HRP20020918A2 - Sulfonamide derivatives - Google Patents

Sulfonamide derivatives Download PDF

Info

Publication number
HRP20020918A2
HRP20020918A2 HR20020918A HRP20020918A HRP20020918A2 HR P20020918 A2 HRP20020918 A2 HR P20020918A2 HR 20020918 A HR20020918 A HR 20020918A HR P20020918 A HRP20020918 A HR P20020918A HR P20020918 A2 HRP20020918 A2 HR P20020918A2
Authority
HR
Croatia
Prior art keywords
compound
formula
image
phenyl
pharmaceutically acceptable
Prior art date
Application number
HR20020918A
Other languages
English (en)
Inventor
Macklin Brian Arnold
Thomas John Bleisch
William George Cuff
Paul Leslie Ornstein
Dennis Michael Zimmerman
Original Assignee
Lilly Co Eli
Priority date (The priority date is an assumption and is not a legal conclusion. Google has not performed a legal analysis and makes no representation as to the accuracy of the date listed.)
Filing date
Publication date
Application filed by Lilly Co Eli filed Critical Lilly Co Eli
Publication of HRP20020918A2 publication Critical patent/HRP20020918A2/hr

Links

Classifications

    • CCHEMISTRY; METALLURGY
    • C07ORGANIC CHEMISTRY
    • C07CACYCLIC OR CARBOCYCLIC COMPOUNDS
    • C07C311/00Amides of sulfonic acids, i.e. compounds having singly-bound oxygen atoms of sulfo groups replaced by nitrogen atoms, not being part of nitro or nitroso groups
    • C07C311/01Sulfonamides having sulfur atoms of sulfonamide groups bound to acyclic carbon atoms
    • C07C311/02Sulfonamides having sulfur atoms of sulfonamide groups bound to acyclic carbon atoms of an acyclic saturated carbon skeleton
    • C07C311/03Sulfonamides having sulfur atoms of sulfonamide groups bound to acyclic carbon atoms of an acyclic saturated carbon skeleton having the nitrogen atoms of the sulfonamide groups bound to hydrogen atoms or to acyclic carbon atoms
    • C07C311/05Sulfonamides having sulfur atoms of sulfonamide groups bound to acyclic carbon atoms of an acyclic saturated carbon skeleton having the nitrogen atoms of the sulfonamide groups bound to hydrogen atoms or to acyclic carbon atoms to acyclic carbon atoms of hydrocarbon radicals substituted by nitrogen atoms, not being part of nitro or nitroso groups
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P25/00Drugs for disorders of the nervous system
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P25/00Drugs for disorders of the nervous system
    • A61P25/14Drugs for disorders of the nervous system for treating abnormal movements, e.g. chorea, dyskinesia
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P25/00Drugs for disorders of the nervous system
    • A61P25/18Antipsychotics, i.e. neuroleptics; Drugs for mania or schizophrenia
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P25/00Drugs for disorders of the nervous system
    • A61P25/24Antidepressants
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P25/00Drugs for disorders of the nervous system
    • A61P25/28Drugs for disorders of the nervous system for treating neurodegenerative disorders of the central nervous system, e.g. nootropic agents, cognition enhancers, drugs for treating Alzheimer's disease or other forms of dementia
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P25/00Drugs for disorders of the nervous system
    • A61P25/30Drugs for disorders of the nervous system for treating abuse or dependence
    • A61P25/32Alcohol-abuse
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P25/00Drugs for disorders of the nervous system
    • A61P25/30Drugs for disorders of the nervous system for treating abuse or dependence
    • A61P25/36Opioid-abuse
    • AHUMAN NECESSITIES
    • A61MEDICAL OR VETERINARY SCIENCE; HYGIENE
    • A61PSPECIFIC THERAPEUTIC ACTIVITY OF CHEMICAL COMPOUNDS OR MEDICINAL PREPARATIONS
    • A61P43/00Drugs for specific purposes, not provided for in groups A61P1/00-A61P41/00

Landscapes

  • Health & Medical Sciences (AREA)
  • Organic Chemistry (AREA)
  • Chemical & Material Sciences (AREA)
  • Bioinformatics & Cheminformatics (AREA)
  • Engineering & Computer Science (AREA)
  • General Health & Medical Sciences (AREA)
  • Chemical Kinetics & Catalysis (AREA)
  • Nuclear Medicine, Radiotherapy & Molecular Imaging (AREA)
  • General Chemical & Material Sciences (AREA)
  • Pharmacology & Pharmacy (AREA)
  • Life Sciences & Earth Sciences (AREA)
  • Animal Behavior & Ethology (AREA)
  • Neurosurgery (AREA)
  • Public Health (AREA)
  • Veterinary Medicine (AREA)
  • Biomedical Technology (AREA)
  • Medicinal Chemistry (AREA)
  • Neurology (AREA)
  • Psychiatry (AREA)
  • Addiction (AREA)
  • Psychology (AREA)
  • Hospice & Palliative Care (AREA)
  • Pain & Pain Management (AREA)
  • Organic Low-Molecular-Weight Compounds And Preparation Thereof (AREA)
  • Acyclic And Carbocyclic Compounds In Medicinal Compositions (AREA)
  • Pharmaceuticals Containing Other Organic And Inorganic Compounds (AREA)
  • Medicinal Preparation (AREA)

Description

U središnjem živčanom sustavu sisavaca (SŽS) prijenos živčanih impulsa kontroliran je interakcijom neurotransmitera, kojeg otpušta presinaptički neuron i površinskog receptora na postsinaptičkom neuronu, što uzrokuje njegovu ekscitaciju. L-glutamat, koji je najčešće prisutan neurotransmiter u SŽS, posreduje u glavnom ekcitacijskom putu u sisavaca, i naziva se ekscitacijskom aminokiselinom (EAA). Receptori na koje se veže glutamat nazivaju se receptorima ekscitacijskih aminokiselina (EAA receptori). V. Watkins i Evans, Ann. Rev. Pharmacol. Toxicol., 21, 165 (1981); Monaghan, Bridges i Cotman, Ann. Rev. Pharmacol. Toxicol., 29, 365 (1989); Watkins, Krogsgaard-Larsen i Honore, Trans. Pharm. Sci., 11, 25 (1990). Ekscitacijske aminokiseline su od znatne fiziološke važnosti, budući da imaju ulogu u raznim fiziološkim procesima, kao što su dugotrajna potencijacija (učenje i pamćenje), razvoj sinaptičke plastičnosti, motorička kontrola, disanje, kardiovaskularna regulacija i senzorička percepcija.
Receptori ekscitacijskih aminokiselina klasificiraju se u dvije glavne grupe. Receptori izravno povezani s otvaranjem kationskih kanala u staničnoj membrani neurona nazivaju se “ionotropni”. Ovaj tip receptora dodatno je podijeljen u barem tri podgrupe, koje su određene depolarizirajućom aktivnošću selektivnih agonista N-metil-D-aspartata (NMDA), alfa-amino-3-hidroksi-5-metilisoksazol-4-propionske kiseline (AMPA) i kainatne kiseline (KA). Drugi glavni tip receptora čine “metabotropni” receptori ekscitacijskih aminokiselina povezani s G-proteinima ili drugim glasnicima. Ovaj drugi tip receptora povezan je sa sustavom višestrukih drugih glasnika koji dovode do pojačane hidrolize fosfoinozitida, aktivacije fosfolipaze D, pojačanog ili smanjenog nastajanja c-AMP i promjene u funkciji ionskih kanala. Schoepp i Conn, Trends in Pharmacol Sci., 14, 13 (1993). Oba tipa receptora posreduju ne samo u normalnoj sinaptičkoj transmisiji duž ekscitacijskih puteva, već i u modifikaciji sinaptičkih veza tijekom embrionalnog razvitka i kasnije. Schoepp, Bockaert i Sladeczek, Trends in Pharmacol. Sci. 11, 508 (1990); McDonald and Johnson, Brain Research Reviews, 15, 41 (1990).
AMPA receptori sastoje se od četiri proteinske podjedinice nazvane od GluR1 do GluR4, dok se receptori kainatne kiseline sastoje od podjedinica GluR5 do GluR7 te KA-1 i KA-2. Wong i Mayer, Molecular Pharmacology 44:505-510, 1993. Nije još poznato kako se ove podjedinice međusobno kombiniraju u prirodnom stanju. Međutim, otkrivene su strukture nekih varijanti ovih podjedinica u čovjeka i klonirane su stanične linije koje eksprimiraju pojedine varijante. Te su stanične linije uključene u pokusne sustave s namjerom da se identificiraju spojevi koji se vežu ili interagiraju s receptorskim podjedinicama i mogu mijenjati njihovu funkciju. Tako je Europska patentna prijava, broj EP-A2-0574257 objavila varijante humanih podjedinica GluR1B, GluR2B, GluR3A i GluR3B. Europska patentna prijava, broj EP-A1-0583917 objavila je varijantu humane podjedinice BluR4B.
Značajno svojstvo AMPA i kainatnih receptora je njihova brza deaktivacija i desenzitizacija na glutamat. Yamada i Tang, The Journal of Neuroscience, September 1993, 13(9):3094-3915 i Kathryn M. Partin, J. Neuroscience, November 1, 1996, 16(21):6634-6647.
Poznato je da brza desenzitizacija i deaktivacija AMPA i/ili receptora kainatne kiseline na glutamat može biti inhibirana nekim spojevima. Ovakvo djelovanje tih spojeva često se alternativno navodi kao “potencijacija” receptora. Jedan od tih spojeva, koji selektivno potenciraju funkciju AMPA receptora, jest ciklotiazid. Partin i sur., Neuron, Vol. 11, 1069-1082, 1993.
Objava međunarodne prijave patenta WO 98/33496 objavljena 6. kolovoza 1998. objavljuje neke derivate sulfonamida koji su korisni, na primjer, u liječenju psihijatrijskih i neuroloških poremećaja, npr. kognitivnih poremećaja, neurodegenerativnih poremećaja kao što je Alzheimerova bolest, staračkih demencija, staračkog slabljenja pamćenja, poremećaja pokreta kao što su tardivna diskinezija, Hungtingtonova koreja, mioklonus i Parkinsonova bolest; povrata iz stanja izazvanih lijekovima (npr. kokainom, amfetaminima ili alkoholom); depresije, poremećaja pažnje i hiperaktivnosti, psihoza, kognitivnih smetnji povezanih uz psihoze i psihoza izazvanih lijekovima.
Ovaj izum daje spoj formule 1:
[image]
ili njegovu farmaceutski prihvatljivu sol.
Ovaj izum nadalje daje metodu potencijacije funkcije glutamatnog receptora u pacijenta, što uključuje davanje efektivne količine spoja formule 1 dotičnom pacijentu.
Usto, ovaj izum daje metodu liječenja depresije u pacijenta, što uključuje davanje efektivne količine spoja formule 1 dotičnom pacijentu.
Ovaj izum nadalje daje metodu liječenja shizofrenije u pacijenta, što uključuje davanje efektivne količine spoja formule 1 dotičnom pacijentu.
Osim toga, ovaj izum daje metodu liječenja kognitivnih poremećaja u pacijenta, što uključuje davanje efektivne količine spoja formule 1 dotičnom pacijentu.
Izum nadalje daje farmaceutske sastave spojeva formule 1, uključujući njegove hidrate, što obuhvaća spoj formule 1, kao aktivni sastojak, u kombinaciji s farmaceutski aktivnim nosačem, otapalom ili ekscipijentom.
Ovaj izum također obuhvaća nove međuprodukte i procese za sintezu spojeva formule 1.
Usto, ovaj izum daje upotrebu spoja formule 1 ili njegove farmaceutski prihvatljive soli za potencijaciju funkcije glutamatnog receptora.
U skladu s drugim aspektom, ovaj izum omogućuje upotrebu spoja formule 1 u proizvodnji lijekova za potencijaciju funkcije glutamatnog receptora.
Ovaj izum nadalje određuje proizvod, koji uključuje ambalažu i spoj formule 1 ili njegovu farmaceutski prihvatljivu sol unutar te ambalaže, gdje dotična ambalaža sadrži oznaku koja naznačuje da se spomenuti spoj formule 1 može koristiti u liječenju bar jednog od slijedećih poremećaja: Alzheimerove bolesti, shizofrenije, kognitivnih nedostataka povezanih sa shizofrenijom, depresijom i kognitivnim poremećajima.
Ovaj izum nadalje daje farmaceutski sastav pripremljen procesom koji uključuje otapanje {(2R)-2-[4-(4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}fenil)fenil]propil}[(metiletil)sulfonil]amina u prikladnom polietilen-glikolu u tekućem obliku, i zatim hlađenje otopine na sobnu temperaturu.
Detaljan opis izuma
U ovoj specifikaciji, izraz “potencijacija fukcije glutamatnog receptora” odnosi se na bilo koji pojačan odgovor glutamatnih receptora, na primjer AMPA receptora, na glutamat ili agonist, i uključuje inhibiciju brze desenzitizacije ili deaktivacije AMPA receptora na glutamat (ali nije ograničena na nju).
Djelovanjem na potencijaciju funkcije glutamatnih receptora, spojevima formule 1 i njihovim farmaceutski prihvatljivim solima moguće je tretirati ili spriječiti velik broj stanja. Takva stanja uključuju ona povezana s hipofunkcijom glutamata, kao što su psihijatrijski i neurološki poremećaji, npr. kognitivni poremećaji; neurodegenerativni poremećaji kao što je Alzheimerova bolest; staračke demencije; staračko slabljenje pamćenja, poremećaji pokreta kao što su tardivna diskinezija, Hungtingtonova koreja, mioklonus, distonija i Parkinsonova bolest; povratak iz stanja izazvanih lijekovima (npr. kokainom, amfetaminima ili alkoholom); depresija, poremećaji pažnje i hiperaktivnosti, psihoze, kognitivne smetnje povezane uz psihoze i psihoze izazvane lijekovima. Usto, spojevi formule 1 učinkoviti su u liječenju seksualne disfunkcije. Spojevi formule 1 mogu također biti korisni u poboljšanju memorije (kratkotrajne i dugotrajne) i sposobnosti učenja. Ovaj izum omogućava upotrebu spojeva formule 1 u tretiranju svakog od nabrojenih stanja.
Ovdje korišteno ime “{(2R)-2-[4-(4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}fenil)fenil]propil}[(metiletil)sulfonil]amin” odnosi se na spoj formule 1:
[image]
Ovdje korišteno ime “(metilsulfonil){2-[4-(4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}fenil)fenil]etil}amin” odnosi se na akiralni dimer slijedeće strukture:
[image] .
Ovdje korišteno ime “((2R)-2-{4-[4-((1R)-1-metil-2-{[(metiletil)sulfonil]amino}etil)fenil]fenil}propil) [(metiletil)sulfonil]amin” odnosi se na kiralni dimer slijedeće strukture:
[image] .
Ovaj izum uključuje farmaceutski prihvatljive soli spojeva definiranih formulom 1. Izraz “farmaceutski prihvatljiva sol”, kako je ovdje korišteno, odnosi se na soli spojeva gornje formule koji su u biti netoksični za žive organizme. Tipične farmaceutski prihvatljive soli uključuju soli pripremljene reakcijom spojeva ovog izuma s farmaceutski prihvatljivom organskom ili anorganskom bazom. Takve soli poznate su kao bazične adicijske soli. Takve soli uključuju farmaceutski prihvatljive soli navedene u Journal of Pharmaceutical Science, 66, 2-19 (1977) koje su poznate stručnjacima.
Bazične adicijske soli uključuju derivate anorganskih baza, kao što su hidroksidi amonijaka, alkalijskih ili zemno-alkalijskih metalnih hidroksida, karbonati, bikarbonati i slično. Takve baze, korisne u pripremanju soli ovog izuma, uključuju natrij-hidroksid, kalij-hidroksid, amonij-hidroksid, kalij-karbonat, natrij-karbonat, natrij-bikarbonat, kalij-bikarbonat, kalcij-hidroksid, kalcij-karbonat i slično. Naročito su preferirani oblici kalijevih i natrijevih soli.
Treba istaknuti da određeni ion suprotnog naboja koji čini dio soli ovog izuma obično nije od presudnog značaja, sve dok je sol u cjelini farmakološki prihvatljiva i sve dok taj ion ne doprinosi neželjenim svojstvima soli u cjelini. Razumije se, nadalje, da gornje soli mogu tvoriti hidrate ili biti u bezvodnom obliku.
Ovdje korišten izraz “stereoizomer” odnosi se na spoj koji se sastoji od istih atoma vezanih istim kemijskim vezama, ali s različitim trodimenzionalnim strukturama koje se međusobno ne mogu izmjenjivati. Trodimenzionalne strukture nazivaju se konfiguracijama. Ovdje korišten izraz “enantiomer” odnosi se na dva stereoizomera čije molekule nisu zrcalne slike koje se međusobno mogu preklopiti. Izraz “kiralni centar” odnosi se na ugljikov atom na kojeg su vezane četiri različite grupe. Ovdje korišten izraz “diastereoizomeri” odnosi se na stereoizomere koji nisu enantiomeri. Nadalje, dva diastereoizomera različite konfiguracije na samo jednom kiralnom centru ovdje se navode kao “epimeri”. Izrazi “racemat”, “racemična smjesa” ili “racemična modifikacija” odnose se na smjesu jednakih udjela enantiomera.
Izraz “enantiomersko obogaćenje”, kako je ovdje korišteno, odnosi se na povećanje količine jednog enantiomera u odnosu na drugi. Uobičajena metoda izražavanja postignutog enantiomerskog obogaćenja je koncept enantiomerskog suviška (enantiomeric excess, “ee”), koji se izračunava slijedećom jednadžbom:
[image]
gdje je E1 količina prvog, a E2 količina drugog enantiomera. Ako je početni omjer dvaju enantiomera 50:50, kako su prisutni u racemičnoj smjesi, i postignuto je enantiomersko obogaćenje dovoljno za konačni omjer 70:30, ee prvog enantiomera je 40%. Međutim, ako je konačni omjer 90:10, ee prvog enantiomera je 80%. Preferira se ee veće od 90%, a naročito veće od 95% i 99%. Enantiomersko obogaćenje se lako određuje jednom od uobičajenih metoda uz standardne tehnike kao što su plinska ili visokoprotočna tekućinska kromatografija s kiralnom kolonom. Izbor prikladne kiralne kolone, eluenta i uvjeta potrebnih za separaciju enantiomerskog para spada u uobičajeno znanje struke.
Ovdje korišteni izrazi “R” i “S” uobičajeni su u organskoj kemiji i označavaju specifičnu konfiguraciju kiralnog centra. Izraz “R” (rectus) odnosi se na konfiguraciju kiralnog centra gdje prioritet grupa opada u smjeru kazaljke na satu, gledano sa suprotne strane od skupine najnižeg prioriteta. Izraz “S” (sinister) odnosi se na konfiguraciju kiralnog centra s redoslijedom prioritetnih grupa suprotnim od kazaljke na satu, gledano sa suprotne strane od skupine najnižeg prioriteta. Prioritet grupa temelji se na njihovom atomskom broju (slijedom opadajućeg atomskog broja). Parcijalna lista prioriteta i diskusija o stereokemiji nalazi se u djelu “Nomenclature of Organic Compounds: Principles and Practice” (J. H. Fletcher et al., eds, 1974), na stranicama 103-120.
Ovdje korišten izraz “Lg” odnosi se na odgovarajuću izlaznu grupu. Primjeri takvih izlaznih grupa su Cl, Br i slično.
Spojevi formule 1 mogu se pripremiti, na primjer, slijedeći analogne procedure navedene u Objavi međunarodne prijave patenta WO 98/33496 objavljenoj 6. kolovoza 1998. (ondje vidi primjer 51), za pripremu racemata formule 1 nakon čega slijedi rezolucija za dobivanje željenog (R) enantiomera (formula 1) ili (S) enantiomera. Specifičnije, spojevi formule 1 mogu se pripremiti, na primjer, slijedeći procedure navedene u shemama I, II, III i IIIA. Reagensi i početni materijal dostupni su prosječnim stručnjacima područja. Svi substituenti su gore definirani, osim ako nije drukčije naznačeno.
[image]
U shemi I, korak A, nitril (1) je hidrogeniran da bi dao primarni amin (2) kao HCl sol. Na primjer, nitril (1) se otopi u odgovarajućem organskom otapalu, kao što je etanol, tretira prikladnim katalizatorom hidrogenacije, kao što su paladij ili ugljik, tretira koncentriranom HCl i izloži vodiku pod tlakom i temperaturom dovoljnim za efektivnu redukciju nitrila (1) u primarni amin (2). Reakcijska smjesa se zatim filtrira, a filtrat se koncentrira da bi dao sirov primarni amin (2) kao HCl sol. Ovaj sirovi materijal zatim se pročisti poznatim tehnikama, kao što su rekristalizacija iz prikladnog otapala.
U shemi I, korak B, HCl sol primarnog amina (2) može se tretirati prikladnim sredstvom za ponovno otapanje da bi se dobila sol (3). Na primjer, HCl sol primarnog amina (2) otapa se prikladnim organskim otapalom, kao što je etanol, i tretira se približno jednim ekvivalentom prikladne baze, kao što je natrij-hidroksid. Reakcijska smjesa se filtrira, a filtrat se tretira prikladnim sredstvom za ponovno otapanje, kao što je L-malatna kiselina. Na primjer, filtratu se dodaje oko 0,25 ekvivalenta L-malatne kiseline u prikladnom organskom otapalu, kao što je etanol. Otopina se potom zagrijava na oko 75 °C i miješa oko 30 minuta. Miješanjem se otopina polako hladi. Talog se sakupi filtracijom, ispere etanolom i osuši u vakuumu da bi se dobila sol (3). Sol (3) se zatim resuspendira u prikladnom organskom otapalu (npr. etanolu) i dodaje se voda. Suspenzija se zatim zagrijava dok se sasvim ne otopi. Otopina se zatim polako hladi, uz miješanje, tijekom 8-16 sati. Suspenzija se dodatno hladi na oko 0-5 °C i sol (3) se sakupi filtracijom. Sol (3) se zatim ispere etanolom i osuši na oko 35 °C.
U shemi I, korak C, sol (3) se prevede u slobodnu bazu (4), a u koraku D se baza (4) sulfonilira da bi nastao sulfonamid (5). Na primjer, sol (3) se suspendira u prikladnom organskom otapalu, kao što je metilen-klorid, i tretira s oko 2 ekvivalenta prikladne baze, npr. vodene otopine natrij-hidroksida. Smjesa se miješa oko jedan sat i izdvoji se organska faza. Organska faza se zatim posuši, npr. azeotropnom destilacijom s heptanom da bi se dobila slobodna baza (4). Osušena slobodna baza (4) u heptanu se zatim tretira, na primjer, katalitičkom količinom 4-dimetilaminopiridina, i dodaje se suvišak trietilamina i metilen-klorida da bi se postiglo potpuno otapanje. Otopina se ohladi na oko 5 °C i tretira s otprilike jednim ekvivalentom spoja formule Lg-SO2CH(CH3)2, kao što je izopropilsulfonilklorid. Smjesa se zatim spontano zagrije na sobnu temperaturu kroz otprilike 16 sati. Zatim se ohladi na oko 8 °C i tretira 2N HCl. Organska faza se zatim odvoji i ispere vodom i natrij-bikarbonatom, osuši na bezvodnom natrij-sulfatu, filtrira i koncentrira u vakuumu da bi se dobio sulfonamid (5).
U shemi I, korak E, sulfonamid (5) se jodira da bi dao spoj (6). Na primjer, sulfonamid (5) se otopi u ledenoj octenoj kiselini i tretira s približno 1,1 ekvivalentom koncentrirane sulfatne kiseline. Toj se otopini doda oko 0,2 ekvivalenta H5IO6 nakon čega se dodaje oko 0,5 ekvivalenta joda. Reakcijska smjesa se zatim zagrije na oko 60 °C i miješa se oko 3 sata. Zatim se smjesa ohladi i tretira 10 % vodenim NaHSO3. Smjesa se zatim ohladi na oko 0 do 5 0C i dobivene krutine se skupe filtracijom i isperu vodom. Krutine se zatim otope u prikladnom organskom otapalu, kao što je MTBE i otopina se ispere vodom i zasićenim natrij-bikarbonatom, osuši na bezvodnom magnezij-sulfatu, filtrira i djelomično koncentrira u vakuumu. Zatim se dodaje prikladno organsko otapalo, npr. heptan, uz polagano miješanje dok ne započne kristalizacija. Dodaje se dodatna količina heptana i suspenzija se miješa otprilike 8 do 16 sati. Smjesa se zatim ohladi na oko 0 °C, krutine se skupe filtracijom i isperu heptanom da bi se dobio spoj (6).
[image]
U shemi II, korak A, primarni amin (7) se sulfonilira da bi dao sulfonamid (8). Na primjer, primarni amin (7) se otopi u prikladnom organskom otapalu, kao što je metilen-klorid i tretira s oko 1,1 ekvivalenta trietilamina. Otopina se ohladi na oko 10 °C i tretira s oko 1,1 ekvivalenta metansulfonil-klorida. Otopina se zatim miješa na sobnoj temperaturi 1 do 2 sata, ispere s 1N HCl i koncentrira u vakuumu da bi se dobio sulfonamid (8).
U shemi II, korak B, sulfonamid (8) se jodira da bi dao spoj (9). Na primjer, sulfonamid (8) se kombinira s octenom kiselinom, 95% sulfatne kiseline i vode, i zatim tretira s oko 0,5 ekvivalenta joda i 0,2 ekvivalenta perjodne kiseline. Reakcijska smjesa se zatim zagrijava na oko 70-75 °C oko 3 sata. Nakon toga se miješa na sobnoj temperaturi oko 8-16 sati. Zatim se dodaje oko 2 ekvivalenta baze kao što je natrij-hidroksid, nakon čega slijedi dodavanje zasićenog natrij-sulfita u dovoljnoj količini da obezboji smjesu, što rezultira stvaranjem bijele suspenzije. Suspenzija se hladi na oko 15 °C, a krutine se skupe filtracijom. Potom se krutina otopi u odgovarajućem organskom otapalu, kao što je metilen-klorid, ispere vodom, i organska faza se koncentrira u vakuumu da bi nastao spoj (9).
U shemi II, korak C, spoj (9) se konvertira u Boc sulfonamid (10). Na primjer, spoj (9) se otopi u prikladnom organskom otapalu, kao što je metilen-klorid i tretira katalitičkom količinom 4-dimetilaminopiridina i oko 1,2 ekvivalenta di-terc-butil-dikarbonata. Reakcijska smjesa zatim se miješa na sobnoj temperaturi oko 8-16 sati. Zatim se ispere vodom i organska faza se djelomično koncentrira u vakuumu. Doda se odgovarajuće organsko otapalo, kao što su heksani, i otopina se ponovo ispere vodom. Organska faza se zatim koncentrira u vakuumu i dodaju se heksani koji stvaraju talog. Krutine se skupe filtracijom i osuše u vakuumu da bi nastao Boc sulfonamid (10).
U shemi II, korak D, Boc sulfonamid (10) podvrgava se uvjetima reakcije s borom, da bi nastao spoj (11). Na primjer, Boc sulfonamid (10) se otopi u odgovarajućem organskom otapalu, kao što je acetonitril, i tretira suviškom trietilamina, katalitičkom količinom 1,1 ́-bis(difenilfosfino)ferocendikloropaladij(II)-CH2Cl2 kompleksa (2,9 g, 0,0035 mol) i oko 1,3 ekvivalenta pinakol-bora. Reakcijska smjesa miješa se na oko 70-74 °C oko 8 sati. Zatim se hladi na sobnu temperaturu i koncentrira u tekuće ulje. To se ulje razdijeli između prikladnog organskog otapala, kao što je MTBE, i vode. Odvoji se organska faza, ispere vodom i koncentrira u vakuumu. Ostatak se djelomično otopi u prikladnom organskom otapalu, kao što je heptan. Heptanska otopina se filtrira kroz Celite???? 521, a filtrat se koncentrira u vakuumu da bi dao ulje. Ostatak se otopi u mješavini otapala acetona i heptana i filtrira kroz Celite???? 521. Filtrati se koncentriraju u vakuumu da bi nastao spoj (11).
U shemi II, korak E, spoju (11) se ukloni zaštita da bi nastao (12). Na primjer, spoj (11) se otopi u prikladnom organskom otapalu, kao što je metilen-klorid, i tretira suviškom trifluorooctene kiseline. Reakcijska smjesa se zatim ohladi na oko 5 °C i neutralizira vodenom bazom, kao što je vodena otopina natrij hidroksida da bi se postigao pH vodene faze od oko 10,5. Razdvoje se faze i vodena faza se ekstrahira prikladnim organskim otapalom, kao što je metilen-klorid. Organska faza i organski ekstrakti se spoje, isperu slanom vodom, razrijede heptanom i koncentriraju u vakuumu da bi dali suspenziju. Krutine se skupe filtracijom, isperu pentanom i osuše u vakuumu da bi nastao spoj (12).
U shemi II, korak F, spoj (12) se izlaže cijepanju bor-pinakolatom da bi nastao spoj (13). Na primjer, spoj (12) reagira s 1N amonij-acetatom i suviškom natrij-perjodata u prikladnom organskom otapalu, kao što je aceton. Smjesa se miješa oko 8-16 sati i zatim se filtrira. Krutine se isperu acetonom. Filtrati se spoje i koncentriraju u vakuumu da bi nastala suspenzija koja se filtrira. Skupljena krutina se zatim suspendira u vodi i tretira vodenim natrij-hidroksidom da bi se postigao pH oko 12,5. Suspenzija se zatim filtrira, a filtrat tretira ugljikom za uklanjanje boje. Smjesa se filtrira, a filtrat razrijedi sulfatnom kiselinom dok pH ne bude oko 5,0. Dobiveni talog se skupi filtracijom i osuši u vakuumu da bi nastao spoj (13).
[image]
U shemi III spoj (13) spaja se sa spojem (6) da nastao spoj formule 1. Na primjer, pripremi se vodena otopina kalij-formijata kombinacijom kalija, kalij-hidroksida i jednog ekvivalenta 98% mravlje kiseline. Toj se otopini zatim doda oko 0,2 ekvivalenta kalij-karbonata, oko 1,8 ekvivalenta spoja (13) i oko 2,0 ekvivalenta spoja (6) u prikladnom organskom otapalu, kao što je n-propanol. Podrazumijeva se da se gornje komponente, uključujući odgovarajuće organsko otapalo, mogu dodati bilo kojim redoslijedom u vodenu otopinu kalij-formijata. Toj se smjesi, deoksigeniranoj i u atmosferi dušika, doda katalitička količina koloidnog paladija te se smjesa ponovo deoksigenira i stavi u atmosferu dušika. Smjesa se zatim zagrijava na oko 88 °C 8-16 sati. Reakcijska smjesa se zatim ohladi i razrijedi prikladnim organskim otapalom, kao što je etil-acetat. Zatim se filtrira kroz Celite????;filtrat se koncentrira u vakuumu, a ostatak razdijeli između etil-acetata i vode. Organska faza se izdvoji, koncentrira u vakuumu, a ostatak rekristalizira iz smjese odgovarajućih otapala, kao što je aceton/voda, da bi nastao spoj formule 1.
[image]
U shemi IIIA, korak A, spoj (11) podvrgnut je cijepanju bor-pinakolatom da bi dao spoj (14). Na primjer, spoj (11) se otopi u prikladnom organskom otapalu, kao što je aceton, i uz miješanje se doda u otopinu amonij-acetata u koju je u suvišku dodan natrij-perjodat. Reakcijska smjesa se miješa oko 8-16 sati i zatim koncentrira u vakuumu da bi se uklonio aceton. Vodena faza se odlije od uljnog produkta, i izvrši se ekstrakcija odgovarajućim organskim otapalom, kao što su metilen-klorid i MTBE. Uljni produkt i organski ekstrakti se kombiniraju i tretiraju vodenom bazom, kao što je natrij-hidroksid, da bi se postigao pH oko 12,5. Faze se odvoje i organska faza se ekstrahira s 1N natrij-hidroksidom i vodom. Vodena faza i vodeni ekstrakti se zatim kombiniraju i isperu prikladnim organskim otapalima, kao što su metilen-klorid i MTBE. Vodena otopina se zatim doda odgovarajućem organskom otapalu, kao što je metilen-klorid, i tretira prikladnom kiselinom, kao što je 1N sulfatna kiselina da bi se postigao pH oko 3. Faze se razdvoje i vodena faza se ekstrahira metilen-kloridom. Organska faza i organski ekstrakti se kombiniraju i koncentriraju u vakuumu. Ostatak se izmrvi uz prikladno organsko otapalo, kao što je MTBE/heptan da bi nastao spoj (14).
U shemi IIIA, korak B, spoj (14) se spaja sa spojem (6) da bi nastao spoj formule 1. Na primjer, spoj (6) se kombinira s oko 1,4 ekvivalenta spoja (14) i oko 1,2 ekvivalenta kalij-karbonata u prikladnom organskom otapalu, kao što je n-propanol. Toj smjesi doda se voda i katalitička količina paladij(II)-acetata. Reakcijska smjesa se zagrijava do refluksa oko 20 sati. Zatim se ohladi na sobnu temperaturu i razrijedi odgovarajućim organskim otapalom, kao što je etil-acetat. Razrijeđena smjesa filtrira se kroz Celite???? ispran etil-acetatom. Filtrati se kombiniraju i koncentriraju u vakuumu, a ostatak se razrijedi odgovarajućim organskim otapalom, npr. etil-acetatom i 10% vodenim kalij-karbonatom. Razdvoje se faze i vodena faza se ekstrahira s etil-acetatom. Organska faza i organski ekstrakti se spoje, osuše na bezvodnom magnezij-sulfatu, filtriraju i djelomično koncentriraju. Otopina se zagrije na oko 60 °C uz miješanje i doda se prikladno organsko otapalo, kao što je heptan, da bi se postigao volumni omjer etil-acetata i heptana oko 17:11. Otopina se polako hladi na sobnu temperaturu uz miješanje kroz 8-16 sati i zatim se ohladi na oko 0 °C. Dobivene krutine skupe se filtracijom i isperu smjesom etil-acetata i heptana da bi nastao spoj formule 1.
Navedeni primjeri su samo ilustrativni i nemaju namjeru ni na koji način ograničiti inventivnost. Reagensi i početni materijali su lako dostupni prosječnim stručnjacima područja. Ako nije drukčije naznačeno, supstituenti su definirani kako je gore navedeno. Ovdje korišteni izrazi znače slijedeće: “eq” ekvivalenti; “g” grami; “mg” miligrami; “ng” nanogrami; “L” litre; “mL” militri; “μL” mikrolitri; “mol” moli; “mmol” milimoli; “psi” funte po kvadratnom inču; “min” minute; “h” sati; “°C” Celzijevi stupnjevi; “TLC” tankoslojna kromatografija; “HPLC” tekućinska kromatografija visokog učinka; “GC” plinska kromatografija; “Rf” retencijski faktor; “δ” kemijski pomak izražen kao ppm u odnosu na tetrametilsilan, “THF” tetrahidrofuran; “DMF” N,N-dimetilformamid; “DMSO” metil-sulfoksid; “LDA” litij-diizopropilamid; “aq” vodeni; “iPrOAc” izopropil-acetat; “EtOAc” etil-acetat; “EtOH” etilni alkohol; “MeOH” metanol; “MTBE” terc-butil-metil-eter; “DEAD” dietil-azodikarboksilat; “DBU” 1,8-diazabiciklo[5.4.0]undec-7-en; “TMEDA” N,N,N’,N’-tetrametiletilendiamin; “RT” sobna temperatura.
Primjer 1
Priprema {(2R)-2-[4-(4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}fenil)fenil]propil}[(metiletil)sulfonil]amina
[image]
Priprema 2-fenil-1-propilamin HCl
[image]
Shema I, korak A: autoklav za hidrogeniranje u atmosferi dušika napunjen je vlažnim 5% paladijem ili ugljikom (453 g), etanolom (6,36 L), 2-fenilpropionitrilom (636 g, 4,85 mola) i napokon koncentriranom klorovodičnom kiselinom (613 g, 5,6 mola). Smjesa se brzo miješa i tlači pod 75-78 psi uz vodik. Smjesa se zatim zagrijava na 50-64 °C tijekom 3 sata. 1H NMR analiza alikvota pokazala je manje od 5% početnog materijala. Tlak se zatim otpusti i reakcijska smjesa se filtrira da bi se dobile dvije grupe filtrata koncentrirane pod sniženim tlakom, svaka oko 400 mL. Svakom filtratu dodan je metil-terc-butil-eter (MTBE) (2,2 L), a istaložene krutine miješaju se preko noći. Svaka otopina zatim je filtrirana i skupljene krutine isprane su svježim MTBE (100 mL) i osušene preko noći. Zatim se produkti kombiniraju da bi se dobio 2-fenil-1-propilamin HCl (634,4 g, 76,2%) kao bijeli prah.
Priprema (2R)-2-fenilpropilamin-malata
[image]
Shema I, korak B: u 3-litarsku bocu s okruglim dnom pod dušikom je dodan 2-fenil-1-propilamin HCl (317,2 g, 1,85 mol), suhi etanol (2,0 L) i kuglice NaOH (75,4 g, 1,89 mol) isprane u dodatnom etanolu (500 mL). Smjesa se miješa 1,6 sati, a nastale mliječno bijele NaCl soli se filtriraju. Alikvot filtrata analiziran je plinskom kromatografijom da bi se dobila količina slobodnog amina, 2-fenil-1-propilamina (1,85 mol). Otopina L-malatne kiseline (62,0 g, 0,462 mol, 0,25 ekvivalenta) u etanolu (320 mL) dodaje se kap po kap žutom filtratu i otopina se zagrije na 75 °C. Otopina se miješa pri 75 °C 30 minuta. Ukloni se izvor topline, a otopina se sporo hladi. Dobiven gusti talog miješa se preko noći. Nakon ispiranja etanolom (325 mL), talog se filtrira i suši u vakuumu da bi nastao (2R)-2-fenilpropilamin-malat (147,6 g, 39,5 %) kao bijela kristalinična krutina. Kiralna GC analiza slobodne baze, 2-fenil-1-propilamina otkrila je 83,2% e.e. obogaćenja R-izomerom (konfiguracija je pripisana spektrometrijskom usporedbom s komercijalnim 2-fenil-1-propilaminom).
1H NMR (CDCl3, 300 MHz) δ 7,32 (m, 2H), 7,21 (m, 3H, 2,86 (m, 3H), 2,75 (m, 1H), 1,25 (d, 3H, J=6,9), 1,02 (br s, 2H).
Gusta otopina (2R)-2-fenilpropilamin-malata (147,1 g, 83,2% e.e.) u 1325 mL etanola i 150 mL deionizirane vode zagrijava se do refluksa (~79,2 °C) dok krutine ne prijeđu u otopinu. Homogena otopina polako se hladi uz miješanje preko noći. Istaložene bijele krutine se ohlade (0-5 °C) i filtriraju. Skupljene krutine isperu se etanolom (150 mL) i osuše na 35 °C da bi se dobio (2R)-2-fenilpropilamin-malat (125,3 g, 85,2% iskorištenje) kao bijeli prah. Kiralna GC analiza slobodne baze, (2R)-2-fenilpropilamina, pokazala je 96,7% e.e. obogaćenja R-izomerom.
1H NMR (CD3OD, 300 MHz) δ 7,32 (m, 10H), 4,26 (dd, 1H, J=3,6, 9,9), 3,08 (m, 6H), 2,72 (dd, 1H, J=9,3, 15,3), 2,38 (dd, 1H, J=9,3, 15,6), 1,33 (d, 6H, J=6,6).
Priprema ((2R)-2-fenilpropil)[(metiletil)sulfonil]amina
[image]
Shema I, koraci C i D: miješanoj gustoj otopini (2R)-2-fenilpropilamin-malata (200 g, 0,494 mol) u CH2Cl2 (1000 mL) dodan je 1,0 N NaOH (1050 mL, 1,05 mol). Smjesa se zatim miješa na sobnoj temperaturi 1 sat, odvoji se organska faza i filtrira pomoću gravitacije u 3L bocu s okruglim dnom, uz ispiranje s CH2Cl2 (1000 mL). Dobivena slobodna baza, (2R)-2-fenilpropilamin, osuši se azeotropnom destilacijom. Bistri filtrat se koncentrira u 600 mL pri atmosferskom tlaku destilacijom kroz jednostavnu destilacijsku glavu. Doda se heptan (1000 mL) i otopina se ponovo koncentrira u 600 mL pri atmosferskom tlaku uz propuhivanje dušika da bi se proces destilacije ubrzao. Konačna temperatura je 109 °C.
Otopina se ohladi na sobnu temperaturu u atmosferi dušika uz miješanje da bi nastala bistra bezbojna heptanska otopina (600 mL) (2R)-2-fenilpropilamina. Toj se otopini doda 4-dimetilaminopiridin (6,04 g, 0,0494 mol), trietilamin (200 g, 1,98 mol) i CH2Cl2 (500 mL). Smjesa se miješa na sobnoj temperaturi dok se ne dobije bistra otopina. Ta se otopina ohladi na 5 °C i dodaje se otopina izopropilsulfonil-klorida (148 g, 1,04 mol) u CH2Cl2 (250 mL) kap po kap uz miješanje kroz 2 sata. Smjesa se postupno zagrijava na sobnu temperaturu kroz 16 sati. GC analiza pokazala je potpuni utrošak početnog materijala, (2R)-2-fenilpropilamina.
Smjesa se ohladi na 8 °C i kap po kap se dodaje 2N HCl (500 mL). Organska faza se izdvoji i ekstrahira s vodom (1 × 500 mL) i zasićenim NaHCO3 (1 × 500 mL). Organska faza se izolira, osuši (Na2SO4) i filtrira pomoću gravitacije. Filtrat se koncentrira pod sniženim tlakom da bi nastao ((2R)-2-fenilpropil) [(metiletil)sulfonil]amin (230 g, 96 %) kao blijedo žuto ulje. 1H NMR (CDCl3, 300 MHz) δ 7,34 (m, 2H), 7,23 (m, 3H), 3,89 (br t, 1H, J=5,4), 3,36 (m, 1H), 3,22 (m, 1H), 3,05 (m, 1H), 2,98 (m, 1H), 1,30 (d, 3H, J=7,2), 1,29 (d, 3H, J=6,9), 1,25 (d, 3H, J=6,9).
Priprema [(2R)-2-(4-jodofenil)propil][(metiletil)sulfonil]amina
[image]
Shema I, korak E: Otopina ((2R)-2-fenilpropil)[(metiletil)sulfonil]amina (37,1 g, 0,154 mol) u ledenoj octenoj kiselini (185 mL), miješana na sobnoj temperaturi, tretirana je koncentriranom H2SO4 (16,0 g, 0,163 mol) koja je dodavana polako, kap po kap, nakon čega je isprana s H2O (37 mL). Toj su otopini (~30 °C) dodani H5IO6 (8,29 g, 0,0369 mol) i jod (17,9 g, 0,0707 mol). Nastala reakcijska smjesa zagrijava se i miješa 3 h na 60 °C. Nakon što je HPLC analiza potvrdila utrošak početnog materijala, reakcijska smjesa ohlađena je na 30 °C i dodana je 10% vodena otopina NaHSO3 (220 mL), kap po kap, uz održavanje temperature između 25 °C i 30 °C. Smjesa kristalizira u krutu masu hlađenjem na 0-5 °C.
Krutine se filtriraju pomoću vakuuma i isperu s H2O da bi se dobile 61,7 g sirovih krutina koje se ponovo otope u toplom MTBE (500 mL). Ova otopina se ekstrahira pomoću H2O (2 × 200 mL) i zasićenog NaHCO3 (1 × 200 mL), a organska faza se posuši (MgSO4), filtrira i koncentrira pod sniženim tlakom do ~200 mL. Dobivenoj otopini dodaje se heptan (100 mL) kap po kap, uz polagano miješanje dok ne započne kristalizacija. Doda se još 100 mL heptana i nastala suspenzija polako se miješa na sobnoj temperaturi preko noći. Smjesa se zatim ohladi (0 °C), filtrira, a skupljene krutine isperu se heptanom. Krutine se osuše na zraku, pri čemu nastaje spoj iz podnaslova, [(2R)-2-(4-jodofenil)propil][(metiletil)sulfonil]amin (33,7 g, 59,8%) kao bijeli prah. Kiralna kromatografija pokazala je 100 % e.e.
1H NMR (CDCl3, 300 MHz) δ 7,66 (d, 2H, J=8,1), 6,98 (d, 2H, J=8,4), 3,86 (br t, 1H, J=5,1), 3,33 (m, 1H), 3,18 (m, 1H), 3,06 (m, 1h), 2,92 (m, 1H), 1,30 (d, 3H, J=6,6), 1,27 (d, 6H, J=6,6).
Priprema (metilsulfonil)(2-feniletil)amina
[image]
Shema II, korak A: otopini feniletilamina (12,1 g, 0,100 mol) i trietilamina (11,1 g, 0,110 mol) u CH2Cl2 (50 mL) na 10 °C dodan je metansulfonil-klorid (12,6 g, 0,110 mol) kap po kap tijekom 10 min. Otopina se miješa na sobnoj temperaturi 1,5 h i zatim se ispere 1N HCl (5 × 20 mL). Organska faza direktno se koncentrira da bi dala spoj iz podnaslova, (metilsulfonil)(2-feniletil)amin (21,2 g, 93,3%) u obliku ulja.
1H NMR (CDCl3, 300 MHz) δ 7,32 (m, 2H), 7,23 (m, 3H), 4,30 (br s, 1H), 3,40 (t, 2H, J=3,9), 2,88 (t, 2H, J=4,2), 2,81 (s, 3H).
Priprema [2-(4-jodofenil)etil](metilsulfonil)amina
[image]
Shema II, korak B: otopini (metilsulfonil)(2-feniletil)amina (205 g, 1,03 mol), vode (200 mL) i 95 % sulfatne kiseline (111 g, 1,08 mol) u octenoj kiselini (1 L ), koja se miješa na sobnoj temperaturi, dodan je jod (111 g, 0,438 mol) i perjodna kiselina (H5IO6, 45,6 g, 0,206 mol). Reakcijska smjesa zagrijava se na 70-75 °C tijekom 3 h. Zatim se prestane zagrijavati, a tamnoljubičasta reakcijska smjesa ostavi se preko noći na sobnoj temperaturi. Dodaju se kuglice kalij-hidroksida (85%, 143 g, 2,16 mol) da bi se neutralizirala sulfatna kiselina, a zatim se doda zasićena vodena otopina natrij-sulfita u količini dovoljnoj da obezboji smjesu, pri čemu nastaje bijela suspenzija. Suspenzija se ohladi na 15 °C i flitrira. Filterski “kolač” se pažljivo smrvi u vodi, otopi u CH2Cl2 (1 L) i ekstrahira s dodatnom vodom (2 × 200 mL). Organska faza se koncentrira pod sniženim tlakom da bi dala spoj iz podnaslova, [2-(4-jodofenil)etil] (metilsulfonil)amin, (201 g, 60,2 %) kao bijeli prah.
1H NMR (CDCl3, 300 MHz) δ 7,64 (d, 2H, J=4,8), 6,97 (d, 2H, J=5,1), 4,37 (br t, 1H, J=4), 3,36 (app. q, 2H, J=3,9, 2,85 (s, 3H), 2,82 (t, 2H, J=3,9).
Priprema (terc-butoksi)-N-[2-(4-jodofenil)etil]-N-(metilsulfonil)karboksamida
[image]
Shema II, korak C: otopina [2-(4-jodofenil)etil](metilsulfonil)amina (201 g, 0,618 mol), 4-dimetilaminopiridina (3,8 g, 0,031 mol) i di-terc-butil-dikarbonata (162 g, 0,744 mol) u CH2Cl2 (1 L) na sobnoj temperaturi miješa se preko noći. Reakcijska smjesa ispere se vodom (2 × 400 mL), a organska faza se koncentrira na oko 600 mL i dodaju se heksani (400 mL). Ova smjesa ponovo se ispere vodom (400 mL) i koncentrira se u krutinu koja se suspendira u heksanima (600 mL) i filtrira. Skupljene krutine se osuše pod sniženim tlakom da bi dale spoj iz podnaslova, (terc-butoksi)-N-[2-(4-jodofenil)etil]-N-(metilsulfonil)karboksamid (241,5 g, 91,5%) kao bijelu krutinu.
1H NMR (CDCl3, 300 MHz) δ 7,63 (d, 2H, J=7,8), 6,98 (d, 2H, J=7,8), 3,88 (t, 2H, J=6,9), 3,10 (s, 3H), 2,88 (t, 2H, J=6,9), 1,51 (s, 9H).
Priprema (terc-butoksi)-N-(metilsulfonil)-N-{2-[4-(4,4,5,5-tetrametil(1,3,2-dioksaborolan-2-il))fenil]etil}karboksamida
[image]
Shema II, korak D: degaziranoj otopini (terc-butoksi)-N-[2-(4-jodofenil)etil]-N-(metilsulfonil)karboksamida (128 g, 0,300 mol), trietilamina (91,1 g, 0,900 mol) i 1,1’-bis(difenilfosfino)ferocendiklorpaladij (II)-CH2Cl2 kompleksa (2,9 g, 0,0035 mol) u acetonitrilu (600 mL) kap po kap se dodaje pinakolboran (50 g, 0,391 mol). Smjesa se miješa na 70-74 °C tijekom 8 h i zatim se ohladi na sobnu temperaturu. Reakcijska smjesa se koncentrira u tekuće ulje koje se razdijeli između MTBE (500 mL) i vode (500 mL). Organska faza se izdvoji i ispere vodom (2 × 200 mL) i koncentrira u ostatak koji je djelomično otopljen heptanom (1 L). Frakcija topljiva u heptanu filtrira se kroz Celite® 521 i koncentrira u ulje (95 g). Ostatak se otopi u acetonu (600 mL) i heptanu (600 mL) i filtrira kroz Celite® 521. Kombinirani filtrati se koncentriraju u 95 g smjese molarnog omjera 3:1 (1H NMR, 81,0% mase) spoja iz podnaslova (terc-butoksi)-N-(metilsulfonil)-N-{2-[4-(4,4,5,5-tetrametil(1,3,2-dioksaborolan-2-il))fenil]etil}karboksamid (60,3 %, prinos korigiran na potentno).
1H NMR (CDCl3, 300 MHz) δ 7,75 (d, 2H, J=7,8), 7,23 (d, 2H, J=8,1), 3,87 (t, 2H, J=8,1), 2,99 (s, 3H), 2,90 (t, 2H, J=7,5), 1,53 (s, 9H), 1,33 (s, 6H), 1,27 (s, 6H).
Priprema (metilsulfonil){2-[4-(4,4,5,5-tetrametil(1,3,2-dioksaborolan-2-il))fenil]etil}amina
[image]
Shema II, korak E: u 2 L bocu napunjenu otopinom (terc-butoksi)-N-(metilsulfonil)-N-{2-[4-(4,4,5,5-tetrametil(1,3,2-dioksaborolan-2-il))fenil]etil}karboksamida (98,7 g, 0,232 mol), uz miješanje u CH2Cl2 (500 mL) dodaje se trifluorooctena kiselina (82 mL, 121,4 g, 1,06 mol) kap po kap kroz lijevak za dodavanje. Nije opažena egzotermija, i reakcijska otopina miješa se na sobnoj temperaturi 18 h.
HPLC analiza pokazala je 98% izvršenje reakcije, pa je ohlađena (5 °C) reakcijska smjesa neutralizirana polaganim dodavanjem 5N NaOH (175 mL). pH vodene faze iznosi 10,5. Faze se razdvoje i vodena faza je ekstrahirana s CH2Cl2 (50 mL). Kombinirane CH2Cl2 faze isprane su slanom vodom (2 × 100 mL) i vodom (1 × 100 mL). CH2Cl2 faza razrijeđena je heptanom (300 mL) i koncentrirana je pod sniženim tlakom da bi se dobila suspenzija izolirana filtracijom. Skupljene krutine isprane su pentanom (2 × 100 mL) i osušene u vakuumu da bi nastao spoj iz podnaslova, (metilsulfonil){2-[4-(4,4,5,5-tetrametil(1,3,2-dioksaborolan-2-il))fenil]etil}amin, (69,0 g, 91,4%) kao bijeli prah.
1H NMR (CDCl3, 300 MHz) δ 7,77 (d, 2H, J=8,1), 7,22 (d, 2H, J=7,8), 4,26 (br t, 1H, J=6), 3,40 (q, 2H, J=6,9), 2,89 (t, 2H, J=6,6), 2,82 (s, 3H), 1,34 (s, 12H).
Priprema 4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}benzen-borne kiseline
[image]
Shema II, korak F: (Metilsulfonil){2-[4-(4,4,5,5-tetrametil(1,3,2-dioksaborolan-2-il))fenil]etil}amin (68,0 g, 0,209 mol) unese se u 2L bocu i kombinira s acetonom (600 mL), 1N amonij-acetatom (600 mL) i NaIO4 (168,1 g, 0,786 mol). Smjesa se miješa na sobnoj temperaturi preko noći. Reakcijska smjesa se filtrira da bi se uklonile netopljive tvari i da bi nastao filtrat A. Skupljene krutine isprane su acetonom (2 × 100 mL) i taj je filtrat spojen s filtratom A. Spojeni filtrati koncentrirani su pod sniženim tlakom u 600 mL da bi nastao talog prikupljen filtracijom. Skupljene krutine osušene su na zraku da bi nastalo 110 g sirovog materijala. Taj materijal suspendiran je u vodi (100 mL) i dodavan je 5N NaOH dok se ne postigne pH od 12,5. Nastala suspenzija se filtrira i filtrat je tretiran s ugljikom koji obezboji otopinu (Darco 6-60). Smjesa se filtrira i filtrat je razrijeđen s 10 N H2SO4 dok pH ne postigne 5,0, da bi se istaložio spoj iz podnaslova. Talog se skupi filtracijom i osuši pod sniženim tlakom da bi se dobio spoj iz podnaslova, 4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}benzen-borna kiselina, (41,9 g, 82,5%) kao bijeli prah.
1H NMR (aceton-d6, 300 MHz) δ 7,82 (d, 2H, J=8,4), 7,27 (d, 2H, J=7,8), 7,11 (s, 2H), 6,03 (m, 1H), 3,36 (m, 2H), 2,91 (m, 2H), 2,84 (2, 3H).
Priprema konačnog spoja iz naslova
Shema III: Pripremljena je vodena otopina kalij-formijata na slijedeći način. U 15 mL vode dodan je KOH (85% listići, 6,73 g, 0,102 mol), zatim 98% mravlja kiselina (4,70 g, 0,102 mol). Alternativno je moguće koristiti komercijalno dostupan kalij-formijat. Toj je otopini zatim dodan K2CO3 (2,76 g, 0,0210 mol), 4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}benzen-borna kiselina (4,62 g, 0,190 mol), 1-propanol (100 mL) i [(2R)-2-(4-jodofenil)propil][(metiletil)sulfonil]amin (7,35 g, 0,200 mol). Mješavina je deoksigenirana putem tri ciklusa vakuuma i ponovnog punjenja N2. Dodan je koloidni paladij (0,0215 g, 0,0002 mol) i smjesa je ponovo deoksigenirana kroz tri ciklusa vakuuma i ponovnog punjenja N2. Reakcijska smjesa je zagrijana u prethodno zagrijanoj uljnoj kupelji na 88 °C i miješa se preko noći.
HPLC analiza pokazala je potpuni utrošak 4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}benzen-borne kiseline i smjesa je razrijeđena etil-acetatom i filtrirana kroz Celite® da bi se uklonio paladij. Smjesa se koncentrira pod sniženim tlakom i kruti ostatak se skupi i rekristalizira iz 1:1 aceton/vode da bi nastao konačan spoj iz naslova, {(2R)-2-[4-(4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}fenil)fenil]propil}[(metiletil)sulfonil]amin, (6,2 g, 75%), kao bijeli kristalinični prah.
1H NMR (CDCl3, 300 MHz) δ 7,54 (dd, 4H, J=1,8, 8,1), 7,29 (dd, 4H, J=1,8, 8,1), 4,27 (t, 1H, J=6,6), 3,91 (m, 1H), 3,43 (q, 2H, J=6,6), 3,37(dd, 1H, J=5,7, 7,5), 3,26 (m, 1H), 3,07 (m, 2H), 2,93 (t, 2H, J=6,6), 2,87 (s, 3H), 1,34 (d, 3H, J=7,2), 1,31 (d, 3H, J=6,9), 1,27 (d, 3H, J=6,6).
Dodatna priprema {(2R)-2-[4-(4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}fenil)fenil]propil}[(metiletil)sulfonil]amina
Shema III: u 3L bocu s jednim grlom i okruglim dnom, u kojoj se nalazi magnetić za miješanje, stavi se kalij-formijat (112,8 g, 1,34 mol, 5,1 eq) i voda (200 mL) da bi se dobila otopina pH=8. Dodaju se kalij-karbonat (72,7 g, 0,526 mol, 2,0 eq) i 4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}benzen-borna kiselina (60,8 g, 0,250 mol, 0,95 eq), pri čemu nastaje suspenzija koja se miješa i u koju se doda 1-propanol (720 mL). Zatim se dodaju [(2R)-2-(4-jodofenil)propil][( metiletil) sulfonil]amin (96,6 g, 0,263 mol, 1,0 eq) i dodatni 1-propanol (600 mL). Nastala smjesa miješa se 3 minute. Za to vrijeme na reakcijsku tikvicu se namjesti plašt za zagrijavanje i povratno hladilo hlađeno glikolom. Sistemu se polako uvodi vakuum (10-20 torr) tijekom 10 minuta. Miješanje se zaustavlja zbog dodatnog taloženja u ohlađenom sustavu. Međutim, nakon 30 minuta, sustavu se vrati atmosferski tlak uz dušik. Uz blago zagrijavanje, tikvica se evakuira i ponovo napuni dušikom još dva puta. Zaustavi se miješanje i u tikvicu se brzo doda koloidni paladij (0,28 g, 0,0026 mol, 0,01 eq). Miješanje se nastavi i sustav se ponovo evakuira i vrati pod atmosferski tlak uz dušik kroz 2-minutni ciklus. Ovo evakuiranje/čišćenje dušikom ponavlja se još dva puta u 15-sekundnim ciklusima i smjesa se zagrijava do refluksa.
Nakon 16 sati, uzme se alikvot i analizira pomoću HPLC (detekcija na 275 nm). Analiza je pokazala 0,07% akiralnog dimera, (metilsulfonil){2-[4-(4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}fenil)fenil]etil}amina, u odnosu na željeni produkt, {(2R)-2-[4-(4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}fenil)fenil]propil}[(metiletil)sulfonil]amin. Reakcijska smjesa se ohladi na 50 °C i doda se etil-acetat (500 mL). Reakcijska smjesa se zatim ohladi na sobnu temperaturu i počinje se taložiti produkt, {(2R)-2-[4-(4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}fenil)fenil]propil} [(metiletil)sulfonil]amin. Doda se još etil-acetata (1L) da ponovo otopi produkt. Gornja, organska faza se odlije i filtrira kroz Celite® da se ukloni metalni paladij. Filter se ispere 1-propanolom. Homogeni filtrat se koncentrira pod smanjenim tlakom da bi se uklonio n-propanol i nakon uklanjanja 1,5 L destilata, nastala suspenzija se filtrira. Kombinirani filteri se osuše da bi se dobilo 109,8 g konačnog, sirovog spoja iz naslova.
Rekristalizacija: nepročišćeni spoj iz naslova (109,8 g) se otopi u acetonu (490 mL). Ova otopina se filtrira kroz stakleni filter da bi se zadržala mala količina tamnog netopljivog materijala. Uz polagano miješanje, filtratu se dodaje voda (300 mL) tijekom 15 minuta. Nastala suspenzija se miješa 15 minuta i tijekom 10 minuta se dodaje još vode (20 mL). Suspenzija se miješa još 30 minuta na sobnoj temperaturi i filtrira se. Filter se ispere 1:1 otopinom acetona i vode (600 mL) i osuši na 35 °C preko noći. Ovaj postupak daje 80,3 g (81,1%) {(2R)-2[-(4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}fenil)fenil]propil}[(metiletil)sulfonil]amina kao bijeli kristalinični prah, srednje veličine čestica oko 29-34 mikrona. HPLC analiza pokazala je 0,01% akiralnog dimera, (metilsulfonil){2-[4-(4-{2-[metilsulfonil)amino]etil}fenil)fenil]etil}amina, i 0,02% kiralnog dimera, ((2R)-2-{4-[4-((1R)-1-metil-2-{[(metiletil)sulfonil]amino}etil)fenil]fenil}propil)[(metiletil)sulfonil]amina.
Primjer 2
Alternativna priprema {(2R)-2-[4-(4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}fenil)fenil]propil}[(metiletil)sulfonil]amina
Priprema 4-{2-[(terc-butoksi)-N-(metilsulfonil)karbonilamino]etil}benzen-borne kiseline
[image]
Shema IIIA, korak A: Otopini (terc-butoksi)-N-(metilsulfonil)-N-{2-[4-(4,4,5,5-tetrametil(1,3,2-dioksaborolan-2-il))fenil]etil}karboksamida (81,0% potentan, 95 g, 0,18 mol, pripremljeno u primjeru 1) u acetonu (2 L) pri sobnoj temperaturi doda se 1N amonij-acetat (1 L) i natrij-perjodat (145 g, 0,678 mol) uz miješanje. Reakcija se odvija preko noći. Reakcijska smjesa koncentrira se da bi se uklonio aceton, a vodena faza se odlije od uljnog produkta. Vodena faza se ekstrahira uz CH2Cl2 (100 mL) i MTBE (2 × 100 mL). HPLC analiza (60 % CH3CN/40% H2O, 2 mL/min, Zorbax C-18, 205 nm) organske faze pokazala je da je produkt iz nje uklonjen. Vodena faza (koja sadrži produkt) se doda u CH2Cl2 (450 mL) te se dodaje 1N H2SO4 dok se ne postigne pH vodene faze 3,05. Faze se razdvoje i vodena faza se ekstrahira uz CH2Cl2 (100 mL). Kombinirani organski ekstrakti (koji sadrže produkt) koncentriraju se u ulje (58,5 g) koje preko noći kristalizira. Nastala čvrsta masa smrvi se u heptanu (100 mL) uz 10% MTBE da bi nakon filtracije i sušenja pod sniženim tlakom dala produkt iz podnaslova, 4-{2-[(terc-butoksi)-N-(metilsulfonil) karbonil amino] etil}benzen-bornu kiselinu, (47,7 g, 77,2%) kao bijeli prah.
1H NMR (d6-DMSO, 300 MHz) δ 7,83 (d, 2H, J=4,8), 7,24 (d, 2H, J=5,1), 7,12 (s, 2H), 3,90 (t, 2H, J=3,9), 3,12 (s, 3H), 2,95 (t, 2H, J=4,5), 1,52 (s, 9H).
Priprema konačnog spoja iz naslova
Shema IIIA, korak B: ciklus 1. U 1000 mL tikvicu s okruglim dnom i 3 grla stave se [(2R)-2-(4-jodofenil)propil][(metiletil)sulfonil]amin (15,0 g, 0,0408 mol, pripremljeno u primjeru 1), 4-{2-[(terc-butoksi)-N-(metilsulfonil)karbonilamino]etil}benzen-borna kiselina (19,1 g, 0,0557 mol), K2CO3 (6,8 g, 0,0490 mol) i 1-propanol (300 mL). Toj smjesi zatim se dodaju voda (42 mL) i napokon Pd(OAc)2 (18 mg, 8,17 × 10-5 mol, 0,2 mol%). Nastala svijetla otopina blijedo jantarne boje zagrijava se do refluksa (87 °C) da bi postala tamno jantarna i zatim jasna maslinasta otopina uz tamne čestice (Pd°). Reakcija se miješa 20 sati i ohladi na sobnu temperaturu. TLC analiza (1:9 EtOAc/ CH2Cl2 ) nastale otopine prljavo bijele boje pokazala je željeni produkt (Rf 0,32), potpuni utrošak [(2R)-2-(4-jodofenil)propi][(metiletil)sulfonil]amina (Rf 0,60) i samo tragove 4-{2-[(terc-butoksi)-N-(metilsulfonil) karbonil amino]etil}benzen-borne kiseline (Rf 0,49). Suspenzija se razrijedi s EtOAc (300 mL) da bi nastala bistra, blijedo žuta otopina koju se filtrira kroz Celite® (prethodno zasićenog s EtOAc).
Nakon ispiranja Celite® sa EtOAc filtrat se spoji s identičnim filtratom iz ciklusa 2, koji je proveden identično kao što je gore opisano. Kombinirani filtrati se koncentriraju pod sniženim tlakom da bi nastale bijele krutine koje razrijeđene s EtOAc (1 L) i 10% K2CO3 (300 mL) tvore bistru bifaznu otopinu jantarne boje koja se protrese. Vodena faza se ponovo ekstrahira s EtOAc (300 mL), a kombinirane organske faze (1500 mL) se osuše (MgSO4), filtriraju i koncentriraju u volumen od otprilike 620 mL u 3L boci s okruglim dnom. Bistra, blijedo žuta otopina se polako miješa uz zagrijavanje na 60 °C. Kap po kap se dodaje heptan (400 mL) kroz poseban lijevak u otopinu EtOAc koja se miješa pri 60 °C (17 volumena EtOAc/11 volumena heptana). Heptani se dodaju u periodu od 1,5 h, a bistra, blijedo žuta otopina se polako hladi uz sporo miješanje preko noći. Nastale bijele kristalinične krutine ohlade se na 0 °C, filtriraju i isperu s minimalnom količinom 1:1 EtOAc/heptana da bi se dobio konačni spoj iz naslova, {(2R)-2-[4-(4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}fenil)fenil]propil} [(metiletil)sulfonil]amin, (27,1 g, 75,7%) kao bijeli kristalinični prah.
Primjer 3
Alternativna priprema ((2R)-2-fenilpropil)[(metiletil)sulfonil]amina
[image]
Priprema (2R)-2-fenilpropan-1-ola
500 mL-boca s okruglim dnom i tri grla, osušena u sušioniku i opremljena s mehaničkom miješalicom, termometrom i plaštem s kontinuiranim protokom dušika napuni se 2,0 M otopinom trimetilaluminija (65,6 mL, 131,2 mmol) i toluena (75,0 mL). Reakcijska otopina zatim se ohladi na ~60 °C u kupelji od suhog leda i acetona. Toj se otopini dodaje R-stiren-oksid otopljen u 100,0 mL toluena u periodu od 50, 0 minuta (reakcija je egzotermna i može se kontrolirati brzinom dodavanja supstrata). Nakon miješanja pri toj temperaturi tijekom 60,0 minuta, reakcija se dovede na sobnu temperaturu i miješa 4 sata. Reakcija se povratno gasi na sobnoj temperaturi pomoću guste otopine THF (100,0 mL) i natrij-sulfat-dekahidrata (46,0 g), vrlo oprezno tijekom 90 minuta (gašenje je egzotermno uz razvijanje plina). Nastali talog se filtrira preko “hyflo” smole za filtraciju, a filtrat se koncentrira da bi dao spoj iz podnaslova, (2R)-2-fenilpropan-1-ol (11,03 g, 92,6%) u obliku ulja.
1H NMR (CDCl3) δ 1,28-1,29 (d, 3H, J=6,9 Hz), 1,5 (b, 1H), 2,9-3,0 (m, 1H), 3,69-3,70 (d, 2H, J=6,64 Hz), 7,24-7,35 (aromat); 13C NMR (CDCl3) δ 18,31, 43,15, 69,40, 127,38, 128,20, 129,26, 144,39.
Priprema 2-((2R)-2-fenilpropil)izoindolin-1,3-diona
250,0 mL-boca s okruglim dnom i tri grla, opremljena mehaničkom miješalicom, termometrom i plaštem s kontinuiranim protokom dušika napuni se (2R)-2-fenilpropan-1-olom (2,0 mL, 14,32 mmol), ftalimidom (2,1 g, 14,32 mmol), trifenilfosfinom (5,63 g, 21,48 mol) i THF (70,0 mL). Toj se otopini pri sobnoj temperaturi doda otopina dietilazodikarboksilata (3,38 mL, 21,48 mmol) otopljenog u THF (10,0 mL) u periodu od 15-20 minuta (reakcija je blago egzotermna i temperatura poraste do 50 °C, a pri kraju dodavanja boja prelazi iz bistre u crvenkastu). Reakcija se miješa na sobnoj temperaturi preko noći. Crvenoj otopini doda se voda (50,0 mL), a organska faza ekstrahira se kloroformom (140, 0 mL). Organska otopina osuši se bezvodnim magnezij-sulfatom, filtrira i koncentrira pod sniženim tlakom u ulje. Ulju se uz miješanje doda heptan (150, 0 mL). Talog se filtrira, a filtrat koncentrira u ulje. Ulje se filtrira preko silikagela uz 1:1 etilacetat/heksana, a koncentriranje frakcija produkata daje spoj iz podnaslova, 2-((2R)-fenilpropil)izoindolin-1,3-dion, (4,27 g, 96%) kao ulje koje postaje čvrsto na sobnoj temperaturi.
1H NMR (CDCl3) δ 1,3 (d, 3H), 3,3-4,0 (m, 1H), 3,7-3,9 (m, 2H), 7,1-7,3 (aromat, m, 2H), 7,63-7,7 (aromat, m, 2H), 7,8-7,85 (aromat, m, 4H).
Priprema (2R)-2-fenilpropilamina
500 mL-boca s okruglim dnom i tri grla, opremljena mehaničkom miješalicom, termometrom i lijevkom za dodavanje napuni se 2-((2R)-2-fenilpropil)izoindolin-1,3-dionom (11,54 g, 34,49 mmol), toluenom (200,0 mL) i bezvodnim hidrazinom (2,73 mL, 86,99 mmol). Reakcijska smjesa se miješa na sobnoj temperaturi 3 sata i zatim se 2 sata zagrijava na 90-95 °C. Smjesa se ohladi na sobnu temperaturu, talozi filtriraju, a filtrati se koncentriraju da bi dali spoj iz podnaslova, (2R)-2-fenilpropilamin (5,58 g, 94,9%) kao ulje.
1H NMR (CDCl3) δ 1,21 (d, 3H), 1,40-1,60 (b, 2H), 2,68-2,80 (m, 1H), 2,81-2,87 (m, 2H), 7,20 (m, 2H), 7,32 (m, 2H).
Priprema spoja iz naslova
Otopini (2R)-2-fenilpropilamina (1,2 g, 8,87 mmol) u heksanu (16,0 mL) doda se trietilamin (2,47 mL, 17,74 mmol) i dimetilaminopiridin (0,30 g, 2,47 mmol). Reakcijska smjesa se ohladi na 5 °C, a zatim se doda otopina izopropilsulfonil-klorida (0,97 mL, 8,69 mmol) otopljena u metilen-kloridu (6,0 mL) u periodu od 15 minuta. Smjesa se miješa 45 minuta, a zatim na sobnoj temperaturi još 120 minuta. Reakcija se zaustavlja 1N HCl (20,0 mL), a organska faza ekstrahira metilen-kloridom (25,0 mL). Organski sloj osuši se bezvodnim magnezij-sulfatom, filtrira, a filtrat se koncentrira da bi dao spoj iz naslova, ((2R)-2-fenilpropil)[(metiletil)sulfonil]amin, (1,93 g, 90,1%) u obliku ulja.
1H NMR (CDCl3) δ 1,25 (d, 3H, J=6,9 Hz), 1,29 (d, 3H, J=6,9 Hz), 1,30 (d, 3H, J=7,2 Hz), 2,98 (m, 1H), 3,05 (m, 1H), 3,22 (m, 1H), 3,36 (m, 1H), 3,89 (b, 1H), 7,23 (m, 2H), 7,34 (m, 2H).
Sposobnost spojeva formule I za potencijaciju odgovora posredovanog glutamatnim receptorima može se odrediti korištenjem indikatorskih boja s fluorescentnim kalcijem (Molecular Probes, Eugene, Oregon, Fluo-3) i mjerenjem otpuštanja kalcija izazvanog glutamatom u HEK293 stanicama transfeciranim Glu4, kako je dolje detaljnije opisano.
U jednom testu, pripremljene su pločice s 96 jažica na koje su u jednom sloju nasađene konfluentne HEK 293 stanice koje stabilno eksprimiraju humani Glu4B (postignuto kako je opisano u Evropskoj patentnoj prijavi broj EP-A1-583917). Medij iz jažica se odlije, a jažice se jedanput isperu s 200 μL pufera (glukoza, 10 mM, natrij-klorid, 138 mM, magnezij-klorid, 1 mM, kalij-klorid, 5 mM, kalcij-klorid, 5 mM, N-[2-hidroksietil]-piperazin-n-[2-etansulfonska kiselina], 10 mM, pH od 7,1 do 7,3). Pločice se zatim inkubiraju 60 minuta u mraku uz 20 μM Fluo3-AM boju (Molecular Probes Inc., Eugene, Oregon) u puferu u svakoj jažici. Nakon inkubacije, svaka jažica se jedanput ispere sa 100 μL pufera. Zatim se doda 200 μL pufera i pločice se inkubiraju 30 minuta.
Otopine upotrijebljene u testu pripremljene su kako slijedi. Pripremljene su 30 μM, 10 μM, 3 μM i 1 μM otopine ispitivanog spoja, uz pufer iz 10 mM otopine ispitivanog spoja u DMSO. Pripremljeno je 100 μM otopina ciklotiazida dodavanjem 3 μL 100 mM ciklotiazida u 3 mL pufera. Kontrolna puferska otopina pripremljena je dodavanjem 1,5 μL DMSO u 498,5 μL pufera.
Svaki test izvodi se kako slijedi. 200 μL pufera u svakoj jažici se odlije i zamijeni s 45 μL kontrolne puferske otopine. Bazično fluorescentno mjerenje vrši se pomoću FLUOROSKAN II fluorimetra (Labsystems, Needham Heights, MA, USA, Division of Life Sciences International Plc). Pufer se zatim ukloni i zamijeni s 45 μL pufera i 45 μL ispitivanog spoja u puferu u odgovarajućim jažicama. Drugo fluorescentno očitanje vrši se nakon inkubacije od 5 minuta. Zatim se u svaku jažicu doda 15 μL 400 μM otopine glutamata (konačna koncentracija glutamata je 100 μM) i mjeri se treći put. Aktivnosti ispitivanih spojeva i otopina ciklotiazida određuju se oduzimanjem drugog od trećeg očitanja (fluorescencija po dodatku glutamata u prisutnosti ili odsutnosti ispitivanog spoja ili ciklotiazida) i izražavaju se relativno prema porastu fluorescencije izazvanog 100 μM ciklotiazidom.
U drugom testu, HEK293 stanice koje stabilno ekprimiraju humani GluR4 (postignuto kako je opisano u Evropskoj patentnoj prijavi broj EP-A1-583917) korištene su u elektrofiziološkoj karakterizaciji potencijatora AMPA receptora. Otopina za izvanstanično mjerenje sadrži (u mM): 140 NaCl, 5 KCl, 10 HEPES, 1 MgCl2, 2 CaCl2, 10 glukoze, pH = 7,4 uz NaOH, 295 mOsmkg-1. Otopina za unutarstanično mjerenje sadrži (u mM): 140 CsCl, 1 MgCl2, 10 HEPES, (N-[2-hidroksietil]piperazin-N1-[2-etansulfonska kiselina]) 10 EGTA (etilen-bis(oksietilen-nitrilo)tetraoctena kiselina), pH = 7,2 uz CsOH, 295 mOsmkg-1. Uz ove otopine, mjerne pipete imaju otpor od 2-3 MΩ. Korištenjem tehnike fiksacije potencijala na cijeloj stanici (Hamill et al. (1981) Pflügers Arch., 391:85-100), stanice se fiksiraju pri –60 mV i izazovu se odgovori kontrolne struje na 1 mM glutamat. Odgovori na 1 mM glutamat zatim se određuju u prisutnosti ispitivanog spoja. Spojevi se smatraju aktivnima u testu ako u koncentraciji od 10 μM ili manjoj proizvode porast struje izazvan 1 mM glutamatom veći od 10%.
U cilju određivanja jakosti ispitivanih spojeva, koncentracija ispitivanog spoja u inkubacijskoj otopini i uz glutamat, povećava se u polu-logaritamskim jedinicama dok se ne opaža maksimalni efekt. Ovako prikupljeni podaci uvrste se u Hillovu jednadžbu, pri čemu se dobiva EC50 vrijednost, indikacija jakosti ispitivanog spoja. Reverzibilnost aktivnosti ispitivanog spoja određuje se procjenom kontrolnih odgovora na 1 mM glutamat. Kad se ponovo uspostave kontrolni odgovori na izazov glutamatom, potencijacija ovih odgovora djelovanjem 100 μM ciklotiazida određuje se njegovim unošenjem u inkubacijsku otopinu i otopinu koja sadrži glutamat. Na taj način može se odrediti efikasnost ispitivanog spoja u odnosu na ciklotiazid.
S drugog gledišta, ovaj izum daje farmaceutski sastav, koji podrazumijeva spoj formule 1 ili njegovu farmaceutski prihvatljivu sol, i farmaceutski prihvatljivo otapalo ili nosač.
Farmaceutski sastavi pripremaju se prema dobro poznatim procedurama i iz lako dostupnih sastojaka. U pripremanju sastava ovog izuma, aktivni sastojak obično se miješa s nosačem, razrjeđuje se ili uklapa u nosač, i može biti u obliku kapsule, vrećice, obloge ili drugog oblika spremnika. Kad nosač služi kao sredstvo za razrjeđivanje, može biti čvrst, polučvrst ili tekući materijal koji djeluje kao prenosilac, ekscipijent, ili medij za aktivni sastojak. Sastav može biti u obliku tableta, pilula, praška, pastila, kapsula, sašeta, napitka, suspenzije, emulzije, otopine, sirupa, aerosola, masti koje sadrže, na primjer, do 10% mase aktivnog sastojka, želatinoznih kapsula, čepića, sterilnih injektabilnih otopina, i sterilno pakiranih prašaka.
Neki primjeri prikladnih nosača, ekscipijenata i sredstava za razrjeđivanje uključuju laktozu, dekstrozu, saharozu, sorbitol, manitol, škrobove, biljne smole, gumu, arapsku gumu, kalcij-fosfat, alginate, tragakant, želatinu, kalcij-silikat, mikrokristaliničnu celulozu, polivinilpirolidon, celulozu, vodeni sirup, metil-celulozu, metil- i propil-hidroksibenzoate, talk, magnezij-stearat, polietilen-glikol i mineralno ulje. Formulacije mogu dodatno uključiti i agense za ovlaživanje, emulgiranje i suspendiranje, agense za očuvanje, zaslađivanje ili začine. Sastavi izuma mogu se formulirati tako da omogućuju brzo, pomoćno ili odgođeno otpuštanje aktivnog sastojka nako davanja pacijentu upotrebom postupaka poznatih u struci.
Sastavi se najčešće formuliraju u jedinici doziranja, gdje svaka doza sadrži od oko 5 mikrograma do oko 5 mg aktivnog sastojka, bolje oko 5 do 500 mikrograma aktivnog sastojka, najbolje oko 5 do 200 mikrograma aktivnog sastojka, a naročito se preferira od 5 do 100 mikrograma. Ovdje korišten izraz “aktivni sastojak” odnosi se na spoj uključen u cilj formule 1, kao što je {(2R)-2-[4-(4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil} fenil)fenil]propil}[(metiletil)sulfonil]amin.
Izraz “jedinica doziranja” odnosi se na fizički diskretnu jedinicu prikladnu za jedinstveno doziranje pacijentu, gdje svaka jedinica sadrži prethodno određenu količinu aktivnog sastojka, proračunatu da izazove željeni terapeutski učinak, u kombinaciji s prikladnih farmaceutskim nosačem, sredstvom za razrjeđivanje ili ekscipijentom. Komponente formulacije spajaju se u skladu sa standardnom praksom i postupcima poznatima prosječnim stručnjacima područja, koristeći uobičajene tehnike formulacije i proizvodnje. Sljedeći primjeri formulacije su samo ilustrativni i ne namjeravaju ni na koji način ograničiti inventivnost. Reagensi i početni materijali lako su dostupni prosječnim stručnjacima područja.
Formulacija
Kapsule od tvrde želatine pripremljene su upotrebom sljedećih sastojaka da bi se dobile kapsule koje sadrže 0,005 mg, 0,040 mg, 0,200 mg, i 1,0 mg {(2R)-2-[4-(4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}fenil)fenil]propil} [(metiletil)sulfonil]amina:
[image]
Ovdje korišten izraz “PEG” odnosi se na polietilen-glikol. Ovdje korišten izraz “prikladni polietilen-glikol” odnosi se na polietilen-glikol koji je u čvrstom stanju na temperaturi nižoj od 35 °C i omogućuje otapanje {(2R)-2-[4-(4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}fenil)fenil]propil}[(metiletil)sulfonil]amina kad je prikladni polietilen-glikol u tekućem obliku. Primjeri prikladnih polietilen-glikola uključuju PEG 3350, PEG 6000, PEG 8000, i slično. Nadalje, podrazumijeva se da mješavina polietilen-glikola također ulazi u okvire “prikladnog polietilen-glikola”, kao što se PEG 300 ili PEG 400 miješaju s PEG veće molekulske mase. Preferirani prikladni polietilen-glikoli su PEG 3350, PEG 6000, PEG 8000, pri čemu je PEG 3350 najprikladniji. Specifičnije, na primjer, PEG 3350 se tali na temperaturi oko 62 °C, a {(2R)-2-[4-(4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}fenil) fenil] propil}[(metiletil)sulfonil]amin se dodaje uz miješanje dok se posve ne rastopi. Rastaljena otopina se zatim puni izravno u prikladne kapsule, kao što su kapsule od tvrde želatine. Otopina unutar kapsula stvrdnjava se hlađenjem na sobnu temperaturu.
Gornja formulacija pruža potrebnu ujednačenost sadržaja pri niskim dozama {(2R)-2-[4-(4-{2-[(metilsulfonil) amino]etil}fenil)fenil]propil} [(metiletil)sulfonil]amina. Nadalje, otapanjem spoja u PEG, stvaranje prašine u procesu proizvodnje kapsula je značajno smanjeno.
Ovdje korišten izraz “pacijent” odnosi se na sisavca, kao što je miš, zamorac, štakor, pas ili čovjek. Podrazumijeva se da je preferirani pacijent čovjek.
Izraz “tretiranje” (ili “tretirati”) ovdje je korišten u svom opće prihvaćenom značenju koje podrazumijeva nedozvoljavanje, sprečavanje, ograničavanje i usporavanje, zaustavljanje ili obrat napredovanja nastalog simptoma. Kao takva, metoda ovog izuma obuhvaća i terapeutsku i profilaktičku primjenu.
Ovdje korišten izraz “efektivna količina” odnosi se na količinu ili dozu spoja koja, po jednom ili više doza davanja pacijentu, postiže željeni efekt u pacijenta pod dijagnozom ili tretmanom.
Efektivnu količinu lako može odrediti dijagnostičar, stručnjak u području, upotrebom poznatih tehnika i praćenjem rezultata dobivenih u analognim okolnostima. U određivanju efektivne količine ili doze danog spoja, dijagnostičar mora uzeti u obzir više faktora, uključujući, ali ne i ograničavajući se na njih: vrstu sisavca, njegovu veličinu, dob i opće zdravlje, specifičnu bolest o kojoj je riječ, stupanj težine bolesti, individualni odgovor pacijenta, pojedini spoj koji se primjenjuje, način primjene, biološku dostupnost danog preparata, izabrani režim doziranja, upotrebu popratnih lijekova, i ostale relevantne uvjete. Na primjer, tipična dnevna doza može sadržati od oko 5 mikrograma do 5 miligrama aktivnog sastojka. Spojevi se mogu davati na razne načine, uključujući oralni, rektalni, kroz kožu, supkutani, intravenozni, intramusklarni, bukalni ili intranazalni put. Alternativno, spojevi se mogu davati putem kontinuirane infuzije.

Claims (29)

1. Spoj, naznačen time, da je formule: [image] ili njegova farmaceutski prihvatljiva sol.
2. Spoj, naznačen time, da je formule: [image] .
3. Pripravak, naznačen time, da obuhvaća spoj formule: [image] ili njegovu farmaceutski prihvatljivu sol u kombinaciji s farmaceutski prihvatljivim nosačem, sredstvom za razrjeđivanje ili ekscipijentom.
4. Postupak potencijacije funkcije glutamatnih receptora u pacijenta, naznačen time da obuhvaća davanje efektivne količine spoja formule: [image] ili njegove farmaceutski prihvatljive soli pacijentu.
5. Postupak liječenja depresije u pacijenta, naznačen time da obuhvaća davanje efektivne količine spoja formule: [image] ili njegove farmaceutski prihvatljive soli pacijentu.
6. Postupak liječenja shizofrenije u pacijenta, naznačen time da obuhvaća davanje efektivne količine spoja formule: [image] ili njegove farmaceutski prihvatljive soli pacijentu.
7. Postupak liječenja kognitivnog poremećaja u pacijenta, naznačen time da obuhvaća davanje efektivne količine spoja formule: [image] ili njegove farmaceutski prihvatljive soli pacijentu.
8. Proizvod koji se sastoji od ambalaže i spoja formule: [image] ili njegove farmaceutski prihvatljive soli, naznačenih time da ambalaža sadrži oznaku koja navodi da se dotični spoj može koristiti za liječenje bar jednog od navedenog: Alzheimerove bolesti, shizofrenije, kognitivnih poremećaja povezanih sa shizofrenijom, depresije i kognitivnih poremećaja.
9. Proizvod prema zahtjevu 8 naznačen time da spomenuta oznaka pokazuje da se navedeni spoj može koristiti u liječenju Alzheimerove bolesti.
10. Proizvod prema zahtjevu 8 naznačen time da spomenuta oznaka pokazuje da se navedeni spoj može koristiti u liječenju shizofrenije.
11. Proizvod prema zahtjevu 8 naznačen time da spomenuta oznaka pokazuje da se navedeni spoj može koristiti u liječenju depresije.
12. Proizvod prema zahtjevu 8 naznačen time da spomenuta oznaka pokazuje da se navedeni spoj može koristiti u liječenju kognitivnih poremećaja povezanih uz shizofreniju.
13. Farmaceutski pripravak, naznačen time da se sastoji od spoja formule: [image] ili njegove farmaceutski prihvatljive soli, u količini od oko 5 do oko 500 mikrograma.
14. Farmaceutski pripravak prema zahtjevu 13, naznačen time da je spoj formule: [image] ili njegova farmaceutski prihvatljiva sol prisutna u količini od oko 5 do oko 200 mikrograma.
15. Farmaceutski pripravak prema zahtjevu 13 naznačen time da je spoj formule: [image] ili njegova farmaceutski prihvatljiva sol prisutna u količini od oko 5 do oko 100 mikrograma.
16. Farmaceutski pripravak naznačen time da je pripremljen postupkom koji obuhvaća otapanje {(2R)-2-[4-(4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}fenil)fenil]propil][(metiletil)sulfonil]amina u prikladnom polietilen-glikolu u tekućem obliku, i zatim hlađenje otopine na sobnu temperaturu.
17. Farmaceutski pripravak prema zahtjevu 16 naznačen time da je polietilen-glikol prikladan za upotrebu baš polietilen-glikol 3350.
18. Farmaceutski pripravak prema zahtjevu 17 naznačen time da su farmaceutskim pripravkom napunjene odgovarajuće kapsule.
19. Farmaceutski pripravak prama zahtjevu 18 naznačen time da su odgovarajuće kapsule od tvrde želatine.
20. Farmaceutski pripravak prema zahtjevu 18 naznačen time da je {(2R)-2-[4-(4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}fenil)fenil]propil][(metiletil)sulfonil]amin prisutan u količini od oko 5 do oko 500 mikrograma u svakoj odgovarajućoj kapsuli.
21. Farmaceutski pripravak naznačen time da je otopljen {(2R)-2-[4-(4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil} fenil)fenil]propil][(metiletil)sulfonil]amin i prikladni polietilen-glikol.
22. Farmaceutski pripravak prema zahtjevu 21 naznačen time da je prikladan polietilen-glikol PEG 3350.
23. Farmaceutski pripravak prema zahtjevu 21 naznačen time da je {(2R)-2-[4-(4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}fenil)fenil]propil][(metiletil)sulfonil]amin prisutan u količini od oko 5 do oko 500 mikrograma.
24. Farmaceutski pripravak prema zahtjevu 21 naznačen time da je {(2R)-2-[4-(4-{2-[(metilsulfonil)amino]etil}fenil)fenil]propil][(metiletil)sulfonil]amin prisutan u količini od oko 5 do oko 500 mikrograma, a prikladan polietilen-glikol je PEG 3350.
25. Upotreba spoja formule: [image] naznačena time da se isti upotrebljava u proizvodnji lijeka za tretiranje Alzheimerove bolesti.
26. Upotreba spoja formule: [image] naznačena time da se isti upotrebljava u proizvodnji lijeka za tretiranje shizofrenije.
27. Upotreba spoja formule: [image] naznačena time da se isti upotrebljava u proizvodnji lijeka za tretiranje kognitivnih poremećaja povezanih uz shizofreniju.
28. Spoj formule: [image] ili njegove farmaceutski prihvatljive soli naznačeni time da se upotrebljavaju u farmaciji.
29. Spoj formule: [image] ili njegove farmaceutski prihvatljive soli naznačeni time da se upotrebljavaju u proizvodnji lijeka za potencijaciju funkcije glutamatnih receptora.
HR20020918A 2000-05-19 2002-11-19 Sulfonamide derivatives HRP20020918A2 (en)

Applications Claiming Priority (2)

Application Number Priority Date Filing Date Title
US20600300P 2000-05-19 2000-05-19
PCT/US2001/011747 WO2001090057A1 (en) 2000-05-19 2001-05-04 Sulfonamide derivatives

Publications (1)

Publication Number Publication Date
HRP20020918A2 true HRP20020918A2 (en) 2004-02-29

Family

ID=22764580

Family Applications (1)

Application Number Title Priority Date Filing Date
HR20020918A HRP20020918A2 (en) 2000-05-19 2002-11-19 Sulfonamide derivatives

Country Status (24)

Country Link
US (1) US20030225163A1 (hr)
EP (1) EP1311474A1 (hr)
JP (1) JP2003534316A (hr)
KR (1) KR20030007644A (hr)
CN (1) CN1429205A (hr)
AR (1) AR035915A1 (hr)
AU (1) AU2001259053A1 (hr)
BR (1) BR0110874A (hr)
CA (1) CA2409830A1 (hr)
CZ (1) CZ20023797A3 (hr)
DZ (1) DZ3343A1 (hr)
EA (1) EA200201234A1 (hr)
EC (1) ECSP014078A (hr)
HR (1) HRP20020918A2 (hr)
HU (1) HUP0302255A3 (hr)
IL (1) IL152156A0 (hr)
MX (1) MXPA02010020A (hr)
NO (1) NO20025459D0 (hr)
PE (1) PE20020052A1 (hr)
PL (1) PL358180A1 (hr)
SK (1) SK16312002A3 (hr)
SV (1) SV2002000459A (hr)
WO (1) WO2001090057A1 (hr)
ZA (1) ZA200208749B (hr)

Families Citing this family (7)

* Cited by examiner, † Cited by third party
Publication number Priority date Publication date Assignee Title
GB9702194D0 (en) 1997-02-04 1997-03-26 Lilly Co Eli Sulphonide derivatives
US6984756B2 (en) 2000-05-19 2006-01-10 Eli Lilly And Company Process for preparing biphenyl compounds
ES2225558T3 (es) 2000-06-13 2005-03-16 Eli Lilly And Company Derivados de sulfonamida.
EP1438036A2 (en) * 2001-10-12 2004-07-21 Eli Lilly And Company Use of sulfonamide derivatives as pharmaceuticals compounds
WO2005013961A1 (en) * 2003-07-17 2005-02-17 Eli Lilly And Company Combination therapy for treatment of cognitive disorders or psychoses
CN101541741A (zh) 2006-12-11 2009-09-23 伊莱利利公司 Ampa受体增强剂
CN105579575A (zh) 2013-06-13 2016-05-11 维罗技术有限责任公司 用于治疗代谢失调的组合物和方法

Family Cites Families (1)

* Cited by examiner, † Cited by third party
Publication number Priority date Publication date Assignee Title
WO2000006537A1 (en) * 1998-07-31 2000-02-10 Eli Lilly And Company N-substituted sulfonamide derivatives

Also Published As

Publication number Publication date
WO2001090057A1 (en) 2001-11-29
HUP0302255A2 (hu) 2003-11-28
AR035915A1 (es) 2004-07-28
MXPA02010020A (es) 2003-02-12
EA200201234A1 (ru) 2003-04-24
NO20025459L (no) 2002-11-14
EP1311474A1 (en) 2003-05-21
SK16312002A3 (sk) 2003-05-02
CZ20023797A3 (cs) 2003-04-16
JP2003534316A (ja) 2003-11-18
DZ3343A1 (fr) 2001-11-29
IL152156A0 (en) 2003-05-29
US20030225163A1 (en) 2003-12-04
SV2002000459A (es) 2002-07-03
ZA200208749B (en) 2004-01-30
CA2409830A1 (en) 2001-11-29
BR0110874A (pt) 2003-02-11
ECSP014078A (es) 2002-02-25
KR20030007644A (ko) 2003-01-23
AU2001259053A1 (en) 2001-12-03
CN1429205A (zh) 2003-07-09
NO20025459D0 (no) 2002-11-14
HUP0302255A3 (en) 2005-11-28
PE20020052A1 (es) 2002-02-02
PL358180A1 (en) 2004-08-09

Similar Documents

Publication Publication Date Title
EP1246797B1 (en) Cyclopentyl sulfonamide derivatives
HRP20020918A2 (en) Sulfonamide derivatives
US7652064B2 (en) AMPA receptor potentiators
US6803484B2 (en) Sulfonamide derivatives
CA2338745A1 (en) Heterocyclyl sulphonamide derivatives
WO2002014294A2 (en) Heterocyclic sulfonamide derivatives and their use for potentiating glutamate receptor function
US6639107B1 (en) Cyclopentyl sulfonamide derivatives
EP2102153A1 (en) Ampa receptor potentiators
US20040235957A1 (en) Use of sulfonamide derivatives as pharmaceuticals compounds
EP1315696A1 (en) Acetylenic sulfonamide derivatives
EP1409452A1 (en) Sulfonamide derivatives
US20040147612A1 (en) Sulfonamide derivatives
CA2410531A1 (en) Combination therapy for treatment of depression

Legal Events

Date Code Title Description
A1OB Publication of a patent application
OBST Application withdrawn