HRP20201648A1 - METODA I TEHNOLOGIJA ZA DUBOKO UTISKIVANJE MULJA IZ UREĐAJA ZA PROČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA I OTPADA I ZA TRAJNO ZBRINJAVANJE USITNJENOG OTPADA, POSTUPAK DUBOKOG UTISKIVNJA OTPADA i OPREMA BUŠOTINE ZA POSTUPAK DUBOKOG UTISKIVANJA OTPADA - Google Patents

Abstract

U ovome izumu izloženi su metoda i tehnologija za duboko utiskivanje mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i otpada i za trajno zbrinjavanje usitnjenog otpada, postupak dubokog utiskivanja otpada i oprema bušotine za postupak dubokog utiskivanja otpada. Navedena metoda i tehnologija omogućuju trajno istovremeno zbrinjavanje tekućeg i kašastog otpada utiskivanjem u geološke pogodne formacije. Vrste otpada koje su pogodne za takvo zbrinjavanje su otpadi koji se mogu transportirati pumpanjem, dakle pod tlakom, kao na primjer otpadi nastali prilikom obrade i proizvodnje mineralnih sirovina, otpadi nastali postupcima rafiniranja nafte i pročišćavanja plina, otpadi nastali u anorganskim i organskim kemijskim procesima, otpadi iz termičkih procesa, otpadna ulja, masti i otpad od tekućih goriva, otpad prikupljen iz građevina za gospodarenjem otpadom, postrojenja za preradu otpada i uređaja za pročišćavanja otpadnih voda (muljevi). Oprema bušotine za postupak dubokog utiskivanja otpada sadržava bušotinsku glavu (120) i tri kolone zaštitnih cijevi (112,114,116) na kojima su izvedene perforacije (118). Intervali za utiskivanje (104,106,108) se nalaze na različitim dubinama u bušotini (100) tako da je prvi interval za utiskivanje (104) najpliće, drugi interval za utiskivanje (106) je između prvog i trećeg intervala za utiskivanje, a treći interval za utiskivanje (108) je najdublje u zoni nezacijevljenog kanala bušotine (130).The present invention discloses a method and technology for deep pressing in of sludge from wastewater and waste treatment devices and for permanent disposal of grounded waste, process for deep pressing in of waste and wellbore equipment for waste deep pressing in process. The specified method and technology enable permanent simultaneous disposal of liquid and slurry waste by pressing it into geologically suitable formations. Types of waste that are suitable for such disposal are waste that can be transported by pumping, i.e. under pressure, such as waste generated during processing and production of mineral resources, waste generated by oil refining and gas refining, waste generated in inorganic and organic chemical processes, wastes from thermal processes, waste oils, fats and wastes from liquid fuels, wastes collected from waste management buildings, waste treatment plants and wastewater (sludge) treatment devices. The equipment of the wellbore for the process of deep pressing in of waste includes a wellbore head (120) and three columns of protective pipes (112,114,116) on which perforations (118) are performed. The pressing-in-intervals (104,106,108) are located at different depths in the wellbore (100) so that the first pressing-in-interval (104) is the shallowest, the second pressing-in-interval (106) is between the first and third pressing-in-interval, and the third pressing-in-interval (108) is the deepest in the zone of the unpiped wellbore channel (130).

Description

Područje tehnike na koje se izum odnosi

Ovaj izum se odnosi na područje metode, sustava i postupaka za trajno zbrinjavanje mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, otpada, usitnjenog otpada utiskivanjem istog crpkama u tekućem ili kašastom obliku u duboke bušotine, iscrpljena ležišta soli, prirodne šupljine ili općenito duboko podzemlje. Također, ovaj izum se odnosi i na opremu bušotine za postupak dubokog utiskivanja otpada.

Tehnički problem

Zbrinjavanje otpada u tekućem obliku u podzemlje tehnologijom utiskivanja u duboke bušotine počelo se razvijati tridesetih godina prošlog stoljeća. Također, istovremeno se počelo s primjenom utiskivanja vode ili drugog fluida u proizvodnu formaciju radi održavanja tlaka u ležištima ugljikovodika. U Republici Hrvatskoj je zbrinjavanje otpada generiranog u procesu istraživanja, bušenja, proizvodnje, prerade i distribucije ugljikovodika utiskivanjem u negativne istražne ili iscrpljene proizvodne bušotine u praksi započeto je 90-tih godina prošlog stoljeća. Tehnologija koja je u primjeni radi utiskivanja u podzemlje ograničena je u tome što se utiskuje samo tekuća komponenta, dok se kruti dio otpada solidificira miješanjem s vapnom, te se potom odlaže na lokaciji bušotine u postojeće isplačne jame ili posebno izgrađene deponije. Takav pristup u zbrinjavanju krutog otpada predstavlja privremeno rješenje jer postoji mogućnost da se nakon duljeg vremena pod utjecajem atmosferilija razgradi struktura solidifikata, pa otpad može ugroziti akvifer pitke vode. Taj problem nije prisutan samo u naftnom gospodarstvu već su slični problemi uočeni i u drugim industrijama koje zbrinjavaju nastali otpad privremeno i na ekološki neodgovarajući način (na primjer mulj nastao u postrojenjima za pročišćavanje otpadnih voda, talozi iz spremnika u kemijskoj industriji, zauljena zemlja, građevinski otpad i sl.).

Izumitelj se bavio razmatranjem i praktičnim pokusima kako postići da se istovremeno u podzemnu bušotinu ili drugu geološki pogodnu formaciju utiskuju i tekući i kruti sastojci nastalog otpada, te je u ovome izumu izložen sustav pomoću kojeg se ostvaruje takav postupak, ali i sam postupak i oprema bušotine za primjenu postupka dubokog utiskivanja otpada. Kroz praktična istraživanja izumitelj je utvrdio da se ovdje izložena metoda utiskivanja tekućeg i krutog otpada može primijeniti i kod negativnih istražnih i kod iscrpljenih proizvodnih bušotina, međutim uz preduvjet zadovoljenja određenih tehničkih kriterija za prihvat otpada.

Ovdje izložena metoda utiskivanja otpada predstavlja siguran, djelotvoran i visoko ekološki prihvatljivi proces zbrinjavanja otpada.

Slijedeći problem koji je riješio izumitelj je pitanje neodgovarajućeg zbrinjavanja otpada odlaganjem na površini obzirom da se ovim izumom sav nastali otpad, koji se prethodno mora usitniti i miješanjem s određenim dodacima prevesti u tekući otpad odnosno kašasto stanje, tako da jednom utisnuti otpad u podzemne geološke formacije ostaje trajno zbrinut u zatvorenom pukotinskom i pornom prostoru stijene izvan biosfere.

Daljnji problem koji je riješio izumitelj je da se na istom objektu otpad može zbrinuti u formaciju s prirodnim pukotinama ili u umjetno stvorene pukotine.

Idući daljnji problem koji je riješen ovim izumom je da je moguće tekući otpad bez krutih čestica odlagati u jednu geološku formaciju, a tekući otpad s krutim česticama u drugu geološku formaciju.

Također ovim izumom je riješen problem pronalaska jeftinije metode utiskivanja otpada u odnosu na postojeće metode utiskivanja, obzirom da je ovdje izloženim izumom moguće zbrinjavanje većih količina otpada kroz jedan kanal bušotine, čime se znatno utječe na rentabilnost procesa zbrinjavanja otpada.

Stanje tehnike

Utiskivanje otpada u podzemlje je izloženo u slijedećim patentnim dokumentima: U.S. Pat. Nr. 3,108,439, REYNOLDS i drugi; 3,262,274, NELSON, Jr.; 3,292,693, HILL i drugi; 3,331,206, OSBORNE; 3,335,798, QUERIO i drugi; 3,374,633, BRANDT; 3,513,100, STOGNER; 3,852,967, STEWART i drugi; 3,576,513 LINDERHOFFER i drugi; 4,787,452, JENNINGS, JR.; 4,828,030, JENNINGS, JR.; 4,906,135, BRASSOW i drugi; 4,942,929, MALACHOSKY i drugi; 5,108,226, JENNINGS; 5,109,933, JACKSON; 5,129,469 JACKSON; 5,133,624, CAHILL i 5,191,157, CROCKER. U tim patentnim dokumentima izložene su tehnike zbrinjavanja otpada koje uključuju bušenje u pogodne geološke formacije te potom injektiranje različitih materijala koji se na taj način trajno odlažu odnosno zbrinjavaju u takvoj bušotini. Kao materijali se spominju radioaktivne tekućine ili muljevi, te druge tekućine i plinovi.

Međutim niti jedan od ovih patentnih dokumenata ne sadržava sustav i postupak kako je izložen u ovome izumu, a to je da se istovremeno tekući otpad bez krutih čestica odlaže u jednu geološku formaciju, a tekući otpad s krutim česticama u drugu geološku formaciju.

Kratki sadržaj biti izuma

Ovdje izloženi izum se odnosi na trajno istovremeno zbrinjavanje tekućeg i kašastog otpada utiskivanjem u geološke pogodne formacije. Vrste otpada koje su pogodne za takvo zbrinjavanje su otpadi koji se mogu transportirati pumpanjem, dakle pod tlakom, kao na primjer otpadi nastali prilikom obrade i proizvodnje mineralnih sirovina, otpadi nastali postupcima rafiniranja nafte i pročišćavanja plina, otpadi nastali u anorganskim i organskim kemijskim procesima, otpadi iz termičkih procesa, otpadna ulja, masti i otpad od tekućih goriva, otpad prikupljen iz građevina za gospodarenjem otpadom, postrojenja za preradu otpada i uređaja za pročišćavanja otpadnih voda (muljevi). Naravno, ovi otpadi moraju prethodno biti kondicionirani i posebno obrađeni da bi mogli bili utisnuti u duboke geološke formacije. Sam postupak odabira geološke formacije se temelji na povećanom porozitetu i propusnosti formacije, postojanju prirodnih pukotina većih ili manjih razmjera, nepropusnošću podine i krovine geološke formacije, dovoljnoj udaljenosti ispod vodozaštitnih zona i vertikalnih rasjeda. Pri tome utisnuti otpad ostaje trajno zbrinut u zatvorenom pukotinskom i pornom prostoru stijene izvan biosfere za razliku o sadašnjeg način odlaganja na površini.

Prvi korak u pripremi otpada radi utiskivanja je da se različite vrste tekućeg i krutog otpada drobljenjem u posebnim mlinovima samelju u čestice dimenzija do 400 mikrona te da se pomiješaju s glinom i vodom. Najbolji rezultati su ostvareni kod miješanja s bentonitnom suspenzijom kao nosećom tekućom komponentom miješaju u kašu koja se potom visokotlačnom sisaljkom utiskuje u pogodnu geološku formaciju. Uobičajeno se radi o pet do šest postotnoj bentonitnoj suspenziji, ali se dobri rezultati postižu i sa 10% bentonitnom suspenzijom. Za neke otpade je dovoljno samo miješanje s vodom radi postizanja tekuće smjese koja se potom kroz jednostruki ili dvostruki utisni niz tubinga utiskuje u različite hidrodinamičke cjeline.

Temeljna razlika u odnosu na dosadašnju poznatu tehnologiju u svijetu sastoji se u tome što se prethodno pripremljena kaša, sastavljena od krutih čestica otpada (mulja, taloga, krhotina) i bentonitne suspenzije kao tekuće faze, može utiskivati:

1. kroz tubing u dublju geološku formaciju prekrivenu ili neprekrivenu zaštitnim cijevima, te po potrebi istovremeno i u

2. pliće geološke formacije kroz ugrađeni tubing i perforacije dviju ili više kolona zaštitnih cijevi u druge hidrodinamske cjeline.

Metoda omogućuje da se prema različitim vrstama otpada odabere formacija čije su geološko-fizikalne karakteristike pogodne za zbrinjavanje pojedine vrste otpada s obzirom na slojni i hidrostatski tlak.

Prema regulativi Američke Agencije za Zaštitu okoliša, bušotine za utiskivanje se dijele u šest klasa. Za svaku klasu određena je vrsta otpada koju je moguće utiskivati:

Klasa I - utiskivanje komunalnog ili industrijskog otpada (uključujući i opasni otpad) ispod najdubljih zona podzemnih izvora pitke vode (akvifera),

Klasa II - utiskivanje otpada iz istraživanja i proizvodnje nafte i plina,

Klasa III - utiskivanje fluida u procesu pridobivanja mineralnih sirovina ili energije,

Klasa IV - utiskivanje opasnog ili radioaktivnog otpada u/ili iznad podzemnih izvora pitke vode

Klasa V - sve ostale utisne bušotine koje prethodno nisu spomenute, a kroz koje se utiskuju fluidi u/ ili iznad zona podzemnih izvora pitke vode i

Klasa VI – bušotine za utiskivanje i zbrinjavanje ugljikovog dioksida

Današnje stanje tehnike omogućava da se unutar iste bušotine pogodne geološke formacije može zbrinjavati otpad u formaciju s prirodnim pukotinama ili u umjetno stvorene pukotine hidrauličkim razdiranjem. S obzirom na spomenute mogućnosti zbrinjavanja otpada utiskivanjem, moguće je tekući otpad bez krutih čestica odlagati u jednu geološku formaciju, a tekući otpad s krutim česticama u drugu geološku formaciju. Metoda u odnosu na druge slične metode, omogućuje zbrinjavanje većih količina otpada kroz jedan kanal bušotine što znatno utječe na rentabilnost procesa.

Ovdje izložena metoda zbrinjavanja kašastog otpada se sastoji u tome da se kruta komponenta otpada melje na maksimalnu veličinu čestica oko 400 mikrona te se miješanjem s 5-6 %-tnom bentonitnom suspenzijom pripremi kaša, koja se, visokotlačnim sisaljkama, protiskuje kroz utisnu opremu, ugrađenu u duboku istražnu ili iscrpljenu proizvodnu bušotinu, u pogodne geološke formacije. Važni dio ove metode je izbor geološki pogodne formacije i tehnički ispravnog kanala bušotine, obzirom da o tome ovisi djelotvornost ove metode. Geološka formacija odabire se na osnovi prihvaćenih geološko-fizikalnih kriterija i standarda pri čemu je posebna pažnja usmjerena na: poroznost i propusnost rezervoarske stijene, porni tlak i tlak fraktiriranja, mikrotektoniku stijene, zasićenost slojnim fluidom, nepropusnost podine i krovine rezervoara, udaljenost vertikalnih rasjeda od bušotine za utiskivanje, rasprostiranje rasjeda u vertikalnom smjeru, zadovoljavajuća udaljenost zone utiskivanja od dna akvifera, litološki sastav stijene u koju se otpad odlaže kao i ostale fizikalno-stratigrafske karakteristike formacije. Metoda zbrinjavanja tehnološkog otpada kroz jednostruku i/ili dvostruku utisnu opremu omogućuje da se istodobno zbrinjava otpad u formaciju koja nije prekrivena zaštitnim cijevima, zatim u formaciju prekrivenu zaštitnim cijevima i to kroz perforacije više kolona zaštitnih cijevi kao. Pri tome, otpad se odlaže u prirodne mikropukotine, ili u umjetno stvorene pukutine stijena. Isto tako, gdje ne postoje prirodne mikropukotine ili se zbog tehnoloških i drugih razloga ne izvodi odlaganje otpada uz istodobni lom formacije, otpad se odlaže i u formaciju s visokom propusnošću i porozitetom.

Kratki opis crteža

Slika 1. Prikaz metode i tehnologije za duboko utiskivanje mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i otpada i za trajno zbrinjavanje usitnjenog otpada postupkom utiskivanja u geološki pogodnu formaciju

Slika 2. Prikaz bušotine opremljene s nizom tubinga za utiskivanje otpada u geološki pogodnu formaciju

Slika 3. Shematski prikaz postupka utiskivanje otpadne kaše s krutim česticama

Popis upotrijebljenih pozivnih oznaka

100 -bušotina

102 -litološki stup

104-prvi interval za utiskivanje

106-drugi interval za utiskivanje

108-treći interval za utiskivanje

110 - ušće bušotine

112-vanjska kolona zaštitnih cijevi

114-međukolona zaštitnih cijevi

116-unutrašnja kolona zaštitnih cijevi

118-perforacije zaštitnih cijevi

120- bušotinska glava

130 - sekcija nezacijevljenog kanala bušotine

132-duži niz tubinga

134-kraći niz tubinga

136 - gornji parker

138 – donji parker

140 - prstenasti prostor

150-manomatar

200-spremište krupnog otpada

220-transportna traka

225-krupni otpad

230-mlin za drobljenje i usitnjavanje otpada

240-sitne čestice otpada

242 – spremnik za sitne čestice otpada

244-spremnik za kašu (voda pomiješana sa sitnim česticama otpada)

246 – miješalica

248-pumpa za cirkuliranje

250-crpka za kašu (mješavina sa sitnim česticama otpada)

252-spremnik kaše za utiskivanje

254-spremnik sa kemikalijama i dodacima

256-crpka za kemikalije

260-visokotlačna crpka

262-ventil

270-PLC

272-upravljački panel

280-spremnik za tekući otpad

290 – visokotlačni cjevovod

292-nisko-tlačni cjevovod

294-veza prema cijevi za utiskivanje tekućeg otpada

296-veza prema cijevi za utiskivanje tekuće mješavine sitnih čestica otpada

800- utiskivanje čiste vode u tubing;

802- iniciranje loma formacije;

804- utiskivanje prethodnice uz veliki protok s čistom vodom;

806- postupno povećanje razine krutih čestica do zahtjevane koncentracije;

808- nastavak operacije utiskivanja uz frakturiranje pri prosječnom tlaku utiskivanja tijekom 6-12 sati pri protocima od 0.8 – 1.5 m3/min;

810- postupno smanjenje koncentracije krutih čestica na nulu i nastavak utiskivanja nahodnice od 5 – 25 m3 čiste vode;

812- zatvaranje bušotine i registracija tlakova;

814- analiza trenutnog tlaka prestanka utiskivanja;

816- analiza tlaka zatvaranja frakture;

818- vrednovanje postupnog pada tlaka prema vrijednostima obližnjih polja radi utvrđivanja razvoja odziva formacije i

820- provjera ponašanja formacije za utiskivanje radi ponavljanja postupka utiskivanja uz frakturiranje nakon dostatnog vremena

822- završetak postupka

Detaljan opis najmanje jednog od načina ostvarivanja izuma

Oprema bušotine za postupak dubokog utiskivanja otpada sadržava bušotinsku glavu 120 i tri kolone zaštitnih cijevi 112,114,116 na kojima su izvedene perforacije 118, i to unutrašnju kolonu zaštitnih cijevi 116, međukolonu zaštitnih cijevi 114 i vanjsku kolonu zaštitnih cijevi 112 koje se povezuju s bušotinskom glavom 120 i koje se polažu u kanal bušotine 100 s više intervala za utiskivanje 104,106,108 i sekcijom nezacijevljenog kanala bušotine 130. Intervali za utiskivanje 104,106,108 se nalaze na različitim dubinama u bušotini 100 tako da je prvi interval za utiskivanje 104 najpliće, drugi interval za utiskivanje 106 je između prvog i trećeg intervala za utiskivanje, a treći interval za utiskivanje 108 je najdublje u zoni nezacijevljenog kanala bušotine 130. Kolone zaštitnih cijevi 112,114,116 položene su na način da je unutrašnja kolona zaštitnih cijevi 116 najmanjeg promjera i ne doseže najdublji treći interval za utiskivanje 108. Unutrašnja kolona zaštitnih cijevi 116 nalazi se dijelom unutar međukolone zaštitnih cijevi 114 koja je većeg promjera od unutrašnje kolone zaštitnih cijevi 116, ali je kraća i doseže samo do iznad drugog intervala za utiskivanje 106 i pri čemu je vanjska kolona zaštitnih cijevi 112 najvećeg promjera te se unutar nje nalaze koncentrično smještene unutrašnja kolona zaštitnih cijevi 116 i međukolona zaštitnih cijevi 114. Dubina polaganja vanjske kolone zaštitnih cijevi 112 seže do ispod prvog intervala za utiskivanje 104. Opremu bušotine nadalje čine dva niza tubinga 132, 134 od kojih je jedan duži niz tubinga 132, a drugi kraći niz tubinga 134 smještenih unutar unutrašnje kolone zaštitnih cijevi 116, te nadalje sadržava gornji parker 136 i donji parker 138 postavljenih unutar unutrašnje kolone zaštitnih cijevi 116 tako da je gornji parker 136 neposredno iznad drugog intervala za utiskivanje 104. Kroz gornji parker 136 prolaze oba niza tubinga 132,134. Donji parker 138 je neposredno ispod drugog intervala za utiskivanje 104 i kroz njega prolazi samo duži niz tubinga 134 koji seže izvan unutrašnje kolone zaštitnih cijevi 116 sve do trećeg intervala za utiskivanje 108 u zoni sekcije nezacijevljenog kanala bušotine 130. Kada se otpad utiskuje kroz kraći niz tubinga 134 isti se unutar unutrašnje kolone zaštitnih cijevi 116 kroz perforacije zaštitne cijevi 118 može širiti samo u prostor drugog intervala za utiskivanje 106 jer mu parkeri 136,138 sprječavaju širenje prema gore odnosno prema dolje unutar unutrašnje kolone zaštitnih cijevi 116. Kada pak otpad utiskuje kroz duži niz tubinga 132 isti se rasprostire u prostor trećeg intervala za utiskivanje 108. Uobičajeno su parkeri 136,138 izrađeni u obliku balona od gume u koju se može pod pritiskom upupmavati inertni plin. Inertni plin je vrlo često dušik.

Na slici 2. prikazana je bušotina 100 s pripadajućim litološkim stupom 102 i tri različita intervala za utiskivanje 104, 106, 108 koji su prethodno utvrđeni kao pogodni za zbrinjavanje određene vrste otpada postupkom utiskivanja kako je izloženo u ovome izumu.

Bušotina 100 u ovdje prikazanoj izvedbi je zacijevljena s tri kolone zaštitnih cijevi i to vanjskom kolonom zaštitnih cijevi 112, međukolonom zaštitnih cijevi 114 i unutrašnjom kolonom zaštitnih cijevi 116. Samu konstrukciju bušotine 100 čine tri kolone zaštitnih cijevi 112,114, 116 i sekcija nezacijevljenog kanala bušotine 130. Na ušću bušotine 110 je ugrađena bušotinska glava 120. Kolone zaštitnih cijevi 112,114,116 su perforirane 118 radi raskrivanja formacija u intervalima za utiskivanje 104,106,108.

U bušotinu 100 se ugrađuje dvostruki utisni niz tubinga 132,134 različitih dužina, tako da je duži niz tubinga 132 pogodan za utiskivanje u dublje slojeve, a kraći niz tubinga 134 je pogodan za utiskivanje u pliće formacije. U bušotinu 100 se ugrađuju dva parkera, gornji parker 136 i donji parker 138 koji imaju funkciju izolacije utisnih zona (intervala za utiskivanje) 104,106, 108.

Prethodno pripremljena kaša odnosno mulj sastavljen od krutih čestica otpada utiskuje se kroz jedan od ugrađenih tubinga 132 ili 134 ovisno o tipu i vrsti otpada i fizikalno-stratigrafskim karakteristikama formacija 106, 108 u koje se otpad utiskuje. Nadalje, moguće je tekući otpad bez krutih čestica utiskivati u prstenasti prostor 140 kojega čine zaštitne cijevi 112,114, 116 i ugrađeni nizovi tubinga 132,134 za utiskivanje, te kroz perforacije zaštitnih cijevi 118 u prvom intervalu za utiskivanje 104.

Utiskivanje se obavlja visokotlačnim sisaljkama 260 koje pod visokim pritiskom utiskuju kašu koja se dobavlja iz spremnika kaše za utiskivanje 252. Ostali fluidi (npr. morska, slojna ili tehnološka voda) mogu se dobavljati do visokotlačnih sisaljki 260 iz drugih raspoloživih izvora. Pritisak se kontrolira manometrom 150.

Imajući u vidu konkretne geološko-fizikalne i stratigrafske karakteristike, kao i litološki sastav rezervoarskih stijena u koje se odlaže otpad utiskivanjem, ovdje izložena metoda omogućuje zbrinjavanje različitih vrsta usitnjenog otpada utiskivanjem u različite geološke formacije 104, 106, 108 na istoj bušotini 100.

Imajući u vidu porni tlak, odlaganje otpada utiskivanjem moguće je pri:

1. utisnom tlaku nižem od hidrostatskog,

2. tlaku većim od hidrostatskog, a manjim od tlaka razdiranja,

3. tlaku hidrauličkog razdiranja stijene.

U slučaju zbrinjavanja otpada utiskivanjem u nezacijevljenu formaciju dijela kanala bušotine moguće je da se kaša opasnog otpada na istoj bušotini 100 zbrinjava na siguran i trajan način uz tlak utiskivanja nižim od hidrostatskog. To je moguće iz razloga što je nezacijevljena rezervoar stijena u trećem intervalu za utiskivanje 108 protkana prirodnim sustavom pukotina izoliranim nepropusnom krovinom i podinom, te je porni tlak u većini slučajeva manji od hidrostatskog. Praktičnim ispitivanjem takvih naslaga utvrđena je zasićenost pukotinskih i pornih prostora slanom vodom saliniteta 10-12 g NaCl/l.

Obzirom na stupanj zasićenosti slojne vode solima ovisi način i priprema opasnog otpada za odlaganje u takvim formacijama. Stoga je prije odlaganja otpada u takve bušotine potrebno obaviti testove kompatibilnosti. U bušotinama 100 odabranim za utiskivanje otpada potrebno je obaviti testove primanja (step-rate test, injectivity test) s kojima se utvrđuje da su stijene formacije 108 u koje se utiskuje otpad pogodne za odlaganje opasnih otpada s niskim pH vrijednostima. Takve stijene bi se trebale sastojati većinom od dolomita, dolomitno-vapnenih breča i vapnenaca. Takva struktura ih čini osobito pogodnim za zbrinjavanje otpada nastalih u kemijskoj, prehrambenoj i farmaceutskoj industriji. U procesu utiskivanja krute čestice na stjenkama prirodnih pukotina stvaraju sloj odnosno oblog, pri čemu tekući dio otpada procesima apsorpcije i difuzije može migrirati u pore matriks stijena. U takve stijene moguće je zbrinjavati otpad sastavljen od krutih čestica koju su znatno većih razmjera od 400 mikrona. Troškovi utiskivanja u takve formacije neusporedivo su niži od troškova odlaganja otpada u formacije sa pornim tlakom višim od hidrostatskog. Uz to je priprema i obrada otpada znatno jeftinija u odnosu na postupak zbrinjavanja otpada frakturiranjem rezervoar stijena ili utiskivanjem uz tlak manjim od gradijenta frakturiranja, a višim od hidrostatkog.

U pogledu zbrinjavanje otpada utiskivanjem tlakom većim od hidrostatskog, a manjim od tlaka razdiranja primjena takvog postupka je pogodna za geološke formacije s pornim tlakom višim od hidrostatskog, a nižim od tlaka razdiranja. Po litološkom sastavu većinom se radi o geološkim formacijama zastupljenim s pješčenjacima poroziteta između 20 % i 30 % te propusnosti od 50 mD (miliDarsija) do 2 D (Darsija). Takvi pijesci obično zaliježu na plićim dubinama i prekriveni su slojevima nepropusne gline, lapora i ugljena dok su obično bez tektonskih poremećaja odnosno bez rasjeda. Takve formacije pogodne su za zbrinjavanje utiskivanjem tekućih opasnih otpada, posebno različitih vrsta kiselina (solna, mravlja, klorna, sumporna i dr.) kao i praškastih opasnih tvari topivi u 5-6 %-tnoj bentonitnoj suspenziji. Primjer takvih opasnih tvari je sumporni mulj nastao pri proizvodnji plina i kondenzata iz agresivnog i korozivnog plina H2S-a. Daljnja mogućnost je djelotvorno zbrinjavanje filterskog pepela nastalog u spalionicama za spaljivanju opasnog otpada. Laboratorijskim analize koje je proveo izumitelj su pokazale da se takav pepeo može vrlo jednostavno otopiti u slatkoj vodi, čime je omogućeno njegovo efikasno odlaganje utiskivanjem u navedenu formaciju. U procesu utiskivanja tekući otpad istiskuje slojnu vodu iz sustava pora, te pri tome tlak utiskivanja ne prelazi tlak loma stijene. Ta zona obično je prekrivena kolonama zaštitnih cijevi koje je nužno perforiranjem raskriti. Kako bi se smanjio tlak utiskivanja može se primijeniti kiselinska obrada.

Zbrinjavanje otpada tlakom hidrauličkog razdiranja stijene predviđa zbrinjavanje krhotina i ostalih krutih čestica u mješavini s 5-6 %-tnom bentonitnom suspenzijom uz istodobno frakturiranje odabrane geološke formacije 106. Postupak se bazira na primjeni obročnog utiskivanja pri čemu se utiskivanje obavlja obrocima približno istih volumena uz dopušteno zatvaranje frakture između obroka utiskivanja. Tim procesom stvaraju se brojne frakture u području formacije 106 što čini domenu odloženog otpada. Utiskivanje opasnog krutog otpada uz istodobno frakturiranje obavlja se posebnom opremom za utiskivanje. Oprema za pripremu kaše je obročnog kapaciteta. Miješanjem krutih čestica razmjera 400 mikrona i 5-6 %-tne bentonitne suspenzije priprema se kaša koja se deponira u spremnik kaše za utiskivanje 252. Zatim se kaša iz spremnika 252 dozira visokotlačnoj triplex sisaljki 260 koja utiskuje kašu u pliće ugrađeni utisni niz tubinga 134 te kroz perforacije 118 triju kolona zaštitnih cijevi 112,114,116 u odabranu geološku formaciju 106. Ostali fluidi kao što su tehnološka voda, slana ili slojna voda mogu se dobavljati centifugalnim sisaljkama iz raspoloživih izvora koji nisu prikazani. Odabir geološke formacije 106 i bušotine 100 temelji se na nekoliko ključnih faktora kao što je integritet konstrukcije bušotine te iscrpljeni rezervoar stijene formacije bez komercijalno pridobivih ugljikovodika, zatim geološka formacija 106 ne smije biti u komunikaciji s drugim rezervoarima. Potrebno je razumno poznavanje formacije za utiskivanje 106 i potencijalnu mogućnost zagađivanja susjednih zona te prednost imaju pliće zalijegajuće formacije radi smanjenja troškova utiskivanja kao i ukupnih troškova zbrinjavanja otpada navedenom metodom. Imajući na umu prethodne odabrane činioce, jednom kada se utvrdi formacija za utiskivanje temeljem navedenih i drugih činioca, treba odrediti distribuciju vodoravnih naprezanja u zoni 16 zajedno s ''neutron i bulk density porosity'' logovima te proračunati minimalno horizontalno naprezanje kao funkcija dubine.

U svakom slučaju geološke formacije u koje se otpad može pohraniti moraju biti prekrivene nepropusnom krovinom i nepropusnom podinom bez vertikalnih regionalnih rasjeda što sprječava migraciju otpada u akvifer vode za piće ili na površinu.

Za nadzor nad samim postupkom utiskivanja pored karotažnih mjerenja mogu se koristiti i geofizičkih mjerenja (mikro seizmika).

Za određivanje krovinskog i podinskog dijela geološke formacije te njen porni prostor sa slojnim fluidom upotrebljava se više različitih metoda karotažnih mjerenja, pa se tako mogu koristiti slijedeće metode mjerenja: metode električne otpornosti ležišne stijene, zvučne metode, metode prirodne radioaktivnosti, metode izazvane radioaktivnost, mjerenje spontanog potencijala, mjerenje temperature, ali i druge poznate metode.

Za odabir postojeće bušotine ili izradu nove bušotine koja bi služila za zbrinjavanje otpada mora se napraviti prethodna geološkotehničko-tehnološka studija koja treba obraditi sastav i stanje geološke formacije u koju se može pohraniti otpad i sukladno tome prilagoditi postupak 'monitoringa' utiskivanja.

Na osnovu analiza karotažnih mjerenja utvrđuje se zona u koje je moguće djelotvorno odlagati opasan otpad utiskivanjem pri čemu zona mora biti zatvorena, a pukotine nastale hidrauličkim razdiranjem ne smiju rasti izvan zone utiskivanja, posebno ako se tlak razdiranja održava ispod prethodno određenih granica. Razvoj pukotine u danoj formaciji može se modelirati primjenom pseudo-trodimenzionalnog modela razdiranja koji se izvodi na digitalnim procesnim uređajima ili računalima. Štoviše, pogodna formacija za utiskivanje otpadnog materijala može biti podvrgnuta ispitivanju fraktura radi određivanja karakterističnih izvođenja u odnosu na vrednovanje minimalnih vodoravnih naprezanja i mjerenja otpuštanja tekuće faze jedne ili više odabranih fluida za razdiranje.

Nakon odabira konstrukcije bušotine potrebno je obaviti probno frakturiranje radi utvrđivanja gubitaka nosećeg fluida u pore formacije kroz stjenke frakture, a u cilju optimiranja frakturiranja korištenjem kaše opasnog otpada. Pri tome se na stjenkama frakture formacije stvara oblog krutih čestica kao filter kolač koji smanjuje gubitak tekuće faze iz utiskivane kaše što omogućuje djelotvorno izvođenje procesa obročnog razdiranja, tj. odlaganja krutih čestica opasnog otpada. Uobičajeno je utisnuti obrok vode od 30-50 m3 kao predhodnice prije svakog utiskivanja kaše radi stvaranja fraktura te uspostave toka frakture. Nakon utiskivanja svakog obroka kaše opasnog otpada radi osiguranja čistoće priključnih vodova, niza utisnog tubinga kao i radi sprečavanja taloženja krutih čestica u kanalu bušotine, potrebno je protisnuti 50-60 m3 vode. Prema tome se cjeloviti postupak utiskivanja otpadne kaše s krutim česticama sastoji se od slijedećih zahvata : utiskivanje čiste vode u tubing, iniciranje loma formacije 802, utiskivanje prethodnice uz veliki protok s čistom vodom 804, postupno povećanje razine krutih čestica do zahtjevane koncentracije 806, nastavak operacije utiskivanja uz frakturiranje pri prosječnom tlaku utiskivanja tijekom 6-12 sati pri protocima od 0.8 – 1.5 m3/min 808, postupno smanjenje koncentracije krutih čestica na nulu i nastavak utiskivanja nahodnice od 5 – 25 m3 čiste vode 810, zatvaranje bušotine i registracija tlakova 812, analiza trenutnog tlaka prestanka utiskivanja 814, analiza tlaka zatvaranja frakture 816, vrednovanje postupnog pada tlaka prema vrijednostima obližnjih polja radi utvrđivanja razvoja odziva formacije 818 i provjera ponašanja formacije za utiskivanje radi ponavljanja postupka utiskivanja uz frakturiranje nakon dostatnog vremena 820, te ukoliko provjera zadovoljava ponavljanje cijelog postupka počevši od utiskivanja čiste vode u tubing 800 odnosno u protivnom slijedi završetak postupka 822.

Kao jedna daljnja mogućnost ovdje izložene tehnologije trajnog zbrinjavanja otpada utiskivanjem u duboke bušotine je da se kroz isti kanal bušotine 100 pomoću jednostrukog ili dvostrukog niza utisnog tubinga 132, 134 i pakera 36, 38 istodobno, u više posebno odabrane geološke formacije 104, 106 i 108 može zbrinjavati kaša (mulj, talozi, krhotine) otpada sastavljena od tekuće faze i krutih čestica. Odlaganje kaše s najkrupnijim česticama otpada se odvija tako da se ista utiskuje kroz dublje ugrađeni niz tubinga 132 u geološku formaciju 108 koja je zatvorena struktura s nepropusnom podinom i krovinom, pornog tlaka nižeg od hidrostatskog i dovoljno udaljena od podine akvifera i vertkalnih rasjeda, što omogućuje utiskivanje uz istodobno frakturiranje navedene formacije pri čemu se iz kaše odlažu krute čestice na stjenkama pukotine, a tekuća faza difuzijom i procesima apsorpcije prodire u dublje dijelove formacije te se nakon prestanka utiskivanja stvorena pukotina zajedno s otpadom zatvara pa tako otpad ostaje trajno zarobljen u formaciji. Uobičajeno se kaša otpada protiskuje određenom količinom vode čime se otpad iz utisnog tubinga 132, 134 istiskuje bilo u prirodne ili umjetno stvorene pukotine kao i u porni prostor formacije. Potom se nakon prestanka utiskivanja prati pad tlaka i mjeri temperatura i vrijeme zatvaranja frakture neposredno uz kanal bušotine. Radi postizanja boljih svojstava gore spomenutoj kaši otpadnog materijala može se dodati 5-6%-tnu bentonitna suspenzija koja služi kao nosač krutih čestica kaše otpada, te za stvaranje filtarskog kolača na stjenkama prirodno i umjetno stvorenih pukotina. Veličina krutih čestica pri odlaganju u prirodne pukotine je znatno iznad 400 mikrona, dok u pukotine stvorene razdiranjem razmjeri čestica ne prelaze 400 mikrona, a ako je geološka formacija poroziteta od 20-30 % moguće je utisnuti tekuću fazu s krutim česticama ne većim od 200 mikrona. Ovom metodom je moguće zbrinjavati i prirodni radioaktivni otpadni materijal na način da se takav otpad melje na veličinu čestica koje nisu veće od 400 mikrona i navedenim postupkom zbrinjavanja u prirodno i umjetno stvorene pukotine stijena. Kaša otpada uz krute čestice može sadržavati i bentonit u dostatnoj koncentraciji da se ostvari zadovoljavajući filter kolač na stjenkama prirodno i umjetno stvorenim pukotinama, te da ostvaruje dovoljni viskozitet za suspenziju krutih čestica radi sprečavanje njihova taloženja u kanalu bušotine. Bentonit ujedno služi kao sredstvo za brtvljenje i osiguranje nepropusnosti. U jednoj daljnjoj inačici ova metoda omogućuje utiskivanje kašastog otpada u geološku formaciju s razvijenim sustavom prirodnih pukotina gdje je porni tlak niži od hidrostatskog pri čemu se kaša sastoji od krutih čestica većih od 400 mikrona otpadnog materijala i bentonitne suspenzije kao nosećeg i brtvenog fluida, dok se pri odlaganju otpada frakturiranjem stvara barem jedna pukotina u spomenutoj zoni geološke formacije u kojoj je predhodno utvrđeno horizontalno tlačno naprezanje manje od naprezanja u krovini i podini, što omogućuje da se utisne kaša kroz pliće ugrađeni niz tubinga 134 i dijela kanala bušotine u formaciju 104. Nadalje, moguće je da ova metoda obuhvaća i fazu u kojoj je nakon obavljenog utiskivanja kaše potrebno istu protisnuti dublje u stvorenu pukotinu. Također, poželjno je da fluid za pripremu kaše imati viskozitet najmanje 45-65 centipoise.

Ovdje metoda i tehnologija za duboko utiskivanje mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i otpada i za trajno zbrinjavanje usitnjenog otpada sadržava mlin za drobljenje i usitnjavanje otpada 230, spremnik za kašu 244, cjevovod 290, 292, crpku za kašu 250, visokotlačnu crpku 260 i opremu bušotine za postupak dubokog utiskivanja otpada kako je ranije izloženo. Sustav funkcionira na način da mlin za drobljenje i usitnjavanje otpada 230 melje krupni otpad 225 u sitne čestice otpada 242 koje se potom miješaju s vodom ili drugom tekućinom pri čemu nastaje kaša koja se privremeno pohranjuje u spremnik za kašu 244, te se putem niskotlačnog cjevovoda 290 pomoću crpke za kašu 250 otprema do visokotlačnu crpku 260 pomoću koje se ta kaša utiskuje u bušotinu 100. Visokotlačni cjevovod 292 može biti spojen na duži niz tubinga 134 ili na kraći niz tubinga 136. Regualacija se obavlja ventilom 262. U daljnjoj izvedbi ovaj sustav sadržava i spremnik za tekući otpad 280 s posebnim niskotlačnim cjevovodom 292 povezan sa visokotlačnom pumpom 260 i visokotlačnim cjevovodom 294 koji je spojen na kraći niz tubinga 136. Radi upravljanja sustavom isti sadržava PLC 270 i upravljački panel 272, a sastavni dio sustava može biti i sustav za mjerenja koji je povezan sa PLC-om 270 i upravljačkim panelom 272 tako da se na temelju rezultata mjerenja u realnom vremenu upravlja cijelim sustavom za tajno zbrinjavanje usitnjenog otpada. Nadalje ovaj sustav može sadržavati spremnik kaše za utiskivanje 252, spremnik sa kemikalijama i dodacima 254 i crpku za kemikalije 256 tako da se pomoću predmetne crpke za kemikalije 256 iz spremnika za kemikalije i dodatke 254 kaši za utiskivanje u spremniku kaše za utiskivanje 252 dodaju po potrebi kemikalije i dodaci kojima se kondicionira kaša radi postizanja boljih svojstava za utiskivanje u bušotinu 100. Kao dodatak za kondicioniranje se koristi bentoniti , s time da je udio bentonita koji se dodaje u kašu za utiskivanje od 5% do 6%. Transport krupnog otpada 225 sa spremišta krupnog otpada 200 se uobičajeno obavlja transportnom trakom 220. Sitne čestice otpada 240 nastale mljevenjem i usitnjavanjem se pohranjuju u spremnik za sitne čestice otpada 242. Iz tog spremnika se transportiraju putem transportne trake 220 u spremnik za kašu 244 gdje se čestice otpada miješaju s vodom ili nekim drugim fluidom radi dobivanja kaše pogodnih fizikalnih svojstava kako bi se mogla utiskivati u bušotinu. Radi izbjegavanja slijeganja te kaše, spremnik za kašu 244 je opremljen miješalicom 246 i pumpom za cirkuliranje 248 koje imaju zadaću da održavaju kašu u pogodnom stanju za transport cjevovodima 290,292. Sa visokotlačnog cjevovoda 290 u dijelu sustava u kojem se nalazi spremnik za tekući otpad 280 ostvaruje se veza prema cijevi za utiskivanje tekućeg otpada 294, dok pak se sa visokotlačnog cjevovoda 290 u dijelu sustava u kojem se nalazi spremnik kaše za utiskivanje 252 se ostvaruje veza prema cijevi za utiskivanje tekuće mješavine sitnih čestica otpada 296.

Claims (16)

1. Oprema bušotine za postupak dubokog utiskivanja otpada naznačena time da sadržava bušotinsku glavu (120) i tri kolone zaštitnih cijevi (112,114,116) na kojima su izvedene perforacije (118) i to unutrašnju kolonu zaštitnih cijevi(116), međukolonu zaštitnih cijevi (114) i vanjsku kolonu zaštitnih cijevi(112) koje se povezuju s bušotinskom glavom (120) i koje se polažu u kanal bušotine (100) s više intervala za utiskivanje (104,106,108) i sekcijom nezacijevljenog kanala bušotine (130), koji intervali za utiskivanje (104,106,108) se nalaze na različitim dubinama u bušotini (100) tako da je prvi interval za utiskivanje (104) najpliće, drugi interval za utiskivanje (106) je između prvog i trećeg intervala za utiskivanje, a treći interval za utiskivanje (108) je najdublje u zoni nezacijevljenog kanala bušotine (130), pri čemu su kolone zaštitnih cijevi (112,114,116) položene na način da je unutrašnja kolona zaštitnih cijevi (116) najmanjeg promjera i doseže najdublji treći interval za utiskivanje (108), pri čemu se unutrašnja kolona zaštitnih cijevi (116) nalazi dijelom unutar međukolone zaštitnih cijevi (114) koja je većeg promjera od unutrašnje kolone zaštitnih cijevi (116), ali je kraća i doseže samo do iznad drugog intervala za utiskivanje (106) i pri čemu je vanjska kolona zaštitnih cijevi (112) najvećeg promjera te se unutar nje nalaze koncentrično smještene unutrašnja kolona zaštitnih cijevi (116) i međukolona zaštitnih cijevi (114) i pri čemu dubina polaganja vanjske kolone zaštitnih cijevi (112) seže do ispod prvog intervala za utiskivanje (104), te nadalje sadržava dva niza tubinga (132, 134) od kojih je jedan duži niz tubinga (132), a drugi kraći niz tubinga (134) smještenih unutar unutrašnje kolone zaštitnih cijevi (116), te nadalje sadržava gornji parker (136) i donji parker (138) postavljenih unutar unutrašnje kolone zaštitnih cijevi (116) tako da je gornji parker (136) neposredno iznad drugog intervala za utiskivanje (104) i da kroz njega prolaze oba niza tubinga (132,134), a da je donji parker (138) neposredno ispod drugog intervala za utiskivanje (104) i da kroz njega prolazi samo duži niz tubinga (134) koji seže izvan unutrašnje kolone zaštitnih cijevi (116) sve do trećeg intervala za utiskivanje (108) u zoni sekcije nezacijevljenog kanala bušotine (130), te kada se otpad utiskuje kroz kraći niz tubinga (134) isti se unutar unutrašnje kolone zaštitnih cijevi (116) kroz perforacije zaštitne cijevi (118) može širiti samo u prostor drugog intervala za utiskivanje (106) jer mu parkeri (136,138) sprječavaju širenje prema gore odnosno prema dolje unutar unutrašnje kolone zaštitnih cijevi (116) i pri čemu kada se otpad utiskuje kroz duži niz tubinga (132) isti se rasprostire u prostor trećeg intervala za utiskivanje (108).

2. Oprema bušotine za postupak dubokog utiskivanja otpada prema prvom patentnom zahtjevu naznačena time da su parkeri (136,138) izrađeni od gume u koju se može pod pritiskom upupmavati inertni plin.

3. Oprema bušotine za postupak dubokog utiskivanja otpada prema 2. patentnom zahtjevu naznačena time da je inertni plin dušik.

4. Metoda i tehnologija za duboko utiskivanje mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i otpada i za trajno zbrinjavanje usitnjenog otpada naznačena time da sadržava mlin za drobljenje i usitnjavanje otpada (230), spremnik za kašu (244), cjevovod (290, 292), crpku za kašu (250), visokotlačnu crpku (260) i opremu bušotine prema bilo kojem prethodnom zahtjevu pri čemu kada je ovaj sustav u funkciji mlin za drobljenje i usitnjavanje otpada (230) melje krupni otpad (225) u sitne čestice otpada (242) koje se potom miješaju s vodom ili drugom tekućinom pri čemu nastaje kaša koja se privremeno pohranjuje u spremnik za kašu (244) te se putem niskotlačnog cjevovoda (290) pomoću crpke za kašu (250) otprema do visokotlačnu crpku (260) pomoću koje se ta kaša utiskuje u bušotinu (100).

5. Metoda i tehnologija za duboko utiskivanje mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i otpada i za trajno zbrinjavanje usitnjenog otpada prema prethodnom patentnom zahtjevu naznačen time da je visokotlačni cjevovod (292) spojen na duži niz tubinga (132).

6. Metoda i tehnologija za duboko utiskivanje mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i otpada i za trajno zbrinjavanje usitnjenog otpada prema 4. patentnom zahtjevu naznačen time da je visokotlačni cjevovod (292) spojen na kraći niz tubinga (134).

7. Metoda i tehnologija za duboko utiskivanje mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i otpada i za trajno zbrinjavanje usitnjenog otpada prema 4. ili 5. patentnom zahtjevu naznačen time da nadalje sadržava spremnik za tekući otpad (280), te posebni niskotlačni cjevovod (292) povezan sa visokotlačnom pumpom (260) i visokotlačnim cjevovodom (294) koji je spojen na kraći niz tubinga (134).

8. Metoda i tehnologija za duboko utiskivanje mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i otpada i za trajno zbrinjavanje usitnjenog otpada prema 4, 5, 6. ili 7. patentnom zahtjevu naznačen time da nadalje sadržava PLC (270) i upravljački panel (272) putem kojih se upravlja sa cijelim sustavom.

9. Metoda i tehnologija za duboko utiskivanje mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i otpada i za trajno zbrinjavanje usitnjenog otpada prema 4, 5, 6, 7. ili 8. patentnom zahtjevu naznačen time da nadalje sadržava sustav za mjerenja povezan sa PLC-om (270) i upravljačkim panelom (272) tako da se na temelju rezultata mjerenja u realnom vremenu upravlja cijelim sustavom za tajno zbrinjavanje usitnjenog otpada.

10. Metoda i tehnologija za duboko utiskivanje mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i otpada i za trajno zbrinjavanje usitnjenog otpada prema 4, 5, 6, 7, 8 ili 9. patentnom zahtjevu naznačen time da nadalje sadržava spremnik kaše za utiskivanje (252), spremnik sa kemikalijama i dodatke (254) i crpku za kemikalije (256) tako da se pomoću predmetne crpke za kemikalije (256) iz spremnika za kemikalije i dodatke(254) kaši za utiskivanje u spremniku kaše za utiskivanje (252) dodaju po potrebi kemikalije i dodaci kojima se kondicionira kaša radi postizanja boljih svojstava za utiskivanje u bušotinu (100).

11. Metoda i tehnologija za duboko utiskivanje mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i otpada i za trajno zbrinjavanje usitnjenog otpada prema 10. patentnom zahtjevu naznačen time da je dodatak za kondicioniranje bentonit.

12. Metoda i tehnologija za duboko utiskivanje mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i otpada i za trajno zbrinjavanje usitnjenog otpada prema 11. patentnom zahtjevu naznačen time da je udio bentonita koji se dodaje u kašu za utiskivanje od 5% do 6%.

13. Postupak dubokog utiskivanja otpada u bušotinu (100) naznačen time da se koristi oprema za bušotinu za postupak dubokog utiskivanja otpada prema 1., 2. ili 3. patentnom zahtjevu pri čemu se otpad zbrinjavanja utiskivanjem u nezacijevljenu formaciju dijela kanala bušotine uz tlak utiskivanja nižim od hidrostatskog pri čemu u procesu utiskivanja krute čestice na stjenkama prirodnih pukotina stvaraju sloj odnosno oblog i pri čemu tekući dio otpada procesima apsorpcije i difuzije može migrirati u pore matriks stijena i pri čemu je otpad sastavljen od krutih čestica koju su znatno većih razmjera od 400 mikrona.

14. Postupak dubokog utiskivanja otpada u bušotinu (100) naznačen time da se koristi oprema za bušotinu za postupak dubokog utiskivanja otpada prema 1., 2. ili 3. patentnom zahtjevu pri čemu se otpad zbrinjavanja utiskivanjem tlakom većim od hidrostatskog, a manjim od tlaka razdiranja pri čemu u procesu utiskivanja tekući otpad istiskuje slojnu vodu iz sustava pora, te pri tome tlak utiskivanja ne prelazi tlak loma stijene.

15. Postupak dubokog utiskivanja otpada u bušotinu (100) naznačen time da se koristi oprema za bušotinu za postupak dubokog utiskivanja otpada prema 1., 2. ili 3. patentnom zahtjevu pri čemu se otpad zbrinjavanja utiskivanjem pod tlakom hidrauličkog razdiranja stijene pogodnim za zbrinjavanje krhotina i ostalih krutih čestica, tako da se mješavini otpada dodaje 5% do 6% bentonitna suspenzijom uz istodobno frakturiranje odabrane geološke formacije (106) uz obročno utiskivanje pri čemu se utiskivanje obavlja obrocima približno istih volumena uz dopušteno zatvaranje frakture između obroka utiskivanja.

16. Postupak utiskivanje otpadne kaše s krutim česticama naznačen time da se izvodi kroz slijedeće faze postupka: utiskivanje čiste vode u tubing (800), iniciranje loma formacije (802), utiskivanje prethodnice uz veliki protok s čistom vodom (804), postupno povećanje razine krutih čestica do zahtijevane koncentracije (806), nastavak operacije utiskivanja uz frakturiranje pri prosječnom tlaku utiskivanja tijekom 6-12 sati pri protocima od 0.8 – 1.5 m3/min (808), postupno smanjenje koncentracije krutih čestica na nulu i nastavak utiskivanja nahodnice od 5 – 25 m3 čiste vode (810), zatvaranje bušotine i registracija tlakova (812), analiza trenutnog tlaka prestanka utiskivanja (814), analiza tlaka zatvaranja frakture (816), vrednovanje postupnog pada tlaka prema vrijednostima obližnjih polja radi utvrđivanja razvoja odziva formacije (818) i provjera ponašanja formacije za utiskivanje radi ponavljanja postupka utiskivanja uz frakturiranje nakon dostatnog vremena (820), te ukoliko provjera zadovoljava ponavljanje cijelog postupka počevši od utiskivanja čiste vode u tubing (800).