HRP960392A2 - A device for the measurement of blood flow - Google Patents

Description

Područje na koje se izum odnosi

Ovaj se izum odnosi na elektroterapiju srca, a posebno na mjerenje karakteristika protoka krvi unutar srca i u velikim krvnim žilama u svrhu kontrole elektroterapije srca.

Tehnički problem

Privremena i stalna fiziološka elektrostimulacija srca su vrlo važne. Privremena stimulacija se obično primjenjuje nakon operacije srca ili infarkta miokarda zbog prolaznog poremećaja provođenja ili aritmije. Bolesnici u mirovanju imaju bitno bolji srčani udarni volumen kada je ventrikulska kontrakcija sinkrona s atrijskim punjenjem ventrikula. To je važno za brži oporavak nakon operacije ili infarkta miokarda. Osim toga, neke se aritmije poput supraventrikulske tahikardije i ekstrasistola mogu spriječiti fiziološkom elektrostimulacijom srca.

Bolesnici s kroničnim poremećajem provođenja ili ritma moraju dobiti trajno ugrađeni sustav za elektrostimulaciju. Doprinos atrija u poboljšanju hemodinamike je i kod njih važan. Postoje dva osnovna načina fiziološke elektrostimulacije srca: sekvencijski i sinkroni. Sekvencijska atrio-ventrikulska stimulacija se upotrebljava da bi se vratio normalni atrio-ventrikulski odnos. U tom načinu jedan atrij i jedan ventrikul se stimuliraju pomoću dva stimulirajuća impulsa razmaknuta za odgovarajući fiziološki interval. Međutim, frekvenciju otkucaja kontrolira program elektrostimulatora i ona se ne mijenja prema fiziološkim potrebama. Sinkrona elektrostimulacija najbolje se približava normalnom srčanom ritmu. Spontani atrijski elektrogram (P val) se detektira elektrodom koja je obično u kontaktu sa atrijskim endokardom i to se upotrebljava za okidanje ventrikulskog impulsa nakon odgovarajućeg, unaprijed postavljenog, kašnjenja. Budući da se atrijski ritam aktivira prirodnim stimulatorom, tj. sinus-atrijskim čvorom, frekvencija se mijenja fiziološki prema opterećenju tijela. Zbog toga je ventrikulska stimulacija sinkrona sa P-valom (VDD način) najfiziološkiji oblik frekvencijski adaptivne elektrostimulacije. U svrhu pojednostavnjenja kirurškog zahvata razvijeni su sustavi za VDD elektrostimulaciju samo jednim elektrodnim kateterom. Zbog relativno male amplitude atrijskog potencijala bilježenog plutajućom elektrodom, koja nema direktan kontakt sa endokardom, česta je pojava podosjetljivosti i gubitka sinkronizacije. Stoga takvi elektrostimulatori zahtijevaju detekcijska pojačala visoke osjetljivosti. Posljedica toga je da može doći do pojave preosjetljivosti atrijskog pojačala i krive sinkronizacije. Izum u našim SAD patentima br. 5,243,976 i br. 5,316,001 omogućuje novu metodu fiziološke VDD stimulacije srca. Svrha našeg izuma je da omogući elektrostimulator koji će, u normalnom atrijskom ritmu raditi u sinkronom načinu (VDD) te održavati atrio-ventrikulski sinkronizam, ali implantacijom samo jednog elektrodnog katetera. U izvedbi izuma prati se protok krvi u srcu pomoću uređaja za mjerenje brzine protoka krvi montiranog na stimulirajući elektrodni kateter. Za sinkronizaciju i kontrolu ventrikulske stimulacije srca koristi se valni oblik protoka kroz trikuspidni zalistak. Rani val brzog dijastoličkog punjenja (E-val) kao i kasni atrijski val dijastoličkog punjenja (A-val) se detektiraju i mjere se njihovi parametri. Ventrikulska stimulacija se sinkronizira sa A-valom. Sustav omogućuje i senzore za frekvencijski adaptivnu ventrikularnu stimulaciju i pouzdano sredstvo za detekciju atrijske fibrilacije. Drugi je predmet neprestano praćenje dinamike punjenja desnog ventrikula da bi se procijenila funkcionalnost srčanog mišića i automatski reprogramirala maksimalna frekvencija praćenja tako da se spriječi angina pektoris te ishemija izazvana brzom frekvencijom. Naš sustav može detektirati pojedinu prijevremenu srčanu kontrakciju kao i razlikovati sinusnu tahikardiju od patološke tahikardije. Također, daje potvrdu ventrikulskog odgovora kao i detekciju ventrikulske dekompenzacije. Naš sustav koristi ultrazvučnu Doppler metodu mjerenja brzine protoka krvi, koja zahtjeva relativno veliki utrošak energije.

Za pravilno funkcioniranje ovog izuma bitno je koristiti točnu metodu mjerenja protoka krvi koja je pouzdana na dugi rok te koristi malo snage, a pogodna je za primjenu u implantabilnim uređajima. Dakle, potrebno je konstruirati elektrodni kateter koji ima pretvornik za brzinu protoka koji troši malo energije te stoga ne povećava struju potrošnje baterije elektrostimulatora srca. Također, ne smije se bitno povećati broj vodiča elektrodnog katetera. Pretvornik mora biti dugotrajno pouzdan i biokompatibilan.

Stanje tehnike

U struci su poznate brojne metode mjerenja protoka krvi ali su samo neke pogodne za ugradnju u elektrostimulator srca. Poznato je iz struke da metalna elektroda uronjena u ionsku tekućinu proizvodi polućelijski potencijal. Dvije različite elektrode formiraju galvansku ćeliju u kojoj se pozitivna elektroda naziva anodom a negativna katodom. Standardni polućelijski potencijal elektrode se definira u slučaju kada ne postoji električna struja između elektrode i elektrolita. Ako nema struje, mjereni polu-potencijal se mijenja zbog polarizacije elektrode.

Teoretski postoje dvije vrste elektroda: one koje su savršeno polarizirajuće i one koje su savršeno nepolarizirajuće. Polarizirajuće elektrode su one u kojima ne prelazi pravi naboj preko sučelja elektroda-elektrolit u slučaju kada teče struja. Ta struja je zapravo struja premještanja jer se polarizirajuća elektroda ponaša kao kondenzator. Nepolarizirajuće elektrode su one u kojima struja slobodno teče kroz sučelje elektrode i elektrolita. Neke praktične elektrode se približavaju ovim karakteristikama. Elektrode napravljene od plemenitih materijala su relativno inertne te ih je teško rastapati i oksidirati. Takva elektroda proizvodi snažan kapacitivni efekt pa je skoro idealna polarizirajuća elektroda. Razlika potencijala između mjerenog polućelijskog potencijala i ravnotežnog polućelijskog potencijala kada nema struje, naziva se nadnapon. Tri su elektrokemijska fenomena koji pridonose razvitku nadnapona te je posljedično on superpozicija triju komponenata: omskog nadnapona, koncentracijskog nadnapona i aktivacijskog nadnapona. Omski nadnapon nastaje zbog otpora elektrolita. Postoji pad napona između dvije elektrode kroz strujnu stazu u elektrolitu. Pad napona je proporcionalan struji te otporu elektrolita. Omski nadnapon se ne odnosi linearno prema struji i zato ova pojava ne slijedi Ohmov zakon.

Varijacija raspodjele iona na sučelju metal-elektrolit uzrokuje koncentracijski nadnapon. U ravnoteži, kada ne teče struja između elektrode i elektrolita, su intenziteti oksidacije i redukcije na sučelju jednaki. Kada se uspostavi struja, ili se elektroda pomiče u elektrolitu, ili se pojavi protok elektrolita, ravnoteža više ne postoji. Tako se mijenja koncentracija iona te nastaje razlika polupotencijala uzrokovana koncentracijskim nadnaponom. Oksidacija atoma metala u ione moguća je ako je atom sposoban savladati energetsku barijeru - aktivacijsku energiju. Redukcija kationa elektrolita u atome metala također uključuje aktivacijsku energiju. Kada teče struja između elektrode i elektrolita, bilo koja od navedenih reakcija dominira te su dvije aktivacijske energije za oksidaciju i redukciju različite. Ova razlika energije se manifestira kao razlika napona - aktivacijski nadnapon. Ukupni nadnapon je zbroj svih triju nadnapona. Unatoč tome, nadnapon u elektroda od plemenitih metala je prvobitno rezultat koncentracijskog nadnapona. Pojava nadnapona je temeljito proučena i opisana u brojnim referencama struke. To je stoga, što je primarni cilj konstrukcije elektroda za registriranje biopotencijala raznih primjena umanjiti nadnapon i izobličenja registriranog signala biopotencijala koji su uzrokovani nadnaponom. Protivno tome, pojava nadnapona se koristi u ovom izumu. Očito je da protok elektrolita mijenja raspodjelu iona u okolini sučelja elektroda-elektrolit te tako mijenja koncentracijski nadnapon. Primjenom polarografskog para elektroda tipa Clark moguće je mjerenje brzine protoka krvi kako je opisano u SAD patentu br. 3,930,493 uz primjenu uzbudnog napona veličine 0.4 - 0.9 Volta.

Također postoji mogućnost mjerenja impedancije pomoću vrlo male jakosti struje kako je prikazano u europskoj patentnoj prijavi br. 94100130.7. Koristi se činjenica daje impedancija dviju elektroda uronjenih u ionsku tekućinu modulirana protokom ionske tekućine tj. kretanjem iona.

Naš izum opisan u međunarodnoj patentnoj prijavi br. PCT/EP95/01171 koristi mjerenje promjene galvanskog potencijala i koncentracijskog nadnapona u svrhu mjerenja brzine protoka krvi, ali bez primjene uzbudnih napona i struja. U tom izumu koriste se elektrode različitih materijala koje u krvi čine galvanski članak, odnosno polarizirajuća elektroda npr. od zlata čiji se koncentracijski nadnapon mijenja promjenom brzine protoka. Nedostatak je ovog sustava što se implantacijom na dugi vijek mijenjaju elektrokemijska svojstva polarizirajućih elektroda. Posebno rast fibroznog tkiva može u kroničnoj fazi elektrostimulacije smanjiti veličinu kako galvanskog potencijala tako i koncentracijskog nadnapona. To bi moglo izazvati gubitak sinkronizacije što komplicira praćenje bolesnika i zahtjeva mjerenje i kontinuirano praćenje razvitka poremećaja u detekciji signala protoka. Također bi bilo potrebno da elektrostimulator srca ima programabilnu osjetljivost za detekciju signala protoka što zahtjeva složeniju konstrukciju kako pojačala za bilježenje signala brzine protoka tako i pratećih sučelja pojačala i mikroprocesora. Potrebna je i složenija programska podrška kako upravljačkog mikroprocesora elektrostimulatora tako i vanjskog programatora. U proizvodnji elektroda za elektrostimulaciju srca koriste se biokompatibilni nepolarizirajući materijali kao na pr. crna platina, karbon i TiN. Elektrode imaju poroznu površinu da bi se spriječila polarizacija.

Da bi funkcija senzora brzine protoka bila nezavisna o rastu fibroznog tkiva oko elektroda te da bi elektrode mogle biti proizvedene od suvremenih nepolarizirajućih materijala, razvijen je novi sustav za mjerenje brzine protoka krvi.

Opis izuma

Ovi i drugi predmeti ovog izuma biti će jasniji kroz slijedeći opis pripadajućih slika:

Slika 1 prikazuje distalni završetak elektrodnog katetera za elektrostimulaciju srca sa dvije elektrode za mjerenje protoka krvi.

Slika 2 prikazuje kateter sa slike 1 implantiran u ljudsko srce.

Slika 3 prikazuje elektrodni kateter sa dvije elektrode za mjerenje protoka implantiran u desno srce.

Slika 4 prikazuje distalni završetak elektrodnog katetera sa slike 3.

U izvedbi sa slike 1 prikazan je distalni završetak plastičnog tijela elektrodnog katetera 10 za elektrostimulaciju srca. Tijelo elektrodnog katetera 10 sadrži dvije prstenaste elektrode 11 i 12 napravljene različitih geometrijskih oblika. Elektroda 11 ima geometrijski oblik prstena čiji je vanjski promjer jednak promjeru tijela 10 elektrodnog katetera. Pričvršćena je na tijelo 10 tako da vanjska površina prstena nije izbočena izvan konture tijela elektrodnog katetera. Zbog toga ne čini hidrodinamički diskontinuitet površine tijela elektrodnog katetera koji bi uzrokovao lokalnu promjenu brzine protoka kada se elektrodni kateter uroni u protočni medij čiji je vektor brzine protoka paralelan sa kateterom. Elektroda 12 ima geometrijski oblik prstena unutarnjeg promjera jednakog vanjskom promjeru tijela spomenutog elektrodnog katetera. Navučena je na tijelo 10 i stoga njezina vanjska površina izlazi izvan konture tijela 10. Zbog toga čini hidrodinamički diskontinuitet površine tijela elektrodnog katetera. U ovom primjeru je elektroda 12 napravljena u obliku hidroprofila. Hidroprofil (ili aeroprofil na pr. NACA4512) ubrzava brzinu protoka u svojoj neposrednoj blizini i time stvara uzgonsku silu, kako se to može proračunati Bernoulijevom jednadžbom. Ako je vektor brzine protoka krvi paralelan sa tijelom elektrodnog katetera, brzina uz granicu elektrode 12 i krvi će se povećati. Također će doći i do pojave turbulencija. Kako je poznato u struci, elektrokemijske reakcije na granici metal - elektrolit su različite kod različitih brzina protoka elektrolita. Zato na granicama metal-elektrolit elektroda 11 i 12 dolazi do bitne razlike u koncentraciji iona. Koncentracijski nadnapon dviju elektroda će biti različit, a promjena razlike koncentracijskih nadnapona je proporcionalna promjeni brzine protoka. Na vrhu elektrodnog katetera nalazi se elektroda 13 za elektrostimulaciju srca, koja je spojena pomoću elektrodnog vodiča 16 sa generatorom impulsa elektrostimulatora srca (nije prikazan). Elektrodni vodič 14 je spojen (nije prikazano) unutar tijela katetera 10 sa elektrodom 11, a elektrodni vodič 15 je spojen (nije prikazano) unutar tijela katetera 10 sa elektrodom 12. Spajanjem diferencijalnog pojačala 17 na elektrode 11 i 12 pomoću elektrodnih vodiča 14 i 15, ono može mjeriti razliku koncentracijskog nadnapona elektroda 11 i 12. Pojačalo 17 ima pojasni propust prilagođen frekvencijskom spektru signala proizvedenim protokom krvi. Izlazni signal diferencijalnog pojačala sadrži informaciju o brzini protoka krvi. On je složen od intrakardijalnog elektrograma i koncentracijskog nadnapona elektroda. Odgovarajućom obradom, taj se signal može koristiti za upravljanje elektrostimulacijom srca.

U izvedbi sa slike 2 prikazana je praktična primjena stimulirajućeg elektrodnog katetera iz slike 1 koji sadrži elektrodni par za mjerenje protoka u blizini trikuspidnog zaliska. Srce je prikazano u presjeku četiri komore a presjek miokarda je vidljiv na stjenci lijevog ventrikula 20, desnog ventrikula 21, interventrikulskog septuma 22, lijevog atrija 23 i desnog atrija 24. Dvije komore lijevog srca, lijevi ventrikul 25 i lijevi atrij 26, su odvojeni mitralnim zaliskom 27. Lijevi ventrikularni izlazni trakt sastoji se od aortnog zaliska 28 i aorte 29. Stimulirajući srčani elektrodni kateter 10 je ugrađen kroz gornju šuplju venu 31 kroz desni atrij 32 u desni ventrikul 33 sa svojom elektrodom za elektrostimulaciju 13 smještenom u apeks desnog ventrikula. U nižem području desnog atrija blizu trikuspidnog zaliska 35 kateter za elektrostimulaciju 10 sadrži dvije elektrode 11 i 12. Elektrode 11 i 12 su napravljene kako je opisano u prethodnoj slici. Dotok krvi iz desnog atrija 32 u desni ventrikul 33 kroz trikuspidni zalistak 35 uzrokuje promjenu koncentracije iona u okolini elektroda 11 i 12. Zato se koncentracijski nadnapon elektroda 11 i 12 mijenja. Diskontinuitet konture katetera također uzrokuje lokalnu promjenu brzine protoka uz granicu elektroda-ionska tekućina elektrode 12. Uz granicu elektroda-ionska tekućina elektrode 12 brzina protoka je veća od brzine protoka uz granicu elektroda-ionska tekućina elektrode 11. Stoga se koncentracijski nadnaponi elektroda 11 i 12 razlikuju. Karakteristika promjene razlike koncentracijskog nadnapona dviju elektroda predstavlja karakteristiku promjene brzine protoka krvi kroz trikuspidni zalistak. Kako se mjeri karakteristika protoka krvi kroz trikuspidni zalistak, mogu se detektirati valovi punjenja desnog ventrikula što omogućuje upravljanje elektrostimulacijom srca.

Slika 3 prikazuje srce otvoreno kod aurikule desnog atrija 41. Unutar desnog atrija su trikuspidni zalistak 42, fossa ovalis 43, valvula koronarnog sinusa 44 i crista terminalis 45. Prikazane su gornja šuplja vena 46, donja šuplja vena 47 kao i pulmonalna arterija 48 i aorta 49 sa truncus pulmonalis 50. Vidi se lijevi atrij 51 sa desnom gornjom pulmonalnom venom 52 kao i sa desnom donjom pulmonalnom venom 53. Prikazan je apeks desnog ventrikula 54 kao i ostatak perikarda 55. Elektrodni kateter za stimulaciju 60 je ugrađen kroz gornju šuplju venu 46 i šupljinu desnog atrija kroz trikuspidni zalistak 42 u desni ventrikul sa vrhom (nije prikazan) u području apeksa 54. Elektrodni kateter 60 sadrži dvije istovrsne elektrode 57 i 58 u području trikuspidnog zaliska 42.

Slika 4 prikazuje distalni završetak plastičnog tijela elektrodnog katetera sa slike 3. U ovom primjeru tijelo katetera 60 sadrži dvije elektrode 57 i 58 napravljene od istog materijala jednakog geometrijskog oblika. Elektrode 57 i 58 imaju geometrijski oblik polu-prstena čiji je vanjski promjer jednak promjeru tijela 60 katetera. Pričvršćene su na tijelo 60 tako da njihove vanjske površine prstena nisu izbočena izvan konture tijela katetera. Elektrode 57 i 58 su montirane jedna nasuprot drugoj međusobno razmaknute. Vektor dinamičkog tlaka uzrokovan brzinom protoka koji djeluje na površinu elektrode 57 ima jednu komponentu koja djeluje okomito na površinu elektrode i jednu komponentu koja je paralelna sa površinom elektrode. Zbog kružnog presjeka tijela elektrodnog katetera dolazi kako do turbulentnog protoka u okolini tijela katetera kao i povećanja brzine fluida koji teče oko cjevastog profila tijela katetera. Elektroda 58 se nalazi u protoku zaštićena tijelom katetera. Zbog toga na nju djeluje manji dinamički tlak nego na elektrodu 57. Uz površinu elektrode 58 je također brzina protoka veća, ali ne tako velika kao uz površinu elektrode 57. Zbog navedenih razlika na granici metal - elektrolit dviju elektroda dolazi do bitne razlike koncentracije iona, a različiti su i intenziteti elektrokemijskih procesa elektroda 57 i 58 na njihovim granicama metal-elektrolit. Koncentracijski nadnapon dviju elektroda će biti različit, a promjena razlike koncentracijskih nadnapona je proporcionalna promjeni brzine protoka. Na vrhu elektrodnog katetera nalazi se elektroda 61 za elektrostimulaciju srca, koja je spojena pomoću elektrodnog vodiča 62 sa generatorom impulsa elektrostimulatora srca (nije prikazan). Elektrodni vodič 63 je spojen (nije prikazano) unutar tijela katetera 60 sa elektrodom 57, a elektrodni vodič 64 je spojen (nije prikazano) unutar tijela katetera 60 sa elektrodom 58. Spajanjem diferencijalnog pojačala 65 na elektrode 57 i 58 pomoću elektrodnih vodiča 63 i 64, ono može mjeriti razliku koncentracijskog nadnapona. Pojačalo 65 ima pojasni propust prilagođen frekvencijskom spektru signala protoka krvi. Izlazni signal diferencijalnog pojačala sadrži informaciju o brzini protoka krvi. Kako se mjeri karakteristika protoka krvi kroz trikuspidni zalistak, mogu se detektirati valovi punjenja desnog ventrikula što omogućuje upravljanje elektrostimulacijom srca.

Slika prikazuje idealan slučaj koji je u praksi teško postići. Radijalna orijentacija elektrodnog katetera implantiranog u desno srce je uvijek sasvim slučajna. Bez obzira na to što je položaj elektroda u području trikuspidnog zaliska slučajan, uvijek postoji makar i mala međusobna razlika položaja elektroda u odnosu na vektor brzine protoka. To je dovoljno da se razvije razlika brzina elektrolita uz površine elektroda te stoga i razlika nadnapona između dviju relevantnih elektroda. U praksi, dodatno tome, javljaju se i turbulentna strujanja oko tijela elektrodnog katetera koje stvaraju dodatnu razliku elektrokemijskih stanja dviju elektroda. Također se razlika koncentracijskog nadnapona može registrirati i između bilo koje dvije elektrode u protoku krvi unutar srca jer nije moguće postići jednake hidrodinamičke uvjete na dva različita mjesta u srcu.

Opisana je specifična izvedba ovog pronalaska, ali je razumljivo da je ova izvedba opisana samo kao ilustracija. Prethodni opis ne ograničava ni na koji način predmet ovog pronalaska. Namjera je da se predmet ovog pronalaska ograniči kako je definirano u slijedećim patentnim zahtjevima.

Claims (13)

1. Naprava za mjerenje brzine intrakardijalnog protoka krvi, koja sadrži kateter (10; 60) prilagođen za ugradnju kroz krvnu žilu (31; 46) u srce, najmanje jednu detekcijsku napravu (11/12; 57/58) za detekciju brzine protoka krvi pričvršćenu na kateter u poziciji koja se nalazi u željenom području detekcije (35; 42) kada se spomenuti kateter uvede u srce, električne vodiče (14/15; 63/64) unutar spomenutog katetera koji su svojim distalnim krajevima spojeni na spomenutu napravu za detekciju (11/12; 57/58) i koji su svojim proksimalnim krajevima spojeni na elektroničke krugove (17; 65) za bilježenje i obradu podataka o brzini protoka krvi detektiranoj u području detekcije, naznačena time, da spomenuta detekcijska naprava sadrži najmanje dvije međusobno razmaknute elektrode (11/12; 57/58) napravljene na takav način da uz njihove površine djeluju međusobno različiti vektori brzine protoka krvi uzrokovani brzinom protoka krvi u spomenutom području detekcije (35; 42).

2. Naprava prema zahtjevu 1, naznačena time, da su spomenute dvije elektrode (11; 12) napravljene od istoga nepolarizirajućeg materijala te da imaju međusobno različiti geometrijski oblik tako da su brzine protoka krvi uz površine dviju spomenutih elektroda međusobno različite uzrokujući međusobno različite koncentracije iona uz dvije granice elektroda-krv spomenutih dviju elektroda.

3. Naprava prema zahtjevu 1, naznačena time, da su spomenute dvije elektrode (57; 58) napravljene od istoga nepolarizirajućeg materijala te imaju različito mjesto i različiti način pričvršćenja na spomenuti kateter (60) tako da je prva elektroda (57) svojom površinom direktno izložena dinamičkom tlaku uzrokovanom brzinom protoka u spomenutom području detekcije, a druga je elektroda (58) izložena smanjenom dinamičkom tlaku tako što je montirana zaštićeno iza konture tijela (60) spomenutog katetera u odnosu na smjer vektora spomenute brzine protoka.

4. Naprava iz bilo kojeg od prethodnih zahtjeva, naznačena time, što spomenuta prva elektroda (12) ima geometrijski oblik takav da njezina vanjska površina čini hidrodinamički diskontinuitet spomenutog tijela katetera (10), koji uzrokuje lokalnu promjenu dinamičkog tlaka koji djeluje na površinu spomenute prve elektrode kao i lokalnu promjenu brzine protoka uz granicu elektroda-krv spomenute prve elektrode, a spomenuta druga elektroda (11) ima geometrijski oblik takav da njezina vanjska površina ne čini hidrodinamički diskontinuitet površine tijela spomenutog katetera (10) koji bi uzrokovao lokalnu promjenu dinamičkog tlaka koji djeluje na površinu spomenute druge elektrode i lokalnu promjenu brzine protoka uz granicu elektroda-krv spomenute druge elektrode.

5. Naprava iz bilo kojeg od prethodnih zahtjeva, naznačena time, što je spomenuta prva elektroda (12) prsten unutarnjeg promjera jednakog vanjskom promjeru tijela (10) spomenutog katetera te što ima presjek hidroprofila, a spomenuta druga elektroda (11) je prsten vanjskog promjera jednakog vanjskom promjeru tijela (10) spomenutog katetera.

6. Naprava iz bilo kojeg od prethodnih zahtjeva, naznačena time, što je spomenuta druga elektroda bilo kakvog geometrijskog oblika implantirana na takvo anatomsko mjesto bilo gdje u ljudskome tijelu gdje brzina protoka krvi unutar srca ne može uzrokovati lokalnu promjenu dinamičkog tlaka i brzine protoka na njezinoj granici elektroda-krv.

7. Naprava iz bilo kojeg od prethodnih zahtjeva, naznačena time, što su spomenute elektrode (57; 58) polu-prsteni pričvršćeni na spomenuto tijelo (60) jedan nasuprot drugom tako da prema vanjskoj površini spomenute prve elektrode (57) djeluje pozitivni vektor brzine protoka krvi, a prema vanjskoj površini druge spomenute elektrode (58) djeluje negativni vektor brzine protoka krvi, zbog čega je različito djelovanje spomenutog vektora brzine protoka na granice elektroda-krv dviju spomenutih elektroda.

8. Naprava iz bilo kojeg od prethodnih zahtjeva, naznačena time, što razlika spomenutog dinamičkog tlaka odnosno razlika spomenute brzine protoka krvi na granicama metal-krv dviju spomenutih elektroda proizvodi razliku napona između spomenutih elektroda izazivanjem razlike intenziteta elektrokemijskih reakcija na njihovim granicama elektroda-krv.

9. Naprava iz bilo kojeg od prethodnih zahtjeva, naznačena time, što spomenuti elektronički krugovi za bilježenje i obradu podataka o brzini protoka krvi sadrže diferencijalno pojačalo (17; 65) sa pojasnim propustom.

10. Naprava iz bilo kojeg od prethodnih zahtjeva, naznačena time, što su spomenute dvije elektrode (11/12; 57/58) električki povezane sa spomenutim diferencijalnim pojačalom (17; 65) pomoću dva spomenuta električna vodiča (14/15; 63/64) tako da je jedna od spomenutih elektroda spojena na pozitivni ulaz, a druga od spomenutih elektroda na negativni ulaz spomenutog pojačala.

11. Naprava iz bilo kojeg od prethodnih zahtjeva, naznačena time, što spomenuti elektronički krugovi za bilježenje i obradu podataka o brzini protoka krvi detektiranoj u spomenutom području detekcije (35; 42) sadrže sredstvo za praćenje promjene spomenute razlike napona između dvije spomenute elektrode kroz srčani ciklus, prateći punjenje desnog ventrikula.

12. Naprava iz bilo kojeg od prethodnih zahtjeva, naznačena time, što spomenuti elektronički krugovi za bilježenje i obradu podataka o brzini protoka krvi detektiranoj u spomenutom području detekcije (35; 42) sadrže sredstvo za detekciju prvog vala spomenute razlike napona ukazujući na dijastolički val brzog punjenja uzrokovan ventrikulskom relaksacijom i drugog vala spomenute razlike napona ukazujući na kasni val punjenja uzrokovan atrijskom kontrakcijom.

13. Naprava iz bilo kojeg od prethodnih zahtjeva, naznačena time, što spomenuti elektronički krugovi za bilježenje i obradu podataka o brzini protoka krvi detektiranoj u spomenutom području detekcije (35; 42) sadrže sredstvo za kontrolu i sinkronizaciju elektroterapije srca.