HRP20000422A2 - Purine l-nucleosides, analogs and uses thereof - Google Patents

Description

Područje izuma

Izum je iz područja farmaceutske kemije, biokemije i sintetske organske kemije.

Stanje tehnike

Posljednjih nekoliko desetljeća uloženi su značajni napori da se istraži mogućnost uporabe D-nukleozidnih analoga kao antivursnih sredstava. Nešto od ovog rada urodilo je plodom, te sada na tržištu postoji određeni broj nukleozidnih analoga kao antivrusnih sredstava, uključujući inhibitore HIV reverzne transkriptaze (AZT, ddI, ddC, d4T i 3TC).

U traženju imunomodulatora istraženi su različiti D-nukleozidni analozi. Guanozinski analozi koji imaju supstituente na 7- i/ili 8- položajima, primjerice, pokazalo se da stimuliraju imunološki sustav (za pregled, vidi: Weigle, W.O. CRC Crit. Rev. Immunol. 1987, 7, 285; Lin et al., J. Med. Chem. 1985, 28, 1194-1198; Reitz, et al. J. Med. Chem. 1994, 37, 3561-3578, Michael et al. J. Med. Chem. 1993, 36, 3431-3436). Neki 3-Ǝ-D-ribofuranoziltiazolo[4,5-d]pirimidini također su pokazali značajnu imunološku aktivnost, uključujući proliferaciju mišjih stanica slezene i in vivo aktivnost prema Semliki Forest virusu (Nagahara et al., J. Med. Chem. 1990, 33, 407-415; Robins et al., Američki patent 5,041,426). U ostalim istraživanjima, 7-deazaguanozin i analozi pokazalo se da iskazuju antivursnu aktivnost u miševa prema različitim RNA virusima, premda spoj nema antivirusne aktivnosti u staničnoj kulturi. 3-deazaguaninski nukleozidi i nukleotidi također su pokazali značajno širok spektar antivurusne aktivnosti u odnosu na neke DNA i RNA viruse (Revankar et al., J. Med. Chem. 1990, 33, 2750-2755). Neki 7- i 9-deazaguaninski C-nukleozidi pokazuju sposobnost da zaštite miša u odnosu prema Semliki Forest virusu (Girgis et al., J. Med. Chem. 1990, 33, 2750-2755). Neki 6-sulfenamidni i 6-sulfinamidni purinski nukleozidi pokazali su značajnu antitumorsku aktivnost (Robins et al., Američki patent 4,328,336). Određeni pirimido[5,4-D]pirimidinski nukleozidi su učinkoviti u tretmanu prema L1210 u BDF1 miševa (Robins et al., Američki patent 5,041,542), te su antivirusne i antitumorske aktivnosti gore navedenih nukleozida objašenjene kao rezultat njihove uloge kao imunomodulatora (Bonnet et al., J. Med. Chem. 1993, 36, 635-653).

Jedna moguća meta imunomoduliranja uključuje stimuliranje ili supresiju Th1 i Th2 limfokina. Tip 1 (Th1) stanice proizvode interlukin 2 (IL-2), faktor tumorske nekroze (TNF[image] ) i interferon gama (IFNγ) i oni su primarno odgovorni za stanično-usmjereni imunitet kao što je hiperosjetljivost odgođenog tipa i antivursni imunitet. Stanice tipa 2 (Th2) proizvode interlukine, IL-4, IL-5, IL-6, IL-9, IL-10 i IL-13 te su primarno uključeni kao pomoć humoralnim imunološkim odgovorima kao što su oni koji se mogu vidjeti za alergene, npr. IgE i IgG4 izotipsko preklapanje antitijela (Mosmann, 1989, Annu Rev Immunol, 7:145-173). D-guanozinski analozi, pokazalo se, potiču različite učinke na limfokine IL-1, IL-6, IFN[image] o TNF[image] (posredno) in vitro (Goodman, 1988, Int J Immunopharmacol, 10, 579-88) te in vivo (Smee et al., Antiviral Res 15:229). Međutim, sposobnost D-guanozinskih analoga kao što je 7-tio-8-oksoguanozin da modulira citokine tipa I ili tipa II izravno u T stanicama je neučinkovita i nije bila opisana.

Dakle, postoji potreba za novim L-nukleozidnim analozima, uključujući nove purinske L-nukleozidne analoge. Posebice postoji potreba za novim purinskim L-nukleozidima koji pokazuju imunomodulirajuću aktivnost, te poglavito za novim purinskim L-nukleozidima koji moduliraju Th1 i Th2 aktivnost.

Kratak opis izuma

Ovaj izum odnosi se na nove purinske L-nukleozidne spojeve, njihovu terapeutsku uporabu i sintezu.

U jednom aspektu izuma, dobiveni su purinski L-nukleozidni analozi formule 1.

[image]

Formula I

gdje su R1, R2, R3, R4, R5, R2’ i R3’ neovisno odabrani iz skupa kojega sačinjavaju H, OH, NH2, F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR’, -NR2’, -SR’, -NHNH2, -NHOH, CHO, COOR’, CONR’2, alkil, alkenil, alkinil, aril, aralkil, supstituirani alkil, supatituirani alkenil, supstituirani alkinil, supstituirani aril, supstituirani aralkil, gdje je supstituent odabran između F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR”, NO2, -NR”2, SR”, -NHNH2, -NHOH, COOR”, CONR”2 i gdje su R’ i R” H, alkil, alkenil, alkinil, aril, aralkil;

W = O, S, CH2, Se;

Z1, Z2 su neovisno odabrani između N, C, CH;

Z3, Z4, Z5 su neovisno odabrani iz skupa kojega sačinjavaju –CR-, -NR-, -O-, -S-, -Se-, C=O, -C=S, -S=O, -CR=CR-, -CR=N-, -N=N-, gdje je R odabran iz skupa kojega sačinjavaju H, F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR’, -NR’2, -SR’, -NHNH2, -NO2, CHO, COOR’, CONH2, -C(O)-NH2, -C(S)-NH2, -C(NH)-NH2, -C(NOH)-NH2, =O, =NH, =NOH, =NR, alkil, alkenil, alkinil, aril, aralkil, supstituirani alkil, supatituirani alkenil, supstituirani alkinil, supstituirani aril, supstituirani aralkil, gdje je supstituent odabran između F, Cl, Br, I, N3, -CN, -COOR”, -CONR”2, -OR”, -NR”2, SR”, -NHNH2, -NHOH, -NO2 i gdje su R’, R” jednako H, alkil, alkenil, alkinil, aril, aralkil, acetil, acil, sulfonil;

kemijska veza između Z3 i Z4 ili Z4 i Z5 odabrana je između C-C, C=C, C-N, C=N, N-N, N=N, C-S, N-S;

X i Y su neovisno odabrani iz skupa kojega sačinjavaju H, OH, NH2, F, Cl, Br, I, N3, -S-NH2, -S(O)-NH2, -CN, -COOR’, -CONR’2, -OR’, -NR’2, -SR’, -NHNH2, -NHOH, alkil, alkenil, alkinil, aril, aralkil, supstituirani alkil, supstituirani alkenil, supstituirani alkinil, supstituirani aril, supstituirani aralkil, gdje je supstituent odabran između F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR”, NO2, -NR”2, SR”, -NHNH2, -NHOH, i gdje su R’, R” jednako H, alkil, alkenil, alkinil, aril, aralkil;

pod uvjetom kada je W jednako O, te kada su R1 i R4 jednako H, te kada su R2, R3 i R5 jednako OH, onda Z1, Z2 i Z5 nisu N, Z3 nije S, Z4 nije CO, Y nije NH2, te X nije OH.

U drugom aspektu izuma, farmaceutski kompozit koji sadrži terapeutski učinkovitu količinu spoja formule 1 ili njegov farmaceutski prihvatljiv ester ili sol, pomiješan je s bar jednim farmaceutski prihvatljivim nosačem.

U daljnjem aspektu izuma, spoj sukladno formulama I koristi se u tretiranju bilo kakvog stanja koje odgovara pozitivno na primjenu spoja, te sukladno bilo kojoj formulaciji i protokolu koji daje pozitivan odgovor. Između ostalog, predviđa se da se spojevi formule I mogu koristiti za tretiranje infekcije, infestacije, karcinoma, tumora ili druge neoplazme, ili autoimune bolesti.

Kratak opis crteža

Slike 1-6 (sheme 1-6) prikazuju kemijske stupnjeve sinteze koji se mogu rabiti u sintezi spojeva sukladno ovom izumu. Sheme koje pripadaju sintezi određenog spoja navedene su u primjerima koji slijede.

Slika 7 je grafički prikaz primjernog L-guanozinskog analoga na Th1 i Th2.

Detaljan opis izuma

Kada se pojmovi koji slijede rabe u ovoj prijavi, oni se rabe sukladno sljedećim definicijama.

Pojam “nukleozid” odnosi se na spojeve koji se sastoje od dijela pentoze ili promijenjene pentoze koja je vezana na specifičnom položaju heterocikličkog spoja ili na prirodnom položaju purina (9-položaj) ili pirimidina (1-položaj).

Pojam “nukleotid” odnosi se na fosfatni ester supstituiran na 5-položaju nukleozida.

Pojam “purin” odnosi se na dušikov biciklički heterociklički spoj.

Pojam “pirimidin” odnosi se na dušikov monociklički heterociklički spoj.

Pojam “D-nukleozidi” odnosi se na nukleozidne spojeve koji imaju dio ugljikohidrata D-riboze (npr. adenozin).

Pojam “L-nukleozidi” odnosi se na nukleozidne spojeve koji imaju dio ugljikohidrata L-riboze.

Pojam “L-konfiguracija” koji se rabi u ovom izumu odnosi se na kemijsku konfiguraciju ribofuranozilnog dijela spojeva koji su vezani za nukleinske baze. L-konfiguracija ugljikohidratnog dijela spojeva ovog izuma suprotna je od D-konfiguracije dijela riboze prirodnih nukleozida kao što su citidin, timidin, guanozin i uridin.

Pojam “C-nukleozidi” koristi se u ovoj specifikaciji da se opiše tip veze koji nastaje između dijela ugljikohidrata riboze i heterocikličke baze. U C-nukleozidima, veza je na C-1 položaju dijela ugljikodrata riboze i povezuje ugljik heterocikličke baze. Veza koja postoji u C-nukleozidima je ugljik-ugljik tipa.

Pojam “N-nukleozidi” koristi se u ovoj specifikaciji da se opiše tip veze koji nastaje između dijela ugljikohidrata riboze i heterocikličke baze. U C-nukleozidima, veza je na C-1 položaju dijela ugljikodrata riboze i povezuje dušik heterocikličke baze. Veza koja postoji u N-nukleozidima je ugljik-dušik tipa.

Pojam “zaštitna skupina” odnosi se na kemijsku skupinu koja je vezana za atom kisika ili dušika da se spriječi daljnja reakcija tijekom dobivanja derivata ostalih dijelova molekule u kojima se nalaze kisik i dušik. Oni koji se bave organskom sintezom poznaju cijeli niz zaštitnih skupina kisika i dušika.

Pojam “niži alkil” odnosi se na metil, etil, n-propil, izopropil, n-butil, t-butil, i-butil ili n-heksil. Pojam se dalje odnosi na prstenaste, razgranate ili ravne lance od jednog do šest ugljikovih atoma.

Pojam “aril” odnosi se na jednovalentne nezasićene aromatske prstenaste radikale koji imaju jedan prsten (npr. fenil) ili dva kondenzirana prstena (npr. naftil), koji mogu biti proizvoljno supstituirani s hidroksilom, nižim alkilom, klorom ili cijano.

Pojam “heterociklički spoj” odnosi se na jednovalentne zasićene ili nezasićene prstenaste radikale koji imaju bar jedan heteroatom, kao što su N, O ili S, unutar prstena koji na svakom raspoloživom mjestu može biti supstituiran, neovisno, s npr. hidroksi, okso, amino, imino, niži alkil, brom, klor ili cijano.

Pojam “monociklički” odnosi se na jednovalentne zasićene prstenaste radikale koji imaju bar jedan heteroatom kao što je O, N, S, Se ili P, unutar prstena, pri čemu svaki raspoloživi položaj može biti proizvoljno supstituiran, neovisno, ugljikohidratnim dijelom ili nekom drugom skupinom kao što je brom, klor i/ili cijano, tako da monociklički prstenasti sustav može biti eventualno aromatiziran [npr. timidin; 1-(2’-deoksi-Ǝ-D-eritro-pentafuranozil)timidin].

Pojam “imunomodulatori” odnosi se na prirodne ili sintetske produkte koji mogu promijeniti normalni ili nennormalni imunološki sustav stimuliranjem ili supresijom.

Pojam “učinkovita količina” odnosi se na određenu količinu spoja formule (I) koja može vratiti imunološku funkciju na normalnu razinu, ili povećati imunološku funkciju iznad normalne razine da bi se uklonila infekcija.

Spojevi formule I i I-A do 1-F mogu imati više asimetričnih centara. Prema tome, oni se mogu prirediti bilo u optički aktivnom obliku ili kao racemička smjesa. Doseg ovog izuma kako je opisano i navedeno u patentnim zahtjevima obuhvaća pojedinačne optičke izomere i ne-racemičke smjese kao i racemičke oblike spojeva formule I.

Pojam “α” i “β” označuje specifičnu stereokemijsku konfiguraciju supstituenta na asimetričnom ugljikovom atomu u kemijskoj strukturi. Svi spojevi koji su ovdje opisani su konfiguracije L-furanozila.

Pojam “enantiomeri” odnosi se na par stereoizomera koji međusobno nisu zrcalne slike koje se mogu preklopiti. Smjesa para enantiomera, u odnosu 1:1, je “racemička” smjesa.

Pojam “izomeri” odnosi se na različite spojeve koji imaju identičnu formulu. “Stereoizomeri” su izomeri koji se razlikuju samo načinom prostornog rasporeda atoma.

“Farmaceutski prihvatljiva sol” može biti bilo koja sol koja je izvedena iz anorganskih i arganskih kiselina i baza.

Spojevi

Spojevi ovog izuma općenito su opisani formulom I. Postoji, međutim, nekoliko podskupova spojeva koji su od osobitog interesa, uključujući spojeve sukladno formulama I-A do I-F.

Spojevi formule I-A su 8-supstituirani α- ili β- L-guanozinski analozi koji imaju sljedeću strukturu:

[image]

Formula I-A

gdje je X odabran iz skupa kojega sačinjavaju H, R, F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR, -SR, -NR2, -NHNH2, -NHOH, -CHO, -CONH2, -COOR i L-A; gdje je R odabran između alkil, alkenil, alkinil i aralkil, acetil, acil, sulfonil; L je veza i odabran je iz skupa kojega sačinjavaju H, -OR’, -NR’2, -NHNR’2, -CHO, -COOR’, -CONR’2, gdje je R’ odabran između H, Me, Et, alil, acetil, -COCF3;

Y je odabran između H, R, F, Cl, Br, I, N3, CN, OR, SR, NR2, gdje je R odabran između H, alkil, alkenil, alkinil i aralkil, acetil, acil, sulfonil;

Z je N ili CH; i

R1, R2 i R3 su neovisno odabrani iz skupa kojega sačinjavaju H, -OH, -OAc, -OBz, -OP(O2)OH;

pod uvjetom kada su R1, R2 i R3 jednako OH, onda Z nije N, Y nije NH2, a X nije H, i

pod uvjetom kada su R1, R2 i R3 jednako OH, onda Z nije CH, Y nije NH((CO)CH3), a X nije H.

Spojevi formule IB su 8-supstituirani-8-okso-α- ili β- L-guanozinski analozi sljedeće strukture:

[image]

Formula I-B

gdje je X odabran između H, R, -CHO, -COOR, -L-A, gdje je R odabran između alkil, alkenil, alkinil i aralkil; L je veza koja je odabrana između alkil, alkenil, alkinil i aralkil; A je odabran iz skupa kojega sačinjavaju H, F, Cl, Br, I, -OR’, -SR’, -NR’2, -NHNH2, -NHOH, N3, -CHO, -CONH2, -COOR’, -CN, gdje je R’ odabran između Me, Et, alil, acetil, -COCF3;

Y je odabran između H, R, F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR, -SR, -NR2, gdje je R odabran između H, alkil, alkenil, alkinil i aralkil, acetil, acil, sulfonil;

Z je N ili CH;

R1, R2 i R3 su neovisno odabrani između H, -OH, -OAc, -OBz, -OP(O2)OH;

pod uvjetom kada su R1, R2 i R3 jednako OH, onda Z nije N, i Y nije NH2, te X nije propil.

Spojevi formule I-C su 7-deaza-7,8-mono- ili disupstituirani α- ili β- analozi L-guanozina sljedeće strukture:

[image]

Formula I-C

gdje su X1 i X2 neovisno odabrani iz skupa kojega sačinjavaju H, R, F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR, -SR, -NR2, -NHNH2, -NHOH, -CHO, -CONH2, -COOR i –L-A; gdje je R odabran između alkil, alkenil, alkinil i aralkil, acetil, acil, sulfonil; L je veza koja je odabrana između alkil, alkenil, alkinil i aralkil; a A je odabran između H, -OR’, -SR’, -NR’2, -NHNR’2, -CHO, -COOR’, -CONR’2, gdje je R’ odabran između H, Me, Et, alil, acetil, -COCF3;

Y je odabran između H, R, F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR, -SR, -NR2, gdje je R odabran između H, alkil, alkenil, alkinil i aralkil, acetil, acil, sulfonil;

Z je N ili CH;

R1, R2 i R3 su neovisno odabrani između H, -OH, -OAc, -OBz, -OP(O2)OH;

pod uvjetom kada su R1, R2 i R3 jednako OH, onda Z nije N, Y nije H, te X1 nije karboksamidoksim i X2 nije H.

Spojevi formule I-D su 7-deaza-8-aza-7-supstituirani α- ili β- analozi L-guanozina sljedeće strukture:

[image]

Formula I-D

X je odabran iz skupa kojega sačinjavaju H, R, F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR, -SR, -NR2, -NHNH2, -NHOH, -CHO, -CONH2, -COOR i –L-A; gdje je R odabran između alkil, alkenil, alkinil i aralkil, acetil, acil, sulfonil; L je veza koja je odabrana između alkil, alkenil, alkinil i aralkil; a A je odabran između H, -OR’, -SR’, -NHNR’2, -CHO, -COOR’, -CONR’2, gdje je R’ odabran između H, Me, Et, alil, acetil, -COCF3;

Y je odabran između H, R, F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR, -SR, -NR2, gdje je R odabran između H, alkil, alkenil, alkinil i aralkil, acetil, acil, sulfonil;

Z je N ili CH;

R1, R2 i R3 su neovisno odabrani između H, -OH, -OAc, -OBz, -OP(O2)OH.

Spojevi formule I-E su tiazolo[4,5-d]pirimidin α- ili β- L-nukleozidi sljedeće strukture:

[image]

Formula I-E

X1 = O, S, =NH, =NNH2, =NHOH, =NR gdje je R odabran između alkil, alkenil, alkinil i aralkil, acil;

X2 je S, O ili Se

Y je odbran između H, R, F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR, -SR, -NR2, gdje je R odabran iz skupa kojega sačinjavaju H, alkil, alkenil, alkinil i aralkil, acetil, acil, sulfonil;

Z je N ili CH;

R1, R2 i R3 su neovisno odabrani između H, -OH, -OAc, -OBz, -OP(O2)OH.

Spojevi formule I-F su β-L-purinski nukleozidi sljedeće strukture:

[image]

Formula I-F

gdje je X odabran između H, R, -SNH2, -S(O)NH2, -SO2NH2, F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR, -SR, -NR2, gdje je R odabran između H, alkil, alkenil, alkinil i aralkil, acetil, acil, sulfonil;

Y je odabran između H, R, F, Cl, Br, I, N3,-CN, -OR, -SR, -NR2, gdje je R odabran između H, alkil, alkenil, alkinil i aralkil, acetil, acil, sulfonil;

Z1, Z2 i Z3 su neovisno odabrani između C, N i CH;

R1, R2 i R3 su neovisno odabrani između H, -OH, -OAc, -OBz, -OP(O2)OH.

Uporaba

Predviđeno je da će se spojevi sukladno formulama I, III, IV i V, spojevi ovog izuma, koristiti za tretiranje cijelog niza stanja, te zapravo za svako stanje koje reagira pozitivno na primjenu jednog ili više takvih spojeva. Između ostalog, specifično se predviđa da se takve spojevi ovog izuma mogu koristiti za tretiranje infekcije, infestacije, tumora, hiperosjetljivosti ili autoimune bolesti.

Infekcije za koje se predviđa da se mogu tretirati spojevima ovog izuma su respiratorni sinktijalni virus (RSV), virus hepatititsa B (HBV), virus hepatitisa C (HCV), herpes simpleks tipa 1 i 2, herpes genitalis, herpes keratitis, herpes encefalitis, herpes zoster, virus humane imunodeficijencije (HIV), virus influence A, hantanski virus (hemoragijska groznica), humani papiloma virus (HPV), ospice i fungus.

Infestacije za koje se predviđa da se mogu tretirati spojevima ovog izuma uključuju unutarstanične infestacije protozoama, kao i crijevne gliste i ostale parazitne infestacije.

Tumori za koje se predviđa da se mogu tretirati uključuju one koje izaziva virus, te učinak može biti inhibiranje transformiranja virusom inficiranih stanica u neoplastično stanje, inhibiranje širenja virusa iz promijenjenih stanica u normalne stanice i/ili zaustavljanje rasta virusom promijenjenih stanica.

Autoimune i ostale bolesti koje su predeviđene za tretiranje uključuju artritis, psorijazu, bolesti abdomena, juvenilni dijabetes, lupus, multiplu sklerozu, giht ili hiperurični artritis, reumatoidni artritis, odbacivanje transplantata, alergiju i astmu.

Ostala predviđena uporaba spojeva sukladno ovom izumu uključuje uporabu intermedijera u kemijskoj sintezi ostalih nukleozida ili nukleotidnih analoga koji su opet korisni kao terapeutska sredstva za ostale svrhe.

U daljnjem aspektu, metoda tretiranja sisavca uključuje primjenu terapeutski i/ili profilaktički učinkovite količine farmaceutskog pripravka koji sadrži spoj ovog izuma. U ovom aspektu učinak se može odnositi na moduliranje nekog dijela imunološkog sustava sisavca, osobito moduliranje profila limfokina Th1 i Th2. Kada dolazi do moduliranja Th1 i Th2 limfokina, predviđeno je da moduliranje može uključivati stimuliranje i Th1 i Th2, supresiju Th1 i Th2, stimuliranje bilo Th1 ili Th2 te supsresiju drugog, ili bimodalno moduliranje u kojem se jedan učinak na Th1/Th2 razine (kao što je općenita supresija) zbiva pri vrlo niskim koncentracijama, dok se drugi učinak (kao što je stimuliranje bilo Th1 ili Th2 i supresija drugog) zbiva pri višim koncentracijama.

Općenito, najpoželjnije uporabe sukladno ovom izumu su one u kojima je aktivan spoj relativno manje citotoksičan u odnosu na neciljane stanice domaćina i relativno mnogo aktivniji prema ciljanim stanicama. U svezi s tim, također može biti poželjno da su L-nukleozidi povećane postojanosti u odnosu prema D-nukleozidima, što može dovesti do boljih farmakokinetika. Ovakav se rezultat može postići, jer enzimi ne mogu prepoznati L-nukleozide, te prema tome mogu imati dulje vrijeme poluživota.

Predviđeno je da se spojevi ovog izuma primjenjuju u bilo kojoj odgovarajućoj farmaceutskoj formulaciji, te pod bilo kojim odgovarajućim protokolom. Dakle, primjena spojeva sukladno ovom izumu može se izvršiti oralno, parenteralno (uključujući supkutane injekcije, intravenske, intramuskularne, intrasternalne injekcije ili tehniku infuzije), inhaliranjem spreja, rektalno, lokalno itd., te u jediničnim dozirajućim formulacijama koje sadrže standardne netoksične farmaceutski prihvatljive soli, adjuvante i prijenosni medij.

Predviđeno je da se spojevi sukladno ovom izumu formuliraju u smjesi s farmaceutski prihvatljivim nosačem. Naprimjer, spojevi ovog izuma mogu se primijeniti oralno u obliku farmakološki prihvatljive soli. Budući da su spojevi ovog izuma većinom topljivi u vodi. mogu se primijeniti intravenski u foziološkoj otopini soli (npr. puferirano na pH od oko 7,2 do 7,5). Za ovu svrhu mogu se koristiti standardni puferi kao što su fosfati, bikarbonati ili citrati. Naravno, onaj tko poznaje ovo područje može promijeniti formulacije unutar priložene specifikacije da se dobiju brojne formulacije za određeni put primjene bez da se kompoziti učine nepostojanim ili da se mijenja njihova terapeutska aktivnost. Konkretno, promjena ovih spojeva da bi se načinili topljivijim u vodi ili drugom mediju, primjerice, može se jednostavno načiniti manjim promjenama (formulacije soli, esterificiranje itd.) što dobro znaju oni koji poznaju ovo područje. Također je dobro poznato kako promijeniti putove primjene o režimu doziranja određenog spoja da bi se upravljalo farmakokinetikom ovih spojeva zbog maksimalnog blagotvornog učinka u bolesnika.

U određenim farmaceutskim dozirajućim oblicima, poželjan je oblik pro-lijeka primijenjenog spoja, posebice onaj koji uključuje acilirane (acetilirane ili druge) derivate, piridinske estere i različite oblike soli ovih spojeva. Oni koji poznaju ovo područje znaju kako se mogu jednostavno promijeniti ovi spojevi u oblike pro-lijeka da se olakša dovođenje aktivnog spoja do ciljanog mjesta u organizmu domaćinu ili bolesniku. Također je moguće koristiti prednosti pogodnih farmakokinetičkih parametara oblika pro-lijeka, kada je to moguće, da se dovede ovaj spoj do ciljnog mjesta u organizmu domaćina ili bolesniku da se učini maksimalnim planirani učinak spoja.

Nadalje, spojevi sukladno ovom izumu mogu se primijeniti sami ili u kombinaciji s drugim sredstvima za tretman gore navedenih infekcija ili stanja. Kombinirane terapije sukladno ovom izumu uključuju primjenu bar jednog spoja ovog izuma ili njegova funkcionalnog derivata te bar jedan drugi farmaceutski aktivan ingredijent. Aktivan ingredijent (ingredijenti) i farmaceutski aktivna sredstva mogu se primijeniti odvojeno ili zajedno te kada se primjenjuju odvojeno to može biti istovremeno ili bilo kojim redoslijedom. Količina aktivnog ingredijenta (ingredijenata) i farmaceutski aktivnog sredstva (sredstava) te relativno vrijeme primjene odabire se da bi se postigao željeni kombinirani terapeutski učinak. Poželjno, kombinirana terapija uključuje primjenu jednog spoja ovog izuma ili njegova fiziološki funkcionalnog derivata te jedno od sredstava koja su ovdje navedena.

Primjeri takvih daljnjih terapeutskih sredstava uključuju sredstva koja su učinkovita u moduliranju imunološkog sustava ili povezanih stanja kao što su AZT, 3TC, 8-supstituirani guanozinski analozi, 2’,3’-dideoksinukleozidi, interleukin II, interferoni kao što su α-interferon, tucaresol, levamisole, isoprinosine i ciklolignani. Određeni spojevi sukladno ovom izumu mogu biti učinkoviti pojačavanjem biološke aktivnosti određenih sredstava sukladno ovom izumu smanjenjem metabolizma ili deaktiviranjem ostalih spojeva te se kao takvi daju uz primjenu da bi se postigao željeni učinak.

Onaj koji poznaje ovo područje zna, naravno, da će terapeutski učinkovita količina spoja varirati obzirom na infekciju ili stanje koje se liječi, njegovom uznapredovalošću, režimom tretmana koje se koristi, farmakokinetikom sredstva koje se rabi, kao i bolesniku (životinji ili čovjeku) koji se tretira. Tako, učinkovito doziranje može biti u rasponu od 1 mg/kg tjelesne težine ili manje, do 25 mg(kg tjelesne težine ili više. Općenito, terapeutski učinkovita količina “drugog” lijeka predviđa se u rasponu od manje od 1 mg/kg do oko 25 mg/kg tjelesne težine bolesnika, ovisno o spoju koji se koristi, stanju ili infekciji koja se tretira i načinu primjene. Raspon doziranja općenito daje učinkovite koncentracije aktivnog spoja u krvi od oko 0,04 do oko 100 mikrograma/ml krvi bolesnika. Predviđeno je, međutim, da se odgovarajući režimi koji su specifični za bolesnika mogu razviti primjenom malene količine, te da se zatim povećava ta količina sve dok sporedni učinci ne postanu nepoželjno štetni, ili dok se ne postigne očekivani učinak.

Putovi primjene spojeva sukladno ovom izumu mogu varirati od kontinuiranog (intravenski drip) ili nekoliko oralnih primjena dnevno (primjerice Q.I.D.) te može uključivati oralnu, lokalnu, parenteralnu, intramuskularnu, intravensku, supkutanu, transdermalnu (što može uključivati sredstvo za pojačavanje prodiranja), bukalnu primjenu ili primjenu supozitorijom, između ostalih putova primjene.

Da bismo priredili terapije sukladno ovom izumu, terapijski učinkovita količina spoja poželjno s eintimno pomiješa s farmaceutski prihvatljivim nosačem sukladno standardnim farmaceutskim tehnikama spajanja da se dobije doza. Nosač može biti u cijelom nizu obliku, ovisno o obliku koji je poželjan za primjenu, npr. oralnu ili parenteralnu. Pri priređivanju farmaceutskih kompozita u oralnom dozirajućem obliku, može se koristiti bilo koji farmaceutski medij. Prema tome, za tekuće oralne pripravke kao što su suspenzije, eliskiri i otopine, mogu se koristiti pogodni nosači i dodaci kao što su voda, glikoli, ulja, alkoholi, sredstva za poboljšanje okusa, sredstva za konzerviranje, sredstva za bojanje i slično. Za čvrste oralne pripravke kao što su prašci, tablete, kapsule te za čvrste pripravke kao što su supozitorije, mogu se koristiti pogodni nosači i dodaci kao što su škrob, ugljikohidratni nosači kao što su dekstroza, manitol, laktoza i srodni nosači, razrjeđivala, sredstva za granuliranje, lubrikanti, veziva, sredstva za razlaganje i slično. Po želji, tablete i kapsule mogu se standardnim tehnikama enterički prevući ili biti odgođenog otpuštanja.

Za parenteralne formulacije, nosač će obično uključivati sterilnu vodu ili vodenu otopinu natrijeva klorida, mada se mogu staviti i drugi dodaci uključujući one koji pomažu dispergiranju. Naravno, ako se koristi sterilna voda i održava se sterilnom, kompoziti i smjese moraju biti sterilizirani. Suspenzije za injiciranje također se mogu prirediti, te se u tom slučaju mogu koristiti odgovarajući tekući nosači, sredstva za suspendiranje i slično.

Rezultati ispitivanja

In vitro ispitivanja izvršena su na devet L-guanozinskih spojeva i rezultati su navedeni niže. To su sljedeći spojevi:

17316 8-merkapto-L-guanozin

17317 2-amino-9-β-L-ribofuranozilpurin-6-sulfenamid

17318 2-amino-9-β-L-ribofuranozilpurin-6-sulfinamid

17319 2-amino-9-β-L-ribofuranozilpurin-6-sulfonamid

17320 7-deaza-8-aza-β-L-guanozin

17321 7-deaza-8-aza-7-amino-β-L-guanozin

17322 7-deaza-8-aza-7-brom-β-L-guanozin

17324 8-aliloksi-β-L-guanozin

Mononuklearne stanice periferne krvi (PBMC) izolirane su sukladno Ficoll-Hypaque tehniku centrifugiranja gradijentom gustoće iz 60 ml krvi zdravih davalaca. T-stanice su zatim pročišćene iz PBMC koristeći Lymphokwik limfocitni izolacijski reagens koji je specifičan za T-stanice (Lk-25T, One Lambda, Canoga Park CA). Prosječan prinos od 40-60×106 stanica je zatim inkubiran preko noći na 37°C u 20-30 ml RPMI-AP5 (RPMI-1640 medij (ICN, Costa Mesa, CA) koji sadrži 20 mM HEPES pufera, pH 7,4 , 5% autologne plazme, 1% L-glutamina, 1% peninilin/streptomicina i 0,05% 2-merkaptoetanola) da se uklone bilo kakve onečišćujuće priljubljene stanice. U svim eksperimentima, T-stanice isprane su sa RPMI-AP5 i zatim stavljene na mikrotitarsku ploču s 96 jažica pri koncentraciji 1×106 stanica/ml.

T-stanice su aktivirane dodatkom 500 ng linomicina i 10 ng phorbol 12-miristat 13-acetata (PMA) (Calbiochem, La Jolla, CA) i inkubirane 48-72 sata na 37°C. PMA/ionomicin aktivirane T-stanice tretirane su sa 0,5-50 μm L-guanozina koji je ispitivan, ili sa 250-10000 U/ml kontrolnog antivirusa, interferon-alfa (Accurate, Westbury, NY) neposredno nakon aktiviranja i zatim je ponovo tretiran 24 sata kasnije. T-stanice sa svake ploče su korištene za imunofleuorescentnu analizu i supernatanti su korišteni za izvanstanična mjerenja citokina. Nakon aktiviranja, 900 μl staničnog supernatanta iz svake mikroploče je preneseno u drugu mikroploču za analizu stanično-izvedene proizvodnje citokina. Stanice su zatim korištene u imunofluorescentnoj analizi za razinu unutarstaničnog citokina i ekspresiju citokinskog receptora.

Stanično-izvedene koncentracije humanog citokina određene su u staničnim supernatantima za svaku mikroploču. Aktiviranjem izazvane promjene razine interleukina-2 (IL-2) određene su korištenjem komercijalno raspoloživog ELISA pribora (R&D systems Quantikine kit, Minneapolis, MN) ili “bioassay” analizom koristeći IL-2 zavisnu staničnu liniju, CTLL-2 (ATCC, Rockvile, MD). Aktiviranjem izazvane promjene interleukina-4 (IL-4), razine faktora tumorske nekroze (TNFα), interleukina-8 (IL-8) (R&D systems (Quantikine kit, Minneapolis, MN) i interferona-gama (IFN-γ) (Endogen, Cambridge, MA) određeni su koristeći ELISA pribor. Svi ELISA rezultati izraženi su kao pg/ml, a rezultati “bioassay” analize kao impulsi u minuti koji odgovaraju IL-2 zavisnoj staničnoj ugradnji 3H-timidina (ICN, Costa Mesa, CA) pomoću CTLL-2 stanica.

Rezultati za svakog od devet L-guanozinskih analoga na IL-2 TNFα, IFN-γ i IL-5 razine prikazani su na slici 7.

Sinteza

Spojevi ovog izuma mogu se načiniti sukladno metodama sinteze koje su dobro poznate poznavateljima ovog područja. Općenito, spojevi sukladno ovom izumu sintetizirani su kondenziranjem odgovarajuće nukleozidne baze s neophodnim ugljikohidratnim sintonom da se dobije zaštićeni L-nukleozid koji će konačno dati nukleoziodni analog koji ima željeni ribofuranozilni dio L-konfiguracije.

Shema 1 pokazuje sintetzu određenih 7- i 8-supstituiranih L-guanozinskih analoga. L-riboza 1 je metilirana na C-1 i dobiveni produkt 2 benzoiliran je da se dobije spoj 3, koji je preveden u 4 tretmanom s acetanihidridom u prisutnosti sumporne kiseline. Reakcija 4 i sililiranog N2-acetil guanina u prisutnosti trimetilsilil triflata daje spoj 5 sukladno opće poznatom postupku (Vorbrüggen et al. Chem. Ber., 1981, 14, 1234). 5 je preveden u 6 s amonijakom u metanolu. Bromiranje 5 daje 8-brom derivat 7, koji je preveden u 8-aliloksi-derivat 8 tretmanom s alilnim alkoholom i natrijevim hidridom. 8 je grijan u voda-metanolu da se dobije 7-alil-8-okso derivat.

Shema 2: 3-deazaguanidin 11 (Cook et al., J. Med. Chem. 1976, 27, 1389) tretiran je s acetanhidridom u piridinu da se dobije N2-acetil-3-deazaguanidin 12, koji je sililiran i vezan s 1-acetil-2,3,5-O-tribenzoil-L-ribozom da se dobije spoj 13.

Shema 3 pokazuje sintezu 6-merkapto-L-guanozina i derivata. N2-acetil-2’,3’,5’-O-tribenzoil-β-L-guanozin 5 preveden je tretiranjem s fosfornim pentasulfidom (Fox et al., J. Am. Chem. Soc. 1958, 80, 1669) u 6-merkapto derivat 15, kojemu je uklonjena zaštita da se dobije 6-merkapto-Ǝ-L-guanozin 16. Sulfenamidski derivat 17 priređen je reakcijom 16 s NH2-Cl generiranim in situ. Sulfenamid 17 oksidiran je sa MCPBA u sulfinimid 18 i sulfonamid 19 kontroliranjem količine reagensa (Revankar et al., J. Med. Chem. 1990, 22, 121).

Shema 4 prikazuje sintezu 1-β-L-ribofuranozilpirazolo[3,4-d]pirimidin-4(5H)-ona i derivata. Komercijalno dostupan 4-hidroksipirazolo[3,4-d]pirimidin 20 vezan je sa zaštićenom L-ribozom da se dobije zaštićeni nukleozid 21, kojemu je uklonjena zaštita da se dobije 1-β-L-ribofuranozilpirazolo[3,4-d]pirimidin-4(5H)-on 22. Slično, 3-brom-4-hidroksipirazolo[3,4-d]pirimidin 23 (Cottam et al., J. Med. Chem. 1984, 27, 1119) vezan je s L-ribozom da se dobije zaštićeni nukleozid 24, kojemu je uklonjena zaštita da se dobije 3-brom-1-β-L-ribofuranozilpirazolo[3,4-d]pirimidin-4(5H)-on 25. Tretiranje 24 s amonijakom u prisutnosti bakra i bakrenog klorida na 100°C daje 3-amino derivat 26.

Shema 5 pokazuje sintezu 8-aza-7-deaza-L-guanozinskih analoga. 3,6-dibrompirazolo[3,4-d]pirimidin-4(5H)-on 27 (Petrie III et al., J. Med. Chem. 1985, 28, 1010) vezan je sa zaštićenom L-ribozom da se dobije nukleozid 28, koji je tretiran amonijakom da se dobije 8-aza-3-brom-7-deaza-β-L-guanozin 29. Tretiranje 28 s amonijakom na 120°C dalo je 3-amino derivat 30. Hidrogeniranje 29 na Pd/C daje 8-aza-7-deaza-β-L-guanozin 31.

Shema 6: 5-aminotiazolo[4,5-d]pirimidin-2,7(3H,6H)-dion 32 (Baker et al., J. Chem. Soc. C 1970, 2478) vezan je s nezaštićenom ribozom da se dobije nukleozid 33. Spoj 33 može se zaštititi s nitrofenilnom skupinom i zatim tretirati s butil nitritom i fluorovodikom u pridinu da se dobije fluorni derivat 35. Tretiranje 33 s t-butil nitritom (Nagahara et al., J. Med. Chem. 1990, 33, 407) u THF može zamijeniti amino skupinu s vodikom da se dobije 36.

Spojevi opisani u shemama 1-6 su β-L guanozinski analozi. Odgovarajući α-L-analozi mogu se prirediti na sličan način, ali s L-ribozom koja ima različite zaštitine skupine. 1-acetil-2,3,5-O-tribenzoil-L-ribofuranoza može se zamijeniti derivatima 1-brom-β-L-riboze kao reagnesom, što daje α-L-nukleozide kao glavne produkte.

Primjeri

U sljedećem odjeljku dani su eksperimentalni primjeri koji su izvršeni u laboratoriju prijavitelja. Ovi primjeri nastoje biti široki. Rad koji je načinjen uključuje sve dolje opisane primjere, ali nije ograničen samo na ove primjere.

Primjer 1

1-O-metil-L-ribofuranoza 2

Hladna otopina suhog klorovodika (4,4 g, 0,12 mol) u metanolu (100 mL) polako je dodana otopini L-(+)-riboze 1 (50 g, 0,33 mol) u metanolu (1000 mL) na sobnoj temperaturi. Nakon dodatka, otopina je miješana 2,5 sati i reakcija je zaustavljena piridinom (100 mL). Reakcijska smjesa je miješana 10 minuta i otapalo je ispareno. Rezidue su otopljene u piridinu (100 mL) i dobivena otopina je koncentrirana do suhog da se dobije 1-O-metil-L-ribofuranoza 2 u obliku blijedožutog sirupa.

Primjer 2

1-O-metil-2’,3’,5’-O-tribenzoil-L-ribofuranoza 3

Benzoil klorid (154,5 g, 1,1 mol) dokapavanjem je dodavan tijekom 10 minuta otopini 1-O-metil-L-ribofuranoze 2 (0,33 mol) u piridinu (350 mL) na 0°C. Nakon dodavanja, otopina je ostavljena na sobnoj temperaturi tijekom 14 sati i reakcija je zaustavljena miješanjem s vodom (50 mL) na 0°C tijekom 1 sat. Vodeni sloj je akstrahiran s CH2Cl2 (2×100 mL) i sjedinjeni organski spoj je koncentriran. Rezidue su otopljene u CH2Cl2 (500 mL), uzastopno isprane sa zasićenim NaHCO3 (3×100 mL), vodom (200 mL), slanom otopinom (200 mL), osušene iznad Na2SO4, filtrirane i uparene s toluenom (2×300 mL). Naknadno sušenje pod vakuumom dalo je 1-O-metil-2’,3’,5’-O-tribenzoil-L-ribofuranozu 3 u obliku žutog sirupa (80 g, 0,17 mol).

Primjer 3

1-O-acetil-2’,3’,5’-O-tribenozoil-L-ribofuranoza 4

1-O-metil-2’,3’,5’-O-tribenzoil-L-ribofuranoza 3 (80 g, 0,17 mol) otopljena je na sobnoj temperaturi u smjesi octene kiseline (354 mL) i acetanhidrida (36 mL). Dobivena otopina ohlađena je na 0°Ci dokapavanjem je dodana sumporna kiselina (96%, 8,23 g, 0,084 mol). Nakon dodavanja, reakcijska smjesa je ostavljena na sobnoj temperaturi 18 sati, stavljena na led (500 g) te miješana sve dok se led nije rastalio. Dodan je EtOAc (1,2 L) i nakon toga voda (1 L). Organski sloj je ispran smjesom voda/slana otopina (odnos 4/1), zasićenom otopinom NaHCO3 (500 mL), slanom otopinom (500 mL), filtriran kroz sloj silika-gela, te koncentriran da se dobije sirovi produkt kao žuta krutina. Rekristaliziranje iz heksana/EtOAc (odnos 300 mL/100 mL) dalo je 1-O-acetil-2’,3’,5’-O-tribenzoil-L-ribofuranozu 4 u obliku iglica (50 g, ukupni prinos L-riboze 59,6%).

Primjer 4

N2-acetil-2’,3’,5’-O-tribenzoil-β-L-guanozin 5

N2-acetilguanidin (4,125 g, 21,35 mmol) suspendiran je u piridinu (50 mL) na 80°C tijekom 25 minuta, te je zatim piridin isparen pod visokim vakuumom. Još jednom je ponovljen identičan postupak. Dobivena tvar je osušena pod vakuumom preko noći i sililirana zagrijavanjem sa suviškom HMDS (50 mL), piridina (10 mL) i TMSCl (150 mL) pod argonom tijekom 2,5 sati. Reakcijska smjesa ohlađena je na sobnu temperaturu, te je otapalo ispreno pod vakuumom. Ostatni HMDS i piridin su zajedno upareni sa ksilenom (2×40 mL). Sililirana baza je suspendirana u dikloretanu (70 mL) i sjedinjena sa dikloretanskom (182 mL) otopinom 1-acetil-2,3,5-O-tribenzoil-L-riboze (9,71 g, 19,22 mmol). Dobivena suspenzija miješana je pod argonom na temperaturi refluksa tijekom 10 minuta te je dodana dokapavanjem (20 min) dikloretanska otopina (35 mL) TMS-triflata (4,60 mL, 23,276 mmol). Dobivena reakcijska smjesa miješana je pods refluksom 1,5 sati, ohlađena na sobnu temperaturu i razrijeđena metilen-kloridom (500 mL). organska otopina isprana je hlasnom otopinom NaHCO3 (5% vodena otopina, 2×150 mL), slanom otopinom (150 mL) , osušena (Na2SO4) i uparena do suhog. Reakcijska smjesa je pročišćena kromatografijom (400 g silika-gela, eluens: 28% EtOAc, 2% EtOH u CH2Cl2, v/v) da se dobije 5,60 g (46%) N2-acetil-2’,3’,5’-O-tribenzoil-Ǝ-L-guanozina 5.

Primjer 6

8-brom-β-L-guanozin 7

Suspenziji L-guanozina 6 (1,24 g) u vodi (7,5 mL) dodano je u obrocima 35 mL zasićene bromne vode koja sadrži 0,35 mL broma. Krutina je otfiltrirana, uzastopno isprana hladnom vodom, hladnim acetonom i osušena. Kristaliziranje iz vode dalo je čisti 8-brom-L-guanozin 7 u obliku bezbojne krutine.

Primjer 7

8-aliloksi-β-L-guanozin 8

Uz miješanje, smjesi NaH (984 mg) u bezvodnom DMSO (30 mL) dodan je dokapavanjem alilni alkohol (10 mL), pa je nakon toga dodan 8-brom-L-guanozin 7 (1,78 g, 4,92 mmol) u DMSO (10 mL). Dobivena reakcijska smjesa miješana je na 60°C preko noći, ohlađena na sobnu temperaturu te razrijeđena s etilnim eterom (350 mL). Dobiveni talog je filtriran, otopljen u vodi (18 mL) i neutraliziran s octenom kiselinom. Dobiveni talog je filtriran i rekristaliziran iz vode/metanola da se dobije 836 mg 8-alkoksi-L-guanozina 8 u obliku blijedožute krutine.

Primjer 8

7-alil-8-okso-β-L-guanozin 9

Smjesa 8-aliloksiguanozina 8 (560 mg) u metanolu/vodi (50 mL, 1:1, v/v) miješana je pod refluksom i nakon dva sata nastala je bistra otopina. Otopina je refluksirana daljnjih 5 sati i filtrat je koncentriran da se dobije sirovi produkt. Kristaliziranje iz vode/etanola dalo je 83 mg naslovnog spoja u obliku slabo smeđe krutine. Filtrat je koncentriran i rezidue su kromatografirane na silika-gelu s 5% Et3N i 20% MeOH u metilen-kloridu da se dobije 260 mg 7-alil-8-okso-β-L-guanozin 9 u obliku bezbojne krutine.

Primjer 10

N2-acetil-3-deazaguanin 12

Suspenziji 3-deazaguanidina 11 (2,0 g) u bezvodnom piridinu (30 mL) dodan je acetanhidrid (5 mL) i dobivena reakcijska smjesa grijana je na 90°C. Krutina je postepeno otopljena i nastala je smeđa otopina. Nakon 10 minuta ponovo je nastao talog. Smjesa je miješana na 90°C daljnjih 90 minuta i ohlađena na 50°C. Talog je filtriran i ispran acetonitrilom, vodom, te ponovo acetonitrilom da se dobije 1,79 g N2-acetil-3-deazaguanina 12 u obliku svijetlosmeđe krutine.

Primjer 11

N2-acetil-3-deaza-Ǝ-L-guanozin 14

Suspenzija N2-acetil-3-deazaguanina 12 (576 mg, 3,0 mmol), heksametilsilazana (HMDS, 15 mL), piridina (2 mL) i amonijeva sulfata (10 mg) miješana je pod refluksom i bez vlage tijekom 2,5 sati. Otapalo je upareno i rezidue su sušene pod vakuumom tijekom 2 sata da se dobije pjenasti sirup. Rezidue su otopljene u metilen-kloridu (bezvodni, 30 mL) i dodana je 1-acetil-2,3,5-tribenzoil-L-riboza (1,61 g, 3,0 mmol), te zatim postepeno trimetilsilil triflat (4,5 mmol, 0,81 mL). Dobivena otopina je refluksirana 20 sati. Otapalo je ispareno i rezidue su otopljene u etilacetatu, isprane s 5% NaHCO3, osušene (Na2SO4) i koncentrirane.

Kromatografija na silika-gelu s 5% Et3N i 2-10% etanola u metilenkloridu dalo je tri glavna produkta: 340 mg produkta s većim Rf, 368 mg produkta 13 sa srednjim Rf, te 335 mg produkta s manjim Rf, a svi su bili slabo žute krutine.

Primjer 12

N2-acetil-6-merkapto-2’,3’,5’-O-tribenzoil-β-L-guanozin 15

Uz miješanje, suspenziji N2-acetil-2’,3’,5’-O-tribenzoil-L-guanozina 5 (5,60 g, 8,78 mmol) i fosforpentasulfida (8,0 g, 36,0 mmol) u piridinu (210 mL) dodana je dokapavanjem voda (590 mL) i nastala reakcijska smjesa grijana je na temperaturi refluksa 8 sati. Kada bi otopina počela gubiti svoju mutnoću, bilo bi dodano nekoliko kapi vode.

Na kraju vremena refluksiranja piridin je isparen da se dobije gust sirup, koji je polako dodavan uz energično miješanje, kipućon vodi (1000 mL), Dobivena smjesa je miješana 45 minuta i ekstrahirana je s EtOAc (3×250 mL). Organski sloj je ispran sa slanom otopinom (2×200 mL), vodom (2×100 mL), osušen (Na2SO4) i uparen do suhog. Kromatografija na silika-gelu (400 g) s 23% EtOAc, 2% EtOH u CH2Cl2 (v/v) dala je 3,53 g (61,5%) N2-acetil-6-merkapto-2’,3’,5’-O-tribenzoil-Ǝ-L-guanozina 15 u obliku bezbojne krutine.

Primjer 13

6-merkapto-β-L-guanozin 16

Otopini N2-acetil-merkapto-2’,3’,5’-O-tribenzoil-L-guanozina 15 (3,53 g, 5,40 mmol) u zasićenom amonijak-metanolu (200 mL) miješana je na sobnoj temperaturi tijekom 62 sata. Amonijak i metanol su ispareni i rezidue su razmuljene s kloroformom. Talog je filtriran i ispran toplim kloroformom (50 mL), ponovo otopljen u razrijeđenoj otopini amonijaka, te zakiseljen octenom kiselinom. Dobiveni talog je filtriran i osušen u vakuumu da se dobije 1,48 g (91,6%) 6-merkapto-3-L-guanozina 16 u obliku bezbojne krutine.

Primjer 14

2-amino-9-(β-L-ribofuranozil)purin-6-sulfenamid 17

Uz miješanje, vodenoj otopini natrijeva hipoklorita (5,25%, 2,25 mL, 1,725 mmol) ohlađenoj na 0°C u ledenoj kupelji dodan je amonijev hidroksid (1,4 M, 6 mL, 8,4 mmol) ohlađen na 0°C. Dobivena smjesa je miješana na 0°C tijekom 15 minuta i dodana je hladna (0°C) 6-merkapto-L-guanozina 16 (450 mg, 1,5 mmol) u 2M KOH (750 mL). Reakcijska smjesa je miješana 2 sata sve dok se nije ugrijala na sobnu temperaturu. Dobiveni talog je otfiltriran, ispran hladnim EtOH, filtriran i osušen da se dobije 240 mg (51%) 2-amino-9-(β-L-ribofuranozil)purin-6-sulfenamida 17 u obliku bezbojne krutine.

Primjer 15

2-amino-9-(β-L-ribofuranozil)purin-6-sulfinamid 18

Smjesa 2-amino-9-(β-L-ribofuranozil)purin-6-sulfenamida 17 (200 mg, 0,637 mmol), etanola (80 mL) i vode (6,4 mL) snažno je miješana na -10°C u voda-sol kupelji. Otopina MCPBA (80%, 137,0 mg, 0.637 mmol) u etanolu (5,5 mL) dokapavanjem je dodavana tijekom 15 minuta. Smjesa je ostavljena da se miješa i grije dok se led tali (8 sati), te je miješana na temperaturi okoline daljnjih 14 sati. Mala količina taloga je otfiltrirana i filtrat je uparen na 23°C do suhog. Rezidue su razmuljene s etileterom (30 mL) i krutina je sakupljena filtriranjem, isprana etileterom (10 mL). Krutina je ponovo suspendirana u etileteru (25 mL), filtrirana i osušena da se dobije 182 mg (87%) 2-amino-9-(β-L-ribofuranozil)purin-6-sulfinimid 18 u obliku bezbojne krutine.

Primjer 16

2-amino-9-(β-L-ribofuranozil)purin-6-sulfonamid 19

Uz miješanje, suspenziji 2-amino-9-(β-L-ribofuranozil)purin-6-sulfenamida 17 (150 mg, 0,478 mmol) u etanolu (28,5 mL) i vodi (2,8 mL) na sobnoj temperaturi dodana je u obrocima tijekom 1 sat otopina MCPBA (80%, 412,0 mg, 1,91 mmol) u etanolu (2,8 mL). Reakcijska smjesa je postajala prozirna nakon 3 sata. Otopina je miješana daljnjih 15 sati na sobnoj temperaturi i postala je mutna. Reakcijska smjesa je koncentrirana na sobnoj temperaturi do suhog. Rezidue su razmuljene s etileterom (30 mL) i krutina je sakupljena filtriranjem. Sirovi produkt je otopljen u smjesi metanol/voda i apsorbiran na silika-gel (2,0 g). Otapalo je upareno i suhi silika gel s produktom stavljen je na kolonu “flash” silika-gela (100 g) koja je pakirana u metilen-kloridu. Kolona je isprana s 20% MeOH u CH2Cl2 (v/v) da se dobije 87 mg (52,6%) 2-amino-9-(β-L-ribofuranozil)purin-6-sulfonamid 19 u obliku bezbojne krutine.

Primjer 17

1-(2’,3’,5’-O-tribenzoil-β-L-ribofuranozil)pirazolo[3,4]pirimidin-4(5H)-on 21

Smjesa 4-hidroksipirazolo[3,4-d]pirimidina 20 (100 mg, 0,74 mmol), 1,1,1,3,3,3,-heksametildisilazana (HMDS, 10 mL) i (NH4)2SO4 (10 mg, 0,076 mmol) grijana je pod refluksom 3 sata da nastane bistra otopina. Suvišak HMDS isparen je da se dobije žuta krutina, koja je sušena pod vakuumom tijekom 15 minuta. Dodana je 1-O-acetil-2’,3’,5’-O-tribenzoil-L-ribofuranoza (370 mg, 0.74 mmol), a nakon toga acetonitril (bezvodni, 5 mL). Dokapavanjem je dodan trimetilsilil trifluormetansulfonat (245 mg, 1,1 mmol) na gore navedenu kašu na sobnoj temperaturi. Nakon dodatka, bistra otopina stajala je na sobnoj temperaturi 14 sati. Otapalo je ispareno i žute rezidue su otopljene u EtOAc (50 mL), isprane zasićenom otopinom NaHCO3 (2×20 mL), vodom (3×20 mL), osušene iznad Na2SO4 i koncentrirane. “Flash” kromatografija na silika-gelu (5% metanol u metilen-kloridu) dale su 1-(2’,3’,5’-O-tribenzoil-β-L-ribofuranozil)pirazolo[3,4-d]pirimidin-4(5H)-on 21 u obliku bijele krutine (177 mg, 41,5%).

Primjer 18

1-β-L-ribofuranozilpirazolo[3,4-d]pirimidin-4(5H)-on 22

1-(2’,3’,5’-O-tribenzoil-β-L-ribofuranozil)pirazolo[3,4-d]pirimidin-4(5H)-on 21 (152 mg, 0,26 mmol) otopljen je u MeOH zasićenom s NH3 na 0°C (75 mL). Dobivena otopina stajala je na sobnoj temperaturi 24 sata i koncentrirana. Rezidue su otopljene u vodi (30 mL), isprane s EtOAc (3×15 mL). Nakon isparavanja vode, kristalna krutina natopljena je acetonitrilom (2 mL), filtrirana i osušena pod vakuumom da se dobije 1-β-L-ribofuranozilpirazolo[3,4-d]pirimidin-4(5H)-on 22 u obliku kristalne krutine (70 mg, 99%).

Primjer 19

3-brom-1-(2’,3’,5’-O-tribenzoil-β-L-robifuranozil)pirazolo[3,4-d]pirimidin-4(5H)-on 24

Acetonitril (30 mL) dodan je smjesi 3-brompirazol[3,4-d]pirimidin-4(5H)-ona 23 (1,08 g, 4,0 mmol) i 1-O-acetil-2’,3’,5’-O-tribenzoil-β-L-ribofuranoze (3,02 g, 6,0 mmol). Dobivena kaša grijana je pod refluksom i dokapavanjem je dodan trifluorboran eterat (851 mg, 6,0 mmol). Dobivena otopina je grijana pod refluksom preko noći. Otapalo je ispareno, rezidue su otopljene u EtOAc (100 mL), dobivena otopina isprana je sa zasićenom otopinom NaHCO3, vodom, osušena iznad Na2SO4 i koncentrirana. “Flash” kromatografija na silika-gelu (5% aceton u metilen-kloridu) dala je 3-brom-(2’,3’,5’-O-tribenzoil-β-L-robifuranozil)pirazolo[3,4-d]pirimidin-4(5H)-on 24 u obliku blijedožute krutine (1,1 g, 41,7%).

Primjer 20

3-brom-1-β-L-ribofuranozilpirazolo[3,4-d]pirimidin-4(5H)-on 25

3-brom-1-(2’,3’,5’-O-tribenzoil-β-L-robifuranozil)pirazolo[3,4-d]pirimidin-4(5H)-on 24 (280 mg, 0,43 mmol) otopljen je u MeOH zasićenom s NH3 na 0°C (25 mL). Otopina je u zataljenom autoklavu od nehrđajućeg čelika grijana na 100°C tijekom 6 sati. Nakon hlađenja, ispareni su amonijak i metanol. Rezidue su otopljene u vodi (40 mL), isprane s EtOAc (4o mL), isprane s EtOAc (4×20 mL) i koncentrirane. Rezidue su natopljene acetonitrilom i dobivena krutina je filtrirana, osušena pod vakuumom da se dobije 3-brom-1-β-L-ribofuranozilpirazolo[3,4-d]pirimidin-4(5H)-on 25 u obliku bijele krutine (140 mg, 95%).

Primjer 21

3-amino-1-β-L-ribofuranozilpirazolo[3,4-d]pirimidin-4(5H)-on 26

3-brom-1-(2’,3’,5’-O-tribenzoil-β-L-robifuranozil)pirazolo[3,4]pirimidin-4(5H)-on 24 (714 mg, 1,08 mmol) otopljen je u MeOH zasićenom s NH3 na 0°C (30 mL). Dodani su tanka bakrena žica (21 mg, 0,33 mmol) i bakreni klorid (33 mg, 0,33 mmol). Smjesa je u zataljenm autoklavu od nehrđajućeg čelika grijana na 100°C tijekom 16 sati. Nakon hlađenja, reakcijskoj smjesi dodan je silika-gel (2 g) i otapalo je ispareno. Silika-gel s apsorbiranim sirovim produktom nanesen je na kolonu silika-gela i eluiran s 5% Et3N, 17% MeOH u CH2Cl2. Produkt je zatim pročišćen rekristaliziranjem (95% EtOH) da se dobije 3-amino-1-β-L-ribofuranozilpirazolo[3,4-d]pirimidin-4(5H)-on 26 u obliku bijelih iglica (110 mg, 36%).

Primjer 22

3,6-dibrom-1-(2’,3’,5’-O-tribenzoil-β-L-ribofuranozil)pirazolo[3,4-d]pirimidin-4(5H)-on 28

Acetonitril (80 mL) dodan je u smjesu 3,6-dibrompirazol[3,4-d]pirimidin-4(5H)-ona 27 (1,18 g, 4,0 mmol) i 1-O-acetil-2’,3’,5’-O-tribenzoil-L-ribofuranoze (3,02 g, 6,0 mmol). Kaša je zagrijana do refluksa, te je polako dodan trifluorboran eterat (851 mg, 6,0 mmol). Reakcijska smjesa je grijana pod refluksom 6 sati. Nakon uklanjanja otapala, rezidue su otopljene u EtOAc (200 mL), isprane zasićenom otopinom NaHCO3 (2×50 mL), vodom (2×50 mL), osušene (Na2SO4) i koncentrirane. Sirovi produkt je pročišćen “flash” kromatografijom na silika-gelu (5% aceton u metilen-kloridu) da se dobije (1,49 g, 50,5%) 3,6-dibrom-1-(2’,3’,5’-O-tribenzoil-β-L-ribofuranozil)pirazol[3,4-d]pirimidin-4-(5H)-on 28 u obliku žute pjene.

Primjer 23

7-brom-7-deaza-8-aza-β-L-guanozin 24

3,6-dibrom-1-(2’,3’,5’-O-tribenzoil-β-L-ribofuranozil)pirazol[3,4-d]pirimidin-4-(5H)-on 28 (260 mg, 0,35 mmol) otopljen je u MeOH zasićenom s NH3 na 0°C (20 mL). Smjesa je u zataljenom autoklavu od nehrđajućeg čelika grijana na 120°C tijekom 16 sati. Nakon hlađenja i uklanjanja otapala, rezidue su otopljene u vodi (100 mL), isprane s CH2Cl2 (5×15 mL) i koncentrirane da se dobije žuta krutina. Krutina je otopljena u smjesi metanola i metilen-klorida (1:1) i propuštena kroz sloj silika-gela. Filtrat je koncentriran i kruta rezidua je otopljena u MeOH (5 mL), nakon čega je polako dodan dietil eter (40 mL). Dobiveni talog je filtriran, ispran dietil eterom (2×2 mL) i osušen pod vakuumom da se dobije 3-brom-7-deaza-8-aza-β-L-guanozin 29 u obliku prljavobijele krutine (102,2 mg, 80,2%).

Primjer 24

3-amino-7-deaza-8-aza-L-guanozin 25

3,6-dibrom-1-(2’,3’,5’-O-tribenzoil-β-L-ribofuranozil)pirazol[3,4-d]pirimidin-4-(5H)-on 28 (500 mg, 0,68 mmol) otopljen je u MeOH zasićenom s NH3 na 0°C (50 mL), nakon čega su dodani tanka bakrena žica (21,5 mg, 0,34 mmol) i bakreni klorid (19,8 mg, 0,20 mmol). Smjesa je u zataljenom autoklavu od nehrđajućeg čelika grijana na 120°C tijekom 16 sati. Nakon hlađenja, rezidue su otopljene u MeOH, krutina je filtrirana i filtrat je koncentriran. Pročišćavanje rezidua “flash” kromatografijom na silika-gelu (20% MeOH u CH2Cl2) da se dobije 3-amino-7-deaza-8-aza-L-guanozin 30 u obliku bijele krutine (62 mg, 30,9%).

Primjer 25

7-deaza-8-aza-L-guanozin 26

3-brom-7-deaza-8-aza-β-L-guanozin 29 (246 mg, 0,68 mmol) otopljen je u EtOH (50%, 60 mL), nakon čega je dodan 10% Pd/C (67 mg). Smjesa je mućkana na 50 psi vodika na sobnoj temperaturi tijekom 6 sati. Paladijev katalizator je filtriran i filtrat je koncentriran. Sirovi produkt je otopljen u MeOH, te je dodan silika-gel (2 g). Nakon uklanjanja metanola, suhi silika-gel koji je adsorbiran sa sirovim produktom nanesen je na kolonu silika-gela te eluiran sa 17% MeOH u CH2Cl2 da se dobije 7-deaza-8-aza-β-L-guanozin 31 u obliku bijele krutine (102,4 mg, 53,2%).

Primjer 26

5-amino-3-(2’,3’,5’-O-tribenzoil-β-L-ribofuranozil)tiazolo[4,5-d]pirimidin-2,7(6H)-dion 34

5.aminotiazolo[4,5-d]pirimidin-2,7(6H)-dion 32 (400 mg, 2,71 mmol) suspendiran je u acetonitrilu (16 mL) i heksametildisilazanu (0,96 mL), te su dodani trimetilklorsilan (0,55 mL) i trimetilsilil triflat (0,9 mL). Smjesa je miješana pod refluksom 3,5 sati. Dokapavanjem je dodana otopina trimetilsilil triflata (0,45 mL) u acetonitrilu (1,0 mL) te je nastavljeno miješanjem i grijanjem daljnjih 30 minuta. Dodana je kaša 1-O-acetil-2,3,5-O-tribenzoil-L-ribofuranoze (1,22 g, 2,28 mmol) u acetonitrilu (4,1 mL) i smjesa je miješana pod refluksom 30 minuta. Reakcijska smjesa je ohlađena i polako ulivena u snažno miješanu otopinu natrijeva bikarbonata (2,81 g) i vode (96 mL), što je dalo obilni talog. Dodan je etilacetat, te je smjesa miješana sve dok se krutina nije otopila. Vodeni sloj je ekstrahiran etilacetatom dva puta i sjedinjeni organski sloje je ispran natrijevim bikarbonatom, osušen (Na2SO4) i koncentriran. Sirova tvar je pročišćena kromatografijom na silika-gelu s 5% Et3N i 5% etanola u metilen kloridu da se dobije 1,10 g 5-amino-3-(2’,3’,5’-O-tribenzoil-β-L-ribofuranozil)tiazolo[4,5-d]pirimidin-2,7(6H)-dion 33 u obliku bijele krutine.

Primjer 28

Metil-5-cijanometil-1-(2,3,5-O-tribenzoil-L-ribofuranozil)imidazol-4-karboksilat

Metil 5-cijanometilimidazol-4-karboksilat (Robins et al. J. Org. Chem. 1963, 28,3041, 500 mg, 3,02 mmol) refluksiran je u bezvodnim uvjetima tijekom 12 sati s HMDS (8 mL) i amonijevim sulfatom (30 mg). Uklonjen je suvišak HMDS destiliranjem pod sniženim tlakom da se dobije trimetilsilil derivat u obliku žućkasto-smeđeg ulja. Ulje je otopljeno u suhom 1,2-dikloretanu (20 mL) i dodana je 1-O-acetil-2,3,5-O-tribenzoilribofuranoza (1,53 g, 3,30 mmol), nakon čega je dosan kositreni klorid (516 mL, 4,39 mmol). Reakcijska smjesa je miješana na temperaturi okoline tijekom 18 sati i zatim je stavljena u hladnu 5% otopinu NaHCO3 (50 mL). Talog je filtriran kroz Celite i filtrat je ekstrahiran s kloroformom (3×50 mL). Ekstrakti su osušeni (Na2SO4) i upareni pod sniženim tlakom da se dobije pjena svijetlo-bež boje (1,8 g). Materijal je pročišćen kromatografijom na silika-gelu s heksan-etilacetatom (1:1) da se dobije 1,65 g (89%) metil 5-cijanometil-1-(2,3,5-O-tribenzoil-L-ribofuranozil)imidazol-4-karboksilata u obliku bezbojne krutine.

Primjer 29

3-deaza-β-L-guanozin

Metil-5-cijanometil-1-(2,3,5-O-tribenzoil-L-ribofuranozil)imidazol-4-karboksilat (1,03 g, 1,69 mmol) otopljen je u metanolu (60 mL) i zasićen bezvodnim amonijakom na 0°C. Reakcijska smjesa je stavljena u zataljen čelični autoklav i držana na 100°C tijekom 18 sati. Smjesa je ohlađena na sobnu temperaturu i uparena do suhog. Rezidue su suspendirane u toplom kloroformu, te je preostala krutina filtrirana, isprana kloroformom (5×10 mL) i osušena. Sirovi produkt je rekristaliziran iz vode da se dobije 320 mg (70%) 3-deaza-β-L-guanozina u obliku bezbojne krutine.

Primjer 30

3-brom-3-deaza-β-L-guanozin 40

Uz miješanje, otopini 3-deaza-β-L-guanozina (200 mg, 0,708 mmol) u 8 mL vode/metanola (1:1) na 0°C dodan je brom (20 mL, 0,39 mmol). Nakon miješanja tijekom 15 minuta reakcijska smjesa je uparena do suhog. Sirova tvar je suspendirana u kloroformu, filtrirana i osušena da se dobije 210 mg (82%) 3-brom-3-deaza-β-L-guanozina u obliku bezbojne krutine.

Claims (15)

1. Spoj, naznačen time što ima strukturu sukladno formuli I: [image] Formula I gdje su R1, R2, R3, R4, R5, R2’ i R3’ neovisno odabrani iz skupa kojega sačinjavaju H, OH, NH2, F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR’, -NR2’, -SR’, -NHNH2, -NHOH, CHO, COOR’, CONR’2, alkil, alkenil, alkinil, aril, aralkil, supstituirani alkil, supatituirani alkenil, supstituirani alkinil, supstituirani aril, supstituirani aralkil, gdje je supstituent odabran između F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR”, NO2, -NR”2, SR”, -NHNH2, -NHOH, COOR”, CONR”2 i gdje su R’ i R” H, alkil, alkenil, alkinil, aril, aralkil; W = O, S, CH2, Se; Z1, Z2 su neovisno odabrani između N, C, CH; Z3, Z4, Z5 su neovisno odabrani iz skupa kojega sačinjavaju –CR-, -NR-, -O-, -S-, -Se-, C=O, -C=S, -S=O, -CR=CR-, -CR=N-, -N=N-, gdje je R odabran iz skupa kojega sačinjavaju H, F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR’, -NR’2, -SR’, -NHNH2, -NO2, CHO, COOR’, CONH2, -C(O)-NH2, -C(S)-NH2, -C(NH)-NH2, -C(NOH)-NH2, =O, =NH, =NOH, =NR, alkil, alkenil, alkinil, aril, aralkil, supstituirani alkil, supatituirani alkenil, supstituirani alkinil, supstituirani aril, supstituirani aralkil, gdje je supstituent odabran između F, Cl, Br, I, N3, -CN, -COOR”, -CONR”2, -OR”, -NR”2, SR”, -NHNH2, -NHOH, -NO2 i gdje su R’, R” jednako H, alkil, alkenil, alkinil, aril, aralkil, acetil, acil, sulfonil; kemijska veza između Z3 i Z4 ili Z4 i Z5 odabrana je između C-C, C=C, C-N, C=N, N-N, N=N, C-S, N-S; X i Y su neovisno odabrani iz skupa kojega sačinjavaju H, OH, NH2, F, Cl, Br, I, N3, -S-NH2, -S(O)-NH2, -CN, -COOR’, -CONR’2, -OR’, -NR’2, -SR’, -NHNH2, -NHOH, alkil, alkenil, alkinil, aril, aralkil, supstituirani alkil, supstituirani alkenil, supstituirani alkinil, supstituirani aril, supstituirani aralkil, gdje je supstituent odabran između F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR”, NO2, -NR”2, SR”, -NHNH2, -NHOH, i gdje su R’, R” jednako H, alkil, alkenil, alkinil, aril, aralkil; pod uvjetom kada je W jednako O, te kada su R1 i R4 jednako H, te kada su R2, R3 i R5 jednako OH, onda Z1, Z2 i Z5 nisu N, Z3 nije S, Z4 nije CO, Y nije NH2, te X nije OH.

2. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time što sadrži 8-supstituirani α- ili β- L-guanozinski analog koji ima strukturu sukladno formuli I-A [image] Formula I-A gdje je X odabran iz skupa kojega sačinjavaju H, R, F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR, -SR, -NR2, -NHNH2, -NHOH, -CHO, -CONH2, -COOR i L-A; gdje je R odabran između alkil, alkenil, alkinil i aralkil, acetil, acil, sulfonil; L je veza i odabran je iz skupa kojega sačinjavaju H, -OR’, -NR’2, -NHNR’2, -CHO, -COOR’, -CONR’2, gdje je R’ odabran između H, Me, Et, alil, acetil, -COCF3; Y je odabran između H, R, F, Cl, Br, I, N3, CN, OR, SR, NR2, gdje je R odabran između H, alkil, alkenil, alkinil i aralkil, acetil, acil, sulfonil; Z je N ili CH; i R1, R2 i R3 su neovisno odabrani iz skupa kojega sačinjavaju H, -OH, -OAc, -OBz, -OP(O2)OH; pod uvjetom kada su R1, R2 i R3 jednako OH, onda Z nije N, Y nije NH2, a X nije H, i pod uvjetom kada su R1, R2 i R3 jednako OH, onda Z nije CH, Y nije NH((CO)CH3), a X nije H.

3. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time što sadrži 7-supstituirani-8-okso-α- ili β- L-guanozinski analog koji ima strukturu sukladno slici 1-B: [image] Formula I-B gdje je X odabran između H, R, -CHO, -COOR, -L-A, gdje je R odabran između alkil, alkenil, alkinil i aralkil; L je veza koja je odabrana između alkil, alkenil, alkinil i aralkil; A je odabran iz skupa kojega sačinjavaju H, F, Cl, Br, I, -OR’, -SR’, -NR’2, -NHNH2, -NHOH, N3, -CHO, -CONH2, -COOR’, -CN, gdje je R’ odabran između Me, Et, alil, acetil, -COCF3; Y je odabran između H, R, F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR, -SR, -NR2, gdje je R odabran između H, alkil, alkenil, alkinil i aralkil, acetil, acil, sulfonil; Z je N ili CH; R1, R2 i R3 su neovisno odabrani između H, -OH, -OAc, -OBz, -OP(O2)OH; pod uvjetom kada su R1, R2 i R3 jednako OH, onda Z nije N, i Y nije NH2, te X nije propil.

4. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time što sadrži 7-deaza-7,8-mono- ili disupstituirani α- ili β- L-guanozinski analog koji ima strukturu sukladno slici I-C: [image] Formula I-C gdje su X1 i X2 neovisno odabrani iz skupa kojega sačinjavaju H, R, F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR, -SR, -NR2, -NHNH2, -NHOH, -CHO, -CONH2, -COOR i –L-A; gdje je R odabran između alkil, alkenil, alkinil i aralkil, acetil, acil, sulfonil; L je veza koja je odabrana između alkil, alkenil, alkinil i aralkil; a A je odabran između H, -OR’, -SR’, -NR’2, -NHNR’2, -CHO, -COOR’, -CONR’2, gdje je R’ odabran između H, Me, Et, alil, acetil, -COCF3; Y je odabran između H, R, F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR, -SR, -NR2, gdje je R odabran između H, alkil, alkenil, alkinil i aralkil, acetil, acil, sulfonil; Z je N ili CH; R1, R2 i R3 su neovisno odabrani između H, -OH, -OAc, -OBz, -OP(O2)OH; pod uvjetom kada su R1, R2 i R3 jednako OH, onda Z nije N, Y nije H, te X1 nije karboksamidoksim i X2 nije H.

5. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time što sadrži 7-deaza-8-aza-7-α- ili β- L-guanozinski analog koji ima strukturu sukladno formuli I-D: [image] Formula I-D X je odabran iz skupa kojega sačinjavaju H, R, F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR, -SR, -NR2, -NHNH2, -NHOH, -CHO, -CONH2, -COOR i –L-A; gdje je R odabran između alkil, alkenil, alkinil i aralkil, acetil, acil, sulfonil; L je veza koja je odabrana između alkil, alkenil, alkinil i aralkil; a A je odabran između H, -OR’, -SR’, -NHNR’2, -CHO, -COOR’, -CONR’2, gdje je R’ odabran između H, Me, Et, alil, acetil, -COCF3; Y je odabran između H, R, F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR, -SR, -NR2, gdje je R odabran između H, alkil, alkenil, alkinil i aralkil, acetil, acil, sulfonil; Z je N ili CH; R1, R2 i R3 su neovisno odabrani između H, -OH, -OAc, -OBz, -OP(O2)OH.

6. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time što sadrži tiazolo[4,5-d]pirimidin α- ili β- L-nukleozid koji ima strukturu sukladno formuli I-E: [image] Formula I-E X1 = O, S, =NH, =NNH2, =NHOH, =NR gdje je R odabran između alkil, alkenil, alkinil i aralkil, acil; X2 je S, O ili Se Y je odabran između H, R, F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR, -SR, -NR2, gdje je R odabran iz skupa kojega sačinjavaju H, alkil, alkenil, alkinil i aralkil, acetil, acil, sulfonil; Z je N ili CH; R1, R2 i R3 su neovisno odabrani između H, -OH, -OAc, -OBz, -OP(O2)OH.

7. Spoj prema zahtjevu 1, naznačen time što sadrži α- ili β- L-purinski nukleozid koji ima strukturu sukladno slici I-F: [image] Formula I-F gdje je X odabran između H, R, -SNH2, -S(O)NH2, -SO2NH2, F, Cl, Br, I, N3, -CN, -OR, -SR, -NR2, gdje je R odabran između H, alkil, alkenil, alkinil i aralkil, acetil, acil, sulfonil; Y je odabran između H, R, F, Cl, Br, I, N3,-CN, -OR, -SR, -NR2, gdje je R odabran između H, alkil, alkenil, alkinil i aralkil, acetil, acil, sulfonil; Z1, Z2 i Z3 su neovisno odabrani između C, N i CH; R1, R2 i R3 su neovisno odabrani između H, -OH, -OAc, -OBz, -OP(O2)OH.

8. Farmaceutski pripravak, naznačen time što sadrži spoj sukladno bilo kojem zahtjevu 1-7 ili njegov farmaceutski prihvatljiv ester ili sol, koji je pomiješan s bar jednim farmaceutski prihvatljivim nosačem.

9. Metoda tretiranja bolesnika koji ima medicinski stanje koje pozitivno reagira na primjenu spoja sukladno bilo kojem zahtjevu 1-7, naznačena time što uključuje: dobivanje spoja; primjenu doze spoja bolesniku; i praćenje bolesnika ili učinkovitosti ili sporednih učinaka.

10. Metoda prema zahtjevu 9, naznačena time što navedeno stanje uključuje infekciju.

11. Metoda prema zahtjevu 9, naznačena time što navedeno stanje uključuje infestaciju.

12. Metoda prema zahtjevu 9, naznačena time što navedeno stanje uključuje neoplazmu.

13. Metoda prema zahtjevu 9, naznačena time što navedeno stanje uključuje autoimunu bolest.

14. Metoda prema zahtjevu 9, naznačena time što stupanj primjene spoja bolesniku uključuje primjenu terapeutske količine spoja.

15. Metoda moduliranja Th1 i Th2 aktivnosti u bolesnika, naznačena time što uključuje: dobivanje spoja prema jednom zahtjevu 1-7; i primjenu doze spoja bolesniku.