HRP20010185A2 - Management of data in a receiver/decoder - Google Patents

Description

Područje izuma

Izum je iz područja digitalne komunikacije. Ovaj izum se odnosi na upravljanje podacima. Konkretno, izum se odnosi na sljedeće aspekte upravljanja podacima, primjerice u prijemniku/dekoderu:

- upisivanje stabla podataka koji su pohranjeni kao datoteke i mape u memoriji;

1. prijenos blokova podataka između strana memorije da se omogući svježim podacima da budu pohranjeni u memoriji; i

- ograničavanje pristupa podacima u prijemniku/dekoderu.

Stanje tehnike

Pojam “prijemnik/dekoder” kako se ovdje rabi može označavati prijemnik za prijem bilo kodiranih ili nekodiranih signala, primjerice televizijskih i/ili radijskih signala, koji se mogu emitirati ili prenijeti nekim drugim sklopom. Pojam može također označavati dekoder za dekodiranje primljenih signala. Realizacije takvih prijemnika/dekodera mogu imati dekoder integriran s prijemnikom za dekodiranje primljenih signala, primjerice u “set-top box” uređaju, kao što je dekoder koji funkcionira u kombinaciji s fizički odvojenim prijemnikom, ili takav dekoder koji uključuje dodatne funkcije, kao što je mrežni preglednik, video-rekorder ili televizor.

U sustavu digitalnog emitiranja, primljeni signali šalju se prijemniku/dekoderu i zatim televizijskom prijemniku. Kako se ovdje rabi, pojam “digitalni televizijski sustav” uključuje primjerice satelitski, zemaljski, kabelski ili drugi sustav. Prijemnik/dekoder može dekodirati komprimirani signal MPEG tipa u televizijski signal za televizor. Njime se upravlja pomoću ručnog daljinskog upravljača, pomoću međusklopa u prijemniku/dekoderu. Prijemnik/dekoder koristi se za obradu ulaznog bitovnog toka, te uključuje računalni sustav s različitim aplikacijskim modulima (obično računalni softver) koji su razlog da sustav vrši cijeli niz kontrolnih i drugih funkcija.

Pojam MPEG odnosi se na standarde prijenosa podataka koje je razvila Ekspertna skupina za film Međunarodne organizacije za standarde, te konkretno ali ne i isključivo, na MPEG-2 standard koji je razvijen za digitalne televizijske aplikacije i koji je opisan u dokumentima ISO 13818-1, 13818-2, ISO 13818-3 i ISO 13818-4. U kontekstu ove patentne prijave, pojam podrazumijeva cjelokupni razvoj i modifikacije MPEG formata koji se primjenjuje u polju digitalnog prijenosa podataka.

Takav prijemnik/dekoder koji je prije opisan može imati različite uređaje koji su povezani s njim, kao što je čitač kartica kroz kojega se propušta autorizacijska kartica da se potvrdi koje je usluge korisnik ovlašten koristiti, daljinski upravljač televizijskog prijemnika, televizor, te drugi čitač kartica koji se koristi s bankovnim karticama da se korisniku omogući izvršenje nekih bankovnih funkcija. On može također biti spojen s određenim brojem ulaza (portova), primjerice modem da bi se pristupilo Internetu ili da bi se izvršile kućne bankovne transakcije.

Prema slici 1, prijemnik/dekoder sastoji se od središnjeg procesora 50 i pripadnih memorijskih dijelova 54, 56 i 58. Memorijski dijelovi mogu se izravno spojiti sa središnjim procesorom 50 ili, kao što je prikazano na slici 1, može se sa središnjim procesorom spojiti putem sabirnice 52.

Postoje različite vrste memorije. Glavna podjela između različitih vrsta memorija je na na stalnu i privremenu memoriju. Privremena memorija čuva svoj sadržaj samo dok je spojena s električnom energijom, te gubi sadržaj čime se odvoji od izvora električne energije, dok stalna memorija zadržava neograničeno svoj sadržaj i kad se odvoji od izvora električne energije. Druga glavna podjela je na memoriju u koju se može pisati i koja se može čitati, te na memoriju koja se može samo čitati.

Privremena memorija je općenito poznata kao RAM, premda postoji mnogo vrsti stalne memorije. U RAM se normalno može upisivati, dok je memorija namijenjena samo za čitanje poznata kao ROM. Ovo razgraničenje nije nužno pravolinijsko. Bilo koja memorija mora nužno biti podložna pisanju na neki način bar jednom, ali neke vrste memorije koje su slične ROM-u mogu se mijenjati, mada s nešto poteškoća. Tako postoje tipovi memorije kao što EEPROM (električno izbrisiva programirajuća memorija samo za čitanje), te “flash” memorija.

Različite vrste memorije imaju različita svojstva (primjerice različitu brzinu čitanja i različitu cijenu), tako da je često poželjno koristiti kombinaciju nekoliko vrsti memorija u jednom prijemniku/dekoderu, što je prikazano na slici 1.

Slika 2 prikazuje organizaciju podataka u memoriji. Podaci su organizirani u stablo mapa D i datoteka F. Kao što je niže detaljno razmotreno, svaka mapa sadrži popis adresa ili pokazivača na adrese za sve datoteke i/ili mape koje su povezane s tom mapom da bi se obilježilo stablo do sadržaja podataka.

Stablo organiziranih podataka može se predočiti kao različite generacije porodičnog stabla, koje se sastoji od “sinova” i “očeva”. Svaki “otac”, dakle svaka mapa, sadrži adresu za svakog od njenih “sinova”, dakle za datoteke i/ili mape koje su povezane s tom mapom.

Primjerice, sukladno slici 2, mapa D6 sadrži adresu za njenog sina, datoteku F6. Mapa D5 sadrži adrese za njene sinove, mapu D5 i datoteku F5. Mapa D2 sadrži adrese za svakog njenog sina, D3, D4 i D7.

Razgranata raspodjela mapa i datoteka se stalno mijenja pomoću središnjeg procesora 50, primjerice ako se datoteka miče između mapa i njena adresa se mijenja. Kada se datoteka, kao što je datoteka F5, miče iz mape D5 do mape D6 tako da se mijenja stablo podataka, mora se promijeniti mapa iz koje je izašla datoteka, dakla D5, te mapa u koju je ušla datoteka, dakle mapa D6, da bi bio točan položaj te datoteka.

Prema tome, promjena stabla podataka kada se pomiče datoteka je proces u dva stupnja. Slika 3(a) prikazuje prvi proces za promjenu stabla podataka u memoriji. U stupnju 1, adresa datoteke F5 upisuje se u mapu D6, a u stupnju 2 adresa datoteke F5 briše se iz mape D5. Slika 3(b) prikazuje drugi proces promjene stabla podataka u memoriji. U stupnju 1, adresa datoteke F5 briše se iz mape F5, te se u stupnju 2 adresa datoteke F5 upisuje u mapu D6.

U oba ova procesa, ako dođe do pada sustava između stupnjeva 1 i 2, onda nije ostvareno točno upisivanje stabla podataka. U prvom procesu, stablo je podataka je kao što je prikazano na slici 3(a)(ii), s adresama za datoteku F5 koje su pohranjene u mapama D5 i D6. Drugim riječima, datoteka F5 ima dva oca. U drugom procesu, stablo podataka bit će kao što je prikazano na slici 3(b)(ii), pri čemu nisu upisani ni mapa D5 ni mapa D6 kao adresa za datoteku F5. Drugim riječima, datoteka F5 je “siroče”.

Ovaj izum nastoji u jednom aspektu definirati poboljšani sustav za obilježavanje stabla podataka u memoriji što smanjuje vrijeme koje je potrebno da bi se obnovilo stablo kada se miče datoteka što povećava pouzdanost.

U prvom aspektu, ovaj izum definira metodu za upisivanje stabla podataka koji su pohranjeni kao datoteke i mape u memoriji, pri čemu navedena metoda uključuje stupanj pohranjivanja u svezi sa svakom datotekom i mapom identifikatora u mapi, datoteke ili mape (ako ih ima) koji neposredno prethode u stablu podataka.

Time se postiže brže bilježenje stabla podataka, pošto svaka datoteka ili mapa sadrži identifikator mape koja prethodi, a ne sadrži identifikator mapa i datoteka koje slijede tu mapu u stablu, kao što je dogovoreno. Prema tome, broj mapa i datoteka koje treba promijeniti kada se mijenja stablo podataka može biti značajno manji nego u standardnom sustavu: samo je potrebno promijeniti identifikator “oca” koji se pohranjuje u “sinu”, u jednom stupnju, kada se mijenja adresa sina. To je posebice korisno za memorije kada upisivanje podataka zahtijeva vrijeme, kao što je “flash” memorija.

Budući da je promjena stabla kada se pomiče datoteka ili mapa proces u jednom stupnju, problemi koji su povezani s procesima u dva stupnja, koji su gore navedeni, mogu se izbjeći.

Identifikator poželjno sadrži jedinstveni kod koji je pridijeljen mapi. Dakle, stablo se može brzo promijeniti čitanjem koda koji je pridijeljen novom “ocu” kada se datoteka ili mapa pomakne, te se upiše ovaj kod u datoteku ili mapu.

Identifikator može biti pohranjen u zaglavlje datoteke ili mape. Time se postiže lako nalaženje datoteke ili mape u stablu podataka.

Bar dio podataka može biti pohranjen u “flash” memoriju. Prema tome, podaci mogu biti “razvučeni” duž dva ili više memorijskih dijelova, primjerice u “flash” memoriji i ROM memoriji. Podaci mogu također na prije opisani način biti pohranjeni samo u “flash” memoriji. Ako je bar dio podataka pohranjen u “flash” memoriji, virtualno stablo tog dijela podataka poželjno se zapisuje u RAM memoriju, dok je zaglavlje datoteke poželjno pohranjeno u namjenski blok “flash” memorije. Dijelovi memorije mogu biti oni iz prijemnika/dekodera.

Poželjno, pohranjeni identifikator se mijenja kada se datoteka ili mapa pomakne da neposredno prethodi drugoj mapi. Time se postiže brza promjena stabla podataka kada se pomakne datoteka.

U srodnom aspektu, ovaj izum definira uređaj za snimanje stabla podataka koja su pohranjena kao datoteke i mape, a navedeni uređaj sadrži sklop za pohranjivanje, u svezi sa svakom datotekom i mapom, identifikatora mape, koji eventualno neposredno prethodi toj datoteki ili mapi u stablu podataka. Sklop za pohranjivanje može biti ugrađen u središnji procesor. Sklop za pohranjivanje može biti prilagođen za pohranjivanje identifikatora u zaglavlje datoteke ili mape.

Uređaj se može postaviti u kombinaciji s dijelom “flash” memorije i dijelom RAM memorije. U tom slučaju, uređaj može dodatno sadržavati sklop za snimanje u dio RAM memorije stabla podataka koji je pohranjen u “flash” memoriji. Sklop za snimanje može se standardno izvesti pomoću središnjeg procesora.

Uređaj može nadalje sadržavati sklop za promjenu pohranjenog identifikatora kada se datoteka ili mapa pomiče tako da je neposredno ispred druge mape. Sklop za izmjenu može se također standardno izvesti pomoću središnjeg procesora.

Ovaj aspekt izuma također definira prijemnik/dekoder koji sadrži uređaj kao što je prije navedeni.

“Flash” memorija je općenito poput ROM memorije, time što je stalna. Zamišljeno je da se ona općenito koristi poput ROM memorije, da se iz nje čita ali u nju ne upisuje. Međutim, u “flash” memoriju se može pisati, ali s nešto poteškoća. Konkretno, “flash” memorija je normalno podijeljena u stranice, tipično veličine više kilobajta. Promjena jednog ili više bita na stranici “flash” memorije od 0 na 1 može biti izvršena samo brisanjem stranice. Pobliže, da bi se ponovo koristio blok “flash” memorije, cijela stranica treba biti obrisana da bi se novi podaci mogli upisati u blok.

Informacija u “flash” memoriji je podijeljena u blokove značajne veličine. Blok može sadržavati podatke, primjerice tablice nepromjenljivih ili polunepromjenljivih informacija, kao što je program ili subrutina. Veličina bloka će normalno biti izabrana da bude manja od veličine stranice (ako je blok veći od stranice, dobro je da se podijeli u podblokove koje su manji od veličine stranice).

Tipično, kada je “flash” memorija obnovljena poželjno je da bude zadržan bar dio informacija koji se već nalazi u njoj. To prema tome zahtijeva da se stranica koju treba obnoviti učita u RAM da se dobije slika stranice, a ta slika u RAM memoriji može se obnoviti ubacivanjem bilo kakve nove informacije koja se unosi u stranicu. U isto vrijeme, bilo kakva informacija na stranici koja više nije potrebna može se obrisati. Obnovljena stranica može se zatim upisati u “flash” memoriju.

Da bi se omogućilo pretraživanje blokova “flash” memorije korištenjem neke vrste imena ili deskriptora, mora biti zadržana struktura neke vrste lociranja bloka ili adresiranja podataka. Da bi se omogućilo pretraživanje blokova, poznato je da se zadržava struktura odvojenog bloka s podacima o lokaciji za svaku stranicu “flash” memorije. Struktura bloka s podacima o lokaciji drži se bar djelomično u vanjskoj memoriji izvan same “flash” memorije, kao što je EEPROM memorija.

Utvrđeno je kao primjereno ovom izumu da je uz ovaj blok koji određuje strukturu podataka potrebno obnavljanje “flash” memorije svaki puta kada se promijeni njen sadržaj. Da bi se upisao svježi blok potrebno je obnavljanje “flash” memorije, a brisanje bloka također zahtijeva obnavljanje. Premda nije neophodno fizičko brisanje bloka, blok koji određuje strukturu podataka mora biti obnovljen da bi se označilo da dotični blok više nije ispravan.

Takav sustav obnavljanja “flash” memorije ima određen broj nedostataka. Prvo, cijela stranica “flash” memorije mora biti preslikana u RAM memoriju da se omogući pohranjivanje svježih podataka u “flash” memoriju. Dakle, valja imati međuspremnik u RAM memoriji koji je identične veličine kao stranica “flash” memorije. Drugo, potrebno je imati EEPROM memoriju za pohranjivanje bloka koji određuje strukturu podataka da bi se odredio položaj i status bloka koji je pohranjen u “flash"”memoriju.

Ovaj izum nastoji, u drugom aspektu, definirati poboljšani sustav za obnavljanje sadržaja “flash” memorije što ne zahtijeva uporabu ROM ili RAM memorije da se izvrši obnavljanje.

U drugom aspektu, ovaj izum definira metodu za prijenos blokova podataka između memorijskih stranica da se omogući pohranjivanje svježih podataka u memoriju, pri čemu se navedena memorija sastoji iz više stranica, a jedna stranica navedene memorije označava se kao izvorišna strana koja sadrži bar jedan ispravni blok koji sadrži ispravne podatke te bar jedan neispravan blok koji sadrži neispravne podatke, bar jedna memorijska stranica označava se kao stranica za prijenos, a navedena metoda uključuje sljedeće stupnjeve:

preslikavanje određenog ili svakog ispravnog bloka iz izvorišne strane u stranicu za prijenos, a bar jedan blok ima položaj u navedenoj stranici za prijenos koji se razlikuje od njegova položaja u izvorišnoj stranici; i

brisanje izvorišne stranice.

Promjenom položaja bar jednog ispravnog bloka, ispravni blokovi se postavljaju zajedno, primjerice na jednom kraju, kao što je početak stranice za prijenos. Time je postignuto da se dovoljno prostora za pohranjivanje svježih podataka ostavi na drugom kraju stranice za prijenos.

Poželjno, određeni ili svaki ispravni blok preslikava se u stranicu za prijenos na takav način da se načini najveće nefragmentirano memorijsko područje u stranici za prijenos koje je namijenjeno prijemu svježih podataka.

Prema tome, ovaj aspekt izuma također definira metodu za pohranjivanje podataka u memoriju, pori čemu memorija sadrži više memorijskih stranica, jedna stranica navedene memorije koja je označena kao izvorišna stranica sadrži bar jedan ispravan blok koji sadrži ispravne podatke i bar jedan neispravan blok koji sadrži neispravne podatke, dok je bar jedna stranica memorije označena kao stranica za prijenos koja sadrži samo slobodne blokove, a navedena metoda uključuje sljedeće stupnjeve:

preslikavanje određenog ili svakog bloka iz izvorišne stranice u navedenu stranicu za prijenos, pri čemu bar jedan blok ima položaj u navedenoj stranici za prijenos koji se razlikuje od njegova položaja u izvorišnoj stranici;

brisanje izvorišne stranice; i

pohranjivanje podataka u navedenu stranicu za prijenos.

Poželjno, obrisana izvorišna stranica označava se kao stranica za prijenos. Time je omogućeno da se prije navedene metode mogu ponavljati dok se daljnji podaci pohranjuju u memoriju. Ova promjena oznaka se poželjno vrši neposredno nakon što je obrisana izvorišna stranica.

U jednoj poželjnoj realizaciji, stranica je obilježena kao izvorišna stranica u ovisnosti o kumulativnoj veličini neispravnih blokova na strani. primjerice, obilježena izvorišna stranica može biti stranica koja ima bar jedan neispravan blok koji ima kumulativnu veličinu koja je jednaka ili veća od veličine svježih podataka. Time se osigurava da bude dovoljno mjesta za pohranjivanje podataka u stranici za prijenos kada se jednom završi preslikavanje ispravnog bloka u stranicu za prijenos.

Blokovi mogu biti promjenljive veličine. To ima više prednosti u odnosu na blokove nepromjenljive veličine. Blokovi nepromjenljive veličine su obično veličine 5 kbajta. Ako se podaci koji imaju 3 kbajta smjeste u blok nepromjenljive veličine, zapravo se gubi 2 kbajta memorijskog prostora. Korištenjem bloka promjenljive veličine, veličine bloka je određena isključivo veličinom podataka koji su pohranjeni u njemu, čime se zapravo učinkovito povećava kapacitet pohranjivanja podataka u memoriju. Dozvoljavanjem da se blokovi promjenljive veličine mogu pomicati, kada se obnavlja stranica blokovi se mogu preurediti na stanici za prijenos tako da se nekorišteni prostor na stranici smjesti u jedinstveno slobodno područje na stranici.

Poželjno, memorija sadrži memoriju u koju se podaci ne mogu slobodno upisivati, kao što je “flash” memorija.

Ispravni blok može se promijeniti u neispravni blok promjenom vrijednosti jedno-bitne zastavice koja je pohranjena u bloku, poželjno u zaglavlju bloka. Promjenom vrijednosti bita iz 1 u 0, dakle brisanjem bita, može se promijeniti status bloka koja je pohranjen u “flash” memoriji bez ponovnog pisanja cijele stranice.

Memorija može sadržavati dio memorije prijemnika/dekodera, u koju se mogu učitavati podaci iz bitovnog toka, poželjno u obliku MPEG tablica.

Ovaj aspekt ovog izuma također definira uređaj za prijenos blokova podataka između memorijskih stranica da se omogući obnavljanje podataka koji se pohranjuju u navedenu memoriju, pri čemu memorija sadrži više stranica, a jedna stranica naveden memorije određena je kao izvorišna stranica koja sadrži bar jedan ispravan blok koji sadrži ispravne podatke te bar jedna neispravan blok koji sadrži neispravne podatke, te je bar jedna memorijska stranica određena kao stranica za prijenos, a navedeni uređaj sadrži sljedeće:

sklop, kao što je središnji procesor, za preslikavanje određenog ili svakog ispravnog bloka iz izvorišne stranice u stranicu za prijenos, pri čemu je bar jedan blok u položaju u navedenoj stranici za prijenos koji je različit od njegova položaja u izvorišnoj stranici; i

sklop, kao što je središnji procesor, za brisanje izvorišne strane.

Pristup podacima koji su pohranjeni u memoriji prijemnika/dekodera može zahtijevati više pristupnika. Jedan takav pristupnik je autor podataka, koji može zahtijevati pristup podacima da bi ispravio grešku u podacima ili da bi zamijenio podatke novom inačicom. Drugi takav pristupnik je davatelj interaktivne aplikacije koja se služi podacima. Mada takav davatelj želi imati pristup do podataka da bi ih mogao čitati, čime omogućuje aplikaciji korištenje takvih podataka, autor podataka može željeti zabraniti davatelju pisanje preko postojećih podataka svojih osobnih podataka. davatelj može također željeti da se zabrani pristup podacima za, primjerice, proizvođača ili vlasnika prijemnika/dekodera, čime se zadržava povjerljivost podataka za ove pristupnike.

Ovaj izum nastoji u trećem aspektu definirati tehniku za ograničenje pristupa podacima u prijemniku/dekoderu.

U trećem aspektu, ovaj izum definira metodu za ograničenje pristupa podacima u prijemniku/dekoderu s memorijom, a ta metoda sastoji se izu sljedećih stupnjeva:

- pridjeljivanje više skupova pristupnih prava podacima, s svaki skup pristupnih prava pridijeljen je bar jednom pristupniku;

- pohranjivanje podataka, skupova pristupnih prava i identifikatora za svakog pristupnika u memoriju prijemnika/dekodera;

- uspoređivanje identifikatora pristupnika koji zahtijeva pristup s podacima identifikatora koji su pohranjeni u memoriji; i

- dostavljanje pristupniku skupa pristupnih prava koja su mu pridijeljena u memoriji prijemnika/dekodera.

Dakle, pridjeljivanjem više pristupnih prava različitim pristupnicima prije pohranjivanja podataka u memoriju prijemnika/dekodera, moguće je izvršiti sigurno razdvajanje podataka u prijemniku/dekoderu.

Poželjno, skupovi pristupnih prava pohranjeni su u zaglavlju podataka. Time se može postići zgodno mjesto za prava pristupa podacima. Jedan ili više identifikatora za pristupnike mogu se također pohraniti u zaglavlju podataka.

Podaci se mogu učitati iz bitovnog toka kojega je odaslao sustav za prijenos, a skupovi pristupnih prava i identifikatori za pristupnike pohranjeni su unutar podataka u sustavu za prijenos. Prema tome, ovaj aspekt izuma odnosi se na metodu za ograničavanje pristupa odaslanim podacima u sustavu digitalnog emitiranja, a navedena metoda u sustavu za prijenos uključuje sljedeće stupnjeve:

- pridjeljivanje više skupova pristupnih prava podacima, s svaki skup pristupnih prava pridijeljen je bar jednom pristupniku;

- pohranjivanje skupova pristupnih prava i identifikatora za pristupnike unutar podataka; te

- prijenos podataka;

- dok su na stupnju prijemnika/dekodera s memorijom uključeni sljedeći stupnjevi:

- učitavanje i pohranjivanje prenesenih podataka u memoriju prijemnika/dekodera;

- uspoređivanje identifikatora pristupnika koji zahtijeva pristup s podacima identifikatora koji su pohranjeni u memoriji; i

- dostavljanje pristupniku skupa pristupnih prava koja su mu pridijeljena u memoriji prijemnika/dekodera.

Podaci mogu biti poslani u bilo kojem pogodnom obliku, kao što je digitalni tok podataka.

Sljedeći skup pristupnih prava može se pridijeliti bar jednom pristupniku čiji identifikator nije pohranjen u memoriji prijemnika/dekodera, a takvom pristupniku koji zahtijeva pristup do podataka daje se daljnji skup pristupnih prava. Prema tome, nepoznatom ili nepoželjnom pristupniku može se uskratiti pristup podacima odabiranjem odgovarajućih skupova pristupnih prava.

Konkretan skup pristupnih prava može se pridijeliti samo jednom prsitupniku. Poželjno, taj pristupnik je autor podataka. Dakle, autoru podataka je pridijeljen odvojeni skup pristupnih prava, koji može omogućiti potpuni pristup do podataka od strane autora.

Određeni skup pristupnih prava može biti pridijeljen skupini pristupnika, a identifikatori za svakog člana skupine pohranjen je u memoriji prijemnika/dekodera. Prema tome, definiranjem pristupnih prava za skupinu pristupnika, broj skupova pristupnih prava koje treba pridijeliti je smanjen.

Poželjno, skup pristupnih prava koristi se za određivanje je li pristupniku zabranjeno čitanje podataka. Skup pristupnih prava može se također koristiti za određivanje je li pristupniku zabranjeno pisanje preko postojećih podataka.

Podaci mogu biti pohranjeni u “flash” memoriji prijemnika/dekodera.

Ovaj aspekt ovog izuma također se odnosi na uređaj za ograničavanje pristupa podacima koji su pohranjeni u memoriji prijemnika/dekodera, podacima se pridjeljuje više skupova pristupnih prava, a svaki skup pristupnih prava pridijeljen je pridijeljen je bar jednom pristupniku, a identifikator za svakog pristupnika pohranjen je u prijemniku/dekoderu, a uređaj se sastoji iz sljedećeg:

- sklop, kao što je središnji procesor, za uspoređivanje identifikatora pristupnika koji zahtijeva pristup podacima s identifikatorom koji je pohranjen u memoriji; i

- sklop za dostavljanje pristupniku skupa pristupnih prava koja su mu pridijeljena u memoriji prijemnika/dekodera. Središnji procesor može također dostaviti pristupniku pridijeljeni skup pristupnih prava.

Ovaj aspekt ovog izuma također definira prijemnik/dekoder koji sadrži memoriju za pohranjivanje podataka, množinu skupova za pristupna prava koja su pridijeljena podacima i identifikator za svakog pristupnika, te uređaj za ograničavanje pristupa podacima kao što je prije navedeno.

Prijemnik/dekoder može također sadržavati sigurnosni modul za pohranjivanje identifikatora za pristupnike.

Prijemnik/dekoder može također sadržavati prijemnik za prijem bitovnog toka uključujući navedene podatke, a navedeni skupovi pristupnih prava i navedenih identifikatora, te sklopovi, kao što su demultiplekseri i dekoderi, za učitavanje navedenih podataka, navedenih skupova pristupnih prava i navedenih identifikatora u navedenu memoriju. Prijemnik/dekoder je poželjno oblikovan za učitavanje MPEG tablica.

Ovaj aspekt ovog izuma također definira sustav za prijenos kojega sačinjavaju:

- sklop za pridjeljivanje više skupova pristupnih prava za podatke, a svaki skup pristupnih prava pridjeljuje se bar jednom pristupniku;

- sklop za pohranjivanje pristupnih prava i identifikatora za pristupnike unutar podataka; i

- sklop, kao što je odašiljač, za odašiljanje bitovnog toka uključujući navedene podatke. Sklop za pridjeljivanje i sklop za pohranjivanje sustava za prijenos može biti procesorska jedinica sustava za prijenos.

Sklop za pridjeljivanje može biti prilagođen za pridjeljivanje daljnjeg skupa pristupnih prava pristupnicima čiji identifikatori nisu pohranjeni u memoriji prijemnika/dekodera. Sklop za pridjeljivanje može također biti prilagođen za pridjeljivanje skupa pristupnih prava skupini pristupnika, a identifikatori za svakog člana skupine pohranjen je u navedenim podacima.

Ovaj aspekt ovog izuma također definira kombinaciju prijemnika/dekodera kao što je prije navedeno i sustav za prijenos kao što je prije navedeno.

Različite funkcije prijemnika/dekodera mogu se ugraditi u hardver, primjerice u namjenski integrirani krug, čime se može povećati brzina rada. Poželjno je, međutim, da se bar neke funkcije ugrade u softver, poželjno ugrade pomoću sklopa za obradu koji pokreće aplikacije; a time se može postići veća elastičnost, potrebno je manje dijelova, te se omogućuje jednostavnije obnavljanje prijemnika/dekodera.

Bilo koji od gore navedenih svojstava mogu se kombinirati zajedno u bilo kojoj odgovarajućoj kombinaciji. Svojstva uređaja mogu se primijeniti na metodu i obratno.

Poželjna svojstva ovog izuma sada će biti opisana, kao primjer, sukladno priloženim crtežima koji prikazuju sljedeće:

Slika 1 je shematski dijagram poznatog sklopa memorijskih cjelina u prijemniku/dekoderu;

Slika 2 prikazuje apriornu razgranatu organizaciju podataka u memoriji;

Slika 3(a) prikazuje apriorni proces za promjenu stabla podataka u memoriji;

Slika 3(b) prikazuje drugi apriorni proces za promjenu stabla podataka u memoriji;

Slika 4 je shematski dijagram digitalnog televizijskog sustava;

Slika 5 je shematski dijagram strukture prijemnika/dekodera sustava na slici 4;

Slika 6 prikazuje raspodjelu stanice “flash” memorije;

Slika 7 prikazuje zaglavlje bloka stranice “flash” memorije;

Slika 8 prikazuje sadržaj bloka zaglavlja datoteke koja je pohranjena u “flash” memoriji;

Slika 9 prikazuje stablo podataka koji su pohranjeni u “flash” memoriji;

Slika 10 prikazuje sadržaj polja pristupnog načina u bloku zaglavlja;

Slika 11 je dijagram toka koji prikazuje metodu za kopiranje bloka ISPRAVNIH podataka iz jedne stranice “flash” memorije u drugu.

Slika 12 je dijagram toka koji prikazuje metodu preslikavanja blokova podataka iz jedne stranice “flash” memorije u drugu; i

Slika 13 prikazuje ukupni učinak metode koja je prikazana na slici 12.

Pregled digitalnog televizijskog sustava 1 prikazan je na slici 4. Izum uključuje većinom uobičajeni digitalni televizijski sustav 2 koji koristi poznati MPEG-2 sustav kompresije za prijenos komprimiranih digitalnih signala. Točnije, MPEG-2 kompresor 3 u središtu za emitiranje prima digitalni tok signala (tipično tok video signala). Kompresor 3 povezan je s multiplekserom i koderom 4 vezom 5.

Multiplekser 4 prima množinu ulaznih signala, sastavlja jedan ili više prijenosnih tokova i prenosi komprimirane digitalne signale prema odašiljaču 6 središta emitiranja putem veze 7, koji može biti u cijelom nizu oblika uključujući telekom veze. Odašiljač 6 prenosi odašilje elektromagnetske signale putem satelitske veze 8 prema satelitskom transponderu 9, gdje se elektronički obrađuju i emitiraju putem zemaljske veze 10 prema zemaljskom prijemniku 12, koji je uobičajeno u obliku tanjura kojega je unajmio ili posjeduje krajnji korisnik. Signali koje je primio prijemnik 12 prenose se do integriranog prijemnika/dekodera 13 kojega posjeduje ili je unajmio krajnji korisnik i koji je povezan s televizorom krajnjeg korisnika 14. Prijemnik/dekoder 13 dekodira komprimirani MPEG-2 signal u televizijski signal za televizor 14.

Mogući su ostali prijenosni kanal za prijenos podataka, kao što je zemaljsko emitiranje, kabelski prijenos, kombinirane veze satelit/kabel, telefonska mreža itd.

U višekanalnom sustavu, multiplekser 4 obrađuje audio i video informacije koje prima iz određenog broja paralelnih izvora i u interakciji je s odašiljačem 6 da bi se emitirala informacija na odgovarajućem broju kanala. Uz audiovizualne informacije, u neke ili sve kanale koji se izmjenjuju emitiranim digitalnim audio ili video informacijama mogu se unijeti poruke ili aplikacije ili neka druga vrsta digitalnih podataka.

Sustav uvjetnog pristupa 15 povezan je s multiplekserom 4 i prijemnikom/dekoderom 4, te je djelomično smješten u središtu emitiranja, a djelomično u dekoderu. On omogućuje krajnjem korisniku pristup do digitalnog televizijskog programa jednog ili više proizvođača. Inteligentna kartica, koja može dešifrirati poruke koje se odnose na komercijalnu ponudu (dakle, jedna ili više televizijskih programa koje prodaje televizijski proizvođač), može se postaviti u prijemnik/dekoder 13. Koristeći dekoder 13 i inteligentnu karticu, krajnji korisnik može kupiti komercijalnu ponudu bilo u pretplatničkom načinu, ili u načinu “plati i gledaj”.

Kao što je prije navedeno, programi koje emitira sustav su kodirani na multiplekseru, a uvjete i ključeve za šifriranje za dani prijenos određuje pristupni kontrolni sustav 15. Prijenos šifriranih ključeva na ovaj način je dobro poznat u području plaćenih televizijskih sustava. Tipično, kodirani podaci se emitiraju zajedno s kontrolnom riječi za dekodiranje podataka, a sama kontrolna riječ je šifrirana pomoću tzv. korisničkog ključa i emitirana u šifriranom obliku.

Kodirani podaci i šifrirana kontrolna riječ zatim stižu u dekoder 13 koji ima pristup do ekvivalenta korisničkog ključa koji je pohranjen na inteligentnoj kartici koja je postavljena u dekoder za dešifriranje šifrirane kontrolne riječi i nakon toga dekodiranje prenesenih podataka. Pretplaćeni pretplatnik će primjerice primiti, tijekom emitiranja mjesečne ECN (naslovljena kontrolna poruka) korisnički ključ koji je neophodan za dešifriranje šifrirane kontrolne riječi tako da se omogući gledanje prijenosa.

Interaktivni sustav 16, koji je također povezan s multipelkserom 4 i prijemnikom/dekoderom 13, opet je djelomično smješten u središtu emitiranja, a djelomično u dekoderu, te omogućuje krajnjem korisniku interakciju s različitim aplikacijama putem povratnog modemskog kanala 17. Povratni modemski kanal može se također koristiti za komuniciranje u sustavu uvjetnog pristupa 15. Interaktivni sustav može se primjerice koristiti da se omogući gledatelju neposredno priopćenje komunikacijskom središtu traženje autorizacije da se gleda određeni događaj, da se učita neka aplikacija itd.

Sada će biti opisani, prema slici 5, elementi prijemnika/dekodera 13 ili “set-top box” uređaja. Elementi koji su prikazani bit će objašnjeni pomoću funkcionalnih blokova.

Dekoder 13 sadrži središnji procesor 20 koji obuhvaća pridružene memorijske elemente i koji je prilagođen za prijem ulaznih podataka iz serijskog međusklopa 21, paralelnog međusklopa 22, modema 23 (koji je povezan s povratnim modemskim kanalom 17 na slici 4), te preklopnim kontaktima 24 na prednjoj strani dekodera.

Dekoder je dodatno prilagođen za prijem ulaza iz infracrvenog daljinskog upravljača 25 putem kontrolne jedinice 26 te također ima dva čitača inteligentnih kartica 27, 28 koji su prilagođeni za čitanje bankovnih ili pretplatničkih inteligentnih kartica 30 te zajedno s jedinicom uvjetnog pristupa 29 dostavljaju neophodnu kontrolnu riječ do demultipelksera/dekodera 30 da se omogući dešifriranje emitiranog šifriranog signala. Dekoder također sadrži standardni tuner 31 i demodulator 31 za prijem i demoduliranje satelitskog prijenosa prije nego bude filtriran i demultipleksiran pomoću jedinice 30.

U slučaju da se prime audio i video signali, MPEG paketi koji sadrže ove signale bit će demultipleksirani i fiktrirani tako da se u realnom vremenu propuste audio i video podaci u obliku paketnog elementarnog toka (PES) audio i vizualnih podataka prema namjenskim audio i video procesorima ili dekoderima 33, 34. Promijenjeni izlaz iz audio procesora 33 prolazi do pretpojačala 35 i nakon toga kroz audio izlaz prijemnika/dekodera. Prmijenjeni izlaz iz video procesora 34 prolazi kroz grafički procesor 36 i PAL/SECAM enkoder 37 do video izlaza prijemnika/dekodera.

Obrada podataka u dekoderu upravljana je općenito pomoću središnjeg procesora 20. Središnji procesor 20 osigurava platformu koja ima odgovarajuću elastičnost da omogući aplikaciji komunikaciju s cijelim nizom uređaja.

U smislu u kojem se ovdje rabi, aplikacija je dio računalnog koda za kontroliranje funkcija više razine, poželjno prijemnika/dekodera 13. Primjerice, kada krajnji korisnik usmjeri žarište daljinskog upravljača 25 na tipku objekta koji se vidi na zaslonu televizora 14 i pritisne tipku potvrde, pokreće se niz naredbi koje su povezane s tom tipkom.

Interaktivna aplikacija nudi izbornike i izvršava naredbe na zahtjev krajnjeg korisnika te daje podatke koji se odnose na svrhu aplikacije. Aplikacije mogu biti bilo rezidentne aplikacije, dakle one koje su pohranjene u ROM (ili “flash” ili neku drugu stalnu memoriju) prijemnika/dekodera 13, ili su emitirane i učitane u RAM ili “flash” memoriju prijemnika/dekodera 13.

Aplikacije su pohranjene na memorijskim lokacijama prijemnika/dekodera 13 i predstavljaju izvorišne datoteke. Izvorišne datoteke sadrže jedinične datoteke opisa grafičkih objekata, jedinične datoteke blokova varijabli, datoteke niza naredbi, aplikacijske datoteke i datoteke podataka, koji su detaljnije opisani u prije navedenim patentnim prijavama.

Prema slici 1, standardni prijemnik/dekoder sadrži memoriju koja je podijeljena u RAM dio 54, “flash” dio 58 i ROM dio 56, ali se ova fizička organizacija razlikuje od njene logičke organizacije. Memorija može dodatno biti podijeljena u memorijske dijelove koji se odnose na različite međusklopove. S jedne točke motrišta, memorija se može promatrati kao dio hardvera. S druge točke motrišta, memorija se može uzeti kao ono što podržava ili sadrži cjelinu sustava, bez obzira na hardver.

“Flash” memorija 58 podijeljena je na stranice, a svaka od njih tipično ima više kilobajta. Podaci koji su pohranjeni u “flash” memoriju su u obliku blokova podataka. Slika 6 prikazuje građu stranice “flash” memorije. Stranica 70 sadrži zaglavlje 72 koje je duljine 12 bajta, te blokove 74 koji su promjenljive duljine. Blok 74 je veličine koja je određena veličinom podataka koji su pohranjeni u bloku.

Zaglavlje 72 na stranici 70, između ostalog sadrži broj (NO 76) stranice u “flash” memoriji i stanje (STATE 78) te stranice. Stranica može biti u jednom od dva moguća stanja:

(i) PRAZNO stanje, kada strana sadrži samo prazne blokove; i

(ii) ISPRAVNO stanje, kada strana sadrži jedan ili više blokova podataka.

“Flash” memorija 58 sadrži bar jednu stranicu koja ima stanje PRAZNA.

Stranica može također imati jedno od tri privremena stanja tijekom preslikavanja sadržaja iz jedne stranice u drugu (kao što je detaljno dolje razmotreno):

(i) stanje UPISANA, kada je sadržaj strane preslikan iz jedne strane u drugu;

(ii) stanje NOVA, kada je preslikavanje u tus tranu završeno; i

(iii) stanje NEISPRAVNA, kada je preslikavanje sadržaja iz te strane u drugu završeno.

Prema slici 7, svaki blok 74 sadrži zaglavlje 80 duljine 16 bajta. zaglavlje 80 sadrži sljedeća polja:

(i) identifikaciju (ID 82) u obliku jedinstvenog broja koji je pridijeljen datoteci na koju se odnosi blok;

(ii) veličinu (VELIČINA 84) bloka;

(iii) identifikaciju ranga (RANG 86) bloka; i

(iv) status (STATUS 88) bloka.

RANG 86 daje jedinstveni identifikator bloka kada je datoteka podijeljena u više blokova, pri čemu svaki od ovih blokova ima odgovarajući rang identifikacije. RANG 86 također služi da se specificira položaj bloka u datoteci.

Blok koji ima RANG=0 sadrži blok zaglavlja za datoteku. Blok zaglavlja se sadrži nikakve sirove podatke datoteke, već samo neki broj atributa datoteke.

Slika 8 prikazuje sadržaj bloka zaglavlja 90 datoteke. Blok zaglavlja 90 sadrži zaglavlje 80, u kojem je RANG 86 postavljen na 0. Blok zaglavlja 90 sadrži polje ID oca 92. Polje ID oca 92 sadrži ID 82 “oca” datoteke u strukturi stabla i datoteka koji su pohranjeni u “flash” memoriji 58.

Slika 9 prikazuje primjer strukture stabla blokova koji su pohranjeni u “flash” memoriju 58. Blokovi sadrže blokove mapa i blokove zaglavlja D, dok blokovi podataka F sadrže sirove podatke datoteke. Blok mape je blok zaglavlja, kao što je blok D2, koji nije izravno povezan s datotekom već služi da se odredi mjesto ostalih mapa ili blokova zaglavlja.

Nakon pokretanja prijemnika/dekodera, stablo podataka koje je pohranjeno u “flash” memoriji 58 se učitava i shema stabla se pohranjuju u RAM dio 54 u obliku sheme ili u nekom drugom pogodnom obliku. Stablo se određuje čitanjem ID 82 i RANG 86 za svaki blok podataka, te ID 82, RANG 86 i ID oca 92 svakog bloka mape i bloka zaglavlja. Primjerice, blok zaglavlja D1 ima ID=1, RANG=0 i ID oca=0 (dakle nema “oca”). Blok datoteke F3 ima ID=1 i RANG=1. Blok mape D4 ima ID=4, RANG=0 i ID oca=1 (dakle “otac” je blok zaglavlja D1 koji ima Id01). Blok zaglavlja D5 ima ID=5, RANG=0 i ID oca=2.

Na taj način, stablo podataka može se brzo generirati, budući da je potrebno pročitati do tri podatka polja da bi se generiralo stablo.

Štoviše, kada se blok zaglavlja i pripadni blokovi podataka pomiču unutar stabla podataka, potrebno je samo napisati novi ID oca u zaglavlje bloka zaglavlja. Primjerice, ako se blok zaglavlja D17 i pripadni blokovi podataka F20, F21 i F22 pomiču tako da otav bloka zaglavlja D17 postane blok zaglavlja D15, bit će samo potrebno pridružiti da ID oca bloka zaglavlja D17 bude ID oca=15. Nije potrebna nikakva promjena zaglavlja izravnog prethodnika zaglavlja bloka D17, dakle bloka D14, ili zaglavlja novog izravnog prethodnika bloka zaglavlja d17, dakle bloka D15.

Kada se mijenja stablo podataka koje je pohranjeno u “flash” memoriji, shema koja je pohranjen u RAM dijelu 54 se obnavlja.

Kao što je prije razmotreno, podaci se u prijemniku/dekoderu mogu pohraniti bilo u jednom memorijskom dijelu ili u više memorijskih dijelova. Prije opisana organizacija stabla podatka u “flash” memoriji, u kojoj se zaglavlje blokova odnosi na druge očeve, također se može primijeniti na podatke koji su pohranjeni u ROM, RAM ili bilo koju kombinaciju EOM, RAM i “flash” memorije. Međutim, poboljšanja koja su postignuta ovom novom organizacijom stabla podataka najbolje se mogu uočiti za podatke koji su pohranjeni u “flash” memoriji, kada je vrijeme koje je potrebno za pisanje podataka preko postojećih najveće. Dakle, podaci koji su pohranjeni u RAM ili ROM memoriji mogu biti alternativno pohranjeni u “flash” memoriju sa prethodnom strukturom stabla prema slikama 2 i 3.

Vratimo li se ponovo na sliku 8, zaglavlje bloka 90 sadrži polje atributa 93 koje pokazuje da li blok pripada mapi ili zaglavlju.

zaglavlje bloka 90 sadrži polje pristupnog načina 94, polje vlasnika 96 i polje skupine 98. Ova tri polja omogućuju pristup do datoteke za različite pristupnike koji imaju djelomično ili potpuno ograničenje.

Polje vlasnika 96 sadrži identifikacijski ID autora datoteke. Polje skupine 98 sadrži skupni identifikacijski ID za autorizirane korisnike datoteke. Primjerice, ako se datoteka odnosi na program čitača kartica, autorizirani korisnici datoteke se uključivati davatelja interaktivnih aplikacija koje koriste program. Identifikacijski ID-ovi sa svakog autoriziranog korisnika datoteke pohranjeni su u sigurnosnom modulu prijemnika/dekodera.

Sadržaj polja pristupnog načina 94 određuje doseg do kojeg je dozvoljen pristup za autora datoteke, kao što je navedeno u polju vlasnika 96, za autoriziranog korisnika datoteke, kao što je navedeno u polju skupine 98, te za ostale, kao što su proizvođač prijemnika/dekodera i korisnik prijemnika/dekodera, Slika 10 prikazuje polje pristupnog načina 94, s više pojedinosti. Polje 94 sadrži šest bita, dva bita (100 i 102) odnose se na autora, dva bita (104, 106) odnose se na autorizirane korisnike, te dva bita (108 i 110) odnose se na ostale. Vrijednosti bita 100, 104 i 108 određuju je li čitanje datoteke zabranjeno za autora, autoriziranog korisnika ili ostale, dok vrijednosti 102, 106 i 110 određuju je li pisanje preko postojeće datoteke zabranjeno za autora, autoriziranog korisnika ili ostale. U primjeru koji je prikazan na slici 10, pisanje preko postojeće datoteke za autoriziranog korisnika je zabranjeno, kao i čitanje te pisanje preko postojeće datoteke za ostale korisnike.

Sadržaj polja pristupnog načina 94, polja vlasnika 96 i polja skupine 98 postavljaju se prije pohranjivanja datoteke u prijemnik/dekoder. Ako se datoteka prenosi do prijemnika/dekodera pomoću odašiljača 6 u središtu emitiranja, sadržaj prije navedenih polja može se postaviti u središtu emitiranja prije prijenosa. Alternativno, sadržaj ovih polja može biti postavljen od strane autora nakon pisanja datoteke.

Kada se zahtijeva pristup do datoteke, pristupnik se predstavlja s identifikacijskim ID. Središnji procesor 50 određuje da li ID pristupnika odgovara onom ID koji je pohranjen u polju vlasnika 96. Ako je tako, pristupnik je identificiran kao autor polja koji je pridijeljen sa skupom pristupnih prava koji su sadržani u bitima 100 i 102. U primjeru koji je prikazan na slici 10, čitanje i pisanje preko postojeće datoteke autora dozvoljeno je od strane središnjeg procesora 50.

Ako pristupnik nije autor datoteke, središnji procesor 50 obraća se sigurnosnom modulu je li ID pristupnika član skupine autoriziranih korisnika koji su navedeni u polju skupine 98. Ako je tako, pristupnik je identificiran kao autorizirani korisnik datoteke kojemu su pridijeljen skup pristupnih prava koji je sadržan u bitima 104 i 106. U primjeru koji je prikazan na slici 10, autoriziranom korisniku je dozvoljeno, od strane središnjeg procesora 50, samo čitanje datoteke.

Ako pristupnik nije ovlašteni korisnik datoteke, onda se pristupnik identificira kao “drugi” kojemu se pridjeljuju skupovi pristupnih prava koji je sadržan u bitima 108 i 110. U primjeru koji je prikazan na slici 10, bilo kakav pristup do datoteke pristupnika onemogućen je od strane središnjeg procesora.

Vrijednosti bita 100 i 110 mogu se promijeniti samo pisanjem preko postojeće datoteke. U primjeru koji je prikazan na slici 10, samo je autoru datoteke dozvoljeno da upiše novu datoteku preko postojeće. dakle, postojanje polja pristupnog načina 94, polje vlasnika 96 i polje skupine 98 u zaglavlju bloka datoteke 90 daju jednostavan, ali učinkovit sigurnosni sustav datoteke.

Prema slici 8, zaglavlje bloka 90 također uključuje polje verzije 112 koje sadrži broj inačice datoteke, dok polje imena 114 sadrži ime datoteke u ASCII kodu.

Vratimo li se ponovo na sliku 7, polje STATUSA 88 bloka na stranici “flash” memorije može biti u jednom od tri stabilna stanja:

(i) SLOBODNO stanje, kada je blok prazan; i

(ii) stanje NEISPRAVAN, kada je nova inačica bloka preslikana u drugu stranicu “flash” memorije, ili kada se datoteka briše; i

(iii) stanje ISPRAVAN, kada se prethodna inačica bloka postavlja u stanje NEISPRAVAN.

Status polja 88 bloka sadrži jednobitnu zastavicu koja pokazuje je li blok ISPRAVAN ili NEISPRAVAN. Oka ova jednobitna zastavica ima vrijednost 1, blok je ISPRAVAN, a ako zastavica ima vrijednost 0, blok je NEISPRAVAN. Dakle, kada se status bloka mijenja iz ISPRAVAN u NEISPRAVAN, briše se jedna bit. Dakle, u “flash” memoriji, ova promjena statusa bloka može se zabilježiti bez potrebe da se ponovno ispisuje cijela stranica “flash” memorije.

Obično je samo posljednji blok u stanju SLOBODAN, te predstavlja količinu memorijskog prostora koja je raspoloživa za pohranjivanje svježih podataka u tu stranicu.

Blok može također biti u jednom od tri privremena stanja tijekom upisivanja sadržaja bloka, ili preslikavanja sadržaja bloka, putem RAM-a, u drugu stranicu (što je detaljnije razmotreno niže):

(i) stanje NAČINJEN, kada je upisano zaglavlje bloka;

(ii) stanje UPISAN, kada je upisan ostatak sadržaja bloka; i

(iii) stanje NOV, kada je blok završen ali pisanje ili preslikavanje dodatnih blokova datoteke nije završeno.

Slika 11 prikazuje proces preslikavanja jednog ISPRAVNOG bloka prve stranice u SLOBODNI blok druge stranice. U stupnju 100, stanje SLOBODNOG bloka na drugoj stranici mijenja se u NAČINJEN dok se zaglavlje ISPRAVNOG bloka preslikava, putem RAM-a, u taj blok. U stupnju 102, stanje bloka NAČINJEN mijenja se u UPISAN dok nije preslikan sadržaj bloka ISPRAVAN. U stupnju 104, stanje bloka UPISAN mijenja se u NOV nakon što je završeno preslikavanje sadržaja bloka. U stupnju 106, stanje preslikanog ISPRAVNOG bloka prve stranice mijenja se u NEISPRAVAN. Najzad, u stupnju 108 se stanje NOVOG bloka druge stranice mijenja u ISPRAVAN.

Pridjeljivanjem stanja NOV, umjesto stanja ISPRAVAN, za blok UPISAN u stupnju 104 nakon što je preslikavanje sadržaja bloka završeno, osigurava se da ne bude dva ISPRAVNA bloka koji imaju jednaki ID i RANG istovremeno. Time se uklanja mogućnost da postoje dva takva ISPRAVNA bloka nakon pada sustava između stupnjeva 104 i 106.

Ako je do takvog pada došlo tijekom preslikavanja bloka podataka iz jedne stranice “flash” memorije u drugu, pri pokretanju operativnog sustava provjerava se prisutnost bilo kojem bloka sa statusom NOV u “flash” memoriji. Ako je pronađen blok NOV, operativni sustav traži ISPRAVNI blok koji ima jednaki RANG i ID. Ako je pronađen takav ISPRAVNI blok, status NOV se mijenja u status NEISPRAVAN. Ako nije pronađen, status bloka NOV mijenja se u ISPRAVAN. Time je osigurano da ne mogu biti dva ISPRAVNA i SLOBODNA bloka koji imaju jednaki RANG i ID, a da se ne ponovo ne ispiše bilo koja stranica “flash” memorije.

Kada se više ISPRAVNIH blokova koji imaju jednaki ID preslikava iz prve stranice u drugu stranicu, preslikavanje prvog ISPRAVNOG bloka se zaustavlja nakon što je završen stupanj 104. Preslikavanje svakog sljedećeg ISPRAVNOG bloka vrši se nakon povratka iz stupnja 104. Zatim se stanja svih preslikanih ISPRAVNIH blokova prve strane mijenjaju u stanje NEISPRAVAN, a stanja NOVIH blokova u drugoj stranici mijenjaju se u ISPRAVAN.

Ako je do pada došlo tijekom preslikavanja množine blokova podataka iz jedne stranice “flash” memorije u drugu, nakon pokretanja operativnog sustava vrši se provjera prisutnosti bilo kakvih NOVIH blokova u “flash” memoriji. Ako je nađe više NOVIH blokova, operativni sustav traži odgovarajuće ISPRAVNE I NEISPRAVNE blokove koji imaju jednaki RANG i ID. Ako su svi odgovarajući blokovi ISPRAVNI, stanje svakog NOVOG bloka se mijenja u neispravan. Ako nisu, dakle ako je stanje posljednjeg odgovarajućeg bloka NEISPRAVNO, stanje svakog od preostalih odgovarajućih ISPRAVNIH blokova mijenja se u NEISPRAVAN, te se stanje svakog NOVOG bloka mijenja u ISPRAVAN.

Kao što je prije navedeno, jedna stranica “flash” memorije zadržava se u stanju PRAZNA. Vremenom će sve prestale stranice “flash” memorije postati pune s ISPRAVNIM i NEISPRAVNIM blokovima podataka, tako da će postati neophodno učinkovito obrisati jedan ili više blokova NEISPRAVNIH podataka da se dobije dovoljno mjesta za blok koji sadrži svježe podatke. Međutim, budući da se blokovi podataka pristupnika ne mogu popuniti preko postojećih s novim podacima, moga se obrisati cijela stranica “flash” memorije da bi se omogućilo ponovno korištenje te stranice.

Da bi se osiguralo dovoljno mjesta za upisivanje nove datoteke u “flash” memoriju, pri pregledu ISPRAVNIH blokova, preslikavaju se samo ispravni blokovi, preko RAM-a u PRAZNU stranicu, dok se NEISPRAVNI blokovi ISPRAVNE stranice ne preslikavaju u PRAZNU stranicu. ISPRAVNI blokovi preslikavaju se na takav način da bar jedan od blokova ima položaj u PRAZNOJ stranici koji je različit od njegova položaja na ISPRAVNOJ stranici. Primjerice, ISPRAVNI blokovi mogu se preslikati na vrh PRAZNE stranice. razmještajem ISPRAVNIH blokova nakon preslikavanja, moguće je načiniti najveće nefragmentirano područje memorije u PRAZNOJ stranici, čime se ostavlja dovoljno mjesta, primjerice na dnu stranice, za pohranjivanje svježih podataka. Sadržaj ISPRAVNE stranice se briše, PRAZNA STRANICA postaje ISPRAVNA stranica, a prethodna ISPRAVNA stranica postaje PRAZNA stranica.

Metoda “čišćenja” sadržaja “flash” memorije kada se svježi podaci pohranjuju u svježu memoriju je detaljno niže objašnjena, prema slikama 12 i 13.

U stupnju 200, središnji procesor 50 pregledava zaglavlja 80 svakog bloka 74 svake ISPRAVNE stranice u “flash” memoriji da bi identificirao ISPRAVNU stranicu za koju je kumulativna veličina NEISPRAVNIH blokova najveća.

U stupnju 202, odabire se identificirana ISPRAVNA stranica.

U stupnju 204, status prazne stranice se mijenja iz PRAZNA u UPISANA, a broj odabrane ISPRAVNE stranice se privremeno pohranjuje u zaglavlju UPISANE stranice.

U stupnju 206, središnji procesor 50 određuje ima li ISPRAVNIH blokova na ISPRAVNOJ stranici. Ako postoji jedna ili više ISPRAVNIH blokova na ISPRAVNOJ stranici, u stupnju 208, prvi ISPRAVNI blok se preslikava, putem RAM-a, u stranicu UPISANA.

U stupnju 210, središnji procesor 50 određuje postoji li jedan ili više ISPRAVNIH blokova na ISPRAVNOJ stranici. Ako postoji drugi ISPRAVNI blok, u stupnju 212 se drugi ispravni blok preslikava, putem RAM-a, u stranicu UPISAN izravno ispod ISPRAVNE stranice koja je prethodno preslikana u stranicu UPISANA.

Stupnjevi 210 i 212 ponavljaju se koliko je potrebno sve dok središnji procesor 50 ne odredi da više nema ISPRAVNIH blokova na ISPRAVNOJ stranici. Zatim, u stupnju 214, status stranice za PISANJE mijenja se u NOVA. U stupnju 216, status ISPRAVNE stranice mijenja se u NEISPRAVNA. U stupnju 218, status NOVE stranice mijenja se u ISPRAVNA, te najzad u stupnju 220, NEISPRAVNA stranica se briše i status obrisane stranice mijenja se u PRAZNA, tako da opet postoji bar jedna PRAZNA stranica “flash” memorije.

Ukupni učinak gore navedene metode prikazan je na slici 13. U poželjnoj realizaciji, ISPRAVNI blokovi V ISPRAVNE stranice se ustvari pomiču na vrh PRAZNE stranice da bi se osigurao prostor za pohranjivanje u PRAZNOJ stranici za svježe podatke na dnu stranice, kada je jednom status PRAZNE stranice promijenjen u ISPRAVNA.

Razumljivo da je ovaj izum opisan samo kao primjer, te se izmjene pojedinosti mogu načiniti unutar dosega izuma. Svako svojstvo koje je navedeno u opisu, te (gdje je to moguće) se patentni zahtjevi i crteži mogu postaviti neovisno ili u nekoj odgovarajućoj kombinaciji.

Claims (53)

1. Metoda za ograničavanje pristupa podacima u prijemniku/dekoderu koji ima memoriju, naznačena time što uključuje sljedeće stupnjeve: - pridjeljivanje više skupova prava pristupa podacima, a svaki skup pristupnih prava pridijeljen je bar jednom pristupniku; - pohranjivanje podataka, skupova pristupnih prava i identifikatora za svakog pristupnika u memoriji prijemnika/dekodera; - uspoređivanje identifikatora pristupnika koji zahtijeva pristup podacima s određenim ili svakim identifikatorom koji je pohranjen u memoriji; te - dodjeljivanje pristupniku skupa pristupnih prava koji mu je pridijeljen u memoriji prijemnika/dekodera.

2. Metoda prema zahtjevu 1, naznačena time što su skupovi pristupnih prava pohranjeni u zaglavlju podataka.

3. Metoda prema zahtjevu 1 ili 2, naznačena time što su identifikatori za pristupnike pohranjeni u zaglavlju podataka.

4. Metoda prema bilo kojem prethodnom zahtjevu, naznačena time što podaci koji su učitani iz bitovnog toka preneseni pomoću sustava za prijenos, a skupovi pristupnih prava i identifikatori za pristupnike pohranjeni su unutar podataka pri sustavu za prijenos.

5. Metoda za ograničavanje pristupa podacima koji se odaslani u digitalnom prijenosnom sustavu, naznačena time što uključuje, u sustavu za prijenos, sljedeće stupnjeve: - pridjeljivanje više skupova prava pristupa podacima, a svaki skup pristupnih prava pridijeljen je bar jednom pristupniku; - pohranjivanje skupova pristupnih prava i identifikatora za pristupnike unutar podataka; te - prijenos podataka; - a u prijemniku/dekoder koji sadrži memoriju, sljedeće stupnjeve: - učitavanje i pohranjivanje prenesenih podataka u memoriju prijemnika/dekodera; - uspoređivanje identifikatora pristupnika koji zahtijeva pristup podacima s identifikatorom koji je pohranjen u memoriji; i - dostavljanje pristupniku skupa pristupnih prava koji su mu pridijeljeni u memoriji prijemnika/dekodera.

6. Metoda prema zahtjevu 5, naznačena time što su podaci odaslani u digitalnom toku podataka.

7. Metoda prema bilo kojem prethodnom zahtjevu, naznačena time što je daljnji skup pristupnih prava pridijeljen bar jednom pristupniku čiji identifikator nije pohranjen u memoriji prijemnika/dekodera, a takav pristupnik koji zahtijeva pristup podacima dobiva dodatni skup pristupnih prava.

8. Metoda prema bilo kojem prethodnom zahtjevu, naznačena time što je određen skup pristupnih prava dodijeljen samo jednom pristupniku, poželjno autoru podataka.

9. Metoda prema bilo kojem prethodnom zahtjevu, naznačena time što je određeni skup pristupnih prava pridijeljen skupini pristupnika, a identifikator za svakog člana skupine pohranjen je u memoriji prijemnika/dekodera.

10. Metoda prema bilo kojem prethodnom zahtjevu, naznačena time što se skup pristupnih prava rabi za određivanje je li pristupniku zabranjeno čitanje podataka.

11. Metoda prema bilo kojem prethodnom zahtjevu, naznačena time što se skup pristupnih prava rabi za određivanje je li pristupniku zabranjeno pisanje preko postojećih podataka.

12. Metoda prema bilo kojem prethodnom zahtjevu, naznačena time što su podaci pohranjeni kao datoteke i mape u memoriji prijemnika/dekodera.

13. Metoda prema zahtjevu 12, naznačena time što je shema grananja datoteka i mapa zabilježena u memoriji prijemnika/dekodera.

14. Metoda prema zahtjevu 13, naznačena time što se identifikator mape, ako postoji, koja neposredno prethodi datoteci ili mapi u stablu podataka, pohranjuje u svezi s tom datotekom ili mapom.

15. Metoda prema zahtjevu 14, naznačena time, što se identifikator pohranjuje u zaglavlju te datoteke ili mape.

16. Metoda prema bilo kojem prethodnom zahtjevu, naznačena time što su podaci pohranjeni u “flash” memoriji prijemnika/dekodera.

17. Uređaj za ograničavanje pristupa podacima koji su pohranjeni u memoriji prijemnika/dekodera, naznačen time što je više skupova pristupnih prava pridijeljeno podacima, svaki skup pristupnih prava pridijeljen je bar jednom pristupniku, a identifikator za svakog pristupnika pohranjen je u prijemniku/dekoderu, te dotični uređaj sadrži sljedeće: - sklop za uspoređivanje identifikatora pristupnika koji zahtijeva pristup podacima s identifikatorima koji su pohranjeni u memoriji; i - sklop kojim se dostavlja pristupniku skup pristupnih prava koji su mu pridijeljeni u memoriji prijemnika/dekodera.

18. Prijemnik/dekoder, naznačen time što sadrži memoriju za pohranjivanje podataka, više skupova pristupnih prava koji su pridijeljeni podacima i identifikator za svakog pristupnika, te uređaj za ograničavanje pristupa podacima prema zahtjevu 17.

19. Sustav za prijenos, naznačen time što sadrži sljedeće: - sklop za pridjeljivanje više skupova prava za pristup podacima, a svaki skup pristupnih prava pridijeljen je bar jednom pristupniku; - sklop za pohranjivanje pristupnih prava i identifikatora za pristupnike unutar podataka; i - sklop za prijenos bitovnog toka koji sadrži navedene podatke.

20. Kombinacija, naznačena time što se sastoji iz prijemnika/dekodera prema zahtjevu 18 i sustava za prijenos prema zahtjevu 19.

21. Metoda za bilježenje stabla podataka koji su pohranjeni kao datoteke i mape, naznačena time što uključuje stupanj pohranjivanja, u svezi sa svakom datotekom i mapom, identifikatora mape, koji neposredno prethodi toj datoteci ili mapi u stablu podataka.

22. Metoda prema zahtjevu 21, naznačena time što identifikator obuhvaća jedinstveni kod koji je pridijeljen mapi.

23. Metoda prema zahtjevu 21 ili 22, naznačena time što je identifikator pohranjen u zaglavlju datoteke ili mape.

24. Metoda prema zahtjevu 23, naznačena time što je bar dio podataka pohranjen u “flash” memoriji, a poželjno je cjelina podataka pohranjena u “flash” memoriji.

25. Metoda prema zahtjevu 24, naznačena time što je virtualno stablo podataka koji su pohranjeni u “flash” memoriji načinjeno i pohranjeno u RAM memoriji.

26. Metoda prema zahtjevu 24 ili 25, naznačena time što je zaglavlje datoteke koja je pohranjena u “flash” memoriji pohranjeno u namjenskom bloku “flash” memorije.

27. Metoda prema bilo kojem zahtjevu 21 do 26, naznačena time što se pohranjeni identifikator mijenja kada se datoteka ili mapa pomiču u neposredno prethodnu drugu mapu.

28. Metoda prema bilo kojem zahtjevu 21 do 27, naznačena time što su podaci pohranjeni u prijemnik/dekoder.

29. Uređaj za bilježenje stabla podataka koji su pohranjeni kao datoteke i mape, naznačen time što uključuje stupanj pohranjivanja, u svezi sa svakom datotekom i mapom, identifikatora mape, koji neposredno prethodi toj datoteci ili mapi u stablu podataka.

30. Prijemnik/dekoder, naznačen time što sadrži uređaj prema zahtjevu 29.

31. Metoda za prijenos blokova podataka između memorijskih stranica da se omogući svježim podacima pohranjivanje u navedenoj memoriji, naznačena time što navedena memorija ima više stranica, a jedna stranica navedene memorije oblikovana je kao izvorna stranica koja sadrži bar jedan ispravan blok koji sadrži valjane podatke i bar jedan neispravan blok koji sadrži pogrešne podatke, a bar jedna memorijska stranica oblikovana je kao stranica za prijenos, a navedena metoda sastoji se iz sljedećih stupnjeva: - preslikavanje određenog ili svakog ispravnog bloka iz izvorne stranice u navedenu stranicu za prijenos, a bar jedan blok ima položaj u navedenoj stranici za prijenos koji se razlikuje od njegova položaja u izvornoj stranici; i - brisanje izvorne stranice.

32. Metoda prema zahtjevu 31, naznačena time što se podaci naknadno smještaju nakon preslikanih ispravnih blokova u stranici za prijenos.

33. Metoda pohranjivanja podataka u memoriju, naznačena time što navedena memorija ima više stranica, a jedna stranica navedene memorije oblikovana je kao izvorna stranica koja sadrži bar jedan ispravan blok koji sadrži valjane podatke i bar jedan neispravan blok koji sadrži pogrešne podatke, a bar jedna memorijska stranica oblikovana je kao stranica za prijenos, a navedena metoda sastoji se iz sljedećih stupnjeva: - preslikavanje određenog ili svakog ispravnog bloka iz izvorne stranice u navedenu stranicu za prijenos, a bar jedan blok ima položaj u navedenoj stranici za prijenos koji se razlikuje od njegova položaja u izvornoj stranici; - brisanje izvorne stranice; i - pohranjivanje podataka u navedenu stranicu za prijenos.

34. Metoda prema bilo kojem zahtjevu 31 do 33, naznačena time što se svaki ispravni blok preslikava u stranicu za prijenos na takav način da se načini najveće nefragmentirano memorijsko područje u stranici za prijenos, namijenjeno za prijem svježih podataka.

35. Metoda prema bilo kojem zahtjevu 31 do 34, naznačena time što se obrisana izvorna stranica ponovo oblikuje kao nova stranica za prijenos, poželjno neposredno nakon njena brisanja.

36. Metoda prema bilo kojem zahtjevu 31 do 35, naznačena time što je stranica oblikovana kao izvorna stranica u ovisnosti o kumulativnoj veličini neispravnih blokova stranice.

37. Metoda prema zahtjevu 36, naznačena time što je izvorna stranica ona stranica koja ima bar jedan neispravni blok, a navedeni bar jedan blok ima kumulativnu veličinu koja je jednaka ili veća od veličine svježih podataka.

38. Metoda prema bilo kojem zahtjevu 31 do 37, naznačena time što su blokovi promjenjive veličine.

39. Metoda prema bilo kojem zahtjevu 31 do 38, naznačena time što memorija uključuje memoriju u koju se ne može slobodno pisati, poželjno “flash” memoriju.

40. Metoda prema zahtjevu 39, naznačena time što se ispravni blok mijenja u neispravni blok promjenom vrijednosti jednobitovne zastavice koja je pohranjena u tom bloku.

41. Metoda prema zahtjevu 40, naznačena time što je jednobitovna zastavica pohranjena u zaglavlju tog bloka.

42. Metoda prema bilo kojem zahtjevu 31 do 41, naznačena time što memorija uključuje memorijski iznos prijemnika/dekodera.

43. Metoda prema zahtjevu 42, naznačena time što su podaci učitani iz bitovnog toka.

44. Metoda prema zahtjevu 43, naznačena time što su podaci formatirani u obliku MPEG tablica.

45. Uređaj za prijenos blokova podataka između memorijskih stranica da se omogući pohranjivanje svježih podataka u navedenu memoriju, naznačen time što navedena memorija sadrži više stranica, pri čemu je jedna stranica navedene memorije oblikovana kao izvorna stranica koja sadrži bar jedan ispravni blok koji sadrži valjane podatke te bar jedna neispravni blok koji sadrži pogrešne podatke, a bar jedna stranica od memorijskih stranica oblikovana je kao stranica za prijenos, a navedeni uređaj sadrži sljedeće: - sklop za kopiranje svakog ispravnog bloka iz izvorne stranice u navedenu stranicu za prijenos, te bar jedan takav blok ima položaj u navedenoj stranici za prijenos koji je različit od njegova položaja u izvornoj stranici; i - sklop za brisanje izvorne stranice.

46. Prijemnik/dekoder, naznačen time što sadrži uređaj prema zahtjevu 45.

47. Metoda za ograničavanje pristupa podacima u prijemniku/dekoderu, naznačena time što je suštinski kao ovdje opisana, sukladno priloženim crtežima.

48. Metoda za ograničavanje pristupa odaslanim podacima u sustavu digitalnog emitiranja, naznačena time što je suštinski jednaka ovdje opisanoj, sukladno priloženim crtežima.

49. Uređaj za ograničenje pristupa podacima koji su pohranjeni u memoriji prijemnika/dekodera, naznačen time što je suštinski jednak ovdje opisanom, sukladno priloženim crtežima.

50. Sustav prijenosa, naznačen time što je suštinski jednak ovdje opisanom, sukladno priloženim crtežima.

51. Metoda za bilježenje stabla podataka ili uređaj za bilježenje stabla podataka koji su pohranjeni kao datoteke ili mape, naznačeni time što su suštinski kao ovdje opisani.

52. Uređaj za prijenos blokova podataka ili metoda za prijenos blokova podataka između memorijskih stranica, naznačeni time što su suštinski kao ovdje opisani, sukladno priloženim crtežima.

53. Metoda za pohranjivanje podataka u memoriji, naznačena time što je suštinski kao ovdje opisana, sukladno priloženim crtežima.