilna kiselina, sulfasalazin) i pirazoloni (apazon, bezpiperilon, feprazon, mofebutazon, oksifenbutazon, fenilbutazon); (g) inhibitori ciklokisikaze-2 (COKS-2); (h) inhibitori fosfodiesteraze tipa IV (PDE-IV); (i) drugi antagonisti kemokin receptora, posebno CCR-1, CCR-2, CCR-3, CKSCR-3 i CCR-5; (j) agensi za snižavanje kolesterola, kao što su HMG-CoA inhibitori reduktaze (lovastatin, simvastatin i pravastatin, fluvastatin, atorvastatin, rosuvastatin, i drugim statini), sekvestranti (kolestiramin i colestipol), inhibitori adsorpcije kolesterola (ezetimib), nikotinska kiselina, derivati fenofibričke kiseline (gemfibrozil, clofibrat, fenofibrat i benzafibrat) i probucol; (k) anti-dijabetički agensi, kao što su inzulin, sulfoniluree, biguanidi (metformin), inhibitori α-glukozidaze (acarboze) i glitazoni (troglitazon i pioglitazon); (l) preparati beta interferona (interferon beta-1α, interferon beta-1β); (m) drugi spojevi, kao što su 5-aminosalicilna kiselina i njeni prolijekovi, antimetaboliti, kao što su azatioprin i 6-mercaptopurin, kao i kemoterapijski citotoksični agensi za rak.

Težinski odnos spoja predmetnog izuma prema drugom aktivnom sastojku, mogu varirati i ovisit će o djelotvornosti doze svakog sastojka. Općenito, bit će korištena djelotvorna doza svakog sastojka. Stoga, na primjer, kada je spoj predmetnog izuma kombiniran s NSAID-om, težinski odnos spoja predmetnog izuma prema NSAID-u općenito varira od oko 1000:1 do oko 1:1000, poželjno oko 200:1 do oko 1:200. Kombinacije spoja predmetnog izuma i drugih aktivnih sastojaka općenito mogu također biti u spomenutom opsegu, ali u svakom slučaju djelotvorna doza svakog aktivnog sastojka treba biti korištena. Kod takvih kombinacija spoj predmetnog izuma i drugi aktivni agensi mogu biti davani odvojeno ili dodatno. Uz do, davanje jednog elementa može biti prije, istovremeno, ili nakon davanja drugog/ih agensa.

Spojevi predmetnog izuma mogu biti davani oralno, parenteralno (npr., intramuskularno, intraperitonealno, intravenozno, ICV, intracisternalnom injekcijom ili infuzijom, supkutanom injekcijom, ili implantatom), inhalacijskim sprejom, nazalno, vaginalno, rektalno, pod jezikom, ili lokalnim putevima davanja, te mogu biti formulirani, sami ili zajedno, u pogodnim formulacijama jediničnih doza, koje sadržavaju konvencionalne ne-toksične farmaceutski prihvatljive nosače, adjuvante i nosače pogodne za sve puteve davanja. Uz liječenje toplokrvnih životinja, kao što su miševi, štakori, konji, stoka, ovce, psi, mačke, majmuni, itd., spojevi izuma su djelotvorni za korištenje kod ljudi.

Farmaceutski pripravci za davanje spojeva ovog izuma mogu prikladno biti pripravljeni u jediničnim oblicima doziranja, te mogu biti pripravljeni bilo kojim metodama poznatim u farmaceutskoj struci. Sve metode uključuju korak dovođenja aktivnog sastojka u vezu sa nosačem, kojeg čini jedan ili više dodatnih sastojaka. Općenito, farmaceutski pripravci su pripravljeni uniformnim i bliskim dovođenjem aktivnog sastojka u vezu sa tekućim nosačem, ili fino podjeljenim krutim nosačem ili po potrebi, oblikovanjem produkta u željenu formulaciju. U farmaceutskim pripravcima aktivni predmetni spoj je uključujen u količini dovoljnoj da se dobiju željeno djelovanje na procese ili stanje bolesti. Kako je ovdje korišten, izraz “pripravak” treba obuhvatiti produkt koji sadržava specificirane sastojke u specificiranim količinama, kao i svaki produkt koji rezultira, direktno ili indirektno, kombinacijom specificiranih sastojaka u specificiranim količinama.

Farmaceutski pripravci koji sadržavaju aktivni sastojak mogu biti u obliku pogodnom za oralnu uporabu, na primjer, kao tablete, pilule, pastile, vodene ili uljne suspenzije, disperzibilni praškovi ili granule, emulzije, tvrde ili meke kapsule, ili sirupi ili eliksiri. Pripravci namijenjeni za oralnu uporabu mogu biti pripravljeni prema svim metodama poznatim u struci proizvodnje farmaceutskih pripravaka, a takvi pripravci mogu sadržavati jedan ili više agensa odabranih od grupe koju čine agensi za zaslađivanje, agensi okusa, agensi boje i konzervansi, da bi se dobili farmaceutski elegantni i ukusni pripravci. Tablete sa aktivnim sastojkom u smjesi sa ne-toksičnim farmaceutski prihvatljivim ekscipijentima, koji su pogodni za proizvodnju tableta. Ovi ekscipijenti mogu biti na primjer, inertna otapala, kao što su kalcij karbonat, natrij karbonat, laktoza, kalcij fosfat ili natrij fosfat; granulirajući i dezintegrirajući agensi, na primjer, kukuruzni škrob, ili alginička kiselina; vezivni agensi, na primjer škrob, želatina ili akacija, i lubrikantni agensi, na primjer magnezij stearat, stearinska kiselina ili talk. Tablete mogu biti nepresvučene ili presvučene poznatim tehnikama, da odgode dezintegraciju i adsorpciju u gastrointestinalnom traktu, te se time dobiva produljeno djelovanje tijekom dužeg vremena. Na primjer, materijal za odgađanje djelovanja, kao što su gliceril monostearat ili gliceril distearat, mogu se koristiti. Mogu također biti presvučeni tehnikama opisanom u U.S. Patentima 4,256,108; 4,166,452; i 4,265,874 da se dobiju osmotičke terapijske tablete za kontrolirano otpuštanje.

Formulacije za oralno korištenje mogu također biti pripravljene kao tvrde želatinske kapsule, gdje je aktivni sastojak miješan sa inertnim krutim otapalom, na primjer, kalcij karbonat, kalcij fosfat ili kaolin, ili kao meka želatinska kapsula, gdje je aktivni sastojak miješan sa vodom ili uljnim medijem, na primjer ulje od kikirikija, tekući parafin, ili maslinovo ulje. Vodena otopina sadržava aktivne materijale u smjesi sa ekscipijentima pogodnim za proizvodnju vodenih otopina. Takvi ekscipijenti su suspenzivni agensi, na primjer natrij karboksimetilceluloza, metilceluloza, hidroksi- propilmetilceluloza, natrij alginat, polivinil-pirolidon, tragakant i guma akacije; disperzivni ili agensi vlaženja mogu biti prirodni fosfatidi, na primjer lecitin, ili kondenzati produkata alkilen oksida sa masnim kiselinama, na primjer polioksietilen stearat, ili kondenzati produkata etilen oksida sa alifatskim alkoholima dugog lanca, na primjer heptadekaetilen-oksicetanol, ili kondenzati produkata etilen oksida sa parcijalnim esterima izvedenim iz masnih kiselina i heksitola, kao što su polioksietilen sorbitol monooleat, ili kondenzati produkata etilen oksida sa parcijalnim esterima, izvedeni iz masnih kiselina i heksitol anhidrida, na primjer polietilen sorbitan monooleata. Vodena otopina može također sadržavati jedan ili više konzervansa, na primjer etil, ili n-propil, p-hidroksibenzoat, jedan ili više agensa boje, jedan ili više agensa okusa, i jedan ili više agensa zaslađivanja, kao što su sukroza ili saharin. Uljna otopina može biti formulirana suspenzijom aktivnog sastojka u biljnom ulju, na primjer ulju kikirikija, maslinovom ulju, sezamovom ili kokosovom ulju, ili u mineralnom ulju, kao što je tekući parafin. Uljna otopina može sadržavati agens za zgušnjavanje, na primjer pčelinji vosak, tvrdi parafin ili cetil alcohol. Agensi zaslađivanja kao što su oni navedeni gore, kao i agensi okusa mogu biti dodani, da se dobije ukusan oralni preparat. Ovi pripravci mogu biti očuvani, uz dodatak anti-oksidansa, kao što je askorbinska kiselina. Disperzibilni praškovi i granule pogodne za pripravu vodene otopine uz dodavanje vode, daju aktivni sastojak u smjesi sa disperzivnim ili agensima vlaženja, suspenzivnim agensima i jednim ili više konzervansa. Pogodni disperzivni ili agensi vlaženja i suspenzivni agensi su na primjer oni već spomenuti gore. Dodatni ekscipijenti, na primjer zaslađivači, agensi okusa i boje, mogu također biti prisutni. Farmaceutski pripravci izuma mogu također biti u obliku ulje-u-vodi emulzija. Uljna faza može biti biljno ulje, na primjer maslinovo ulje ili ulje kikirikija, ili mineralno ulje, na primjer tekući parafin ili njihove smjese. Pogodni emulzivni agensi mogu biti prirodne gume, na primjer guma akacija ili tragakanta, prirodni fosfatidi, na primjer soja, lecitin, i esteri ili parcijalni esteri, izvedeni iz masnih kiselina i heksitol anhidridi, na primjer sorbitan monooleat, i kondenzacijski produkti spomenutih parcijalnih estera, sa etilen oksidom, na primjer polioksietilen sorbitan monooleatom. Emulzije mogu također sadržavati agense za zaslađivanje i okus. Sirupi i eliksiri mogu se formulirati sa agensima zaslađivanja, na primjer glicerolom, propilen glikolom, sorbitolom ili sukrozom. Takve formulacije mogu također sadržavati demulcent, konzervans i agense okusa i agense boje.

Farmaceutski pripravci mogu biti u obliku sterilne injektabilne vodene ili uljne otopine. Ove otopine mogu biti formulirane prema metodama poznatima u struci, koristeći one pogodne disperzivne ili agense vlaženja i suspenzivne agense, koji su navedeni gore. Sterilna injektabilna priprava može također biti sterilna injektabilna otopina, ili otopina u ne-toksičnom parenteralno-prihvatljivom otapalu ili suspenziji, na primjer kao otopina u 1,3-butan diolu. Među prihvatljivim nosačima i otapalima, koji mogu biti korišteni su voda, Prstenerova otopina i izotonični natrij klorid. Dodatno, sterilna fiksna ulja su konvencionalno korištena kao otapalo ili suspenzivni medij. U ove svrhe svako blago stabilno ulje može biti korišteno, uključujući sintetičke mono- ili digliceride. Dodatno, masne kiseline, kao što su oleinska se koriste u pripravi injektata. Spojevi predmetnog izuma mogu također biti davani u obliku supozitorija, za rektalno davanje. Ovi pripravci mogu biti pripravljeni miješanjem lijeka sa pogodnim ne-iritirajućim ekscipijentom, koji je krutina pri normalnim temperaturama, ali tekućina na rektalnoj temperaturi, te se topi u rektumu, da oslobodi lijek. Takvi materijali su kakao maslac i polietilen glikol. Za lokalnu uporabu su korištene kreme, masti, gelovi, otopine, itd. koje sadržavaju spojeve predmetnog izuma. (U svrhu ove prijave, lokalna primjena uključuje sredstva za ispiranje usta i grla.)

Farmaceutski pripravci i metode predmetnog izuma mogu nadalje sadržavati druge terapijski aktivne spojeve, kako je ovdje zabilježeno, koji se obično koriste u liječenju ovih patoloških stanja. U liječenju, prevenciji, poboljšavanju, kontroli ili smanjenju rizika od stanja koja zahtjevaju modulacju kemokin receptora, prikladna razina doza općenito će biti oko 0.01 do 500 mg po kg pacijentove tjelesne težine dnevno, koja može biti davana u jednostrukim ili višestrukim dozama. Poželjno, razina doza će biti oko 0.1 do oko 250 mg/kg dnevno; još poželjnije oko 0.5 do oko 100 mg/kg dnevno. Pogodna razina doza može biti oko 0.01 do 250 mg/kg dnevno, oko 0.05 do 100 mg/kg dnevno, ili oko 0.1 do 50 mg/kg dnevno. Unutar ovog opsega doze mogu biti 0.05 do 0.5, 0.5 do 5 ili 5 do 50 mg/kg dnevno. Za oralno davanje, pripravci su poželjno dati u obliku tableta, koje sadržavaju 1.0 do 1000 miligrama aktivnog sastojka, poželjno 2.0 do 500, još poželjnije 3.0 do 200, posebno 1, 5, 10, 15, 20, 25, 30, 50, 75, 100, 125, 150, 175, 200, 250, 300, 400, 500, 600, 750, 800, 900, i 1000 miligrama, za aktivni sastojak, za simptomatsko podešavanje za doziranje pacijentu koji se liječi. Spojevi mogu biti davati u režimu od 1 do 4 puta dnevno, poželjno jednom ili dvaput dnevno.

Treba razumijeti, međutim, da specifične razine doza i učestalost doziranja za svakog pacijenta mogu varirati i ovisit će o raznim faktorima, uključujući aktivnost specifičnog spoja koji je korišten, metaboličku stabilnost i duljinu djelovanja spoja, starosti, tjelesne težine, općeg zdravlja, spola, prehrane, načina i vremena davanja, brzine izlučivanja, kombinacije lijekova, ozbiljnosti pojedinog stanja, kao i domaćina podvrgnutog terapiji.

Nekoliko metoda priprave spojeva ovog izuma su prikazane u sljedećim Primjerima. Predmetni spojevi mogu biti pripravljeni modifikacijom postupaka opisanih u Primjerima, kako je to prikladno. Početni materijali su pripravljeni prema poznatim procedurama ili kako je prikazano. Sljedeći Primjeri su dati u svrhu daljnje ilustracije, te nisu ograničenja za opisani izum. Sljedeći su reprezentativni postupci za pripravu spojeva korištenih u sljedećim Primjerima, ili koji mogu biti supstituti za spojeve korištene u sljedećim Primjerima, koji možda nisu komercijalno raspoloživi.

Koncentriranje otopina je općenito izvođeno na kružnom otparivaču pod smanjenim tlakom. Brza kromatografija je izvođena na silika gelu (230-400 oko). MPLC se odnosi na tekuću kromatografiju srednjeg tlaka i izvedena je na silika gel stacionarnoj fazi, ukoliko nije drugačije napomenuto. NMR spektri su dobiveni u CDCl3 otopini, ukoliko nije drugačije napomenuto. Konstante kupliranja (J) su u hertzima (Hz). Kratice: dietil eter (eter), trietilamin (TEA), N,N-diizopropiletilamin (DIEA) zasićeni vodeni (sat’d), sobna temperatura (rt), sati (h), minute (min).

U nekim slučajevima redoslijed izvršenja sljedećih reakcijskih shema može varirati, radi olakšavanja reakcije, ili da se izbjegne neželjena reakcija produkata. Sljedeći Primjeri su dati samo u svrhu daljnje ilustracije, te ih ne treba shvatiti kao ograničenja opisanog izuma.

Koncentracija otopina je općenito izvedena na kružnom otparivaču pod smanjenim tlakom. Brza kromatografija je izvedena na silika gelu (230-400 okno). NMR spektra su dobiveni u CDCl3 otopini, ukoliko nije drugačije napomenuto. Konstante kupliranja (J) su u hertzima (Hz). Kratice: dietil eter (eter), trietilamin (TEA), N,N-diisopropiletilamin (DIEA) zasićeni vodeni (sat’d), sobna temperatura (rt), sati (h), minute (min).

Sljedeći Postupci su reprezentativni za pripravu spojeva korištenih u sljedećim Primjerima, ili koji mogu biti supstituti za spojeve korištene u sljedećim Primjerima, ako oni nisu komercijalno raspoloživi.

INTERMEDIJER 1

[image]

Intermedijer 1 je pripravljen prema postupku opisanom u J. Am. Chem. Soc., 1991, 113, 2079-2089.

INTERMEDIJER 2

[image]

Otopini terahidro-4H-piran-4-ona (5.0 g, 50 mmol) i heksametilfosforamida (8.70 mL) u tetrahidrofuranu (150 mL) je dodavana polagano otopina litij diizopropilamida (31.25 mL, 2 M otopinom) u 125 mL tetrahidrofurana na –78 °C. Reakcijska smjesa je miješana tijekom 5 min i zatim je dodavan etil jodid (16.0 mL, 200 mmol). Smjesa je postupno zagrijavana do 0 °C tijekom 2 h. Reakcijska smjesa je gašena zasićenom otopinom NH4Cl i zatim ekstrahirana eterom (4 ks 100 mL). Etarski sloj je ispran slanom otopinom, osušen (bezvodnim magnezij sulfatom), ukoncentriran i pročišćen brzom kolonskom kromatografijom, eluiran sa heksani/etil acetat (4:1), da se dobije Intermedijer 2 (1.20 g, 20%).

INTERMDIJER 3

[image]

Korak A

[image]

U smjesu 5,6-dihidro-4-metoksi-2H-pirana (10.0 g, 87.5 mmol) u metanolu (200 mL) na 0 °Cje dodavana u kapima otopina 3-kloroperoksi-benzojeve kiseline (30.2 g, 175 mmol) u metanolu (50 mL) putem lijevka za dodavanje. Rezultirajuća otopina je miješana tijekom 5 h, i puštena je da se zagrije do sobne temperature. Metanol je uklonjen pod smanjenim tlakom, dajući bijelu krutinu. Materijal je otopljen u 500 mL diklorometana i ohlađen do 0°C. U smjesu, uz jako miješanje, dodavan je u obrocima ekstrakt krutog kalcij hidroksida (50-60 g). Nakon miješanja dodatnih 30 min, smjesa je filtrirana kroz čep celita i filtrat je otparen pod smanjenim tlakom, da se dobije 11.62 g (82%) željenog produkta kao bistro ulje. 1H NMR (500 MHz ,CDCl3) δ 3.88-3.80 (m, 2H), 3.73-3.68 (m, 2H), 3.54-3.48 (m, 1H), 3.28 (s, 3H), 3.27 (s, 3H), 2.00-1.93 (m, 1H), 1.82-1.77 (m, 1H).

Korak B

[image]

U ohlađenu (0 °C) otopinu produkta iz Koraka A, Intermedijer 3 (9.40 g, 58.0 mmol) u tetrahidrofuranu (200 mL), pod dušikom, je polagano dodavan NaH (2.32 g, 58.0 mmol) i rezultirajuća smjesa je miješana tijekom 1 h na 0°C. Jodometan (7.22 mL, 116 mmol) je zatim dodan putem šprice u smjesu i rezultirajuća smjesa je miješana tijekom noći, i puštenaći je da se zagrije do sobne temperature. Reakcija je gašena zasićenom otopinom amonij klorida (200 mL) i organski sloj je zatim uklonjen, koristeći lijevak za odjeljivanje. Vodeni sloj je ekstrahiran eterom (3 x 150 mL) i sve organske faze su kombinirane, osušene preko bezvodnog natrij sulfata, filtrirane i otparene in vacuo. Pročišćavanje je postignuto brzom kolonskom kromatografijom, koristeći gradijent eluenta od 10-60% eter/heksani, da se dobije 8.46 g (83%) željenog produkta kao bistro ulje. 1H NMR (500 MHz,CDCl3) δ 3.98 (dd, J = 2.5, 12.4 Hz, 1H), 3.77 (ddd, J = 3.5, 7.1, 10.8 Hz, 1H), 3.57 (dd, J = 1.4, 12.4 Hz, 1H), 3.50 (dd, J = 2.5, 11.7 Hz, 1H), 3.46 (s, 3H), 3.25 (s, 3H), 3.22 (s, 3H), 3.22-3.20 (m, 1H), 1.96 (ddd, J = 4.7, 11.8, 16.5 Hz, 1H), 1.75 (br dd, J = 1.7, 14.2 Hz, 1H).

Korak C

[image]

Otopina produkta iz Koraka B, Intermedijer 3 (3.0 g, 17.04 mmol) u tetrahidrofuranu/vodi (60 mL/10 mL) je tretirana ukoncentriranaom klorovodičnom kiselinom (6 mL) i rezultirajuća otopinom je miješana na sobnoj temperaturi tijekom 1 h. Smjesa je ukoncentrirana in vacuo, da se uklone tetrahidrofuran i vodeni sloj, a zatim ekstrahirana eterom (6 x 50 mL). Organski slojevi su kombinirani, osušeni preko bezvodnog natrij sulfata, filtrirani i otpareni pod smanjenim tlakom, da se dobije Intermedijer 24 (1.75 g, 79%) kao bistro ulje. 1H NMR (500 MHz, CDCl3) δ 4.23 (ddd, J = 1.2, 11.4, 12.4 Hz, 1H), 4.15-4.09 (m, 1H), 3.82 (dd, J = 5.95, 8.7 Hz, 1H), 3.74 (ddd, J = 5.5, 8.5, 13.6 Hz, 1H), 3.56 (dd, J = 8.8, 11.3 Hz, 1H), 3.50 (s, 3H), 2.61 (app dd, J = 5.0, 8.9 Hz, 2H).

INTERMEDIJER 4

[image]

Ovaj Intermedijer je pripravljen na analogni način onom za Intermedijer 3, osim što je jodometan zamijenjen sa jodoetanom. Pročišćavanje pod MPLC (gradijent eluacije od 0-40% etil acetat/heksani) dalo je 683 mg (66%) za konačni spoj kao bistro ulje.

INTERMEDIJER 5

[image]

U smjesu 5.6-dihidro-4-metoksi-2H-pirana (0.5 g, 4 mmol) u acetonitril/voda (15 mL, 1:1) na sobnoj temperaturi je dodavan 1-(klorometil)-4-fluoro-1,4-diazoniabiciklo[2.2.2.]oktan bis(tetrafluoroborat) (1.5 g, 4.4 mmol, SELECTFLUORTM) u jednoj šarži i rezultirajuća reakcijska smjesa je miješana na sobnoj temperaturi do kraja reakcije. Zatim je dodan kruti NaCl i eakcijska smjesa je zatim ekstrahirana eterom (4 ks 50 mL). Sloj etera je osušen (bezvodnim magnezij sulfatom) i ukoncentriran da se dobije 0.34 g (65%) naslovnog spoja, za kojeg nije bilo potrebno daljnje pročišćavanje. 1H NMR (500 MHz, CDCl3): d 4.95 (m, 1H), 4.4-4.21 (m, 2H), 3.72-3.65 (m, 2H), 2.75 (m, 2H).

INTERMEDIJER 6

[image]

Korak A

[image]

Smjesa tetrahidro-4H-piran-4-ona (10.0 g, 100 mmol) i pirolidina (11 g, 150 mmol) je miješana na sobnoj temperaturi tijekom 1 h. Postojeći pirolidin je uklonjen in vacuo i ostatak je osušen tijekom noći, pod visokim vakuumom. Enamin je dobiven kao žuta tekućina (14.7 g) koja je korištena u slijedećem koraku, bez daljnjeg pročišćavanja.

Korak B

[image]

Enamin, pripravljen u Koraku A, Intermedijer 6 (1.54 g, 10 mmol) i 4-N,N-dimetilpiridin (1.22 g) su tretirani sa N,N-dimetilformamidom (25 mL). Smjesa je ohlađena do 0 °C i dodavana je krutina 5-(trifluorometil)dibenzotiofen-ij trifluorometansulfonata (4.0 g, 10 mmol). Rezultirajuća smjesa je miješana na 0 °C tijekom 1 h, zatim gašena sa 30 mL ukoncentrirane vodene HCl. Rezultirajuća smjesa je miješana 2 h a zatim ekstrahirana eterom (4 ks 70 mL). Kombinirani eterski slojevi su isprani vodom (50 mL) i slanom otopinom (50 mL), osušeni preko Na2SO4, filtrirani i otpareni. Ostatak je pročišćeni na silika gelu (eluent: 10% eter/heksani) da se dobiju dvije komponente. Više polarna komponenta (200 mg) je željeni produkt. 1H-NMR je pokazao da može postojati u semi-ketalnom obliku. 1H NMR (500 MHz, CDCl3) δ 4.43-3.38 (m, 5H), 3.24, 3.18 (ss, 3H) 2.52 (m, 1H), 1.82 (m, 1H). Manje polarni produkt (100 mg) je potvrđen kao alfa-alfa’ di-trifluorometil tetrahidro-4H-piran-4-on. 1H NMR (500 MHz, CDCl3) δ 4.59 (dd, 2H), 3.24, 3.80 (t, J = 11.3 Hz, 2H) 3.42 (m, 2H).

INTERMEDIJER 7

[image]

Korak A

[image]

Otopini 5-trifluorometil-2-piridinala (51 g, 310 mmol) i natrij acetata (26.2g, 319 mmol) u ledenoj octenoj kiselini (200 mL) je dodavan bromin (16.7 mL, 325 mmol) i rezultirajuća smjesa je zagrijavana na 80 °C 2.5 h. Reakcijska smjesa je ostavljena da se ohladi do sobne temperature te je zatim otparena, pod smanjenim tlakom. Ostatak je neutraliziran zasićenom NaHCO3 otopinom i ekstrahiran etil acetatom (3 x 200 mL). Organski slojevi su kombinirani, osušeni preko MgSO4, filtrirani i otpareni in vacuo, da se dobije 74.45 g (98%) za sirovi produkt. 1H NMR (400 MHz, CDCl3) δ 8.04 (d, J=2.6 Hz, 1H), 7.89 (m, 1H).

Korak B

[image]

Supstituirani piridin opisan u Koraku A, Intermedijer 7 (48.8g, 202 mmol), pod dušikom, je dodavan u malim obrocima u otopinu NaH (8.9 g, 220 mmol) u bezvodnom tetrahidrofuranu (500 mL). Nakon što je kompletno dodan intermedijer, reakcijska smjesa je ohlađena do –78 °C i tretirana tert-butilitijem (260 mL, 444 mmol), koji je dodavan u kapima putem šprice. Nakon miješanje tijekom 5 min, N,N-dimetilformamid (50 mL, 707 mmol) je dodavan polagano, da se održi temperatura ispod –50 °C. Rezultirajuća smjesa je zatim miješana tijekom 10 h, i puštena je da se zagrije do sobne temperature. Smjesa je gašena sa 2 N HCl i zatim razrijeđena etil acetatom (1000 mL). Organski sloj je odvojen, ispran slanom otopinom, osušen preko MgSO4, i otparen in vacuo. Željeni produkt je istaložen iz etil acetata i heksana i filtriran, da se dobije svijetlo smeđa krutina (28.55 g, 74%). 1H NMR (500 MHz, CD3OD) δ 10.13 (s, 1H), 8.21 (s, 2H).

Korak C

[image]

Smjesa Intermedijer iz Koraka B, Intermedijer 7 (18 g, 95 mmol), natrij formata (7.1 g, 110 mmol), hidroksilamin hidroklorida (7.3 g, 110 mmol), i mravlje kiseline(150 mL) je miješana na sobnoj temperaturi 2 h, a zatim zagrijavana na refluksu tijekom noći. Reakcijska smjesa je ohlađena i ostavljena na sobnoj temperaturi 7 dana. Reakcija je pretočena u vodu i ekstrahirana etil acetatom (3 ks). Kombinirani organski slojevi su isprani vodom (2 x), zasićenim NaHCO3 i slanom otopinom, osušeni preko Na2SO4, filtrirani i ukoncentrirana in vacuo, da se dobije željeni produkt kao smeđi prah (17.84 g, 90%). 1H NMR (400 MHz, CD3OD) δ 8.37 (d, J=2.7 Hz, 1H), 8.19 (q, J=0.7 Hz, 0.3 Hz, 1H).

Korak D

[image]

U smjesu fosfornog oksiklorida (13.4 mL, 144 mmol) i kvinolina (8.7 mL, 73 mmol) je dodavan produkt iz Koraka C, Intermedijer 8, (24.6 g, 131 mmol) i rezultirajuća smjesa je zagrijavana na refluksu 3 h. Reakcija je ohlađena do 100 °C, prije polaganog dodavanja vode (70 mL). Smjesa je dalje ohlađena do sobne temperature i neutralizirana pažljivo zasićenom NaHCO3 otopinom. Vodeni sloj je ekstrahiran etil acetatom (3 x) i organski slojevi su kombinirani, osušeni preko MgSO4, filtrirani i otpareni in vacuo. Sirovi produkt je pročišćen brzom kromatografijom, da se dobije (23.5 g, 87%) željenog spoja. 1H NMR (500 MHz, CDCl3) δ 8.88 (d, J=2.0 Hz, 1H), 8.26 (d, J=2.5 Hz, 1H).

Korak E

[image]

U otopinu NaH (7.8 g, 200 mmol) u tetrahidrofuranu (100 mL) pod dušikom je dodavana u kapima otopina terc-butil metil malonata (20 mL, 120 mmol) u bezvodnim tetrahidrofuranu (100 mL), putem šprice. Reakcijska smjesa je miješana 0.5 h prije dodavanja otopine za Intermedijer pripravljen u Koraku D, Intermedijer 8 (20.1 g, 97.6 mmol) u tetrahidrofuranu (200 mL) polagano, putem šprice. Reakcija je miješana na sobnoj temperaturi tijekom noći, zatim gašena zasićenom otopinom NH4Cl. Organski sloj je odvojen i vodeni sloj ekstrahiran etil acetatom (3 x). Kombinirani organski slojevi su isprani vodom (3 x), osušeni preko Na2SO4, filtrirani i otpareni in vacuo. Brza kromatografija dala je 31.76 g (95%) čistog željenog produkta. 1H NMR (500 MHz, CDCl3) δ 9.03 (d, J=1.5 Hz, 1H), 8.25 (d, J=2.0 Hz, 1H), 5.25 (s, 1H), 3.86 (s, 3H), 1.52 (s, 9H).

Korak F

[image]

Otopina Raney Ni (1 g) i produkta iz Koraka E, Intermedijer 7 (18.2 g, 52.9 mmol) u etanolu (130 mL) je stavljena na Parr aparat i hidrogenirana pri 40 psi H2 tijekom noći. Otopina je filtrirana kroz celite i filtrat je otparen in vacuo, da se dobije 16.35 g (98%) sirovog produkta. 1H NMR (500 MHz, CDCl3) δ 8.83 (s, 1H), 7.89 (s, 1H), 7.82 (s, 1H), 4.83 (d, J=16 Hz, 1H), 4.72 (s, 1H), 4.49 (d, J=16 Hz, 1H), 1.45 (s, 9H).

Korak G

[image]

U smjesu produkta iz Koraka F, Intermedijer 7 (16 g, 51 mmol) u diklorometanu (60 mL) je dodavan TFA (30 mL) i rezultirajuća smjesa je miješana na sobnoj temperaturi 0.5 h. Otopina je otparena pod smanjenim tlakom i ostatak je otopljen u diklorometanu. Smjesa je neutralizirana laganim dodavanjem otopine zasićenog natrij bikarbonata i organski sloj je uklonjen. Vodeni sloj je ekstrahiran diklorometanom (4 x) i kombinirani organski slojevi su osušeni preko Na2SO4, filtrirani i otparen in vacuo, da se dobije 10.42 g (95%) željenog produkta. 1H NMR (400 MHz, CDCl3) δ 8.81 (s, 1H), 7.78 (s, 1H), 7.30 (s, 1H), 4.63 (s, 2H), 3.90 (s, 2H).

Korak H

[image]

U otopinu produkta iz Koraka G, Intermedijer 7 (18.0 g, 83.3 mmol) u tetrahidrofuranu (50 mL) je dodavan 1.0 M borana u tetrahidrofuranu (417 mL, 420 mmol) i rezultirajuća otopina je miješana na sobnoj temperaturi tijekom noći. Otopina je otparena pod smanjenim tlakom i ostatak je tretiran sa 1% HCl/ metanol otopinom. Rezultirajuća smjesa je zagrijavana na 50 °C tijekom noći da se razbije boran kompleks. Tretiranje kiselim metanolom je ponovljeno dvaput, da se osigura uklanjanje boran kompleksa. Otopina ovog sirovog produkta (83.3 mmol, uz pretpostavku 100% konverzije) i diizopropiletilamina (43 mL, 250 mmol) u diklorometanu je tretirana di-terc-butil dikarbonatom (36.4 g, 167 mmol) i rezultirajuća smjesa je miješana na sobnoj temperaturi tijekom noći. Otopina je isprana zasićenom natrij bikarbonat otopinom, vodom i slanom otopinom. Vodeni slojevi su kombinirani i isprani diklorometanom (2 x). Kombinirani organski slojevi su zatim osušeni preko Na2SO4, filtrirani i otpareni do suha. Sirovi produkt je pročišćen brzom kromatografijom i MPLC, da se dobije (11.89 g, 47%) kao žuta krutina. 1H NMR (500 MHz, CDCl3) δ 8.69 (s, 1H), 7.66 (s, 1H), 4.67 (s, 2H), 3.79 (t, J=6.0 Hz, 2H), 3.08 (t, J=5.5 Hz, 2H), 1.51 (s, 9H).

Korak I

[image]

Produkt opisan u Koraku H, Intermedijer 8 (11.89 g) je tretiran otopinom 4 N HCl u dioksanu. Otopina je miješana na sobnoj temperaturi 2 h i zatim otparena in vacuo, da se dobije Intermedijer 8 (10.85 g, 99%) kao žutu prah. LC-MS za C9H10F3N2 izračunato 202.07, nađeno [M+H]+ 203.0.

INTERMEDIJER 8

[image]

Postupak A:

Korak A

[image]

Smjesa (1S)-(+)-2-azabiciklo[2.2.1]hept-5-en-3-ona (10.3 g, 94.4 mmol) u etil acetatu (200 mL) i 10% Pd/C (0.5 g), je hidrogenirana na sobnoj temperaturi. Nakon 24 h reakcijska smjesa je filtrirana i otapalo otpareno, ostavljajući 10.4 g (100%) produkta, koji je uzet u 250 mL metanola i HCl (12 M, 6 mL). Rezultirajuća smjesa je miješana na sobnoj temperaturi, dok reakcija nije završena (72 h). Evaporacija metanola je uslijedila uz sušenje pod visokim vakuumom, dajući naslovni spoj kao bjeličastu krutinu (16.0 g, 96%). 1H NMR (500 MHz, D2O): δ 3.70 (s, 3H), 3.01 (m, 1H), 2.38 (m, 1H), 2.16-1.73 (m, 6H).

Korak B

[image]

U otopinu Intermedijera iz Koraka A (10.2 g, 56.8 mmol) u suhom diklorometanu (200 mL) je dodavan benzofenon imin (10.2 g, 56.8 mmol) na sobnoj temperaturi i rezultirajuća smjesa je miješana 24 h. Reakcijska smjesa je filtrirana i filtrat je otparen, ostavljajući žuto ulje, koje je triturirano eterom (100 mL), filtrirano i otpareno. Ovaj postupak je ponovljen dvaput, da se osigura produkt slobodan od nečistoća amonij klorida. Rezultirajuće ulje je temeljito osušeno, pod vakuumom, da se dobije naslovni spoj (18.03 g, >100%) i nije zahtjevalo daljnje pročišćavanje. 1H NMR (500 MHz, CDCl3): δ 7.5-7.18 (m, 10H), 3.75 (m, 1H), 3.7 (s, 3H), 2.78 (m, 1H), 2.26-1.71 (m, 6H).

Korak C

[image]

Otopini litij diizopropilamida (pripravljen od diizopropilamina (7.7 g, 76 mmol) i n-butillitija (30.4 mL, 2.5 M u heksani, 76 mmol) u tetrahidrofuranu (120 mL) na –78 °C je dodavan ester iz Koraka B (18.0 g, 58.6 mmol). Rezultirajuća otopina tamno crvene boje je miješana 20 min, nakon čega je gašena 2-jodopropanonom (14.9 gm, 88 mmol). Reakcijska smjesa je postupno zagrijavana tijekom 3 h do 0 °C, te je ova temperatura održavana dodatnih 3 h. Reakcijska smjesa je gašena vodom i ekstrahirana etil acetatom. Organski sloj je ispran vodom, slanom otopinom, osušen (bezvodnim magnezij sulfatom) i ukoncentriran, da se dobije ulje. U otopinu sirove Schiff –ove baze (20.0 g) u tetrahidrofuranu (100 mL) je dodavan HCl (5.0 mL, 12 M). Rezultirajuća reakcijska smjesa je ostavljena uz miješanje na sobnoj temperaturi 3 h. Nakon uklanjanja svih nestabilnih komponenti, hidrokloridna sol je uzeta u diklorometan (250 mL), i dodana je zasićena otopinu natrij bikarbonata (250 mL) i di-terc-butil dikarbonata (26.0 g, 1.4 Eq.). Rezultirajuća smjesa je jako miješana tijekom noći, na sobnoj temperaturi. Organski sloj je odvojen i ispran vodom, slanom otopinom, osušen (bezvodnim magnezij sulfatom) i ukoncentriran, da se dobije ulje. Pročišćavanje pod brzom kolonskom kromatografijom (eluent: heksani/etil acetat 19 : 1) dalo je željeni produkt (4.91 g, 30%). 1H NMR (500 MHz, CDCl3): 4.79 (br, 1H), 4.01 (m, 1H), 3.71 (s, 3H), 2.18-1.60 (m, 6H), 1.44 (s, 9H), 0.87 (d, J = 6.9 Hz, 3H), 0.86 (d, J = 6.9 Hz, 3H).

Korak D

[image]

U otopinu estera iz Koraka C (4.91 g, 17.2 mmol) u metanolu (100 mL) je dodavana otopina LiOH (3.6 g, 85 mmol) u vodi (20 mL) i tetrahidrofuran (10 mL). Rezultirajuća smjesa je zagrijavana na 80 °C, dok reakcija nije završena (18 h). Metanol je uklonjen in vacuo, a sirovi produkt je uzet u vodu/etil acetat (200 mL, 1:4) i ohlađen do 0 °C. Kisela smjesa je podešena na pH 6. Etil acetat sloj je odvojen, ispran vodom, slanom otopinom, osušen (bezvodnim magnezij sulfatom) i ukoncentriran, da se dobije ulje. Pročišćavanje pod brzom kolonskom kromatografijom (eluent: heksani/etil acetat 1:1 + 2% AcOH) dalo je Intermedijer 8 (3.9 g, 84%). 1H NMR (500 MHz, CDCl3): 11.36 (br, 1H), 6.49 (br, 1H), 4.83 (m, 1H), 3.71 (s, 3H), 2.30-1.55 (m, 6H), 1.46 (s, 9H), 0.94 (d, J = 6.9 Hz, 3H), 0.933 (d, J = 6.9 Hz, 3H).

Postupak B:

Korak A:

[image]

Komercijalno raspoloživi (1R,4S)-4-aminociklopent-2-en-1-karboksilna kiselina je konvertiran u metil ester hidrokloridnu sol, klasičnim postupcima.

Korak B:

[image]

U otopinu amina iz Koraka A (6.31 g, 35.5 mmol) u acetonu (40 mL) i vodi (20 mL) je dodavana krutina NaHCO3 (6.6 g, 78 mmol) u obrocima. Nakon 5 min, otopina di-terc-butil dikarbonata (8.5 g, 39 mmol) u acetonu (60 mL) je dodavana i reakcijska smjesa je miješana na sobnoj temperaturi. Nakon 3 h, aceton je uklonjen in vacuo i ostatak je odjeljen između etera (500 mL) i zasićene vodene NaHCO3 otopine (120 mL). Sloj etera je daljnje ispran vodenom NaHCO3 otopinom (1 x 100 mL), slanom otopinom (1x100 mL), osušen preko bezvodnog Na2SO4, ukoncentriran i pročišćen, brzom kromatografijom (15% etil acetat/heksani) da se dobije produkt (7.25 g, 85%).

Korak C:

[image]

Otopini litij bis(trimetilsilil)amida (10.4 g, 62.1 mmol) u tetrahidrofuranu (100 mL) je dodavana otopina Intermedijera iz Koraka B (6.71 g, 27.8 mmol) u tetrahidrofuranu (10 mL) tijekom 10 min na –78 °C. Rezultirajuća otopina je miješana na –78 °C 30 min prije dodavanja u jednom obroku izopropil jodida (3.3 mL, 33 mmol). Reakcija je ostavljena da se zagrije do –25 °C i ova je temperatura održavana tijekom noći. Reakcija je zatim gašena vodenom zasićenom NH4Cl otopinom (250 mL). Organski sloj je odvojen i vodeni sloj je daljnje ekstrahiran dietil eterom (3 x 100 mL). Kombinirani organski slojevi su zatim isprani slanom otopinom (1 x 100 mL), osušeni preko bezvodnog Na2SO4, filtrirani, ukoncentrirani i pročišćeni brzom kromatografijom (5-10% etil acetat/heksani), da se dobije produkt (5.66 g, 72%) kao bistro ulje (cis/trans = 4.3/1). 1H NMR (500 MHz, CDCl3) cis-izomer: δ 5.79 (s, 2H), 4.75 (m, 1H), 3.72 (s, 3H), 2.28-2.20 (m, 2H), 2.0 (dd, J = 15, 4 Hz, 1H), 1.45 (s, 9H), 0.85 (d, J = 6.6 Hz, 3H), 0.81 (d, J = 7 Hz, 3H).

Korak D:

[image]

U otopinu produkta iz Koraka C (1.6 g, 5.7 mmol) u tetrahidrofuranu (50 mL), metanolu (50 mL) i vodi (10 mL) je dodavan LiOH monohidrat (400 mg) i reakcija je zagrijavana na refluksu tijekom noći, dok TLC nije pokazao završetak reakcije. Organska otapala su uklonjena in vacuo i vodeni sloj je ispran eterom (1 x) i zatim zakiseljen polagano koncentriranom HCl, do postizanja pH 4. Rezultirajuća otopina je ekstrahirana sa CH2Cl2 (3 x). Kombinirani organski slojevi su osušeni preko bezvodnog MgSO4, filtrirani i ukoncentrirani, da se dobije produkt kao smjesa dva cis/trans izomera (1.5 g) kao pjenasta žuta krutina. Ova krutina je otopljena u etil acetatu (2 mL) uz zagrijavanje, te razrijeđena heksanima (50 mL), da se dobije bistra otopina. Ova otopina je ostavljena da se hladi do sobne temperate polagano tijekom 1 h i zatim održavana na –25 °C u hladnjaku tijekom noći. Trans-izomer je kristaliziran uz željeni cis-izomer (500 mg ukupno). Početna otopina je sakupljena i ukoncentrirana, da se dobije naslovni spoj (1 g, 66%, cis-izomer samo). 1H NMR (500 MHz, CDCl3) cis-izomer: δ 5.80 (m, 2H), 4.80 (m, 1H), 2.40-2.20 (m, 2H), 2.15-2.0 (m, 1H), 1.5 (m, 9H), 1.0-0.8 (m, 3H).

Korak E:

[image]

U otopinu produkta iz Koraka D (1 g) u etanolu (30 mL) je dodavan 10% Pd/C (100 mg) i rezultirajuća smjesa je protrešena na Parr aparatu pri 50 lb tlaka H2 tijekom noći. Smjesa je filtrirana kroz celite i ukoncentrirana in vacuo, da se dobije naslovni spoj (1 g, 99%). 1H NMR (500 MHz, CDCl3): 11.36 (br, 1H), 6.49 (br, 1H), 4.83 (m, 1H), 3.71 (s, 3H), 2.30-1.55 (m, 6H), 1.46 (s, 9H), 0.94 (d, J = 6.9 Hz, 3H), 0.933 (d, J = 6.9 Hz, 3H).

INTERMEDIJER 9

[image]

Korak A

[image]

Intermedijer 8 (4.6 g, 16 mmol) i Intermedijer 11 (4.0 g, 14 mmol) su prvo osušeni pod azeotropskom destilacijom toluenom (3ks 50 mL) i stavljeni pod visoki vakuum 30 min. 4-dimetilaminopiridin (1.08 g, 8.60 mmol), bezvodni diklorometan (40 mL), i diisopropiletilamin (7.0 mL, 40 mmol), pod dušikom, su dodani sekvencijalno. Nakon što je Intermedijer 8 u otopini, dodavan je bromo-tris-pirolidino-fosfonij heksafluorofosfat (6.80 g, 14.3 mmol), odmah praćeno dodatnim diisopropiletilaminom (7.0 mL, 40 mmol). Reakcijska smjesa je miješana na sobnoj temperaturi tijekom noći, a zatim gašena zasićenim NaHCO3. Vodeni sloj je ispran diklorometanom (3 x 50 mL) i organski slojevi su kombinirani, osušeni preko Na2SO4, filtrirani, i otpareni in vacuo. Sirovi produkt je pročišćen brzom kromatografijom (gradijent 0-60%, etil acetat/heksani) da se dobije produkt (4.80 g, 74%) kao žuta pjena.1H NMR (500 MHz, CDCL3) δ 8.72 (s, 1H), 7.70 (s, 1H), 4.88 (br d, J = 17.0 Hz, 1H), 4.78 (d, J = 17.6 Hz, 1H), 4.04-3.84 (m, 2 H), 3.52 (br s, 1H), 3.12 (br t, J = 5.6 Hz, 1H), 2.32-2.06 (m, 3H), 1.98-1.70 (m, 4H), 1.64-1.54 (m, 1H), 1.44 (s, 9H), 0.92-0.82 (m, 6H). LC-MS za C23H32F3N3O3 izračunato 455.24, nađeno [M+H]+ 456.2.

Korak B

[image]

Intermedijer 19 iz Koraka B (1.2 g, 2.6 mmol) je otopljen sa 4 N HCl u dioksanu (50 mL) i rezultirajuća otopina je miješana na sobnoj temperaturi tijekom 1 h. Reakcija je otparena pod vakuumom, da se dobije produkt (904 mg, 97%) kao bijeli prah. LC-MS izračunato za C18H24F3N3O je 355.20, nađeno [M+H]+ 356.2.

INTERMEDIJER 10

[image]

Korak A

[image]

U otopinu produkta opisanog u Koraku A, Intermedijer 19 (2.0 g, 4.4 mmol) u diklorometanu (80 mL) je dodavana 3-kloroperoksibenzojeva kiselina (2.11 g, 8.83 mmol) i rezultirajuća otopina je miješana tijekom noći na sobnoj temperaturi. Smjesa je ohlađena do 0 °C i uz jako miješanje, je dodavana krutina kalcij hidroksida u obrocima (oko 6 g). Otopina je miješana dodatnih 30 min, zatim filtrirana kroz celit da se uklone sve krutine. Filtrat je otparen in vacuo i ostatak je pročišćeni pod MPLC (gradijent eluenta 40-100% etil acetat/heksani) da se dobije 1.32 g (64%) za željeni spoj.1H NMR (500 MHz, CDCL3) δ 8.46 (s, 1H), 7.28 (s, 1H), 4.88 (br d, J = 17.2 Hz, 1H), 4.78 (d, J = 17.7 Hz, 1H), 4.05-3.84 (m, 2 H), 3.12 (br s, 1H), 2.34-2.06 (m, 3H), 1.88-1.70 (m, 4H), 1.62-1.54 (m, 1H), 1.43 (s, 9H), 0.90-0.85 (m, 6H). LC-MS za C23H32F3N3O5 izračunato 471.20, nađeno [M+H]+ 472.2.

Korak B

[image]

Produkt iz Koraka B, Intermedijer 20 (1.32 g, 2.82 mmol) je otopljen u 4 N HCl u dioksanu (50 mL) i rezultirajuća otopina je miješana na sobnoj temperaturi tijekom 1 h. Reakcija je otparena pod vakuumom, da se dobije produkt (1.10 g, 98%) kao bijeli prah. LC-MS za C18H24F3N3O2 izračunato 371.20, nađeno [M+H]+ 372.2.

PRIMJER 1

[image]

Otopina Intermedijera 9 (890 mg, 2.08 mmol), tetrahidro-4H-piran-4-ona (320 mg, 3.13 mmol), diizopropiletilamina (1.10 mL, 6.24 mmol) i zdrobljenih molekularnih sita (4 Å, 500 mg) u diklorometanu (50 mL) je tretirana natrij triacetoksiborohidridom (2.20 g, 10.4 mmol) i miješana na sobnoj temperaturi tijekom noći. Reakcija je gašena zasićenom otopinom natrij bikarbonata (50 mL) i razrijeđena sa dodatnih 25 mL diklorometana. Organski sloj je odvojen i vodeni sloj ispran diklorometanom (2 x 25 mL). Organski slojevi su kombinirani, osušeni preko bezvodnog natrij sulfata, filtrirani i otpareni pod smanjenim tlakom. Sirovi produkt je pročišćen HPLC-om reverzne faze, da se dobije Primjer 1 (915 mg, 86.0%) . LC-MS za C23H31F3N3O2 izračunato 439.24, nađeno [M+H]+ 440.2.

PRIMJER 2

[image]

Otopina Intermedijera 9 (304 mg, 0.712 mmol), Intermedijera 1 (160 mg, 1.42 mmol), diizopropiletilamina (370 µL, 2.14 mmol) i zdrobljenih molekularnih sita (4 Å, 150 mg) u diklorometanu (25 mL) je tretirana natrij triacetoksiboro-hidridom (755 mg, 3.56 mmol) i miješana na sobnoj temperaturi tijekom noći. Reakcija je gašena zasićenom otopinom natrij bikarbonata (25 mL) i razrijeđena sa dodatna 25 mL diklorometana. Organski sloj je odvojen i vodeni sloj je ispran diklorometanom (2 x20 mL). Organski slojevi su kombinirani, osušeni preko bezvodnog natrij sulfata, filtrirani i otpareni pod smanjenim tlakom. Ostatak je pročišćen preparativnom TLC (eluent: 0.5% NH4OH/5% metanol/94.5% CH2Cl2) da se dobije 239 mg (74%) konačnog produkta kao smjesu četiri diastereomera. Cis i trans racemati u odnosu na piran prsten su ponovo otopljeni pomoću HPLC, opremljene sa Preparative ChiralCel OD kolonom (eluent: 5% etanol/95% heksani). Cis racemat je daljnje otopljen koristeći Preparativnu ChiralPak AD kolonu (eluent: 5% etanol/95% heksani). LC-MS za C24H35F3N3O2 izračunato 453.26, nađeno [M+H]+ 454.3.

PRIMJER 3

[image]

Ovaj produkt je pripravljen na analogni način kao Primjer 2, osim što je Intermedijer 1 zamijenjen Intermedijerom 2. Pročišćavanje preparativnom TLC (eluent: 0.5% NH4OH/ 5% metanol/94.5% CH2Cl2) dalo je 203 mg (92%) kao smjesu četiri diastereomera. Jednostruki izomeri su dobiveni pročišćavanjem na HPLC, opremljenom sa Preparativnom ChiralCel OD kolonom, eluiran sa 5% etanol/95% heksani sa brzinom protoka od 9 mL/min. LC-MS za C25H36F3N3O2 izračunato 467.28, nađeno [M+H]+ 468.3 za sva 4 izomera.

PRIMJER 4

[image]

Ovaj produkt je pripravljen na analogni način Primjeru 2, osim što je Intermedijer 1 zamijenjen sa Intermedijerom 5. Pročišćavanje je dalo 312 mg (88%) kao smjesu četiri diastereomera. LC-MS za C30H36ClF3N3O4 izračunato 593.23, nađeno [M+H]+ 594.3.

PRIMJER 5

[image]

U otopinu produkta opisanu u Primjeru 4 (286 mg, 0.482 mmol) u metanolu (5 mL) je dodana otopina 0.5 M natrij metoksida u metanolu (1.2 mL, 0.58 mmol) i rezultirajuća smjesa je miješana na sobnoj temperaturi 2 h. Nakon završetka reakcije, smjesa je otparena in vacuo i pročišćena preparativnom TLC (eluent: 1.0% NH4OH/10% metanol/89% CH2Cl2) da se dobije Primjer 21 (201 mg, 91.6%) kao smjesa četiri diastereomera. LC-MS za C23H33F3N3O3 izračunato 455.24, nađeno [M+H]+ 456.25.

PRIMJER 6

[image]

Otopina Intermedijera 9 (500 mg, 1.17 mmol), Intermedijera 3 (458 mg, 3.51 mmol), diizopropiletilamina (407 µL, 2.34 mmol) i zdrobljenih molekularnih sita (4 Å, 250 mg) u diklorometanu (25 mL) je tretirana natrij triacetoksiboro-hidridom (1.24 g, 5.85 mmol) i miješana na sobnoj temperaturi tijekom noći. Reakcija je gašena zasićenom otopinom natrij bikarbonata (25 mL) i razrijeđena sa dodatna 25 mL diklorometana. Organski sloj je odvojen i vodeni sloj je ispran diklorometanom (2 x 20 mL). Organski slojevi su kombinirani, osušeni preko bezvodnog natrij sulfata, filtrirani i otpareni, pod smanjenim tlakom. Ostatak je pročišćeni preparativnom TLC (eluent: 1.0% NH4OH/10% metanol/89% CH2Cl2) da se dobije 210 mg (86%) za konačni produkt, kao smjesa četiri diastereomera. Jednostruki izomeri su dobiveni koristeći HPLC opremljen Preparativnom ChiralCel OD kolonom, eluiran sa 20% etanol i 80% heksani sa brzinom protoka od 9 mL/min. LC-MS izračunato za C24H34F3N3O3 je 469.21, nađeno [M+H]+ 470.2 za sva 4 izomera. 3 izomer OD ChiralCel Kolona: 1H NMR (500 MHz, CDCl3) d� 8.72 (s, 1H), 7.69 (s, 1H), 4.87 (br d, J = 17.2 Hz, 1H), 4.75 (d, J = 17.4 Hz, 1H), 4.12 (dd, J = 3.1, 12.4 Hz, 1H), 3.99-3.86 (m, 3H), 3.47-3.39 (m, 1H), 3.41 (s, preklapanje, 3H), 3.35-3.30 (m, 2H), 3.20-3.08 (m, 3H), 2.87-2.80 (m, 1H), 2.62-2.54 (m, 1H), 2.16-2.02 (m, 2H), 1.95 (br s, 1H), 1.88-1.81 (m, 1H), 1.78-1.57 (m, 6H), 1.41-1.32 (m, 1H), 0.96 (d, J = 6.7 Hz, 3H), 0.84 (d, J = 6.6 Hz, 3H). 4 izomer OD ChiralCel Kolona: 1H NMR (500 MHz, CDCl3) d�1H NMR (500 MHz, CDCl3) d�8.72 (s, 1H), 7.69 (s, 1H), 4.87 (br d, J = 17.6 Hz, 1H), 4.75 (d, J = 17.5 Hz, 1H), 4.10 (dd, J = 3.1, 12.3 Hz, 1H), 3.99-3.88 (m, 3H), 3.46-3.39 (m, 1H), 3.41 (s, tijekomlapped, 3H), 3.35-3.30 (m, 2H), 3.17-3.09 (m, 3H), 2.86-2.80 (m, 1H), 2.64-2.55 (m, 1H), 2.16-2.10 (m, 1H), 2.05 (br s, 1H), 1.95-1.82 (m, 2H), 1.76-1.55 (m, 6H), 1.33-1.24 (m, 1H), 0.95 (d, J = 6.7 Hz, 3H), 0.83 (d, J = 6.6 Hz, 3H).

PRIMJER 7

[image]

Ovaj produkt je pripravljen na analogni način onom iz Primjera 2, osim što je Intermedijer 1 zamijenjen sa Intermedijerom 4. Jednostruki izomeri su dobiveni koristeći HPLC opremljen preparativnom ChiralCel OD kolonom, eluiran sa 15% etanola i 85% heksana, s brzinom protoka od 9 mL/min. LC-MS za C25H36F3N3O3 izračunato 483.23, nađeno [M+H]+ 484.2 za sva četiri izomera.

PRIMJER 8

[image]

Ovaj produkt je pripravljen na analogni način kao Primjer 2, osim što je Intermedijer 1 zamijenjen sa Intermedijerom 5. LC-MS za C24H31F4N3O2 izračunato 457.23, nađeno [M+H]+ 458.2 za sva četiri izomera.

PRIMJER 9

[image]

Ovaj produkt je pripravljen na analogni način kao Primjer 2, osim što je Intermedijer 1 zamijenjen Intermedijerom 6. Jednostruki izomeri su dobiveni koristeći HPLC opremljen preparativnom ChiralCel OD kolonom, eluiran sa 5% etanol i 95% heksani sa brzinom protoka od 9 mL/min. LC-MS za C24H31F6N3O2 izračunato 507.23, nađeno [M+H]+ 508.2 za sva četiri izomera.

PRIMJER 10

[image]

Otopina Intermedijera 10 (641 mg, 1.60 mmol), tetrahidro-4H-piran-4-ona (220 mg, 2.24 mmol), diizopropiletilamina (279 µL, 1.60 mmol) i zdrobljenih molekularnih sita (4 Å, 320 mg) u diklorometanu (20 mL) je tretirana natrij triacetoksiborohidridom (1.70 g, 8.00 mmol) i miješana na sobnoj temperaturi, ne dulje od 5 h. Reakcija je gašena zasićenom natrij bikarbonat otopinom (50 mL) i razrijeđena sa dodatnih 30 mL diklorometana. Organski sloj je odvojen i vodeni sloj ispran diklorometanom (2 x 30 mL). Organski slojevi su kombinirani, osušeni preko bezvodnog natrij sulfata, filtrirani i otpareni pod smanjenim tlakom. Ostatak je pročišćen preparativnom TLC (eluent: 0.75% NH4OH/7.5% metanol/91.75% CH2Cl2) da se dobije 626 mg (86%) za konačni produkt.1H NMR (500 MHz, CDCl3) δ 8.45, (s, 3H), 7.25 (s, 1H), 4.88 (br d, J = 17.4 Hz, 1H), 4.77 (d, J = 17.6 Hz, 1H), 4.00-3.85 (m, 4H), 3.41 (app t, J = 11.7 Hz, 2H), 3.22 (p, J = 6.8 Hz, 1H), 3.13-3.07 (m, 2H), 2.82-2.74 (m, 1H), 2.54-2.47 (m, 1H), 2.14 (dd, J = 6.8, 12.8 Hz, 1H), 2.07-2.00 (m, 1H), 1.94-1.86 (m, 2H), 1.84-1.77 (m, 3H), 1.65-1.57 (m, 2H), 1.46-1.26 (m, 3H), 0.93 (d, J = 6.8 Hz, 3H), 0.83 (d, J = 6.8 Hz, 3H).� LC-MS za C23H32F3N3O3 izračunato 455.24, nađeno [M+H]+ 456.2.

PRIMJER 11

[image]

Ovaj produkt je pripravljen na analogni način Primjeru 10, osim što je tetrahidro-4H-piran-4-on zamijenjen sa Intermedijerom 1. Jednostruki izomeri su dobiveni koristeći HPLC opremljen preparativnom ChiralCel OD kolonom, eluiran sa 7% etanola i 93% heksana, s brzinom protoka od 9 mL/min. LC-MS za C24H34F3N3O3 izračunato 469.24, nađeno [M+H]+ 470.2, za sva četiri izomera.

PRIMJER 12

[image]

Ovaj produkt je pripravljen na analogni način Primjeru 10, osim što je tetrahidro-4H-piran-4-on zamijenjen Intermedijerom 2. Jednostruki izomeri su dobiveni koristeći HPLC opremljen preparativnom ChiralCel OD kolonom, eluiran sa 5% etanola i 95% heksana, sa brzinom protoka od 9 mL/min. LC-MS za C25H36F3N3O3 izračunato 483.24, nađeno [M+H]+ 484.2, za sva četiri izomera.

PRIMJER 13

[image]

Ovaj produkt je pripravljen na analogni način Primjeru 10, osim što je tetrahidro-4H-piran-4-on zamijenjen sa Intermedijerom 3. Jednostruki izomeri su dobiveni koristeći HPLC opremljenu preparativnom ChiralCel OD kolonom, eluiran sa 21% etanola i 79% heksana, s brzinom protoka od 9 mL/min. LC-MS za C24H34F3N3O4 izračunato 485.25, nađeno [M+H]+ 486.3, za sva četiri izomera.

Dok je izum opisan i prikazan u odnosu na neke njegove implementacije, stručnjaci mogu shvatiti da razne adaptacije, promjene, modifikacije, supstitucije, izostavljanja, ili dodavanja postupcima i protokolima mogu biti pripravljena bez napuštanja duha i obima izuma. Na primjer, djelotvorne doze različite od specifičnih ovdje predloženih mogu biti primjenjive, kao posljedica varijacija odgovora kod sisavca koji se liječi, za sve spojeve izuma naznačene gore. Slično, zapaženi specifični farmakološki odgovori , mogu varirati prema i ovisno o specifičnom aktivnom spoju koji je odabran, ili o tome da li su prisutni farmaceutski nosači, kao i od vrste formulacije i načina davanja, te se smatra da su takve očekivane varijacije ili razlike u rezultatima u skladu sa ciljevima i praksom predmetnog izuma. Namjera je, dakle, da se izum definira pod obujmom zahtjeva koji slijede, te da ti zahtjevi trebaju biti shvaćeni onoliko široko koliko je to razumno.

Claims (10)

1. Spoj formule I: [image] I naznačen time, da je: R3 je kisik ili je odsutan; R8 je odabran od: (a) vodik, (b) C1-3alkil, koja je nesupstituiran ili supstituiran sa 1-6 fluoro, (c) -O-C1-3alkil, (d) fluoro, i (e) hidroksi; i njihove farmaceutski prihvatljive soli i pojedini njihovi dijastereomeri.

2. Spoj iz Zahtjeva 1, naznačen time, da je R3 odsutan.

3. Spoj iz Zahtjeva 1, naznačen time, da je R3 kisik.

4. Spoj iz Zahtjeva 1, naznačen time, da je R8 odabran od: (a) vodik, (d) trifluorometil, (c) metil, (d) metoksi, (e) etoksi, (f) etil, (g) fluoro, i (h) hidroksi.

5. Spoj, naznačen time, da je odabran od grupe koju čine: [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] [image] i njihove farmaceutski prihvatljive soli i pojedini njihovi dijastereomeri.

6. Farmaceutski pripravak, naznačen time, da se sastoji od inertnog nosača i spoja iz Zahtjeva 1.

7. Metoda modulacije kemokin receptorske aktivnosti u sisavcu, naznačena time, da se sastoji od davanja djelotvorne količine spoja iz Zahtjeva 1.

8. Metoda za proizvodnju medikamenta za moduliranje kemokin receptorske aktivnosti kod ljudi i životinja, naznačena time, dase sastoji od kombiniranja spoja iz Zahtjeva 1 s farmaceutskim nosačem ili otapalom.

9. Metoda za liječenje, poboljšavanje, kontrolu ili smanjenje rizika od upalnih i imunoregulatornih poremećaja ili bolesti, naznačena time, da se sastoji od davanja pacijentu djelotvorne količine spoja iz Zahtjeva 1.

10. Metoda za liječenje, poboljšavanje, kontrolu ili smanjenje rizika od reumatskog artritisa, naznačena time, da se sastoji od davanja pacijentu djelotvorne količine spoja iz Zahtjeva 1.