HRP960113A2 - A process of reductive amination - Google Patents

A process of reductive amination Download PDF

Info

Publication number
HRP960113A2
HRP960113A2 HR08/404,776A HRP960113A HRP960113A2 HR P960113 A2 HRP960113 A2 HR P960113A2 HR P960113 A HRP960113 A HR P960113A HR P960113 A2 HRP960113 A2 HR P960113A2
Authority
HR
Croatia
Prior art keywords
mixture
compound
image
reaction
solution
Prior art date
Application number
HR08/404,776A
Other languages
English (en)
Inventor
David Askin
Steven J Cianciosi
Robert S Hoerrner
Original Assignee
Merck & Co Inc
Priority date (The priority date is an assumption and is not a legal conclusion. Google has not performed a legal analysis and makes no representation as to the accuracy of the date listed.)
Filing date
Publication date
Application filed by Merck & Co Inc filed Critical Merck & Co Inc
Publication of HRP960113A2 publication Critical patent/HRP960113A2/hr

Links

Classifications

    • CCHEMISTRY; METALLURGY
    • C07ORGANIC CHEMISTRY
    • C07DHETEROCYCLIC COMPOUNDS
    • C07D401/00Heterocyclic compounds containing two or more hetero rings, having nitrogen atoms as the only ring hetero atoms, at least one ring being a six-membered ring with only one nitrogen atom
    • C07D401/02Heterocyclic compounds containing two or more hetero rings, having nitrogen atoms as the only ring hetero atoms, at least one ring being a six-membered ring with only one nitrogen atom containing two hetero rings
    • C07D401/06Heterocyclic compounds containing two or more hetero rings, having nitrogen atoms as the only ring hetero atoms, at least one ring being a six-membered ring with only one nitrogen atom containing two hetero rings linked by a carbon chain containing only aliphatic carbon atoms

Landscapes

  • Chemical & Material Sciences (AREA)
  • Organic Chemistry (AREA)
  • Organic Low-Molecular-Weight Compounds And Preparation Thereof (AREA)
  • Pharmaceuticals Containing Other Organic And Inorganic Compounds (AREA)
  • Pyridine Compounds (AREA)

Description

Područje tehnike
Ova je prijava u svezi s Merckovom broj 18996, U.S.S.N. 08/059038, podnijetom 7. Svibnja 1993.
Ovaj se izum odnosi na nove intermedijere i postupak sinteze spojeva koji inhibiraju proteazu koju kodira virus humane imunodeficijencije (HIV), poglavito na određene polipeptidne analoge, kao što je spoj J u dolje navedenim primjerima. Ovi spojevi imaju svoju namjenu u sprečavanju infekcije HIV-om, u liječenju HIV-om kao i u liječenju sindroma stečene imunodeficijencije (AIDS). Ovi su spojevi također korisni za inhibiranje renina i drugih proteaza.
Ovdje opisani izum uključuje završni korak nastakanja veze u sintezi spoja J-inhibitora proteaze HIV-a. U ovom se izumu pretposljednji intermedijer 1 prevodi u J uvođenjem 3-pikolil dijela u obliku 3-piridinkarboksaldehida 2 postupkom reduktivne alkilacije.
[image]
Retrovirus nazvan virusom humane imunodeficijencije (HIV) je uzročnik složene bolesti koja dovodi do progresivnog razaranja imunosnog sustava (sindrom stečene imunodeficijencije; AIDS) kao i propadanja središnjeg i perifernog živčanog sustava. Virus je ranije bio poznat kao LAV, HTLV-III ili ARV. Zajedničko obilježje umnožavanja virusa je opsežna posttranslacijska proizvodnja poliproteina prekursora pomoću proteaze kodirane virusom, čime nastaju zreli virusni proteini potrebni za sastavljanje virusa i njegovu funkciju. Inhibicija ovog procesa spriječit će proizvodnju virusa uobičajene infektivnosti. Na primjer, Kohl, N.E. i sur., Proc. Natl.Acad.Sci., 85, 4686 (1988), pokazali su da genetička inaktivacija proteaze kodirane HIV - om ima za posljedicu proizvodnju nezrelih, neinfektivnih virusnih čestica. Ovi rezultati pokazuju da inhibicija HIV proteaze predstavlja uspješan postupak za liječenje AIDS-a i sprečavanje ili liječenje infekcije HIV-om.
Određivanje nukleotidnog slijeda HIV-a pokazuje prisutnost pol gena u jednom otvorenom okviručitanja (engl. Open reading frame) [Ratner, L. i sur., Nature, 313, 277 (1985)]. Homolognost aminokiselinskog slijeda predstavlja dokaz da pol slijed kodira obrnutu transkriptazu, endonukleazu i proteazu HIV-a (Toh, H. i sur., EMBO J., 1267 (1985); Power, M.D. i sur., Science, 231, 1567 (1986); Pearl, L.H. i sur., Nature, 329, 351 (1987)). Završni spojevi, uključujući određene oligopeptidne analoge koji se mogu dobiti iz novih intermedijera i postupcima ovog izuma, su inhibitori proteaze HIV-a, i opisani su u EPO 541168, objavljenom 12 svibnja 1993. Za primjer, pogledaj spoj J tamo.
Prethodno je sinteza spoja J i s njime povezanih spojeva provođena postupkom u 12 koraka. Ovaj je postupak opisan u EPO 541168. Posljednji korak u tom postupku uključivao je izravno alkiliranje pretposljednjeg intermedijera 1 3-pikolil kloridom 3 d a bi se dobio inhibitor proteaze J. Nepovoljnost je ovog načina pristupa klasičan problem prealkilacije amina alkilnim halidima čime nastaju kvatenarne amonijeve soli. U ovom izumu prealkilacija produkta J 3-pikolil kloridom, bromidom ili jodidom ima za posljedicu stvaranje soli 4. Dolazi do smanjenja prinosa. Također postoje teškoće u uklanjanju soli 4, pa su u s vrh ti potpunog uklanjanja potrebna višestruka ispiranja. Potrebito je potpuno uklanjanje soli 4 ispiranjem vodom.
[image]
Reduktivna alkilacija primarnih i sekundarnih amina karbonilnim spojevima je klasična reakcija opsežno dokumentirana u literaturi [March, J. i sur., u "Advanced Organic Chemistry", treće izdanje, J. Wiley and Sons, New York, 1985, str, 798-800]. Reduktivna alkilacija sekundarnih amina korištenjem aldehida i NaCNBH3 [Borch, R.F. i sur., J. Am. Chem. Soc., 1971, 93, 2897-2904] i NaH(OAc)3 [Abdel-Mdgid, A.F. i sur., Tetrahedron Lett., 1990, 31, 5595-5598] opisana je nedavno u literaturi.
Novost u reduktivnoj aminaciji u ovom izumu je izbjegavanje stvaranja nusproizvoda prealkilacije. Također se izbjegava gubitak prinosa.
Početna tvar 3-piridinkarboksaldehid 2 je također poželjniji intermedijer za postupak velikog opsega. Početna tvar ima manju molekularnu težinu od 3-pikolil klorida 3 (hidroklorida), pa je kao takav isplativiji po kilogramu. Stabilniji je i njime se lakše rukuje, a nije karcinogen niti iritans kao 3, a komercijalno gledano jeftiniji je od 3. Neočekivan nalaz bio je mogućnost prevođenja pretposljednjeg intermedijera 1 u produkt J ovim postupkom u visokom prinosu i zadovoljavajuće čistoće, a bez komplikacija zbog drugih osobitosti prisutnih u početnoj tvari 1 ili u proizvodu J. Na primjer, kondenzacija s amino indanolnom krajnjom skupinom nije zamijećena kao popratna reakcija.
Kratak opis izuma
Ovaj izum donosi nove postupke sinteze spoja J pomoću postupka reduktivne aminacije. Dobiveni je spoj koristan inhibitor proteaze HIV-a, renina i ostalih proteaza.
Opsežan opis izuma
Ovaj izum donosi nove postupke dobivanja spoja J čija je struktura
[image]
a sadrži slijedeće korake:
(a) reakciju najmanje 5 minuta u prikladnom otapalu jednog ekvivalenta spoja čija je struktura
[image]
s 3-piridin karboksaldehidom u suvišku, u prisutnosti reducirajućeg sredstva u suvišku, pri rasponu temperature od oko -78°C do oko 90°C;
(b) da bi se dobio spoj J ili njegovi hidrati,
Osim toga, ovaj izum obuhvaća postupak sintetiziranja spoja J čija je struktura
[image]
a sadrži slijedeće korake:
(a) miješanje u prikladnom otapalu jednog ekvivalenta spoja čija je struktura
[image]
s 3-piridin karboksaldehidom u suvišku;
(b) dodavanje reducirajućeg sredstva u suvišku i održavanja dobivene smjese najmanje 5 minuta pri rasponu temperature od oko -78°C i oko 90°C;
(c) čime se dobije spoj J i njegovi hidrati.
U načinu koji se preporučuje, ovaj izum uključuje postupak sintetiziranja spoja J čija je struktura
[image]
a sadrži slijedeće korake:
(a) reakciju u trajanju od najmanje 5 minuta, u otapalu izabranom između izopropil acetata i elilacatata, jednog ekvivalenta spoja čija je struktura
[image]
s između jednog i dva ekvivalenta 3-piridinkarboksaldehida, u prisutnosti reducirajućeg sredstva izabranog između NaBH(OAc)3 i mravlje kiseline, pri rasponu temperature od oko 20°C do oko 60°C;
(b) čime se dobije spoj J ili njegovi hidrati.
U drugoj mogućoj primjeni, ovaj izum obuhvača postupak za sintezu spoja J, čija je struktura
[image]
a sastoji se od slijedećih koraka:
(a) miješanja u otapalu, izabranom između izopropilacetata i etilacetata, jednog ekvivalenta spoja čija je struktura
[image]
s jednim do dva ekvivalenta 3-piridinkarboksaldehida;
(b) dodavanja reducirajućeg sredstva, izabranog između NaBH(OAc)3 i mravlje kiseline, te održavanja nastale smjese najmanje 5 minuta pri rasponu temperatura od oko 20°C do oko 60°C;
(c) čime se dobije spoj J ili njegovi hidrati.
Za postupak su podobna različita otapala: esteri poput etilacetata i izopropilacetata; eteri poput dietiletera, THF, DME; alkoholi poput metanola, etanola, izopropanola i vodenih alkoholnih sustava; formamidi poput DMF; ugljikovodična otapala poput cikloheksana i toluena; 1,2-dikloretan. Preporučena otapala uključuju esterska i alkoholna otapala i 1,2-dikloretan. Osobito su preporučena otapala esteri poput izopropilacetata i elilacetata. Postupak se provodi s različitim reducirajućim sredstvima, kao što su heterogena katalilička hidrogenacijska sredstva ili reducirajuća sredstva poput NaBH4, NaCNBH3, NaBH(OAc)3, Zn/HCl, Fe(CO)5/KOH-EtOH, mravlja kiselina i selenfenol. Preporučena reducirajuća sredstva uključuju NaCNBH3, NaBH(OAc)3 i mravlju kiselinu. Osobito su preporučena redu cirajuća sredstva NaBH(OAc)3 i mravlja kiselina. Reduktivna alkilacija provodi se na temperaturama između -78°C i 90°C, bolje od -40 do 70°C, a još bolje između 20°C i 60°C. Trajanje inkxibacije treba biti najmanje 5 minuta. Uglavnom potpuna reakcija događa se tipično između 1-2 sata, a potpunost se lako mjeri uobičajenim tehnikama.
Postupci i intermedijeri ovog spoja korisni su za pripravu završnih spojeva koji imaju svoju primjenu u inhibiranju proteaze HIV-a, sprečavanju i liječenju infekcije virusom humane imunodeficijencije (HIV), kao i liječenju posljedičnih patoloških stanja kao što je AIDS. Liječenje AIDS-a ili sprečavanje ili liječenje infekcije HIV-om definirano je, ali ne i ograničeno, liječenjem širokog raspona stanja infekcije HIV-om, AIDS-a, ARC-a (kompleksa povezanog s AIDS-om, AIDS related complex), simptomatskih kao i asimptomatskih, te aktualne ili potencijalne izloženosti HIV-u. Na primjer, konačni spojevi koji se mogu pripraviti postupcima i intermedijerima ovog izuma korisni su u liječenju HIV- a nakon moguće izloženosti HIV-u prilikom, na pr., transfuzije krvi, presadbe organa, izmjeno tjelesnih tekućina, ugriza, ubodnih incidenata ili izloženosti bolesnikovoj krvi tijekom operacije.
Konačni proizvodi inhibitori proteaze HIV-a također su korisni za pripravu i izvođenje skrining testova za prisutnost protuvirusnih spojeva. Na primjer, završni spojevi koji se mogu dobiti postupcima i od intermedijera ovog spoja korisni su za izdvajanje enzimskih mutanata, koji su moćno sredstvo probira jačih protuvirusnih spojeva. Nadalje, takvi su spojevi korisni u ustanovljavanju i otkrivanju veznih mjesta drugih protuvirusnih sredstava na prote azil HIV-a, na pr., kompeticijskom inhibicijom. Dakle, završni spojevi dobiveni postupcima i intermedijerima ovog spoja su tržišni proizvodi namjenjeni prodaji u te svrhe.
Konačni proizvod, inhibitor proteaze HIV-a spoj J ima strukturu
[image]
ili njegove farmaceutski prihvatljive soli ili hidati.
Spoj J je N-(2(R)-hidroksi-1(S)-indanil)-2(R)-fenilmetil-4(S)-hidroksi-5-(1-(4-(3-piridilmetil)-2(S)-N"-(t-butilkarboksiamido)-piperazinil)-pentanamid;
/1S-/1α/αS*, γR*, δ(R*)/, 2α//-N-2,3-dihdro-2-hidroksi-1H-inden-1-il)-2//(1,1-dimetiletil)amino/karbonil/-γ-hidroksi-α-(fenilmetil)-4-(3-piridinilmetil)-1-piperazinpentanamid; ili
N-(1(S)-2,3-dihidro-2(R)-hidroksi-1H-indenil)-4(S)-hidroksi-2(R)-fenilmetil-5-/4-(3-piridilmetil)-2(S)-(t-butilkarbamoil)-piperazinil/pentanamid.
Spojevi koji su inhibitori proteaze HIV-a koji se dobivaju postupcima i intermedijerima ovog izuma opisani su u EPO 541164. Spojevi sa svojstvima inhibitora proteaze HIV-a mogu se primijenjivati na bolesnike kojima je takvo liječenje potrebno u obliku farmaceutskih spojeva koji sadrže farmaceutski nosač i terapijski učinkovite količine spoja ili njegove farmaceutski prikladne soli. EPO 541164 opisuje prikladne farmaceutske pripravke, načine primjene, oblike soli i doze spojeva.
Spojevi ovog izuma mogu sadržavati asimetrična sredstva i javljaju se kao racemati, racemske smjese i kao samostalni dijastereoizomeri ili enantiomeri sa svim izomernim oblicima uključenim u ovaj izum. Nadalje, kombinacije otapala, supstituenata i/ili promijenjivih varijabli dozvoljeni su samo ako takve kombinacije daju stabilne spojeve.
Slijede opisi reprezentativnih eksperimentalnih postupaka koji koriste novi postupak. Ovi su postupci izloženi kao primjer i ne predstavljaj u ograničenje ostalim postupcima prema ovom izumu.
Primjer 1
Eksperimentalni postupak reduktivne pikolilacije pomoću NaH(Oac)3
[image]
Pretposljednji intermedijer 1 (1.00 g, 1.91 mmol) otopi se u 20 mL suhog 1,2-dikloretana i doda se aldehid 2 (310 mg, 2.89 mmol) i natrijev triacetoksiborohidrid (600 mg, 2.83 mmol). Dobivena smjesa miješa se u a 21°C. Nakon 1,25 h, reakcija je >99% završena. Reakcija se prekida dodavanjem 10 mL zasićenog natrijevog bikarbonata i potom se razdvoje slojevi. Organski sloj se koncentrira i otapalo se zamijeni izopropilacetatom.
Sirova smjesa u 12 mL izopropilacetata ugrije se do 85°C i doda se 300 mL vode da se dobije homogena otopina s nešto prisutne druge faze. Otopina se polako hladi na 5°C i filtrira, a kristali se isperu izopropilacetatom (2 x 2 mL). Dobije se 1.06 g spoja J u obliku monohidrata (88%), kao bijele kristalične čvrste tvari čiji je A % >99.3 prema HPLC analizi.
Primjer 2
Eksperimentalni postupak reduklivne pikolilacije mravljom kiselinom.
[image]
Pretposljednji intermedijer 1 (2.5 g, 4,78 mmol) suspendira se u 10 ml, izopropilacetata na 20°C, doda se aldehid 2 (450 μL, 4.78 mmol) i smjesa se ugrije na 45-50°C da se otopi sva čvrsta tvar. Doda se mravlja kiselina (200 μL, 5.3 mmol) i smjesa se ostavi stajati na 50°C tijekom 2 h, za vrijeme kojih HPLC analiza pokazuje da se početna tvar 1 u cijelosti potrošila. Doda se vodena otopina NaOH (275 μL) da se dobije pH 7.0. Smjesa se ugrije na 60-65°C i ostavi stajati tijekom 16 h, razrijedi s 25 mL izopropilacetata, ispere vodom na 65°C, ohladi na 25°C i filtrira. Dobije se 1.30 g (43%) spoja J u obliku bijele čvrste tvari.
Primjer 3
Prevođenje indenoksida u cis-1-amino-2-indanol
[image]
Jednom mililitru indenoksida (8.33 mmol) otopljenom u 10 mL acetanitrila doda se 0.15 mL vode (8,33 mmol). Smjesa se ohladi na 0-5°C u ledenoj kupki. Koncentrirana sumporna kiselina doda se kap po kap uz održavanje temperature kupke ispod 10°C. Kada se doda sva kiselina dopusti se porast temperature na 20-25°C. Bistra se otopina ostavi stajati tijekom 30 minuta.
Ovoj se smjesi doda 2 mL vode i otopina se grije tijekom 30 minuta. Kada se metiloksazolin u cjelosti prevede u cis-aminoindanol reakcijska se smjesa ohladi na sobnu temperaturu.
Doda se otopina 5N KOH (3 mL, 15 mmol). To iznosi 90 % teorijskog za sumpornu kiselinu. Otopina ostaje kisela na probu lakmusom. Ako pH poraste, doći će do reacilacije 2 i prinos aminoindanola se umanjuje. Bijela čvrsta tvar (K2SO4) se ukloni filtriranjem.
Uz miješanje se doda 15 mL Dowex smole (ovlažene acetonitrilom). Izmiješana smola ostavi se stajati tijekom 15 minuta i uzme se uzorak za LC (dilx 50), Kada nestane LC peak za aminoindanol, smola se prikupi filtriranjem, ispire acetonitrilom i potom melanolom.
Vlažna se smola izloži otopini 50 mL 1N NH3 u metanolu i smjesa se miješa na sobnoj temperaturi tijekom 30 minula. Smola se ponovno prikupi filtriranjem, a metanol/NH3 se spremi. Doda se nova količina 1N NH3/MeOH (20 mL) i smola se ponovno izmiješa. Nakon, uklanjanja smole, otopine aminoindanola u metanolu/NH3 se kombiniraju i koncentriraju da bi se uklonio NH3. Analiza konačne MeOH otopine pokazuje 1.0 g (81 % prinos) cis-1-amino-2-indanola spremnog za izlaganje sredstvu za razdvajanje kao što je vinska kiselina.
Primjer 4
Priprava recemičnog indenoksida
Inden (95%, 122 mL) se otopi u metanolu (812 mL) i acetonitrilu (348 mL) i potom filtrira. Filtrat se razrijedi 0.05 M natrijevim dvobazičnim fosfatom (116 mL), potom se pH podesi na 10.5 pomoću 1 M vodene otopine natrijevog hidroksida. Vodena otopina vodikovog peroksida (35 %, 105 mL) se razrijedi vodom (53 mL) i dodaje se tijekom 3 sata, uz održavanje temperature na 25°C i unutrašnjeg pH na 10.5 pomoću 1 M vodene otopine natrijevog hidroksida (ukupno 120 mL).
Nakon 6 h se doda natrijev metabisulfit (26 mL) uz održavanje pH iznad 8,3 dodavanjem 1 M vodene otopine NaOH (39 mL). Doda se voda (700 mL) i smjesa se ekstrahira metilenkloridom (530 mL i 300 mL). Kombinirani organski ekstrakti koji sadrže indenoksid (117 g) koncentrirani su do volumena od 600 mL.
Primjer 5
Priprava (1S, 2R)-indenoksida
Supstrat, (1S, 2R)-indenoksid pripravlja se prema postupcima opisanim u D.J. O'Donnell i sur., J.Organic Chemistry, 43, 4540, (1978), koja je ovdje uključena kao referenca za te svrhe.
Primjer 6
Priprava cis-1-amino-2-indanola
Indenoksid (117 g) razrijeđen u metilenkloridu do ukupnog volumena od 600 mL razrijedi se acetonitrilom (600 mL) i ohladi na -20°C. Potom se doda metilsulfonska kiselina (114 mL). Smjesa se ugrije na 25°C i ostavi stajati tijekom 2 h. Doda se voda (600 mL) i smjesa se grije na 45°C tijekom 5 h. Organska se faza odijeli, a vodena faza se dalje grije uz refluks tijekom 4 h uz koncentriranje do približno 200 g/L. Otopini se podesi pH na 12.5 pomoću 50%-tne vodene otopine natrijevog hidroksida i potom se ohlađi na 5°C i filtrira i suši in vacuo čime se dobije cis-1-amino-2-indanol.
Primjer 7
Priprava 1S-amino-2R-indanola
(1S, 2R)-indenoksid (85%) (250 g, 0.185 mol) otopi se u klorbenzenu (300 mL) i heptanima (1200 mL) i otopina se postupno dodaje otopini metansulfonske kiseline (250 mL, 0.375 mol) u acetonitrilu (1250 mL) na temperaturi manjoj od -10°C. Reakcijska se smjesa grije na 22°C tijekom 1,0 h. Voda se doda smjesi i koncentrira destilacijom do postizanja unutrašnje temperature od 100°C. Reakcijska se smjesa grije na 100°C tijekom 2-3 h i potom ohladi na sobnu temperaturu. Doda se klorbenzen (1000 mL), smjesa se miješa i izdvoji se organska faza. Preostaloj vodenoj fazi koja sadrži 1S-amino, 2R-indanol (85%, 165 g, 60%) podesi se pH na 1.2 pomoću 50%-tne vodene otopine natrijevog klorida i proizvod se prikupi filtracijom i suši in vacuo na 40°C čime se dobije 1S-amino, 2R-indanol (85%, 160 g).
Primjer 8
Priprava 1S-amino-2R-indanola
(1S, 2R)-indenoksid (85%ee) (250 g, 0.185 mol) se otopi u klorbenzenu (300 mL) i heptanima (1200 mL) i dobivena se otopina polagano dodaje otopini dimljive sumporne kiseline (21% SO3, 184 mL) u acetoni trilti (1250 mL) na temperaturi manjoj od -10°C. Reakcijska se smjesa ugrije na 22°C i ostavi stajati 1.0 h. Smjesi se doda voda i koncentrira se destilacijom do postizanja unutrašnje temperature od 100°C. Reakcijska se smjesa potom ugrije n a 100°C tijekom 2-3 h i ohladi na sobnu temperaturu. Doda se klorbenzen (1000 mL), smjesa se promiješa, organska se faza izdvoji. Preostala vodena faza koja sadrži 1S-amino, 2R-indanol (85 % ee, 205 g, 74 %) razrijedi se s jednakim volumenom acetonitrila. pH se podesi na 12.5 pomoću 50%-tne vodene natrijevog hidroksida i organska se faza izdvoji. Preostala vodena faza ekstrahira se dodatnim acetonitrilom. Kombinirani acetonitrilski ekstrakti se koncentriraju in vacuo da se dobije 1S-amino, 2R-indanol (85 % ee, 205 g).
Pored ovog načina, preostala vodena faza koja sadrži 1S-amino-2-R-indanol (85 % ee, 205 g, 74%) se razrijedi s jednakim volumenom butanola i pH se podesi na 12.5 pomoću 50 %-tne vodene otopine natrij-hidioksida, te se organska faza izdvoji. Organska se faza ispire klorbenzenom. Doda se L-vinska kiselina i voda se ukloni destilacijom da bi se kristalizirala sol vinske kiseline amino indanola.
Primjer 9
Uporaba benzonitrila
Indenoksid (5 g) se otopi u beazonitrilu (50 mL) na 25°C i doda se sumporna kiselina (98 %, 2.25 mL). Smjesa se razrijedi s 5 M vodenom otopinom natrij-hidroksida (50 mL) i ekstrahira metilen kloridom. Organski se ekstrakti koncentriraju in vacuo čime se dobije 5.03 g oksazolina.
Primjer 10
Otapanje cis-1-amino-2-indanola
cis-1-amino-2-indanol (100 g) se otopi u metanolu (1500 mL) i doda se otopina L-vinske kiseline (110 g) u metanolu (1500 mL). Smjesa se ugrije na 60°C i ohladi na 20°C, filtrira i suši i n vacuo čime se dobije 1S-amino, 2R-indanolska sol L-vinske kiseline kao otopinu u metanolu (88 g).
Primjer 11
Priprava 1S-amino-2R-indanola
1S-amino, 2R-indanolska sol L-vinske kiseline otopljena u metanolu (88 g) otopi se u vodi (180 mL) i ugrije na 55-60°C. Olupina se razbistri filtriranjem, pa se podesi na 12.5 pomoću 50%-tne vodene otopine natrij-hidroksida. Smjesa se ohladi na 0-5oC tijekom 2 h, ostavi stajati na istoj temperaturi tijekom 1 h, patom se filtrira, ispere hladnom vodom i suši in vacuo na 40°C čime se dobije 1S-amino, 2R-indanol (100% ee, 99% čist, 37 g).
Primjer 12
Prevođenje 1,2-indanola u cis-1-amino-2-indanol
[image]
[image]
U 300 mg indandiola otopljenog u 3 mL acetonitrila koji sadrži i 0.04 mL vode doda se na pri temperaturi od 0-10°C kap po kap koncentrirane H2SO4, ukupno 0.22 mL. Nakon toga se ledena kupka ukloni i smjesa se zagrije na sobnu temperaturu. Nakon 30 minuta stajanja, uzme se uzorak bistre otopine za Ic test (dilx 500). Kada se potroši sav glikol, otopina se izloži vodi i grije uz refluks u parnoj kupki da bi se hidrolizirao oksazolin.
Kada Ic analiza pokaže da je hidroliza završena, doda se 1.6 mL 5 N KOH u svrhu neutraliziranja sumporne kiseline. Iz otopino se filtrira kalij-sulfat.
Filtrat se ispita na cis-aminoindanol i dobije se vrijednost njegova sadržaja 196 mg (66% teoretskog, što je također 75% korigiranogza nereagiranu početnu tvar. Otopina se propusti preko 10 mL Dowex 50 x 4 (H+). Frakcije stupaca ispitane su na postojanje proizvoda. Adsorbiran je sav aminoindanol. Nakon ispiranja smole metanolom, proizvod je ispran otopinom 1 M u NH3 (suh). Amonijakalni metanol se koncentrira da se ukloni NH3 i tako dobivena otopina aminoindanola spremna za ponovno otapanje se ispita. (175 mg, ili 59% teoretskog bez korekcije za nereagirani glikol).
Primjer 13
Priprava indanolskih reaktanata
Spojevi (±)-trans-2-bromo-1-indanol pripravljani su prema postupcima S.M.Suter i sur., J. Am. Chem.Soc., 62, 3473 (1940); i D.R.Dalton i sur., J. C. S. Chem. Commun., 591 (1966), Spojevi (+)-trans-2-bromo-1-indanol i cis- i trans-1,2-indandioli pripravljeni s u postupcima M.Imut i sur., J.Org.Chem., 43, 4540 (1978).
Primjer 14
Priprama cis-1-amino-2-indanola iz trans-2-bromo-1-indanola
Trans-2-bromo-1-indanol (10 mg, 46.9 mmol otopljeno u 100 mL acetonitrila koji sadrži 0.8 mL vode) ohladi se na –5oC i doda se koncentrirana sumporna kiselina (5.2 mL). Smjesa se ostavi stajati tijekom 1h, potom se doda 5 M vodene otopine kalij-hidroksida u svrhu podešavanja pH na 11. Reakcijska se smjesa filtrira, čime se uklone sulfatne soli. Vodenom filtratu acetonitrila podesi se pH na manje od 2 pomoću sumporne kiseline i potom se zagrije na 80-100°C, uklanjajući acetonitril destilacijom čime se dobije vodena otopina cis-1-amino-indanola. Otopina se koncentrira do volumena od 20 mL, potom joj se podesi pH na 12.5 pomoću kalij-hidroksida. Proizvod se kristalizira, filtrira i suši in vacuo čime se dobije cis-1-amino-2-indanol (4.25 g).
Primjer 15
Priprava cis-1S-amino-2R-indanola iz cis-(1S, 2R)-indandiola
cis-(1S, 2R)-indandiol (1 g) se otopi u acetonitrilu (10 mL), ohladi na 0°C i potom se doda koncentrirana sumporna kiselina (1.0 mL). Smjesa se ostavi stajati tijekom 40 minuta uz grijanje na 20°C. Doda se voda (0.8 mL) i smjesa se grije uz refluks. Doda se vodena otopina 5 M kalij-hidroksida (1,6 mL) da bi se pH podigao iznad 11 i dobivena se čvrsta tvar (kaiij-sulfat)-ukloni filtriranjem da bi se dobila vodena otopina cis-1S-amino-2R-indanola (0.79 g, 66%-tni prinos).
Primjer 16
Priprava cis-1S-amino-2R-indanola iz trans-1,2-indandiola
trans-1,2-indandiol (1.5 g) se otopi u acetonitrilu (25 mL) ohlađenom na 0oC i doda se koncentrirana sumporna kiselina (1.1 mL). Smjesa se ppostupno zagrije na 20°C i ostavi stajati 3 sata. Doda se voda (2 mL) i smjesa se grije uz refluks. Doda se koncentrirana vodena otopina natrij-hidroksida da se pH podesi na 12. Dobivena čvrsta tvar se ukloni filtriranjem da bi se dobila vodena otopina cis-1-amino-2-indanola (1.02 g, 63%-tni prinos) u acetonitrilu.
Primjer 17
Priprava cis-1-amino-2-indanola iz cis-1.2-indandiola
cis-1,2-indandiol (1.0 g) se otopi u acetonitrilu (20 mL), ohladi na -40°C, i doda se dimeća sumporna kiselina (21 % SO3, 0.8 mL). Smjesa se ostavi stajati 1 sat uz postupno zagrijavanje do 0°C. Doda se voda i smjesa se grije na 80°C tijekom 1 sata čime se dobije vodena otopina cis-1-amino-indanola.
Primjer 18
Priprava amida 3
[image]
[image]
Smjesa koja sadrži (-)-cis-1-aminoindan-2-ol (5, 900 g, 6.02 mol) u 40 L DEM-a i vodenu otopinu natrij-karbonata (760 g, 6.13 mol Na2CO3 • H2O u 6.4 L vode) u reaktoru od 100 L s četiri ulaza, opremljenom s termovežućom sondom, mehaničkim miješalom te adapterom ulaza i dušika kao i uređajem za stvaranje mjehurića dušika, grije se na 46-47°C i ostavi stajati 15 minuta. Reakcijska se smjesa ugrije na 46-47°C i ostavi stajali 15 minuta da bi se postiglo otapanje čvrstih tvari. pH vodene faze bio je 11.5. Tijekom 2 sata se dodaje čisti 3-f enilpropionilklorid 8 na temperaturi između 47°C i 59°C. Unutrašnja temperatura poraste s 47°C na 59°C za vrijeme dodavanja 8; za vrijeme dodavanja kiselog klorida hidroksiamid 6 kristalizira izvan otopine. Nakon završetka dodavanja, reakcijska se smjesa ostavi stajali 0.5 h na 59°C i potom se ugrije na 72°C da bi se omogućilo otapanje čvrstih tvari. Temperatura se poveća na 72°C radi otapanja
hidroksiamida tako da se dobije homogen uzorak za HPLC analizu i da se olakša razdvajanje faza. Odvijanje reakcije praćeno je HPLC analizom: 60:40 acetonitrila/5.0 mM KH2PO4 i K2HPO4.
Približna vremena retencije:
[image]
Nakon završetka dodavanja kiselog klorida i stajanja 0.5 h na 72°C, HPLC analiza reakcijske smjese pokazala je ~0.6 površ. % spoja 5, ~0,2 površ. % estetskog amida - nusproizvoda i 98.7 površ. % hidroksiamida. Hidroksiamid 6 nije učinkovito uklonjen pri izolaciji acetonida 7. Vodena faza je odijeljena, a organska faza isprana dva puta s 4.5 L vode. Isprana organska faza koncentrirana je i osušena atmosferskom azeotropičkom destilacijom. Početni volumen od oko 40 L koncentriran je n a 27 L. Ukupan volumen od 16 L svježe DEM napuni se u destilator i smjesa se koncentrira na temperaturi od 88-89°C do volumena od 40 L. Osušena smjesa DEM i hidroksiamida 6 izloži se 2-metoksipropenu (1.28 L) i, nakon toga, 18,6 g MSA pri temperaturi od 30°C. Dodavanje MSA u odsutnosti 2-metoksipropena ima za posljedicu stvaranje aminskog estera. Ovo se onečišćenje ponovno prevodi u hidroksiamid 6 tijekom temeljne obrade na kraju stvaranja acetonida. Nađeno je da je pH jednog mililitra uzorka razrijeđenog s 1.0 mL, vode 2.8 - 3.0. Dobivena se smjesa ostavi stajati na 39°C do 40°C tijekom 3 sata. Nastajanje acetonida prati se HPLC analizom uz uvjete jednake opisanima ranije u ovom primjeru.
Približna vremena retencije:
[image]
Smjesa se ostavi stajati na 38-40°C dok 6 bude ≤0.4 A%. Tipični HPLC površ. % profil izgleda ovako: 0.4 površ.% hidroksiamida 6, 96.9 površ.% acetonida 7, 0.2 površ.% estetskog amida, 1.1 površ.% metilenketala. Reakcijska se smjesa ohladi na 24°C i reakcija se prekine pomoću 10.8 L- 5%-tne vodene otopine natrij-bikarbonata. Vodena se faza odijeli, a organska ispere dva puta s 10.8 L vode. pH vodenog ispirka bio je 7.6. U slučaju preniskog pH, acetonidna bi se skupina mogla ponovno hidrolizirati u hidroksiamid 6. Isprana organska faza (34.2 L) koncentrira se atmosferskom dstilacijom na 78oC do 80oC do konačnog volumena od 3.5 L. Postignuta je koncentracija acetonida od ~525 g/L da bi se umanjili gubici pri izolaciji.Vruća DEM otopina 7 ostavi se hladiti do 57°C, doda se 0.5 g 7 i dalje se hladi do 0°C i ostavi se stajati tijekom 0.5 h. Na temperaturi između 53°C i 55°C počinje kristalizacija izvan otopine. Proizvod se izolira filtracijom i mokri se kolač ispire hladnom (0°C) DEM (300 mL). Isprani se kolač suši u vakuumu (26" Hg) pri 30°C čime se dobije 1.74 kg acetonida 7 (90%, >99.5 površ.% po HPLC).
Primjer 19
Priprava acetonida 7 iz soli 5 • vinske kiseline
[image]
Smjesa koja sadrži (-)5 • vinsku sol otopljenu u metanolu (100 g, 44.3 g slobodne baze, 297 mmol) u 2.0 L DEM i vodenu otopinu natrij-karbonata (63.8 g, 514 mmol Na2CO3 • H2O u 316 mL vode) u reaktoru od 5.0 L s četiri ulaza, opremljenom s termovežućom sondom, mehaničkim miješalom te adapterom ulaza i dušika kao i uređajem za stvaranje mjehurića dušika, grije se na 50°C.
Zagrijavanje reakcijske smjese do 60°C ne otapa sve čvrste tvari. Čisti 3-fenilpropionilklorid 8 (52.7 g, 312 mmol) doda se tijekom 30 minuta pri temperaturi od 50°C i smjesa se ostavi 15 minuta na 50°C. Odvijanje reakcije prati se HPLC analizom: 60:40 acetonitrila/5.0 mM KH2PO4 i K2HPO4, 1.0 mL/min. Približna vremena retencije:
[image]
Nakon završenog dodavanja kiselog klorida i 15 minuta stajanja pri 50°C, HPLC analiza smjese pokazala je ~0.1 površ.% spoja 5. Nakon toga, smjesa se ugrije na 75°C.
Temperatura se poveća na 75°C u svrhu otapanja hidroksiamida 6 u DEM i olakšavanja razdvajanja faza. Vodena se faza izdvoji, a organska ispire dvaputa vodom (250 mL). Natrij-tertarat se ukloni u vodenoj fazi. Prvi vodeni ispirak imao je pH 8.98. pH dvaju vodenih ispiraka bio je 9.1 odnosno 8.1. Isprana organska faza se koncentrira i suši atmosferskom destilacijom.
Prikupi se približno 1.0 L destilata i 750 mL svježeg DEM se vrati natrag u posudu za destilaciju. Atmosferska se destilacija nastavi do prikupljanja slijedećih 350 mL destilata. Otopina KF bila je 93 mg/L. Osušena DEM otopina ohladi se na 30°C, doda joj se 63 mL, 2-metoksipropena, a nakon toga 0.95 g MSA. Nađen je pH 3.2 uzorka od 1.0 mL razrijeđenog s 1.0 mL vode. Reakcijska se smjesa ostavi stajati na 35-42°C tijekom 2 h. Nastajanje acetonida prati se HPLC analizom uz uvjete jednake opisanima ranije u ovom primjeru.
Približna vremena retencije: ista kao ranije.
Smjesa se ostavi stajati na 38-40°C dok spoj 6 ne postigne vrijednost ≤ 0.7 A%.
Tipični HPLC površ.% profil izgleda ovako: 0.4 površ.% hidroksiamida, 96.9 površ.% acetonida 7, 0.2 površ.% esterskog amida, 1.1 površ.% metilenketala. Reakcijska se smjesa ohladi na 20°C, filtrira da bi se uklonilo zamučenje i reakcija se prekida pomoću 520 mL 5%-tne vodene otopine natrij-bikarbonata. Vodena se faza izdvoji, a organska ispire s 500 mL vode. pH vodenog ispirka iznosi 7.4. Isprana organska faza (~2.0 L) koncentrira se atmosferskom destilacijom na 78-80°C do konačnog volumena od 1.0 L. Koncentracija acetoni da u izolatu održavana je na ~525 g/L sa svrhom umanjivanja gubitaka pri izolaciji. Vruća DEM otopina 7 ostavi se hladiti do 50-52°C, doda se 100 mg proizvoda i dalje se hladi do 5°C i ostavi se stajati tijekom 20 minuta. Na temperaturi oko 50°C počinje kristalizacija izvan otopine. Proizvod se izolira filtracijom i mokri se kolač ispire hladnom (0°C) DEM (2 x 40 mL). Isprani se kolač suši u vakuumu (26" Hg) pri 30oC čime se dobije 83.8 g acetonida 7 (87.9%, >99.5 površ.% po HPLC).
Primjer 20
Priprava acetonida 7 (izopropilacetat kao otapalo)
[image]
Mješavini (-)-cis-1-aminoindan-2-ol 5 (80 g, 535 mmol) u 1,2 L IPAC i 560 mL vode doda se 8 (90.8 g, 539 mmol) uz održavanje pH između 8.0 i 10.5 pomoću 5 N natrij-hidroksida (116 m L, 580 mmol) i temperaturu od 70-72oC.
Odvijanje reakcije prati se HPLC analizom: 60:40 acetonitriia/5.0 mM KH2PO4 i K2HPO4
Približna vremena retencije:
[image]
Po završetku reakcije, vodena se faza odvoji, a organska ispire s vodom (400 mL) pri temperaturi od 72-73°C. pH vodene faze i vodenog ispirka bili su 8.1 odnosno 7.9. Mokra IPAC faza osuši se atmosferskom destilacijom. Ukupno se dod a 3.0 L IPAC da bi se smanjila vrijednost KF na <100 mg/L. Ukupni je volumen ~1.60 L. Dobivenom se hidroksiamidu 6 i IPAC-u doda 2-metoksipropen (119 mL, 1.24 mol) i nakon njega, MSA (1.1 mL, 3.2 mol%) pri 35-38°C u vremenu od 4.5 h. Stvaranje acetonida prati se HPLC analizom uz uvjete jednake ranije opisanima. Smjesa se ostavi stajati na 33-40°C do postizanja vrijednosti 6 ≤ 0.4 površ.%. Potom se učini filtracija da se ukloni precipitat i nitrat se tijekom 15 minuta izloži hladnoj otopini natrij-bikarbonata (950 mL). Vodena se faza izdvoji, a organska ispere vodom (400 mL). Otopina natrij-bikarbonata ohladi se na 0-5oC. Nađe se pH vodene faze 7.5, a vodenog ispirka 7.9. Provede se atmosferska destilacija uz promjenu otapala od IPAC u metilcikloheksan. Početni volumen prije atmosferske destilacije iznosio je 1.65 L. Doda se ukupno 1.5 L metilcikloheksana da bi se postigla potpuna promjena otapala od IPAC u metilcikloheksan. Temperatura reakcije nakon promjene otapala iznosila je 101°C, a ukupan volumen bio je ~900 mL. Smjesa se dalje grije na 65-70°C da se osigura otapanje čvrstih tvari, potom se ohladi na 55°C, prevodi u proizvod i hladi na 0°C. Smjesa se potom ostavi stajati 15 minuta na 0oC i proizvod se izolira filtriranjem i ispiranjem hladnim metilcikloheksanom (200 mL). Isprani se kolač suši u vakuum n (26" Hg) na 30°C čime se dobije 151 g acetonida 7 (87.5%, >99.5 površ.% po HPLC).
[image]
acetonid (7)
(99.1 mas.%) [321.42] 200 g 0.617 mol
alilbromid [120.93] 77.6 g 53.6 mL 0.642 mol
LDS (FMC 9404) 1.32 M u THF 518 mL 0.684, mol
limunska kiselina [192.1] 35.73 g 0.186 mol
suho THF sito 1.43 L
voda 1.05 L
0.3 M H2SO4 1.18 L
6%-tni NaHCO3 1.18 L
IP Ac
Kristalični acetonid 7 (200 g, 0.622 mol, 99.1 mas.%) otopi se u 1.25 L THF osušenog sitom (KF = 11 mg/L) u atmosferi dušika pri 25° C uz mehaničko miješanje. Dobiveni KF otopine n ovoj fazi bio je 40 mg/L. Otopina je podvrgnuta ciklusima vakuum/ispiranje dušikom (tri puta) da bi se u cijelosti uklonio otopljeni kisik.
THF otopini se doda alilbromid. Dobiveni KF iznosi 75 mg/L. Tipična potpuna pretvorba (>99.5%) postigne se pomoću pre-LDS otopine s vrijednošću KF od 200 mg/L uz prisutan 10%-tni višak baza. Potom se otopina hladi na -20°C. Otopini alilbromida/7 doda se THF otopina litijevog heksametildisilazida (LDS, 1.32 M) brzinom koja odžava reakcijsku temperaturu na -20°C. Dodavanje LSD traje traje 30 minuta. Smjesa se ostavi stajati na -15 do -20°C i reakcija se prekida kada pretvorba bude >99%. Analiza reakcije provodi se pomoću HPLC. Približna vremena konverzije: hidroksiacetonid = 5.3 min, etilbenzen = 5.6 min, acetonid 7 = 6.6 min; alilacetonid 8 = 11.8 min; epi-8 = 13.3 min. Nakon 1 sat, pretvorba u reakciji bila je > 99.5 %. Reakcija je prekinuta dodavanjem otopine limunske kiseline (35,7 g, 0,186 mol) u 136 m L THF. Smjesa se potom ostavi na 15°C tijekom 30 minuta poslije dodatka limunske kiseline. Zatim se smjesa koncentrira pod umanjenim tlakom (oko 28'' Hg) do oko 30% početnog volumena uz održavanje temperature u posudi od 11-15°C i prikupljanje 900 mL destilata u posudu hlađenu suhim ledom. Potom se vrši promjena otapala korištenjem ukupno 2.7 L izopropilacetata (IPAc) ne prekidajući destilaciju pod smanjenim tlakom. Promjena otapala se prekida kada ostane manje od 1 mol% THF što se određuje 1H NMR (vidi analitički izvještaj za GC postupak). Maksimum temperature tijekom destilacije ne smije prijeći 35°C. Sirova mješavina u IPAc ispire se destiliranom vodom (1.05 L), 0.3 M sumpornom kiselinom (1.18 L) i 6%-tnom vodenom otopinom natrij-bikarbonata (1.18 L). Volumen organske faze nakon ispiranja bio je 1.86 L.
pH smjese nakon tri ispiranja vodom bio je 6.5, 1.3 odnosno 8.5. HPLC analiza u ovoj točki postupka pokazuje 93-94 %-tni prinos za 8. Omjer poželjnog 8:epi-8 bio je 96:4 prema HPLC (uz jednake uvjete kao prethodno). GC analiza u ovoj točki pokazuje da je nusproizvod heksametildisilazan tijekom obrade u cijelosti uklonjen.
Primjer 22
[image]
[image]
Otopini alilamida 8 u IPAc iz prethodnog koraka doda se otopina 36.6 g natrij-bikarbonata u 1.03 L destilirane vode i dvofazična se smjesa ohladi na 5°C. Doda se čvrsti N-klorsukcinimid (141.2 g, 1.06 mol). Nakon dodavanja NCS nije bilo egzotermni. Ovoj se smjesi doda vodena otopina natrij-jodida (158.6 g, 1.06 mol) uz održavanje reakcijske smjese na temperaturi od 6-11°C. Dodavanje traje 30 minuta, nakon čega smjesa poprimi tamnu boju. Snijesa se potom ugrije na 25°C i ostavi stajati uz snažno miješanje. Odvijanje reakcije prati se uz pomoć HPLC: sistem jednak gore opisanom, približna vremena retencije: jodohidrini 9, epi-9, bis-epi-9 = 8.1 min; alilamid 8 = 11,8 min. Analiza smjese HPLC-om nakon 2.25 h pokazala je da je pretvorba >99.5%. Približan omjer dijastereoizomera 9:epi-9:bis-epi-9 u sirovoj smjesi bio je otprilike 94:2:4 u ovoj točki kada se u sistemu može postići otapanje komponenti. Mješanje se obustavi i slojevi se razdvoje. Organskoj se fazi doda vodena otopina natrij-sulfita (80 g; 0.635 mol u 400 mL) tijekom 10-15 minuta. Za vrijeme dodavanja temperatura smjese poraste na 26 - 29°C. Smjesa se ponovno miješa tijekom 40 minuta na temperaturi od 25°C. Nakon sulfitnog ispiranja, smjesa se obezboji. Slojevi se razdvoje; KF organsko faze u ovoj točki iznosio je 25 g/L. Volumen organske faze bio je 1.97 L. Kvantitativna analiza smjese HPLC-om (sistem jednak ranije opisanom) pokazala je 86%-tni ukupni prinos jodohidrina 9 u ovoj točki (uz korekciju za dijastereoizomere koji se zajedno ispiru).
Primjer 23
[image]
MaOMe 54.02 d = 0.945 25 mas.% u MeOH 172 g
0.796 mol
3%-tna vod. otop. Na2SO4 1.5 L
n-PrOH
Otopina jodohidrina 9 koncentrira se in vacuo (28" Hg) da bi se azeotropski posušila. Prikupi se ukupno 700 mL destilata uz održavanje temperature smjese od 22-28oC. Destilat se zamijeni s 500 mL IPAc (KF=275 mg/L).
Otopina se ohladi na 26oC i tijekom razdoblja od 10 minuta se dodaje 25%-tna olopina NaOMe/' MeOH (168.1 g). Za vrijeme dodavanja natrijevog metoksida temperatura padne na 24°C. Smjesa postaje tamnija i nakratko se oblikuje gumasta kruta tvar koja se uskoro ponovno otopi. Smjesa se ostavi stajati na 25oC tijekom 1 h. Analiza reakcije provedena je HPLC-om (u istim uvjetima kao ranije), te su dobivena slijedeća približna vremena retencije. Epoksid epi-10=6.5 min; epoksid 10, bis-epi-10=7.1 min, jodohidrin 9=8.1 min. HPLC analiza pokazala je 99 %-tnu pretvorbu jodohidrina u epoksid. Nakon dodatnih 40 minuta, doda se 4.1 g otopine natrij-metoksid/metanol. Nakon 20 minuta, HPLC analiza pokazala je 99.5%-tnu pretvorbu Reakcija se prekida dodavanjem 366 mL, vode na 25oC uz kratko (10 min) miješanje nakon čega se razdvoje slojevi. Kasnije je nađeno da produljeno trajanje reakcije i ispiranje vodom uz miješanje/taloženje dovodi do povratne reakcije u jodohidrin pod istim uvjetima u pokusnom uzorku. Problem je osobito naglašen pri ispiranju vodom. Da bi se problem uklonio, reakcija se odvija na 15°C. Nakon postizanja >99 %-tne pretvorbe (1 h nakon dodavanja NaOMe), smjesa se razrijedi IPAc-om (40% volumena smjese) i početno ispere povećanim volumenom vode (732 mL) pri 20oC. Primjena nižih temperatura i koncentriranijih otopina može dovesti do preranog precipitiranja 10 tijekom ispiranja. Vrijeme za miješanje/taloženje svede se na minimum (10 min odnosno 30 min). Na ovaj se način povratna reakcija može ograničiti na ≤1%. Sirove smjese koje sadrže (97:3) epoksida 10/jodohidrina 9 podliježu postupku izdvajanja da bi se dobio epoksidni proizvod. koji sadrži 0.6% jodohidrina. Epoksidni proizvod s takvim sadržajem jodohidrina dobiven je bez teškoća. Organska se faza ispire 3%-tnom vodenom otopinom natrijeva sulfata (2 x 75 mL). Volumen organske faze nakon ispiranja iznosi 1.98 L. pH vrijednosti tri vodena ispirka bile su 10.7, 9.4 i 8.6.
HPLC analiza pokazala je 86%-tni ukupni prinos epoksida 10 u ovoj točki (uz korekciju za 4% bis-epi-10 koji se istodobno ispiru). IPAc otopina epoksida 10 koncentrirana je pri umanjenom tlaku (28" Hg) do volumena od 600 mL uz održavanje temperature od 15-22°C. Promjena otapala u n-PrOH provodi se dodavanjem 750 mL n-PrOH uz vakuumsko koncentriranje do volumena od otprilike 500 mL uz održavanje temperature na <30°C. Pri temperaturama >35°C. tijekom koncentriranja/promijene otapala može nastati n-propileter kao posljedica razgradnje nusproizvoda izvedenog iz epoksida 10. Analiza sastava otopine provedena 1H NMR-om pokazala je ostatak od <1 mol% IPAc-a. Gusta se smjesa potom hladi na -10°C tijekom 1 h i ostavi stajati 45 minuta. Čvrste se tvari filtriraju i ispiru hladnim nPrOH (125 mL). Proizvod se suši u vakuumskoj peci na 25°C čime se dobije 188.5 g epoksida 10 (98.9 A%, 97.6 mas.%, 0.8 mas.% epi-10, 79.3% ukupnog prinosa 7). HPLC normalne faze (za postupak vidjeti podsjetnik za analitička istraživanja) nije pokazala prisutnost bis-epi-10 u izoliranim čvrstim tvarima.
Primjer 24
Priprava pretposljednjeg 1
[image]
[image]
Čvrsti 2(S)-t-butilkarboksamid-4-t-butoksikarbonil-piperazin 11 (159 g, 557 mmol) i epoksid 10 (200 g, 530 mol) dodaju se u dvolitreni balon s tri grla, opremljen mehaničkim miješalom, kondenzatorom refluksa,ovojem za zagrijavanje, reflonom obloženim termovezačem i ulazom za dušik. Doda se metanol (756 mL) i dobivena se smjesa grije na temperaturu refluksa. Nakon 40 minuta, dobije se homogena otopina. Unutrašnja temperatura tijekom refluksa bila je 64-65°C. Odvijanje reakcije praćeno je HPLC analizom: 60:40 acetontrila/10 mM (KH2PO4/K2HPO4). Približna vremena retencije:
[image]
mjesa se održava na refluksu dok epoksid 10 ne bude između 1.2 do 1.5 površ.% prema HPLC analizi. Vezani proizvod u ovoj točki bio je 94-95 površ.%. Metileter 13 bio je prisutan u 1.0-1.5 A% pri pri završetku. Tipično vrijeme za postizanje te pretvorbe bilo je 24-26 sati uz refluks.
[image]
Smjesa se ohladi na –5oC i bezvodni HCl plin (194 g, 5.32 mol, ~10 ekviv.) izravno se upuhuje u obliku mjehurića u metanolsku otopinu u atmosferi dušika uz održavanje temperature između 5-8°C tijekom 2-3 h. Po završetku dodavanja, smjesa se ostavi stajati na između 5-8oC tijekom 2-3 h. Razvijanje plina promatra se u ovoj točki (ugljični dioksid i izobutilen). Napredovanje reakcije prati se HPLC analizom pod istim uvjetima kao gore. Približna vremena retencije:
[image]
[image]
Smjesa se ostavi stajati na 5 do 8oC dok se ne postigne vrijednost Boc intermedijera 14 <0.5 površ.% prema HPLC analizi. U ovoj točk, pretposljednji 1 bio je oko 92-93 A%, 15 je bio <1.0 A% i 16 je bio 0.6 A% prema HPLC analizi. Deblokiranje je bilo potpuno nakon 4 h pri 5°C. Hlađenje i prekidanje reakcije ubrzo nakon završetka reakcije ograničava razgradnju 1 na 15 i 16 u uvjetima hidrolize.
[image]
Smjesa se ohladi na -10°C do -15°C. Potom se smjesa polako doda u posudu od 5 litara opremljenu mehaničkim miješalom koja sadrži hladnu, miješanu otopinu Dl vode (700 mL) i metanola (300 mL) na 0-2°C; pH smjese održava se između 8.5 i 9.0 dodavanjem 23 mas.% vodene otopine NaOH (reakcija je visoko egzotermna)uz održavanje temperature između 10 i 20°C . Konačni pH iznosi 9.0-9.5.
Smjesa se eskstrahira izopropilacetatom (3.0 L). Smjesa se miješa i slojevi se razdvajaju. Vodena se faza ponovno ekstrahira izopropilacetatom (1.0 L ). HPLC test prinosa 1 u izopropilacetatu u ovoj je točki 94%.
Kombinirana organska faza (~5.0 L) koncentrira se pod umanjenim tlakom (24-25'' Hg) do volumena od 1.12L pri temperaturi smjese od 30-40°C. Temperatura posude tijekom izmjene otapala može narasti do 40?C bez negativnog utjecaja na prinos i razgradnju. Ova otopina sirovog l nakon toga se izravno koristi u slijedećem koraku dobivanja spoja J.
Primjer 25
Priprava monohidrata
[image]
[image]
Izopropil acetatna otopina pretposljednjeg (4.96 L; 52.5 g/L, pretposljednjeg) koncentrira se pod umanjenim tlakom do volumena od 1.18 L (260 g, 499 mmol). Temperatura smjese održava se između 35°C i 44° C uz vakuumski tlak od 25” Hg. Sadržaj metanola manji je od 1.0 vol. %.
Dobivena se smjesa izloži vodenoj otopini kalijevog bikarbonata (152 g u 630 mL vode, 1.59 mol, ~3 ekviv.) i gije na 60oC. Potom se, tijekom 4 sata, dodaje vodena otopina pikolilklorida (93.8 g u 94 mL vode; 572 mmol, 1.14 ekviv.). U smjesu se doda monohidrat spoja J nakon punjenja 75% sadržaja pikolilklorida. Temperatura smjese bila je izmeđi 60 I 65oC.
Po završenom dodavanju, smjesa se ostavi stajati 20 sati na temperaturi od 60 - 65°C. Reakcija je dovršena kada je vrijednost pretposljednjeg broja <1.0 površ.% prema HPLC analizi. Vrijednost pikolilklorida bila je između 0.5 i 0.8 površ. %.
Smjesa se potom razrijedi izopropilacetatom (25 L) i vodom (1.34 L) i grije do 78°C. Slojevi se razdvoje i organska se faza ispire vrućom vodom (3 X 1.34 L) na 78°C. Ispiranje vrućom vodom uklanja bis-alkilirani spoj J pa se njegove vrijednosti smanje ispod 0.1 površ. % prema HPLC analizi.
Organska se faza postupno ohladi na 75oC i doda joj se monohidrat spoja J (8.0 g) nakon čega se dalje hladi na 4°C tijekom 2 h. Smjesa se potom filtrira da bi se prikupio proizvod i mokri se kolač ispire hladnim izopropilacetatom (2 x 335 mL). Mokri kolač se suši in vacuo (28” Hg, 22°C) čime se dobije 273 g monohidrata spoja J u 79% izoliranom prinosu iz epoksida.
Primjer 26
Pirazin-2-terc-butilkarboksamid 19
[image]
[image]
Karboksilna kiselina 18 suspendira se u 27 L EtOAc u 120 mL DMF u i od 72 L koja ima 3 grla i mehaničko miješanje u N2, i suspenzija se hladi na 2°C. Doda se oksalilklorid uz održavanje temperature između 5 i 8°C.
Dodavanje je završeno nakon 5 h. Tijekom egzotermne adicije razvijaju se CO i CO2. Nastala HCl većim se dijelom zadržava u otopini. Javlja se i precipitat koji je vjerojatno HCl sol kiselog klorida pirazina. Test nastajanja kiselog klorida provodi se miješanjem bezvodnog uzorka reakcijske smjese s t-butilaminom. Na završetku je ostalo <0.7% kiseline 18.
Ispitivanje završetka stvaranja kiselog klorida je važno zbog toga što nepotpuna reakcija vodi nastajanju bis-terc-butiloksamidnog onečišćenja.
Reakcija se može pratiti pomoću HPLC - 25 cm Dupont Zorbax RXC8 stupac s protokom od 1 mL/min i ispitivanjem pri 250 nm; linijski gradijent od 98% 0.1 %-tne vodene otopine H3PO4 i 2%-tne CH3CN do 50% vodene otopine H3PO4 i 50% CH3CN tijekom 30 minuta. Vremena retencije: kiselina 18 = 10.7 min, amid 19 = 28.1 min.
Reakcijska se smjesa ostavi stajati na 5° C tijekom 1 h. Dobivena se smjesa ohladi na 0°C i doda se terc-butilamin takvom brzinom da se održi unutrašnja temperatura ispod 20°C.
Adicija zahtijeva 6 sati jer je reakcija vrlo agzotermna. Mali dio nastalog terc-butilamonijhidroklorida izlazi iz reakcije u obliku pahuljaste čvrste tvari bijele boje.
Smjesa se ostavi stajati na 18°C dodatnih 30 minuta.
Precipitirane amonijeve soli uklanjaju se filtracijom. Filtrirani kolač se ispire s 12 L EtOAc. Kombinirane organske faze ispiru se s 6 L3%-tnog NaHCO3 i 2 x 2 L zasićene vodene otopine NaCl. Organska se faza izloži djelovanju 200 g Darco G60 ugljena i filtrira kroz Solka Flok I kolač se ispire s 4 L EtOAc.
Izlaganje ugljenu učinkovito uklanja nešto grimizne boje prisutne u proizvodu.
EtOAc otopina spoja 19 koncentrira se pri 10 mbar do 25% ukupnog volumena. Doda se 30 L 1-propanola i destilacija se nastavi do postizanja konačnog volmena od 20 L.
U ovoj je točki EtOAc ispod granice otkrivanja metodom 1H NMR (< 1%). Unutrašnja temperatura pri ovoj promjeni otapala bila je <30oC. 1-propanol/EtOAc otopina 3 stabilna je na refluks pri atmosferskom tlaku nekoliko dana.
Isparavanjem alikvola dobije se žutosmeđa čvrsta tvar s t. t. 87-88°C. 13C NMR (75 MHz, CDCl3, ppm) 161.8, 146.8, 145.0, 143.8, 142.1, 51.0, 28.5.
Primjer 27
rac-2-terc-butil-karboksamid-piprrazin 20
[image]
Tvari
Piperazin-2-terc-butilkarboksamid 19 2.4 kg (13.4 mol) otopljen u 1-prapanolskoj otopini 12 L 20%Pd(OH)2/C 16 mas.% vode 144 g.
Pirazin-2-terc-butilkarboksamid 19/1-propanolska otopina stavi se u autoklav od 5 galona. Doda se katalizator i smjesa se hidrogenizira na 65°C pri 40 psi (3 atm) vodika.
Nakon 24 h, reakcijom se dosegla teoretska količina vodika i GC je iznosio < 1 % 19. Smjesa se ohladi, pročisti uz pomoć N2 i katalizator se ukloni filtracijom kroz Solka Floc. Katalizator se ispire toplim 1-propanolom (2 L).
Nađeno je da se uporabom toplog 1-propanola tijekom ispiranja filtarskog kolača može poboljšati filtracija i umanjiti gubitke proizvoda na filtarskom kolaču.
Reakcija se prati pomoću GC: 3O m Megabore stupac, od 100°C do 360°C uz 10°C/min, drži se 5 min, potom pri 10°C/min do 250°C; vremena retencije: 19 = 7.0 min, 20 = 9.4 min. Reakcija se također može pratiti pomoću TLC uz EtOAc/MeOH (50:50) kao otapalo i Ninhydrin kao sredstvo za razvijanje.
Isparavanje alikvota pokazala je prinos amidacije i hidrogenacije 88 % i koncentraciju 20 od 133 g/L.
Isparavanjem alikvota, dobije se 20 kao čvrsta tvar bijele boje s t.t. 150-151°C; 13C NMR (75 MHz, D2O, ppm) 172.5, 59.8,. 52.0, 48.7, 45.0, 44.8, 28.7.
Primjer 28
sol (S)-2-terc-butil-karboksamid-piperazin bis (S)-kamfunsulfonske kiseline 21
[image]
[image]
Otopina amina 20 u 1-propanolu stavi se u posudu od 100 L spojenu s uređajem za koncentraciju. Otopina se koncentrira pri 10 mbar i temperaturi <25oC do volumena od cca 12 L.
U ovoj se točki reakcije proizvod precipitira iz otopine, ali se ponovno otapa kada se smjesa zagrije na 50oC.
Analiza homogenog alikvota pokazala je koncentraciju 20 od 341 g/L. Koncentracija je ustanovlkjena HPLC-om: 25 Dupont Zorbax RXCS stupac s protokom od 1.5 mL/min i mjenjanjem pri 210 nm, izokratni (98/2) CH3CN/0.1% vodene ot. H2PO4. Vrijeme retencije 20: 2.5 min.
Dodatkom acetonitrila (39 L) i vode (2.4 L) dobije se prozirna, lagano smeđa otopina.
Određivanje sadržaja vode KF titracijom i omjera CH3CN/1-propanol pomoću 1H NMR integracije pokazalo je omjer CH3CN/1-propanol/H2O 26/8/1.6. Koncentracija u otopini bila je 72,2 g/L.
(S)-10-kamforsulfonska kiselina dodavana je tijekom 30 minuta u 4 porcije pri 20°C. Temperatura je narasla do 40°C nakon dodavanja CSA. Nakon nekoliko minuta stvorio se gusti bijeli precipitat. Bijela se smjesa potom zagrijala na 76°C da bi se otopile sve čvrste tvari i tako dobivena lagano smeđa otopina ostavila se hladiti na 21°C tijekom 8 h.
Proizvod se precipitirao na 62°C. Proizvod je filtriran bez stajanja na temperaturi od 21°C i filtarski kolač je ispran s 5 L CH3CN/1-propanol/H2O smjesi otapala u omjeru 26/8/1.6. Sušenjem u vakuumskoj peći na 35°C uz struju dušika dobije se 5.6 kg (39%) 21 kao bijela kristalična čvrsta tvar t.t. 288-290°C (s razgr.) [α]D25 = 18.9° (c = 0.37, H2O). 13C NMR (75 MHz, D2O, ppm) 222.0, 164.0, 59.3, 54.9, 53.3, 49.0, 48.1, 43,6, 43.5., 43.1, 40.6, 40.4, 28.5, 27,2, 25.4, 19.9, 19.8.
Vrijednost ee korištenih tvari bila je 95% prema slijedećem kiralnom HPLC testu: alikvot 21 (33 mg) suspendira se u 4 mL EtOH i 1 mL Et3N. Doda se Boc2O (11 mg) i reakcijska se smjesa ostavi stajati 1 h. Otapalo se u cijelosti ukloni in vacuo, a ostatak se otopi u cca. 1 mL EtOAc i filtrira kroz Pasteurovu pipetu sa SiO2 korištenjem EtOAc kao ispirača. Frakcije isparenog produkta ponovno se otope u heksanima pri cca. 1 mg/mL. Enantiomeri se izdvoje na Daicel Chiracell AS stupcu s heksan/IPA (97:3) sustavom otapala uz brzinu protoka od 1 mL/min i mjerenje pri 228 nm. Vremena retencije: S antipod = 7.4 min, R = 9.7 min.
Primjer 29
(S)-2-terc-butilkarboksamid-4-terc-butoksikarbonil-piperazin 11 iz sol i 21
[image]
[image]
(S)-CSA soli 21 koja se nalazi u boci od 100 L s tri grla i dopunskim lijevkom u dušiku doda se EtOH, a nakon njega trietilamin na temperaturi od 25°C. Čvrsta se tvar otapa neposredno nakon dodavanja EtN3. Boc2O se otopi u EtOAc i doda kroz dopunski lijevak. Otopina Boc2O u EtOAc doda se brzinom koja neće uzrokovati porast temperature iznad 25°C. Za dodavanje je bilo potrebno 3 sata. Reakcijska se smjesa ostavi stajati tijekom 1 h nakon završetka dodavanja Boc2O otopine.
Reakcija se može pratili pomoću HPLC; 25 cm Dupont Zorbax RXCS stupac s brzinom protoka od 1 mL/min mjerenjem pri 228 nm, izokratska (50/50) CH3CN/0.1 M KH2PO4 podešena na pH = 6.8 pomoću NaOH. Vrijeme retencije za 11 = 7.2 min. Provedeno je kiralno ispitivanje uporabom istog sustava kao u prethodnom koraku. Reakcija se također može pratiti TLC-om uz 100% -tni EtOAc kao otapalo. (Rf = 0.7)
Otopina se potom koncentrira do cca.10 L uz unutrašnju temperaturu <20oC u uređaju za koncentraciju pri vakuumu od 10 mbar. Promjena otapala završi se polaganim dodavanjem u 20 L EtOAc i ponovnim koncentriranjem do cca 10 L. Reakcijska se smjesa ispire u ekstraktoru s 60 L EtOAc. Organska se faza ispire sa 16 L 5 %-tne vodene otopine Na2CO3, 2 x 10 L Di vode i 2 x 6 L zasićene vodene otopine natrij-klorida. Prikupljene vode od ispiranja ponovno se ekstrahiraju s 20 L EtOAc i organska se faza ispire s 2 x 3 L vode i 2 x 4 L zasićenog natrij-klorida. Prikupljeni EtOAc ekstrakti koncentriraju se u vakuumu od 10 mbar uz unutrašnju temperaturu <20°C u uređaju za koncentriranje od 100 L do volumena od 8 L. Promjena otapala u cikloheksan provedena je polaganim dodavanjem u cca 20 L cikloheksana i ponovnim koncentriranjem do volumena od 8 L. Smjesi je dodano 5 L cikioheksana i 28O mL, EtOC i smjesa je grijana do refluksa, kada je došlo do prijelaza svih sastojaka u otopinu. Otopina je ohlađena i dodano joj je 10 g klice pri temperaturi od 58°C. Smjesa je ohlađena na 22°C tijekom 4 h i proizvod je izoliran filtracijom nakon 1 sat stajanja na 22°C. Filtarski kolač ispran je s 1.8 L cikloheksana i osušen u vakuumskoj peći na 35oC u struji dušika čime se dobilo 1.87 kg (77%, >99.9 površ.% prema HPLC, R-izomer ispod razine otkrivanja) spoja 11 u obliku lagano žutosmeđeg praška. [α]D25 = 22.0°(c = 0.20, MeOH), t.t. 107°C; 13C NMR (75 MHz, CDCl3, ppm) 170.1, 154.5, 79.8, 58.7, 50.6, 46.6, 43.6, 43.4, 28.6, 28.3.
Dok gore izložena specifikacija obrazlaže načela ovog izuma, s primjerima koji su dani u svrhu iliustracije, razumljivo je da u praksi ovaj izum obuhvaća sve uobičajene inačice, adaptacije I modifikacije koje su pokrivene slijedećim patentnim zahtjevima I njihovim ekvivalentima.

Claims (13)

1. Postupak za sintezu spoja J čija je struktura [image] naznačen time što uključuje: (a) reakcija u trajanju najmanje 5 minuta u prikladnom otapaju jednog ekvivalenta spoja strukture [image] s 3-piridin karboksaldehidom u suvišku, u nazočnosti reducirajućeg sredstva u suvišku, pri rasponu temperature od -78°C do 90°C; (b) u kojom nastane spoj J ili njegovi hidrati.
2. Postupak za sintezti spoja J čija je struktura [image] naznačen time, što uključuje: (a) miješanje u prikladnom otapalu jednog ekvivalenta spoja strukture [image] s 3-piridinkarboksaldehidom u suvišku; (b) dodavanje reducirajućeg sredstva u suvišku, te održavanje dobivene smjese tijekom najmanje 5 minuta na rasponu temperature od -78°C do 90°C; (c) kojim nastaje spoj J ili njegovi hidrati.
3. Postupak iz zahtjeva 1 ili 2, naznačen time, što je prikladno otapalo izabrano između estera, etera, alkohola, formamida, ugijkovodika i 1,2-dikloretana, kao i bilo koje njihove kombinacije.
4. Postupak iz zahtjeva 1 ili 2, naznačen time, što je prikladno otapalo izabrano između estera i alkohola ili oba.
5. Postupak iz zahtjeva 1 ili 2, naznačen time, što je prikladno otapalo izabrano između izopropilacetata i etilacetata.
6. Postupak iz zahtjeva 1 ili 2, naznačen time, što prikladno reducirajuće sredstvo uključuje katalizirajuće hidrogenacijsko sredstvo.
7. Postupak iz zahtjeva 1 ili 2, naznačen time, što prikladno reducirajuće sredstvo uključuje reducirajuće sredstvo izabrano između NaBH4, NaCNBH3, NaBH(OAc)3, ZnHCl, Fe(CO)5/KOH-EtOH, mravlje kiseline i selenfenola.
8. Postupak iz zahtjeva 6, naznačen time, što reducirajuće sredstvo uključuje reducirajuće sredstvo izabrano između NaCNBH3, NaBH(Oac)3 i mravlje kiseline.
9. Postupak iz zahtjeva 7, naznačen time, što reducirajuče sredstvo uključuje reducirajuće sredstvo izabrano između NaBH(OAc)3 i mravlje kiseline.
10. Postupak iz zahtjeva 1 ili 2, naznačen time što je raspon temperature u reakciji (a) Zahtjeva 1 ili reakciji (b) zahtjeva 2 između -40°C i 70°C.
11. Postupak iz zahtjeva 9, nanačen time, što je raspon temperature u reakciji (a) Zahtjeva 1 ili reakciji (b) Zahtjeva 2 između 20°C i 60°C.
12. Postupak za sintezu spoja J čija je struktura [image] naznačen time, što uključuje: (a) reakciju u trajanju najmanje 5 minuta, u otapalu izabranom između izopropilacetata I etilacetata, jednog ekvivalenta spoja strukture [image] s jednim od dva ekvivalenta 3-piridinkarboksaldehida, u nazočnosti reducirajućeg sredstva izabranog između NaBH(Oac)3 i mravlje kiseline, na rasponu temperature od 20oC do 60oC; (b) kojom se dobije spoj J ili njegovi hidrati.
13. Postupak za sintezu spoja J čija je struktura [image] naznačen time, što uključuje: (a) miješanje, u otapalu izabranom između izopropilacetata i etilacetata, jednog ekvivalenta spoja strukture [image] s jednim do dva ekvivalenta 3-piridinkarboksaldehida; (b) dodavanje reducirajućeg sredstva, izabranog između NaBH(OAc)3 i mravlje kiseline, te održavanje dobivene smjese tijekom najmanje 5 minuta na rasponu temperature od 20°C do 60°C; (c) kojim nastaje spoj J ili njegovi hidrati.
HR08/404,776A 1995-03-15 1996-03-11 A process of reductive amination HRP960113A2 (en)

Applications Claiming Priority (1)

Application Number Priority Date Filing Date Title
US08/404,776 US5508404A (en) 1995-03-15 1995-03-15 Reductive amination process

Publications (1)

Publication Number Publication Date
HRP960113A2 true HRP960113A2 (en) 1997-10-31

Family

ID=23600989

Family Applications (1)

Application Number Title Priority Date Filing Date
HR08/404,776A HRP960113A2 (en) 1995-03-15 1996-03-11 A process of reductive amination

Country Status (13)

Country Link
US (1) US5508404A (hr)
EP (1) EP0815102A1 (hr)
CN (1) CN1183780A (hr)
AR (1) AR001153A1 (hr)
AU (1) AU5175196A (hr)
BR (1) BR9607374A (hr)
CZ (1) CZ291035B6 (hr)
EA (1) EA000635B1 (hr)
HR (1) HRP960113A2 (hr)
SK (1) SK122797A3 (hr)
TW (1) TW349947B (hr)
WO (1) WO1996028440A1 (hr)
YU (1) YU15596A (hr)

Families Citing this family (2)

* Cited by examiner, † Cited by third party
Publication number Priority date Publication date Assignee Title
HRP980443A2 (en) * 1997-08-18 1999-10-31 Carl P. Decicco Novel inhibitors of aggrecanase and matrix metalloproteinases for the treatment of arthritis
US7199240B2 (en) * 2002-12-11 2007-04-03 Merck & Co., Inc. Reductive alkylation of saturated cyclic amines

Family Cites Families (3)

* Cited by examiner, † Cited by third party
Publication number Priority date Publication date Assignee Title
GB705979A (en) * 1951-03-22 1954-03-24 Henri Morren 1.4-aralkyl piperazines and process for the preparation thereof
JPS57106681A (en) * 1980-12-24 1982-07-02 Dainippon Pharmaceut Co Ltd 1,8-naphthyridine derivative and its salt
ES2112880T3 (es) * 1991-11-08 1998-04-16 Merck & Co Inc Inhibidores de la proteasa de vih utiles para el tratamiento del sida.

Also Published As

Publication number Publication date
EA199700234A1 (ru) 1998-04-30
CZ286497A3 (cs) 1998-02-18
YU15596A (sh) 1999-07-28
US5508404A (en) 1996-04-16
SK122797A3 (en) 1998-03-04
CN1183780A (zh) 1998-06-03
WO1996028440A1 (en) 1996-09-19
EA000635B1 (ru) 1999-12-29
EP0815102A1 (en) 1998-01-07
CZ291035B6 (cs) 2002-12-11
TW349947B (en) 1999-01-11
BR9607374A (pt) 1997-12-30
AR001153A1 (es) 1997-09-24
AU5175196A (en) 1996-10-02

Similar Documents

Publication Publication Date Title
DE69311810T2 (de) N-(alkanoylamino-2-hydroxypropyl)-sulfonamide verwendbar als retrovirale proteaseninhibitoren
FI112218B (fi) Menetelmä optisesti puhtaan tai rikastetun piperatsiini-2-tert-butyylikarboksiamidisubstraatin valmistamiseksi
US5420353A (en) Regiospecific process to make cis-1-amino-2-alkanol from epoxide
HRP960113A2 (en) A process of reductive amination
OA12164A (en) Protease inhibitors and their pharmaceutical uses.
EP0815101B1 (en) PROCESS TO MAKE HIV PROTEASE INHIBITOR FROM 2(S)-4-PICOLYL-2-PIPERAZINE-t-BUTYLCARBOXAMIDE
US5612484A (en) Process for making HIV protease inhibitors
US5449830A (en) Regiospecific processes to make CIS-1-Amino-2-Alkanol from Diol or Halohydrin
US10683329B2 (en) Dual-site BACE1 inhibitors
US5723615A (en) Process for preparing 4-tert-butyloxycarbonyl-(S)-piperazine-2-tert-butylcarboxamide
HRP960369A2 (en) Process for the preparation of epoxide
US6156895A (en) Process for preparing 4-tert-butyloxycarbonyl-(S)-piperazine-2-tert-butylcarboxamide
GB2302690A (en) Process for preparing chiral 1,4-diacyl-(S)-piperazine-2-carboxamides using a diene/chiral bisphosphine/rhodium or iridium hydrogenation catalyst
GB2333775A (en) Process for preparing 4-alkylcarbonyl-(s)-piperazine-2-alkylcarboxamide

Legal Events

Date Code Title Description
A1OB Publication of a patent application
AIPI Request for the grant of a patent on the basis of a substantive examination of a patent application
OBST Application withdrawn