HRP950619A2 - Foam production for beverages - Google Patents

Description

Ova specifikacija se odnosi na proizvodnju pjene za pića. Specifikacija se posebno, ali ne isključivo, bavi proizvodnjom pjene na pivu koje se toči iz relativno malih spremnika poput limenki, boca i sl.

Dok za proizvodnju stabilnog, čvrstog sloja pjene na pivu koje se toči iz bačava i drugih spremnika velikog volumena postoje mnogi sistemi, već dugo vremena se uočava problem kada se isti efekt nastoji postići kod piva koje se toči iz spremnika kao što su limenke i boce. Svaka pjena nastaje uslijed prirodnog pjenušanja piva kada otopljeni ugljični dioksid izlazi iz otopine kod otvaranja spremnika, te uslijed uzburkivanja (miješanja) piva kod nalijevanja u čašu. Stvaranje pjene se do određene granice može poboljšati korištenjem kombinacije dušika i ugljičnog dioksida, ali samo time se ne postiže stvaranje tako dobre pjene kao kod piva koje se crpi iz bačava i sličnih spremnika. Postoji poseban problem u slučaju konzerviranih piva kod kojih se želi postići kvaliteta slična tradicionalnim točenim pivima, kod kojih je znatno niži sadržaj C02 nego kod ostalih piva u limenkama.

Stoga je bilo predloženo da se u pića ubrizgava plin kada je spremnik otvoren, tako da se uzrokuje stvaranje mjehurića koji će dati pjenu. To se radilo ugradnjom dodatne (sekundarne) komore sa sadržajem plina pri tlaku većem od atmosferskog, koji plin se ubrizgava u glavni spremnik pića kroz prigušnicu kada se spremnik otvori i to uslijed razlike tlaka na relativno maloj prigušnici. Kod nekih poznatih izvedbi, sekundarna komora je povezana s kućištem spremnika preko ventila. Takve izvedbe su poznate kao "zatvoreni" sustavi.

Jedna takva izvedba je opisana u WO 91/07326, kod koje je sekundarna komora postavljena u spremnik u obliku plastičnog uloška koji je prethodno napunjen komprimiranim dušikom. Taj plin se zadržava u ulošku pomoću ventila. U svakom slučaju, karakteristike ventila se mijenjaju (podešavaju) nakon punjenja spremnika, tako da, kod otvaranja spremnika, diferencijalni tlak na ventilu uzrokuje njegovo otvaranje i time omogući ubrizgavanje plina.

Trenutno se u komercijalnoj upotrebi nalazi najmanje jedan spremnik takvog tipa za uskladištenje (pakovanje) piva. Ipak, ta izvedba ima određene nedostatke. Kao prvo, konstrukcija uloška je nužno komplicirana (kompleksna), a time i skupa. Kao drugo, ventili se tokom vremena mogu pokvariti, što ograničava vrijeme uskladištenja uložaka prije njihove ugradnje u spremnike.

Alternativna i mehanički jednostavnija izvedba koristi sekundarnu komoru koja je stalno povezana s ostatkom spremnika. Za te tzv. "otvorene" sustave su bile predložene različite izvedbe.

U GB-A-1,266,351 je izumljena boca s poklopcem koji na sebi ima postavljenu sekundarnu komoru. Ta komora je stalno povezana s glavnim spremnikom pića i sadrži komprimirani plin koji je u ravnoteži s ostatkom boce. Također su izumljene limenke sa sekundarnim komorama smještenim u njihovom dnu i opremljenim s ventilima. Slične izvedbe su prikazane u GB-A-1,331,425.

U GB-A-2,183,592 prikazana je sekundarna komora u obliku plastičnog uloška koji se umeće u limenku. Ta komora je opremljena prigušnicom preko koje postoji stalna povezanost s glavnim kućištem. Nakon zatvaranja limenke, piće ulazi u uložak i komprimira plin koji se u njemu nalazi, a koji je obično dušik. Navedeno je da naknadno ubrizgavanje plina i/ili pića uzrokuje stvaranje pjene. Uložak je izliven iz plastike.

Modificirana verzija ovog sustava je opisana u GB-A-2183592. Uložak je ovdje postavljen unutar spremnika, kako je prije opisano, ali nakon zatvaranja limenke ona se naglo preokreće, tako da je komora unutar uloška povezana preko prigušnice s gornjim prostorom u spremniku. Zatim dolazi do povećanja tlaka unutar spremnika koji prisiljava plin iz gornjeg prostora da uđe u uložak. Spremnik se zatim kod okretanja pasterizira. Nakon toga se postavlja u uspravan položaj i omogućava se postizanje ravnoteže. Ta izvedba rezultira većom količinom plina u ulošku, a time i većom proizvodnjom pjene.

Otvoreni sustavi su se pokazali uspješnima u komercijalnoj upotrebi i njihova upotreba je široko rasprostranjena. Ipak, problem koji se pojavljuje kod upotrebe otvorenog sustava je taj, da se u sekundarnoj komori može zadržati zrak. To može predstavljati ozbiljan problem, obzirom da kisik može reagirati s pićima poput piva i uzrokovati njihovo kvarenje. Kako bi se to spriječilo, poznat je postupak ispiranja spremnika pića pomoću "inertnih" plinova poput dušika ili ugljičnog dioksida koji ne kvare piće, a radi istiskivanja kisika. Naravno, to se može učiniti neposredno prije punjenja spremnika pićem, ali to može usporiti kao i komplicirati postupak punjenja. Standardne linije za punjenje, na primjer u pivovarama, projektirane su za rad s velikim brzinama, te sve što smanjuje njihovu brzinu rada može imati ozbiljan utjecaj na njihovu profitabilnost.

Jedan način za savladavanje ovog problema je opisan u WO 93/25452. Ovdje se koristi uložak koji je izliven postupkom puhanja uz primjenu dušika, te se inicijalno potpuno brtvi. Uložak se probija radi izvođenja spojnog otvora tek kod stavljanja uloška u spremnik. Ovaj sistem ima ipak nedostatak zbog toga što se, radi sprečavanja ulaska kisika u uložak kroz prigušni otvor, spremnik mora napuniti i zabrtviti brzo nakon što se u njega postavi uložak.

Prema prvom aspektu predmetnog izuma, osiguran je postupak za proizvodnju spremnika pića koji ima sredstva za uzrokovanje stvaranja pjene pomoću ispuštanja plina kroz otvor iz komore unutar spremnika kada se spremnik otvori, pri Čemu se navedeni spremnik sastoji od prve komore za prihvat pića i od druge komore koja je povezana s prvom komorom preko navedenog otvora, naznačen time da se, nakon punjenja spremnika pićem i nakon brtvljenja (zatvaranja) spremnika, pregrada koja odvaja navedenu prvu komoru i navedenu drugu komoru probija (lomi), čime se navedena druga komora povezuje s navedenom prvom komorom preko navedenog otvora, omogućavajući navedenoj drugoj komori da dođe u ravnotežu s navedenom prvom komorom.

Preporuča se da do lomljenja pregrade dođe uslijed povećanja tlaka i/ili temperature u spremniku. Druga komora može po mogućnosti također biti podijeljena na manji i veći dio pomoću pregrade, pri čemu je manji dio izveden s otvorom koji je povezan s prvom komorom, a veći dio je inicijalno zabrtvljen i odvojen od manjeg dijela pomoću pregrade (barijere).

Vidjet će se da spremnik proizveden postupkom prema ovom izumu koristi dobro poznati "otvoreni" sustav koji se pokazao i pouzdan i uspješan. Dakle, tlak u drugoj komori se povećava nakon što je spremnik zabrtvljen (zatvoren), tako da nakon otvaranja spremnika dolazi do ubrizgavanja kroz otvor radi stvaranja pjene. U svakom slučaju, postupak prema ovom izumu ima značajnu prednost prema prijašnjim izvedbama u tome, da druga komora inicijalno sadrži malo ili ne sadrži kisik. Ona se,na primjer, može napuniti plinom poput dušika koji je inertan u odnosu na predmetno piće, ili se može evakuirati. Zbog toga, količina kisika ili drugog plina koji može pokvariti piće u drugoj komori se smanjuje, te se količina ispiranja ili drugih koraka smanjuje ili eliminira.

Preporuča se da zapremnina većeg dijela druge komore bude puno veća (na pr. više od pet ili deset puta veća) od zapremnine manjeg dijela, tako da samo mali dio druge komore može biti onečišćen kisikom. Idealno je, da manji dio ima tako malu zapremninu, recimo samo 5% ukupne, da ispiranje uopće nije potrebno.

Pregrada između prvog i drugog dijela druge komore može biti u različitim oblicima. Na primjer, ona može imati ventil s elementima koji zatvaraju komoru, a koji elementi se razaraju pod djelovanjem temperature ili tlaka. Takav ventil ne služi istoj svrsi kao ventili prijašnjih izvedbi koji se otvaraju tek kod otvaranja spremnika. Ventil će biti otvoren već kada postoji komunikacija (veza) između druge komore i prve komore koja sadrži piće. Ipak, preporuča se izvedba pregrade u obliku lomljive membrane. Membrana može biti osjetljiva na toplinu, ali ovdje se preferira korištenje materijala čiji lom može uzrokovati razlika tlaka na tom mjestu. Naročito se preporuča da membrana bude lomljiva uslijed promjena tlaka do kojih dolazi u spremniku u fazama punjenja ili kasnije pasterizacije.

Kako bi se izbjeglo slučajno pucanje membrane, preporuča se da za njezino pucanje bude potrebna relativno visoka razlika tlakova, te se zbog toga membrana projektira po mogućnosti tako da do njezinog loma dođe tek u fazi pasterizacije kada tlak u spremnicima pića može dostići oko 80 do 90 psig (5.5 do 6.2 bar; op.prev.).

Poprečni presjek spoja između većeg i manjeg dijela treba po mogućnosti biti puno veći od poprečnog presjeka prigušnog otvora, ili od ukupnog poprečnog presjeka ako postoji više od jednog otvora.

Točan način na koji se druga komora stavlja pod tlak može varirati. Moguće je da grlo otvora bude postavljeno na mjestu udaljenom od dna druge komore, te da omogućava piću da dotječe u drugu komoru nakon zatvaranja i brtvljenja spremnika. To smanjuje unutrašnju zapremninu druge komore i time dovodi do komprimiranja plina koji se tamo nalazi. Kod otvaranja spremnika, plin izlazi kroz otvor i uzrokuje stvaranje pjene na poznati način.

U svakom slučaju, kako bi se postigla najveća proizvodnja pjene za danu veličinu druge komore, potrebno je u komori uhvatiti što je moguće više plina, te je stoga idealno da iz nje bude izbačeno piće, posebno kod nisko gaziranih pića. Zbog toga se naročito preporuča da druga komora bude povezana s gornjim prostorom u spremniku kada dođe do pucanja pregrade, tako da plin iz gornjeg prostora može utjecati u drugu komoru. To se na prikladan način može postići postavljanjem otvora u blizini dna spremnika i preokretanjem spremnika nakon njegovog zatvaranja. Preporuča se pasteriziranje spremnika za vrijeme njegovog okretanja. Na taj način, kada je pregrada slomljena, velika količina plina će biti dovedena u drugu komoru zbog visokog tlaka u spremniku.

Pregrada (na pr. membrana) će spriječiti ulazak pića u veći dio druge komore prije preokretanja. Prema tome spremnik ne mora biti pasteriziran neposredno nakon punjenja, nego može biti uskladišten do najprikladnijeg trenutka.

Kod jako gaziranih pića ipak se preporuča da nešto pića uđe u drugu komoru kada dođe do pucanja pregrade. To se može postići postavljanjem druge komore tako da bude vezana na bočnu stjenku spremnika u položaju u kojem će u svakom trenutku biti okružena pićem,neovisno o tome da li je spremnik preokrenut ili ne. Kada dođe do pucanja pregrade, piće će ući u drugu komoru zatvarajući sada komprimirani plin unutar te komore. To je od posebnog interesa kod jako gaziranih pića, radi izbjegavanja inicijalne eksplozijske reakcije kod otvaranja spremnika. Inicijalna reakcija će biti daleko slabija kada piće istječe kroz otvor koji spaja drugu komoru s prvom komorom. Kada je druga komora na taj način postavljena dalje od dna spremnika, prisutan je još jedan efekt: mlaz iz druge komore reagira samo sa pićem koje se nalazi iznad druge komore. To znači da, kada se piće toči u času, sloj pića iz prostora ispod druge komore protječe kroz gornji sloj koji već reagira, uzrokujući time daljnju reakciju pića.

Predmetni izum se odnosi također i na spremnik za korištenje na takav način i time promatran iz drugog aspekta ovog izuma, gdje spremnik pića ima elemente za uzrokovanje stvaranja pjene pomoću ispuštanja (izbacivanja) plina kroz otvor iz komore unutar spremnika kada je spremnik otvoren, pri čemu navedeni spremnik ima prvu komom za prihvat pića i drugu komoru koja je povezana s prvom komorom preko navedenog otvora, te da je druga komora zabrtvljena i odvojena od prve komore pomoću pregrade koja je lomljiva pod djelovanjem temperature i/ili tlaka.

Spremnik može biti izveden kao jednodijelan, na primjer s drugom komorom postavljenom u lažnom (dvostrukom) dnu. Alternativno, druga komora može biti oblikovana kao zaseban uložak, poznat na primjer iz GB 2183592. Sada se preferira izvedba druge komore pomoću uloška koji se može koristiti u kombinaciji s konvencionalnim spremnikom poput limenke za pića, ali nije nužno da uložak tvori cjelokupnu drugu komoru, nego manji dio može biti samo djelomično određen. Dakle, drugu komoru po mogućnosti tvori uložak koji ima jedan otvoreni kraj koji je lijepljenjem ili zavarivanjem itd. vezan na podnožje (dno) spremnika, uglavnom zatvarajući na taj način uložak pomoću baze spremnika i tvoreći stjenku manjeg dijela komore. Ova konstrukcija ekonomičnije iskorištava materijale, te pojednostavnjuje izvedbu uloška obzirom da uložak nema zatvoreni oblik. Dakle, uložak može biti uglavnom u obliku čaše koja se može oblikovati prešanjem, a naknadno se dodaje pregrada.

Po mogućnosti treba biti izvedena prirubnica radi osiguravanja dobrog brtvljenja između uloška i spremnika. Dodatni prirubnički element može biti izveden unutar uloška, na koji se veže lomljiva membrana koja tvori pregradu.

Takvi ulošci sami po sebi predstavljaju inovaciju i stoga, promatrano iz trećeg aspekta, predmetni izum daje uložak za spremnik pića koji ima elemente za uzrokovanje stvaranja pjene pomoću ispuštanja (izbacivanja) plina kroz grlo iz komore unutar spremnika kada je spremnik otvoren, gdje navedeni uložak ima šuplje tijelo koje određuje veći (glavni) dio komore koji je zabrtvljen pomoću pregrade i odvojen od manjeg (sporednog) dijela komore, pri čemu je veći dio komore zatvoren i uglavnom ne sadrži kisik, a na njegovom tijelu postoji otvor koji vodi u manji dio komore.

Kako je prije opisano, manji dio može biti trajno zatvoren kako bi se oblikovao zaseban uložak. Ipak, preporuča se da uložak bude postavljen tako da ga brtvi dno uloška, čime se zatvara manji dio uloška. Daljnja prednost ove izvedbe je u tome što se može jednostavno izraditi iz aluminija, na pr. prešanjem ili tokarenjem, zbog čega se uložak može reciklirati zajedno sa standardnom aluminijskom limenkom u koju je ugrađen.

Sada će biti opisane dvije izvedbe predmetnog izuma, samo kao primjeri, a u vezi s priloženim crtežima na kojima:

Slika 1 prikazuje presjek kroz kućište spremnika prije punjenja spremnika pićem;

Slika 2 prikazuje pogled u perspektivi na uložak za korištenje uz spremnik sa slike 1:

Slika 3 prikazuje presjek uloška sa slike 2;

Slike 4a i 4d prikazuju presjeke slične onome na slici 1, koji prikazuju faze proizvodnje spremnika pića; i

Slika 5 prikazuje presjek kroz kućište spremnika u jednoj drugoj izvedbi prema ovom izumu.

Slika 1 prikazuje kućište standardne limenke za pivo prije njenog punjenja ili zatvaranja, u koje se ugrađuje aluminijski uložak 2. Uložak je vezan na kupolasti dio 3 dna limenke, koje je izvrsno oblikovano.

Kako se može vidjeti na slici 2, uložak 2 je uglavnom u obliku cilindra. Gornji dio 4 je šupalj i određuje veći (glavni) dio unutrašnjeg volumena uloška. Gornji dio okružuje prirubnica 5. Ona ima krajnji vanjski dio 6: čiji je donji dio oblikovan tako da odgovara kupolastom dijelu 3 dna spremnika. Na donju stranu tog dijela mogu se nanijeti ljepila ili vezna sredstva poput epoksi smole radi spajanja na kupolasti dio limenke. Jedan način je da se nanese ljepljivi premaz u obliku laka i da se zatim uložak stavi u peć 10 minuta radi stvrdnjavanja premaza. Alternativno, uložak može imati plastični premaz na aluminiju (kao u "sendvič" izvedbi) i zatim ga se može direktno zavariti na limenku. Unutrašnji dio 7 prirubnice 5 je izveden tako, da je u vertikalnom smjeru malo odmaknut od kupolastog dijela 3. Kroz stijenku unutrašnjeg dijela je izveden mali otvor 8.

Kao što se vidi na slici 3, folija ili plastična membrana 9 dijeli unutrašnjost uloška 2 na dva dijela. Membrana je zavarena direktno na površinu unutrašnjeg dijela 7 prirubnice. Oba dijela se uprešavaju jedan na drugi korištenjem alata za zavarivanje tokom 5 sekundi kod 250°C. Otvor 8 se ne zatvara. Membrana određuje veći gornji dio uloška 10 koji se nalazi iznad nje i manji dio 11 koji se nalazi između nje i kupolastog dijela 3 dna limenke kada je uložak učvršćen u svojem položaju. Kupolasti dio je na slici 3 prikazan crtkanim linijama. Kao što se može vidjeti na toj slici, otvor je povezan s manjim dijelom 11 koji zauzima samo mali dio unutrašnjeg volumena uloška 2. Veći dio 4 sadrži inertni plin poput dušika kod tlaka od 1 atmosfere.

Kako bi se proizveo spremnik pića, uložak se veže na dno standardne limenke za pivo, kako je prikazano na slici 1. Dno spremnika se može izbrusiti radi lakšeg spajanja. Uložak se zatim zavaruje na limenku korištenjem alata za zavarivanje, pri čemu se dijelovi drže zajedno tokom 10 sekundi kod 250°C. Obzirom da uložak ima samo mali volumen (manji dio 11) u kojem se može uhvatiti (zadržati) zrak, a izrađen je od aluminija koji je nepropustan za kisik, nije ga potrebno ispirati. Slijedeća faza je punjenje limenke pivom koje sadrži 1.0 vol.% CO2. Zatim se dodaje kap tekućeg dušika na površinu piva i tada se limenka zatvara (brtvi). Situacija je tada kao što je prikazano na slici 4 a. Količine plinova unutar limenke su takve da tlak unutar spremnika dostiže 40 psig (2.75 bar; op.prev.) u 20 sekundi kod temperature punjenja piva koja uobičajeno iznosi 1°C.

Slijedeći korak je preokretanje limenke, kako je prikazano na slici 4b, tako da se otvor 8 nalazi u gornjem prostoru 12 iznad piva 13. Limenka se zatim pasterizira tokom 30 minuta kod 62°C. To uzrokuje značajno povećanje tlaka unutar limenke. Kada tlak dostigne 5.5-6.2 bar (80-90 psig), razlika tlaka na membrani 9 je dovoljna da uzrokuje njeno pucanje, kako je prikazano na slici 4c. To omogućava plinu iz gornjeg prostora 12 da utječe kroz otvor 8 i preko ostatka puknute membrane u veći dio dio 10 uloška 2. Dakle, uložak se napuni komprimiranim plinom.

Konačno, limenka se preokreće u ispravan vertikalni položaj, te se ostavlja da se ohladi i postigne ravnotežu, kako je prikazano na slici 4d. Limenka se zatim može dati na daljnju distribuciju. Kada se limenka otvori kod temperature posluživanja, plin se ispušta iz uloška preko otvora na poznati način, oblikujući mlaz. Taj mlaz stvara jezgre u pivu što uzrokuje ispuštanje plina iz piva u obliku malih mjehurića koji se podižu na površinu i stvaraju sloj pjene.

Slika 5 prikazuje jednu drugu izvedbu prema ovom izumu kod koje je druga komora postavljena tako da je vezana na bočnu stjenku i iznad dna limenke. Druga komora je pričvršćena na ploču koja je spojena na bočnu stjenku pomoću prečki 14, pri čemu se spajanje na ploču vrši na isti način kao i spajanje na dno limenke koje je prije opisano. Prečke 14 mogu biti učvršćene na bočnu stjenku limenke na uobičajeni način, na pr. lijepljenjem. U izvedbi prikazanoj na slici 5, druga komora će u svakom trenutku biti okružena pićem, neovisno o tome da li je limenka preokrenuta ili ne. To znači, da kada se piće pasterizira i pregrada 9 pukne, zbog povećanog tlaka u limenci, piće će kroz otvor 8 utjecati u drugu komoru zatvarajući u njoj sada komprimirani plin. Kada se limenka otvori i time se smanji tlak u unutrašnjosti limenke, piće će istjecati kroz otvor 8 i započeti postupak stvaranja pjene. Ako kod jako gaziranih pića dođe do istjecanja samo plina kroz otvor 8, inicijalna reakcija će biti slična eksploziji, uzrokujući često prelijevanje pića iz limenke. Nasuprot tome, kada u početku kroz otvor 8 istječe piće, inicijalna reakcija je puno blaža.

U praksi, limenka će biti punjena uz puno drugih i uz korištenje linije za punjenje s visokom brzinom. Obzirom da ne dolazi do preranog djelovanja uloška za vrijeme punjenja, može se postići "crno punjenje" (t.j. bez pjenjenja kod smanjenja protutlaka), te se mogu koristiti brzine linije od, recimo. 1.500 limenki u minuti. Kako postoji crno punjenje, odstupanje tlaka od limenke do limenke se smanjuje.

Claims (18)

1. Postupak za proizvodnju spremnika pića koji ima sredstva za uzrokovanje stvaranja pjene pomoću ispuštanja plina kroz otvor iz komore unutar spremnika kada se spremnik otvori, pri čemu se navedeni spremnik sastoji od prve komore za prihvat pića i od druge komore koja je povezana s prvom komorom preko navedenog otvora, naznačen time, da se, nakon punjenja spremnika pićem i nakon brtvljenja (zatvaranja) spremnika, pregrada koja odvaja navedenu prvu komoru i navedenu drugu komoru probija (lomi), čime se navedena druga komora povezuje s navedenom prvom komorom preko navedenog otvora, omogućavajući navedenoj drugoj komori da dođe u ravnotežu s navedenom prvom komorom.

2. Postupak u skladu s patentnim zahtjevom 1, naznačen time, da se pregrada lomi povećavanjem tlaka i/ili temperature unutar spremnika.

3. Postupak u skladu s patentnim zahtjevima 1 ili 2, naznačen time, da se spremnik puni pićem tako da ostane slobodan gornji prostor.

4. Postupak u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 1 do 3, naznačen time, da je druga komora podijeljena na veći (glavni) i manji (sporedni) dio pomoću pregrade, pri čemu je manji dio opremljen otvorom preko kojeg je povezan s prvom komorom, a veći dio je inicijalno zabrtvljen i odvojen od manjeg dijela pomoću pregrade.

5. Postupak u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 1 do 4, naznačen time, da je druga komora prije zatvaranja inicijalno napunjena plinom, koji je inertan u odnosu na piće.

6. Postupak u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 1 do 5, naznačen time, da je plin dušik.

7. Postupak u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 1 do 6, naznačen time, da ravnotežno stanje između prve i druge komore uzrokuje da samo plin ulazi u drugu komoru.

8. Postupak u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 1 do 6, naznačen time, da ravnotežno stanje između prve i druge komore uzrokuje da samo piće ulazi u drugu komoru.

9. Spremnik pića koji ima sredstva za uzrokovanje stvaranja pjene pomoću ispuštanja plina kroz otvor iz komore unutar spremnika kada se spremnik otvori, pri čemu se navedeni spremnik sastoji od prve komore za prihvat pića i od druge komore koja je povezana s prvom komorom preko navedenog otvora, naznačen time, da je druga komora zbrtvljena i odvojena od prve komore pomoću pregrade koja je lomljiva pod utjecajem temperature i/ili tlaka.

10. Spremnik u skladu s patentnim zahtjevom 9, naznačen time, da je druga komora podijeljena na veći (glavni) i manji (sporedni), gdje je manji dio povezan s prvom komorom preko otvora, a veći dio je zabrtvljen i odvojen od manjeg dijela pomoću pregrade, pri čemu je veći dio inicijalno bez prisustva kisika.

11. Spremnik u skladu s patentnim zahtjevom 9, naznačen time, da je zapremnina većeg dijela druge komore više od pet puta veća od zapremnine manjeg dijela druge komore.

12. Spremnik u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 9 do 11, naznačen time, da je pregrada druge komore izvedena pomoću lomljive membrane.

13. Spremnik u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 9 do 11, naznačen time, da je pregrada druge komore izvedena pomoću ventila.

14. Spremnik u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 9 do 13, naznačen time, da je druga komora izvedena kao lažno (dvostruko) dno.

15. Spremnik u skladu s bilo kojim od patentnih zahtjeva 9 do 13, naznačen time, da je druga komora izvedena na unutrašnjoj bočnoj stjenci spremnika.

16. Uložak za spremnik pića koji ima elemente za uzrokovanje stvaranja pjene pomoću ispuštanja (izbacivanja) plina kroz grlo iz komore unutar spremnika kada je spremnik otvoren, naznačen time, da navedeni uložak ima šuplje tijelo koje određuje veći (glavni) dio komore koji je zabrtvljen pomoću pregrade i odvojen od manjeg (sporednog) dijela komore, pri čemu je veći dio komore zatvoren i uglavnom ne sadrži kisik, a na njegovom tijelu postoji otvor koji vodi u manji dio komore.

17. Uložak za spremnik u skladu s patentnim zahtjevom 16, naznačen time, da je manji dio trajno zatvoren kako bi se oblikovao zasebni uložak.

18. Uložak za spremnik u skladu s patentnim zahtjevom 16 ili 17, naznačen time, da je pregrada izvedena kao membrana koja uglavnom nije propusna za kisik.